Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jadranko Vuković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao moje prethodnike i složio bih se sa kolegom Baralićem, koji je za ovom govornicom rekao da se u ovoj instituciji mora zaštititi autoritet poslanika.
Kako kao narodni poslanik mogu da očekujem valjan odgovor na postavljeno poslaničko pitanje od resornih ministara u Vladi Srbije ili da dobijem bilo kakvo obaveštenje u vršenju funkcije narodnog poslanika, kada se Rodoljub Šabić, koga vi ovde podržavate, vladajuća većina, dajete mu svaku vrstu podrške, žali da je uskraćen od određenih informacija od određenih resornih ministarstava. Znači, vi mu dajete podršku, a uskraćujete ga da radi svoj posao. Znači, vi ste ga ovde birali, mi ga nismo birali, tako da mu mi nećemo dati ni podršku.
Zašto sam rekao da se slažem sa kolegom Baralićem da se mora zaštititi poslanik u ovom visokom domu? Zato što smo mi, navešću konkretne primere svoje, uskraćeni da dobijemo valjane i precizne odgovore od Vlade Srbije.
Znači, sada koristim, gospodine Albijaniću, da postavim dva dodatna pitanja Vladi Srbije i jedno novo. Dana 17. jula 2007. godine po drugi put sam postavio pitanje Vladi Srbije, odnosno ministru, vezano za odluku o znaku pripadnosti Vojske Srbije i oznakama činova, gde sam istakao da je gospodin Tadić protivzakonito i protivustavno doneo ovu vrstu odluke, koja ne spada u rukovođenje i komandovanje vojskom, za šta je on jedino nadležan.
Znači po drugi put sam to ponovio, da bi, dame i gospodo, dobio odgovor na nešto što nisam ni tražio. Obaveštavaju me, ovo je potpisao gospodin Đelić, da vojskom komanduje predsednik Republike Srbije. To i ne osporavam. Gospodin Tadić komanduje i po novom Ustavu Vojskom Srbije. Međutim, nije nadležan da donosi odluke, pa ni ovu vezano za činove.
Znači, sada tražim od Vlade Srbije dodatno pitanje, da mi ovo razjasni iz prostog razloga, a prokomentarisaću i ovaj odgovor sa nekoliko rečenica. Ne može Boris Tadić kao predsednik Srbije da direktno primenjuje Ustav Srbije, jer je Ustav osnov za donošenje zakona koji uređuje ta pitanja. Konkretno, ovlašćenja predsednika Srbija, gospodine Mićunoviću, u vezi sa rukovođenjem i komandovanjem ne preciziraju se Ustavom, već zakonom. Znači, ne može on, koristeći Ustav, da donosi ovakve odluke.
Ima još jedno interesantno pitanje, dame i gospodo. Mislim da je ovo interesantno za vladajuću garnituru, pitanje koje sam postavio 18. jula.
Tražim da nam se dostavi izveštaj komisije u kojoj su bili Vladan Batić, Milovanović i Veselinov, koja je trebalo da ustanovi uzroke pobune Jedinice za specijalne operacije.
Dame i gospodo, poslušajte odgovor, pa ćete shvatiti zašto je ovo bitno. ''Izvršenim proverama u službenim evidencijama Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije utvrđeno je da nije evidentiran prijem izveštaja komisije, koja je utvrđivala uzroke pobune Jedinice za specijalne operacije.
Pomenuti izveštaj nije pronađen ni nakon obavljenih razgovora sa tadašnjim šefom i zamenikom šefa kabineta ministra, kao i načelnika Resora javne bezbednosti.'' U potpisu, Dragan Jočić. Pošto gospodin ministar nije pronašao izveštaj ove komisije, sada isti taj izveštaj tražim od Vlade Vojislava Koštunice, od njegovog kabineta, od njegovih najbližih saradnika.
Treće, ovo sam dosad tražio dodatna objašnjenja za ova dva pitanja, pitam Vladu Srbije da li je utvrdila Predlog strategije odbrane Vojske Srbije ili je to utvrdio Dragan Šutanovac, kada je bio na nekom kursu u Americi ili ne znam gde već. Ko je utvrdio ovaj zvanični tekst za javnu raspravu?
Zašto ovo pitam, dame i gospodo? Vi ste svi videli strategijski pregled odbrane, vodi se rasprava, vode nevladine organizacije, svi vode raspravu o strategiji odbrane, osim nas narodnih poslanika. Ono što je zanimljivo, pitam zbog koalicionih partnera koji za ovom govornicom i u javnim nastupima otvoreno se zalažu, odnosno protive ulasku u NATO integracije naše vojske i odbrane.
Čitao sam pažljivo predlog strategije odbrane o kojoj se vodi rasprava, gde je svaka druga reč NATO.
Strateški interesi spoljne politike Republike Srbije su unapređeni regionalnom saradnjom i punopravnim članstvom u NATO. To je dugoročni plan, kratkoročni prioriteti su priključenje Programu partnerstva za mir i potpisivanje ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji.
Mene interesuje, ponavljam precizno, da li Vlada Srbije podržava inicijativu Dragana Šutanovca i Demokratske stranke da naša vojska uđe u NATO integracije.
Gospodine Baraliću, pre nego što krenem na ovu tačku dnevnog reda, kao član Odbora za odbranu i bezbednost moram da vam kažem da mi uopšte nije jasno zašto izlazite za ovu govornicu i koga branite. Da sam predsednik Odbora, mene bi bilo sramota da pošaljem ovaj poziv svojim kolegama članovima Odbora.
Gospodine Baraliću, vi ste opozicija. Na Odboru sam skrenuo pažnju gospodinu Dačiću, čudno mi se ponašao na Odboru, kao da je predstavnik vlasti.
Nemojte se ljutiti, meni je žao što on nije ovde, nego ste vi izazvali ovu polemiku, a to ćemo mi sa njim raščistiti. On je, u najmanju ruku, morao da sakupi nas iz Odbora i da kaže: "Ljudi, Dulić, predsednik Skupštine, dovodi Sonju Liht da nam drži predavanje", pa da porazgovaramo, gospodine Baraliću. Ništa lično, uvažavam vas, ali ovo je strašno i ovo ne možete odbraniti. Nemojte da polemišemo na ovu temu. Ovo moramo da raščistimo, ali na drugom mestu.
Što se tiče ovog zakona o ratifikaciji Ugovora između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Republike Indije o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, u obrazloženju, gospodine ministre, nisu jasno navedeni razlozi i ciljevi koji se zakonom ostvaruju.
Pre svega, bilo je potrebno navesti koliko ima naših registrovanih firmi u Republici Indiji i obratno, kako bismo mogli da shvatimo stvarne efekte ovog zakona. Osim toga, trebalo je navesti kakva je razlika između poreskih sistema Republike Srbije i Republike Indije.
Bojim se da će neko iskoristiti ovaj zakon da svoje firme iz Srbije registruje po sedištu upravo u Indiji, ako je tamo porez povoljniji.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je uvažena koleginica Jorgovanka Tabaković istakla, mi nemamo ništa protiv da se prave ovakvi i slični sporazumi sa nama prijateljskim zemljama, kao što je Republika Indija. Lično nijednog trenutka ne sumnjam da je iskrena namera druge strane u potpisivanju ovog ugovora, ali nažalost, moram vam priznati da osnovano sumnjam u iskrenost predlagača. Zašto, gospodine ministre?
I vama je poznato, ja sam to iz medija saznao, u udarnim vestima jedne televizije, ne znam koja je bila, savetnik Božidara Đelića i predsednik opštine Inđija Goran Ješić, po povratku iz Indije, dolazi u televizijski studio i obaveštava građane Srbije da je sa privrednom delegacijom, meni je bliži izraz, znajući tog čoveka, sa nekom tajkunskom delegacijom, bio u Indiji, da su napravili velike dogovore i da će dovesti ovde privrednike, da će praviti velike projekte. Znači, upravo iz ovog razloga sumnjam da je iskrena namera predlagača i bojim se da će mnogi tajkuni, ako je porez povoljniji, sedište svoje firme iz Beograda prebaciti u Indiju itd.
Član 226. Gospodine Albijaniću, zamolio bih vas... Slažem se sa kolegom, nikad neću izaći za ovu govornicu bez razloga, ali kada bilo ko iz vladajuće koalicije u ovoj sali u negativnom kontekstu pomene profesora dr Vojislava Šešelja ne da ćemo izaći, nego ćemo danima pričati o toj temi.
Gospodo iz Demokratske stranke, nemojte da zloupotrebljavate Milivojevića; pustite ga da kaže, pa mu onda naredite da izađe napolje, da se ne javlja više.
Nemojte to raditi, jer neće biti kraja ovoj temi. Znači, mene ne interesuje, mislim da je to stvar pravosudnih organa da se dokaže da li je neko ubijen kao premijer Srbije ili kao mafijaški premijer, u to neću da ulazim. Jednostavno, imamo neke dokaze, ali čekamo šta će zvanični organi da kažu. Nemojte tu temu otvarati. Dozvolimo pravosudnim organima da iznesu činjenice.
Za razliku od vašeg gospodina, gospodo, prof. dr Vojislav Šešelj je otišao sam u Hag kao srpski junak i vratiće se kao srpski junak. Neću da ulazim u to kako je završio vaš premijer, ali ako hoćete da na tu temu pričamo, kažite, iznećemo svoje argumente pa ćete videti šta znaju srpski radikali.
Nemojte Vjericu da kažnjavate, mislim da ona nije ništa rekla što ne stoji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao i moje kolege iz SRS, ja ću postaviti precizno i konkretno pitanje ministru za upravu i lokalnu samoupravu, gospodinu Milanu Markoviću, da mi odgovori u kom propisu piše da se na ovakav način vrši izbor gradonačelnika. Tražim precizan odgovor, iz prostoga razloga, jer se ovde ne radi o dogovornoj ekonomiji, da se dogovaramo. Očigledno, vladajuća koalicija koristi situaciju gde nemamo ustavni zakon, pa nema ko da reaguje.
Konsultovao sam se sa stručnjacima iz ove oblasti koji mi kažu da bi upravo Milan Marković prvi trebalo da ovo zaustavi, da onemogući, pa onda da reaguje Ustavni sud. Ustavni sud ne postoji, vi ste ovo iskoristili, dogovorili ste se, nemate pravo na to.
Nije u propisu koji reguliše izbor gradonačelnika rečeno biće kako se dogovorimo, nego kaže – do izbora novog vrši funkciju predsednik Skupštine. A kako se izbor vrši? To je lepo objasnio gospodin Todorović, znači, moraju svi imati šansu da svog kandidata istaknu.
Dame i gospodo, pitanje sam postavio i moj je zaključak da je ovde došao do izražaja Koštuničin legalizam. Hvala.
Vrlo kratko želim da dam učešće u ovoj diskusiji, jer stvarno i ja želim da se razjasni slučaj Topčider.
Podsećam kolege narodne poslanike, oni koji su bili u zajednici SCG kada je bila aktuelna ova tema, ja sam govorio o Topčideru, nemam ovde, nažalost, tu dokumentaciju koju ću doneti sledećom prilikom, svedok mi je tadašnji predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore, gospodin Šami, kada sam izneo činjenice koje sam dobio od MUP-a Srbije i Vojske ministar Davinić je napustio salu. Koje su činjenice?
Činjenica je da je lice iz Gradskog zelenila koje je videlo navodne ubice ove dece u Topčideru prijavilo događaj. Radnik Gradskog zelenila pozvao se na dva svedoka. To lice, gospodine ministre, živelo je, verovatno i sada živi, imam ime i sve podatke, u Sremčici, komšija Prvoslava Davinića.
Policija je, vojna i civilna, krenula u akciju da pronađe vozilo sa kojim su navodne ubice bile na licu mesta. Vozilo odjavljeno na nekom otpadu, našli tablice itd. Policija krene u potragu za ovim koji je prijavio taj događaj. Taj gospodin iz Gradskog zelenila pobegao je u Tuzlu, negde je u Bosni. Znači, živi u Beogradu, pobegao u Tuzlu. Nađu mu sina kod kuće. Sin za svog oca kaže da je lud, da izmišlja, da je budala. Policija obavi razgovore, gospodin koji je prijavio ovaj zločin šiša travu gospodinu Daviniću u Sremčici, šiša mu ogradu, radi kod njega kod kuće.
Znači, gospodine Batiću, ne želim da polemišem, ali jako je opasno za ovom govornicom reći – ubili su ga haški begunci. Ja nikoga neću da optužim, ali vam tvrdim da bi se ovde štošta dokazalo ako bi se obrazovala neka komisija da se rasvetli taj slučaj i ja se zalažem da se rasvetli.
Urušavanje sistema odbrane i vojske je krenulo sa Topčiderom, možda je nekom spolja odgovaralo da se ova deca ubiju, ako se nisu između sebe poubijali.
Znači, ni jedno, ni drugo – tvrdim, ali bih vas zamolio, kolege, da ovde ne strančarimo, jer su ovde u pitanju deca i na pogibiji te dece stvarno ne sme niko da profitira, mislim, to je jako ružna reč. Da se rasvetli, da, ali ja vam ovo govorim, i gospodine ministre, usmerite istragu u ovom pravcu vezano za tog iz Zelenila, uzmite policijske izjave koje ja imam pa ćete videti da se tu krije gospodin Davinić. U kojoj ulozi, ne znam, da li da se zataška istina ili da se zataškaju oni koji su počinili zločin, ako su počinili. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, vrlo ću kratko, jer vrlo je teško govoriti posle gospodina Krasića, ali ću ukazati na neke činjenice zašto ne treba podržati ovaj zakon.
Pažljivo sam analizirao šta nam predlaže Vlada, pa sam uočio da je i ovaj predlog zakona nametnut, kao i onaj o kome se vodila rasprava u zajednici Srbije i Crne Gore, Zakon o merama prema imovini lica optuženih za ratne zločine. Očigledno je i ovaj zakon naručen od Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i ima tačno određen cilj zbog čega se donosi.
U razlozima za donošenje zakona, predlagač kaže: ''Predloženim izmenama i dopunama Zakona proširuje se nadležnost organa predviđenih ovim zakonom i na krivično delo pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela, u slučaju da je izvršeno u vezi sa ratnim zločinom'' itd.
Gospodine ministre, vama je sigurno poznato da je u našoj povelji o manjinskim pravima, u Evropskoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim dokumentima zapisano da se niko ne može smatrati krivim dok se to ne utvrdi pravosudno-sudskom odlukom. Takav predlog zakona bi, zbog toga, predstavljao presedan u pravnoj teoriji i pravnoj praksi i važio bi samo za naše građane.
Na taj način se još jednom dokazuje da polako postajemo građani trećeg reda i da garantovana ljudska prava ne važe za naše građane. Takav zakon nikada ne bi usvojila jedna Amerika, ili Francuska, a to znači da, ako imamo imalo samopoštovanja, ne treba ni mi da ga usvojimo.
Sasvim bi bila druga situacija da se radi o pravosnažnim presudama koje treba izvršiti. Ovakav zakon predstavlja udvaranje svetskim moćnicima, čiji su glavni eksponenti Boris Tadić i Vojislav Koštunica, koji će po svaku cenu dopustiti da se eksperimentiše s elementarnim pravnim standardima, koji pristaju na ponižavanje zemlje i kojima ne smetaju okovani i vezani oficiri u drugoj zemlji. Sećate se da su naši oficiri bili i okovani i vezani u drugoj zemlji.
Treba zaustaviti ovakav način servilnosti i ne ispunjavati, apsolutno, sve zahteve, ako želimo da očuvamo elementarno samopoštovanje, već se pridržavati opšteusvojenih standarda i principa.
Poštovane kolege, poznato vam je da je naša država donela Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, prihvatila je obavezu da hapsi i isporučuje svoje građane, što je do sada više puta potvrđeno, jer se u Hagu nalazi skoro celokupno političko i državno rukovodstvo. Nema potrebe ići dalje od toga, jer bi to bilo ispod crte podnošljivosti.
Dok se vi ovde, mislim na predlagača i ljude koji će iz ovog visokog doma podržati ovaj predlog zakona, bavite ovim pitanjem, koji će državni organ u postupku za ratne zločine reagovati, zvaničnici Republike Hrvatske, to ste videli pre neko veče, premijer Hrvatske Ivo Sanader, dovode u pitanje zakon o saradnji Hrvatske sa Hagom zbog izrečene presude ''Vukovarskoj trojci'', Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću.
Pitam vas, šta su naši državni organi, od premijera, ministra pravde, ministra spoljnih poslova, pa do ambasadora u Holandiji, uradili u odnosu na naše građane koji su, suprotno Ustavu, izručeni Haškom sudu, osim što su im odmogli tako što su ih unapred osudili, a, kao što vam je poznato, druge države, konkretno Hrvatska, svoje ne građane, nego zločince oslobađaju i na svaki mogući način im pomažu.
Profesor dr Vojislav Šešelj skoro pet godina sam bije bitku u Haškom kazamatu, a nijedan državni organ ništa ne preduzima, niti uopšte reaguje. Kao što vam je poznato, prof. dr Vojislav Šešelj je sam otišao u Hag, prema njemu se preduzimaju najrigoroznije mere, a Vojislav Koštunica i Boris Tadić mudro ćute i, prema našim saznanjima, tajnom diplomatijom, čine sve da se prof. dr Vojislav Šešelj nikada ne vrati u otadžbinu.
Da li je sada ovo najbitnije ili vam je, možda, namera, mislim na Predlog zakona, da se pripremite za nova hapšenja. Zbog čega mi ovo sada donosimo, kada se zna, gospodine ministre, da je trajanje Haškog suda oročeno do kraja 2008. godine? Očigledno je da se naši ministri dodvoravaju onima koji su nam bombardovali zemlju i njih uopšte ne interesuju građani Srbije koji se nalaze u Hagu. Očito je da ovoj vlasti smetaju sposobniji od njih, kao što je to lider SRS-a prof. dr Vojislav Šešelj, koga bi građani Srbije sigurno želeli da vide na najodgovornijoj dužnosti u zemlji, pre svega, zbog njegove sposobnosti, časnog i patriotskog odnosa prema otadžbini i građanima Srbije.
Na kraju, želim da vam skrenem pažnju da će SRS, kada dođe na vlast, a vi ste svesni da će se to uskoro dogoditi, umesto ovakvih zakona, doneti zakon koji će se baviti vašom odgovornošću za sve ono što niste uradili prema našim građanima koji se nalaze u Haškom tribunalu.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o duvanu koji glasi - posle člana 3. dodaje se novi član 3a.
Član 28. Zakona o duvanu ima manjkavosti kod učešća na javnom pozivu, odnosno tenderu i to u delu koji se odnosi na dužinu trajanja javnog poziva.
Dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neverovatno da javni poziv nije vremenski definisan. Ovim amandmanom se ne utiče na vaš koncept izmena i dopuna Zakona o duvanu, već se samo želi izbeći zloupotreba koja je karakteristična za vaše vršenje vlasti.
Pored ovog što je regulisano članom 28. u tri stava, želim da u ime SRS dodam još jedan stav, kojim se na precizan i potpuno jasan način reguliše dužina trajanja poziva na javnom tenderu, koja iznosi od 30 do 60 dana. Na ovaj način se otklanja mogućnost za zloupotrebu koja je, još jednom ponavljam, karakteristična za vaše vršenje vlasti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto će u nadležnosti ove Državne revizorske institucije biti kontrola imovine koja je na raspolaganju za korišćenje u vojsci i Ministarstvu odbrane Srbije, pre nego što oformite ovu državnu komisiju, koristim ovu priliku da tražim od Vlade Srbije da nam se, kao poslanicima i ovom visokom domu, dostavi izveštaj o popisanom stanju imovine, nepokretnosti i pokretnih stvari, koja je bila na korišćenju u Ministarstvu odbrane i vojsci državne zajednice SCG na dan prestanka postojanja zajednice. Da li je to uređeno i koji su stručnjaci na tome radili? Tražim sve ugovore o prodaji imovine - nepokretnosti, brodovi, avioni i ostalo naoružanje i vojna oprema - u periodu trajanja državne zajednice SCG.
Kolege narodni poslanici, ovo je veoma važno pitanje. Svima vam skrećem pažnju jer je istina ono što je rekao kolega Obradović iz SPS-a, da se dogovaralo oko članova ove državne institucije i da zbog toga parlament nije radio mesec dana duže nego što je to obećao gospodin Dulić.
Znači, kad ovo dobijemo, biće vam jasno zašto je takav raspored snaga - dva iz DSS-a, ovi žuti, ovi iz G17; zato da se prikriju tragovi pljačke, a mi ćemo vam dokazati u ovom delu da se dogodila velika pljačka baš u trenutku prestanka postojanja državne zajednice i razdvajanja Srbije i Crne Gore. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam dobio reč po osnovu toga što smo izdvojili mišljenje, mi poslanici SRS-a, pa ću pokušati, u nekoliko reči, da ukažem na neke primedbe gospodinu ministru, a neću se ponavljati, pošto su kolege, uglavnom, iznele sve naše primedbe.
Gospodine ministre, jako bi bilo značajno da ste ne juče, nego u petak, bili na Odboru i bilo bi u redu da redovno dolazite na Odbor, ne samo kada se raspravlja o zakonu, nego da se sa vama porazgovara, to su pitanja koja treba da znaju poslanici.
Što se tiče ovog zakona, podsetio bih vas, pretpostavljam da je vaš Obradović iz MUP-a na neke naše primedbe skrenuo pažnju, da je osnovna primedba, između ostalih, ta što je bila praksa, koliko ja znam, u svim prethodnim mandatima, a verujem da ste i vi bili svedok, jer ste bili u Odboru za odbranu i bezbednost, da se pasoš nađe među članovima Odbora za odbranu i bezbednost. Mi smo morali da vidimo kako on izgleda.
Od ostalih primedaba, izdvojiću sledeće. Član 19. kaže da je rok važenja pasoša 5 godina za odrasle, a za decu - 2 godine.
Gospodine ministre, mi smo u Odboru o ovome razgovarali, i mi iz opozicije, i pojedine kolege iz pozicije, pa smo zaključili da će se time povećati administrativne obaveze građana i troškovi i da će se iskomplikovati procedura. Svake pete godine moraće da se vadi pasoš, a iz ovoga ne vidimo koji će biti troškovi da se izvadi pasoš.
Član 27 - fotografisanje. Kolege su o tome govorile, uzimanje podataka iz stava 6. ovog člana vrši se na način koji propiše ministar nadležan za unutrašnje poslove.
To je što se tiče ove primedbe.
Gospodine ministre, ja bih sada vama, koristim vreme koje mi je preostalo, postavio jedno pitanje po članu 226. i molio bih vas da mi odgovorite, danas ili u pisanom obliku, kao što je praksa.
Ovih dana smo iz medija pratili statusnu konferenciju generala Tolimira u Haškom tribunalu, koji je po ne znam koji put izjavio da je uhapšen u Beogradu i da su mu vrata od stana razvaljena dinamitom.
Mi smo ovo pitanje pokretali u Odboru, kao članovi Odbora za odbranu i bezbednost, i dobili smo odgovor, gospodine ministre, u kome se pismeno, između ostalog, kaže da smo se mogli i iz medija i iz štampe uveriti da je gospodin Tolimir uhapšen u Republici Srpskoj.
Gospodine ministre, neću nijednog trenutka da sumnjam u to što ste vi rekli, niti sumnjam u vašu dobru nameru, ali vas ovog puta pitam, ako, kao ministar policije ili Vlada Srbije, ostajete pri odgovoru da je general Tolimir uhapšen u Republici Srpskoj - ko je onda njega uhapsio u Republici Srbiji, odnosno koji su ga kriminalci uhapsili, ako nije naša policija?
Zašto ovo pitam? Zato što moramo tu dilemu da otklonimo, a iz medija, takođe, vidim i da haški istražitelji traže odgovor na ovo pitanje. U slučaju da se i to pitanje ignoriše, gospodine ministre, mislim da bi ovaj visoki dom morao da inicira smenu najodgovornijih u institucijama i da zatraži da reaguje nadležno tužilaštvo, u skladu sa zakonom, ma o kome se tu radilo, o vama ili o bilo kom drugom, Ministarstvu ili Vojsci.
Smatram da se ovo mora tako postaviti, iz prostog razloga što se nameće pitanje koje instrumente vlasti može da koristi Odbor za odbranu i bezbednost ako ga ignoriše izvršna vlast u pogledu dostavljanja informacija.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, vrlo kratko da postavim jedno pitanje za gospodina ministra. Koristim član 226.
Ovaj sporazum, odnosno implementacija Kjoto protokola može pomoći, ovde piše, u rešavanju brojnih problema, kao što su smanjenje zagađenosti vazduha u industrijskim oblastima - Beograd, Bor, Vranje itd.
Mene interesuje, gospodine ministre, ako ovaj sporazum i ovaj zakon usvojimo u ovoj skupštini, da li ćete vi, odnosno Vlada Srbije uporedo zatražiti izručenje svih odgovornih lica koja su u našoj zemlji koristila nuklearnu, odnosno radioaktivnu municiju na teritoriji Srbije.
Podsećam vas da Pljačkovica kod Vranja ima 38 hiljada puta veću ozračenost od dozvoljene, kao posledicu upotrebe nuklearne, odnosno radioaktivne municije koju je koristila NATO alijansa kada je bombardovala našu zemlju.
Ozračenost pojedinih delova naše teritorije je decidno utvrđena od strane stručnjaka Uprave ABHO, koju je potpisao general Petković. Znači, mogu da razumem raspravu o usvajanju ove implementacije Kjoto protokola da bi se smanjila zagađenost, ali vas pitam - da li ćete tražiti odgovornost onih država koje su nam zagadile teritoriju?
Gospodine Duliću, zamolio bih vas, jer mislim da sam se do sada uvek javljao iz opravdanih razloga, da nisam izlazio ovde da pričam nešto što ne stoji, nemojte drugi put da se mrštite kada dižem ruku i kada se javljam po Poslovniku.
Dame i gospodo, narodni poslanici, javio sam se povodom Poslovnika, član 226.
Dobio sam odgovor od ministra vojnog Dragana Šutanovca i, nezadovoljan odgovorom, želim da vam ukažem, kao i moji prethodnici, kako aktuelni ministar i predsednik države Srbije Boris Tadić krše Ustav i zakon.
Tražio sam informaciju od ministra odbrane o uvođenju novog označavanja činova u Vojsci, ko je to propisao i u kom postupku.
Da vam ne bih čitao kompletan odgovor, pošto ću postaviti dodatno pitanje, suština je da je odluka o znaku pripadnosti Vojske Srbije i oznakama činova doneta od strane predsednika Republike Srbije, gospodina Borisa Tadića, dana 28. 12. 2006. godine. Objavljena je u "Službenom vojnom listu", broj 41/06.
Tražim da mi se kaže pravni osnov po kome je Boris Tadić ovlašćen da donosi ovu vrstu odluke, koja ne spada u rukovođenje i komandovanje Vojskom, za šta je on jedini nadležan.
S druge strane, primetno je da se od strane Šutanovca i Tadića, u odnosu na Vojsku, donose brojni propisi, koji spadaju u zakonodavnu aktivnost Skupštine, što se vidi i iz ovog odgovora koji je upućen meni, jer je Šutanovac, očigledno, obrazovao svoja savetodavna tela, kojima je dao ovlašćenja za koja nije nadležan. To mora Zakonom o Vojsci i odbrani da se uredi.
Kao poslanik, upućujem ovo kao dodatno pitanje Vladi Republike Srbije, koja u svom sastavu ima i Sekretarijat za zakonodavstvo. Ovo tražim iz razloga što je, u skladu sa Ustavom, potrebno što pre urediti oblast odbrane i Vojske, kako predsednik Srbije i ministar odbrane, Boris Tadić i Dragan Šutanovac, ne bi uzurpirali i prava koja im nikako ne mogu pripasti po zakonu.
Primetno je iz dosadašnjeg njihovog ponašanja da su oni, po automatizmu, samoinicijativno preuzeli, u odnosu na Vojsku i odbranu, sva ovlašćenja koja je imao Vrhovni savet odbrane i Ministarstvo odbrane Savezne države, iako im to zakonom nije dato u nadležnost.
Nije ni čudo, dame i gospodo, jedan je klinički psiholog, a drugi mašinski inženjer, a svima vam je jasno da su se vojska naša i sistem odbrane počeli urušavati onda kada su nam na čelo Vojske počeli dolaziti ginekolozi, psiholozi itd.
Ovom prilikom, upozoravam Vladu Srbije da Dragan Šutanovac kao ministar odbrane ne može da bude direktno potčinjen Tadiću, već Vladi Republike Srbije i Skupštini.
Evo, završavam, gospodine predsedniče.
Tadić je nadležan samo za Vojsku, i to kada je u pitanju rukovođenje i komandovanje, a nije nadležan za odbranu zemlje, niti za normativno uređivanje tih pitanja, pa i ovih pitanja koja je samovoljno uredio.
Dakle, dame i gospodo, da znate da organizacija Vojske, činovi i slično, ne spadaju u rukovođenje i komandovanje, tako da gospodin Tadić nije imao pravo da ovom odlukom određuje kako će izgledati činovi u Vojsci Srbije.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226.
Prvo ću vas obavestiti kakav sam odgovor dobio od Vlade Srbije i njenih ministara na postavljena pitanja, poslanička, 20. juna 2007. godine, pa ću po ovom članu da postavim dodatna pitanja, pošto nisam zadovoljan odgovorom.
Juna 20. godine 2007. postavio sam pitanje vezano za postupak za razrešenje tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića. Naveo sam nekoliko argumenata, a ključni je da nismo dobili odgovor na pitanje po kom osnovu je general Tolimir prebačen iz Srbije u Republiku Srpsku, bez odluke Okružnog suda u Beogradu koji je jedini nadležan za to.
Sada slušajte, dame i gospodo, odgovor.
Vlada ističe da je MUP Republike Srpske u više navrata davao izjave povodom hapšenja generala Zdravka Tolimira, tako da je šira javnost upoznata sa relevantnim detaljima.
Ja nisam poslanik Republike Srpske. Znači, Vlada Srbije i njeni ministri moraju da daju odgovor na postavljeno pitanje u Skupštini Republike Srbije. Oni nama kažu, odgovaraju nam - pročitaj novine, a mene ne interesuje šta je izjavio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske. To vam govorim da vidite kakva nam je Vlada, ova neobaveštena vlada.
Drugo pitanje sam postavio istog dana, a vezano je za nepreduzimanje bilo kakvih radnji istog tužioca po dva predmeta, ubistava naših vojnika, bivše JNA, u Sarajevu i Tuzli.
Odgovor neću čitati, dugačak je, ali ga i nisam dobio, tj. dobio sam odgovor od ljudi koji su obavešteni, za razliku od Vlade Vojislava Koštunice.
Znači, oni meni odgovaraju kako je potpisan sporazum između Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kako se preduzimaju aktivnosti da se u pokrenutoj istrazi pred Okružnim sudom u Beogradu prikupe i ostali neophodni dokazi itd.
Šta je suština? Ova vlada sarađuje sa Vladom Bosne i Hercegovine.
Ovo je još jedan dokaz kakva je namera ove vlade u potpisivanju onog sporazuma o paralelnim specijalnim vezama, krajnje je neiskrena prema Republici Srpskoj. Dokaz za to je da je u Tuzli gradonačelnik, tadašnji, Tuzle, Naim Bešlagić, bio šef kriznog štaba, koji je direktno naredio da se pobije 200 vojnika i starešina JNA u Tuzli. Taj Bešlagić je nagrađivan od strane Zapada za neke humanitarne i mirnodopske poslove. Ovoj vladi je zabranjeno da radi po ovom pitanju. Znači, to je slučaj Tuzle.
Što se tiče Sarajeva i pogibije vojnika i starešina u Sarajevu, takođe se ništa ne preduzima od strane naših nadležnih organa, iako naši organi imaju dokaze da je Ejub Ganić naredio ubistvo vojnika i starešina u Sarajevu. On je tada bio zamenik predsednika BiH.
Znači, dame i gospodo, videli ste kako ova vlada odgovara i kako iznosi netačne činjenice povodom svih poslaničkih pitanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću ovo moje izlaganje skratiti da se ne bih ponavljao sa mojim kolegama jer su izneli niz činjenica koje ukazuju na to da ne bi trebalo prihvatiti Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o policijskoj saradnji u jugoistočnoj Evropi.
Pažljivo sam slušao ministra, gospodina Jočića, i moram vam reći da sam na osnovu njegovog izlaganja stekao utisak da se ni on sam ne slaže sa ovom konvencijom, iz prostog razloga što je gospodin Jočić ovde nama iznosio ove opšte odredbe.
Naravno da se svi zalažemo protiv kriminala, da funkcionišu javni red i bezbednost. Znači, u tom smislu naravno da svi želimo saradnju i sa našim okruženjem i sami da to sprovodimo u našoj zemlji.
Međutim, gospodin Jočić nije se uopšte osvrnuo na neke druge članove, o kojima su moje kolege detaljno iznosile argumente, koji govore protiv ove konvencije, kao što je član 13. ''Hitna potraga''.
Znate, prosto je neverovatno, ne vidim tu bezbednosnu situaciju koja nama koristi da na teritoriju naše zemlje mogu da upadnu neke snage. Ovde predlagač kaže kako će one biti obeležene, imaće nešto oko ruke, neku traku, imaće neka obeležena vozila i sada mi treba da cenimo koje su to snage i šta one rade na našoj teritoriji.
Prvo, mislim da je neko od naših kolega pominjao, mi smo članovi Interpola.
Znači, ako je potraga za nekim licem, za nekim kriminalcem, narko-dilerom, naravno da ćemo ga tražiti, juriti i isporučiti toj zemlji. Ne vidim razloga da bilo koja policijska sila prelazi na našu teritoriju pored naših snaga bezbednosti.
Gospodine ministre, nije mi jasno, vi ste ovde predstavnik predlagača, zašto je ova tačka i stavljena na dnevni red kada i sami znate, podsetiću i kolege narodne poslanike i građane Srbije, da je vaš prethodnik Dušan Mihajlović kao ministar policije funkcionisao onako kako je to od njega tražila Britanska obaveštajna služba i njihove specijalne jedinice koje su bile prisutne u Srbiji, možda su još uvek.
Gospodine Jočiću, mi smo ovaj podatak dobili od visokih funkcionera MUP-a Srbije i BIA-e, koji su to čak i u štampi iznosili.
Konkretno, govorim o situaciji kada je gospodin Milošević sprovođen u Haški tribunal. Nama je rečeno, od vaših ljudi, od vaših prethodnika, da je tom operacijom direktno rukovodila britanska obaveštajna služba. Ti ljudi, koji su to rekli, imaju svoje ime i prezime i oni su to iznosili u štampi.
Znači, postavljam pitanje, ako je to tačno, a iz ovog materijala ne vidimo da smo takvu konvenciju potpisali sa Britanijom, kako je moguće da njihova policija i specijalne snage budu prisutne ovde? Ako to nije tačno, voleo bih da me vi demantujete.
Gospodine ministre, vama se obraćam, pošto ste vi predstavnik predlagača, čuli ste gospodina Todorovića. Vi znate da mi dobijamo razne informacije iz struktura gde ste vi ministar, da su prisutne razne službe ovde.
Mogu razumeti neku saradnju, ali ne da rovare po našoj zemlji. Strašno je da specijalne službe ovde borave. Mi ćemo se sutra videti na Odboru za bezbednost.
Meni je žao što niste došli ranije, imaćemo mnogo toga da vas pitamo, jer još nismo razjasnili ko je i kako uhapsio generala Tolimira.
Kolege narodni poslanici, postavljam pitanje da li ima neke logike, pravne ili bilo koje druge, da naša policija uspostavlja saradnju sa policijom Republike Albanije, a ona je, kao što ste čuli, nosilac ove konvencije, a da ista ta naša policija ne sme da kroči na teritoriju sopstvene države, na Kosovo i Metohiju, dok po našim saznanjima, a i vi to znate, gospodine ministre, albanska policija nesmetano šeta teritorijom Kosova i Metohije, kao da je to njihova država?
Drugo, kako je moguće da predlagaču ovog zakona, odnosno Vladi Srbije ne smeta to što albanski zvaničnici, čija država je poverenik ove konvencije, podržavaju otimanje dela naše teritorije, a mi njima nudimo Sporazum o policijskoj saradnji, koji će, naravno, najviše koristiti albanskim separatistima i teroristima na Kosovu i Metohiji?
Ovo su jasna pitanja, gospodine ministre, i nadam se da u mom izlaganju ne vidite ni mrvicu strančarenja, nego pričamo kao ozbiljni ljudi.
Na kraju, moj je zaključak da ne treba prihvatiti ovu konvenciju, jer ćemo imati više štete nego koristi, a pre svega su principijelni razlozi, jer nama otimaju teritoriju pod pokroviteljstvom Evropske unije, Ujedinjenih nacija, iza kojih stoje SAD. Dame i gospodo, jasno je da je i ova konvencija, kao i niz prethodnih, došla u Vladu Srbije, kojoj je naloženo da se to usvoji, znači, prevedeno, otkucano i stavljeno nama na usvajanje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226, a to će pomoći ovoj raspravi i vezano za Zorana Đinđića i uopšte za ''žutu'' mafijašku organizaciju.
Znači, tražim da nam se dostavi Izveštaj komisije u kojoj su bili Vladan Batić, Milovanović, Veselinov i trebalo je da ustanove prave uzroke pobune JSO. Komisiju je formirao pokojni Zoran Đinđić i taj Izveštaj, gospodin Jočić, zna o čemu ovde govorim.
Što se tiče gospodina Milivojevića, gospodina ''primerka'', koji ovde priča o Vojislavu Šešelju na način na koji priča i o saradničkom dosijeu. Gospodin Zoran Mijatović, mi smo sa njim razgovarali, pa nam je rekao šta to znači, laži obične. Ja sam gledao vaš saradnički dosije, gospodine. Kad ste bili u ''Otporu'' pa iz Beograda poslali ekipu DB-ovaca da vas vrbuje, radili sa vama. Ovi pritišću iz Beograda da dostave izveštaj šta radite, kako radite, operativca pritiskaju i na kraju izveštaj neupotrebljiv, gospodine Milivojeviću. Vi ste operativno neupotrebljivi. Niste mogli ni saradnik biti. Nemojte više sa nama da se igrate.