Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Krstin

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Vitomir Plužarević je podneo amandman na Predlog zakona o javnim nabavkama.
Naime, Troškovi postupka, član 117, kaže: ''Podnosilac zahteva za zaštitu prava je dužan da na određeni račun budžeta Republike Srbije uplati taksu u iznosu od 60.000 dinara, odnosno 30.000 dinara ako je u pitanju javna nabavka male vrednosti.''
Kolega Vitomir Plužarević je dao objašnjenje podnošenja amandmana i zašto bi u članu 117. stav 1. trebalo brisati. Pretpostavka je da ukoliko neko traži zaštitu prava za to postoje ozbiljni razlozi, i da je onaj koji traži zaštitu uočio ozbiljne nepravilnosti u postupku, pa zbog ove činjenice podnosilac zahteva za zaštitu prava ne treba da se kažnjava previsokom taksom na zahtev za zaštitu prava.
Hitnost donošenja ovog zakona po vašim merilima i kriterijumima je neopravdana, a i sami znate da je to tako. Navodno ćete ubrzati proces pridruživanja Evropskoj uniji, a na današnji dan Evropska unija ne haje da vas navodno pridruži.
Šta ćete vi sad toj EU kada oni po svakom pitanju približavanja imaju za vas odgovor. To su različite ucene bez kraja, danas Euleks, sutra Kosovo ili već Kosovo, potom dug u silnim milijardama evra kojim ste zadužili državu i mnogo drugih elemenata koje znate, a koje neću sada da pominjem, tako da to pridruživanje znaju i naši političari koji za njih obavljaju te prljave poslove. Svi će oni da postupe kao i Bojan Krišto, da odlete u neke njima znane destinacije, ako im to bude dozvoljeno.
Ponuđačima je u svim fazama postupka obezbeđena pravna zaštita od strane Republičke komisije, zaštita prava u postupcima javnih nabavki, koja je nezavisan i samostalan organ. Ta farsa zakona je svima u državi poznata i od te zaštite nema ništa.
Podnosilac prava na zaštitu družan je da na račun budžeta Republike Srbije uplati taksu od 60.000, odnosno 30.000 dinara ako je u pitanju nabavka male vrednosti. Ova količina para ne čini ništa Republičkoj komisiji, osim da se dezavuišu podnosioci ovakvih zahteva.
Vlada je dala i svoje obrazloženje vezano za ovaj amandman i to obrazloženje glasi: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što podneti zahtev za zaštitu prava, shodno članu 109. tačka 1. Predloga zakona o javnim nabavkama, zadržava dalje aktivnosti naručioca u postupku javne nabavke do donošenja odluke o podnetom zahtevu, sasvim je moguće da ponuđači zloupotrebljavaju svoja prava, te da neopravdano podnošenje zahteva ometaju dalje sprovođenje postupka javne nabavke, što može izazvati posledice po normalno obavljanje poslova naručioca i, samim tim, zadovoljenje potreba građana.
Zato je potrebno obavezati podnosioca zahteva za zaštitu prava da pre podnošenja zahteva uplati propisan iznos takse, kako bi se na taj način, u izvesnoj meri, sprečilo podnošenje zahteva koji kao jedini cilj ima bezrazložno ometanje ili onemogućavanje naručioca da sprovede postupak javne nabavke.
Potrebno u vezi sa tim napomenuti da će svakom podnosiocu zahteva biti vraćen iznos koji je uplatio na ime takse za podnošenje zahteva za zaštitu prava, i to kroz naknadu troškova postupka u slučaju da uspe sa svojim zahtevom, a u skladu sa članom 117. stav 3. Predloga zakona o javnim nabavkama.''
Državni revizori moraju biti plaćeni kako bi se borili protiv svih mafijaških bosova koji malim prstom ruše sve barijere i zakone u ovoj državi, a posebno ovaj zakon o javnim nabavkama koji je danas u Srbiji aktuelan.
Vidimo kako se javne nabavke sprovode u državnim institucijama, kao na primer nabavke uniforme Ministarstva policije, što je ovih dana glavna tema sredstava informisanja.
Javne nabavke u Srbiji su povezane sa karakterom vlasti. Tu ne mora da se poredi, to se vidi na svakom koraku onom čuvenom krilaticom - gde sam tu ja.
Strani ulagači kapitala u Srbiji ne mogu da se pomire sa činjenicom da je ta lepeza zahteva - gde sam tu ja, toliko velika da otežava ulazak tog dugog očekivanog kapitala u našu zemlju. Nemoguće je podmiriti sve njih, a da taj kapital bude siguran i profitabilan.
Moj amandman na ovaj član 117. glasi da se stav 1. briše i idemo logikom da je predlog usmeren u tom pravcu da ta uplata od 60.000, odnosno 30.000 dinara ništa ne rešava.
Ti koji učestvuju u ovim radnjama i koji žele da obave svoj zadatak, za njih to ne znači ništa, a za normalne podnosioce to je finansijska obaveza koja može i da ih spreči zbog te kvote da učestvuju u tim nabavkama.
Ovaj zakon ste profilisali u 11 delova sa 128 članova, a sve u cilju otklanjanja nedostataka koji su uočeni u praktičnoj primeni zakona iz prošlih pet godina.
Amandmani samo delimično usmeravaju ovaj zakon ka tom zamišljenom cilju, a taj vaš cilj je neostvariv dok ne rešite sve prethodne radnje.
Treba pokrenuti privredu i dovesti državu u stanje da kipi od proizvoda, a ne da budemo zavisni od svih na Balkanu i u Evropi i time molimo za opstanak. Treba se podići iz tog puzećeg stava uspravno, proizvoditi sopstvene proizvode. Tada ovakav zakon može da se primenjuje.
Posle onog mog prethodnog izlaganja svog amandmana dobio sam više poziva od strane građana opštine Zrenjanin, koji su me zamolili da pojasnim malo ova dešavanja u opštini Zrenjanin što se tiče, da kažem, malo premeštanja te građevinske mafije iz Zrenjanina u Novi Sad, a onda iz Novog Sada polako se kreće ka Beogradu u smislu belih mantila.
Evo, da pokušam za ovo vreme da malo pojasnim. Naime, ponavljam, direktor Voda Vojvodine, Branislav Radovanović iz Zrenjanina, direktor Javnog vodoprivrednog preduzeća, uhapšen je zbog zloupotrebe službenog položaja, a Zoran Stojačić, inače suprug Snežane Lakićević, visokog funkcionera DS, koji je vlasnik i odgovorno lice Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal" iz Perleza kod Zrenjanina, zbog osnovane sumnje da su zajedno sa Goranom Kneževićem, jedinim vlasnikom Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal", izvršili pomaganje u krivičnom delu zloupotrebe službenog položaja. Naime, gospodin Radovanović, direktor Voda Vojvodine, omogućio je vlasnicima Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal", Stojačiću i Kneževiću, izgradnju marine na ušću kanala Begej u reku Tisu, gde se nalazi jedriličarski klub na zemljištu koje im je Vode Vojvodine dodelila na korišćenje.
Mogu da zamislim koliko su im dali, to ide na 99 godina, dinar po godini i stvar je završena.
I da bude greška Branislava Radovanovića, direktora Voda Vojvodine, on je naime angažovao bager koji je vlasništvo Javnog vodoprivrednog preduzeća Voda Vojvodine, iako je statutom preduzeća zabranjeno obavljanje radova trećim licima, kao i vodoprivrednog preduzeća "Srednji Banat", pri čemu je iskopana količina od oko 40.520 kubnih metara mulja, a normalno tim iskopavanjem oštećeno je Javno vodoprivredno preduzeće za 11 miliona dinara.
Normalno je da će Radovanović i Stojačić danas u sklopu krivične prijave biti privedeni istražnom sudiji u istražnom odeljenju Okružnog suda u Beogradu, što se dopunjuje da su prijavljeni prekoračenjem svojih službenih ovlašćenja naneli budžetu Zrenjanina štetu veću od 132 miliona dinara, tako što su sproveli, govorim o javnim nabavkama u gradu Zrenjaninu, javne nabavke za kupovinu različite opreme koja nije bila predviđena pozicijama u budžetu.
Organizovana grupa je na taj način pribavila imovinsku korist u iznosu, gospodo građani Zrenjanina, 56 miliona dinara, to vam je negde oko 700.000 evra.
Ponavljam, tu malverzaciju oko javnih nabavki su radili gospodin Tomić, zvani Baćko, neprikosnoveni pokrajinski poslanik, u predizbornoj kampanji koji je obećavao kule i gradove, nije obećavao samo ovo što je uradio jer je to dokazano, gospodin Nikola Halas, mozak svih ovih radnji, gospodin Dimkić, koji je načelnik za finansije, i normalno gradonačelnik, bez njegovog potpisa nije moglo biti ništa.
Prema tome, gospodo, pošto bih da ostavim kolegi da nešto u narednih četiri-pet minuta kaže, ostaje mi još samo da afere su počele da tresu i beli mantili u Beogradu, pa pored KBC Bežanijska kosa, direktora Zvezdare i u Zemunu, zasad proverom, u pitanju su domovi zdravlja Palilula i Zvezdara, gde bi trebalo da dođe do smene direktora koji su prekršili zakon o javnim nabavkama i, koliko vidim, pitam se, pa te direktore postavila je DS, zajedno sa njenim koalicionim partnerima u gradu Beogradu, nije postavila SRS.
Da smo mi ostali, tj. da smo bili, verujte mi, oni bi do sada već bili tamo gde bi im zakon propisivao.
Čl. 225. i 226. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, evo, dva dana, intenzivna dva dana, šef poslaničkog kluba SRS Dragan Todorović iznosi afere, kriminal, korupciju i enormne plate u Aerodromu "Nikola Tesla" od strane generalnog direktora Bojana Krišta, pa onda nabraja još neke, poput direktora marketinga Komercijalne banke Violete Jovanović, ako sam dobro upamtio.
Pošto je ona, kao direktor marketinga, kako vi rekoste, završila poljoprivredni fakultet, uzeo sam sebi za pravo (da, to je sestra Vitoševića) da pokušam da pojasnim koliko za tu platu, ili prosek njihovih plata, jedan seljak, paor ili zemljoradnik za jedan mesec treba da proizvede kukuruza. Verovali ili ne, to je 125 tona, ili četiri šlepera dužine otprilike kao odavde, od ove govornice, do onih loža novinara.
Uzeo sam samo jedan prosek plata, od 800 i nešto hiljada do 1.400.000 ili 1.600.000, pa da napravim neki parametar, da baš ne uzmem 200 tona, a da ne kažem da je to negde preko šest šlepera.
Vidite koliko jedan zemljoradnik, koji u proleće poseje kukuruz, početkom aprila, prodaje ga tek tamo možda maja, juna i jula, a to je preko godinu dana od momenta kada to zrno uđe u zemlju, a Bojan Krišto, Violeta Jovanović i drugi ljudi koji su uz njega u Aerodromu "Nikola Tesla" to ostvare za jedan mesec.
Ja sam još 2004, 2005. i 2006. godine pričao opet o jednom članu G17, tada ministru poljoprivrede, Ivani Dulić-Marković, koja je nepovratne i dugoročne kredite delila svojim miljenicima, posebno mislim na članove G17. Pokazalo se da nećemo odustati od ove namere, koju je rekao Dragan Todorović, dok neko ne bude, a taj neko je Bojan Krišto, snosio sve zakonske posledice za ovako nenormalne i abnormalne plate koje je ostvario sam sebi i svojim najbližim saradnicima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Vitomir Plužarević je, na osnovu zakona o sudijama, u članu 10. stav 4, lepo pojasnio kako bi ovaj zakon mogao da bude pravi zakon o sudijama, ako se usvoji amandman koji je on podneo na ovaj član.
Nešto bih malo dodao u vezi s njegovim izlaganjem. Navedenim zakonskim članom propisano je da Visoki savet sudstva, svakih pet godina, preispituje broj sudija i sudija porotnika u sudovima. Navedeni rok je predugačak, jer su rokovi za praćenje rada sudija i tekuće potrebe za rad svakog suda, bez obzira na nadležnost, kraći, pa se rad sudija ceni u rokovima od tri godine, a godišnjim planom rada utvrđuje se rad sudija za narednu godinu.
Kako je nepoznato po kojim kriterijumima će, broju predmeta ili slično, Visoki savet sudstva utvrditi broj potrebnih sudija za sudove svih nadležnosti, a očigledno je da se nadležnost za osnivanje novih sudova menja, potrebno je isti rok skratiti, kako bi se bolje mogle oceniti potrebe svakog suda i time pružiti bolja i kvalitetnija zaštita građanima.
Broj predmeta u sudovima se menja iz godine u godinu. Plan rada se formira godišnje, prema broju predmeta. Prema istom broju formiraju se i sudska veća, a praksa je pokazala da se ocena rada svakog suda može dati samo nakon proteka roka od tri godine, roka koji je predviđen članom 35. zakona o sudijama.
Bez obzira na to što je u stavu 4. rečeno da se broj sudija i sudija porotnika može preispitati i pre roka od pet godina, radi boljeg sagledavanja potrebnog broja sudija, bolje je da rok bude kraći, ali dovoljan da se adekvatno oceni potreba rada svakog sudije, odnosno suda, bez obzira na nadležnost.
Ponovo napominjemo da zakonom nije predviđen kriterijum za utvrđivanje broja sudija potrebnih za svaki sud, bez obzira na nadležnost. Ne može se, s obzirom na promenu nadležnosti, sadašnje stanje predviđeno sistematizacijom sudija koristiti kao osnov za utvrđivanje broja sudija za svaki sud ponaosob, pa postoji opasnost da se, po stupanju na snagu zakona, utvrdi potreban broj sudija i sudija porotnika bez sagledavanja stvarnih potreba i broja predmeta svakog suda, bez obzira na nadležnost.
Nedorečenost predlagača i njegovo neizjašnjavanje o kriterijumima po kojima će se taj broj utvrditi, traži da se, bar, po stupanju na snagu zakona, omogući Visokom savetu sudstva da, po predlogu, u smislu člana 4, preispita broj potrebnih sudija i sudija porotnika za svaki sud posebno, bez obzira na nadležnost.
Posebno napominjem da je sadašnja opterećenost postojećih sudova, pa time i sudija u istim sudovima, nejednaka, pa pojedini sudovi, odnosno sudije, nemaju ostvarenu orijentacionu normu. Dakle, sadašnje stanje broja sudija i sudija porotnika ne odgovara stvarnim potrebama.
U jednom delu sudova, posebno okružnih, postoji izraziti nedostatak broja sudija, sudovi rade bez potpunih veća, tako da se veća formiraju iz različitih referata, što očito ukazuje da je sadašnje stanje broja sudija u nekim sudovima neodgovarajuće, jer postoji očigledan manjak sudija. Reč je o Okružnom sudu u Zrenjaninu, konkretan primer.
Kako je nadležnost sadašnjeg okružnog suda proširena, očigledno je da isti neće moći uspešno obavljati poslove i nadležnosti koje su im poverene.
Zbog toga smatram da je neophodno da se rok skrati i da Visoki savet sudstva može u roku od tri godine, a po potrebi i kraće, odrediti broj sudija u pojedinim sudovima, bez obzira na njihovu nadležnost.
Ukoliko kriterijum za izbor bude politička podobnost, bez ocene stručnog rada i kvaliteta rada svakog sudije ponaosob, očigledno je da nećemo dobiti kvalitetan rad sudova, bez obzira na nadležnost.
Očigledno je da je cilj donošenja seta pravosudnih zakona da se poboljša stanje u pravosuđu. Ukoliko predlagač želi da ovaj cilj ostvari, mora omogućiti Visokom savetu sudstva da, kroz praćenje godišnjeg rada svakog suda, sagleda objektivne i realne potrebe za brojem sudija i sudija porotnika u svakom sudu.
Predlažem da st. 2. i 3. člana 10. Zakona o sudijama glasi: "Broj sudija i sudija porotnika za svaki sud uređuje Visoki savet sudstva, na osnovu broja predmeta svakog suda. Visoki savet sudstva preispituje potreban broj sudija i sudija porotnika u svakom sudu svake tri godine".
Ovo je samo doprinos amandmanu koji je podneo Vitomir Plužarević na član 10. stav 4.
Ujedno, da vas obavestim, pošto sam obećao da ću izneti kako deluje agrarna, ili ''paorska mafija'' u Srbiji, materijal sam spremio, cifre su enormne. Imaćete tačne podatke, građani Srbije i vi, i ministar pravosuđa, ministar finansija, ministar poljoprivrede i ministar unutrašnjih poslova, o tome kako deluje ''agrarna mafija'', kako može neko na hiljade hektara da radi u Srbiji, a da u 2007. godini ne da ni dinara. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena koleginice iz G17, ja već u više navrata ukazujem na alarmantno stanje u poljoprivredi Srbije. Na to sam ukazivao, kao narodni poslanik, i 2005. i 2006. godine. Vi se dobro sećate, tada je ministar bila Ivana Dulić-Marković. Od nepovratnih kredita, kojih je tada bilo oko 400, nenamenski je utrošeno 182, po izveštaju, u stvari analizi koju je napravio sadašnji ministar poljoprivrede gospodin Dragin. Nenamenski je utrošeno i niko nije odgovarao za to. Nadam se da hoće.
Dvanaest puta sam postavljao poslaničko pitanje, dvanaest puta do sada, od te 2005. godine. Iz Fonda za razvoj poljoprivrede je izdvojeno za sistem za navodnjavanje 180 miliona dinara, dobila su tri subjekta. Mi poslanici SRS tražili smo na Odboru da se dostave imena i prezimena ta tri subjekta koja su dobila. Ni do dan-danas ih nisam dobio. Sekretara Skupštine sam pitao zašto ne dobijam kao poslanik odgovor na poslaničko pitanje, na koje imam pravo; odgovorio mi je jednostavno da ministar Ivana Dulić-Marković neće da odgovori. Meni nije odgovoreno.
Nije u pitanju samo tih 180 miliona, kao što sam rekao, za sisteme za navodnjavanje, da su dobila tri subjekta po 60 miliona. To je na pet godina, grejs-period je godinu dana, a ostaju četiri godine; kada podelite tih 60 miliona na tog jednog subjekta od ona tri, ostaje da vraćaju godišnje 15 miliona. Baš me interesuje koliko su ti jaki kada mogu godišnje da vrate 15 miliona, a toliko im je bilo potrebno tih 60 miliona da dobiju.
Tražili smo koliko je, po okruzima, i koja su registrovana poljoprivredna gazdinstva dobila kratkoročne kredite, posebno dugoročne kredite i posebno nepovratne kredite. Nikada članovi Odbora iz redova Srpske radikalne stranke nisu dobili odgovor na ta pitanja. Nismo ih dobili ni usmeno ni pismeno, a vi se smejte, ali vi ste, posebno tokom te tri godine, vaš ministar je uništio poljoprivredu...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, tri minuta je, niste rekli koji član Poslovnika je povređen.)
Član 104.
Dame i gospodo narodni poslanici, koleginicu iz G 17 boli istina pa je morala da izađe napolje. Izgleda da je toliko ne interesuje da objašnjava narodu i građanima Srbije gde su te pare otišle. Ja još jednom, radi građana Srbije, radi onih zemljoradnika, paora, seljaka, ponavljam – Ministarstvo poljoprivrede je uradilo analizu vezanu za poljoprivredu u Srbiji, gde se kaže: od 334 gazdinstva koja su dobila bespovratna sredstva u 2006. godini, čak u 182 su sredstva nenamenski potrošena. Ovo je analiza Ministarstva poljoprivrede.
Izvinjavam se, nisam rekao da se javljam po članu 104.
Nije ovo izmislio Milorad Krstin, ovo je analiza Ministarstva poljoprivrede. Ubeđen sam da, dok budu trajala ova zasedanja, moja poslanička pitanja što se tiče tih nepovratnih sredstava koja deli Ministarstvo poljoprivrede tj. ova vlada ... i dalje će biti deljena onima koji su bliže G 17 i DS. To je evidentno.
Kaže, dobili ste vi iz Odbora za poljoprivredu po okruzima. Jeste, dobili smo, ali samo u brojkama. Srednjebanatski okrug - kratkoročnih kredita 156, dugoročnih kredita 228, nepovratnih kredita 98. To je sav odgovor nama koji smo se trudili bukvalno dve godine, od 2005. i 2006. godine, da bismo dobili te odgovore. Evo kako ste nam odgovorili. Mi smo tražili da nam se da ime, prezime, subjekat, ko je dobio, koliko je dobio.
Mi znamo da nikada neće biti pravde što se tiče tog deljenja, jer onaj ko je u vlasti, taj deli svojima. Ali, kada je u pitanju G 17, onda ste tu na prvom mestu. Nažalost, ovako će biti uvek dok ste vi nosioci vlasti, a jadni zemljoradnici i seljaci će ovo trpeti, i oni kojima je potreban svaki dinar. Evo, još niste počeli da delite subvencije za registrovana poljoprivredna gazdinstva. Obećali ste. Budžet je prošao, danas je 13. 11, još niste počeli da delite, a ja bih voleo da to bude završeno što pre.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, drago mi je što ste danas ovde sa poslanicima koji bi hteli i da vam postave neko pitanje, a vi da date neki odgovor, a ujedno i da vam nešto prenesu.
Par puta sam izlazio povodom svog amandmana i amandmana mojih kolega iz poslaničkog kluba SRS - dr Vojislav Šešelj i ukazivao sam na to da se pored ovih silnih mafija pojavila i agrarna mafija ili, bolje rečeno, radi građana, poljoprivredno-zemljišna mafija. Naime, radi se o zakupu poljoprivrednog zemljišta.
Na osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji smo doneli 2006. godine, svaka opština uradi sa komisijom jedan elaborat o zakupu poljoprivrednog zemljišta, ide licitacija, prave se ugovori između licitanta i opštinske komisije; ali, postoje uslovi, kada čovek nešto kupi, reč je o državnoj zemlji u zakupu, on to mora i da plati.
Međutim, ja sam to počeo sa svojom opštinom Zrenjanin. Normalno, na osnovu dostupnosti informacija od javnog značaja, uputio sam dopis, pa sam dobio 15 dana odloženo, da nisu u mogućnosti da mi odgovore, pa onda da ću u roku od 40 dana dobiti odgovor; dobio sam, moram da budem iskren, pre 40 dana, 2015 stranica, gde su licitanti i gde je opštinska komisija koja je prodavala tu zemlju.
Nažalost, nisam dobio informaciju koliko je tih koji su platili, pa sam ponovo postavio pitanje, pa su mi 27. oktobra rekli da nisu u stanju u roku od 15 dana da mi odgovore i da će to uraditi u narednih 40 dana. Ja čekam to, a onda sa tim papirima koje sam morao da platim tri dinara, pa 2015 strana... Verovatno su mislili da će me time uplašiti pa neću platiti; ja sam to učinio. Mogu da vam kažem, ministre, da se taj materijal nalazi kod mene, čekam da vidim koji su to koji su platili, njima ćemo se zahvaliti, ali ćete morati vi i ministarka koja je sedela do juče ovde, pošto ima mehanizam, kao ministar finansija, da po okruzima pokrene inspekcijsku službu da, pored one građevinske mafije, koju ste vi proizveli zahvaljujući sukobu Pajtića i Gorana Kneževića, a tamo se nalazi u komisiji i Nikola Halas koji je isto uhićen, što bi rekla ova naša braća sa zapada...
Gospodine ministre, malo sam analizirao svaki ugovor i interesantno je da u ugovoru sa leve strane potpisuje licitant, sa desne strane potpisuje komisija - sa leve strane ima ime i prezime licitanta, ali nema nijednog člana komisije, a taj čovek radi zemlju. Ili obrnuto: imamo potpisana tri člana, predsednik nikad nije potpisao, tu je glavni bio Nikola Halas, kao potpredsednik komisije za prodaju državnog zemljišta, a nema sa leve strane licitanta, a taj radi tu zemlju. Ja lepo nazovem mesnu zajednicu, pitam da li taj radi, kažu radi; da li je platio, nije platio, pa dobro, lepo, radi čovek.
Sve to ne bi bilo strašno da ... Čak i kolega Živkov je izneo kako je gospodin Nicović uzeo pre dve godine 11.000 hektara PIK Bečeja, starog Bečeja. To je taj što je dao prostorije Tomislavu Nikoliću, i dve godine koristi 11.000 hektara i nikom ništa. Jedanaest hiljada hektara, ako ne znaš šta je hektar, nacrtaću ti.
Prema tome, ministre, ovim pitanjem se mora pozabaviti prvo opština, jer 30% tih para ide opštini; pokrajina, jer ide i njima od prodaje poljoprivrednog zemljišta, u stvari, od davanja u zakup državnog zemljišta; i, ide Republici Srbiji.
Sad vi vidite koliko hiljada hektara... Ja čekam, kao što sam rekao, da mi dostave informacije ko je platio. Na jednoj tribini koju sam povodom statuta pokrajine Vojvodine zajedno sa čelnicima održao u Žitištu, gde je bila puna sala, čuo sam od čoveka koji je za to zadužen da je tamo samo jedan platio zakup zemljišta. Reč je o opštini Žitište u Srednjebanatskom okrugu. Prema tome, vi kao ministar koji bi trebalo o tome da povede računa, da pritisnete i Dačića... Kada je ovde pre dve nedelje bio zakon o zaštiti državne granice, gde se spominje šta se sme saditi uz taj granični pojas, ja sam i tada rekao i on je rekao da mu se dostavi taj materijal i da se vidi.
To nije mala priča i priča o opštini Zrenjanin. Reč je o izdavanju državnog zemljišta u celoj Srbiji. Ogromne količine para Ministarstvo finansija, Vlada i ova država gube ovakvim bahatim ponašanjem odgovornih ljudi koji predstavljaju vlast, tj. državu u obliku moćnika komisije za zakup zemljišta. Evo, ja samo pokušavam da ukažem na to koliko je ovo ozbiljno, ali se plašim da ne bude da se samo digla halabuka, pa se posle opet slegla stvar. Gospodine ministre, biću uporan dok god budem u ovom parlamentu, ukazivaću na ovo. Kompletan ovaj dokazni materijal ćete imati; jeste da će me koštati, ali imaćete ga i vi i ministar finansija, a i ministar Jocić.
Samo da se vratim malo na analizu poljoprivrede u Srbiji za 2008. godinu koju ste napravili. Mogu da vam kažem da ste analizu uradili dosta dobro. Vi ste izneli da u Srbiji ima 4.800 - 5.000 sela, po nekim još nepotvrđenim analizama, da za razvoj sela, kad bi se to podelilo, sad da ne tražim ovde u ovom vašem izveštaju, ide 450 miliona, to može da se da samo za deset sela, da će za narednih deset godina nestati hiljadu sela ako se bude ovako razmišljalo kao što ste razmišljali u poslednjih osam godina. Veselinov je pričao priču kako se ne treba baviti setvom pšenice jer to nama ne treba, treba nam vinova loza, trebaju nam jabuke, kruške, breskve, kajsije, šljive i ostalo. Svaka čast njemu, ne možete onoga sa 65 godina ubediti sada da radi to drugo. Ako znamo da nam je od 2004, 2005, 2006. godine ministar bila Ivana Dulić-Marković, najveći zagovornik uvoza modifikovane soje, kada su iz Mačvanskog okruga morali posle to da pale i uništavaju...
Žao mi je, bio je ministar ovde, sada ministar trgovine, tada ministar poljoprivrede, gospodin Milosavljević, samo bih nešto da ga priupitam. Na osnovu ove analize koju ste vi napravili, kaže - bilans nekih osnovnih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda za ekonomsku 2007/2008 godinu, pa ću uzeti samo kukuruz jer mu je tri puta manja cena nego što je bila prošle godine, mislim naravno na 2008. godinu, vi ste izneli ekonomske pokazatelje: početne zalihe - 1.300.000 tona, proizvodnja - 3.917.358 tona, raspoloživo - 5.217.358 tona, gubici - nekih 90.000 tona, zalihe i rezerve - 5.527.358 tona, a izvoz - samo jedna crtica.
Ova vlast koja je bila deset meseci, moram da priznam, na čelu sa ministrom Milosavljevićem, dovela je do toga da sada poljoprivrednik prodaje kukuruz za bagatelu, a neće ni prodavati jer će to što je obrao u klipu lepo ložiti i služiće mu kao gorivo. Ja ne bih da prodam onih par svojih vagona koje imam u silosu za 680 dinara 100 kilograma ili 6,8 dinara, ako je prošle godine taj isti kukuruz bio, isti rod te godine 1.800 dinara, 100 kilograma.
To vam je samo još jedan pokazatelj, posebno što se tiče cena finalnih proizvoda u ovoj godini, u 2008, repromaterijala, za koji ste vi izneli da je 40%, a poskupeo je 80%, konkretno najviše đubrivo i seme. Ono što ste vi rekli da će dobiti za nepunih 30.000 dinara jednu tonu, sada se već nalazi u prodaji po 40.000 dinara tona. Možete da pokušate da to sprečite, posrednik je taj koji tako odlučuje, uzima se preko berze, ali kažem vam odgovorno da mi je nuđeno od strane više njih to isto đubrivo, "Fertilovo", po 40.000, umesto 29.000.
Ministre, selo nam propada. Morate nešto da uradite, zajedno sa Vladom. Niste direktno krivac za to što od avgusta prošle godine do marta meseca nije išao izvoz kukuruza, ali ste bili u Vladi, moralo je da dođe do izvoza. Zahvaljujući tome što je sprečen izvoz pšenice došlo je do stvaranja ogromnih zaliha i sada imamo ove probleme koje sam izneo.
Pored agrarne ili poljoprivredno-zemljišne mafije, imamo problem sa ljudima koji posreduju u trgovini đubrivom; imamo problem sa relativno visokom cenom repromaterijala, mislim na seme. Nafta je sada nešto poskupela, sa zakašnjenjem od deset dana, a trebalo je da ta cena (kažete da niste bili nadležni, ali mogli ste da kažete da se to na vreme uradi), da ta cena nafte ode kao što je to bilo u SAD i kod drugih prijatelja DS-a; spustili su cene, a mi smo spustili tek kada je došlo do završetka setve pšenice i do oranja oranica, gde je skinut kukuruz. Znači, napravljeno je par grešaka.
Imate šansu, videćemo da li ćete tu šansu iskoristiti, ali budite ubeđeni da ono što ne budete činili u korist napaćenog zemljoradnika, seljaka, paora, individualnog poljoprivrednog gazdinstva i registrovanog poljoprivrednog gazdinstva... I, nemojte misliti da ćete tek tako stvoriti profesionalnog seljaka. Profesionalni seljak od 65, 68, 75, 83 godine ne može da bude. Profesionalni seljak može da bude, recimo, od 20 godina i nadalje, ali ljudi od 80 godina koji čine populaciju sela, skoro 60%, neće moći da budu profesionalni seljaci.
Trudićemo se mi iz SRS - dr Vojislav Šešelj, a ne oni koji drže Odbor za poljoprivredu. Predsedava, a nije bio na izborima; taj pojma nema, bez obzira na to što je završio fakultet, nema pojma o poljoprivredi.
Poljoprivreda nije samo veterina, poljoprivreda je ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo i voćarstvo, da ne nabrajam sve. Ali, ne može neko da predsedava Odborom za poljoprivredu kada to pripada najvećoj opozicionoj stranci a to je SRS - dr Vojislav Šešelj.
Dame i gospodo narodni poslanici, iz nerazumljivih razloga ne znam zašto nije usvojen ovaj amandman kolege poslanika Milana Avramovića.
Jasno je da gospodin potpredsednik Vlade za evropske integracije, za njegov kabinet umesto 29 miliona 918 hiljada dinara tražio je gospodin Milan Avramović da se zameni iznosom od 20 miliona 918 hiljada dinara, znači, za nekih devet miliona manje. Sada kada bi se neki razdeli smanjili negde deset, devet, 15, šest miliona, ne bismo doveli poljoprivredu, o kojoj non-stop pričam, do godine propadanja. Evo kako ću vam sada to i dokumentovati da je stvarno srpsko selo u propadanju.
Prema različitim procenama, u Srbiji ima 4.000-5.000 sela. Zašto po različitim procenama? Zbog toga što imate u brdsko-planinskom području selo 17, 18, 20 kuća, a živi samo jedna baka od nekih 80 godina i normalno da ne možete to uzeti u obzir da je to selo živo. Problem sa procenom tačnog broja sela u Srbiji jeste što svake godine stotinak sela bukvalno nestane. Ovu analizu je uradilo Ministarstvo poljoprivrede.
Ukoliko se trend odumiranja seoske populacije u Srbiji nastavi, procenjuje se da će u sledećih deset godina potpuno nestati 1.000 sela. Životni standard sela Srbije je niži nego u gradovima. U seoskim sredinama je siromaštvo. Pojasniću.
Prema projektu Selo za 21. vek, samo desetak sela će dobiti ukupno 450 miliona dinara za razvoj infrastrukture i poboljšanje uslova života u 2008. godini. Znači, samo desetak sela, a kažemo da ih ima između četiri i pet hiljada. Ne znam koliko godina treba da bi sva sela dobila neka podsticajna sredstva.
U više od 200 sela nema stanovnika mlađih od 20 godina. U 190 sela nema nijednog stanovnika, što znači da u 86% srpskih sela opada broj stanovnika, a samo u 14% raste. Istraživanja pokazuju da u srpskim selima danas živi oko 260.000 momaka koji su se približili pedesetoj godini života, a nisu zasnovali porodice. Razlozi ovoj pojavi su brojne, a posledice katastrofalne, opet nebriga od države.
Kada bi svaki od njih imao ženu i samo jednog potomka, bilo bi to još oko 500.000 stanovnika značajnih za biološku, demografsku i ekonomsku reprodukciju sela i šire društva u celini.
Gospodo, kako to sprovesti u delo ako imamo i činjenicu, ono što sam govorio u svom jučerašnjem izlaganju kada je reč o rebalansu budžeta, pa posebno razdeo 14 oko subvencija, kaže se ovako: "Od 334 gazdinstva, koja su dobila bespovratna sredstva u 2006. godini, čak 182 je nenamenski potrošeno". Interesuje me ko je od tih 182 zakonski odgovarao.
Kao član Odbora za poljoprivredu u više mandata, a posebno u 2004, 2005. i 2006. godini tražio sam od Ivane Dulić-Marković, tada aktuelnog ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, da nam dostavi koji su ti subjekti, pravna lica, po imenu i prezimenu, koji su dobili nepovratna sredstva i dugoročne kredite. Nažalost, odgovora nikada nije bilo. Pa zatim poslanička pitanja, odgovora nije bilo.
Daću vam samo još jedan primer kako je to rađeno: tako što se delilo samo članovima ili simpatizerima G17 i DS, posebno ona nepovratna sredstva. Evo, iz Fonda za navodnjavanje u 2006. godini izdvojeno je 180 miliona dinara. Tri subjekta su dobila po 60 miliona dinara.
Zašto nije moglo dobiti 60 subjekata po tri miliona, na pet godina, grejs period godinu dana i ostane mu tih 60 miliona za četiri godine da vraća po 15 miliona. Tražio sam, malo je deset puta poslaničko pitanje, i sekretar Skupštine mi je rekao - izvini Milorade, ali ministar neće da da odgovor.
To je još jedan od činilaca zbog čega nam propada selo. Zahvaljujući nebrizi Vlade, bahatom ponašanju Vlade, ministra i nenamenskom trošenju kredita nepovratnih, koje dobijaju samo oni iz vladajuće koalicije ili žutog preduzeća. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 104, gde se kaže – narodni poslanici su dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine. Narodni poslanici su dužni da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem i nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izjava, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica.
Gospodine Milivojeviću, vi branite neke predsednike opština. Ne znam zašto ne rešite pitanje između Pajtića i Gorana Kneževića, između Pajtića i Nikole Kalasa, zašto ne rešite pitanje između Pajtića i Tomice, pokrajinskog poslanika? Govorim o opštini Zrenjanin. Nemojte dozvoliti da svako jutro otvaram novine i vidim da je uhapšen ponovo član DS-a u opštini Zrenjanin.
Dame i gospodo narodni poslanici, na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu, razdeo 14. stoje subvencije u privredi. Bilo je 3.991.800, a ja sam predložio da bi trebalo privredu, a posebno prehrambeni deo industrije, povećati za nekih dve milijarde, a to je 5.991.800 dinara. Onda, subvencije u poljoprivredi, bilo je predviđeno 24.986.506.666 dinara, a ja sam to povećao za četiri milijarde, sa 24, na 28 milijardi dinara. Smatra da to nije dovoljno urađeno.
Postoji više razloga, ali kako bi vam bilo jasno šta bi trebalo uraditi, trebalo bi utvrditi ciljeve i mere unapređenja poljoprivrede da bi Srbija povećala svoju ratarsku proizvodnju i prosečne prinose po hektaru, što znači da Srbija mora da poboljša subvencioniranje, naglašavam, subvencioniranje i kreditiranje poljoprivrede, da poveća upotrebu mineralnih đubriva, da poveća i osavremeni svoje lučke kapacitete i sisteme za navodnjavanje, da obnovi srpsko selo, koje je decenijama zapušteno, i unapredi seosku infrastrukturu, da spase što spasti može od srpskog stočarstva i iznova izgradi svoj stočni fond.
Treba da donese strategiju razvoja u kojoj bi poljoprivreda i srpsko selo imali ključnu ulogu, da shvati da je razvoj poljoprivrede i srpskog sela ključ razvoja u savremenom svetu i glavna šansa za Srbiju, kao i da donese niz mera koje će voditi do ostvarenja ovih ciljeva.
Do navedenih ciljeva možemo doći ukoliko država, sa svojim zakonodavnim i kontrolnim mehanizmom, potpuno stane iza razvoja poljoprivrede i srpskog sela.
Može se doći ukoliko se donesu mere kontrole svih inputa vezanih za poljoprivrednu proizvodnju, uvede obavezna analiza zemljišta i obavezna kontrola, koja neće biti korumpirana, ponavljam, koja neće biti korumpirana. Zatim, da se uspostavi sistem javnih skladišta i informativna mreža koja će velikom agrokompleksu i malom seljaku davati sve potrebne informacije vezane za njegovu zemlju, seme i useve.
Malo ću se osvrnuti na analizu poljoprivrede Srbije za 2008. godinu, koja je urađena, i izneti činjenicu koja se tiče tih subvencija.
''I pored intenzivnog procesa liberalizacije cena uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda, još uvek su prisutne subvencije proizvođačima'', pa ću navesti koji je to procenat za pojedine evropske zemlje. Tako su one u Švajcarskoj 69%, Evropskoj uniji – 34%, SAD i Kanadi – 20%, u Češkoj – 17, u Mađarskoj – 12, u Rumuniji – 24, Sloveniji – 38, a u Srbiji su samo 5%.
To je još jedan razlog zbog čega sam u onom razdelu – subvencije u poljoprivredi, predložio da bude bar četiri milijarde dinara više od ovog što ste vi predložili. Međutim, u ovoj analizi koja je urađena stoji još ovaj ključni deo, gde se kaže, govorim o izveštaju, ''problem sa upotrebom veštačkog đubriva u Srbiji jeste i kontrola i kvalitet đubriva. Trenutno prava kontrola ne postoji, a inspekcija je mahom korumpirana''.
Gospodo, ovaj izveštaj je od Ministarstva poljoprivrede. Ovo dovodi do toga da, čak, i kada naš seljak koristi đubrivo, efekti su sasvim mali. Imali smo u Odboru za poljoprivredu odgovor ministra poljoprivrede, u stvari, njegovu konstataciju da su se u veštačkom đubrivu nalazile supstance, a to je pesak. Sada vi vidite, kada se uradi 50 hiljada tona koje bi poljoprivredni proizvođač trebalo da kupi po nekih 29.830 dinara, a na tržištu se već nudi po četiri hiljade dinara, koja je to subvencija, baš me interesuje. Kako je to država, Ministarstvo poljoprivrede uspelo da dođe do toga da 50 hiljada tona ima na tržištu, a da se prodaje skuplje za 1.000 dinara po jednoj toni? Izračunajte onda vi 50 hiljada tona i koliko to neko sebi stavlja u džep.
Čuo sam se s Udruženjem poljoprivrednika Srbije, sa gospodinom Stanisavljevićem, i pitam – gde su te četiri hiljade tona koje vam je neko iz Robnih rezervi dao u razdelu za pšenicu. Kaže, još pronalazimo te bankarske potvrde gde bismo mogli da te četiri hiljade tona ipak dobijemo, da bismo mogli izvršiti razmenu 1:2,5, odnosno za jedan kilogram đubriva dva i po kilograma pšenice.
Sada, malo da pređemo na kukuruz. Kaže ovako, bilans nekih osnovnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za ekonomsku 2008. godinu, pa procena – kukuruz, početne zalihe – milion i 300 hiljada tona, proizvodnja – 3.917.358 tona, raspoloživo – 5.217.358 tona.
Raspodela: potrošnja za stočnu hranu i preradu je 4.600.000, gubici 90.000 tona, zalihe i rezerve – 527.358 tona, a izvoz – nema.
Evo, zbog toga je došlo do te haotične situacije u poljoprivredi, jer je prošla vlada zabranila izvoz od avgusta do marta, stvorile su se zalihe kukuruza i pšenice u 2008. godini.
Ovu proizvodnju koja je u 2008. godini skladištari su iskoristili tako što je onaj višak, zbog nedozvoljenog izvoza, ostao u skladištima, ne može da se proda, i onda danas možete naći, u stvari, skladištar vam nudi cenu od 6,5 do 8 dinara, mada je, tobože, ponuda na berzi 7,2 dinara.
Verujte mi, ja ne znam, neka mi neko napravi kalkulaciju, po hektaru ako se baci MPK 3 – 15. 300 kg, ako bacite ureje 200 kg, ako uračunate kombajniranje, prskanje, skladištenje, da vidim gde je tu poljoprivredni proizvođač koji može da kaže, e sad sam po hektaru zaradio bar jedan dinar više.
Kaže se – agrar je dostigao najnižu stepenicu ekstenzivnosti u stočarstvu, u njegovom društvenom bruto proizvodu učestvuje sa 36%, pa onda kaže – sve ispod 50% je karakteristika nerazvijenih zemalja.
Nemojmo da pričamo ovde, sa govornice, kako smo mi, ni slučajno, nerazvijena zemlja. Nismo baš ni suviše razvijeni, ali smo razvijena zemlja. To je vaša konstatacija, i predsednika Vlade, i pojedinih ministara, koji bi trebalo malo više da se bave ovom procenom.
Idemo sada na oranične površine po načinu korišćenja. Pa se kaže, u ovoj tabeli, pošto izlažemo u hiljadama hektara, u 2002. godini, ugar i neobrađene oranice – 156.000 hektara, u 2006. godini je bilo 248.000 hektara, a procena je da će u 2008. godini ugara i neobrađenih oranica biti negde oko 350.000 hektara.
Ovaj pokazatelj govori da se zemljoradniku, ili poljoprivrednom proizvođaču, registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu, seljaku, paoru, ne isplati više da radi zemlju. Apsolutno se ne isplati da radi zemlju, jer je ovo jedan maćehinski odnos prema poljoprivrednim proizvođačima i nije u redu.
Idemo sada na žitarice. Kaže se, pšenica se mora sejati, opet pričamo o jednom ministru koji je napravio ovu analizu – pšenica se mora sejati na 650.000 do 700.000 hektara da bi Srbija stalno imala za izvoz 500.000 tona hlebnog zrna, a ne da se na svetskom tržištu pojavljuje od slučaja do slučaja.
Kada bi pšenica bila strateški proizvod i svake se godine u Srbiji sejala na 650.000 do 700.000 hektara, uz znatno bolju upotrebu agrotehnike i veštačkih đubriva, što bi doprinelo povećanju prinosa i do pet tona po hektaru, Srbija bi svake godina mogla da ima izvoz najmanje 1,5 milion tona pšenice.
Ali, setite se samo 2001, 2002, 2003. godine, kako je tadašnji ministar govorio – nemojte sejati pšenicu, nama treba što više voćarstva, što više vinogradarstva, jer pšenica nam ne treba. Dok, međutim, drugi ministar, u 2008. godini, kaže – treba nam najmanje posejati 650.000 do 700.000 hektara. To isto je govorila i Ivana Dulić-Marković 2004, 2005. i 2006. godine. To isto je govorio i 2007. godine Milosavljević, ministar poljoprivrede.
Otkud sada Milosavljević, iz redova Demokratske stranke, koji je to govorio u 2007, ima kontroverznu priču sa ministrom poljoprivrede, sada, dr Sašom Draginom? Konstatacija je da pšenice mora da ima, ali pšenice koja će biti kao hlebno zrno.
Još jedan pokazatelj da imamo različite aršine o poljoprivredi. Stočarstvo. Stočarstvo se u Srbiji, pored izrazito povoljnih prirodnih uslova, nalazi u velikoj krizi. Broj stoke poslednjih decenija opada po godišnjoj stopi od 2% do 3%, a opala je i proizvodnja mesa za 600.000 tona, devedeset godina, 450.000 tona je danas. Onda, velikim slovima stoji – ''srpsko stočarstvo je u poslednjih 18 godina, a posebno u poslednjih osam godina, upropašćeno, ruinirano i opustošeno''. Izjava ministra poljoprivrede.
Stvarno ne znam šta bi trebalo Vlada da uradi kada ovakvu jednu analizu uradi ministar poljoprivrede i dokaže da je poljoprivreda, kao nosilac ekonomske sigurnosti Srbije, pala na neku granu koja ne može više da izdrži, ni onaj koji se bavi stočarstvom, ni onaj koji se bavi povrtarstvom, ni onaj što se bavi ratarstvom. Ne može više da izdrži, jednostavno je došlo do ove činjenice koju sam pročitao. Ukoliko imamo oraničnih površina, jednostavno su neobrađene.
Mislim da biste vi, ministre morali da se pozabavite amandmanima koje je Poslanička grupa Srpske radikalne stranke - dr Vojislav Šešelj podnela na osnovu ovog rebalansa budžeta. Nemojte da shvatite da mi ovde izlazimo samo da bismo se dodvorili glasačima, nego izlazimo sa činjenicama, ciframa, s novcima i ukazujemo koliko su nečinjenjem, u ovom rebalansu budžeta, zakasnile subvencije; dok ih vi odobrite, dok rasporedite, ostale su samo u naredna dva meseca.
Ne znam šta će moći, uopšte, Ministarstvo da uradi za ova dva meseca, a dobro znate da niste još počeli isplatu, kako reče gospodin Stegnić, zamenik ministra poljoprivrede, tek ste stigli sa subvencijama do 20. maja, sa registrovanjem poljoprivrednih gazdinstava, koje im sleduje na osnovu onih uredbi koje ste vi doneli.
Prema tome, gospodo iz vladajućeg ''žutog preduzeća'', vaš ''semafor'' se polako gasi, a pokazatelj za to je i ovaj rebalans budžeta koji je restriktivan prema poljoprivredi. Sačekaćemo da vidimo, ako uopšte do toga dođe, da vidimo i taj novi budžet za 2009. godinu, a vi ste, gospođo ministar, najavili da će biti još restriktivniji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom na to da je poslaničkoj grupi SRS ukradena minutaža a ima dosta prijavljenih kolega poslanika koji bi govorili o rebalansu budžeta, moraću svoju diskusiju da svedem na nekih šest-sedam minuta.
Podržavam kolegu Krasića, kada je u pitanju rebalans budžeta ovde bi trebalo da stoji određen broj ministara da nam daju odgovore kada su u pitanju neke nepravilnosti vezane za ovaj budžet ili neke informacije koje možemo dostaviti mi narodni poslanici koji dolazimo iz određenih okruga.
Naime, s obzirom na kratko vreme, govoriću o Razdelu 14, reč je o Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, a upoznaću i ministra koji se momentalno konsultuje sa svojim saradnicima da se, nažalost, u ovoj državi od 2000. godine svake godine ili svakih pola godine pojavi po neka mafija: imamo carinsku, putnu, građevinsku, energetsku, gasnu i ovu poslednju, novopečenu - agromafiju ili mafiju vezanu za zakup poljoprivrednog zemljišta.
Kada je na dnevnom redu bio Predlog zakona o zaštiti državne granice, gde jedan deo govori o tome šta se sve može saditi ili ne sme saditi u blizini granične linije, iskoristio sam priliku da pojasnim ministru Dačiću da na osnovu dostupnosti informacija od javnog značaja posedujem 2015 listova o zakupu zemljišta samo u opštini Zrenjanin. Postoje licitanti, oni koji su licitirali zemljište, njihov potpis je sa leve strane, i postoji komisija koja bi trebalo da overi to sa desne strane, međutim, ima puno ugovora koji nisu overeni.
Tražio sam od njih da mi dostave podatke da li su ti licitanti ispunili svoju zakonsku obavezu i uplatili u opštinski budžet, na poseban račun, u pokrajinski, republički, za 2007. i 2008. godinu.
Gospodin Dačić se složio da mu tu dokumentaciju od 2015 strana donesem. Ja tu dokumentaciju imam; čekam da mi opštinske uprave i gradske uprave za prihode dostave odgovor na pitanje koje sam postavio, a to je - koji su ti licitanti koji su platili u 2007. i 2008. godini zakup poljoprivrednog zemljišta? Nisu platili. Stvar je u tome što nisu platili.
Kolega Živkov je izneo da samo u Starom Bečeju, gde gospodin Nicović koristi 11.000 hektara zemljišta u zakupu i nikom nije dinara do sada dao... Znate, kada izađe jedan poslanik ovde za govornicu i kada vam to iznese, to vam puno govori koliko je agrarni budžet izgubio u ove dve godine zato što svoj posao nije radilo, prvo, Ministarstvo poljoprivrede, oni overavaju to, a zatim vi kao ministar finansija koji ima svoju službu po okruzima, inspekcijsku službu koja bi trebalo to da proveri.
Prema tome, kao što sam rekao, ako se budete malo više potrudili, gospođo ministre Dragutinović, i ako budete imali saradnju sa ministrom unutrašnjih poslova, gospodinom Dačićem, ako budete imali saradnju... Inače, ovu inicijativu pozdravio je ministar poljoprivrede i potvrdio je da nemaju kontrolu nad zakupom poljoprivrednog zemljišta a radi se o hiljadama hektara. Po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu iz 1996. godine te komisije koje učestvuju u licitiranju zemljišta ispred opštine imaju podebele plate; to je na Odboru za poljoprivredu i pokazao gospodin Petar Jojić, kako se radi u Plandištu, Pančevu, Opovu itd.
Jednostavno, vi samo treba vaše inspekcijske službe koje se nalaze po okruzima da naterate da pregledaju posebne račune na koje se uplaćuje zakup poljoprivrednog zemljišta, koji se kreće od jedne do pet godina, i videćete koliko Ministarstvo finansija, koliko Ministarstvo poljoprivrede gubi time što neko koristi enormne površine, na hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta u zakup, a da državi tj. opštini, pokrajini i Republici nisu do sada dinara uplatili.
Ovo je doprinos mog izlaganja u diskusiji u načelu. S obzirom na vreme koje je raspoređeno prema broju poslanika SRS - dr Vojislav Šešelj, moraću da prekinem ali ću se javljati po amandmanima. Do tada ću dobiti, nadam se, odgovore koji su ti licitanti koji su do sada uplatili; ne verujem da ih ima puno, mali je procenat, ali ćete imati dodatnu informaciju da biste videli koliko budžet Srbije gubi zbog te agrarne mafije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 225. i 226, što znači da imam tri minuta da pričam, da li je tako gospođo predsedavajuća.
Svedoci smo već više dana da u ovom domu raspravljamo o enormnom poskupljenju gasa, jednog energenta koga koriste domaćinstva, pošto se taj izvor gasa najviše nalazi u Vojvodini, nažalost tamo je najviše njih koji ga koriste.
Ne znam, pored ove vaše kalkulacije kako će ta domaćinstva uspeti da obezbede jednu socijalnu sigurnost porodice, svoje dece, kako da nastave školovanje pored ovakve cene gasa.
Međutim, nisu samo tu u pitanju domaćinstva kada je u pitanju cena gasa, tu je u pitanju opet poljoprivreda. Naime, oni koji su se odlučili, onih 6,5 miliona tona kukuruza koji su skinuti sa njiva, dobar deo je otišao u sušare, znate li kako se oni ponašaju kada dobiju kolika će biti nova cena gasa.
Zna se da je zrno sada kada ga u jesen oberete negde oko 32-14% vlage, 14% to je taj bivši JUS, ako iznesete 10.000 kilograma kukuruza u silos ili sušaru, koja koristi energent gas, vi od 10.000 kilograma sa 22% vlage imate novu količinu koja je vaše vlasništvo - 7.909 kilograma. Što znači vlasnik sušare ili skladištar vam je uzeo zbog enormne cene gasa 2.100 kilograma na sušenje.
To je još jedan udar na poljoprivrednika, na seljaka, na paora, na individualnog poljoprivrednog proizvođača, i još jedan pokazatelj da Vlada, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne vode računa o tome, još jedan udar da zemljoradnik ne zna šta će na proleće raditi sa ovim silnim viškom jer robne rezerve ne interesuje višak što se tiče tog poljoprivrednog proizvoda. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, kao poslanik iz poslaničkog kluba SRS poštujem Poslovnik. Izašao sam, rekao sam koja je bila povreda Poslovnika, čl. 225. i 226, i u tom svom izlaganju primetio sam da je 3,05 minuta. Kao poslanik koji poštuje poslovnik o radu Narodne skupštine, prekinuo sam svoje izlaganje, s tim što sam nameravao, kao i sada, da se ponovo javim i da uputim svoje sugestije Vladi, kao narodni poslanik koji predstavlja građane Srbije.
Međutim, vi uvek vašim komentarom, koji je posle mojih tri minuta otprilike i gospođe Vjerice Radete koja je izašla, išao nekih minut i po, to je bio razlog zašto sam napustio, poštujući Poslovnik o radu Narodne skupštine, odmah posle tri minuta i pet sekundi.
Nisam uspeo da jednostavno postavim pitanje, tj. da dam sugestiju Vladi da ipak izađe u susret građanima Srbije koji, bez obzira što vi sada želite, prvo plaćanje gasa ili naplatu, a negde i 63% plaćanje odmah, a na proleće ostalih 37%, da to još jednom dobro Vlada Srbije razmotri, jer nećete moći sa ovom cenom gasa da pomažete grejanju domaćinstava, nego ćete pomoći samo hlađenju tih domaćinstava. To je, gospođo Čomić, bila moja sugestija Vladi Republike Srbije. Vi sada imate vremena još minut, pa završite moj govor.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani, prvi put sam se javio po članu 225. i 226, povrede Poslovnika. Govorio sam tri minuta i pet sekundi, da bih se kod drugog javljanja obratio i dovršio ono zbog čega sam prvi put izlazio, a to je trajalo dva minuta i 14 sekundi.
Posle toga izašao sam iz sale i čujem da sam dobio opomenu. Citirao bih član 106. da bih video zašto sam kao narodni poslanik poslaničke grupe SRS dobio opomenu.
Član 106. kaže ovako: "Opomena se izriče narodnom poslaniku koji je prišao govornici bez dozvole predsednika Narodne skupštine"; nisam prišao govornici; "koji govori pre nego što je zatražio i dobio reč, koji i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine govori o pitanju koje nije na dnevnom redu".
Mislim da poslanici SRS suviše ozbiljno pokazuju situaciju što se tiče poskupljenje gasa koji će pogoditi građane Srbije. Mislim da to nije van tačke dnevnog reda i nisam jedini koji sam govorio. Žao mi je što je neko od vas iz opozicije, koji su doneli odluku, ne izlazite po ovom pitanju.
"Ako prekida govornika u izlaganju i dobacuje odnosno ometa govornike ili na neki drugi način ugrožava slobodu govora". Bio sam za govornicom. "Ako iznosi činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica". Nisam. "Ako upotrebljava psovke i uvredljive izraze". Nisam. "Ako drugi postupcima narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog poslovnika". Nisam.
Gospodo, dobio sam opomenu, nisam bio u sali. Neverovatno. Izgleda da za potpredsednika Narodne skupštine, člana DS, to je vid demokratije.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, radi građana Srbije, radi vas iz vladajuće koalicije, da kažem ovo.
Naime, u ponedeljak, negde oko devet časova, došao sam u prostorije Poslaničkog kluba SRS-a - dr Vojislav Šešelj, to su prostorije na drugom spratu, kancelarija broj 60. Kada sam ušao unutra, video sam da se neko za vreme vikenda, izgleda, uselio u te prostorije i sve što je moglo da se uradi jeste da se utvrdi da ta prostorija više nije za upotrebu.
Naime, kablove od dva telefona, u datom momentu, nismo mogli da pronađemo, odnosno, ostao je samo go aparat. Televizor, koji je u vlasništvu Narodne skupštine, bio je s iščupanim kablovima, kako onog za priključenje na struju, tako i za kablovsku televiziju, zajedno s antenom koja je bila rasturena, a fotelja, stolovi i sve ostalo je ispremeštano.
To se sve desilo u subotu posle zasedanja, znači, za vreme vikenda. Neko je uzeo od obezbeđenja ključ kancelarije broj 60 na drugom spratu i uradio ono što je urađeno. Pozvao sam službu i potrudili smo se i našli sve kablove, skupljene i bačene iza jednog malog ormara, ali je trag ostavljen u vidu plakata Tomislava Nikolića, tobože, novog predsednika neke novoformirane, nazovistranke. Taj pečat je ostavljen nama, da znamo da mogu da nam uđu u prostorije kad hoće i da mogu da rade s našim skupštinskim materijalom, kao i s inventarom, šta hoće.
Evo, to je slika i prilika ''žutog preduzeća'', koje je to dozvolilo novoformiranoj poslaničkoj grupi i novoformiranoj stranci. Možete proveriti kod osobe koja je došla da dovede u red tu prostoriju.
Gospođo predsedavajuća, ja bih vas molio samo da mi odgovorite kada ću moći kao narodni poslanik ...
Javiću se ponovo.