Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Željko Ivanji

Govori

Samo kratko, ono što želim da kažem, tačno je da je ministar Davinić bio član G17 plus, ali hoću da kažem, takođe, da je jedino G17 plus smogao snage da ukaže na slučaj korupcije u nabavci opreme.
To je stvar koja pokazuje koliko je G17 plus odgovorna stranka, i da istera uvek pravdu, bez obzira na to da li je taj čovek bio član G17 plus ili ne. Dakle, to je ono što je činjenica i nadam se i siguran sam da će to građani Srbije moći da cene.
Jednostavno, pored ovog niza amandmana koje ste dali, moram da na ovaj odgovorim. Ukoliko ne bi bilo propisano, da tako kažem, standardizovano poštansko sanduče, postavlja se pitanje kako bi operator, a bio javni ili neki drugi operator, pružio uslugu krajnjem korisniku.
Kao što znate, isti je princip i kod telefonskih aparata, recimo, nije obaveza Telekoma da nabavlja telefonske aparate svojim korisnicima. Takođe, želim da vas podsetim, telefonski aparati moraju biti atestirani, a to je stvar Zajednice JP PTT. Da li su aparati atestirani i da se to sprovodi, to je drugo pitanje.
Pitanje poštanskih sandučića i u kojem su oni sada stanju, to je pitanje kulture stanovanja i to je problem zašto su oni uništeni i zašto su u nekim zgradama, ne znam, spaljeni, a to je problem i samog kućnog saveta i vlasnika objekta. To je odraz kulture stanovanja koja je derogirana.
Zašto je derogirana? Zato što je sistem vrednosti u našem društvu pao do te mere da ne vodimo računa gde živimo, kako živimo, šta je oko nas, kako da primimo tu uslugu, odnosno pismo, a zna se ko je doveo do toga i do te derogacije sistema vrednosti i do potpunog uništavanja kulture stanovanja u Srbiji. To je onaj koji je vladao u poslednjih deset godina i koji je ovu našu domovinu doveo do toga da ne vidimo ni ko je naš najbliži komšija, ni gde živimo, ni kako živimo, ni gde odlažemo smeće, ni gde dobijamo uslugu koju nam korisnik pruža. Hvala.
Što se tiče predizbornih obećanja, neće biti agencija osnovanih uredbama Vlade, obećanje je ispunjeno, jer se agencije ne osnivaju uredbama Vlade, već zakonom. Znači, osnivaju se na preporuku Svetskog poštanskog saveza i u skladu sa direktivama Evropske unije.
Kao što sam rekao, mi kao osnivači Svetskog poštanskog saveza smo dužni da se ponašamo po nekim preporukama Svetskog poštanskog saveza i Evropske unije, jer smo, na kraju krajeva, odgovorni i svesni naše pozicije, kao osnivača Svetskog poštanskog saveza. Sa ponosom možemo reći da smo mi, kao osnivači Svetskog poštanskog saveza, zlatnim slovima upisani na zgradi sedišta Svetskog poštanskog saveza. Jednostavno piše "Srbija" zlatnim slovima, kao osnivač Svetskog poštanskog saveza. To je velika čast za ovu zemlju i govori o njenoj politici u pretprošlom veku.
Što se tiče toga zašto odgovaram ispred Vlade? Naravno da ne odgovaram ispred Vlade. Kao čovek koji je izuzetno involviran u ovu temu i dosta je dobro poznaje, ne mogu da odolim, a da ne izađem i da ne repliciram na nešto što je potpuno iracionalno. Ukoliko vi kažete, danas je ponedeljak, a danas nije ponedeljak, nego utorak, onda sam i ja prozvan da kao racionalan čovek izađem i kažem, ne, niste u pravu. I tako ću uvek raditi na nešto što zaista ne predstavlja racionalnu primedbu na zakon. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, pred nama je zakon o poštanskim uslugama, dugo očekivan zakon u ovoj skupštini, koji je tekovina i radne grupe i tekovina upornosti tih ljudi koji su uz poštu i u pošti svih ovih godina, a takođe u nadležnom ministarstvu, i zahvalan sam na toj upornosti koji su pokazali da taj zakon bude na dnevnom redu.
Kada govorimo o zakonu o pošti, možemo celu priču podeliti u dva dela. Jedan je ovaj formalno-pravni deo koji se tiče samog zakona, a drugi je suštinski, same pošte kao javnog operatera.
Novi zakon utiče najviše na deregulaciju, liberalizaciju i privatizaciju. Dakle, to su tri segmenta ovog zakonodavnog okvira i buduće savremene pošte i ostalih operatora. Ciljevi zakonske reforme se sagledavaju kroz demonopolizaciju tržišta poštanskih usluga, dakle, nema monopola više na tržištu poštanskih usluga, odvajanja funkcija regulatora od operatora, gde će biti postavljeni jednaki uslovi na tržištu za sve, transformacija tradicionalnog operatora, koja podrazumeva formiranje posebnog privrednog društva Pošte Srbije, u obliku društva koji će biti ustanovljen odlukom Vlade Republike Srbije.
Sve to dovodi do posebnog poboljšanja kvaliteta koji će biti apsolutno i sigurno u službi korisnika. Ovim zakonom se uvodi konkurencija u poštanski saobraćaj. Obezbeđuje se obavljanje univerzalne poštanske usluge, poboljšanje kvaliteta poštanskih usluga u skladu sa standardima Evrope i sveta i omogućava poštanskim operatorima da pod jednakim uslovima obavljaju usluge u skladu sa zahtevima i potrebama korisnika. Dakle, korisnici predstavljaju onaj osnovni parametar i ono što opredeljuje poštu i poštanske operatore da budu na usluzi korisnika.
Vlada utvrđuje politiku i strategiju razvoja u oblasti poštanskih usluga, što je vrlo važno i to nadležno ministarstvo mora da zna, i ono preduzima mere, kako po pitanju strategije razvoja poštanskih usluga, tako i u pogledu telekomunikacionih usluga. Ministarstvo operativno sprovodi politiku Vlade i vrši nadzor nad primenom zakona. Republička agencija za poštanske usluge reguliše odnose na tržištu poštanskih usluga u skladu sa zakonom i inspektor za poštanske usluge preduzima i predlaže preventivne mere za sprečavanje povreda propisa. Što se tiče ove službe mislim da ona i danas jako dobro radi svoj posao.
Ovaj zakon je u skladu sa primarnim zakonom Evropske unije i sekundarnim zakonodavstvom Evropske unije, direktivom o razvoju poštanskih usluga i drugim direktivama i odlukama Evropske unije i u skladu je sa aktima Svetskog poštanskog saveza i drugim međunarodnim aktima i sporazumima. To bi bio onaj formalno-pravni deo koji se tiče samog zakona.
Što se tiče suštinskog dela, sigurno je da sve poštanske uprave u svetu moraju da dožive svoju transformaciju i moraju da se transformišu u nezavisne subjekte, sa preciznim pravnim statusom, finansijskom samostalnošću i sposobnošću da se u uslovima narastajuće konkurencije prilagode tržištu i potrebama korisnika.
Kada govorimo o monopolima na nivou dva vrlo bitna segmenta, a to je segment telekomunikacije i segment poštanskih usluga, moramo sam pojam monopola da relativizujemo. U poštanskom savezu sam monopol može biti shvaćen samo uslovno.
Iza reči "monopol" krije se apsolutna potreba i neminovnost sa kojom su države suočene da sve usluge iz poštanske delatnosti, a pogotovo one za koje ni jedan poštanski operator nema ekonomsku opravdanost da pruži, budu pružene na bilo koji način od strane pošte kao budućeg javnog poštanskog operatora. Dakle, bilo biciklom, motorom, peške ili na konju, kao što se i sada dostavljaju pošiljke u nekim krajevima.
Znači, poštar će uvek morati da izađe na teren i uvek će morati da dostavi tu pošiljku. To će uraditi i u nekom selu podno Golije, dakle ravnopravno, čak i tamo gde ne bude imao ekonomski interes. U takvim uslovima pošta je opredeljena i moraće da posluje sa gubitkom u velikom broju nerentabilnih pošta, a sa druge strane uslugu mora da pruži, pa makar bilo u pitanju jedno jedino pismo.
Iz zakona je izuzet deo koji je omogućavao pošti da za pružanje usluga koje mora da pruži gubitak bude nadoknađen od strane države. Inače taj model je, kada govorimo o pokrivanju gubitaka, uobičajen u zemljama Evropske unije, jer u tom slučaju se ne može reći da se radi o finansiranju pošte od strane poreskih obveznika, već o jednom društvenom konsenzusu da svi zajedno pomognemo operatoru da ta usluga bude, za korist cele države, pružena na svakoj teritoriji ove države, bilo to rentabilno za poštu ili ne.
Ono što je sigurno, pošta će i dalje funkcionisati i to besprekorno funkcionisati i bez dinara iz budžeta ili na neki drugi način od strane države, zato što u Pošti Srbije postoji onaj konsenzus o kojem sam malopre govorio. Pošta Srbije je servis svih njenih građana i poštare je uvek krasilo ono što drugi nisu imali. To su oni ljudi koji nam više predstavljaju od samog komšije, a manje od najbližeg rođaka. To su oni ljudi koji jednostavno te pošiljke dostavljaju, ili im se radujemo ili tugujemo zajedno sa njima. Pošta će pomoći državi na svaki način da usluga bude pružena u interesu države na svakoj teritoriji same države.
Kada govorimo o preduzećima u kojima je pošta vlasnik akcija ili udela, računajući pri tome Telekom i Mobtel, setimo se same prodaje Telekoma iz 1997. godine, kada je jednom neracionalnom logikom, potpuno iracionalno, jedan deo prodat potpuno nepovoljno za Poštu Srbije i za samu državu. To je bilo racionalno sa stanovišta tadašnjeg da bi se isplatile penzije, ali taj problem Telekoma je Pošta Srbije kao većinski akcionar u samom Telekomu vukla do današnjih dana.
Naravno, u otkupu akcija od strane italijanskog akcionara Pošta je takođe otkupila te akcije. Dakle, nije država kupila akcije već Pošta Srbije i ona je dužna da vraća sredstva od otplate tih akcija akcionarima od kojih su akcije kupljene. Dakle, ta sredstva ne vraća država već sama pošta i to je opterećivalo funkcionisanje pošte.
U ovom sistemu i u ovoj državi pošta vrlo teško može da posluje, ali ipak posluje sa prihodima i pored tog opterećenja. Na sreću, uspešnom poslovnom politikom i zahvaljujući resornom ministru, uspeli smo da dividendu naplatimo od Telekoma Srbije i da Pošta Srbije uspe da krene sa tom dividendom u dalji razvoj, kako novih usluga tako i niza projekata koje sada pošta sprovodi.
Setimo se formiranja Mobtela, u kome je PTT-u dodeljeno 49% kapitala, a da u njemu, kako smo čuli od same komisije, vladine komisije u Mobtelu, postoji realno najmanje 58%. Dakle, pošti je dodeljeno, ali pošta ni tada nije apsolutno uticala na otkup tog udela, odnosno formiranje posebne kompanije. Do danas pošta takođe nije dobila iz dobiti Mobtela ni jedan jedini dinar. Znači, nije raspoređena dobit, pošta nema tu dobit, a da li će ostvariti videćemo.
Da li treba da napomenem da prema saznanjima poreske uprave Mobtel milione evra prebacuje na račune kompanija u sistemu BK. Ogromna sredstva uplaćuje na ime honorara mladih umetnika, što naravno ne bi nikada bilo loše da se ne radi o najbližoj rodbini velikog srpskog gazde, na račun mladih umetnika koji pevaju Srbiji. Valjda pevaju zbog toga da bi otkupili sebe i oprali se od onoga što su radili, na osnovu čijeg temelja su napravili jednu kompaniju. Prvobitna akumulacija kapitala u Srbiji se odigrala po kafanskom scenariju. U Srbiji su, slobodno mogu da kažem, tajkuni i antisluhisti, jer bar u Rusiji tajkuni plaćaju velike zvezde da im pevaju za velike honorare.
Da vidimo ko vodi stalnu borbu protiv finansijskih lobija i tajkuna koji sebe u Srbiji smatraju znamenitim domaćinima, a koji su svoju imperiju sagradili na grbači našeg naroda. Da li se neko još bori protiv tih tajkuna osim G17 plus? Da li je još neko javno izgovorio bilo šta što je vezano za imperiju velikog gurua koji sebe smatra znamenitim i koji u nekim novinama, koje smo svi sa zadovoljstvom čitali, objavljuje da je znamenjem došao na ovaj svet. Valjda se zbog toga smatra znamenitim.
Osnivanjem Mobtela, u kojem pošta teorijski ima od 49% do 58%, što je stvar komisije, a dobit joj još nije raspoređena, tobož je ulagano u razvoj kompanije i to možemo slobodno nazvati – razvoj porodice. Da li treba da napomenem da pošta ima 18.000 zaposlenih i hrani isto toliko porodica, i da je potrebno pošte renovirati, kupiti uniforme zaposlenima, poboljšati uslove za rad zaposlenih?
Sigurno je da se sistem pošte nalazi pred izazovima u koje, slobodno mogu da kažem, poslovodstvo pošte hrabro ulazi i koje pokazuje rezultate nakon pola godine rada. Počeli su da funkcionišu statutarni organi Telekoma Srbije, izrađena je nova organizacija PTT-a, koja je spremna za proces restrukturiranja, potpisan je novi kolektivni ugovor, katalog usluga pošte Srbije objedinjen na jednom mestu, i jednostavno sa tim katalogom i objedinjenim uslugama se ide prema korisnicima.
Dakle, jednostavno se tržišno poslovanje uspostavlja i pošta se sprema za tržište.
Zbog spremnosti pošte kao budućeg javnog operatora da se upusti u tržišnu utakmicu sa ostalim potencijalnim operatorima, potrebno je obezbediti jednake uslove za sve. Šta to podrazumeva? Podrazumeva da treba u ovom domu usvojiti niz zakona koji će omogućiti pošti jednake uslove za sve. Jedan od tih zakona je Zakon o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa, Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije, takođe, Zakon o javnim nabavkama.
Ukoliko želite da idete ravnopravno na tržište i po pitanju pružanja određenih usluga, pri nabavci koverata ne morate po tom izmenjenom zakonu ići na tender, kao što ne mora u ovom trenutku ni DHL, ni TNT. To usporava proces nabavke za samu poštu.
Kada govorimo o utemeljenosti i pravnoj valjanosti pojedinih odredbi ovog zakona, takođe bih rekao par stvari. Neki neće da shvate, Srbija postoji mnogo više od njih samih. Začeci samog poštanskog sistema, ustanovljenja pošte Srbije, datiraju od 1811. godine, a 7. juna 1840. godine je formirana prva Kraljevska pošta.
Zakonom je pošta uređena 1843. godine, a 1866. godine je donet prvi zakon o poštanskim uslugama, kojim je regulisano, pored pružanja redovnih usluga, i štampanje poštanskih maraka, postavljanje poštanskih kovčežića, uvođenje kolskog saobraćaja i smanjenje tarife za pismonosne i amanetne pošiljke.
Sa određenim izmenama ovaj zakon je važio sve do 1918. godine. Dakle, važio je 50 godina. To je bila Srbija, Srbija u pravom smislu te reči, Srbija koja je bila ravnopravni član svih međunarodnih institucija, Srbija koja je držala do svojih zakona.
Srbija je 1874. godine u Bernu, uz 21 zemlju, postala osnivač Svetskog poštanskog saveza. Dakle, Srbija je jedan od osnivača Svetskog poštanskog saveza. I to je bila Srbija. Srbija je i tada bila član međunarodnih institucija i formirala je međunarodne institucije. Kao članica Svetskog poštanskog saveza ova država mora da se pridržava zaključaka i akata Svetskog poštanskog saveza i direktiva Evropske unije, koje predviđaju osnivanje nezavisnog regulatornog tela, a to je agencija.
Ukoliko bi Ministarstvo preuzelo funkciju nezavisnog regulatornog tela, agencije za poštanske usluge, moglo bi jednostavno doći do jačanja monopolističkog položaja operatora koji je u vlasništvu države u odnosu na ostale operatore koji to nisu, što bi bilo u suprotnosti sa liberalizacijom tržišta poštanskih usluga.
Država neće da ima nijednog monopolistu. Država hoće slobodno tržište. Pošta Srbije nema ništa protiv demonopolizacije. Pošta Srbije će ući u perspektivi i u proces privatizacije.
Pošta Srbija je spremna za tržište i ona će napasti tržište sa svojim uslugama. Ti ravnopravni uslovi na tržištu sa ostalim operatorima će biti ono što pošta želi.
Pošta želi jasno definisane pravne okvire za svoj rad, jasno definisane vlasničke odnose u svojim preduzećima u kojima je osnivač ili suosnivač, i želi da ostane institucija koja predstavlja, dakle, ono što predstavlja simbol svakog grada ili svakog sela u našoj Srbiji. Dakle, i sela i gradovi u Srbiji se prepoznaju, pored crkve, stanice policije, i po pošti.
Što se tiče aktuelnog stanja i rezultatima za prvih šest meseci u poslovanju Pošte Srbije, došlo je do rasta obima usluga, povećani su prihodi od usluga za 15%. U periodu od godinu dana rezultat poslovanja poboljšan je za 772 miliona dinara. Dakle, Pošta nikada nije bila na grbači države. Pošta je sama svojim prihodima opstajala i opstaje danas u Srbiji.
Smanjen je nivo zaduženosti, koji smo zatekli u Pošti Srbije, za 16.711.631 evro. Značajno su smanjeni troškovi po osnovu kamata na kredite. Postignuta je mnogo veća interna efikasnost, ostvareno je smanjenje poslovodnih radnih mesta, ukinuta su radna mesta pomoćnika generalnog direktora, smanjen je broj direkcija za sedam, sektora za 14 i samostalnih sektora za jedan.
Kada izvršite racionalizaciju ovih sektora i direkcija u Pošti Srbije, onda dolazite do jednog domaćinskog poslovanja. Proizvod smanjenja broja direkcija u Pošti Srbije je doveo do povećanja plata, koje nije veće od 20%. Generalni direktor Pošte Srbije ima manju platu od predsednika agencije, prema projektovanom modelu, koji smo dobili od Ministarstva.
Ono što je jako bitno napomenuti, platu generalnog direktora određuje upravni odbor preduzeća. Dakle, upravni odbor preduzeća donosi odluku o plati generalnog direktora, koja je, podsećam, mnogo manja od 10 prosečnih plata.
Upravni odbor preduzeća PTT saobraćaja Srbije čine sve političke stranke na našoj političkoj sceni, odnosno one stranke koje čine vlast, koje upravljaju Poštom Srbije. One su donele odluku o visini plate generalnog direktora.
Takođe je ostvarena dividenda od Telekoma za 2003. godinu. Sklopljen je niz značajnih poslova za PTT. Ugovorene su prva i druga faza KDS-a. Takođe, završeni su projekti praćenja pošiljaka, da bi mogli u svakom trenutku znati gde se nalazi koja pošiljka, da bi se smanjio procenat orobljenih pošiljki, zatim projekat translacije adrese u adresni kod, koji je prijavljen za donaciju od strane Svetskog poštanskog saveza.
Dakle, nećemo ići sa sopstvenim sredstvima u ovaj projekat - geografsko-informacionog sistema. Projekti u pripremi su projekti glavnog poštanskog centra, masovne personalizovane štampe, elektronskog poštanskog šaltera, elektronske poštanske marke i multiservisna korporacijska mreža.
Sa ovim projektima koji su realizovani i koji su u pripremi Pošta Srbije će sigurno, na zadovoljstvo korisnika usluga, uz puno poštovanje zaštite prava potrošača, biti onaj operator koji će Srbiji pružiti najbolje usluge. Hvala.
Kada govorimo o stečajnim upravnicima imamo dve ravni opservacije pojma stečajnog upravnika. Jedna ravan je ono što se dešavalo u životu, a druga je formalno-pravni aspekt u kome su se kretali stečajni upravnici. Kada govorimo o stečajnim upravnicima iz prethodnog perioda možemo se setiti onih stvari u koje smo svi mi bili involvirani, znači, borbom protiv korupcije.
Setimo se stečajnog upravnika Maršićeva i stečajnog postupka u firmi "Centroeksport", prodaje imovine za male pare jednoj sejšelskoj firmi; takođe, stečajnog postupka u "Partizanki", čija je suština imovine izmenjena na taj način što se sada u prostoru fabričke hale grade stanovi. Setimo se stečajnog upravnika Janjuševića, koji je bio vlasnik firme čija je imovina prodata za male pare, stečajnog upravnika u Brodogradilištu "Beograd".
Ono što je karakterisalo stečajne upravnike u tom periodu bila je nestručnost, proizvoljnost i odnosi koji su se često bazirali na prijateljskim i kumovskim vezama. Neko je govorio o tome da se agencijom formira jedna kasta. Kasta sigurno nije agencija, a ukoliko je kasta, onda je bolje da to bude kasta obrazovanih, stručnih i edukovanih ljudi, nego jedna mafijaška organizacija na koju je najviše i ličio taj stečajni postupak sa svojim stečajnim upravnicima.
Kada govorimo o formalno-pravnom karakteru, sigurno je da Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji nije detaljno regulisao materiju vezanu za profesiju, standarde i status stečajnih upravnika. Trgovinski sudovi su raspisivali konkurse, sačinjavali listu potencijalnih upravnika, bez vođenja jedinstvene evidencije i bez zajedničkih standarda stručnosti i kvaliteta. Upravo ti standardi i uspostavljanje tih standarda predstavlja ono što je ključno u normalnom funkcionisanju jednog novog i obrazovanog stečajnog upravnika.
Standard mora da postoji. Svaka proizvoljnost mora biti eliminisana. Sud je bio jedini nadzorni organ nad radom upravnika. Nije bila predviđena obaveza polaganja stručnog kvalifikacionog ispita, niti bilo koji oblik edukacije. Naravno da stečajni upravnici moraju biti edukovani i naravno da agencija mora pratiti sve tendencije koje su poznate u uporednoj praksi. Upravo tako, sa tim novim znanjem, stečajni upravnici će moći da ga nadograđuju.
Ono što je bila karakteristika prethodnog perioda je to da je jedan stečajni upravnik vodio i po 20 stečajnih postupaka. Uvek smo nailazili na neki zid u trgovinskom sudu po pitanju stečajnih upravnika, kada je predsednik suda uvek govorio - pa, moji stečajni upravnici su opterećeni sa puno posla. Nikada nije govorio da su uzimali naknadu u svih 20 stečajnih postupaka koje su vodili. Oni su se žalili da su opterećeni, ali naknadu su uvek rado prihvatali. Naravno, kvalitet obavljenog posla nije bio na zavidnom nivou i naravno da je taj stečajni postupak trajao godinama.
Ovaj zakon o agenciji se oslanja na praksu savremenih zemalja, ali i zemalja u tranziciji, što je izuzetno bitno, jer ti uporedni modeli nam mogu biti samo od koristi, ali nikako nam ne mogu štetiti.
Sam Predlog zakona propisuje da stečajni upravnici, osim visoke stručne spreme, moraju imati položen stručni ispit. To je ono što je nedostajalo u prethodnom periodu. Zaposleni radnici i poverioci su bili jasno upoznati šta se dešavalo po pitanju nivoa obrazovanja stečajnih upravnika i ko su bili ti ljudi. Najčešće nisu imali veze sa poslom koji obavljaju. Agencija će promovisati jasno funkciju stečajnog upravnika, obezbediće profesionalni kvalitet u obavljanju poslova stečajnih upravnika i, kao što sam rekao, uspostaviti neophodne standarde profesije, a samim tim će obezbediti i zakonitost i veći stepen odgovornosti stečajnih upravnika.
Kao što je svima poznato, rekao sam da smo se uspostavljanjem zakona o agenciji za upis trgovinskih subjekata tada borili protiv "sindroma debelih prstiju". Ovaj sindrom koji se dešavao u prethodnom periodu možemo nazvati "sindromom lepljivih prstiju" ili "tankih prstiju". Ti tanki prsti su bili uvučeni u džep građana i zaposlenih u preduzećima, koji su zajedno stvarali tu imovinu koju su stečajni upravnici prodavali za male pare, i poverilaca koji su definitivno bili oštećeni prodajom imovine za beznačajan iznos, kao što je primer "Centroeksporta" i mnogih drugih. Ta imovina više ne može da se vrati ni poveriocima ni tim preduzećima. Znači, to je ono protiv čega ćemo se boriti i samim ovim zakonom iskorenjujemo ovaj drugi sindrom.
Dame i gospodo narodni poslanici, po pitanju onoga što je izneto u raspravi i po pitanju metafore koju sam upotrebio, a to je sindrom debelih prstiju, kako smo mi to tada zvali, naravno da pri tome nisam mislio na sudije Trgovinskog suda u Beogradu, a ne samo u Beogradu, nego i u drugim gradovima.
Jednostavno, radi se o jednoj metafori koju smo mi u to vreme nazivali "sindrom debelih prstiju", koja je u najbolju ruku pokazivala svo nerazumevanje na koje smo nailazili u jednom časnom projektu koji danas dobija na sreću svoje ostvarenje.
Isto tako bih mogao da upotrebim i neku drugu metaforu, ili da citiram jednog poznatog pesnika; on je rekao: "Kako u debelo uvo zabosti pametnu reč". Dakle, i to je jedna metafora i to je jedna sloboda koju jednostavno mogu da iskoristim ovom prilikom.
Govorio sam o problematici upisa u sudski registar i o tome da, kada sam odlazio u sud, nisam mogao da dobijem izvod iz registra sa različitim objašnjenjima. U registracionom odeljenju sam dobijao podatak da je taj sporni predmet kod sudije, onda sam otišao kod sudije, sudija mi onda govori, kaže - znate šta, taj predmet nije kod mene, predmet je u fioci kod predsednika Trgovinskog suda.
To je veliki problem. Ne mogu da zamislim kolika je ta fioka bila gde su se nalazili svi sporni predmeti, hteo sam jednu stvar da ostvarim, a to je da izvršim uvid u registar, shodno načelu javnosti i na to imam pravo.
Zato ovaj zakon donosi i ostvaruje to načelo javnosti.
Što se tiče donacije, apsolutno je pitanje da li ćemo mi tu donaciju prihvatiti ili ne, samo je to pitanje, a naravno da hoćemo, jer u protivnom ne bismo bili normalni ljudi. Jednostavno, nenormalno je ne uzeti nešto što vam pripada i što će vam omogućiti da vi ceo projekat ostvarite, a to je jedinstveni registracioni sistem. Upravo taj sistem branim, kao što branim elektronsko poslovanje i sva načela na kojima se zasniva. I ceo sistem, daće bog, uspeće da funkcioniše u svojoj celini.
Sve me ovo podseća na film koji se zove: "Bogovi su pali na teme". Podsetiću vas o čemu se tu radi, ukratko. Jednostavno, jednom pripadniku afričkog plemena pala je flašica "koka-kole" na glavu i on je mislio da je to predmet koji su mu bogovi poslali. Upravo taj predmet jeste ovo što vi danas ne razumete.
To je na neki način, ako hoćete tako, poklon bogova, a ne verske sekte, jer ono što ne razumete, nije to verska sekta, to je jedan poklon koji treba da iskoristite, a to što ne razumete, to je vaš problem i to je problem zbog koga su stradali mnogi umni ljudi. O tome je već bilo reči. Šta je bio princip? Spaliti na lomaču onoga ko razmišlja drugačije i koga ne razumete.
Irski model; ne znam da li ima nekoga ko je protiv irskog modela, taj irski model se zove inače irsko ekonomsko čudo. To je uspeh koji je Irska uspela da napravi u kratkom periodu i to će biti naš uzor i za to ćemo se mi zalagati.
Što se tiče pravnog sistema i podatka da je pravni sistem 30 godina izgrađivan, to je bio podatak, u redu, nemam ništa protiv. Znači, pravni sistem je izgrađivan 30 godina, ali od tih 30 godina, sigurno je, 20 bi bilo sasvim u redu, ali 10 godina kada ste vi bili na vlasti, to je bila katastrofa, to je bila derogacija pravnog sistema i izvrgavanje ruglu pravnog sistema. Upravo, znači, direktive su Evropske unije i načelo javnosti će biti ostvareno ovim zakonom, i time padaju u vodu sve primedbe koje se na to odnose.
Što se tiče toga da jedna poslanika grupa, odnosno jedna stranka žari i pali u Vladi Republike Srbije, tako je, u pravu ste, dakle, to je žarenje i paljenje, ali u intelektualnom smislu. Mi ćemo zajedno sa našim koalicionim partnerima i ministrima u Vladi Republike Srbije uspeti da intelektualno žarimo i palimo, jednostavno, na najbolji način ćemo uspeti da sprovedemo sve ono što smo zacrtali. Taj intelektualni kapacitet i ta snaga će vas obrisati sa političke scene.
Građani Republike Srbije, oni imaju veš mašine, to je tačno, neko ima, neko nema, a ako nemaju, to je upravo posledica takođe onoga što se dešavalo u tih crnih 10 godina. Neki mladi ljudi su se okupljali oko par računara i uspeli su da nauče nešto i o elektronskom sistemu i da usposatve veze sa Evropom i sa celim svetom. To je ono što je vama bio problem i to je ono na šta su se sve vaše velike reforme odnosile, a to je bilo zaustaviti Internet, uvesti porez na satelitske antene, uvesti taksu za izlazak iz zemlje i to je bio jedan od bisera jednog zatvorenog sistema, koji sada hoćemo da napravimo otvorenim, vođeni isključivo načelom javnosti.
Kako Vlada Republike Srbije radi? Znači, svakim danom dobijamo nove podatke. Danas je potpisan zajam u vezi projekta evropskih puteva i tim zajmom smo obezbedili 120 miliona evra za auto-put Beograd-Novi Sad-Beška, to je jedan od najpovoljnijih kredita koji je ikada dobijen, sa grejs periodom od 7 godina.
Znači, naš cilj je jednostavno da imamo sigurne i bezbedne puteve. Takođe idu pregovori i u pogledu obnavljanja vodosistema Novog Sada i Niša.
To je interes naše Vlade, to je interes naše stranke gde smo zastupljeni i zbog toga građani Srbije 13. juna neće glasati za vas. A zašto? Zato što su oni upravo u našem centru pažnje i mi sve ovo radimo isključivo zbog njih i zbog naše budućnosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su dva zakonska predloga za koje mogu da kažem da ih gotovo 100% podržavam, iz prostog razloga što znam kakvu problematiku ova dva zakona obrađuju i na kakve smo probleme u praksi nailazili pri registraciji privrednih subjekata i preduzetnika.
Takođe želim da kažem da je tačno da su ova dva zakona bila u proceduri u mandatu prethodne Vlade, samo je prethodnoj Vladi trebalo tri godine da uđu u proceduru. Sećam se 2000. godine i par dana posle 5. oktobra, nas nekoliko je prepoznalo taj problem, naravno iz G17 plus, i jednostavno smo krenuli sa predlogom projekta da registracija privrednih subjekata bude na jednom mestu i da bude izmeštena iz trgovinskog suda, odnosno tada privrednog suda.
U tom trenutku imali smo registraciju u privrednom sudu. Ta registracija je trajala koliko je trajala, od trenutka kada podnesete zahtev pa do dobijanja rešenja, i niste mogli nikada da znate kada ćete dobiti rešenje o registraciji. To je bio veliki problem.
Zatim smo se suočili sa tim problemom, pogotovo sa načelom javnosti kod upisa u registar, odnosno načelom javnosti prilikom uvida u knjigu upisa privrednih subjekata. Kada odete u registraciono odeljenje dobijete, ako imate sreće, jedan kupus od tog registracionog uloška i jednostavno ne možete da se snađete u tom registracionom ulošku, i pitanje je da li uopšte ima pravih podataka.
Ukoliko nemate sreće uopšte ne možete dobiti podatke i time je načelo javnosti potpuno bilo ugroženo i poništeno. Zašto? Koje je bilo obrazloženje?
Obrazloženje je bilo prosto, predmet se nalazi kod sudije i onda niste mogli nikako da ga imate, a da ne govorim o tim elementima korupcije i mita sa kojima smo se suočili u borbi protiv korupcije i mita kada smo odlazili u trgovinski sud da vidimo osnivački kapital, da vidimo ko su direktori tih preduzeća, da vidimo strukturu kapitala. Jednostavno tih predmeta nije bilo ili smo nailazili na druge probleme.
Recimo, ukoliko predmet postoji, onda vam kažu da ne radi kopir aparat i ne možemo da iskopiramo ovo iz uloška. Onda smo mi to zapisivali, ali to nije bio pravi dokaz. Šta je problem? Suštinski problem je u tome što niste imali elektronsku bazu podataka. To je ono što predstavlja temelj elektronskog poslovanja.
Mi smo još 2000. godine uočili taj problem. Uočili smo da jedan jedinstveni registracioni postupak i jedinstven informacioni sistem ne može opstati bez prepoznatljivosti podataka u elektronskom obliku. To je temelj budućeg elektronskog poslovanja, odnosno jednog jedinstvenog sistema koji će omogućiti jedno, da tako kažem, bezbrižno poslovanje na našem tržištu.
Najbitnija je registracija privrednih subjekata, iz prostog razloga jer to predstavlja rođenje jedne firme i taj postupak mora biti maksimalno olakšan. Taj postupak će biti olakšan ovim rokom od pet dana i time ćemo uvezati ceo sistem.
Kada sam odlazio u trgovinski sud da ukažem na problematiku registracije, takođe sam nailazio na potpuno nerazumevanje. To sam zvao sindrom debelih prstiju, jer nisu mogli po tastaturi da potrefe tipke i onda nisu mogli ni da vode registar u tom elektronskom obliku. Potpuno nerazumevanje, a mito je bio izuzetno izražen, jer imali ste ovakvu registraciju: ukoliko to radite preko advokata, onda se to završi vrlo brzo, jer su oni imali veze kod sudija, pa su onda to mogli vrlo lako da odrade. Inače se čekalo, otprilike, za neka preduzeća koja su išla jednom legalnom i redovnom procedurom, bilo je slučajeva, i šest meseci.
Dakle, ovim ćemo izbaciti papir iz registracije privrednih subjekata. Taj papir će biti, ukoliko ga bude bilo, sveden na najmanju meru i nećemo zateći "kupus" u registracionom odeljenju trgovinskog suda. Najbitnija načela u ovom zakonu su: načelo javnosti, istinitosti i savesnosti, efikasnosti; kao što sam rekao, ponoviću još jednom, rok za registraciju je pet dana; i ekonomičnosti.
Nema odugovlačenja i nema prevelikih troškova. Takođe, ono što je neophodno istaći, to je povezanost registra sa drugim registrima i državnim organima i organizacijama. Upravo ova povezanost će omogućiti interaktivnost celog sistema budućeg jedinstvenog informacionog sistema ove države.
Takođe, rešenjem kojim se usvaja zahtev iz registracione prijave, recimo, rok je pet dana. Sada, nakon usvajanja ovih zakonskih predloga, mogu sa ponosom da kažem da ćemo uspeti da napravimo jednu dobru priču, pravu stvar za ovu državu. Mogu da poručim da ono što je bilo problem i ono što je isticano kao problem na savetovanju pravnika u privredi, koje će se baš ovih dana održati u Vrnjačkoj banji, a to je nepostojanje jedinstvenih registara. Ovim zakonima će to biti dovedeno na pravi nivo i pravu meru, i siguran sam da ćemo uspeti ovim da obradujemo mnoge pravnike u privredi.
Ovim zakonom su predviđena savremena rešenja u ovoj problematici i time se postavljaju temelji novog informacionog sistema. Time se definitivno zatvara poslednja karika koja nedostaje u formiranju pomenutog informacionog sistema, u pogledu učešća poslovnih subjekata u sistemu razmene poslovnih informacija, zaštite, a to je tehničko-tehnološka i pravna zaštita, i odnosa sa organima uprave i inostranim poslovnim partnerima, koji će moći da imaju uvid u ove registre i da prepoznaju ono preduzeće koje je najpovoljnije za ulaganje.
Dalje, time postavljamo jednu strategiju, a to je strategija dugoročnog razvoja zemlje u narednom periodu, koja će imati u sebi sadržanu i strategiju primene informacionih tehnologija i elektronskog poslovanja. Ovim rešenjima postavljamo temelje koji nedostaju našoj državi, a to su temelji društva znanja, i to u pogledu novih zakona u oblasti elektronskog poslovanja i zaštite baze podataka. Zahvaljujem.
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ono što želim danas da kažem je i to da buduća vlada ne sme da zaboravi da je samo vlada. Dakle, to je jedan od elemenata državne vlasti, pored zakonodavne i sudske vlasti.
Jedino svi zajedno u tom sistemu vlasti mi nešto možemo da uradimo, i to je osnovna stvar.
Nova vlada koju ćemo danas izabrati na sebi nosi verovatno najveće breme koje su imale sve vlade do sada. Nova vlada mora biti narodna. To je ono što nije bila karakteristika, dakle, prošlih vlada, to nije krasilo prethodne vlade. Narodna volja treba da bude izražena pred ovom skupštinom čiji smo mi predstavnici. Da bi uopšte bilo narodne volje, ona mora da postoji.
Znači, u narodu mora da postoji volja. Kako da postoji, ukoliko je ona ubijena? To podrazumeva, pored političke volje koju mora da ima, volju da uopšte može da preživi u ovakvom sistemu kakav je danas bio postavljen u vladi.
Jednostavno, ako vi imate za ministra nekog čoveka koji promoviše jedan lagodan život, promoviše besne automobile, sa puno cinizma se obraća građanima Srbije, onda ne možete ništa da uradite. Onda narodu preostaje samo jedna stvar, da vlast sruši, kao što se to desilo 5. oktobra.
Narod se, dakle, ovde u Srbiji bori za golu egzistenciju, ali pre nekih osnovnih pitanja i pre rešavanja najvećih državnih stvari, vlada mora da definiše osnovne stvari. Ne samo vlada, nego i parlament treba da krase ovu državu, a predstavljaju temelj za same građane Srbije da bi oni mogli imati volju.
Dakle, prvo moramo definisati šta je naša teritorija. Moramo definisati koja je naša država, koji je naš državni grb i koja je naša državna himna.
Mi ovde ispred sebe, znači, na ovoj govornici imamo jedan grb koji jeste formalno-pravno grb ove države, ali faktički to nije, nije već godinama to taj grb.
To je ono što nas sve boli i to je ono na osnovu čega i iznad čega moramo da govorimo u ime naroda. To je ono što moramo promeniti svi zajedno. Sve navedeno treba zaokružiti novim ustavom.
G17 plus se zalagao za donošenje novog ustava i to je ono što treba da bude jedan od prvih zadataka nove vlade. Svest, dakle, o kojoj sam govorio, o nama samima kao pripadnicima ove države, koja ima svoj grb i svoju himnu, preduslov je da uspostavimo jednu privatizaciju koja će imati kao osnovni model i kao osnovno načelo dogovor.
Dakle, postojanje društvenog dogovora o samoj privatizaciji, to je ono što nije postojalo u prošloj vladi. To je ono što je punilo registratore u G17 plus, to su one pritužbe građana Srbije na privatizaciju, na proces privatizacije, na principe prodaje, na prodaju stečajne mase, na zloupotrebe stečajnih sudija. To je ono, dakle, što nije krasilo prethodnu vladu.
Finansije; za finansije uslov – poverenje. To poverenje su građani Srbije stekli u našoj makroekonomskoj politici koju smo mi vodili i zato građani Srbije imaju poverenje u budućeg ministra finansija. Ne treba zaboraviti da je za proces telekomunikacija neophodno da postoji jedno obično parče žice, to nije postojalo, dakle, obično parče žice kod montera ne postoji i onda ne možemo doneti zakon o elektronskom poslovanju, koji je gospodin Tadić doduše doneo, ali i napravio kuću počevši da je gradi od krova.
Za trgovinu je naravno potrebno da postoji roba i tržište. Za poljoprivredu je potrebno da postoji zadrugarstvo. Ako odemo na teren, po selima Srbije, građani Srbije kažu, naš osnovni princip je razdruživanje, a ne zadružni princip. A zašto? Upravo zato što je takav model samodovoljnosti bivših ministara bio izražen. Narodu je muka od takve vlade i od takvih ministara.
Takođe, ono što nas čeka to je pridruživanje Evropskoj uniji i to je proces u koji mi ulazimo sa ponosom zato što smo uvek bili deo Evrope. Opet taj preduslov, dakle država, državne granice i teritorije, mora biti zadovoljen.
Staroj vladi svakog trenutka ističe vreme. U toj vladi nije bilo ministara koji su reprezentovali interese narodne volje. Bilo je ministara za koje je dokazano da su bili uključeni u kriminalne aktivnosti i korupciju. O tome će sud, kao treći element vlade i vlasti, dati svoj odgovor. Bilo je ministara koji su radili doduše prave stvari, ali su ih radili na pogrešan način, tako da su te stvari izgubile potpuno svoju suštinu.
Međutim, Srbija je opstala i opstaće upravo zahvaljujući svojoj istoriji, zahvaljujući kostima naših predaka i zato je na ovoj vladi da ispravi ono što se dešavalo, slobodno možemo reći, u ovoj zemlji već 80 godina. Hvala vam.
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, zagrejali ste ove mikrofone i evo, čast mi je da se po prvi put obratim Narodnoj skupštini Republike Srbije. Želeo bih više da budem Tom Kruz, s obzirom da je on saentolog, nego neki sektaš, kako ste vi to naveli. Daleko od toga, gospodo, daleko od toga.
Vratimo se, dakle, na suštinu ovog problema i na suštinu ove odluke koju danas predlažemo Narodnoj skupštini Republike Srbije. Vi ste rekli da ova odluka nije ustavna. Član 73. Ustava kaže u stavu 1. tačka 2. da je u nadležnosti Narodne skupštine Republike Srbije da «donosi zakone, druge propise i opšte akte». Ova odluka je opšti akt koji stavlja van snage pojedinačni akt, pojedinačni nelegalni akt. Dakle, osnov postoji u Ustavu.
Ovo nije žurba, ovo je dobar početak. Mi želimo da Narodna skupština Republike Srbije počne svoj rad na pravim temeljima, dakle na temeljima legaliteta i legitimiteta. To je ono što čini pravni poredak - legalitet i legitimitet.
Hajde da uzmemo u obzir fikciju da je guverner Narodne banke Srbije, tzv. Guverner, Kori Udovički izabrana legalno, kako su rekli veliki magovi demokratske misli, ova odluka je pravno perfektna, a što suštinski ne znači apsolutno ništa. Uzmimo tu fikciju u obzir, recimo, procedura je bila, ona je išla svojim tokom, odluka o izboru guvernera je objavljena u "Službenom glasniku RS", ali nemojmo zaboraviti jednu stvar: Narodna skupština Republike Srbije nikada nije usvojila zapisnik sa te sednice. To je ključ ovog problema.
Šta to znači? To je poruka tog saziva Narodne skupštine. Mi ne stojimo iza te odluke, dakle, ta odluka nikada nije ni doneta. Iako je proizvodila pravne posledice na veliku žalost, a o tim posledicama ćemo verovatno biti vrlo brzo upoznati.
Sada je pravi trenutak da Narodna skupština u novom sazivu, a koji je legitiman - ta volja može biti i ovakva i onakva, ona je izražena neposredno - želi da stane na put nelegalnostima prethodne Narodne skupštine i da zaštiti interes građana koji je ugrožen donošenjem nelegalne odluke o izboru guvernera Narodne banke Srbije.
Nažalost, ta odluka, kao što sam rekao, doneta je, proizvodila je pravne posledice, a ta odluka je od ministra rudarstva i energetike napravila guvernera Narodne banke Srbije.
Takođe, želim da kažem još jednu stvar. Izbor Vlade, kakve to ima veze sa izborom guvernera, apsolutno nema veze. To očuvanje nezavisnosti guvernera Narodne banke Srbije, to je osnovni princip po kome treba da posluje Narodna banka Srbije, nema apsolutno nikakve veze sa Vladom. Još nešto, gospođa Udovički je pre neki dan izjavila – Narodna banka Srbije ne sme da bude predmet političke trgovine. Upravo iz tih razloga mi danas donosimo ove odluke. Hvala.