Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Dragan Todorović

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, pošto nisam uspeo da kažem sve ono što sam rekao vezano za član 108, da ponovim, možda ste zaboravili, a niste mi odgovorili – na osnovu čega, na osnovu kojih činjenica ste doneli ovu odluku?
Pretpostavljam da ste ozbiljna žena, da razumete da se priče rekla - kazala ne mogu uzeti zdravo za gotovo i da ovakva ozbiljna mera mora biti potkrepljena nekim argumentima i nekim činjenicama. Da li vi te argumente i činjenice imate, da li ih imate u pisanom obliku, i da li možete da ih stavite na uvid poslanicima Skupštine Republike Srbije?
Gospođo Dejanović, pokušavam još uvek da dođem do optužbe koja je izrečena protiv nekih poslanika SRS-a 1995. godine. Ne znam protiv koliko je bio pokrenut postupak, troje ili četvoro, ja sam bio jedan od tih poslanika protiv kojih je pokrenut postupak, zato što sam, navodno, jednog poslanika udarao i nogama i rukama, i to poslanika kojeg je iskoristila Služba državne bezbednosti, imali ste prilike da prošle godine, u emisiji na B92, vidite jednog pripadnika Službe državne bezbednosti koji je priznao da su vrbovali poslanike SRS-a, da su u tu svrhu upotrebili 100 hiljada maraka, i mi smo pozvani na sud.
Na sudu sam se pozvao, u tom momentu, na Radmila Bogdanovića, bivšeg ministra policije, koji mi je rekao šta će mi se desiti pre nego što sam uopšte i dobio optužnicu i pre nego što je postupak pokrenut. To govori o scenariju koji je potpuno isti i 1995. godine i sada, 2009. godine, apsolutno isti.
Molim vas, gospođo Dejanović, bar promenite neke metode, izmislite nešto pametnije, uverljivije. Na šta ovo liči? Vi ćete sada, ko god bude došao kod vas i rekao – desilo se to i to, doći na sednicu Skupštine Srbije i reći – izričem tu i tu meru.
Gospodo poslanici, uzmite samo današnje novine, pogledajte sliku Igora Bečića i setite se jučerašnjeg izgleda, setite se priče o naočarima, i sve će vam biti jasno. Oprostite na ovom prekoračenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 104. Ujedno, zahvaljujem gospodinu Batiću što nam je dao jasne smernice kako se dolazi do demokratije. Očito da onaj plamen 5. oktobra ni u kom slučaju nije bio toliko veliki. Zato se mi danas ne nalazimo u demokratiji. Po preporukama gospodina Batića, treba da se postupi, a kako vreme odmiče, verovatno će gospodin Batić doživeti da se ove njegove reči i potvrde.
Što se tiče tog prethodnog režima u kome smo mi bili, tačno je, bili smo i tu nema nikakvog spora, časno i odgovorno smo vršili svoje funkcije. Gospodina Batića potpuno razumem, on je slobodan poslanik, izražava svoj stav, stav svoje stranke i, što bi se reklo, ne menja svoj stav, drži se jedne linije. To cenim, bez obzira na to što se, apsolutno, ne slažem s gospodinom Batićem.
Dolazimo do drugog pitanja, koje se logički nameće: šta je sa "žutim preduzećem"? Nije u stečaju? Biće, polako. Vi ste krenuli tim putem i nema teoretske šanse da se s tog puta na bilo koji način sklonite.
Postavlja se logičko pitanje, gospodine Batiću, i mislim da vi možete da date odgovor, kao što ste dali odgovor vezan za gospođu Nadu Kolundžiju i njeno dobacivanje. Postavite pitanje – kako je moguće da mnogi koji su potpalili taj "mali plamičak" i zapalili nekoliko zavesa, uzgred budi rečeno, što bi rekli Englezi... Ne bi bilo loše da kaže gospodin Mićunović, koji je bio predsednik Veća građana i koji je, čak, od nekih kasnije optužen da je velika sredstva utrošio da se zamene te zavese, garnišne itd., jer sam u dilemi, gospodine Batiću, da li je gospodin Mićunović proneverio pare, da li je stvarno toliko utrošio na rekonstrukciju Skupštine SRJ, ili vi govorite neistinu? Znači, nema dve istine. Ovo su vrlo ozbiljne stvari.
Ono što posebno treba da se podvuče, postavlja se moralno pitanje: kako ovi "žuti" i ovi "crveni" mogu jedni s drugima? Ako i danas čujete optužbe za te devedesete godine itd., od strane "žutih", a ovi se brane, stvarno ne razumem.
(Predsednik: Vreme.)
Izvinite, molim vas.
Javljam se po članu 27.
Stvarno vas molim, gospođo Slavice, da ne radite ovo što radite. Zašto niste pozvali, između ostalog, i predstavnike vaše stranke u Administrativnom odboru kada je trebalo da se nastavi 34. sednica? Zašto to niste tada uradili, pa da imate puno moralno pravo da pozovete članove SRS-a na bilo koji odbor? Zašto, gospođo Dejanović, niste učinili ono što vam je obaveza po članu 27, da pozovete predsednika Administrativnog odbora i da ga upitate zašto nije nastavio sednicu? Obrazloženje da nema kvoruma je potpuno besmisleno. Dakle, 34. sednica je počela i nije bilo potrebno da se utvrđuje kvorum.
To su ti dvostruki aršini koje primenjujete. Kada vam šta odgovara, to je za vas demokratija, jer to je dobro. Kada vam ne odgovara, može da bude po Ustavu, po zakonu, šta god hoćete, ali vi onda donosite odluku da li je to politički korisno za vas ili ne.
Ovo stvarno prelazi sve moguće granice. Vi nalazite za shodno da opominjete predstavnike SRS-a. Mi smo opoziciona partija i mi procenjujemo da li ćemo davati kvorum ili ne. Vi ne možete, apsolutno, da nas na to ni pozivate, niti prozivate. To je vaša obaveza. Samo se setite koliko puta Skupština Republike Srbije nije mogla da počne na vreme rad zato što niste imali kvorum. Samo se setite koliko puta niste mogli da počnete glasanje, da donesete zakone koje ste predložili, vaša vlada, zato što niste imali kvorum.
Vi nemate moralno pravo da bilo koga prozivate po pitanju kvoruma, a posebno kada ste bili u opoziciji, koristili ste iste metode, što je potpuno legitimno. Na to nema niko pravo da vas poziva. Ovde je problem što vi sve procene vršite samo na jedan jedini način, da li je to za vas korisno ili nije. Ako je korisno, šta vas briga da li je to po Ustavu, da li je to po zakonu, baš vas briga. Kada vam odgovara ovako, vi ćete to da prihvatite. Ako vam odgovara drugačije, sutradan, odmah ćete da prihvatite drugačije. Ono što mislite da je korisno za vas, na prvom je mestu, ali takav način rada obično jednog momenta stiže do suda javnosti, a to su izbori ...
(Predsednik: Vreme.)
To sam vam već rekao, vrlo brzo ćete se vi iz ovih prvih redova preseliti gore, pri kraju, ako uopšte budete ušli u salu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 101. stav 1.
Očito je, gospodine Ružiću, da niste razumeli ono što sam rekao gospođi Slavici Đukić-Dejanović. Ono što bi trebalo da bude za vas važno, to je ono što sam stvarno rekao, a to su dvostruki aršini koji se primenjuju u Skupštini Republike Srbije i, nažalost, zbog čega ih gospođa Slavica Đukić-Dejanović primenjuje. Kada su u pitanju poslanici SRS-a, primenjuju se jedni aršini, kada su u pitanju neki drugi poslanici, onda su primenjuju neki drugi aršini.
Da li ste vi bili u obavezama ili niste, to je vaše pravo, vi uopšte nemate obavezu da dođete, to je stvar politike koju vodi vaša partija i mi u to nećemo da ulazimo, ali ja govorim o tome da predsedavajući, kao prvi među jednakima, mora da ima isti odnos prema svim poslanicima. Ako predsedavajući donosi jednu odluku na osnovu nekih priča, a da nije ni videla, sem što je čula da se dogodio neki incident, da se nešto desilo, a za sličan događaj, kome je prisustvovala, videla, prekida sednicu Skupštine Republike Srbije, donosi potpuno suprotnu odluku, onda se tu neke stvari ne uklapaju. Možda vi mislite da mi možemo da to prihvatimo i da preko toga pređemo.
Da ne bi bilo zabune, gospodine Ružiću, jeste, održana je sednica Administrativnog odbora. Nama je ona bila izuzetno važna, da se definitivno stvari isteraju na čistinu, da se vidi suština. Suština je vrlo jednostavna – političke igre, politička trgovina se nastavlja u Parlamentu Srbije. Što su neki nekada govorili – stočna pijaca. Tu nema nikakvih dilema. Tu su stvari sada potpuno jasne. Ono što smo mi tvrdili vezano za DS, to je sad napokon svima potpuno jasno, i građanima Srbije treba da bude jasno, da se više ne skrivaju iza toga. I tu za njih važe jedni principi, a kada je u pitanju SRS, važe drugi principi.
Da ne bih pričao napamet, objasniće poslanicima DS-a predstavnici, odnosno članovi Administrativnog odbora, šta se dešavalo na Administrativnom odboru, pa ćete imati prilike da se uverite u ovo što vam ja saopštavam. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, javljam se po članu 98. stav 2, koji kaže da predsednik Narodne skupštine može odrediti pauzu u radu sednice Narodne skupštine da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje.
Gospođo Čomić, mislim da smo, nažalost, u proteklim danima imali prilike da dolazimo u ovakvu situaciju, da smo i tada predlagali da se napravi kratka pauza, jer ne bi imalo smisla u ovoj situaciji da nastavljamo da radimo. Mislim da bi u ovom trenutku najbolje bilo da to uradimo.
Podsetio bih vas na ovo što se dešavalo i juče i danas i da vi, imate stenogram, imate ovo što je rekla gospođa Gordana Pop-Lazić.
Mi nećemo ničim uticati da donesete bilo kakvu odluku, kao što nismo uticali ni na prethodne odluke, ali sedite, dogovorite se i vidite da li nešto treba da preduzmete. Ukoliko mislite da treba, preduzmite. Ukoliko ne mislite, nemojte. Mislim da bi bilo sad najcelishodnije da napravimo pauzu.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 108. stav 2.
Gospođo Čomić, siguran sam da ćete imati razumevanja. Hteo bih da vam dokumentujem neke stvari koje su vezane za događanja u ovoj skupštini, i za ono što se desilo juče, i za ono što se desilo 1995. godine...
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu člana 100. stav 2,  koji ste vi povredili prilikom mog prethodnog izlaženja.
Stav 2. lepo kaže – narodni poslanik je dužan da navede koja odredba Poslovnika je, po njegovom mišljenju, povređena. Ja sam to rekao, član 98. stav 2, nisam citirao, jer pretpostavljam da vi odlično poznajete Poslovnik, i obrazložio u čemu se sastoji povreda. Ovo nisam uspeo, zato što mi vi niste dozvolili, oduzeli ste mi reč. Poštujem vaše pravo da vi možete da predsedavate, da oduzimate reč, ali niste u pravu.
Moja želja nije bila da ni na koji način opstruišem rad Skupštine Republike Srbije, nego da pokušamo da utvrdimo istinu. Pretpostavljam da je, pre svega, vama iz DS-a, valjda, cilj da utvrdimo istinu, ili vam nije cilj da utvrdimo istinu? Hteo sam da vam iznesem neke činjenice vezane za događaje iz 1995. godine ... (isključen mikrofon)
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 200. I, gospođo Čomić, ne treba bežati od vaše popularnosti. Vidite kako mi nagrađujemo na najbolji mogući način vaš trud i zalaganje da rad u Skupštini Srbije protekne u skladu s ovim poslovnikom.
Član 200. kaže – na usmeno postavljeno poslaničko pitanje, Vlada, odnosno ministar moraju odmah usmeno odgovoriti.
(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, u prethodnom javljanju, kada sam citirao član 200, nisam imao nameru da postavim poslaničko pitanje, nego sam, u skladu sa članom 100, hteo da postupim baš kako piše u Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije. Pretpostavljam da je vama interes da omogućite Skupštini, kao zakonodavnom telu, kao jednoj od tri grane vlasti, da vrši svoju kontrolnu funkciju nad izvršnom i sudskom vlašću. Pretpostavljam da je vama to interes. Ne bih hteo da steknem drugačije ubeđenje.
Baš zbog te uloge koju bi Parlament trebalo da ima, hteo bih na osnovu člana 200, hteo sam čak da se pozovem i pozivam se na gospodina Novakovića, kao svedoka u vreme kada sam postavio to poslaničko pitanje, jer kaže član 200. st. 1, 2. i 3, ne smem sada da počnem da čitam, možda ćete me zaustaviti: "Izuzetno, ako je u pripremi odgovora na poslaničko pitanje potrebno utvrditi određene činjenice čije utvrđivanje zahteva duže vreme ili složeniju analizu, rok za davanje odgovora na poslaničko pitanje, može se produžiti, ali ne više od 30 dana".
Gospodin Novaković će potvrditi da sam ovo pitanje, koje je, između ostalog, na neki način reklamirala i gospođica Marina Raguš, postavio pre više od mesec dana, onog momenta kada se u javnosti pojavio engleski ambasador Stiven Vordsvort i uzeo sebi za pravo da komentariše i ocenjuje Parlament i političke stranke u Parlamentu.
Tražio sam od našeg ministarstva inostranih poslova da reaguje na način kako se reaguje u svim civilizovanim i samostalnim državama i da uputi jednu od nota, da li će to biti najoštrije, ili u kojoj formi, nije bitno, ali da stavi i engleskom ambasadoru i građanima Srbije na znanje da mi nismo kolonija, da oni ne mogu da se ponašaju na ovakav način.
Mislim da je to bilo potpuno primereno, da je u interesu i Skupštine Republike Srbije, i građana Republike Srbije. Međutim, dolazimo u situaciju da još uvek nema odgovora na to pitanje. Pitam se, kao poslanik i kao građanin, da li uopšte naše ministarstvo ili bilo koji organ vlasti, bilo ko u ovoj državi, uopšte, sme da stavi...
Gospođo Čomić, mislim da ste apsolutno svesni da je Poslovnik grubo povređen, da ste ga povredili, i unapred tražim da se Skupština Srbije, u danu za glasanje, o tome izjasni.
Gospođo Čomić, povređen je član 100, 1. stav, koji kaže: ''Narodnom poslaniku, koji želi da govori o povredi ovog poslovnika, predsednik Narodne skupštine daje reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika.''
Gospođo Čomić, pretpostavljam da sekretar uredno beleži imena i prezimena poslanika koji su se javili, sigurno ćete naći desetak imena poslanika SRS-a koji su se javili da govore o povredi Poslovnika. Ovo što je sada uradio prethodni govornik je plod dogovora, ili razgovora koje je imao šef Poslaničke grupe ZES-a, gospođa Nada Kolundžija, i sekretar Skupštine, gospodin Veljko Odalović, kako bi na neki način pokušali da spreče poslanike SRS-a...
Gospodine Konstantinoviću, znam da je to vama simpatično, ali Poslovnik je Poslovnik i ovde je postavljeno vrlo jednostavno pitanje. Postavio ga je gospodin Petar Jojić, koji je bio ministar pravde u Saveznoj vladi, pretpostavljam da ipak možete da verujete u to da je čovek stručan da vam postavi jednostavno pitanje – do kada jedan akt, kao što je ovaj, važi i od kada prestaje da važi?
Postavio je i vama, gospođo Čomić, isto pitanje, a ja postavljam svima isto pitanje – do kada važi Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije (''Službeni glasnik Republike Srbije'', broj 56/05, prečišćeni tekst, i 81/06)?
Vrlo su jednostavna pitanja. Znam da ovo ne podnosite lako, ali ako možemo da podnesemo da nam otimate mandate, da nas kažnjavate, da nam zabranjujete da govorimo po Poslovniku, bar i vi imajte toliko strpljenja da čujete istinu, ništa više od toga. Nemojte da kršite Poslovnik, gospođo Čomić, jer to će, kako god se sve ovo završi, na neki način ostati kao trag.
Pozivam neke poslanike da ne budu oruđe u rukama DS-a; prođe određeno vreme, sve izađe na videlo, nema razloga da se posle toga stidite, a kasno je. Hvala vam veliko i oprostite na ovih 10 sekundi.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 100. stav 4 – ako i posle objašnjenja predsednika Narodne skupštine narodni poslanik ostane pri tvrdnji da je Poslovnik povređen, Narodna skupština će, bez pretresa, odlučiti o tom pitanju u danu za glasanje.
Gospođo Čomić, objašnjenje koje ste dali vezano za važenje Poslovnika mene dovodi u ozbiljnu dilemu. Mislim da ne važi samo danas, on se primenjivao i od juče. Šta ćemo za sve ove prethodne dane, kada je Poslovnik drugačije tumačen i drugačije se primenjivao?
Ne može i jedna i druga primena da bude po Poslovniku. To nalaže logika. Ne može čak ...
(Glasovi iz klupe: Ne dobacujte.)
Molim vas, gospođa Čomić ima ekskluzivno pravo, kada sam ja za govornicom, da dobacuje, da komentariše, i Zeka ima pravo.
Prema tome, nemojte na bilo koji način da sprečavate gospođu Čomić, jer meni su njene primedbe dragocene. Ovo je, kako se to kaže, interaktivan rad.
Iznosim svoje primedbe, gospođa Čomić pokušava da me ubedi u njene stavove, u njen način vođenja Skupštine Republike Srbije. Pretpostavljam da smo i gospođo Čomić i ja tvrd orah, ali, polako, s obzirom na ove aplauze koje dobijate od poslanika, neke stvari se već menjaju.
Da se mi vratimo na suštinu stvari. Gospođo Čomić, moraćemo da uzmemo stenograme do jučerašnjeg zasedanja, pa da počnemo da listamo i da reklamiramo izuzetno veliki broj kršenja Poslovnika od strane svih predsedavajućih koji su predsedavali i tumačili Poslovnik, ne mogu da kažem šire, pogrešno, to je vrlo jednostavna stvar – imate pravo, nemate pravo. Niste u Poslovniku rekli – utorkom i četvrtkom imate pravo, sredom, ponedeljkom ili subotom, nemate pravo.
Tu su stvari vrlo precizne, gospođo Čomić, i, pošto ne sumnjam da ćete naći dosta argumenata da objasnite ovakav način vođenja Skupštine i primenu ovog poslovnika, moguće je da će argumenti koje ćete izreći biti toliko snažni da će ubediti ne samo mene, nego i ostale poslanike SRS-a, da ne pretražujemo, odnosno da ne čitamo stenograme, kako bismo nastavili spisak kršenja Poslovnika od strane predsedavajuće.
Oprostite na ovih pet sekundi. Hvala vam veliko.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 27. stav 1. tačka 3) – predsednik, ili onaj ko predsedava Narodnoj skupštini, stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine.
Molio bih vas, gospođo Čomić, da skupštinsko zasedanje vodite tako da ne budete partijski opredeljeni kada su u pitanju pripadnici jedne ili druge stranke, ili vaše stranke, nego da imate isti aršin prema svima. Mislim da bi to bilo, pre svega, dobro za vas i DS.
Što se tiče SRS-a, nama je svejedno. Vi ste dobili odrešene ruke i vi ćete raditi tako kako radite, nemamo ništa protiv. Doživeli smo mi ovde, u ovoj sali, da upada i specijalna policija i da nas iznose, šta sve nisu radili, kažnjavali itd.; oni koji su to radili, sedeli su na ovim mestima na kojem vi sada sedite.
Čini mi se da vas čeka ista sudbina, da ćete se premestiti gore, a na tom mestu će sedeti neko drugi. Ko će sedeti, odlučiće građani Srbije.
U vreme dok nisam bio prisutan, u prepodnevnoj raspravi, predsednik Poslaničke grupe ZES-a, gospođa Nada Kolundžija, iznela je veliku neistinu i mislim da ste bili dužni da reagujete, kao predsedavajući, s obzirom na to da ste malopre intervenisali, verujući da to što govori narodni poslanik nije istina, mada vi nemate pravo da na bilo koji način presuđujete i dajete ocenu da li je nešto istina ili nije. Stvar je poslanika, odnosno javnosti, da proceni da li je istina ili nije. Gospođa Nada Kolundžija je izrekla stav koji je, prosto, neprimeren, potpuno obrnuta teza, nešto što vi pokušavate sve vreme – da za stanje za koje ste vi odgovorni optužite SRS.
Sećate se koliko je juče vremena potrošeno samo da bismo saznali u koje vreme se održava Administrativni odbor, da su neki poslanici neopravdano dobili opomene zato što nisu znali koje je vreme, bez obzira na vaše opravdanje, da bi danas Nada Kolundžija rekla da mi ucenjujemo Parlament.
Molim vas, da li je to primereno zdravom razumu? Mi ucenjujemo, zato što tražimo da se radi po Poslovniku Narodne skupštine, a vi ste ti koji rade u skladu s interesima građana, sa zakonom, s Ustavom, pa obmanjujete na takav način, kao što ste to uradili juče, zakazali sednicu za koju ste unapred znali da neće biti održana, jer ste se dogovorili da nema kvoruma, što je potpuno prozreto, najavljujete da će to biti sutra, gubimo već treći dan oko jednostavne stvari.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Izvinjavam se, nisam pratio, javiću se kasnije. Oprostite, molim vas.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, pošto nisam završio prethodno javljanje i prekoračio sam vreme, sada ću govoriti 30 sekundi manje. Molim vas, ako to ne budem primetio na dva minuta i 30 sekundi, opomenite me da se vratim na mesto.
Gospođo Čomić, pre nego što krenem na obrazlaganje, moram nešto da vam kažem. Od živih ljudi na ovom svetu, jedino za papu važi da je nepogrešiv, ostali smrtnici veruju i za Boga da je nepogrešiv. Ovako objašnjavajući svoju ulogu, vi na neki način dovodite u sumnju da, možda, niste preuzeli na sebe suviše prava, koja vam ne pripadaju.
Ne sumnjam da vi verujete u to što kažete, ali dozvolite, smrtni smo ljudi, svi grešimo, pa će vam neki filozofi reći da i vi, verovatno, grešite, ne zato što to želite i volite, jednostavno, zato što smo ljudi, pa zbog toga i vi možete da dođete u situaciju da pogrešite.
Ono što sam hteo da kažem u prvom javljanju, vezano za Nadu Kolundžiju i pokušaj obmanjivanja građana Srbije, jeste da vi, pri tom, niste reagovali, a imali ste mogućnosti i potrebe da reagujete, jer je gospođa Kolundžija i vas juče dovela u zabludu, time što je sa govornice iznosila činjenice za koje niko nije znao, ni poslanički klubovi, ni članovi Administrativnog odbora. Zbog toga se stvorila takva gužva, fama u Skupštini Srbije, zato što su poslanici, pre svega, SRS-a, bili isprovocirani da saznaju da li će biti održan Administrativni odbor ili neće.
Sada, kada uzmemo da završimo stvar, Administrativni odbor nije održan zato što je sprečen od strane DS-a, ne zato što nije bilo kvoruma, čime vi pokušavate ponovo da obmanjujete građane Srbije, jer kvorum nije bio potreban. To je nastavak prethodne sednice. Izvinjavam se.
Hvala veliko, gospođo Čomić. Reklamiram član 104. stav 2 – narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem, računajući tu i obične narodne poslanike i one koji predsedavaju Skupštinom Republike Srbije, gospođo Čomić.
Bez obzira na to što je situacija neprijatna i što je vi na neki način tako doživljavate, verujte da, što se tiče SRS-a, ni u kom slučaju nemamo nameru da provociramo. Jednostavno, imamo potrebu da ukažemo na povredu Poslovnika.
Sada hoću, prvo, da vam kažem, gospođo Čomić, da vaše procene, stvarno, verujte mi, ne mogu baš da budu merodavne. Uzmite Haški tribunal, koji je pojam nepravde, izvitoperenog sudstva, pa i tamo, bar, fingiraju na neki način neki proces, neke pokušaje da glume da se u skladu s nekim statutom tog Haškog tribunala i procedurom odvija proces.
Pretpostavljam da pomno pratite suđenje Vojislavu Šešelju i, kada dođe do problema, to pretresno veće, koje čini troje sudija, dogovara se, pa glasaju, vidite, dvojica sudija "za", jedan "protiv".
Gospođo Čomić, pošto trenutno imate ovde još dva potpredsednika Skupštine, mislim da ne bi bilo loše da se konsultujete, pogotovo ako ste u dilemi itd., pa da, sigurno, donesete pravedniju odluku. Ali, da vam i ja pomognem.
Kada bi izašao neki poslanik i reklamirao kršenje članova od člana 1. do člana 27, to bi stvarno moglo da se smatra opstrukcijom, kao kršenjem Poslovnika, jer nemate šta da govorite kako se konstituiše Narodna skupština, izbor potpredsednika itd. Kada bi se sada pojavio neki poslanik i prijavio kršenje tih članova, to bi stvarno bilo nesuvislo i očigledno kršenje Poslovnika.
Gospođo Čomić, sve od člana 27. do poslednjeg člana, s ovim izmenama i dopunama, pravo je razmatranja poslanika, jer stoji u tom poslovniku i to je logički. Bez obzira na sve razloge, vi morate uvažiti da je to pravo narodnih poslanika.
Član 104. omogućava, kada se direktno neko nađe uvređen, povređen, pa reklamira, ali ima pravo narodni poslanik ... Izvinjavam se.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 33, gde se kaže: "Sekretar Narodne skupštine pomaže predsedniku i potpredsednicima Narodne skupštine u pripremi i vođenju sednica, rukovodi Službom Narodne skupštine, stara se o sprovođenju zaključaka Narodne skupštine, vrši i druge poslove određene zakonom i ovim poslovnikom."
Gospođo Čomić, siguran sam da vi to niste uradili namerno, ali, uvidom u stenogram, rekli ste da je ove kalendare mogao svako da donese i da ne znate, otprilike, ko ih je doneo. Konsultovao sam sekretara poslaničke grupe i rekla je da je ove kalendare doneo službenik Skupštine Republike Srbije, odnosno kurir. Pogledajte, gospodo poslanici, a pogledajte i vi, gospođo Čomić, ovu sliku, na levoj ruci, s ovom crvenom trakom, s ovim nekim znacima (narodni poslanik pokazuje kalendar), koji mogu da se tumače kako god hoće. Prva asocijacija je na kukasti krst. Neko bi možda rekao da je i četiri S, ali ja bih rekao da je to samo zloupotrebljeno, a ovo znači za mene kukasti krst.
Tražim, gospođo Čomić, da najozbiljnije utvrdite odakle su ovi kalendari. Kako je moguće da, ako ih nije štampala Skupština Republike Srbije, dospeju u Skupštinu i da se podele poslaničkim grupama? Nisam imao prilike da pogledam sve ove slike, ali pogledajte kakva se sprdnja dešava. Pogledajte petokraku, a unutar petokrake krst.
Dokle mislite da uništavate sve što je srpsko i sve što je sveto za srpski narod? Ovo stvarno prelazi sve moguće granice. Umesto da se postarate i da zaštitite ovu instituciju, vi činite sve da se ne pronađe onaj ko je odgovoran za ovo, onaj ko je dozvolio da u Skupštinu Republike Srbije uđe ovakav kalendar.
Pogledajte sledeću sliku – diploma, piše EU. Da li je ovo kraj Morave neki univerzitet otvoren, vezan za EU? Neću da kršim Poslovnik, ali hoću da ove kalendare predam sekretaru Narodne skupštine, da ih vrati i da se više ovo ne dešava.
(Narodni poslanik daje kalendare sekretaru Skupštine.)