Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Dragan Todorović

Srpska radikalna stranka

Govori

Uverićete se kad budete, ako budete hteli, da pogledate stenogram, da sam govorio o protivvazdušnom oružju – Strele i da sam govorio o tenkovima T55.
Pošto smo za Strele apsolvirali to, da se vratimo na tenkove T55. To je njihova oznaka. Nisu svi proizvedeni 1955. godine, neki su proizvedeni i kasnije.
Ono što sam napomenuo, što vi sigurno znam da znate, to je da je SDPR imao program njihove revitalizacije.
Znate, svaka roba ima svoju mušteriju. Sigurno je postojala mogućnost. Zašto bi se pravio? Zašto bi SDPR, jedna ozbiljna organizacija, ozbiljna ustanova, koja je to pokazivala sve vreme svoga postojanja i dan-danas to pokazuje?
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
Kako dva minuta, kada stoji 1,05 minuta?
(Predsedavajuća: Zato što ste već koristili jedan minut, narodni poslaniče.)
Dobro.
Gospodine ministre, kažete da se neka sredstva ne mogu revitalizovati zato što su tehnološki prevaziđena. Postavljam pitanje zbog čega su naši migovi 29 revitalizovani, zašto ako je to prevaziđena tehnologija, a jeste u odnosu na neke mnogo modernije lovce koji postoje? To nekako ne ide, gospodine ministre. To je nesporna činjenica.
Znam sigurno da smo mi te tenkove mogli da revitalizujemo i da ih prodamo. Zašto bi SDPR radio program da radi nešto što ne bi imao kome da proda? Onda se dovodi u pitanje kompletan ovaj SDPR. Ko je tražio? Neko je morao da traži od njih da urade taj program.
Kako to da baš nijedan da se ne uradi i da se proda, nego svi da odu u Smederevo u staro gvožđe? To je problem koji imamo od onog momenta, od 2001. godine, kada su predstavnici američke vojske bez ikakve odluke tadašnje Vlade SRJ obišli kompletnu našu namensku industriju, stekli potpuni uvid u kakvom je stanju, šta se proizvodi i od tada imamo samo jednu jedinu mogućnost – da uradimo samo ono što nam dozvoljavaju Amerikanci i ništa više.
To je njihova odluka. To nije bila naša odluka jer, po njihovoj proceni, mi smo to morali da uništimo na ovakav način i mi smo to uradili. To su nesporne činjenice. Možete vi koliko god hoćete da pričate o zastarelosti ili ne, ali je sigurno da je to moglo da bude mnogo ekonomičnije iskorišćeno.
Gospodine Šutanovac, niste me ubedili, nažalost. Postavio sam vam jednostavno pitanje, a vi mi objašnjavate da ste inženjer. Tvrdili ste da ne može nešto da se revitalizuje zato što je proizvedeno pre 10, 20, 30 godina, što nije tačno. To je jedna stvar.
Druga stvar, postoje sredstva koja su u određenim uslovima za neke dobra. Znate, nisu dobra u slučajevima kada se susrećete sa dobro naoružanim armijama, ali postoje zemlje koje žele u drugačijem okruženju ili drugačijim okolnostima da imaju takva sredstva. Za njih su ona dobra.
Ovde postoji jedan problem koji vi nećete ni na koji način da priznate ili da prihvatite, da to sve što radimo, radimo pod patronatom, da apsolutno ne možemo jedan jedini metak da izvezemo u bilo koju zemlju u svetu dok ne dobijemo dozvolu Amerikanaca. Vi to dobro znate.
Nekada je to pod vidom zaštite da oružje ne dođe u ruke terorista, nekada zbog toga što se navodno procenjuje da su u zemlji koja treba da se proda da postoji mogućnost ratnog sukoba, ali ono što je za nas najbitnije i najvažnije, mi ne možemo samostalno o tome da odlučujemo.
Nama o tome odluku donose Amerikanci i sve što ste postigli, postigli ste zahvaljujući tome što su oni to odobrili. Odobrili su iz jednostavnog razloga, na takav način bar malo nas drže iznad vode da ne bi potonuli, a to se najbolje vidi po ovom rebalansu budžeta i po manjku koji imamo. Hvala.
Reklamiram član 27. stav 2, gde se kaže da je predsedavajući dužan da vodi sednicu u skladu sa Poslovnikom.
Vi se sećate da je pre nekih sat vremena došlo do neodređenih problema i tvrdnji koje su bile potpuno netačne od strane predsedavajuće.
Zbog poslanika ne treba, pošto su oni to čuli, ali zbog javnosti da ponovim tačno, dobio sam stenogram i ovako piše: ministar je rekao, odnosi se na Strele – reći ću vam koliko, kada ne budemo u etru, ali da znate da danas imamo preko četiri hiljade Strela.
Kada sam ja počeo da iznosim, predsedavajuća me je prekinula i rekla – molim vas, narodni poslaniče, da ne zloupotrebljavate pravo na dobijanje replika. Dobili ste pravo na repliku i tvrdite da je ministar rekao nešto što nije izrečeno, pa vas molim da koristite repliku u skladu sa Poslovnikom.
Ovo govorim zbog građana Srbije da bi mogli da na najjednostavniji način uoče kako postoje dvostruki aršini kada je u pitanju vođenje sednice i kada su u pitanju određeni poslanici, posebno poslanici SRS.
Apelujem na vas da se vi sa predsednikom Skupštine, a ja sam to već nekoliko puta uradio, dogovorite i da uspostavite određene standarde ili nešto što bi važilo za sve, bar neki minimum, jer ovo je stvarno prešlo sve moguće granice, da ne govorim da je jednom poslaniku oduzeto pravo na repliku, dato mu je tek posle drugog govornika kada je završio svoju diskusiju.
Jednostavno, morate da vodite računa da smo mi izabrani od strane građana Republike Srbije i da to nije ponašanje prema nama, nego prema građanima koji su nas izabrali i na ovakav način se pokazuje nepoštovanje i podela građana Srbije, što mislim da nije vaš cilj i da bi o tome morali da vodite računa. Hvala veliko.
Ne bih da vas dovodim u tu situaciju. Ako ministar kaže da ne može da kaže javno, onda je to vojna tajna…
Ne bih vas da dovodim u neprijatnu situaciju, već onoga ko je to prekršio.
Kad je reč o poznavanju, žao mi je što ću morati da umešam ministra, ali pošto ste pomenuli da su mu širom otvorena vrata svuda u svetu, samo da vas podsetim na 9. maj i proslavu pobede nad fašizmom u Moskvi. On jedini nije pozvan od strane srpskih predstavnika.
Što se tiče odnosa Rusije i NATO, tvrditi da oni sarađuju, to pokazuje izuzetno veliko znanje. To je prosto neverovatno. Vi znate koliko su Rusija i NATO bili u prekidu svake komunikacije. Da li se sećate onoga što se desilo u Gruziji? Od tada Rusija i NATO nisu uopšte sarađivali. Da li se sećate problema vezano za raketni štit? Da li se sećate problema vezano za Ukrajinu?
Znate, sarađuju, ali kako sarađuju? Tako što Rusi jasno stavljaju do znanja do kojih granica će moći da tolerišu poteze koje vrše Amerikanci i NATO pakt. Preko nekih granica neće da prelaze. Normalno da pokušavaju to da reše tako što će ukazivati na probleme i baš zahvaljujući tome u velikoj meri uspeli su da pitanje raketnog štita ne bude više kamen spoticanja, ali su jasno rekli – ukoliko bude postavljen, ruska politika prema zapadnoj Evropi i NATO paktu će se promeniti.
Što se tiče ODKB, odluke država o kolektivnoj bezbednosti, meni je napokon drago da je neko iz DS pomenuo tu reč, ali žao mi je što vi suštinski ne govorite o jednoj jedinoj stvari. Kakva je razlika između Skupštine ODKB i Skupštine NATO pakta?
Mi nismo članovi NATO pakta, a učestvujemo u radu te skupštine. Zašto ne bi mogli da učestvujemo i u radu Skupštine ODKB? Posebno zato što neki pripadnici stranaka iz vladajuće većine smatraju da ne postoji nijedan ozbiljan problem.
Samo sam to pomenuo i tražio da se Skupština obavesti da li je tačno da je pismo stiglo ili nije. Rečeno je da govorim neistine. Pa je sekretar Skupštine doneo to pismo i pokazao. Vidite onda ko govori istinu.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, mene uopšte ne čude ovakvi predlozi zakona jer ovo je jedan od najboljih pokazatelja da je aktuelna vlast u izuzetno velikoj krizi i da, po onom starom pravilu, kada shvata da ne može na drugačiji način da ostane na vlasti, onda pokušava drakonskim kaznama ili zakonom da dovede građane u situaciju da ne mogu da uživaju osnovna građanska prava i slobode jer im se one krše.
Ono što je takođe posebno važno u ovoj situaciji istaći, to je licemernost Demokratske stranke, koja ovde na svaki mogući način pokušava da nas ubedi da će sve ove izmene zakona voditi nekom poboljšanju. U suštini, to nije tačno. Ono što je obeležje Demokratske stranke i njihove vladavine, to su licemernost i dvostruki aršini, odnosno građani prvog reda i građani drugog reda.
Postavlja se osnovno pitanje – za koga zakoni važe, a za koga zakoni ne važe? Važe za političke protivnike, važe za mladiće koje hapsite noću, koji čak nisu ni učestvovali u bilo kakvim protestima, nego su razgovarali mobilnim telefonom ili slali poruke, ali zato za one koji učine krivično delo ili sud treba da utvrdi da li su učinili krivično delo to ne važi.
Pokazaću vam najbolji mogući primer da to ne važi. Pre svega, od strane ove skupštine, od strane Administrativnog odbora, čiji se predsednik sada smeje jer zna o čemu se radi... Gospođo Malović, vi kao ministar bi trebalo o ovome da se izjasnite, kako će i reformisano i nereformisano sudstvo da radi ako je sprečavano od strane Skupštine Republike Srbije, kao najvišeg zakonodavnog tela.
Ja ovde imam dopis, vezano za pokušaj da se od Administrativnog odbora dobije odgovor da se za lice protiv koga je podneta krivična prijava odluči o imunitetu. Polako, ministarka, saznaćete i ko je u pitanju. U pitanju je Boris Tadić.
Znate, u nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji kralj Petar se sudio sa okolnim seljacima, čak je i gubio parnice na sudu. Ovde nemate ni takvu šansu da dokažete da li je predsednik učinio krivično delo ili ne.
Pazite, od 24. 6. 2008. godine, poslao je sud dopis Narodnoj skupštini da se izjasni o imunitetu. Skupština se nije izjasnila.
Dana 14. 10. sud šalje prvu urgenciju, Skupština primila 21. 10, bez odgovora. Dalje, 22. 12. sud šalje drugu urgenciju Skupštini. Skupština primila drugu urgenciju – bez odgovora sudu.
Sud šalje treću urgenciju Skupštini, Skupština primila treću urgenciju – bez odgovora sudu.
Sud 18. 5. 2009. godine šalje četvrtu urgenciju Skupštini, Skupština primila četvrtu urgenciju i, konačno, dopisom od 25. 5. traži od suda da se dostavi kopija privatne tužbe protiv Borisa Tadića.
Sud šalje šestu kopiju tužbe Administrativnom odboru. Skupština primila kopiju tužbe – i dalje bez odgovora. Sud šalje šestu urgenciju, ali do dana današnjeg nema odgovora.
Za ovo krivično delo je propisana apsolutna zastarelost u trajanju od četiri godine.
Ovo je najbolji primer da vidite prirodu i karakter Demokratske stranke.
Kako vi, gospođo ministarka, možete da od bilo koga tražite da radi u skladu sa zakonom ili da poštuje zakon…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ja vas molim da poštujete odredbu Poslovnika, člana 106, i da govorite o dnevnom redu, jer vas obavezuje.)
Ja govorim upravo…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, dužni ste da saslušate upozorenje zbog čega ste prekinuti.)
Niste vi mene saslušali kada govorim.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, na dnevnom redu je pretres u pojedinostima, amandman na član 1. koji glasi da se član 1. briše. Ja vas molim da govorite o dnevnom redu.)
Molim vas, uzimate moje vreme. Vratite mi vreme, a ja ću objasniti na koji način ću povezati amandman. Samo mi vratite vreme.
(Predsedavajuća: Molim vas, izrečeno je prvo upozorenje...)
Molim vas, samo mi vratite vreme. Govorim vrlo jednostavno o 1. članu gde se određuje pritvor i gde se taj pritvor drakonski povećava i smanjuje se zaprećena kazna za delo po kome taj pritvor može da se iznese. Povezujem ga sa ovim slučajem, jer ovo je krivično delo.
U ovom slučaju, vi ne radite mnogo jednostavniju stvar, ono što morate da radite, da Administrativni odbor uradi ono što je u skladu sa njegovim opisom i nadležnostima u Skupštini Republike Srbije. Stvar je vrlo jednostavna.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ja vas molim da povežete nadležnosti Administrativnog odbora i Zakonik o krivičnom postupku, amandman na član 1. koji glasi – briše se. Sada vam izričem drugo upozorenje: svako kršenje člana 106. stava 1. smatraće se vašom voljom da ne učestvujete u radu sednice poštujući odredbe Poslovnika Narodne skupštine, nego primoravajući mene kao predsedavajuću da vam izričem opomenu.)
Gospođo Čomić, ne želim da ovo shvatite na bilo koji drugi način sem kao dobronamernu primedbu. Ja se nadam da će ovo neko shvatiti. Ja prihvatam da vi to ne razumete i ne shvatate, to je vaše pravo. Ili nećete, i to je vaše pravo u skladu sa politikom koju vodi vaša stranka.
Neću da dovodim sebe, da izričete opomene, jer ćete uraditi ono što ste već uradili u prethodnom slučaju, da mi dva puta izreknete, odnosno pomenete moje ime: Dragan Todorović, Aleksandar Martinović, pa ponovo Dragan Todorović, što govori o nekim ozbiljnim problemima. Koji su, ja u to neću da ulazim. Ali, ono što je mnogo opasnije od toga, vi to... ili službe brišu to u stenogramu, a ja imam snimak, imam i stenogram gde se to briše. To je apsolutno nedozvoljeno.
Evo vidite čime se vi sve služite. To je problem sa kojim se vi suočavate.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, jedino što je nedozvoljeno za vreme sednice Narodne skupštine jeste da se krši Poslovnik, i to insistiranjem na tome da za vas ne važi odredba člana 106. stav 1. da govorite o dnevnom redu. Izričem vam prvu opomenu.)
Hvala veliko. A, nema ono – i drugi put?
Pozivam se na član 104, da su iznete neistine u prethodnoj diskusiji ...
Po Poslovniku, član 104.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je još jedan primer na koji način se vode sednice Skupštine Republike Srbije i kako predsedavajući brutalno krši svoje pravo da procenjuje da li neko ima pravo ili ne. Prvo sam tražio repliku, međutim nije mi to dozvoljeno. Pozvao sam se i na Poslovnik, ni to mi nije dozvoljeno.

Ali, ništa neuobičajeno, kada je u pitanju SRS. Protiv nje može sve, a SRS ne može ništa, čak ni da ustane u odbranu neistina koje se ovde iznose.

Imamo, pre svega, važniji zadatak – da ukažemo srpskoj javnosti na pokušaj još jednog ubistva u Haškom tribunalu. Biće to 17. smrt vezana za Haški tribunal. Ono što je posebno interesantno, naša javnost, pre svega zvanična javnost, apsolutno ne čini ništa da se spreči još jedno ubistvo u Haškom tribunalu.

Prosto je neverovatno koliko su naši ljudi oguglali na nepravdu, koliko naša vlast pristaje da se njenim građanima krše sva moguća prava, čak i pravo na život. Već nekoliko meseci, da vas samo podsetim, postoji nalog Pretresnog veća da se ispita zdravstveno stanje Vojislava Šešelja i da se utvrdi dijagnoza.

Vojislav Šešelj se suočio sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Suočio se sa tahikardijom, aritmijom, ima visok pritisak. Ono što je posebno interesantno, tahikardija i aritmija su se javile u poslednjih nekoliko meseci, kada mu je promenjena terapija i kada je dobio određenu vrstu lekova.

Jedan broj stručnjaka i kardiologa je proučio sva moguća dejstva tih lekova, između ostalih i onih neželjenih. Utvrdilo se, pre svega, da ti lekovi mogu da se koriste samo i isključivo u kliničkim uslovima. Pretpostavljam da je svakome od vas jasno da zatvor u Hagu nije klinika. Svakome od vas je jasno koliko je ljudi stradalo u Hagu.

Samo da vas podsetim da je Slobodan Milošević, da je uzrok njegove smrti bila neadekvatna medicinska pomoć. Svi to znaju, znaju to u Hagu i zna naša javnost. Sem ruske javnosti, ruske Dume i zvanične Rusije, još niko nije krenuo da ispita i da utvrdi šta se tamo dešava u Haškom tribunalu. Zašto se Vojislavu Šešelju, od strane medicinskih organa, ne utvrdi dijagnoza? Šta je razlog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja?

Nedvosmisleno su stručnjaci rekli da upotreba ovih lekova, odnosno ovo stanje u kojem se on nalazi može da dovede ili do moždanog udara ili do infarkta. Vi ćutite. Vama je bitno da omogućite nekim drugima neka prava, ali kada je pravo na život vašeg političkog protivnika, to pravo mu ne dajete. Ćutite i postaje saučesnici onih u Haškom tribunali koji ovo sprovode u delo.

Samo vam postavljam pitanje - do kada ćete ćutati? Šta mislite da preduzmete? Je l' mislite da je vama sve dopušteno, da možete sve? Petog oktobra vi možete da palite Beograd, vi možete to da radite organizovano sa Amerikom, CIA, Zapadnom Evropom, sve je to dozvoljeno. Možete da palite Skupštinu, možete da palite televiziju, možete da upadate u policijsku stanicu.

Drugima to nije dozvoljeno, drugi su drugi, ali kad vi radite, onda je vama sve dozvoljeno. To je problem s kojim ste se vi suočili i s kojim ćete se tek suočiti. Ovo što ste uradili meni liči na scenario i na nekoga ko je u pozadini vukao konce, i neki bimovi na određenim mestima, podsećaju me na neke gume koje su gorele 91, 92. godine.

(Predsednik: Pet minuta.)

Valjda ćete utvrditi istinu. To je najbolje, da nađete onoga ko je to organizovao, da vidite pozadinu. Ali, krenite malo unazad, otkrijte jedanput pozadinu, kao što je slučaj ubistva Zorana Đinđića.
Dame i gospodo narodni poslanici…
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam novo pitanje, ali nemam ni odgovore na stara pitanja kada je u pitanju privatizacija kompanije "Novosti" i ''Luke Beograd''. Još uvek nisam dobio odgovore ko je vlasnik tri firme koje su osnovane u Holandiji, a koje su privatizovale kompaniju "Novosti". Još uvek nisam dobio odgovor ni od Narodne banke ni od MUP o tome da li je tačno da je na računima ''Luke Beograd'' bilo 42 miliona i 300 hiljada evra.

Ima još dosta pitanja na koja odgovori nisu stigli. Očigledno je da vi nemate nameru da se ni na koji način borite protiv kriminala i korupcije, jer nemoguće je boriti se protiv samoga sebe. To je valjda svakome jasno.

Nije ostala ni jedna druga mogućnost nego da se podnesu krivične prijave protiv lica za koja smatramo da su najodgovornija za pljačku i kriminal koji se desio prilikom privatizacije kompanije ''Novosti'' i ''Luke Beograd''.

Nismo samo mi podneli krivične prijave kada su u pitanju ove dve privatizacije. Krivične prijave su do sada podnosili mali akcionari, podneo je Savet za borbu protiv korupcije i, evo, do dana današnjeg ništa se ne dešava.

Ono što je interesantno u oba ova slučaja, o čemu javnost treba da zna, to je veliki broj državnih funkcionera koji su umešani u ovu pljačku, u ovaj kriminal, od Ministarstva pa redom skoro svih agencija koje ste vi osnovali navodno da biste štitili interese države i građana ove države, a baš te agencije su učinile sve kako bi se izvršila jedna od neviđenih pljački kada je u pitanju imovina građana Srbije.

Kolike su razmere te pljačke, teško je i zamisliti. Za ovih 10 godina privatizovana je imovina koja otprilike vredi nešto između 30 i 40 milijardi evra. Država je od toga dobila svega, po vašim navodima, oko dve milijarde i 700 hiljada evra, znači ni 10%. Sve ostalo je opljačkano.

Razmere ovakvih pljački mogu se desiti samo u nekim izuzetno vanrednim situacijama, kao što su rat i revolucija. Vi tvrdite da je 5. oktobra izvršena revolucija i verovatno ste zbog toga mislili da vam je sve dozvoljeno i krenuli ste u pljačku imovine države Srbije.

Jedna slična pljačka desila se u Srbiji 1945. godine, ali tada je to bilo u drugom smeru. Tada je oduzimano od pojedinaca i pretvarano u državno vlasništvo, a sada je obrnut proces. Sada se pljačka od države i pretvara u privatno vlasništvo, a vi apsolutno ne želite da preduzmete ništa. Jer, kad pogledate ko je sve umešan u to, to je potpuno jasno, umešani ste vi.

Ali bar nemojte da obmanjujete građane Srbije kako ćete se boriti protiv korupcije i kriminala, jer to je prosto nezamislivo za vas. Na svakom koraku, gde god možete i kad god možete, vi varate građane Srbije, jer vi nemate drugih mogućnosti da na bilo koji način bilo šta drugo predstavite sem prevare koja se zasniva na lažnim obećanjima da ćete učiniti ovo ili ono.

Povremeno izdvojite neki dinar za milion građana Srbije koji se nalaze na samoj ivici ili ispod granice siromaštva, milion je nezaposlenih, opšta katastrofa u koju ste doveli ovu državu i ove građane, i jedino što ostaje je nada da će doći oni koji su u stanju da se s ovima izbore, a da ćete vi otići tamo gde zaslužujete, a jedino mesto za vas je zatvor.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam verovao da će ona krilatica Josipa Broza Tita - "Nemojte se držati zakona kao pijan plota" - biti prevaziđena. Ovim predlogom i načinom kako ste to uradili, vi ste to prevazišli. Josip Broz je mislio na zakon koji je već donet, koji važi, pa da ga ne treba baš u svim slučajevima primenjivati, da treba voditi računa, kako je nekada govoreno, da štitimo kadrove, ali ovo što ste vi danas uradili, predložili na ovakav način, prosto je neverovatno.
Iskreno rečeno, čudim se gospođi Slavici Đukić Dejanović da je stavila potpis ispod ovakvog akta. Pozivati se na Zakon o Skupštini Republike Srbije, pozivati se na Poslovnik i kršiti ga, vrhunac je licemerja. Prosto ne mogu vas lično da razumem da ste pristali da potpišete nešto ovako kao što ste potpisali.
Kažete da ste tražili mišljenje stručnih službi, da ste se oslonili na to mišljenje. Mogu da verujem ili ne, evo, verujem, ali valjda ste imali do sada prilike da čujete na šta se svodi ovaj današnji predlog – na čistu manipulaciju i zloupotrebu. Nema ničeg drugog iza ovoga.
Ja ću vam reći, gospođo Dejanović, kakav je odnos vladajuće većine i njenog prava u odborima kada je u pitanju Skupština Republike Srbije. Vladajuća većina ima pravo na 51,2%. Ovim predlogom vladajuća većina je sebi obezbedila 57,6%. Odakle vam ovih 6%? Na osnovu kog prava vi sebi uzimate tih 6%?
Ne kradete vi od SRS. Vi direktno kradete od građana Srbije, to su njihovi glasovi. Tako ćete krasti i na izborima. Zato mi i nemamo jedinstveni birački spisak. Zato ništa niste uradili da obezbedite elementarnu ravnopravnost na izborima, jer vama vlast obezbeđuje prednost, obezbeđuje vam da milione evra ulažete u izborne kampanje kako biste kupili građane da daju glas vama. Ali, to je krađa. Kada će se to definitivno vama obiti o glavu, ja ne znam, ali siguran sam da će vam se obiti o glavu.
Jedino što me u ovome raduje, to je činjenica da kada god vlast poseže za ovakvom uzurpacijom, ovako brutalnim kršenjem zakona, znam da se približava kraj. Znate, kada je 2000. godine predložen zakon o borbi protiv terorizma, to je bila crvena nit koju SRS, bez obzira što je bila u koaliciji u vlasti, nije htela da pređe.
Mi smo hteli da obezbedimo instrument za obračun s političkim protivnicima, a vi to upravo radite. Vi ste tu crvenu nit prešli 2008. godine, tako što ste omogućili krađu mandata, krađu glasova građana Srbije u Skupštini Republike Srbije. Ukrali ste SRS-u mandate zato što to tako vama odgovara. Ono što je evidentno, vi se tako ponašate, voluntaristički. Ono što mi odgovara, to je dobro. Da li je to po zakonu, da li je po Ustavu, vas apsolutno ništa ne interesuje.
Ali, koliko ste vi licemerni, najbolji primer je sadašnja situacija vezana za Ministarstvo za ljudska prava i ministra Čiplića. Vidite kako vas život dovodi u situacije da sami sebe demantujete i sami sebi skačete u usta.
Trebalo je da se formira jedno nacionalno veće, međutim, prilikom formiranja tog nacionalnog veća dvojica izabranih su prešli na jednu drugu stranu. Slušam ministra Čiplića kako objašnjava da je to nelegitimno, nelegalno, jer su izabrani na jednoj listi, a sada su otišli kod drugih, i ne priznaje to nacionalno veće. Pa, kako tu ne priznajete i primenjujete ono što ste primenili u Skupštini Republike Srbije?
Jednostavno, ništa vas nije sramota. Ne interesuje vas. Vas interesuje ne da stvorite nešto, nego da produžite vlast za sat vremena, dva sata, jedan dan, dva dana. To je ono što je jedini vaš cilj. Jer, da je drugačije, ne biste pogazili sve ono što je, u krajnjoj liniji, uspela ova skupština da ostvari i da dođe do nekih granica, do nekih demokratskih procesa koji su koliko-toliko obezbeđivali neku vrstu normalnog funkcionisanja i ono što je mnogo važnije od toga, da polako smanjuje međustranačke tenzije, da se manje-više okrenemo svi, bez obzira da li smo u vlasti ili opoziciji, rešavanju problema koji imaju naša država i naši građani.
Međutim, vi ste za ove dve godine sve pogazili. Jedan dobar princip, da opozicione stranke imaju predsednička mesta u odborima koji su po nadležnosti značajni, vi ste brutalno eliminisali i oteli, zato što vam to ne odgovara. A šta vam ne odgovara? Da se čuje istina. Ne odgovara vam zato što bi ta krađa, koju ste izvršili, bila sprečena ili bi se bar javno žigosala.
Ponašate se kao onaj car u priči "Carevo novo odelo". Nije problem u tome što je on go, nego je problem svako ko na to ukaže. Tako i kod vas, nije problem što ste ogrezli u kriminalu, nije problem što ste doveli državu na ivicu egzistencije, problem je u onima koji na to ukazuju.
A vaša politika, po rezultatima, ovu državu praktično vodi do samog uništenja. Možda to za vas nije, jer vi nemate alternativu. Vaš put u Evropu podrazumeva da morate da ispunite sve naloge koje od vas Zapad traži i tu nema nikakve dileme. Zapad traži da se Srbija svede na beogradski pašaluk i to će se desiti. Vi ćete odbraniti. Kako? Uz pomoć Turske, koja je ovde preuzela vladajuću ulogu. Ona je ta koja vam određuje i kakve će deklaracije usvajati ova skupština. I vi to prihvatate.
Danas od vas Evropa traži da se odreknete saradnje sa Rusijom i Kinom. I to ćete prihvatiti. Evo, već se čuje Đilas kako stavlja određene primedbe na izgradnju mosta Zemun-Borča. Ništa nije slučajno. Iza tih njegovih najava možemo očekivati da ćete odustati od onoga što je slavodobitno najavljivano i što je dobro za ovu državu i da ćete ono malo prijatelja koje imamo, jednostavno, rasterati. Jer, vi nemate alternativu.
Nažalost, taj put bez alternative doveo nas je u situaciju da danas u Srbiji imate milion građana koji su ispod granice siromaštva ili su na samoj granici siromaštva, blizu milion nezaposlenih, potpuno uništenu proizvodnju. Imate državu u kojoj se ništa ne proizvodi. Vašu egzistenciju i opstanak vezujete samo za pomoć koju dobijate i na otimanje, bukvalno otimanje od onih koji koliko-toliko nešto rade, i tim otimačinama ih dovodite u situaciju da će vrlo brzo prestati da rade, jer je nemoguće.
A vi se tako ponašate zato što oni koji o tome odlučuju, u najvećoj meri, u životu nikada ništa nisu radili. Došli su ovde posle Petog oktobra sa mašnom i tašnom, dali ste im moć da opljačkaju sve što mogu da opljačkaju i da oni predlažu šta treba raditi.
Pogledajte samo kolike su kazne za preduzeća, za banalne prekršaje. Da li je neko od ovih ko je odlučivao o tome nekada nešto kupio možda, jedan proizvod, pa ga preprodao, a da nije izgubio, ne mora da je zaradio? Da li je stvorio nešto? Da li je otvorio negde jedno jedino radno mesto? Nije, jer ih ne interesuje. Oni imaju svoje akcije u bankama, koje se mere milionima evra, i zašto bi ih to interesovalo.
Zašto bi Božidara Đelića interesovalo kako žive građani Srbije? On se obezbedio. Kada se završi ovo ovde, kao što se završilo u Rusiji i Poljskoj, gde je savetovao, on će da pokupi pinkle i ode iz ove države, kao što će mnogi otići.
Hvalite se Petim oktobrom. Gde su vam ti koji su bili Petog oktobra? Gde vam je ministar za energetiku? Evo, jedan se hvali da je tu, a bio je Petog oktobra, ali neka kaže koliko mu vredi sat na ruci. Neka podigne ruku, pokaže taj sat i kaže koliko vredi taj sat. Ali nemoj da obmanjuje građane da je to lažnjak. On kao advokat mora da zna da ne sme da nosi lažne proizvode. (U sali je, zna on o kome govorim.)
Prema tome, o tome morate da vodite računa. Najbolji primer da nemate više na koga da ukažete govori o tome šta ste vi uradili sa ovom državom i gde su ti od Petog oktobra. Oni koji su ostali, žare i pale. Oni su svoje kadrove rasporedili i, praktično, upravljaju i ministarstvima i Skupštinom Republike Srbije i apsolutno nemaju nikakve dileme da li nešto treba uraditi ili ne. Ako misle da to njima odgovara i ako dobiju nalog, nema dileme, oni će to uraditi. Da li će to nekome naneti štetu i da li je to nepravda, šta njih briga. Zašto bi se oni brinuli za to?
A da ne bi bilo priče radi priče, daću vam konkretne primere kada su u pitanju skupštinski odbori, kako stvari stoje po strankama: ZES ima šest članova Odbora više nego što mu procentualno pripada, SPS dva, LDP dva, partija manjinskih stranaka dva i PUPS jednog više. To je ukupno 14. A znate li kome je oteto ovih 14 mandata? SRS-u. Oteli ste nam mandate, a sad nam otimate i pravo da u odborima imamo svoje predstavnike.
Evo, gospođo Dejanović, molio bih vas da nam pomognete, da objasnite kako vi tumačite Zakon o Narodnoj skupštini Republike Srbije, član 28, gde se kaže da Narodna skupština bira članove odbora i zamenike članova odbora na predlog poslaničkih grupa srazmerno broju narodnih poslanika poslaničke grupe u odnosu na ukupan broj narodnih poslanika u Narodnoj skupštini. Identičan je i član Poslovnika, koji to takođe kaže.
Sad vi objasnite građanima Srbije kako je moguće da se poštuje ovaj član zakona, da se poštuju član 23. i član 24. Poslovnika, a da SRS ima 14 poslanika manje u odborima. Kako je to moguće? Kako vi pristajete na to? Pa, vi ste predsednik Skupštine, vi ste prvi pozvani da štitite zakon i Poslovnik, a potpisujete ovakav predlog. Kako je to moguće? Koji su vaši motivi da pristajete da vaše ime stoji ispod ovakvog akta?
Gospođo Dejanović, kada biste ovako nešto uradili u vašoj struci, imali biste ozbiljne probleme. U vašoj struci imate određena pravila koja moraju, pretpostavljam, u određenim slučajevima da se primenjuju, i vi primenite nešto potpuno drugačije, iako vam piše izričito, znate da biste zbog toga mogli da odgovarate, i verovatno biste odgovarali, a ovde o tome ne vodite računa.
Ali, ovo je mnogo ozbiljnije. Ovo je Skupština Republike Srbije i ne smete ovo da dozvolite. Vi ovo ne smete da dozvolite zbog vas, jer time dolazite u poziciju da, ako neko nekada ove iste metode primeni prema vama, nećete imati čak ni moralno pravo da se protiv toga bunite. Jednostavno, ne možete, nemate elementarno moralno pravo da na bilo koji način protestujete, jer ste se tako ponašali dok ste na vlasti.
Imate prilike da čujete da oni koji su se nekada na isti način ponašali sada nemaju baš puno prava da o tome govore i da drugome spočitavaju, posebno vodeći računa o tome da vi od ovoga i nemate neke velike koristi, nego oni koji vladaju u vaše ime, kradu u vaše ime, uništavaju ovu državu u vaše ime, a vi im to ovde legalizujete, vi im to ovde aminujete. Zašto? Da biste dobili jednog člana jednog odbora više. Zbog čega? Zato što je ta vaša koalicija trula.
Trula je jer je nemoguće da neko pristaje na nešto, a druga strana ne pristaje. To govori i o vama i o njima, jer u drugim slučajevima pristaju na neke druge stvari, ali im trenutno ne odgovaraju. Vi zbog toga pribegavate ovakvom brutalnom činu pljačkanja glasova građana Srbije i oduzimanju prava poslaničkim grupama koja imaju na osnovu Zakona o Narodnoj skupštini i na osnovu Poslovnika.
Kako vi onda možete da objasnite bilo kome da treba da odgovara za bilo šta? Kako možete da tražite od bilo koga da se drži zakona i da poštuje nešto kad vi to ne radite? S kojim pravom treba saobraćajac da zaustavi građanina i da mu naplati kaznu ako Skupština Srbije ne poštuje zakon? Dobro, formalno ne možete da platite kaznu, ali zašto bi bilo koji građanin to morao da radi?
Umesto da dajete primer poštovanja Ustava i zakona, vi dajete primer brutalnog kršenja i Ustava i zakona. Koji je razlog? Jednostavan – zato što vam je to u ovom momentu korisno. Koliko je to štetno po državu, vas to nikada nije interesovalo, niti će vas interesovati.
Jedan od učesnika nekadašnjih razgovora, posebno kada su u pitanju problemi vezani za Kosovo i Metohiju, iz vaših bivših redova, lepo je rekao – vi jedno govorite kad razgovarate sa strancima, onda vam Kosovo nije važno, nego je važno da umirite građane Srbije. (Predsedavajuća: Dvadeset minuta.) To je najveći problem. Borite se samo za formu, a suština je stravična…
Član 107: ''Govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine''. Mislim da ovaj prvi stav obavezuje pre svega predsednika Skupštine da ne vređa elementarnu inteligenciju građana Republike Srbije i poslanika Republike Srbije.
Kažete da ste imali pravo na osnovu Poslovnika da vladajuća većina da predloge za članove Odbora. Zašto ste onda tražili od opozicionih stanaka da takođe daju svoj predlog? To je prva stvar. Druga stvar, što ne objasnite odakle vam pravo da uzmete 6% više nego što imate zastupljenost u Skupštini Republike Srbije? Odakle vam to pravo? To je krađa. Pravo imate na 51,2%, a uzeli ste 57%. Na to nemate pravo.
Kad je u pitanju opstrukcija Skupštine, vidite kakvi su tu dvostruki aršini. Jedna stranka, koja je sad vodeća ovde, DS, u jednom periodu je predložila 2.000 amandmana i niko nije rekao da nemaju na to pravo. Da je opstrukcija - jeste, ali to je njihovo pravo. Pravo je da opstruišu, jer to je njihov politički stav. Ali, šta je problem? Kada neko drugi to uradi, na to nema prava.
Setite se da je ista ta stranka, DS, godinu dana odsustvovala iz rada Skupštine Republike Srbije. Svi su uredno primali plate, svi do jednoga. Uzeli su pedeset i nešto miliona na kasi Narodne skupštine Republike Srbije. Imaju to pravo. Zašto? Zato što je to tada njima odgovaralo. Danas niko to pravo nema, to je opstrukcija.
I, obmanjujete građane Srbije da je ovo razlog da bi radila Skupština. Nije tačno. Devedeset posto odbora ne radi zato što nema članova iz vladajuće većine. Kada je trebalo da budžet bude usvojen, to zna gospođa Slavica Đukić-Dejanović, od osam odbora sedam nije održalo sednicu zato što nisu prisustvovali članovi iz vladajuće većine. I vi pričate o opstrukciji, o radu i o tome da želite da radite! Obmanjujete građane Srbije. Ne želite da radite, želite da obmanjujete građane Srbije.