Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Stefan Zankov

Stefan Zankov

Srpska napredna stranka

Govori

 Da li još neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč? Izvolite, narodni poslanik Vladan Jovičić, predstavnik poslaničke grupe DSS.
Da li još neko od predsednika ili predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Živković, a posle njega narodni poslanik Zlatan Jovanović.
 Hvala vama. Predstavnik DSS, narodni poslanik Vladan Jovičić, kao predstavnik poslaničke grupe. Izvolite.
 Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Zlatan Jovanović, a neka se pripremi narodni poslanik Gordana Čomić. Izvolite.
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Mićović.
Vlada i Odbor za zdravlje i porodicu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman je podnela narodni poslanik Živodarka Dacin.
Vlada nije prihvatila amandman, a Odbor za zdravlje i porodicu predlaže da se amandman prihvati, a Zakonodavni odbor predlaže da se amandman odbije.
Da li neko želi reč? Dr Paja Momčilov.
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Mileta Poskurica.
Vlada i Odbor za zdravlje i porodicu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor predlaže da se amandman odbije.
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.
Reč ima narodni poslanik Paja Momčilov.
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu?  (Ne.)
Na član 7. amandman je podneo narodni poslanik Dragoslav Milković.
Vlada i Odbor za zdravlje i porodicu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Dragoslav Milković.
Dame i gospodo narodni poslanici, programska opredeljenja SRS-a su takva da je briga o najugroženijima, o onima koji nisu u stanju da sopstvenim radom ostvaruju prihode za život, za nas prioritet. Smatramo da je socijalna funkcija jedna od najvažnijih funkcija svake moderne države.
Postojeća zakonska rešenja i propisi koji regulišu oblast socijalne zaštite su u principu dobri, jer obezbeđuju i garantuju zadovoljavajuća prava korisnicima. Ono što je predstavljalo problem jeste njihova realizacija u smislu određivanja konkretnih procenata, gde se sve svodi na nedostatak novčanih sredstava, a para u krajnjoj liniji nema zbog problema svih problema, odnosno zbog nefunkcionisanja srpske privrede.
Ove izmene i dopune Zakona o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana ne donose ništa revolucionarno. Prava ostaju praktično ista. Sami procenti u članu 4. Predloga zakona bili bi možda i dobri da su zarade u Srbiji na nekom evropskom nivou. Ovako procentualno od naše prosečne zarade, bila i ona bruto u pitanju, ovo ne predstavlja praktično ništa. Od 16 do 32%, to je kada se preračuna od 2.800 do 5.700 dinara, govorim otprilike, zavisno od toga da li je reč o pojedincu ili o porodici sa jednim, dva ili više članova, koji nisu sposobni za rad.
Šta može da se uradi sa ovim novčanim iznosima, ako znamo koliki su danas troškovi života u Srbiji? Praktično ništa. I struja je pre desetak dana za najveći broj korisnika poskupela za 26%. Zato je ovde ključna stvar da se iznese značajno povećanje procenata. Jedino bi to predstavljalo neki rezultat, a ne ove zakonske izmene same po sebi.
Ono što je dobro, to je činjenica da će korisnici u 122 opštine, čiji je prosek zarada ispod republičkog, dobiti nešto veće iznose, ali će u ostalim opštinama dobiti manje nego do sada. Mišljenja sam da je trebalo ove mizerne procente da odredite tako da nijedan korisnik ne dobije manje.
U istom članu 4. kaže se da će se minimalni nivo socijalne sigurnosti usklađivati svakog meseca sa indeksom troškova života. Mislim da je ovo obična prevara. Zbog čega? Kada su rasle cene, vi ste ih usklađivali sa zaradama.
Sada kada bi trebalo da rastu zarade, a cene su uglavnom dostigle maksimalni nivo, vi usklađujete sa cenama, odnosno sa troškovima života.
Ono što može da se zapazi u ovom predlogu zakona jeste mnogo teksta koji ne donosi suštinski ništa novo, a još manje stvara uslove da se u praksi nešto promeni nabolje u ovoj oblasti. Ima i nelogičnosti. U članu 1. menja se član 8. pa kaže - troškove postupka za ostvarivanje prava iz ovog zakona ne snose građani, ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno. Kako je moguće da troškove postupka mogu snositi korisnici ovog prava koje je, po mom mišljenju, besmisleno, pa je ovde i suvišno.
Član 3. dodaje reč "minimalno" nivou socijalne sigurnosti, što je takođe apsolutno suvišno. Zašto bi taj nivo imao više nivoa, minimalni, srednji, maksimalni itd?
U skladu sa starom praksom, kada ne znate kako da obrazložite ili opravdate neko zakonsko rešenje, pozivate se na usklađivanje sa propisima Evropske unije, ili na decentralizaciju, što je slučaj u članu 2. gde se obezbeđivanje prava na smeštaj u prihvatilišta i prihvatne stanice prenosi iz nadležnosti Republike u nadležnost opštine. Kako će ovo, kako kažete, da jača lokalnu samoupravu, kada je ovo samo jedno od sedam, čini mi se, prava koja postoje u sistemu socijalne zaštite. Pre mi se čini da je ovo jedna obična promena, samo radi promene.
U članu 13. kaže se: Član 25. menja se i glasi: "Dodatak za pomoć i negu drugog lica utvrđuje se u nominalnom mesečnom iznosu." Zašto i ovde niste išli procentualno od prosečne zarade ostvarene po zaposlenom u Republici, što je bilo jedino ispravno kada su socijalna davanja u pitanju, a ne fiksno.
Članom 15. izmena i dopuna zakona ograničava se broj dece koja se mogu smestiti u drugu porodicu na troje, odnosno dvoje, a praksa nam govori nešto sasvim drugo. Zna se koliko je ljudi koji prihvataju više dece i kojima država treba da pomogne, a ne da ih ograničava na ovaj način i sputava ih u obavljanju njihove humane misije.
Ova vlada očigledno ne može, kao i prethodna, a da u okviru maltene svakog zakona ne formira neku novu agenciju, zavod, komisiju ili nešto slično. Tako i ovde, valjda u cilju povećanja zaposlenosti u Srbiji, predlažete osnivanje jedne nove ustanove. Radi se o zavodu za socijalnu zaštitu. U obrazloženju kažete da bi to bila stručna institucija koja bi se bavila nadzorom nad stručnim radom i unapređenjem sistema socijalne zaštite, da je do 1990. godine ove poslove obavljao Institut za socijalnu politiku, koji je ukinut, tako da sada u sistemu ne postoji nijedna stručna institucija koja bi se kvalitetno, studiozno bavila pitanjima unapređenja funkcionisanja ustanova socijalne zaštite.
Sve je ovde veoma lepo rečeno, ali ubeđen sam da je ovo samo još jedan način da vaši tzv. eksperti dođu do još neke fotelje. Sigurno je da nije problem u ovoj oblasti nepostojanje studioznog bavljenja ovim pitanjima.
Ovde je problem novac, nefunkcionisanje privrede i samo obezbeđivanjem više sredstava može se pomoći ljudima koji nisu sposobni za rad.
Na samom kraju, mislim da ste mogli ovim predlogom zakona da uzmete u obzir i težak položaj Srba na Kosovu i Metohiji koji ne mogu da ostvaruju prihode, jer žive u uslovima okupacije, terorizma, pa da se i njima da pravo na posebno materijalno obezbeđenje. Hvala.
Zahvaljujem.
Da li se još neko javlja za reč o ovom amandmanu? Izvolite, gospodin Marković.
Da li se još neko javlja za reč? Gospodin Mirović, izvolite.
Narodni poslanik Zoran Krasić, izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka je u principu za donošenje zakona koji bi se bavio pitanjem sukoba interesa. Međutim, ovaj predlog zakona o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija je samo još jedan u nizu besmislenih predloga sa aspekta njegovog sprovođenja sa kojima Vlada ili skupštinska većina izlaze pred Narodnu skupštinu.
Ovaj zakon, ukoliko bude usvojen, ostaće mrtvo slovo na papiru, neće imati nikakvog efekta u praksi. To isto smo vam govorili kada ste usvajali Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika, gde ste predvideli glasanje naših državljana u inostranstvu. Govorili smo da nećete moći da sprovedete taj zakon u praksi. Vi, naravno, to niste slušali, usvojili ste takav zakon i sada kada je došlo do prvih izbora kažete da nema tehničkih uslova, pokušavate da nađete neka kompromisna rešenja koja neće biti dobra.
Isti je slučaj kod Zakona o uređenju sudova. Umesto da donesete zakon o prestanku važenja Zakona o uređenju sudova, da ne bi priznali svoju grešku, vi idete sa zakonom kojim samo odlažete sprovođenje Zakona o uređenju sudova. Znam i sada da vam govorim bespotrebno, ne slušate me, a ne slušate ni glas građana Srbije, ali ću da iznesem par osnovnih primedbi koje imam na ovakav predlog zakona.
Ovaj zakon me podseća na tzv. zakon o lustraciji, jer može da se zloupotrebi na neki način i kod odgovornosti politički nepodobnih funkcionera. Takođe, na lustracionu komisiju me podseća i ovaj vaš republički odbor za rešavanje o sukobu interesa, i to ne samo taj, već svih 200 odbora koji će na ovaj način da budu formirani, uključujući i pokrajinske i lokalne odbore.
Dalje, kažete da će svi ovi odbori biti samostalni i nezavisni, samo niste rekli od koga, ako znamo da se ovi odbori finansiraju iz budžeta. Od koga će biti samostalni i nezavisni?
Dakle, ovaj predlog zakona obiluje besmislicama, nepreciznostima, prepun je fraza i nema ničeg konkretnog, a naročito u predlogu mera koje predviđa i kojima bi se sankcionisao sukob interesa gde god se pojavi.
Svaka rečenica u ovom zakonu je besmislena i dvosmislena, pa kažete da će biti ovako ako nije onako, ili nešto ne može ako ne važi to i to.
Svim ovim odborima, republičkim, pokrajinskim i lokalnim, biće potrebno mnogo vremena da samo protumače ovako napisan tekst zakona. Sve je praktično prepušteno oceni ovih komisija u kojima će, kako kaže ministar, biti ličnosti izuzetnih moralnih kvaliteta. Ovo ne mogu da poverujem ako znam da će jedan od predlagača članova ovih odbora biti i tzv. fantomska organizacija - Vojvođanska akademija nauka i umetnosti.
Ovom prilikom želim da kritikujem osnovne stvari u zakonu. Prvo, u članu 3. ne razumem zašto formirate ovoliki broj odbora, republičke, pokrajinske i lokalne; mogao je da radi samo jedan odbor po ovom pitanju. U članu 4. kažete ko su povezana lica i stvarno ne znam čemu ovakva definicija, jer na kraju kažete - svako drugo pravno ili fizičko lice koje se prema drugim osnovama i okolnostima može opravdano smatrati interesno povezanim sa funkcionerom.
Isto tako i u članu 12. ne zna se na koje se sve osobe misli kod podnošenja izveštaja o imovini. Praktično, zakon nije definisan, odnosno tekst zakona nije precizirao i idete suviše široko u tom krugu povezanih lica.
U članu 16, kod prijema poklona, kažete - povezano lice ne sme primiti poklon u vezi sa vršenjem javne funkcije funkcionera s kojim je povezano. Ko će to moći da utvrđuje i da utvrdi, u principu.
Onda kažete - funkcioner može dokazivati da nije mogao uticati na ponašanje povezanog lica ako je ono poklon primilo ili da poklon nije bio u vezi sa vršenjem njegove javne funkcije. Zašto ovo uopšte stoji? Zašto ne bi mogao u principu, pa morate da navedete da funkcioner može dokazivati. Znači, to je besmisleno.
U članu 17 - "funkcioner kome je ponuđen ili obećan poklon koji ne sme da primi, dužan je da ponudu itd. i da što pre podnese pismeni izveštaj o tom događaju organu koji ga je postavio ili imenovao na javnu funkciju. Funkcioner koji je izabran na javnu funkciju izveštaj podnosi nadležnom odboru." Ovo je besmisleno. Šta ako ne prijavi da je neko pokušao da mu da poklon? To nigde ne predviđa ovaj tekst zakona. Šta u tom slučaju i ako ne podnese izveštaj?
U članu 19, kod sastava republičkog odbora, postavlja se osnovno pitanje kako ste došli baš do ovakvih predlagača, odnosno tela koja će birati određeni broj članova: Advokatske komore Srbije ili Srpske akademije nauka i umetnosti. Zašto niste stavili Srpsku pravoslavnu crkvu ili neke nevladine organizacije sa kojima vi dobro sarađujete, sa kojima ste sarađivali u prethodnom periodu.
U članu 20. stoji: "Član republičkog odbora ne može biti član političke stranke". Pitam vas zašto ne može biti član političke stranke? Šta hoćete time da kažete i kakvo je onda vaše mišljenje o članovima političkih stranaka? Ako znamo da deo članova republičkog odbora bira Narodna skupština, zašto niste onda predvideli neposredne izbore za članove ovih odbora, pa građani da ih biraju na direktnim izborima?
U istom članu nije jasno zašto ste predvideli ovako visoku mesečnu naknadu za članove republičkog odbora, u visini od sedam prosečnih mesečnih zarada. Zašto nije šest, zašto nije osam? Vi na ovaj način degradirate sve državne funkcionere, najviše državne funkcionere: i predsednika Narodne skupštine, i predsednika Vlade i predsednika Republike. Zašto bi članovi republičkog odbora imali ovoliko velike mesečne naknade?
U članu 21. imate jednu moralno-političku odredbu, koja kaže: "Član republičkog odbora razrešava se ako nesavesno ili pristrasno vrši dužnosti koje ima kao član republičkog odbora". To podseća na neka prošla vremena iz kojih su mnogi od vas došli u partije predlagača ovog zakona.
Ono što je najinteresantnije i što je trebalo da bude suština donošenja jednog ovakvog zakona jesu predložene mere koje su toliko neozbiljne da neće ni do kakvog efekta, praktično, u praksi da dovedu.
Kaže - "funkcioneru koji je postavljen ili imenovan na javnu funkciju može se izreći mera nejavnog upozorenja i mera javnog objavljivanja preporuke za razrešenje"; ili "funkcioneru koji je izabran na javnu funkciju neposredno od građana može se izreći mera nejavnog upozorenja i mera javnog objavljivanja odluke o povredi zakona"; i, "funkcioneru koga je na javnu funkciju izabrao organ koji je neposredno izabran od građana, umesto mere javnog objavljivanja odluke o povredi zakona - mera javnog objavljivanja preporuke da podnese ostavku". Vi ovim predloženim merama nikoga od funkcionera nećete da uplašite, naročito ako iza njega stoji skupštinska većina.
Toliko o nekim primedbama, pošto vidim da vas to mnogo ne interesuje. Jednostavno, postali ste glasačka mašina, ono za šta ste kritikovali prethodne skupštinske sazive.
Ovakvim zakonskim rešenjima ništa konkretno ne možete da rešite u ovoj oblasti na koju se odnosi predlog zakona. Bolje da ste pokušali da, u skladu sa postojećim zakonskim rešenjima, sa Krivičnim zakonom, uđete u obračun sa korupcijom, sa zloupotrebom službenog položaja. Imate sud, policiju, tužilaštvo, sve je sad to pod vašom kontrolom, a vi sada formirate jedan odbor sa nekim neozbiljnim merama i nadate se da će to da vam pomogne u borbi sa ovako opasnim pojavama za svako društvo.
Na kraju, ovaj zakon mislim da vama služi samo u propagandne svrhe, a građani od toga neće imati nikakve koristi, već samo nepotrebne budžetske troškove, mada vidim da u predlozima zakona, koji su dalje na dnevnom redu, idete sa povećanjem akciza, poreza na upotrebu, držanje i nošenje dobara, registraciju vozila, oružja. Verovatno mislite odatle da plaćate i ovakve fantomske komisije. Hvala vam.
Replika, Dejan Mihajlov.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS glasaće protiv Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika. Jednostavno, smatram da je ovaj zakon toliko neozbiljno pripremljen da će njegova eventualna primena dovesti do katastrofalnih posledica u Srbiji u političkom smislu. Nekoliko stvari koje su meni ovde najproblematičnije pokušaću sada da vam izložim.
Prvo, što se tiče glasanja naših državljana u inostranstvu, protiv čega načelno nismo, postoje dva problema organizacione prirode. Njpre se postavlja pitanje višepartijske kontrole izbornog procesa u inostranstvu, a slažete se sa tim da bi svaki takav proces trebalo da prođe bez ikakvih mogućnosti da kasnije neko izrazi sumnju što se tiče izbornih rezultata i same procedure.
Mene jednostavno niko ne može da ubedi da će neko, poput sadašnjeg ministra inostranih poslova, Gorana Svilanovića, čije namere sigurno nisu dobre ne samo prema srpskim radikalima, učiniti sve da izbori prođu bez problema. On ovde u članu 11. ima dosta velika ovlašćenja, gde se kaže da članove biračkog odbora u stalnom sastavu u inostranstvu imenuje Republička izborna komisija na predlog ministarstva nadležnog za inostrane poslove. To je toliko neprihvatljivo, jer ko može da veruje jednom Goranu Svilanoviću koji će, zajedno sa svojim ambasadorima, konzulima, činovnicima. sprovoditi taj izborni postupak.
Predstavnik predlagača kaže da će birački odbori biti formirani u inostranstvu kao i u zemlji. To jednostavno nije tačno. Mi kao stranke nemamo stranačku infrastrukturu u inostranstvu. Postavlja se problem kako će naši članovi otići do biračkih mesta, a predstavnik predlagača verovatno računa da će, ako bude vlast, kako se od juče izjašnjavanju ovde, moći da koriste državnu infrastrukturu za svoje potrebe. Zato je to za nas praktično neprihvatljivo.
Takođe, kaže – neće ambasador direktno u tome učestvovati. Neće ambasador, ali hoće njegovi najbliži saradnici, pa će oni da se utrkuju ko će više da ukrade glasova, da se njemu dodvore i posle dobiju veće privilegije sa njegove strane. To je takođe neprihvatljivo.
To je kao kada biste sada rekli da članove biračkog odbora u zemlji imanuje Republička izborna komisija na predlog ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove. To tako dođe, pa bi onda ministar unutrašnjih poslova sa svojim saradnicima vodio taj izborni proces, kao što imamo iskustva kako je to rađeno kada se policija mešala na Kosovu 1997. godine i slično. To vodi stvari u tom pravcu i zato je to za nas neprihvatljivo.
Drugi problem kod glasanja u inostranstvu za nas srpske radikale je pitanje kako ćete omogućiti svim našim državljanima u inostranstvu da glasaju? Ne znam kako ste to predvideli. Ne možete da ih evidentirate, a kamoli da glasaju. Postoje velike razdaljine na kojima ljudi žive, pa ćete verovatno reći – tu gde se nalazi ambasada, tu je stotinak građana, oni će glasati, a nekoliko stotina kilometara dalje se nalazi nekoliko naših državljana, njih je manje i nije nam bitno za tih nekoliko. Ne, mora princip da bude isti za sve: ili će glasati svi, ili neće glasati niko.
Što se tiče ove kontrole glasanja, u članu 10. kažete da dva člana biračkog odbora, koje odredi predsednik biračkog odbora, odlaze kod birača koji je sprečen, iz nekog razloga, da dođe do biračkog mesta. Tu takođe načelno ništa nemamo protiv, ali mora i tu da se uspostavi mnogo sigurnija višepartijska kontrola glasanja van biračkog mesta.
Zašto niste jednostavno rekli da će otići tri člana, pet članova i odmah da navedete da će to biti članovi iz različitih političkih stranaka, odnosno predstavnici različitih izbornih lista. To je najlakše u ovom zakonu da se promeni i da se sprovede. Načelno nemamo ništa protiv. Smatramo da treba i oni da glasaju, ali uz veliku opreznost. To ranije nije bilo omogućeno.
Drugi deo moje diskusije posvetio bih ukidanju cenzusa za tzv. stranke nacionalnih manjina. Kažem tzv. jer se ovde uvodi nepoznata, neka nova kategorija, kategorija političkih partija - stranke nacionalnih manjina. Sve to na osnovu jedne definicije koju dajete u Predlogu zakona, a
ostavljate pravo Republičkoj izbornoj komisiji da tumači tu definiciju i određuje koja je stranka zaštitnik interesa nacionalnih manjina.
U članu 12. kaže se: "Političke stranke nacionalnih manjina su sve one stranke čiji je osnovni cilj predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine i zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa međunarodnopravnim standardima".
Srpska radikalna stranka je stranka čiji je osnovni cilj predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine, zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa međunarodnopravnim standardima. Ko može meni da kaže da to nije tačno? Jednostavno niko.
To je sada ključni problem i ovde protivustavno delite građane i političke partije u dva tabora. Ne znam da li hoćete da budu suprotstavljeni, ali delite ih u dva tabora. Kao što je nedopustiva negativna diskriminacija, tako nije dobra ni pozitivna diskriminacija.
Imaćemo praktično situaciju da će dve političke stranke sa istim brojem glasova na izborima proći na različite načine. Jedna će ući u parlament, samo zato što je neko u Republičkoj izbornoj komisiji, a pitanje je ko će kada da sedi, procenio da je to stranka koja štiti interese nacionalnih manjina. Druga neće, jer za nju nije procenjeno da će tako da bude.
Za nas srpske radikale to nije važno. Mi ćemo cenzus uvek preći i to nije sporno, ali postoji mogućnost velikog broja zloupotreba. Videćete koje su vam stranke naklonjene, ako ne mogu da pređu cenzus, vi jednostavno kažete da su to stranke koje štite interese nacionalnih manjina i ubacite ih u parlament. Posle oni sa vama tu rade šta rade, nije to ni bitno sada.
Vi ovakvim predlogom zakona jednostavno gurate pripadnike nacionalnih manjina u izolaciju, u getoizaciju, kako hoćete. Sa ove govornice pozivam ih da se učlanjuju u Srpsku radikalnu stranku, biće uvek kandidati na izbornim listama Srpske radikalne stranke i odatle će biti birani na najviše državne funkcije. Lično svojim primerom dokazujem da je Srpska radikalna stranka jedina principijelna politička partija što se tiče zaštite prava nacionalnih manjina, koja štiti prava svih nacionalnih manjina.
Na kraju ovog izlaganja, pošto se od juče izjašnjavate kao vlast, iako Vlada još nije formirana, rešio sam da vam dam jedan dobronameran savet, dopustićete mi to. Umesto što pokušavate da delite ljude na ovaj način, donesite neki zakon kojim ćete omogućiti ljudima da rade, da žive od svog rada, a ne da ih zamajavate ovakvih glupostima.