Zahvaljujem.
(Balša Božović: Replika.)
Samo trenutak.
Molim službu da uzme karticu narodnog poslanika Maje Videnović i da je donese kod sekretara, odnosno zamenika sekretara, pošto se ovde prijavljuju fantomski poslanici.
Zakasnili ste, koleginice Jerkov, ovde će biti kartica kada se vrati u salu.
(Aleksandra Jerkov: Neću vam donositi sigurno karticu.)
Nisam od vas ni tražio, a niste ni imali pravo da je izvadite u ovom trenutku..
Samo da kažem radi informisanja. Član 128. – ako narodni poslanik napusti salu Narodne skupštine i ostavi u poslaničkoj jedinici, odnosno pored nje svoju identifikacionu karticu, služba Narodne skupštine će odmah tu karticu dostaviti generalnom sekretaru Narodne skupštine. Kartica će biti vraćena narodnom poslaniku po ulasku u salu.
Ovde nije taj problem. Ovde je problem što je neko zloupotrebio karticu narodnog poslanika Maje Videnović i zatražio reč.
(Aleksandra Jerkov, dobacuje.)
Vi ste?
Znate li za sledeću odredbu Poslovnika? Narodni poslanici su dužni da koriste isključivo svoje identifikacione kartice, kao i da se identifikuju pre ulaska u salu ubacivanjem kartice u poslaničku jedinicu, odnosno da se odjave prilikom napuštanja sale. Za narodnog poslanika koji koristi identifikacionu karticu drugog narodnog poslanika, odnosno na drugi način zloupotrebljava elektronski sistem za glasanje, predsednik Narodne skupštine izriče meru udaljenja sa sednice, a glasanje u kojem je zloupotrebljeno biće poništeno i odmah će se pristupiti identifikaciji i ponovljenom glasanju.
Verujem da nije bilo namere, ali vodite računa.
Reč ima Marijan Rističević, povreda Poslovnika.
Zahvaljujem, koleginice Jovanović.
Pokušavam da nateram gospodina Božovića da diskutuje u okviru teme, a maločas je imao pravo na repliku, pa je zbog toga mogao da priča o čemu god hoće.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vladimir Orlić. Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, zakon u pojedinostima o standardizaciji građevinskih proizvoda, uspeli smo nekako da stignemo i do EU, Kosova i Metohije, pregovaračkog procesa, do mnogih tema koje smo otvarali.
Razumem politički stav nekih političkih stranaka koje su protiv članstva Srbije u EU i to mi je potpuno razumljivo. To je njihovo pravo i to pravo neću da im osporavam.
Međutim, da li je usklađivanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU i standardizacija određenih proizvoda, da li su štetni za građane Srbije – ja mislim da nisu. Već je bilo priče oko toga. Znači, na prvom mestu, Republika Srbija donosi zakone ne radi toga da usklađuje propise sa EU, nego zato što su oni u interesu građana Republike Srbije.
Čuo sam sada ovde i neke svoje kolege koji su spominjali šta je kolega Peter Bajer rekao, neću da ulazim previše u to, primio sam ga ovde u Narodnoj skupštini, takav stav nije imao. Verovatno je tačno to što su prenele novine. Ali, sada zamislite na šta bi to izgledalo kada bi se na prvoj prepreci kada vodite državu vi zaustavili i pokušavali da pronađete lak put, ili odustanete od tog puta. Gde biste stigli? Nigde.
Videli smo kako izgledaju laki putevi koji su nas vodili, i Boris Tadić i Vuk Jeremić i Saša Janković i kojim pokušava da vas vodi Boško Obradović i cela ta jedna klika. To su bili laki putevi za njih, ali za građane Srbije nikako nisu bili laki, nego su to bili najteži dani koje su doživljavali u svom životu.
Srbija kroz istoriju nikada nije imala lak put. Uvek smo morali da idemo onim težim. Zato je Srbija uvek i imala potrebu da je vode državnici koji su jaki i stabilni, da je vode sigurnim putem i sigurnim putem u interesu i države Srbije i njenih građana, državnike dovoljno jake kao što je Aleksandar Vučić.