Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, mogu da kažem da sam blago zaprepašćen činjenicom da je jedan kolega poslanik bivšeg režima ovde tražio sednicu o Kosovu i Metohiji, a kao metak je pobegao iz sale kada smo raspravljali o Izveštaju Vlade o Kosovu i Metohiji pre samo par meseci, možda i manje. Toliko o njihovoj iskrenosti oko očuvanja teritorijalnog integriteta Republike Srbije. Ali, o tome nekom drugom prilikom.

Danas imamo sednicu na kojoj Narodna skupština vrši jednu od svojih ustavnih nadležnosti, a to je izborna nadležnost. Biramo republičke funkcionere koji imaju određen stepen samostalnosti ili određen stepen samostalnosti i nezavisnosti u svom radu. Između ostalih, to je i Savet Državne revizorske institucije, koji se bira po četvrti put od kada je osnovana DRI.

Zarad kolega poslanika i naše javnosti, hteo bih da pročitam samo kakav položaj ima naša DRI po Ustavu, a to je da je DRI najviši državni organ revizije javnih sredstava u Republici Srbiji, samostalna i podleže nadzoru Narodne skupštine kojoj odgovara. O Državnoj revizorskoj instituciji donosi se zakon.

Međutim, nažalost, mogu da kažem da naša DRI nije ostvarivala svoju nadležnost do 2012. godine, pa samim tim ni Narodna skupština do 2012. godine nije ostvarivala svoju ustavnu nadležnost, a to je nadzor nad radom izvršne vlasti.

Kao narodni poslanici mi nijednom do 2012. godine nismo raspravljali o izveštajima DRI, nismo bili upoznati sa rezultatima revizije, nismo bili upoznati sa tim kako su trošena javna sredstva iz budžeta Republike Srbije, pa samim tim Narodna skupština nije bila u mogućnosti da ostvari svoju ustavnu obavezu, a to je nadzor nad radom Vlade i drugih budžetskih korisnika. Toliko o tome kakav je stepen demokratije bio do 2012. godine, kako se raspolagalo javnim sredstvima i kakve su nam bile revizije koje je radila DRI.

Sam njen položaj kaže da je DRI sredstvo Narodne skupštine Republike Srbije i svih narodnih poslanika radi ostvarivanja prava i mogućnosti da vrši nadzor nad trošenjem javnih sredstava, pošto nijedan od nas ovde nema kapacitet da to samostalno radi.

Sad se postavlja pitanje – zašto to nismo radili od kad je osnovana, nego od 2012. godine? O tome ćemo malo kasnije, kad budemo raspravljali i o onoj drugoj komisiji koja se bira.

Moram da skrenem pažnju da kada je u pitanju samostalnost DRI, to je dužnost svakog poslanika, podržavao on Vladu Republike Srbije ili ne. Nažalost, ovde ja to ne vidim. Ovde se na svaki način pokušava diskreditacija DRI, narušavanje njene samostalnosti i da se dovedu u pitanje njeni rezultati koji su nesporni, pod izgovorom da u Srbiji ništa ne valja, što nije tačno.

Neko drugi se bavi ocenama rada naše DRI. Postoje međunarodne organizacije – SIGMA na evropskom nivou i Svetska banka na globalnom nivou. Zašto ne pogledamo te rezultate i te ocene koje te dve organizacije daju našoj DRI? Zašto ne kažemo da su revizorske institucije u regionu prosečno ocenjene od tih međunarodnih organizacija sa ocenom 3,3? Zašto ne kažemo da naša DRI od tih istih međunarodnih organizacija ima ocenu 4,5, od jedan do pet? Pa, ne uklapa se u vaš šablon.

Na svaki mogući način deo opozicije i bivši režim pokušavaju sve ove rezultate da ospore, da bi predstavili da je u Srbiji neka vrsta anarhije, naročito kad su javna sredstva u pitanju, za koja će uvek da kažu da su to narodne pare i da su trošene nenamenski.

Od 2012. godine neposredan nadzor nad radom DRI obavlja Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.

Naša DRI kontroliše sva tri nivoa vlasti – republički, pokrajinski, lokalni. Naša DRI o svakoj izvršenoj reviziji podnosi izveštaj Odboru za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava. Da bi u masi tih izveštaja Narodna skupština obavljala svoju nadzornu ulogu, Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, kontrolu stalno ponavljam, ima svoj pododbor koji razmatra izveštaje DRI. Niko se to nije setio do 2012. godine, ne zato što je bio glup, nego nije hteo. Nisu hteli da se vodi računa kako se troši narodni novac, kako ga oni to nazivaju.

Niko neće ni da kaže, ja moram da pohvalim DRI, da je na petogodišnjem nivou ostvarila najveći napredak u Evropi. Već vidim kako će mnoge moje kolege na svaki mogući način pokušavati da ospore rezultate DRI, zato što u DRI napadima na nju vide sredstvo ne da ostvare kontrolu nad trošenjem javnih sredstava nego političko sredstvo za napad na predsednika Srbije Aleksandra Vučića i SNS. Evo, videćete, za samo nekoliko minuta to će da počne.

Zbog toga i zbog rezultata koji je imala naša Državna revizorska institucija, Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava doneo je odluku da predloži Narodnoj skupštini, da na izbor od pet godina za predsednika Saveta državne institucije izabere Duška Pejovića, za potpredsednika Saveta državne revizorske institucije, Mariju Obrenović, za članove Saveta Državne revizorske institucije, Nevenku Bojanić, Marijanu Simović i Ljiljanu Dimitrijević, sve na pet godina.

Drugi deo posla koji je radio Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava jeste, sprovođenje konkursa za izbor članova Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Za vreme bivšeg režima to je bila naučna fantastika, da jedno skupštinsko radno telo sprovodi konkurs i predlaže Narodnoj skupštini kandidate koji će da vrše nadzor i kontrolu nad sprovođenjem postupka javne nabavke.

Da, podsetim kako su izgledale javne nabavke pre petnaestak godina. Postoje dva postupka javne nabavke, jedan je gde se sprovodi Zakon o javnim nabavkama i drugi je takozvani pregovarački postupak koji zbog navodne neke hitnosti predmeta javne nabavke ne može da bude sproveden. Često sam to zvao „burazerski“, burazerska javna nabavka. Zamislite, naručioca javnih radova koji pozove svog burazera i njih dvojica sednu i dogovaraju se koliko će iz budžeta da potroše novca za neku javnu uslugu, ili javne radove koji najčešće nikada ne budu završeni, a pare potrošene. Znate li o kom procentu je to bilo recimo 2007, 2008, 2009. godine? Pregovarački postupak 37%. Znači, od pet javnih nabavki, tri su bile u pregovaračkom postupku, od pet za tri ste se dogovarali.

Onda ne treba niko da se čudi što je 17,5 milijardi javnog duga nasleđeno od vas, što ste potrošili na ime deficita još sedam i po milijardi evra prihoda iz privatizacije, a nismo dobili nijedan put, nijednu bolnicu, nijednu školu, zato što ste sve radili „burazerski“ kroz javne nabavke. Kako vam je radili komisija? Pa, po dve, tri godine nije donosila odluku, nisu postojali zapisnici, nisu postojale stenobeleške, nije postojao ujednačen kriterijum, sama Komisija nije imala pravo da održi opštu sednicu na kojoj bi utvrdili stav Komisije, po nekom pravnom pitanju, o kojima je već Komisija donosila različite odluke i stvarala na taj način pravnu nesigurnost i nejednakost u Republici Srbiji.

Objedinjene javne nabavke nisu postojale. Koliko je to štetu pravilo državi do 2012. godine izneću vam samo jedan podatak. Novi Zakon o javnim nabavkama ušao je u primenu 2014. godine, u punu primenu, a inače je 1. aprila. 2013. godine ušao u prvi stepen primene, samo Fond zdravstvene zaštite za istu količinu lekova i medicinske opreme, uštedeo preko 400 miliona evra. Ponoviću, za istu količinu lekova i medicinske opreme 400 miliona evra puta deset godina štetočinske vlasti bivšeg dosovog režima, to je četiri milijarde evra je neko pokrao samo u oblasti zdravstva.

Ono što je meni najčudnije, a to je da postoji ta autoprojekcija, da se danas javne nabavke nameštaju. Pa, smo bih da podsetim kolege da se još pre oglasa, taj plan javnih nabavki nalazi dostupan svima. Pa, možete od prvog trenutka da pratite kompletan postupak, ne samo vi, bilo koji građanin na teritoriji Republike Srbije, kompletan postupak sprovođenja javne nabavke, od oglasa, prikupljanja ponuda, odluke i ugovora koje dobio posao. Lakše je da kaže, vojvoda od Trstenika, sve je namešteno, da se sve dogovara.

O radu te komisije koju sada mi biramo, koja takođe podnosi izveštaje o svom radu Narodnoj skupštini, o tom izveštaju takođe svi mi raspravljamo. Postoji jako mali procenat njihovih odluka koje su osporene pred Upravnim sudom. U preko 90% postupci koji su pokretani pred Upravnim sudom bili su odbijeni u korist Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. To samo govori o tome kakav je rad te komisije, a o rokovima, to nećemo ni da govorimo. Rokovi su bili negde oko 28 dana, od kompletiranja predmeta, a ranije je bilo godinama se čekala odluka. Pogledajte sastav Komisije, što to nije bilo za vreme bivšeg režima. Da bi neko bio član Komisije pre svega mora, jer komisija radi u većima, bar dva člana u jednom veću moraju da budu diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom. Kako je bilo ranije? Ko je stigao bio je član Komisije. Ko je kome mio i takve smo javne nabavke imali.

Baš zbog te prakse koju je započela SNS sa zakonom koji jeste bio poslanički zakon koji vi niste smeli da napišete kao poslanici dok ste bili na vlasti, 2012. godine izglasan, ne samo da se postupak u sprovođenju javnih nabavki nemerljivo popravio, nego mogu da kažem, da baš zato što su javne nabavke dostupne čitavoj našoj javnosti kako i ponuđačima, tako i ljudima koji žele da se bave javnim nabavkama. Odbor za finansije nije imao lak zadatak, jer je zaista bilo kvalitetnih kandidata od kojih skoro svaki od njih je mogao da bude član te Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.

Što znači, da postoji određeno interesovanje, određena stručnost ljudi koji hoće da se bave tim profesionalno, kao upravnim postupkom. Zaista su izvanredni stručnjaci. Međutim, Odbor je morao da donese nekakvu odluku, pa je doneta odluka da predloži Narodnoj skupštini da se za članove republičke Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki izabere: Ana Antić, na period od pet godina, počev od 9. juna 2023. godine; Vesna Gojković Milin, na period od pet godina, počev od 9. juna 2023. godine; Vesna Stanković, na period od pet godina, od 9. juna 2023. godine i Slaviša Milošević, na period od pet godina, počev od 9. juna 2023. godine. Smatramo da se kandidati dobri i da će Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki da nastavi u jako kvalitetnom postupku vođenja javne nabavke u žalbenom postupku i da podiže standarde svih javnih nabavki koje se sprovode na teritoriji Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, mene zaista zabavlja kad me neko pozove u moje Homolje. Zamislite da domaćina pozovu da ide u goste! Ja sam iz Požarevca. Odlično poznajem Žagubicu. Poznajem odlično Safeta Pavlovića. Nema sela u opštini Žagubica u kome nisam boravio, nema sokaka, nema kuće u koju nisam ušao, u svaku. I nije uvek bilo da je Safet Pavlović bio na istoj strani na kojoj sam ja. I ništa mi se nije desilo, zamislite! Baš ništa!

Druga stvar, Safet Pavlović nikada nije imao telohranitelje i nemojte da izmišljate. Niti je ikad bio hapšen zbog falsifikovanja deviza. I to izmišljate.

Ako ste već pravili protest ispred opštine, jel opština izdaje saglasnost za istraživanje? Ne. Jel opština izdaje saglasnost za otvaranje rudnika? Ne. Jel opština otvara rudnik? Ne. Pa, šta je vas 50 tražilo sa svih strana Srbije i deset ljudi iz Žagubice ispred opštine? Politički performans, ništa drugo.

Ne odlučujem ja ko će biti predsednik opštine Žagubica. Ne odlučuje čak ni SNS, niti bilo ko, odlučuju građani. Ako je taj Safet Pavlović dobio na izborima po 93, 94, 95 posto u Donjoj Reci, odakle je on, a proveri kako izgleda opština Žagubica pa ćeš da znaš razliku između Gornje i Donje Reke, biće ti jasno zašto ima toliku podršku, a ne što vi pokušavate da jednog čoveka kriminalizujete. Od najobičnijih kafanskih događaja prave politički performans, ništa drugo. Sedelo njih troje, četvoro, negde u nekoj kafani, u sitne sate se pokačili oko nečega, jedan izvukao deblji kraj, to je za osudu. Ali, ljudi, to nema veze sa politikom. Vi od toga pravite politički događaj. O čemu pričate? Šta pokušavate?

Taj isti koji ih je napadao…

(Aleksandar Jovanović: Koliko traje replika?)

Ovlašćen sam. Ovlašćeni može da se javi kad god hoće.

(Predsednik: Samo bez vikanja.)

Isto tako, ja nisam primetio da poslanik koji je govorio o njemu nije sačekan u opštini i da ga je lično Safet Pavlović sačekao u holu opštine, lično ga je primio na razgovor, razgovarali su. Doveo je svoju ekipu sa njim, svi su sedeli i razgovarali 43 minuta. Toliko traje snimak.

Kad ste pokušavali da provalite u opštinu, jer ono nije bilo predavanje peticije nego pokušaj ulaska u jedan organ državne vlasti, znači, koleginica koja je išla da preda peticiju je puštena, a onda su svi krenuli džumle unutra, iako nijedan od njih nije iz Žagubice, nijedan od tih koji su pokušavali da uđu. Ali, sve ćemo da pravimo zarad političkog performansa.

I da završim – tražili ste sednicu Odbora da bude održana u Žagubici. Tražili ste od lokalne samouprave da vam daju prostorije. Da je taj Safet Pavlović takav, vi prostorije nikada ne bi dobili, jer nema obavezu da vam da. A sve ste to dobili.

Prema tome, ako ćete već da kriminalizujete tog čoveka, uradite to na neki smislen način. Te priče kako je on nasilnik, kako je on onakav, ovakav, ostavite za neke druge teme i dileme. Čovek na izborima pobeđuje, dobija 95%. Svi ste mu se smejali na tome kad je obećao da će imati rezultat isti kao u Severnoj Koreji, a on vam je dokazao da je to moguće. Rezultat koji vi možete samo da sanjate.
Dame i gospodo narodni poslanici, mnogo teške optužbe od čoveka koji je svom tastu namestio 800.000 evra. Evo, neke kolege kažu da je možda bilo bolje da je bude milion, ja kažem da je bilo bolje da ne bude ništa. E, sada da li ste bili ucenjeni da će da budete razvedeni ili nećete, pa ste morali, to je drugi deo priče, ali privatno i državno nemojte. Nemojte vi da se posipate pepelom više.

Čuj njega? Elektroprivreda Srbije je emitovala hartije od vrednosti od tri i po milijarde evra, pa to je nemoguće, pa ne može ni za jedan evro, ali nema veze, hajde to da kažemo. Ne može ni za jedan evro. Treba da da saglasnost Narodna skupština, jel smo dali možda? Ja se ne sećam.

Nije vam trebala saglasnost za 800.000 evra tastu, na to mi nismo davali saglasnost. Ljudi, to čak i da je bilo sve po zakonu nije normalno, nije normalno i onda postavlja pitanje - kako se radila gasifikacija, jel bio pregovarački postupak ili redovan? Ja moram da postavim pitanje - gde je ceo auto-put od Vranja do Preševa? Koji ste to postupak vi vodili? Gde je taj auto-put? Gde je nestao? Gde je nestalo 300 miliona evra? Pojela maca. Jel ta gasifikacija postoji tamo? Postoji i primarno i sekundarno, ali ljudi auto-puta vam nema. Hej, vama nema, vama je nestao, vi ste ga pokrali, da li ovako ili onako, i onda pričate o EPS-u, plašite radnike da će da ostanu bez posla, pa valjda vam je to cilj, kao brinu oni nešto o EPS-u evo?

Sad jedno prosto pitanje, a koji je status „Telekoma“…

(Srđan Milivojević: Propao.)

Jel to javno preduzeće ili akcionarsko društvo? Propao je bio za vreme vaše vlasti kada ste jurili kerove po ulici za pljeskavice i sada pokušavate da uništite i postavljate pitanje - koliko košta „Kopernikus“? Da li vi šta ulazi u cenu kada nešto kupujete? Pa, ne kupujete vi neku imovinu, koja je, eto, dostupna svima, nego neku imovinu koja zarađuje novac, koja ima svoje tržište, koja ima svoj ugled i nije samo predmet cene imovina, nego sve ulazi u cenu kojom plaćate neko sticanje neke imovine, sve, i tržište, i tržište je imovina koju predmet kupovine ima.

Pričate o PKB-u, pa nisam čuo da je neko od vas rekao da je sramota da PKB podigne kredit, pokrije kreditom gubitak i kredit prikaže kao prihod i pozitiv bilans na kraju godine, pa na osnovu pozitivnog bilansa menadžment sam sebi isplati premije. Jel bilo to? Jel to vaš menadžment? Jel to onaj menadžment koji je postavio bivši gradonačelnik? Zamislite vi to: podigne kredit, prikaze kao dobit i na osnovu toga sebi isplati premije. Tako ste vladali Srbijom. To vam je smešno. To vam je smešno. To su činjenice.

Bilo je ovde dileme i oko toga da li Državna revizorska institucija podnosi krivične prijave? Podnosi i krivične i prekršajne, ali nije iznos taj koji opredeljuje da li će biti prekršajna ili krivična prijava nego vrsta dela, a već ako koleginica hoće da sazna da li su podnete prekršajne ili krivične prijave i protiv koga, toga nema u izveštajima, ali kao narodni poslanik imate pravo to da tražite od Državne revizorske institucije i to nije nikakva tajna, nije nikakva tajna, ali hajde da pravimo oko svega aferu, nešto maglovito, nešto što ljudi ne poznaju, pa će možda neko od njih možda i da nam poveruje.

Pričate o nekom softveru, da je naša Državna revizorska institucija kupila u Makedoniji softver kome su vlasnici Šiptari ili Albanci. Ovako, softver nije kupila naša revizorska institucija. Softver je donacija UNDP, a sa kojim vi jako dobro sarađujete i nemam ništa protiv, treba da sarađujemo. To je jedan ogranak UN, program za Srbiju, ali donator bira po kojoj ceni i gde će da kupi. Koliko mi je poznato, vlasnik preduzeća, taj Šiptar, kako ste ga krstili, zove se Saša Kovačević. Pravi Šiptar, nema šta, baš pravi Šiptar.

Zamislite dokle idu u svom ludovanju, jer ja to drugačije ne mogu da nazovem, postavljaju pitanje – koliko košta sijalica u privatno-javnom partnerstvu? Neko kaže – neka sijalica košta 4.000 dinara, negde košta 400 evra, 600, 700. Ljudi moji, to je privatno-javno partnerstvo, baš me briga koliko košta sijalica. Sijalica pripada privatnom partneru koji radi rasvetu.

(Ivana Parlić: Ko plaća?)

Privatan partner. Niste znali da u privatno-javnom partnerstvu ne plaća opština, pa ne znate ni to čak.

Sada sam video koliko poznajete javne finansije, koliko bilo šta poznajete. Što bi se zvalo privatno-javno partnerstvo?

(Ivana Parlić: Sram vas bilo! Pljačkate građane Srbije!)

Znači, ovako to izgleda. Recimo, neka opština reši da radi zaštite životne sredine i uštede energije postavi led sijalice i kaže da nema svog novca i raspiše oglas o privatno-javnom partnerstvu, javi se ponuđač i oni izaberu ponuđača. Ponuđač kupuje sijalice, bandere, kućišta, a opština njemu plaća struju kao da je njena. Kada budete to mogli u svojoj glavi da ukapirate, onda ćete znati razliku između javnog preduzeća i akcionarskog društva, onda ćete znati zašto je u vaše vreme „Telekom“ koštao 700, 800 miliona evra, da bi 2015. godine koštao dve milijarde i 800 miliona evra, a sad ko zna koliko.

Taj EPS o kome pričate, ni jednu jedinu banderu niste zaboli, ni jednu jedinu, ni jedan pogon nije modernizovan, ni jedan pogon nije revitalizovan. Mi sad očekujemo, za tri, četiri mesece, da se završi nova TE u Kostolcu i vi pričate nešto o EPS-u. Nemate nikakvog stida, ljudi, ali ovo je vrhunac – namestio tastu 700, 800 hiljada evra i onda on priča koliko koštaju sijalice. Zaista nema nikakvog smisla.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja bih hteo da pitam kolege iz bivšeg režima – da li je bilo moguće da Komisija za zaštitu konkurencije pokrene postupak protiv „Kleta“ dok ste vi bili na vlasti? Nije se dešavalo. Niste smeli ni da pisnete. Morali ste prvo da pitate ambasadora šta ćete da radite, koji udžbenik ćete da date u škole. Sad, ne znam koga, da li hrvatskog, da li nekog drugog, ali ste morali da pitate. Niste znali da je naša Komisija pokrenula postupak protiv „Kleta“. Ono što vi niste smeli, mi smemo i radimo zato što je to u interesu građana.

Kažete da se milijardu i 300 miliona evra troši ne transparentno i da Fiskalni savet to ne vidi. Nije tačno. O tome smo raspravljali na Odboru za finansije i Ministarstvo je više puta reklo i istaklo da ako nešto hoće da zna Fiskalni savet, dovoljno im je samo da im se obrati, ništa drugo.

Treća stvar, takođe koju ne znate, kada pričate o finansiranju određenih projekata, svako Ministarstvo ima određeni stepen nezavisnosti i odgovara svaki ministar za svoj rad Vladi i Narodnoj skupštini, pa vi ne možete da određujete Ministarstvu prosvete gde će da renovira školu, ni Ministarstvu zdravlja gde će da izgrađuje bolnicu ili ambulantu, jer svako Ministarstvo na osnovu svojih strategija opredeljuje razvoj na određenom delu teritorije Republike Srbije.

Ja bih voleo da smo imali Komisiju za zaštitu konkurencije kada je Mišković preuzimao „C market“, kada je opljačkano preko milijardu evra državne imovine, ali tada ta komisija nije postojala, nije radila, a ko je odgovoran za tako nešto? Pa bivši režim.

Kao što vidite, mi ulazimo u te detalje kakvi sve i na koji način se prodaju udžbenici đacima i ko ima dominantno učešće na tržištu i protiv njih pokrećemo postupak, a ne na osnovu onoga što ste vi radili, a to je da prvo pitate ambasadora da li smete ili ne smete, pa ako ne smete ćutite.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo jedan jako zanimljiv dnevni red i rasprave na ovoj sednici. Pre svega, raspravlja se o jako interesantnim temama, to je kako država Republika Srbija raspolaže svojim sredstvima. Ovde Parlament vrši svoju neposrednu kontrolnu ulogu nad radom izvršne vlasti. Ja bih samo da pročitam - vrši nadzor nad radom pojedinih regulatornih tela, pojedinih kontrolnih tela. Samo kada je u pitanju Odbor za finansije imamo Izveštaj o radu koje je podnela Agencija za sprečavanje korupcije, Izveštaj o radu Fiskalnog saveta za 2021. godinu. Malo ću da se pozabavim sada ovom diskusijom koju je gospodin predsednik Fiskalnog saveta imao.

Izveštaj o radu Republičke komisije za zaštitu prava o postupcima javnih nabavki, da vidimo kako se sprovodi postupak javnih nabavki, kakve efekte ima zakon i zakonska rešenja koja donosimo već od 2012. godine do dana današnjeg i da uporedimo kako je bilo pre 2012. godine.

Imamo izveštaj o sprovedenom monitoringu za 2021. godinu, koji je podnela Kancelarija za javne nabavke, što je jako interesantno onaj deo kako su se sprovodili pregovarački postupci do 2012. godine i donošenja Zakona o javnim nabavkama i u kom procentu, jer to je jako interesantna tema.

Kada sprovodite postupak javne nabavke dobije neki ponuđač, kakav god da je dobije ga, ali kada sprovodite u pregovaračkom postupku dogovarate se sa ponuđačima pod kojima uslovima i za koju cenu će da budu izvršeni javni radovi, a preko 60% za vreme bivšeg režima su bili pregovarački postupci i ne znam zašto se o tome nije bavio tada Fiskalni savet, barem za 2011. godinu.

Imamo Izveštaj o radu DRI koji detaljno izveštava Narodnu skupštinu kakve je kontrole vršio, koliko ih je bilo, koliko nepravilnosti, sa preporukama kako da i mi kao narodni poslanici u zakonodavnom smislu ispravimo zakon, za razliku od te iste institucije koja je do 2012. godine podnosila izveštaje, koliko je platio Žarko Obradović ćevapčiće i zato ste pisali prekršajne prijave. To je bio vrhunac revizije koja je smela tada ista ta DRI da uradi.

Imamo i Godišnji izveštaj Komisije za hartije od vrednosti za 2021. godinu i naravno da je ta Komisija u nekom ranijem periodu bila stalno opstruisana. Jedan je razlog jednostavan, jedini koji je mogao da bude prisutan na finansijskom tržištu, onima koji su opstruisali rad te komisije bile su banke, a nama je Komisija trebala da služi samo za prodaju i trgovinu vlasničkih hartija od vrednosti, koje su opet otkupljivane obveznicama za staru deviznu štednju i država ih je prihvatala kao jedan prema jedan. Znači, za jednu marku obveznica je jednu marku priznavala država, a od građanina koji je položio deviznu štednju plaćali su po 40, 50, 60 centi ili feninga, kako god hoćete, i onda kažete i hvalite se kako ste vraćali staru deviznu štednju.

Kako? Tako što su, pa mogu slobodno da kažem, potpuni kriminalci i tajkuni, 60 feninga kupovali jednu marku, a onda državi prodavali za njenu imovinu to isto kao jednu marku, a 20 puta je manja početna cena od tržišne vrednosti, 20 puta, pa sada dodajte još i 40% umanjenje i onda se čudimo što su prihodi od privatizacija bili mali, a što je sve što je privatizovano skoro potpuno i zatvoreno, a naša Komisija za hartije od vrednosti služila je samo da to legalizuje, jer, bože moj, zašto srpska privreda ima pristup investicioni fondovima, dužničkim hartijama od vrednosti, da smanji kamate kod banaka. To nije smelo da se desi. O tome nije smelo da se govori za vreme vlasti bivše vlasti bivšeg režima, da veliki sistemi budu oslonjeni na hartije od vrednosti i trgovinu sa njima što bi izazvalo smanjenje kamata i za mali i mikro i srednji sektor i za stanovništvo i povećalo potrošnju investicije domaće privrede u Srbiji. Jednostavno, nije to bilo u interesu tadašnjeg režima.

Mogu da kažem sa gospodinom predsednikom Fiskalnog saveta Odbor jeste vodio mnogo rasprava. Sa mnogo čime se nismo složili sa gospodinom Pavlom Petrovićem. Evo i sada mogu da kažem da se sa nekim stvarima ne slažemo i sad.

To oko državne pomoći koje je davana za vreme epidemije Kovida ajde da kažem da smo na tu priču stavili tačku, ali problem deficita i javnog duga od 57% to je nešto što se ovde stalno ističe i provlači.

Mogu da kažem da recimo u januaru stopa javnog duga je bila 50,2% i biće na kraju godine negde oko 56%. To odmah da raspravimo, ali hajde da pogledamo gde se ulažu sredstva od tog javnog duga – ulažu se u infrastrukturu, ulažu se u velike javne radove.

Moram da postavim jedno pitanje – ako nemamo te javne radove, da li bismo održali rast naše privrede i ako bi u kojoj meri bi to bilo, jer hteo neko to da prizna ili ne ako država nosi novac za nešto, za kupovinu dobara, usluga, izgradnju puteva, neko to mora državi da pruži, tu usluga da napravi, vrednost, robu. Taj neko se zove neki radnik u nekoj fabrici ili za nekom građevinskom mašinom i od toga će da primi platu koju će opet da troši u domaćim trgovinama ili gde god hoće.

Čini mi se da stalno sa tim neko pokušava da stepen javnog duga prikaže kao nešto loše, a uglavnom javni dug Republike Srbije osim za vreme korone išao je samo ili na otplatu starih kredita ili su bili programski gde je dolazilo do velikih javnih radova i uvećanja državne imovine. Ništa drugo nije bilo u pitanju.

Kamate – neko je rekao da su kamate, koliko sam čuo, tri do četiri milijarde evra. Znate šta – naš dug je negde oko 34 milijarde. Od toga 17,6 milijardi je bilo zatečeno od ovih iz bivšeg režima. Ne plaća Srbija više kamate od 10, 12 i 15%. Jeste došlo do određenog rasta kamata ali ne onog fiksnog dela koji je rezultat boniteta Republike Srbije, nego onaj drugi deo na koji mi ne možemo da utičemo a primenjuje se za sve koji se zadužuju, da li je šestomesečni, tromesečni, godišnji Euribor. To je jedino što se menja. Onaj fiksni deo ostaje isti.

Kada neko kaže da ne možemo da se zadužujemo kao zemlje koje su bogate i razvijene, pa i ne zadužujemo se. Naš dug je negde oko 56%, 57%.

Ovako, pošto pričamo o 2021. godini, javni dug Evrozone 2021. godine je bio 100,5%, skoro duplo više nego srpski. Sve zemlje EU imale su stopu javnog duga od 92,9%. Možemo malo i po zemljama – Grčka, nama jako prijateljska, ali ima ozbiljnih problema, 209,3% BDP je javni dug, Italija – 160% BDP je javni dug, Portugalija – 137% je javni dug u odnosu na BDP, Kipar – 125,7% stopa javnog duga, Španija – 125,2% stopa javnog duga, Belgija – 118,6%, Francuska – 118%, da ne nabrajam dalje. Sve su to zemlje koje su razvijenije od Srbije. Mi se ne poredimo sa njima i zato imamo manji javni dug, ali ako već gledamo razvijenost tih zemalja ja moram da postavim jedno drugo pitanje – kako su one izgradile tu svoju infrastrukturu? Kako su postale toliko bogate? Kako su postale toliko razvijene? Jel je to bilo samo od njihovog novca ili je ipak bilo i od kredita, jer da nije bilo od kredita ne bi imali ovoliku stopu javnog duga.

Onda dobijemo kritiku da je naš javni dug mnogo visok, a dva puta je manji u odnosu, dva i više je puta je manju u odnosu na BDP-e tih razvijenih zemalja. Ne takmičimo se mi sa njima. Mi gledamo svoj put, svoju strategiju razvoja i toga se držimo.

Voleo bih da nije bilo korone, koja je potrošila devet milijardi evra. Zamislite da smo devet milijardi evra mogli da uložimo u infrastrukturu i razvoj privrede, ali ako ništa drugo sačuvali smo zdravlje građana, izgradili smo nove bolnice, sačuvali smo privredu i radna mesta. To je rezultat, za razliku od mnogih drugih.

Isto tako mogu da kažem i gospodinu ministru Vučeviću, bilo je rasprave i oko Ministarstva odbrane iako to nije tema Odbora za finansije, ali sredstva koja se izdvajaju za Ministarstvo odbrane i za Vojsku Srbije. Nismo se tu složili sa predstavnicima Fiskalnog saveta, ni tada na Odboru, a nećemo ni ovde.

Republika Srbija je vojno neutralna zemlja. Da bi održavala tu svoju vojnu neutralnost ona mora da ima ozbiljne oružane snage, kao faktor odvraćanja. Ja mislim da je baš i spremnost Vojske Srbije bila jedna od činjenica koja je sprečila Kurtija, decembra meseca da napadne Srbe i da ih ubija na barikadama, jer se plašio reakcije baš te iste vojske za koju neki kažu da nam ne treba. Treba nam i te kako i vojska. I ne samo, gospodine ministre zbog one odbrambene uloge koju vojska ima. Ima nešto što se u srpskom društvu ubija decenijama, a to je osećaj pripadnosti narodu i ljubav prema zemlji, onu koju smo vi i ja imali zato što nas je u jednom delu i ta vojska koju smo služili vaspitavala. I zato mene ne čudi da ovde dođe neko razbarušene kose, podnaduo od spavanja i ko zna čega još da priča o tome kako nama vojska ne treba. Treba i te kako.

Treba i zbog toga kao institucija koja povezuje čitav jedan narod. Ona objedinjuje kolektivni duh jednog naroda, svaka vojska. Kada nestanu takve institucije, nestane kolektivni duh i nestaje narod. I znam da je to nešto što će najviše da bude napadano u nekom narednom periodu i predsednika Srbije Aleksandra Vučića i vas, baš tema odbrane. Kao da su i zaboravili šta je posao predsednika Republike. Ne treba on da razdvaja privatne investitore od državnih i privatni su deo države. I treba da podrži svakoga ko ima neki proizvod koji može da se proda u svetu, ali i to nailazi na osudu.

Ja ne znam gospodine ministre ko bi nas branio u nekoj krizi, a svesni smo da živimo u jednom jako opasnom vremenu. Ko bi odbranio Srbe na Kosovu i Metohiji? Ko bi bio garant dejtonske Bosne i Hercegovine? Pa kada kolege malo počnu da pričaju o odbrani Srbije i njenoj vojsci, neka imaju na prvom mestu odgovornost prema svom narodu, da barem malo pokažu odgovornost prema svom narodu, da malo vide koliko se trudimo i radimo na prvom mestu, predsednik Republike Srbije, zatim predsednik Vlada i svi ostali, pa i mi ovde u Skupštini da izgradimo jedno normalno društvo, a ne da se naši građani stide kada izlaze iz Srbije, da beže iz Srbije kao što su bežali.

Mi ćemo podržati i ovaj Izveštaj Fiskalnog saveta, bez obzira na sve što se ne slažemo sa njim, jer možda je sasvim sigurno da nam Fiskalni savet i treba možda takav da opominje nas koji učestvujemo na razne načine u vršenju vlasti, da trebamo odgovorno da se ponašamo, pre svega prama građanima.

Bez obzira da li se to nama sviđa ili ne, pogotovo što sa druge strane bivšeg režima ja ne vidim sagovornika koji ma bilo kakav autoritet da nekome skrene pažnju na odgovornost zato što su 12 godina bez ikakve odgovornosti, bez ikakvog smisla, bez ičega uništavali Srbiju, koju bar mi ovi ovde koji podržavamo Vladu Republike Srbije i predsednika Vučića volimo najviše na svetu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, nisam znao da su ambasadori koji podržavaju nezavisnost takozvanog Kosova, raspisali izbore za predsednika opozicije u Srbiji. Do ovog trenutka nisam znao. Evo, sada sam imao prilike da se uverim da su pojedini ambasadori koji insistiraju da Srbija prizna kosovsku nezavisnost, raspisali izbore za predsednika opozicije Srbije.

To su ti izbori koji su raspisani trenutno i sada sam imao priliku da se uverim da jedan kolega koji je iz bivšeg režima baš upravo ističe svoju kandidaturu da postane šef cele opozicije. Izložio je ceo svoj plan i program u prethodnih 20 minuta ovde, svega se dotakao i međunarodne situacije i unutrašnje situacije i političke situacije u Srbiji i ekonomske situacije u Srbiji i u regionu i odbrane i ne znam čega sve još i ratne mornarice, valjda mi imamo samo rečnu flotilu, nemamo more, ali nema veze.

Evo, čak je i mene napao da sam kritikovao gospodina, da sam maltretirao maltene gospodina Petrovića na sednicama odbora. Evo, ja sam sada ovde s njim isto polemisao i ništa se nije intenzitet polemike menjao nego onaj koji na sednicama odbora, još sam i pohvalio gospodina Petrovića. Evo i danas, kažem da takvi treba da budu ovde u Srbiji, nama koji smo na vlasti da nas opominju da se odgovornije ponašamo prema sredstvima građana Srbije, zato što ovi koji su nam ostavili 57% duga, 17 milijardi nisu za nas nikakav autoritet. Bivši režim za nas ne predstavlja nikakvu vrednost, jer od njihovih 17,5 milijardi duga, niti smo dobili kilometar puta, niti jednu bolnicu, niti jednu školu, niti jednu fabriku, sve su trpali sebi u džepove.
Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao neke svoje kolege iz bivšeg režima i nisam mogao da se iznenadim činjenici da oni misle da naše pamćenje ide samo možda do dva, tri dana unazad.

Ovde smo imali nekoliko jako zanimljivih debata na tu temu, pa bih ja hteo da istaknem neke stvari koje su i u ovom parlamentu tekovina SNS i Aleksandra Vučića.

Da podsetim svoje kolege iz bivšeg režima da smo samo jednom, na jednoj sednici raspravljali o izveštaju DRI, gde je najveći greh bio reprezentacija koju je potpisao Žarko Obradović, ne zato što je on prekršio zakon, nego zato što nije napisao sa kim je pojeo ćevapčiće. Takvu DRI smo nasledili. Samo jedan jedini izveštaj.

Borili smo se da ta DRI dobije svoje mesto koje zaslužuje u našem pravnom sistemu zato što je ona ta koja u naše ime i za naš račun sprovodi kontrolu načina trošenja javnih sredstava, a ovde sam doživeo da mi grof od Trstenika, valjda zbog njegovih ličnih amoniziteta, urušava ugled jedne takve institucije.

Čovek je dodelio svom tastu 700 hiljada evra i on misli da ima bilo kakvo pravo da bilo koga šta pita. I, još je ljut što je to državni revizor otkrio, što mu jeste posao. To mu jeste posao. Zato prima tu platu koju smo mu mi odredili.

Ovo što sam sada video ovde na sednici, to je isto bilo na sednici Odbora za finansije. Ista priča, ista problematika, itd. Onda se uhvatimo o izmišljene afere i kažemo – evo, gasificirano je ovoliko. Da li je to morala da dobije ta firma? Pa, dobila je na javnoj nabavci.

Kaže – pregovarački postupak. Dame i gospodo narodni poslanici, znate koliki je bio procenat pregovaračkog postupka za vreme vlasti bivšeg režima? Po godinama: 2003. godine 23% je bio pregovarački postupak. Znači, pregovara se o trošenju narodnih para kako to oni vole da kažu, bez javnog poziva. Sednu dva mangupa i na svakoj četvrtoj javnoj nabavci burazerski se dogovore ko će da dobije posao. To je bilo 2003. godine.

Pa, valjda su se osilili, 2004. godine 28%, pa 2005. godine 32% pregovarački postupak, pa svaka treća. Vrhunac je bio 2007. godine 37% sprovedenih javnih nabavki bilo je u pregovaračkom postupku. To znači da od pet javnih nabavki dve su pregovarački, burazerski postupak. Godine 2012. odnosno 2013. godine pregovarački postupak i to je vreme dolaska SNS na vlast, pada ispod 10%. Znate koliki je danas? To verovatno grof od Trstenika ne interesuje, danas je 2,7%. Ne deset puta manje, ne 11nego više od 15 puta. Takvi grofovi nama pričaju nešto o poštenju.

Moram da pitam još nešto kolege poslanike iz bivšeg režima, šta je bilo sa završnim računima para kako ste trošili? Nema, pojela maca te završne račune. Čini mi se da je 2005. godine bio poslednji podmit, 2003. godine, 2004. godine do 2012. godine nijedan jedini završni račun niste podneli Narodnoj skupštini.

Sad možete da zamislite kako je bilo Siniši Malom kad je morao da on pravi završne račune vaše vlasti. Zamislite kako je meni bilo koji sam morao za vaš završni račun? To je vama smešno, meni nije, deset godina ste krali, nije bilo završnog računa i sad se posipate pepelom i kažete, vi ste lopovi. Zato sam i rekao da vam treba predsednik Fiskalnog saveta kao što je Pavle Petrović. Vi niste nikakav autoritet. Vi ne možete za nas da budete nikakav autoritet.

Kako ste birali članove Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki? Na tajnim sednicama? Po burazerskom principu. Kako su vam radila veća? Kako su vam radila veća u Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki? Nema zapisnika, nema stenobeležaka, nema ničega. Predmeti su stajali po šest meseci, po osam meseci. Napravljen je bio biznis da se pojavljuje dežurni ponuđači i kažu, ako mi ne daš pare napisaću žalbu, nećeš nikad dobiti rešenje, da bi se ušlo u pregovarački postupak gde će on da dobije posao. Tako je to bilo za vreme vas. Sada raspravljamo o izveštaju DRI, mi raspravljamo o tome kako mi trošimo novac i kritikujte, nema problema, ali imajte meru bar da govorite istinu, barem istinu ako ništa drugo. Možda je drugačije gledamo, ali bar da bude istina.

Kako se birala Komisija za zaštitu prava? Rekoh, na tajnim sednicama. Ko sada bira Komisiju za zaštitu prava? Pa, Narodna skupština.

Kome je podnosila ta komisija, koju ste vi izabrali, izveštaj? Nije nikome. Da li ovde podnosi izveštaj sadašnja Komisija? Podnosi.

Pričate o Agenciji za borbu protiv korupcije? Pa, što vam je smenjena direktorka Agencije za borbu protiv korupcije? Sama sebi dodelila stan. Sama sebi ostvarila korupciju. Zorana, ne mogu da se setim prezimena.

Znači, Agencija dobila na raspolaganje jedan stan državni, sela direktorka, napisala rešenje i sama potpisala da sebi dodeljuje stan.

Sada postavljate pitanje ko je vojnik SNS-a? To je jedino što imate da kažete? A rezultati se vide. Koliko god oni vama izgledaju smešno i zanemarljivo, vide ih građani, vide ih svi.

Znači, prvo, bar malo nas udostojite da govorite istinu. Imate pravo da kritikujete. Treba da kritikujete, nemam ništa protiv, ali nemojte neistinama. Nemojte aferama.

Evo, sada je vojvoda od Meridijan… Imali ste i vojvodu od Meridijan banke, a grof od Trstenika je rekao da će predsednik Srbije nešto da potpiše. Pa, to je za 72 sata. Hoće li da se izvine kada bude video da od potpisa nema ništa? Neće, jer ima obraz debeo kao đon. Još će da nas ubeđuje ili da je potpisao ili da to nije nikada ni rekao.

Pa, onda se čudite što ne možete da preskočite više od 3%. Postavite sebi to pitanje. Jesam za to da ozbiljni političari, ozbiljne stranke budu ovde. Nemam ništa protiv da bude i tri. Nemam ništa protiv da bude i pet. Što da ne i pet da bude.

Čekajte, stanite, hoćete da budete predstavnici građana? Nemam ništa protiv i da idemo jednokružni većinski izbori, da vidiš koliko bi vas bilo tu. Tražio bih vas u tragovima. Toliko vredite među svojim biračima.

Znači, prvo, sve kolege, pogotovo mlađe, treba da znaju da jedan od poslova narodnog poslanika, nemojte da vam ovi iz bivšeg režima budu ogledalo, je da čuva nezavisnost DRI, jer je ona naš alat kojim kontrolišemo kako funkcioniše izvršna vlast.

Ovi kako su kontrolisali, to smo videli. Videli smo 17 milijardi javnog duga. Tačnije, 17,6 milijardi javnog duga 2012. godine. Nismo dobili nijedan put, nijednu bolnicu, nijednu školu, nijednu predškolsku ustanovu. Samo je nestalo 17 milijardi evra i Žarko Obradović je zbog toga dobio prekršajnu prijavu za ćevape, da biste sakrili krađu 17,6 milijardi evra.

Samo bih još jednu stvar hteo da napomenem i sa time da završim. Prvi Zakon o javnim nabavkama, koji je donela SNS, jeste bio poslanički zakon. Narodni poslanici su napisali Zakon o javnim nabavkama, što vi nikad niste smeli da uradite.

Na osnovu tog zakona prvo poglavlje je otvoreno, baš za javne nabavke, baš na osnovu zakona koji su pisali poslanici SNS i u primeni tog prvog našeg zakona u prvoj godini Fond zdravstvene zaštite uštedeo za istu količinu nabavljenih medicinskih sredstava i opreme 480 miliona evra.

Koliko ste para pokrali za 10 godina? Milijarde. I onda ćemo da pričamo o izmišljenim gasovodima? Nemojte o izmišljenim, ti postoje i oni se vide, ali mogao bih ja da pričam o stelt putevima, npr. od Vranja do Preševa, kako vam je ceo auto-put nestao.

Mislim da to može da bude jedna zanimljiva priča o tome, da je ispita DRI, da saznamo kako to strani ponuđač dobije posao, dobije sredstva i kada dobije sredstva ode u stečaj. Kako to, majku mu? Nema nikoga, nema, pojeo. Nestao ceo auto-put i onda se pojavi grof od Trstenika i traži valjda još 700 hiljada evra da mu damo da bi nas uplašio.

Imam jedno pitanje - hoće li on da vrati tih 700 hiljada evra koje je dao svom tastu?
Dame i gospodo narodni poslanici, Odbor za finansije održao je sednicu 26. januara na kojoj je raspravljao o predlozima zakona iz svoje nadležnosti.

Ono što mogu da primetim jeste da su poslanici bivšeg režima napali sadašnju Vladu i Aleksandra Vučića da su zadužili građane Republike Srbije za preko 35 milijardi evra. Sa tim ja, dame i gospodo narodni poslanici i građani Srbije, ne mogu da se složim.

Nominalni iznos javnog duga 2012. godine iznosio je 17 milijardi evra. Dragi građani Republike Srbije, sa punim pravom možete da pitate bivši režim na šta su potrošili 17,5 milijardi evra. Voleo bih to da znam i ja, a voleo bih da konačno jednom polože račune pred vama.

Naših 17,5 milijardi evra, koliko je zadužena Republika Srbija za vreme ovog režima, se vidi na šta je potrošeno. Potrošeno je na autoputeve, potrošeno je na nove bolnice, potrošeno je na obnovljene i nove škole. Potrošeno je oko devet milijardi evra da se sačuva privreda Republike Srbije za vreme Kovid krize, zato što Republika Srbija postoji radi njenih građana, a ne radi 17,5 milijardi evra koje je besomučno krao bivši režim od tih istih građana.

Građani Republike Srbije, mogu da im poručim, neka ne brinu. Sa ova nova tri zaduženja ne uvećava se javni dug Republike Srbije zato što će najveći deo tih novih zaduženja da ode na otplatu starih kredita kojima su nas ovi zadužili, iz bivšeg režima, po visokim kamatama, tako da će jedan dobar deo javnog duga i da se smanji zbog nižih kamata sa kojima se danas Republika Srbija zadužuje.

Drugi kredit je radi obnove našeg voznog parka u železnicama. Republika Srbija za razliku od njihove vlasti podiže kredit da uveća svoju imovinu, poveća konkurentnost svojoj privredi i omogući realnom sektoru da zarađuje za plate i penzije u javnom sektoru. To oni nisu znali, znali su samo da biraju između levog i desnog džepa.

Treći kredit jeste da se nadoknade gubici koje ima naše preduzeće zaduženo za transport gasa zbog poremećaja na tržištu u snabdevanju energentima, da taj trošak ne bude prevaljen na građane Republike Srbije i privredu Republike Srbije, već na Republiku Srbiju koja želi da očuva standard građana i konkurentnost domaće privrede, domaćeg realnog sektora od koga svaka država živi. Ne živi se od kredita, kao što se živelo za vreme njihove vlasti. Ne živi se od rasprodaje državne i društvene imovine, kao što je to bilo za vreme njihove vlasti.

Dragi građani Republike Srbije, nemojte da brinete, naše javne finansije su stabilne. Omogućićemo da zadržite životni standard, da ga uvećavate. Sačuvaćemo vaša radna mesta, sačuvaćemo vaše porodice od siromaštva u koje ga je gurao bivši režim.
Smatram da je povređen ili prekršen član 108. Poslovnika o radu Narodne skupštine.

Naime, gospodine Orliću, verovatno niste čuli kolegu Lutovca koji je tražio od vas da zbog mene pozovete hitnu pomoć, jer će mi trebati. Verovatno je čovek mislio da se ja bojim od njegovih pretnji. Nešto je on tu pobrkao. On ne zna da se ja takvih kao što je on i njegovog režima nisam bojao ni dok su bili na vlasti, ni kada su u ovu salu puštali ljude sa palicama da se tuku sa opozicijom, ni kada su gasili kamere, ni kada su pucali na nas na Trgu republike, kada su rasturali miting zbog hapšenja Radovana Karadžića. Ubili su tad Ratka Panića. Ni tada se nisam plašio vas, a sad ću. Zaboravite to.

Ovo sam rekao ne zbog straha, koga nemam, nego da građani Srbije znaju kakvi su oni demokrate, kakvi su nasilnici i kakvi su kao ljudi.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući Orliću.

(Miodrag Gavrilović: Pominjan je DS, zašto ne možemo da govorimo, ja sam evo od sve dece najagresivnije dete.)
Poslednji koji ima pravo bilo kakvo da priča o nezavisnosti, samostalnost nosilaca pravosudnih funkcija, o ustavnom poretku i zakonima, jedino ne bi trebao bivši režim. Neki su zaboravili ovde.

Nisu u pitanju samo 900 što sudija, što tužilaca koje ste ostavili bez posla. O tome ću malo kasnije. Da podsetim svoje kolege iz bivšeg režima da ni predsednika Vrhovnog kasacionog suda niste izabrali u skladu sa Ustavom. To je ocenio isti onaj Ustavni sud koga ste vi izabrali. Sada nama nešto nama prebacujete o nekom autokratskom režimu.

Znate kako ste birali sudije Ustavnog suda, pogotovo ako su bili iz naučne zajednice?

Podmetali ste agente državne bezbednosti na njihova predavanja, ovo pričam tačno, da postave pitanje kandidatu za sudiju Ustavnog suda, može li Boris Tadić da bude biran treći put za predsednika Republike Srbije? Ako bi kandidat, profesor rekao da ne može, nije mogao da bude izabran za sudiju Ustavnog suda.

Hoćete imena. Evo, profesor Milan Vlatković. Hoćete da kažete da nije tačno? Jeste. Što ćutite? Vama je to smešno. Ja se izvinjavam. Ako je vama to smešno, ali ovde moram da postavim još jedno pitanje.

Stalno se spominje neki ministar Vulin, neki stan itd. Što ga niste uhapsili? Pa, što ga niste uhapsili, pa kupio je taj stan 2011. godine, vi ste bili na vlasti. Šta se pravite. Gde vam je ta naknadna pamet sada? Tada niste znali. Niste imali tužioce, niste imali sudije. Sve ste imali, neko pravite i izmišljate afere. Ništa drugo. Vi fabrika afera.

Doživeo sam ovde i političku nekrofiliju. Neke spominje aleksinačke rudare. Da li ste bili tamo? Da li ste bili možda tog dana kada je bila ta nesreća? Da li ste izjavili porodica saučešće, da li ste razgovarali sa preživelim rudarima? Kada. Ja sam bio tog dana, sa njima razgovarao, porodicama izjavio saučešće, a onda pokušavaju političkim performansima, zloupotrebljavajući nesreću da dobiju glasove. To je ispod svake časti, ispod svakog morala, pa to je nedostojno čoveka, na nesreći da dolazite na vlast, pa jel ste normalni bre? Vama to nije nedostojno, svaka čast, pa to pokazuje kako ste se odnosili prema Srbiji dok ste bili na vlasti. Smeta vam to, boli vas.

Neko je spomenuo sudiju Majića i kažu, po novim rešenjima, može disciplinski da odgovara, to što je sudija Majić iznosio, političke ocene, nije u skladu sa zakonom, ali da kažem evo, ima pravo na svoj politički stav, ali kako je nazivao svoje kolege sudije, političkim poltronima i crvima. Jel tako bilo ili nije?

Jel narušavao autoritet jedne grane vlasti u Srbiji, da bi vas doveo na vlast? Sram vas bilo. To je radio, izigravao zakon. Pazite, donosi oslobađajuću presudu, poništava osuđujuću, zato što je izvršena obljuba nad maloletnim licem, sa obrazloženjem da je to u uobičajenom pravu naroda iz koga oštećena potiče i da to nije kažnjivo.

Država se posebno obračunavala sa recimo krvnom osvetom koja pripada običajenom pravu. Šta je starije, zakone koje mi ovde donosimo ili običajeno pravo, zašto donosimo onda zakone? Da bi neko izvrgavao ruglu celu državu, po običajenom pravu nekih naroda je da budu ljudožderi, ubio nekoga ovde u Srbiji, ćemo da ga oslobodimo. Jel to vama pravosuđe. To su vaše percepcije.

Nema potrebe da to radite. Znate šta, još nešto moram kolegama da kažem, gubitnički mentalitet je taj koji za svoje izborne poraze krivi izborni sistem, gubitnički mentalitet i nikada taj gubitnički mentalitet ne može da napravi pobedu, zato što kroz gubitnički mentalitet nećete da pogledate da li ste vi možda odgovorni za rezultat koji ste dobili.

To je vaš problem i neću ja tome da vas učim. Isto tako, stvarno ne mogu da razumem kolegu, koji kaže – mi smo hteli da uradimo reformu pravosuđa, tako što smo 2009. i 2010. godine hteli da se oslobodimo sudija koje je birala neka druga većina.

I to reše gospoda, pozovu svoje opštinske odbore, negde se izjasne opštinski odbori, negde sednu dva advokata za kariranim stolom kod Pere Napoleona u Požarevcu. Uhvate spisak i precrtavaju i pišu ko će biti sudija, ko tužilac, a ko neće. Tako je bilo. Kod Pere Napoleona visoki funkcioneri Demokratske stranke, obojica advokati, pa izvolite. Znači, sudija i tužilac mora da poštuju tog advokata koji ga je ostavio da bude tu što jeste. Jel to uticaj na pravosuđe?

(Milenko Jovanov: Nije to je sloboda i demokratija.)

A, to je slobode demokratija. A jel znate da su sudije i tužioci ljudi? Šta je bilo sa porodicama ovih 900 sudija i tužilaca? To ne računate. Vama ljudske sudbine nisu bile važne. Vidim da i ovde dan danas nisu važne nekima.

Lako je da ovde neko galami. Zamislite, pa ja stvarno ne bih imao takvu hrabrost da neko priča o siromaštvu građana, o demokratiji, o pravima, a njegov supružnik ima platu ko 15 poslanika.

Pa, jel sit gladnom veruje - tako kaže naš narod.

Ne, čovek zarađuje pošteno novac. Nije to sporno. Radi u kontroli letenja. Nemam ništa protiv toga, ali kako mogu da verujem takvoj osobi da priča o tome kako su građani obespravljeni, siromašni i bez posla, gladni, žedni, bez demokratije, obespravljeni pred sudijama, pred tužiocima itd? Ne ide to.

(Poslanik Demokratske stranke: Nešto ste pogrešili.)

Nisam ništa ja pogrešio, nego vama očigledno nešto smeta.
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da reforma pravosuđa, povećanje samostalnosti i nezavisnosti nosilaca pravosudnih i tužilačkih funkcija smeta bivšem režimu. Neće moći više nikad nikoga da smenjuju, kao što su to radili 2009. i 2010. godine. Neće moći da postavljaju svoje privatne tužioce, svoje privatne sudije koji će da sude onako kako njihovi advokati očekuju od tih sudija i tužilaca da bi ti isti advokati koji su navodili ovde i Odbor za pravosuđe, zarađivali novac na tim suđenjima.

Da li znate, kolege, da je sastanak sa našim kolegom koji je bio predsednik Odbora za pravosuđe koštao 200 evra, da primi građanina kao narodni poslanik i predsednik Odbora za pravosuđe. Toliko je koštao sastanak.

Samo da vam kažem, tada je bila plata 200 evra i ta plata i radno mesto za vreme vaše vlasti je bila privilegija. Samo odabrani su mogli da primaju platu, a onda nama nešto prebacujete.

To vreme više nikad neće da se vrati. Građani su rekli svoje na referendumu. Naše je da poslušamo to što nama građani govore, da pretočimo u zakone i na tu priču oko narušavanja ugleda, samostalnosti i nezavisnosti nosilaca pravosudnih i tužilačkih funkcija da stavimo tačku koju ni vi nećete moći da izbrišete više.

(Dragana Rakić: Replika.)

(Zoran Lutovac: Replika.)

(Milenko Jovanov: Poslovnik.)
Dame i gospodo narodni poslanici, mogu da kažem da smo imali prilično naporno zasedanje. Video sam ovde i političke performanse, video sam kako su narodni poslanici izlazili sa transparentima i kao narodni poslanik nemam ništa protiv jednog takvog vida političke borbe.

Ovde je bilo žestokih napada da u Srbiji vlada diktatura, da su mediji nezavisni, da su prava opozicije ugrožena. Ja tu moram da postavim jedno veliko pitanje svojim kolegama poslanicima - da li se sećaju da je za vreme bivšeg režima bio zabranjen prenos sednica Narodne skupštine Republike Srbije? Zaboravili ste to. Predsedništvo DOS-a je selo i donelo odluku da se ukine prenos sednica Skupštine. Evo, Marijan Rističević je bio u tom predsedništvu i kaže da je glasao protiv. I bilo je ukinuto. Naredili su tadašnjem direktoru RTS Aleksandru Crkvenjakovu da se ukine prenos i jeste bio ukinut.

U ovoj Skupštini imate samo tri poslanika koji su se izborili da vaše performanse političke mogu da budu viđeni od strane građana Srbije preko RTS-a na nacionalnoj frekvenciji. Ne morate meni da zahvaljujete, ne morate ni koleginici Jovanović, ne morate ni kolegi Rističeviću, ne morate ni Aleksandru Vučiću i on je bio tad narodni poslanik, ali treba da znate da ste zabranjivali prenose Skupštine Srbije preko javnog servisa i zabrana je bila sprovedena. I onda puna usta demokratije, kad se malo zamene uloge.

Idemo dalje. Nije to bio jedini pokušaj. Bilo je još. Može da kaže neko da je to bilo pre 20 godina. Jeste, davno bilo. Šta je bilo 2011. godine? Zašto ste tada hteli da zabranite prenose sednice Narodne skupštine Republike Srbije? Što to ne kažete? Čak je i tadašnja predsednica Narodne skupštine, Slavica Đukić Dejanović, da bi zaštitila narodne poslanike oformila Radnu grupu koja će da donese konačnu odluku o tome.

Hteli ste da ućutkate opoziciju, a vas niko ne ućutkuje. Danima gledam vaše političke performanse, najstrašnije optužbe, a ne pogledate iza sebe kakvi ste bili dok ste bili na vlasti i postavljam pitanje – odakle vama pravo da kada ste sve to radili nekog uopšte kritikujete u vezi toga? Vidim kolege odlaze.

Ja kao narodni poslanik dosta dugo sam vremena i proveo danas u ovoj sali, nisam kao neki moj kolega koji je dobauljao oko ručka, sanjiv, doduše, da održi, evo ga, nema ga sad, svoj politički performans koji je prenet preko javnog medijskog servisa i pobegao.

Znate zašto sedim ovde? Ne samo zbog političke ideje, ne samo zbog toga što zastupam interese građana Republike Srbije, nego da bi nešto naučio od kolega poslanika, jer niko ne može da se pohvali da sve zna, jer da kolege sede ovde u ovoj sali i ne drže samo političke performanse ne bi postavljali pitanje ubistva Slavka Ćuruvije, 12 godina vršili vlast, pa je morao da dođe Aleksandar Vučić, da se otkrije ko su ubice i da se sudski procesuiraju i da budu osuđeni, prvostepeno doduše, ali osuđeni. Šta ste radili 12 godina? Kakvu ste to vlast vršili 12 godina? Apsolutnu. Apsolutističku.

Ovde pričate o tome da su neki protivnici režima bili napadnuti. Zaista ne znam, a moram sada da pitam, na svojoj konferenciji za štampu, pred pet kamera napadnut sam, jel to preneo javni medijski servis za vreme vaše vlasti, narodni poslanik napadnut? Nije. Samo jedna lokalna televizija. To je diktatura kada nema prenosa, kada ne mogu da prenesem vest, kada ne mogu čak ni da kažem da sam napadnut fizički od političkog neistomišljenika.

Šta sada imate da mi pričate o tome? Prošlo je 13 godina. Potražite slobodno, imate na internetu, imate na „Jutjub“ kanalu SNS, nema problema, možete da pronađete.

(Narodni poslanici opozicije dobacuju sa mesta.)

Nećete. Toliko o tome.

Pričaju o demokratiji političke stranke koje su donele jedan od najsramnijih zakona u istoriji razvoja demokratije – Zakon o lustraciji. Bivši režim je doneto taj zakon.

Znate šta je podrazumevao taj zakon? Da ako je neko vaš politički neistomišljenik zakonom može da mu bude uskraćeno ustavno osnovno ljudsko pravo da bude biran, taj zakon ste doneli. Onda su vam opet puna usta demokratije.

Onda, nešto što je mene podsetilo na „Sablju“, kada je neko rekao ovde da mu je žao što dok su bili na vlasti kao DOS nisu počistili opoziciju. Sada ja vas pitam, da li znate šta ste rekli? Očigledno da ne znate ili ste bili toliko mali u vašim političkim strankama da niste znali šta se tada sprema opoziciji, da su svi opozicioni poslanici trebali da budu pohapšeni za vreme „Sablje“ i pitanje je da li bi žive glave izvukli do kraja vanrednog stanja. Ja sam tada bio poslanik. Da nisu intervenisali ambasadori iz pojedinih zapadnih zemalja, to bi se i desilo. Vama i vašem životu niko ne preti za vreme vlasti Aleksandra Vučića.

Za vreme vaše vlasti ja sam morao da se bojim za svoj život.

(Tatjana Manojlović: Netačno.)

Neko je dobacio, „neka sam“? „Neka sam“ i trebao da se bojim za svoj život?

(Tatjana Manojlović: Ne, nego nije tačno.)

Nije netačno. Jako je tačno, kao što nije bilo prenosa, kao što je postojao Zakon o lustraciji, kao što je postojala Komisija za lustraciju, kao što ste pokušali da ukinete prenose 2011. godine. Sve je tačno, sve ima traga. Toliko o tome.

Nezavisnost regulatornih tela. Neko je ovde spominjao REM. Neko je čak i rekao da oni nemaju pravo da štrajkuju zato što primaju platu od građana Republike Srbije. Koliko ste ostrašćeni u tome da kritikujete i da napadate. Vi niste ni pročitali finansijski plan REM-a. Da jeste, znali bi ste da je u izvor finansiranja prihodi od naknade, prihodi Regulatornog tela čine sredstva ostvarena od naknade koju pružalac medijske usluge plaća za pravo na pružanje medijske usluge u skladu sa zakonom i utvrđeni su na osnovu člana 35. Zakona o elektronskim medijima, dok pravo na dozvolu koja je regulisana članom 89. stav 1. istog zakona pružalac medijske usluge ostvaruje sve dok izmiruje obavezu plaćanjem naknade za pružanje medijske usluge.

(Tatjana Manojlović: Niko to nije rekao.)

Nemojte sad. Evo stoji kolega koji je to rekao.

(Tatjana Manojlović: Niste nas razumeli.)

Ja ga nisam lepo čuo. Ja odlično čujem, a još bolje pamtim.

Znači, članovi REM-a ostvaruje sopstvene prihode, ali je lepo reći da primaju platu iz budžeta koji pune građani Srbije, a eto ništa ne rade. To nije tačno, eto ni to nije tačno.

(Tatjana Manojlović: Ne može funkcioner da štrajkuje.)

Najsmešnije u tome jeste da medije čije interese vi zastupate iz bivšeg režima ne plaćaju nikakvu taksu i onda vi imate pravo da kritikujete privatne medije koji plaćaju taksu na njihovu uređivačku politiku.

Idemo dalje. Neko je spomenuo rijalitije. Ko je započeo tu famoznu priču oko rijalitija? Da li se neko seća ko je doveo „Velikog Brata“ u Srbiju? Da nije možda bivši gradonačelnik Beograda? Znate šta, najmizernije u toj priči jeste da je preko Pionirskog grada napravljen objekat koji služi za dnevni smeštaj dece, gde ste smestili učesnike „Velikog Brata“. Znači, u prostor koji je namenjen, na javnoj površini, koji je namenjen za dnevni smeštaj dece, smestili ste „Velikog Brata“. Gradonačelnik dao dozvolu, deca, nečija jesu, ali nisu to mala deca, da budemo jasni, znači ko je tu prihodovao? Da li „Emoušn“, da li „Dajrekt medija“, „Multikom“? Svejedno je, apsolutno je svejedno.

Moram nešto da vas pitam, kako se to zove kada koristite javnu funkciju i javni resurs, a ostvarujete lični privatan prihod? Šta je to? Ja to zovem lopovlukom. I onda se neko naljuti kada ja kažem da je mašinski mozak najobičnija lopuža. Najobičnija lopuža.

Ovde je bilo mnogo kritičara oko RTS i te takse. Ja sam u svom uvodnom izlaganju rekao da nezavisnost regulatornih tela, pa čak i Javnog medijskog servisa zavisi od izvora finansiranja. Da li je tako? Znači, morate da mu obezbedite stabilan izvor finansiranja da ne zavisi od budžeta Republike Srbije. Da li je tako? Tako je. Dobro.

Idemo dalje. Zašto je RTS za vreme bivšeg režima i te kako bio sufinansiran iz budžeta Republike Srbije, i tada je postojala neka pretplata? Zato što Javni medijski servis ili RTS ostvaruje prihode po dva osnova. Prvi osnov je pretplata, sada taksa, drugi osnov je sopstveni prihodi koje ostvaruje prilikom prodaje reklamnog prostora.

E sad, bivši gradonačelnik Beograda zakupio je celokupan reklamni prostor po diskontnim cenama. Znači, deset posto od tržišne, a onda je prodavao po tržišnim cenama. Zbog toga je RTS imao gubitke koji su nadoknađivani iz budžeta Republike Srbije. Ko je onda pokrao građane Republike Srbije i RTS? Bivši režim i bivši gradonačelnik. Onda postavite pitanje – zašto ste bivši? Zato što ste takvi. Ne trebamo mi vama da ukidamo televizijske prenose, ne trebamo ni da vam branimo da se pojavljujete na Javnom medijskom servisu, nego vas tamo oni neće. Takvi kakvi ste, verovatno bi ste sebi još više odmogli u vašoj želji da dođete na vlast.

Ovde se stalno spominjala i priča oko nezavisnosti sudija i tužilaca. Dobro. Neke moje kolege su i u ranijem sazivu i u onom ko zna kom tamo pre toga čitali odluke opštinskih odbora bivšeg režima koji su predlagali, podržavali, šta sve nisu radili za sudije i tužioce. Čak i mesni odbori proveravali, špijunirali žene, ko je za koga, ko je kakvu vlast itd. Ne odobravam. To je jedan oblik uticaja na nezavisnost i samostalnost nosilaca pravosudnih i tužilačkih funkcija.

Znate li kako se to radilo u Požarevcu? Seo je jedan jako visoki funkcioner DS iz Požarevca sa advokatom koji je bio jako blizak tom bivšem režimu i ovaj prvi je bio advokat, samo je zbog neke druge stvari zamrzao status advokata i u restoranu koji se zvao „Kod Pere Napoleona“, za kariranim stolnjakom precrtavali ko će da bude razrešen od sudija i tužilaca. Ako mislite da vam ne govorim istinu, slobodno to proverite u Požarevcu, onda vi opet imate nekom pravo da pričate o nezavisnosti pravosuđa.

Ljudi, hajde malo da postavimo neke stvari. Ja razumem, opoziciji nikada nije dovoljno demokratije, ali ipak moram da vam kažem, to što ste danas imali svoje političke performanse u ovoj Skupštini, a prenosio je Javni medijski servis, između ostalog, treba da zahvalite i predsedniku Republike Srbije, Aleksandru Vučiću, što vam je to omogućio dok je bio opozicioni narodni poslanik.

Nećemo sad o cenzusima da pričamo.

Znači, manite više sa tom pričom oko nedostatka demokratije. Manite tu priču oko toga da zbog javnog medijskog servisa neko gubi i dobija izbore. Nije tačno. Dokle god tako postupate i dokle god tako razmišljate stalno ćete izbore da gubite, zato što nikada nećete da postavite sebi pitanje gde ste vi pogrešili, gde je vaša odgovornost za vaš izborni rezultat jer vaša odgovornost je uvek presudna.

Kad budete videli gde je vaša odgovornost, kad budete izašli iz Beograda i skinuli salonske cipele i obuli čizme, obišli svako mesto u Srbiji, svako selo, svaki sokak gde nećete da čujete lepe stvari, ali morate zbog politike koju zastupate valjda da imate i stomak za to, onda možete da se nadate da ćete doći na vlast. To vam ja govorim kao poslanik koji je 12 godina bio opozicija, koji je to radio. Dok to ne uradite nikakav RTS, nikakvi mediji, ništa neće da vam pomogne da dođete na vlast.

Prvo da vidite gde su vaše greške bile dok ste bili na vlasti, da priznate greške, a ne da se samo izvinjavate Hrvatima za zločine koje nismo ni počinili, a onda možete da molite građane Srbije za oprost i da kažete da nećete više to da radite. Pitanje je da li će da vam poveruju ili neće. To je sad stvar građana Srbije.

Ovo priče oko ugroženosti medija, ugroženosti novinara, pazite pričate o ugroženosti novinara, pretučene novinarke ispred televizije „Pink“. Jel neko osudio od vas to? Nije niko. Motorne testere u RTS-u – jel neko osudio to? Nije niko. Kolega nam pretučen ispred Skupštine, jel to neko osudio? Nije niko.

Čekajte, stanite, da budemo jasni – koliko god da ste krivi i koliko god da građani budu u pravu što bi nekog od vas napali ja bih vas branio sa one ljudske strane, nemojte vi da se zahvaljujete. Ali, očigledno, vi ne samo da to ne biste radili, nego biste još i podsticali.

Jel ste nam obećavali vešala na Terazijama? Jeste. Šta, niste? Pretite deci. Šta imate gore od toga? Hoćete da jurite ljude po ulicama zato što ne misle politički iste kao vi? Iz vaše političke impotencije i nemoći da pobedite na izborima? Aman, ljudi, nismo vam mi krivi što gubite izbore. Nismo vam mi krivi.

Ne bih dalje da više zadržavam i kolege poslanike, evo 20 minuta je. Znači, pustite nezavisna tela da rade svoj posao. Ako se sećam dobro – kada ste bili vlast ako je neki poslanik spomenu bilo kakav sudski postupak odmah ste napadali da je to ugrožavanje nezavisnosti i samostalnosti nosilaca pravosudnih funkcija. Pustite taj REM neka uradi to kako treba. Na osnovu toga biće i odluka, na osnovu zakona, na osnovu ispunjenosti uslova.

Nemojte više oko te priče, oko toga da je diktatura u Srbiji. Ja sam vašu diktaturu i te kako osetio na svojoj koži. I te kako sam je osetio i meni to pravo nemate da pričate.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, moram da primetim da kako su izašli foto reporteri iz Narodne skupštine završio se politički performans naknadne pameti bivšeg režima. Voleo bih da su pripadnici bivšeg režima ovde, imao bih što-šta da im kažem….

(Nebojša Cakić: Ima ih više oko tebe.)

Pogotovo što sam video jako zanimljive predloge zakone koje su ovde isticali, kao na primer zakon za radnike, njima za vreme njihove vlasti takav zakon nije ni trebao zato što su radnici bili ugrožena vrsta bez zaštite države. A što se tiče zakona za mame preduzetnike nije im ni trebao zato što mama preduzetnika u njihovo vreme nije ni bilo, a sudije su najurili. Pa, zato bih voleo da su ovde, da malo popričamo o svemu ovome.

Odbor za finansije doneo je tri zaključka po pitanju nezavisnih regulatornih tela koje funkcionišu u pravnom sistemu Republike Srbije, između ostalog Agencije za energetiku, REM-a i Državne komisije za tržište hartija od vrednosti.

Moram prvo da istaknem da bi neko regulatorno telo imalo punu nezavisnost mora da ima zakon koji reguliše njegovu delatnost i načine izvora njegovog finansiranja, da ne zavisi ni na koji način od budžeta Republike Srbije osim ako dođe do nekih nepredviđenih okolnosti. Mogu da kažem da su sva tri regulatorna tela taj uslov ispunila. Znači, na prvom mestu apsolutno se finansiraju iz sopstvenih prihoda i nisu na trošku budžeta kao što to neki uporno pokušavaju da dokažu i da kažu da određena regulatorna tela i određene agencije u našem pravnom sistemu nama nisu potrebni.

Krenuo bih prvo od Komisije za tržište hartija od vrednosti. Mogu da kažem da se izborom i novog predsednika ta Komisija je prvo morala da konsoliduje svoje poslovanje, da učesnici na tržištu hartija od vrednosti steknu ponovo poverenje u rad naše Komisije i samim tim da učestvuju na tržištu hartija od vrednosti, što je za svaku pohvalu jer to nije bila situacija do pre sedam ili osam godina.

Ono što takođe mene raduje da je u razgovorima i u izveštaju o radu za 2021. godinu i finansijskom planu za 2023. godinu kod predsednika Komisije stekao sam jednu određeno ubeđenje da njegova želja nije samo da se tržište hartija od vrednosti odnosi samo na vlasničke hartije od vrednosti, kao što je to do ovog trenutka bilo već da se i primenjuje na dužničke hartije od vrednosti kada su u pitanju određeni privredni subjekti, a sve iz razloga da se jedan deo naše privrede ne oslanja samo na finansiranje preko poslovnih banaka već i na prihode odnosno kredite koje može da dobije kao učesnik na tržištu hartija od vrednosti.

Na taj način utiče i na smanjenje kredita na finansijskom tržištu i samim tim poboljšavanje ukupnog makroekonomskog ambijenta na čitavoj teritoriji Republike Srbije.

Kada je u pitanju Agencija za energetiku, ako neko pogleda njene nadležnosti, videće i sam koliki je značaj same te agencije za energetiku ne samo u oblasti, kako to neki kažu, davanja dozvola, već čitavog jednog niza regulacija koje ima u svojoj nadležnosti Agencija.

Ono što je najvažnije, rezultati agencije za 2021. godinu i 2022. godinu govore nam da sama agencija jako dobro obavlja svoj posao zato što na tržištu, bez obzira do poremećaja do kojih je došlo na tržištu, jednim delom zasluga je i Agencije za energetiku, što ti poremećaji se nisu odrazili, pre svega, na privredu, na privredni ambijent, a kasnije i na stanovništvo.

Takođe, moram da istaknem da naša Agencija za energetiku se isto tako finansira iz sopstvenih prihoda koje ostvaruje na tržištu, tako da nije bilo ni jednog razloga da Odbor za finansije ne da saglasnost na finansijski plan Agencije za energetiku za 2023. godinu.

Takođe, Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava dao je saglasnost na Finansijski plan Regulatornog tela za elektronske medije za 2023. godinu.

Da podsetim kolege poslanike, koliko je meni poznato, taj REM je danas u štrajku ili je počeo da radi? Počeli su da rade. Odbor za finansije se rukovodio time da to, pre svega, treba da bude nezavisno regulatorno telo. Voleo bih da su kolege poslanici koji su bili na odboru iz bivšeg režima podržali nezavisnost jednog regulatornog tela.

Ono se finansira iz sopstvenih prihoda, a neki su hteli da mu uskrate mogućnost da se finansira u 2023. godini i to ovde u radnom telu koje pripada Narodnoj skupštini Republike Srbije, radnom telu i Narodnoj skupštini koji garantuju nezavisnost određenih regulatornih tela.

Narodni poslanici tu nezavisnost treba da čuvaju, a ne da je ruše, ne da se bore da Šolak dobije licencu, nacionalnu frekvenciju, pa da emituje program iz Luksemburga, jer i taj REM se finansira na osnovu izdatih licenci. Pa, šta bismo hteli? Da registrujemo firmu u Luksemburgu, da emitujemo program u Srbiji, da ne potpadamo pod zakonodavstvo Republike Srbije, a da imamo nacionalnu frekvenciju? Da ne pričamo o porezu. Mada mislim da su u ovom slučaju informisanje i medijski prostor čak i važniji od poreza. Znači, narušavana je od bivšeg režima nezavisnost REM-a zbog pravnog lica koje nije registrovano u Srbiji i ne podleže zakonskim propisima i regulativi Republike Srbije i, na kraju, ne plaća porez na teritoriji Republike Srbije, pa kada skočite na REM, prvo to imajte to na umu.

Kada izvadite vaše transparente i to imajte na umu i kažite jednom – imali smo 12 godina apsolutne vlasti na teritoriji Republike Srbije, nismo hteli da donesemo te zakone da bi radnici izumirali, da ne bi imali pravo na zaštitu države da upropastimo državu, da napravimo da to bude privatni feud tajkna, a mi da budemo bogatiji. To kažite građanima sledeći put, vi iz bivšeg režima, kada izvadite vaše transparente.
Dame i gospodo narodni poslanici, mnogo toga sam čuo u ovoj skupštini, mnogo diskusija, ali mogu da kažem da je jedna od ovih, mogu da je nazovem slobodno, vrhunski bezobrazluk. Tvrditi da se nešto potpisuje na samitu može samo vrhunski bezobrazan čovek zato što se na samitu ništa ne potpisuje, ili da ne zna, ali hajde da kažemo da ne zna.

Dalje, vrhunski bezobrazluk je zato što su mu evri jeftini, inače ih vrlo rado uzima u staračkom domu i to baš od onih naših gastarbajtera koji šalju za svoje stare taj novac, pa mu je i to malo pa traži da se povećaju penzije da bi iz budžeta uzimao još više i kao vrhunski bezobrazluk, žao mi je što gospodin Selaković nije tu, imali smo jednu jako zanimljivu diskusiju. Postavljam pitanje da li je taj starački dom legalan, da li ima dozvolu za rad, da li se izvršavaju poreske obaveze koje imaju prema zaposlenima, da li ima standarde da ispunjava uslove da bude starački dom, da li ih hrani tamo svinjskim mesom ili za trista, četristo evra uvaljuje kuvani kupus i zelje? Da li je možda neki unuk oslobođen plaćanja poreza? Jel ne treba u Srbiji ništa da se radi da bi takvi mogli da žive i prosperiraju?

Pazite sad ovo. Kaže, ako EU daje dva puta više para za migrante, da li to znači da će migranata da bude dva puta više u Srbiji? Ne znači, nego znači da ćemo manje para iz budžeta da potrošimo, ali mu je žao da trošimo para iz budžeta, mora za njega da ide budžet, ne zbog građana Srbije. Evo, to je samo jedan mali primer demagogije i vrhunskog bezobrazluka.