Poštovane dame i gospodo narodni poslanici nastavljamo sa daljim radom.
Nemate pravo na repliku, kolega Božoviću.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Srbislav Filipović.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Filipoviću.
Kolega Božoviću, prvo ne pričate o amandmanu, a javili ste se po amandmanu, a moj vam je savet, kao stariji i iskusniji kolega, da se izvinite koleginici Nataši Jovanović, da budete džentlmen. Da prihvatite odgovornost za ono što radite. Izvolite.
Kolega Božoviću, ne možete nikako da pomešate Nataše Jovanović, a da ne pomešate poslaničke klubove, to je nemoguće, pa nisu one bliznakinje.
Po amandmanu, izvolite.
Kolega Božoviću, moram da vam kažem, dao sam vam reč i pustio sam vas, zato što sam se nadao da ćete na kraju ipak da budete džentlmen. Očigledno je da vi ne znate ni kako se piše amandman, jer da znate, ne bi vam se takve greške dešavale. Znači, sa leve strane ide logo Narodne skupštine, a onda ide poslanička grupa kojoj pripada narodni poslanik koji podnosi amandman.
I još nešto da vam kažem, kao stariji kolega. Naučite jednom da kad pogrešite, a ljudski je pogrešiti, ovo je greška kao i svaka druga i svakome može da se desi, da barem jednom se izvinite za vašu grešku kolegi poslaniku. Pošto vam je teško da se izvinjavate građanima Srbije za sve što ste uradili, barem koleginici koju ste direktno stavili u neprijatnu situaciju, da ona podržava nekakve tajkune.
Po Poslovniku, Vladimir Orlić.
Pravo na repliku, polako kolega Božoviću, imate malo više, napravili ste, a evo koleginica Nataša Jovanović se javlja, ne verujem da ćete dobiti izvinjenje, ali izvolite.
Koleginice Žarić, izvinite, molim vas, kolega Božoviću, vi ste izazvali četiri ili pet replika i sada tražite da na svaku repliku koju ste vi izazvali dobijete pravo na repliku.
Neće moći.
Zatražite reč ponovo, koleginice Žarić.