Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Lapčević

Milan Lapčević

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Mi smo na sličan način tretirali član 11. a podsetiću vas da se radi o članu koji definiše da izvori sredstava finansijske podrške banci preuzimaju se od sredstva agencija, a da Republika Srbija, ukoliko se ukaže potreba, može nadoknaditi sredstva agenciji za radnje koje su pomenute u članu 1.
Dakle, mi razumemo da se u određenom trenutku ukaže potreba da se interveniše i da spreči dalje štete zbog propasti određene banke, ali ministar Dinkić je ovde, barem što se ovog člana tiče prilično kontradiktoran.
Pričao nam je kako je prethodna Vlada maja meseca upumpala 130 miliona evra u "Novu Agrobanku", koja je već imala kontaminirana sredstva, koja nisu mogla da budu potpuno pokrivena i ta sredstva su takođe otišla u nepovrat, a sada idemo u priču preuzimanja određenih banaka gde će sredstva dati Republika Srbija, procenjena sredstva koja se, kaže se u ovom zakonu procenjena na oko 250 miliona evra, s tim što nemamo precizan podatak koliko je to tačno, a to može da se izračuna.
Osnovno pitanje je, po kom osnovu će se ta sredstva dati i za koje namene? Ako smo govorili da su bespredmetno data ta sredstva, 130 miliona evra, bez kriterijuma od pre nekoliko meseci, kako sada na isti način tretiramo ovo kroz zakon i obezvređujemo mnogo više para i da li ćemo opet doći u situaciju da i ta sredstva propadnu?
Koja je vrsta kontrole da mi možemo da budemo sigurni da će upumpana sredstva potpuno ozdraviti ovu banku, ili bilo koje, mislim na one koje preuzimamo.
Zaista, za nas je nedopustivo da se na taj način odnosimo prema sredstvima građana, moramo tačno da znamo po kom osnovu će se dati novac.
Član 12. kaže da će tretman ovih finansijskih sredstava biti kao, u smislu zakona kojim se uređuje kontrola državne pomoći, kao i u slučaju otklanjanja opasnosti nastalih od štete u vanrednim situacijama. Tamo ima kriterijuma i tačno se zna kada može da se da. Ovde tih kriterijuma nema.
Mislim da mora da postoji bliže razrađena materija na koji način će se ta sredstva davati, za koje potrebe, i ne dopustivo je da se građanima Srbije nameće namet svaki put kada neko napravi skandalozne greške ili ispumpa i opljačka novac iz određenih banaka, da ne postoji mehanizam na koji način će se taj novac povratiti.
Mislim da pored krivičnih odgovornosti koje moraju da slede u ovom slučaju i slučajevima koji će verovatno naknadno nastupiti, a u vezi sa ovim zakonom, mislim da mora da se vodi računa i o tome kolika je aktiva tih banaka, kako će se taj novac tretirati, kao i imovina onih ljudi koji su direktno učestvovali u ovom finansijskom skandalu.
Mora da postoji mehanizam da se ta imovina konfiskuje i da to bude predmet vraćanja nazad u budžet.
Evo samo jedno kratko potpitanje. Malopre u toku rasprave ste pomenuli više puta da nije pošteno i da nema razloga da svi građani Srbije trpe štetu zbog toga što će eventualno, ukoliko se desi hipotetička situacija, da i "Razvojna banka Vojvodine" propadne, da trpe štetu da budžet Republike Srbije pokriva nešto što nije odgovornost države Srbije.
Ukoliko se to desi, ne daj bože, valjda se neće desiti, ja još jednom vraćam na priču da zbog ovakve situacije i zbog tvrdoglave politike, koju vodi rukovodstvo AP Vojvodine, treba da se nađe mehanizam kako će sredstva budžeta Vojvodine garantovati za to, a ne sredstva budžeta Republike Srbije.
Može da se nađe mehanizam i kroz budžet. Na kraju krajeva, definisano je Ustavom da 7% od budžeta Republike Srbije pripada AP Vojvodini. Neka tim sredstvima budžeta AP Vojvodine se garantuju ulozi u "Razvojnoj banci Vojvodine". Ako već žele da se hazaderski ponašaju, da se kockaju, neka garantuju onda to sa sredstvima koja su namenjena AP Vojvodini.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, danas je bilo zanimljivo, naročito večeras slušati raspravu koju ste i vi vodili delimično sa poslanicima iz najveće vladajuće stranke do skoro, a sada najveće stranke u opoziciji i ne može da se ne primeti upadljivi izostanak poslanika te sada najveće sada opozicione stranke sa današnjeg zasedanja. Verovatno ima razloga za to.
Retko kada mogu da kažem da se slažem sa vama, ali ovoga puta zaista to moram da priznam, u rečenici koju ste izrekli malopre da se radi o jako ozbiljnom problemu, jako ozbiljnoj situaciji koja je nesmotrenošću ili možda namerno rukovodstvo "Agrobanke" koji su sedeli u Upravnom odboru, ali i oni koji su im pomagali u tome doveli čitavu državu.
Pre mesec dana smo doneli rebalans budžeta po kome je ova država u minusu dve milijarde evra. Sada raspravljamo o tome kako je neko ili više njih pokrali i opljačkali "Agrobanku" i država mora da se dodatno zaduži i interveniše sa nekoliko stotina miliona evra da bi pokrila te gubitke. Pored enormno prazne kase dolazimo u situaciju da se kroz evidentnu pljačku iz "Agrobanke" i još nekih drugih banaka sav teret stavlja na leđa poreskih obveznika, odnosno građana. Sve to razumemo i da je situacija takva da se intervencijom kroz ovaj zakon pokušava sprečiti veća šteta koja bi nastala ukoliko se ovo ne bi uradilo, ali i od vas i od čitave Vlade zahtevamo najveću moguću odgovornost za ovo što se desilo, jer kada neko opljačka, spominjali ste cifru 600 miliona evra, onda zaista neko mora da podnese odgovornost za to što se desilo.
U tom sklopu bih hteo da vam postavim nekoliko pitanja. Kako je moguće, pošto je bilo reči da agonije oko "Agrobanke" i oko tih sumnjivih transakcija, davanja kredita traje bar godinu i po dana, da se niko od nadležnih organa nije ovom problematikom bavio? Da prevedem, Vlada ima učešće u "Agrobanci", ima svoje predstavnike i da li je moguće da niko od tih predstavnika u Odboru "Agrobanke" nije signalizirao da se tamo nešto sumnjivo dešava?
Drugo pitanje je – ako niko nije signalizirao od predstavnika Vlade u "Agrobanci" pa i u "Razvojnoj banci Vojvodine" mediji su se time bavili bar zadnjih godinu dana, kako je moguće da Vlada na svojim sednicama ili da pitam direktno vas dok ste učestvovali u radu Vlade ili vaši ministri kada ste vi izašli nisu dotakli to pitanje na Vladi da vidimo šta se dešava u "Agrobanci", da sprečimo na vreme veće štete koje su danas ovoliko očigledne.
Šta je radila Narodna banka Srbije za to vreme? Kako je moguće da se godinu i po dana razvlače po medijima afere o tome ko je i koliko ispumpao para iz "Agrobanke", a da Narodna banka koja vrši kontrolnu funkciju nad bankama nije intervenisala, nije prekontrolisala i nije našla ništa sumnjivo? Tražili smo, pre dva meseca kada se raspravljalo o smeni guvernera Narodne banke, ovde ozbiljnu raspravu o radu bivšeg guvernera i Saveta Narodne banke. To je bio način i tada smo tražili, sećate se, u raspravi da se rasvetle svi problemi vezani za "Agrobanku", za Razvojnu banku Vojvodine, za "Metalsbanku", za Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine itd. Da smo tada raspravljali o tome verovatno bi na videlo isplivalo sve ovo što se danas čulo i onda bismo sigurno imali malo više vremena i malo manje štete da smo reagovali na vreme.
Ovako olako prebaciti toliki teret, više stotina miliona evra, na leđa građana, zaista bez ozbiljnih posledica po one koji su to radili, bi bilo krajnje neodgovorno. Verujem da ono što ste malopre rekli, da ćete se vi založiti u Vladi, da se temeljno ispita sve sumnjive radnje i odgovornost pojedinca, pa da dođemo na kraju do odgovora koja je politička pozadina u tim sumnjivim poslovima. Ne bi mogao niko na svoju ruku da to radi da nije bilo pozadine i da nije bilo čuvanja leđa od strane ljudi koji su sedeli u najvišim instancama vlasti.
Na kraju krajeva, da se ispita odgovornost Narodne banke i njenog guvernera, gospodina Šoškića, da se opravdaju toliko visoka primanja koja imaju guverner i viceguverneri od po 600, 700 hiljada dinara. Valjda je njihov posao da kontrolišu rad svih banaka i da onemoguće da se dolazi do ovakvih situacija. Ovako smo došli u situaciju da moramo da pokrivamo tu rupu iz budžeta, da građani svojim izdvajanjima kroz poreze plaćaju nešto što ne trebaju i ne moraju, a neko će se bogatiti na njihov račun.
Verujem da će se kroz istrage ova pitanja razjasniti, ali tražim takođe i da oni koji su podizali kredite, koji su dobijali sumnjive kredite od "Agrobanke", a koji se danas pokazuju kao ne naplativi, da se strožije procesuiraju. Nemoguće je da neko dobije kredit, a da nema čime da vrati to. Kada građanin aplicira da dobije neki kredit mora da višestruko dokaže sposobnost da može da vraća kredit i da višestruko založi svoju imovinu kako bi banka bila sigurna da će vratiti ono što je uzeo. Kako je moguće da oni koji su dobijali više stotina miliona evra od "Agrobanke" to nisu garantovali i da to niko nije godinu i po dana kontrolisao.
Očekujemo, pre svega, odgovornost za to što je rađeno i verujemo da će kroz tu odgovornost isplivati mnogo toga na videlo i da će se pokazati da je prethodna vlada učinila katastrofalne greške, da ne kažem neku grublju reč, u aferi Agrobanke. Kroz aferu "Agrobanke" i kroz otvaranje problema Razvojne banke Vojvodine, trebalo bi ispitati i kako se poslovalo u Fondu za kapitalne investicije Vojvodine, pa i u Fondu za razvoj Republike Srbije. Ima i tamo šta da se nađe. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, mislim da ono što su moje kolege govorili je upravo suština stvari i da mi ne treba da pričamo o tome da li će biti manji broj ispita i da naše iznošenje podataka, što je naravno potrebno, po broju studenata koji prelaze u sledeću godinu u procentima jeste važno, ali mislim da je najvažnije šta oni sa sobom nose. Mislim da je mnogo manje važno kakvi su procenti, nego da je suština priče da fakulteti ne treba da proizvode brojke, da proizvode procente, kolika je ta uspešnost u procentima, nego da je suština priče kakvo znanje oni imaju i šta će na fakultetu poneti kao konačni proizvod.
Valjda ćemo se svi složiti u tome da su kriterijumi u visoko obrazovnim institucijama u zadnjih desetak, petnaest godina naglo pali, da danas imamo jedan proces gde se svi utrkuju, od privatnih do društvenih fakulteta, ko će veći broj studenata da upiše, a to se direktno vezuje sa onim kakvi su kriterijumi na fakultetima i kako se polažu ispiti, pa po sistemu manjeg otpora, komercijalizacija u obrazovnim institucijama uzima maha, na uštrb kvaliteta koji oni dobijaju.
Mislim da je najvažnije da, onaj ko ode da studira, da na tom fakultetu stekne neko znanje, a ne da što pre završi i da se institucija pohvali da ima veliki broj prolaznosti i da se što kraće studira.
Uvođenjem tržišta u sistem obrazovanja je omogućeno da svi mogu pod jednakim uslovima da pružaju tu uslugu. S druge strane, ako nemate tržište privrede, tržište rada koje će da izmeri šta jeste kvalitet a šta nije, šta je znanje a šta nije znanje, onda se to tržište obrazovanja pretvori u svoju suprotnost. Imate pomamu, naravno, ne kažem za sve, ali dobar deo privatnih obrazovnih institucija koje gledaju, pošto je to profitabilno, da upišu što veći broj studenata, snižavaju kriterijume da bi što više zaradile, a na diplomi može da piše šta god hoćete. Ako hoćete da vam piše da ste najlepši, oni vam kažu – vi ste najlepši, vi dobijate diplomu za vrlo kratko vreme, samo to platite. Pošto, nažalost, nema suviše ili ima jako malo pravih privatnih firmi koje traže znanje, pa proveravaju to znanje kada nekoga zapošljavaju, uglavnom je tržište rada svedeno na državne institucije i javna preduzeća, i postoji onaj drugi kriterijum - poznavanja nekog da bi se zaposlio a ne znanja, onda idemo u suprotnost, da i državne institucije, državni fakulteti, moraju da snižavaju kriterijume kako ne bi ostali bez studenata. Ako ostanu bez studenata, ostaće i profesori bez posla.
Dakle, moramo da uvedemo i da više vodimo računa o tome kako ćemo da zadržimo nivo znanja, odnosno nivo kvaliteta koje studenti dobijaju pri svom obrazovanju, a da malo manje vodimo računa o tome da li je procenat 30, 40, 20. Ako idemo po liniji manjeg otpora, naravno da će svi gledati da što pre završe fakultet i da dobiju diplomu, ako se isto vrednuje tamo i vamo, oni će gledati da što pre završe i da se što pre zaposle.
Spomenuli ste pre neki dan, kada je bila načelna rasprava, da se to pitanje kvalitetne diplome ne postavlja sa nekih čuvenih svetskih univerziteta – Harvar, Jejla, Prinstona. Da, ali tamo niko ne postavlja pitanje koja je prolaznost. Za njih ne postoje procenti da li je prošlo dva procenta ili 92. Oni imaju prag znanja - ko dostigne nivo znanja, on polaže ispit, ide dalje. Ko ne postigne taj nivo znanja, on ne ide dalje.
Dakle, suština priče jeste da studentima, razumem vas, omogućite kroz tehnologiju polaganja ispita, da lakše mogu to zvanje dostignu. Ali, da ne izgubimo na nivou kvaliteta znanja i onog što treba studenti da pokažu na ispitima kroz priču da li je četiri ispita ili je šest ispita. Mislim da treba ljudima omogućiti da u što većem broju slučajeva to znanje pokažu, a ne da merimo procente i da kažemo – sad nam je mali procenat prolaznosti, hajde da snizimo kriterijume da bi neko prošao i da bismo dostigli neke procente. Hvala.
Gospodine ministre, ako zaista jesmo opredeljeni da pomognemo da se poveća natalitet i da nemamo belu kugu, da nemamo osiromašenje i pustošenje čitavih krajeva, mislim da ova logika zaista nije na mestu.
Verovatno jako dobro znate koliko je papirologije potrebno da bi se došlo do tog vašeg projektovanog povraćaja PDV. Zamislite da svaki roditelj kada ode da kupi kašice skuplja fiskalne račune i da ih onda donosi da refundira, pa da stoji u redove, pa da piše zahteve, da plaća takse i da nekada dobije povraćaj 500 dinara, 1.000 dinara ili već koliko?
Baš bih voleo da čujem, verovatno ste pravili neke analize, koliki je to prihod koji se dobija od PDV-a na ovu opremu, na hranu i na slično, koliko će to para država ubrati po tom osnovu. Da li je moguće da će država da propadne ukoliko ne ubere, ne verujem da se radi o ciframa koje mogu da budu uporedive možda sa 200-300 miliona godišnje do milijardu, u vrh glave, da li je moguće da ne možemo da imamo isti tretman prema deci i jednih i drugih? Oni koji su sirotinja moraće da skupljaju fiskalne račune iz svake prodavnice i da dolaze posle na šaltere da to predaju, da bi refundirali taj novac. Mislim da to nije u redu.
Ako jesmo zaista suštinski opredeljeni da pomognemo natalitet, da li ćemo tu istu meru, tu istu logiku o kojoj ste sada pričali, da primenimo i za pomoć za rođenje prvog deteta, drugog deteta, trećeg, četvrtog, kako ono ide, ne znam, 60.000, 80.000, 100.000, pa ćemo i za to da kažemo – ovi imaju pravo, a ovi nemaju?
Ako zaista želimo da pomognemo natalitetu, mislim da ta logika mora da se primeni, da ćemo pomagati svu decu, da stimulišemo možda više, da okrenemo priču prema majkama koje treba da rađaju, pa da one imaju određene prihode po tom osnovu, a ne da delimo na decu koja su iz sirotinjskih ili bogatih porodica.
Ima načina da se bogate porodice oporezuju zato što imaju velike prihode na drugi način. Evo, recimo, u Zakonu o porezu na dohodak građana, da na taj način prikupimo taj nedostajući novac, a da svu decu tretiramo jednako.
Mislim da je procedura previše komplikovana i da na ovaj način nećemo ništa učiniti.
Gospodine Mileniću, mi se ovde ne svađamo nego konstruktivno raspravljamo o tome kako pomoći onima koji žele da imaju decu, a ne kako im odmoći.
Siguran sam da, ukoliko ih teramo da skupljaju fiskalne račune i da se guraju po šalterima, da im nećemo pomoći. Kao i što sam siguran da to pozivanje na mere, koje pišu u direktivama EU, u ovoj oblasti zaista je više nego licemerno. Verovatno u tim direktivama EU piše i da majke treba da budu stimulisane, da imaju plaćeno 100% trudničkog ili porodiljskog bolovanja, pa se to ne primenjuje kod nas. Verovatno imaju i druge mere stimulacije za drugo, treće, četvrto dete, pa se to isto ne primenjuje kod nas.
Hajde da, ako hoćemo da budemo konskventni u tome, da primenjujemo sve što piše ili da ne primenjujemo. Mislim da pozivanje na to da negde neko piše i da neko treba da nam kaže šta treba da uradimo je zaista dno dna. Ako mi nismo svesni šta je nama potrebno i kako da pomognemo roditelje da krenu u tu hrabru odluku da prošire porodiu, onda nam niko ne može pomoći.
Ako smo došli dotle da zbog toga što piše u nekim direktivama treba da smanjimo PDV ili ne treba da smanjimo, onda mislim da je ova rasprava bespredmetna. Mislim da nije ni dobra poruka da nismo spremni da se odreknemo nekih, sami ste rekli, dve milijarde dinara ukupno za dve godine. To znači da će na godišnjem nivou to biti znatno manje. Ako država ne može na drugim nametima, npr. na alkohol, na cigarete ili na nešto drugo što je luksuz ili progresivnim oporezivanjem onih koji imaju visok dohodak, da nadomeste te dve milijarde ili milijardu dinara, onda zaista mislim da je besmisleno da pričamo bilo šta ovde. Hvala.
Poštovani ministre, razumemo potrebu da se republički budžet, koji, kako rekoste, je opustošen i upražnjen, popuni nekim dodatnim prihodima i razumemo potrebu da Ministarstvo finansija, odnosno Vlada pribegavaju ovim merama, koje svakako nisu popularne, ali koje su iznuđene povećanjem akciza na određene proizvode. To svaka zemlja radi kada je ugrožena finansijska stabilnost. Povećavaju se akcize, pre svega, na ono što se zovu luksuzni proizvodi i na naftne derivate.
Međutim, zaista nam nije jasno koja je logika i koji je motiv da se podigne akciza na tečni naftni gas, a da se paralelno, recimo, ne podigne na benzin ili, recimo, da se uopšte alkoholna pića i drugi proizvodi, koji su luksuz, na njih uopšte ne odnosi povećanje akciza.
Tečni naftni gas se ubraja u zelene energente. Svaka zemlja stimuliše zelenu energiju, korišćenje zelenih energenata. Mislim da smo potpisnici i Kjoto protokola i određenih preporuka EU u tom pogledu, tako da mislim da razumem da će se od toga u budžetu inkasirati određena svota novca, ali mislim da to nije dobro da se inkasira od zelenih energenata. Postoji način da se i na drugim mestima taj novac nađe, ali ne da se oporezuje tečni naftni gas koji je ekološki energent. Naprotiv, ti energenti treba da budu stimulisani i da, kao što su i do sada bili stimulisani, budu što niže cene kako bi građani što više koristili, odnosno što manje zagađivali okolinu.
Mislim da ima razloga da razmislite o usvajanju ovog amandmana i eventualno o nekoj drugoj preformulaciji, pa uvođenje akciza na nešto drugo što bi destimulativno uticalo, recimo, na korišćenje benzina. Benzin spada u naftne derivate, ali ne spada u ekološke energente. Na njih možete podići tu akcizu i na taj način rešiti problem manjka novca, a s druge strane stimulisati one koji ne zagađuju okolinu. Hvala.
Naša logika je obrnuta od onog što smo malopre čuli od kolege Hajdarevića. Mislimo da država ne treba da štedi one koji koriste cigarete, one su svuda u svetu luksuz i cigarete su jako oporezovane, naročito u zemljama zapadne Evrope, tako da sam siguran da ne postoji jefitinije cigarete od tri, četiri evra po pakli u bilo kojoj zemlji zapadne Evrope. Kod nas će biti, sa ovim najnovijim akcizama reda veličine, najkvalitetnije cigarete "Malbora" negde do 200 dinara što je nešto ispod dva evra, što mislim da jeste visoko za naš standard.
Ako imamo u vidu da to nije prehrambeni proizvod, 250, neka budu dva evra, ali je to daleko ispod 5 evra kako je u Italiji ili Austriji. Mislim da ako je već luksuz, ako je to nečiji lični izbor da puši, onda neka plati. Svuda se budžet u svakoj normalnoj zemlji puni najviše, ili se najviše oporezuju akcizama oni proizvodi koji su luksuz, alkohol i cigarete i kafa. Ima logike ako se htelo, malopre smo pričali o PDV na bebi opremu, pa sada smo pričali i o akcizi na TNG, dakle ako je nešto rupa u budžetu i ako nedostaje da se nekim nametima popuni taj budžet, onda ima logike ići na ovu priču. Neka budu i drastičnije akcize na cigarete, na alkohol, svako ima izbor da li će to koristiti ili neće, neka plati i neka se tako puni budžet.
Jeftine cigarete, samo najsiromašnija i najnerazvijenija društva imaju jeftine cigarete, i ona koja su najnezdravija. Mislim da i naša strategija razvoja zdravlja stanovništva predviđa da se smanji broj pušača, jer imamo ogromna izdvajanja za one koji boluju od karcinoma pluća i svih ostalih bolesti koje izazivaju cigarete. Jedna od mera, ne kažem da je jedina, ali jedna od mera je da se ide u tom pravcu i poveća cena. Nije mali broj ljudi koji će se odlučiti da prestane da puši time što će reći – previše izdvajam za cigarete, možda bih mogao da na mesečnom nivou uštedim patike za dete, ako prestanem da pušim. To će s jedne strane poboljšati zdravlje stanovništva, a sa druge strane možemo rešiti, za one koji neće da se odreknu toga, priliv u budžet.
Mislim da ima smisla razmišljati u tom pravcu i ovaj amandman koji smo mi podneli podrazumeva tako nešto da se što pre krene sa većim akcizama. Dakle nismo za to da se ravnomerno raspodeli teret krize i da punjenje budžeta padne na najsiromašnije nego upravo obrnuto. Hvala.
Poštovani predsedavajući, govoriću dva minuta po amandmanu, a ostatak od vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe.
Gospodine ministre, DSS u načelu podržava koncept da se suvišne agencije, kancelarije i uprave, koje su osnovane prethodnih godina, smanje i da se dobar deo njih ukine, a da se ti poslovi prebace organizaciono u Ministarstva u skladu sa opredeljenjem Vlade da se racionalnije odnosi prema budžetskim sredstvima, prema sredstvima poreskih obveznika.
Tu zaista imamo razumevanje za određene poteze koje i vaše ministarstvo i čitava Vlada su predložili izmenama ovih zakona, međutim mislimo da u Predlogu zakona o izmenama Zakona o energetici, koji suštinski ima samo jednu značajnu odredbu, a to je ukidanje Agencije za energetsku efikasnost, mislimo da ste napravili grešku. Pokušaću da vas u svom obrazloženju ubedim da ipak ova stvar ne ide, jer smatram da ima mnogo razloga zbog čega bi Agencija za energetsku efikasnost trebala da bude samostalna i da radi mnogo više i mnogo šire poslove, nego što je do sada radila zato što Srbija ima najniži stepen energetske efikasnosti u Evropi, a verovatno među najnižim u svetu.
Države zapadne Evrope po kvadratnom metru potroše manje od 100 kilovata sati energije godišnje. U našoj zemlji potrošnja se kreće od 150 do 180 kilovat sati po metru kvadratnom. Od ukupne potrošene energije u Srbiji skoro polovinu potroše građani u svojim stanovima, a čak 65% te energije se odnosi na grejanje. Ne treba da pojašnjavam dalje neko opšte stanje izolovanosti i energetske efikasnosti u našem zgradarstvu, naročito kada je u pitanju grejanje. Znate da skoro 90% zgrada, naročito privatnih nema dobro urađenu izolaciju u zgradama i da su to bukvalno rasipači energije.
Specifična potrošnja energije, recimo, u Danskoj je 96 kilovati po kvadratu u sezoni za grejanje.
U Srbiji se to kreće oko 230 kilovat sati po metru kvadratnom u javnim zgradama, one koje su, da kažemo, prilično dobro izolovane, u privatnim kućama se to kreće i do preko 300 kilovat sati po metru kvadratnom.
Utrošak energije u nekim sektorima je čak 4-5 puta veći od zapadnih zemalja. Zbog toga naša privreda proizvodi robu koja nije konkurentna, domaćinstva plaćaju veće račune, dok država daje više para za uvoz struje, gasa i drugih energenata. Tako smo postali svetski šampioni u neracionalnoj potrošnji energije, zak i za javnu raspravu. trošimo 50% više energije za javnu rasvetu nego zemlje EU. U rebalansu budžeta je predviđeno da za Agenciju za energetsku efisasnost se izdvoji ukupno na godišnjem nivou oko 19 miliona dinara.
Rekao sam na početku da podržavamo koncept da se ne potrebne agencije, duplirane agencije, kancelarije i slične organizacione celine, koje su formirane ranijih godina, ukinu, da se prebacu posao na ministarstvo da bi se napravile uštede. Nije nam jasno kako vam nije upalo u oči, recimo da, ukinete Kancelariju Nacionalnog saveta za decentralizaciju Republike Srbije, 32 miliona, Kancelariju za saradnju sa civilnim društvom 38 miliona, Kancelarija za legulatornu reformu analliza efekata propisa 18 miliona, Kancelarija za reviziju sistema upravljanja sredstvima EU 38 miliona, Kancelarija za stručne i operativne poslove 33 miliona. Imamo Upravu za utvrđivanje sposobnosti brodova za plovidbu, pazite, posebnu upravu za utvrđivanje plovidbe brodova, koja troši na godišnjem nivou 42 milina, a paralelno sa time imamo i direkciju za vodne puteve, koja troši mnogo više. mislim da je moglo da bude racionalnije da se nešto od toga spoji, a ne da se ukida Agencija za energetsku efikasnost.
Šta je posao agencije? Agencija pored nekih projekata koje treba da odobrava, treba i da širi svest o racionalnoj upotrebi energije. Slažem se da jedan od razloga, koji je verovatno vas vodio bio i taj da Agencija za energetsku efikasnost nije obavljala posao za koji je osnovana tokom ovih godina, da je to moralo da bude daleko efikasnije i prisutnije u javnosti i da sprovodi strategiju razvoja energetike Republike Srbije, koja u sebi predviđa da se osnuje i fond za energetsku efikasnost koji bi imao početka sredstva u visini od 40 miliona evra, koji bi bili dovoljni za početak da se daju povoljni krediti, pre svega građanima za izolaciju svojih objekata, za promenu tehnologija u industrijama i sličnim stvarima, kako bi se stepen potrošnje energije smanjio bar za jedan deo.
Samo ekonomski siromašne zemlje, nedovoljno edukovane, nerazvijene i energetski zavisne troše ovoliko energije i ne vode računa o tome. Mislim da nemamo prava na to. Ne kažem da će sada ovi poslovi, koje je trebala da obavlja Agencija za energetsku efikasnost, naročito u marketinškom smislu, da stalno popularizuje ovaj način očuvanja energije, da bude potpuno ukinut. Vidim ovde da ste predvideli da će te poslove u buduće obavljati samo ministarstvo i imati jedan poseban odsek za to, ali verujem da ministarstvo pored mnoštvo poslova, koje treba da obavlja, neće na pravi način sagledati ovu specifičnu oblast.
Stručnjaci su izračunali da samo u oblasti zgradarstva, ukoliko bi uložili da izolujemo sve objekte, da se ne bi rasipala energija, možemo da sačuvamo energetske kapacitete jačine jedne Termoelektrane Nikola Tesla. Ne treba da vas podsećam koliki su to kapaciteti, koliko struje potroši, odnosno proizvede Termoelektrana Nikola Tesla. S obzirom da je u zadnjih mesec dana vrlo aktuelna priča o izgradnji novih energetskih kapaciteta, mislim da je to način kako Srbija može da, prvo smanji potrošnju svoje energije, da time ne rasipa novac, jer rasipanjem energije se rasipaju i novci, a da pri tom ne ide u izgradnju novih kapaciteta, pre nego što je svoje unutrašnje iscrpla. Ti unutrašnji resursi upravo leže u energetskoj efikasnosti.
Pretpostavljam da će vaš odgovor biti da ste predvideli da se ti poslovi rade u okviru ministarstva ali vas molim da imate ovo na umu kada se bude radio nacrt budžeta za narednu godinu, da se predvidi mnogo više sredstava i da se osmisli način kako da se podstiče energetska efikasnost. Da se konačno stavi u funkciju Fond za energetsku efikasnost koji će promovisati ove aktivnosti, koji će davati ljudima podsticaje za ugradnju energetski efikasnih uređaja, za izolacije itd, itd. Čak možete onda razmišljati i o smanjenju poreza na izolacione materijale i na slične stvari koje mogu da dovedu do energetski efikasnih objekata. Time ćemo sigurno podstaći ljude da to rade, a krajnji rezultat će biti pozitivan efekat i za državu i za građanina pojedinačno. Hvala na razumevanju.
Mislim da se nismo dovoljno dobro razumeli.
Prvo, agencija je osnovana 2002. godine tačno uredbom, ali je 2004. godine Zakonom o energetici, 2009. i 2010. godine izmenama Zakona o energetici i novim Zakonom o energetici je tačno ustanovljen njen pravni položaj i njene nadležnosti.
Nije tačno da je ona trebala da bude regulatorno telo. Šta ima da radi Agencija za energetsku efikasnost kao regulatorno telo? Ona ima obavezu da promoviše programe, da finansira projekte, tačno je da je dobijala sredstva i da je osnovana sredstvima koja su dobijena kao donacija, ali za početak su to bila dovoljna sredstva nadalje. Da bi se ova problematika potpuno sagledala i da bi promovisali energetsku efikasnost kao najracionalniji vid korišćenja energije neophodno je da se neko time bavi. Vi kažete sada da je neracionalno bilo da se potroši 18 miliona, jel to znači da ćete sve ljude otpustiti? Ne verujem. Znači, oni će preći da rade u ministarstvo i isto će trošiti te pare. Dakle, isto će 18 miliona koštati, ili neznatno manje, možda za direktorsko mesto ili nešto, možda će biti 15 miliona za plate, ali suština je u tome, rekli ste da je agencija postala član mnogih međunarodnih organizacija, sada kada se agencija ugasi, ne može ministarstvo da bude član međunarodnih organizacija. Ne može.
Dakle, mislim da je specifična oblast i da mnogo više sredstava, ne za plate ljudi, ako veliki broj ljudi u toj agenciji radi, smanjite, ali poslovi kojima ona treba da se bavi na promociji filozofije racionalnog korišćenja energije i podsticaja da se ugrađuje ovo što sam pričao – efikasni uređaji i izolacije na kućama, treba da bude mnogo veći. U tom smislu treba da postoji i kreditna podrška, smanjivanje kamate, smanjivanje poreza na te materijale, kako bi se podigla svest o racionalnoj upotrebi energije.
Na kraju krajeva, racionalna upotreba energije je direktno povezana sa očuvanjem životne sredine, sa zdravim vazduhom, sa prirodnim resursima koje ova zemlja nema itd. Mislim da je priča mnogo kompleksnija i nećemo uštedeti neke značajne pare time što ćemo da ugasimo ovu priču, a da to stavimo u zapećak da bude deo posla ministarstva koje, pored mnogih poslova, pitanje je koliko može da se bavi ovom problematikom. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, nezaposlenost u Srbiji je najveći problem koji ova zemlja ima i to nije nikakva filozofija. Svi znamo to i sve stranke u kampanji su se bavile uglavnom ovom problematikom kao primarnom. U toku te predizborne kampanje smo čuli razne ideje na koji način se može smanjiti nezaposlenost u našoj zemlji. Podaci kažu da je skoro 26% građana Srbije nezaposleno, da je nezaposlenost porasla u odnosu na 2011. godinu skoro za 4% i da je duplirana u odnosu na april 2008. godine, kada je stopa bila 13,7%. Doduše, tu sad ima i onih zamki sa metodologijama, pa u zavisnosti kakvu metodologiju koristite, imate različite podatke.
U svakom slučaju, jedna stvar oko koje se nećemo sporiti jeste da je ogroman broj naših sugrađana nezaposlen i da država treba zaista na najozbiljniji mogući način da se pozabavi ovom problematikom.
Mi smo predložili da pored tih sistemskih mera koje treba da oslobode nameta privredu, u smislu onoga što smo predložili, parafiskalnih nameta i drugih stvari, sa jedne strane, sa druge strane se stimulišu poslodavci za otvaranje novih radnih mesta, ali smo smatrali da u samom budžetu, odnosno rebalansu budžeta za ovu godinu imamo stavke koje su predviđene u nerealno visokim iznosima. Smatramo da je tema za razmišljanje da se deo sredstava koji se nalaze na stavci "ostali transferi", nenamenski transferi od četiri milijarde i 900 miliona smanje na milijardu i po, a da isto toliko budu povećan sredstva koja će se transferisati Nacionalnoj službi za zapošljavanje za nekih tri milijarde i 400 miliona dinara, kako bi Nacionalna služba za zapošljavanje uspela da deo onih programa koje je predvidela za ovu godinu i sprovede.
Verovatno znate da je u planu i programu rada Nacionalne službe za zapošljavanje bilo različitih načina kako će se podsticati oni koji zapošljavaju od posla za početnike, mala i srednja preduzeća, zanatskih radnji itd. Ima puno toga za šta su raspisani konkursi u toku predizborne kampanje, naravno, motiv je jasan, da se populariše rad vlasti, ali da je sve to ostalo na početku i da je jako mali broj ljudi uspeo da iskoristi ta sredstva, jer su i cifre bile vrlo ograničene.
Obzirom na to da postoji veliki broj projekata koji su podneti Nacionalnoj službi, ima rezona da se razmišlja o tome da ljudi imaju ideja kako da sebe zaposle ili da otvore neko novo radno mesto, ali da im je potrebna pomoć. U tom smislu je išao naš amandman, da se tamo gde nije neophodno, a mislimo da u nenamenskim transferima nije neophodno da stoji ovoliko sredstava, da se ta sredstva prenamene Nacionalnoj službi i da probamo, neće biti puno vremena u ova tri meseca, ali opet je to naš savet, da se razmišlja za narednu godinu, da se što više sredstava opredeljuje za programe zapošljavanja, samozapošljavanja ili podrške u zapošljavanju od onih većih subjekata koji zapošljavaju veći broj ljudi. Mislim da ima smisla razmišljati o usvajanju ovog amandmana, pa vas pozivam da to i učinite. Hvala.
Amandman se odnosi na nova zaduženja preduzeća "Srbijagas". U odeljku 3. rebalansa budžeta su pobrojane institucije i javna preduzeća za koja država garantuje da treba da se zaduže za određena sredstva i na strani šest se kaže, to je bilo i u osnovnom budžetu, da će država dati garancije za zaduženje javnog preduzeća "Srbijagas" za održavanje tekuće likvidnosti u iznosu od 190 miliona evra, pa je dodato pri kraju strane u tački 10. – za tekuće održavanje likvidnosti ponovo za "Srbijagas" 170 miliona evra. Mislim da tu nešto nije baš u redu.
Da vas podsetim, bili smo u prethodnom mandatu poslanik i gospodin ministar zna da je ovaj parlament u toku 2010. godine ratifikovao, odnosno odobrio da se "Srbijagas" zaduži kod banke "Inteza", takođe za tekuću likvidnost u iznosu od 170 miliona evra. U toku 2011. godine je uzet još jedan kredit u iznosu 180 plus 30 miliona evra, što ukupno iznosi 380 miliona evra za prethodne dve godine. Sada ćemo samo za ovu godinu odobriti da se "Srbijagas" zaduži za dodatnih 360 miliona evra. Mislim da je to malo preterano i da "Srbijagas" treba prvo da vidi kako posluje unutar svog preduzeća, da li je iscrpela sve mogućnosti za racionalnim poslovanjem, pa tek onda da idemo u dalja zaduživanja. Ne znam čemu to vodi?
Mislim da ovoliko zaduživanje "Srbijagas", gospodine ministre, zaista ničemu ne vodi. Ako je "Srbijagas" već 380 miliona u dugu, a odobrićemo im još 170 miliona evra za tekuću likvidnost, pri tom, nisam siguran koliko "Srbijagas" racionalno posluje. Po mojim saznanjima, ima nekoliko sportskih klubova koje "Srbijagas" finansira kao sponzor. Znam više desetina manifestacija po Srbiji koje se održavaju, gde je "Srbijagas" sponzor, pri tome, na sajtu "Srbijagas" imamo
izveštaje, zadnje izveštaje koji se nalaze na sajtu – konsolidovani finansijski izveštaji "Srbijagasa" za 2008. godinu, napomene u izveštaju za 2008. godinu, finansijski izveštaj "Srbijagasa" za 2008. godinu, za 2007. godinu i za 2006. godinu. Od 2008. godine pa nadalje nemate ni jedan dokument o finansijskom poslovanju "Srbijagasa", bar na njihovom sajtu.
Videli smo u medijima da je "Srbijagas", po rečima direktora, imao profit prošle godine od 1,25 milijardi dinara. Sećamo se da je stalno bila priča o tome da mora da se zaduži jer prodaje gas po nižoj ceni nego što ga kupuje i to država treba da pokriva. Mislim da, bez ozbiljnije analize poslovanje "Srbijagasa", ne smemo dalje da idemo u priču zaduživanja, jer će to jednom da pretera meru. Hvala.
Hvala vam, gospodine ministre, što delimo razmišljanje u ovom sistemu. Mislim da nije logično da neko kaže da posluje sa gubicima, a da pri tome bude sponzor raznim manifestacijama i klubovima – roštiljijada u Leskovcu, sponzor "Srbijagas", festival trube, sponzor "Srbijagas". To je od njih humano, lepo, ali kada poslujete pozitivno, onda je u redu i sponzorišite, sponzorišite klube. Sada ispada da će, zbog gubitka "Srbijagasa", država da se zadužuje, jer "Srbijagas" ne može da vrati i onda će čitava Srbija da vraća dugove, pa ćemo i mi iz Niša, ljudi iz Vranja, iz Leskovca kroz poreze da plaćaju dugove "Srbijagasa" koji su potrošeni, uglavnom, na neke stvari koje se nisu odnosile na naš kraj. Mislim da to nije pošteno i da za to treba da postoji jedan odgovorniji odnos prema preduzeću i prema trošenju sredstava.
Ja sam podneo jedan amandman na član 5. koji zbog tehničke neispravnosti nije mogao da bude predmet rasprave, pa bih želeo da kažem par reči o tome, smatram da je jako važno, i mislim, verujem da ćete mi dozvoliti da o tome nešto kažem.

(Predsedavajući: Samo  se izvinjavam gospodine Lapčeviću, sa  puno tolerancije ali je vrlo teško govoriti o amandmanu koji nije u proceduri.)

Znam, znam ali prosto želim da ako nije problem da kažem par reči.

(Predsedavajući: Hajde izvolite ja ću biti tolerantan, ali prosto moram da vas upozorim.)

Ukazao sam kod Ministarstva saobraćaja, dakle u razdelu zgrade građevinski objekti, u rebalansu budžeta je predviđeno milijardu i 362 miliona dinara namenjeno za izgradnju mosta Zemun-Borča u skladu sa ugovorom o građenju. Nemamo ništa protiv, da neko ne shvati da imam nešto protiv toga da se u budžetu nalaze sredstva za izgradnju ovog važnog mosta, ali moram prosto da kažem, da se otmem utisku da smo te stvari, takve stvari viđali i u ranijem budžetima i rebalansima, pa je to bilo prethodnih godina namenjena sredstva i za rekonstrukciju Gazele, pa i sredstva za obilaznicu oko Beograda.

Jednim amandmanom sam pokušao da deo sredstava opredelim za izmeštanje železničke pruge iz centra grada Niša. Tu priču ste možda ranije čuli, šteta što ministar Dinkić nije tu. Za njega bi bilo mnogo, uvažavajući ministra Obradovića, mnogo bitnije da se njemu kaže. Dakle, kroz grad Niš, kroz samo jezgro grada Niša prolazi železnička pruga koja vodi prema Bugarskoj, Turskoj, Bliskom Istoku.

Sav teret, bilo da se radi o teretnom, o opasnom, o železničkom putničkom saobraćaju prolazi kroz centar grada Niša. Grad Niš 40 godina pokušava da tu železničku prugu izmesti iz samog centra, da izgradi obilaznicu, naravno to ne može da uradi grad. Železnica je državno preduzeće i mora da ona brine o svojoj proceduri, ne da to radi grad. Nikada nismo imali razumevanja za to. Zadnjih nekoliko godina se intenzivno radilo na tome, uradili smo urbanističke projekte, uradili smo glavni projekat zaobilaznice, uradi eksproprijaciju zemljišta. Potrebno je da se opredele sredstva i da se krene konačno sa tim radovima. Samo jedan podatak ilustrativan, u čitavoj priči, da ne pričamo o zagađenju, o saobraćaju koji je potpuno zagušen u gradu. Više od 150 ljudi je poginulo na toj deonici zato što nema denivelacije pruge.

Mislim da je jako važna stvar, da svaka vlada naročito ova, da predvidi ta sredstva. Znamo da nije moguće u ovom rebalansu, i zbog mog pogrešnog amandmana, ali prosto sam želeo da ukažem da se to ima u vidu pri rađenju novog budžeta i ja vam se zahvaljujem što ste mi dozvolili da to kažem.
Posle ove divne rasprave koju smo slušali zadnjih sat vremena o tome kako je u prethodne četiri godine sve bilo sjajno u Pančevu, samo od danas ili od juče je počelo sve da bude super.
Dakle, u članu 21. smo predložili da se plate i penzije umesto da se usklađuju sa rastom inflacije i potrošačkih cena, treba da se usklađuju sa rastom bruto društvenog proizvoda.
Smatramo da je to mnogo realnije i normalnije da onoliko koliko bude rastao BDP u državi da se toliko povećavaju plate i penzije. U suprotnom možemo da idemo u nedogled i da veštački povećavamo plate i penzije, a da za to nemamo osnova u realnom životu, da privreda toliko ne proizvodi i da moramo da se zadužujemo i da ulazimo u deficit, a to nam se sada dešava.
Mislim da je potpuno normalno i logično. To je valjda u svakoj zemlji da onoliko koliko vam raste bruto društveni proizvod toliko možete da podižete plate i penzije. Jedino je to održiv sistem. Obzirom da smo čuli obećanja sadašnje Vlade da će inflacija biti mala, a rast BDP veliki, to je još povoljnije za one koji primaju platu iz državnog budžeta i za penzionere. Taj rast BDP će biti veći od inflacije, tako da je u svakom slučaju korektnije i bolje rešenje za njih.