Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Lapčević

Milan Lapčević

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Član 27. gospodine predsedavajući, on reguliše…
Gospodine Novakoviću, celog dana sedim ovde u sali, kao i većina kolega iz pozicije i opozicije i zaista ne mogu da se otmem utisku d ne mogu da pohvatam konce po kom Poslovniku radimo pre podne, po kom po podne, po kom vi radite, a po kom Poslovniku radi gospođa Čomić. Bili ste prisutni ovde sve vreme u prepodnevnoj raspravi kada…
(Predsedavajući: Izvinjavam se, po tom Poslovniku koji sami spominjete radi se o amandmanu na član 2. poslaničke grupe Napred Srbijo. Izvolite.)
Dakle, nepopravljivi ste. To je moj krajnji komentar.
(Predsedavajući: U poštovanju odredaba Poslovnika, naravno, potpuno sam nepopravljiv.)
Nepopravljivi ste. Ako su jutros, a bile su prisutne vaše kolege iz vaše poslaničke grupe, 10 puta bile replike sa jedne i sa druge strane sa kolegama iz LDP, to je bilo sasvim normalno, a sada kada se direktno prozivaju ljudi, bilo da su iz DSS, SRS ili SNS, onda nema osnova za repliku. Zaista mi nije jasno zbog čega je to tako, ali pretpostavljam da će građani vrlo dobro zaključiti šta je razlog tome. Zaista nije u redu.
(Predsedavajući: Izvinjavam se, hoćete li da govorite po amandmanu i o temi?)
Ja koristim vreme svoje poslaničke grupe, kao što ni meni niste dali pravo na repliku.
Mislim da taj princip sile koji upotrebljavate zaista nije primeren, obzirom da se radi o jednoj vrlo akademskoj i kulturnoj raspravi. Ne znam zašto uskraćujete jednu normalnu demokratsku raspravu parlamentu, pa valjda je parlament zato i osnovan da bismo raspravljali o nekom predlogu zakona sa argumentima. Ne zloupotrebljavamo priču, nikoga ne vređamo, ne znam zbog čega ne bi imali pravo da kažemo šta mislimo.
(Ivan Andrić, s mesta: Replika.)
(Zoran Krasić, s mesta: Replika.)
Hvala gospođo Čomić.
Član 104. stav 3: "O korišćenju prava iz st. 1. i 2. ovog člana, odnosno o replici odlučuje predsednik Narodne skupštine". Niko ovde ne osporava da je to diskreciono pravo predsedavajućeg…
(Predsedavajuća: Diskreciono pravo ne može da bude predmet povrede Poslovnika.)
Mogu li samo da objasnim u jednoj rečenici? Nije povreda Poslovnika…
Malo pre ste pomenuli reč "konzistentnost" u raspravi. Malo ću da vas podsetim na tu konzistentnost koju i vi iznosite u argumentaciji kao i članovi vaše poslaničke grupe.
Rečeno je da je ovo zajednička kampanja vaše političke opcije sa vašim koalicionim partnerima. Ako je to zajednička kampanja, zašto ovaj predlog zakona nije došao kao vladin predlog, a ne predlog vaše poslaničke grupe? Nisam siguran da je to tačna tvrdnja, tako da se ne bi na ovaj način sprovodila da je to tako.
Govorili ste o tome kako će se pokriti navodni deficit ili po nama predviđeni deficit na osnovu većih primanja u budžetu lokalnih samouprava. Rekli ste da je ukupan prihod po osnovu poreza na zarade u Republici Srbiji 110 milijardi dinara godišnje. Pošto se 40% povećava opštinama, to je 40% puta 110 milijardi - 44 milijarde dinara, je li tako? Nije 40 milijardi koliko ste vi govorili.
Sadašnje stanje je da je budžet Republike Srbije u minusu oko 120 milijardi dinara projektovano i stanje je da su transferi lokalnim samoupravama na nivou 32 milijarde dinara. BDP 1,7% koliko je zakonski minimum za transfere lokalnim samoupravama, iznosio je 57 milijardi.
Prema vašem predlogu zakona, ako se ne varam, član 4. govori o tome, da će transferi ostati na nivou 1,7% BDP, dalje 57 milijardi. Razlika u odnosu na sadašnje stanje u odnosu na ovaj budžet je 25 milijardi, 32 do 57 je 125 i povećanje 40% poreza na zarade prema lokalnim samoupravama, to je ukupan minus na onoj drugoj strani od 70 milijardi dinara.
Ako ste nam objasnili da će nastati ušteda u republičkom budžetu tako što će 15 milijardi dinara, koje su, navodno, predvidela razna ministarstva za lokalne projekte, biti ukinute – 10 milijardi iz antikriznih mera i još 15 milijardi ne znam po kom osnovu, ostaje da objasnite šta je još sa ostatkom od onih 30 milijardi i kako ćemo njih uštedeti?
Ako već tvrdite da su ove uštede moguće i da je republički budžet toliko veliki, odnosno dovoljno velik da može da napravi te uštede unutar sebe, onda se vraćamo na početak priče. Opštine i gradovi onda nisu ni smeli da budu nosioci problema nedovoljnih primanja u budžetu. Odnosno, njima nije ni trebalo da se smanjuju transferi sa prvobitnih 40 na 25, pa već kako je raslo na 32 milijarde, zato što su tada mogle da se naprave te iste uštede o kojima danas pričamo.
Dakle, po tom osnovu su mogli da se smanje izdaci za republičku administraciju, mogli su da se smanje izdaci za razne druge osnove. Dakle, ti transferi su mogli da ostanu na istom nivou i da danas opštine i gradovi ne budu, prvo, u velikim dugovima. Drugo, da njihov razvoj ne ostane na ovom nivou kakav je on danas a veoma je spor. Treće, da ne ulaze u velike deficite i u velike kredite.
Takođe, govorite o tome da u republičkom budžetu ima para da se naprave ove uštede, pri tom zaboravljate, odnosno ne ističete da su prihodovana strana ovog budžeta danas više stotina miliona evra koje Republika uzima za popunu budžeta iz kredita komercijalnih banaka. To nije normalan prihod, to je kreditiranje države. Ako govorimo o normalnim prihodima i o normalnom stanju u budžetu, onda ne možemo da se pozivamo na to da smo uzeli 400 miliona evra od "Sosiete" banke i ne znam koliko smo uzeli od drugih banaka da bi se popunile rupe u budžetu i po tom osnovu pričate da ima para, da možemo ove stvari da uradimo na ovaj način koji ste predložili.
Da se potpuno razumemo, DSS jeste za decentralizaciju, pričamo o tome intenzivno zadnje tri godine. Za što manje upliva države u one lokalne stvari koje opštine trebaju i moraju da rade, a i da ste podneli Predlog zakona koji sadržava u sebi ne samo na ovaj način rešavanja tog problema, nego promenu raznih drugih zakona, koji se tiču ovlašćenja gradova i opština, u smislu Zakona o vodama, Zakona o putevima, Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o energetici itd, koji tretiraju materiju u raznim oblastima, onda bismo mogli da razumemo da će to suštinski dovesti do decentralizacije. Ovo jeste jedan korak u tome. Hvaliti se time da je 515 hiljada građana podržalo ovu inicijativu zaista je, po nama, apsolutno neprimereno.
Dakle, kada dođete kod čoveka i kažete – da li hoćete da imate više para u lokalnom budžetu, naravno da će neko reći - da naravno hoću. A da ste mu rekli kakve sve implikacije ima po čitavu državu, pitanje je šta bi bilo? Vi ste mogli da krenete i u akciju skupljanja potpisa, recimo za neplaćanje struje. Svi bi se potpisali, ne bi 515 hiljada, potpisalo bi se četiri miliona ljudi, a to prosto nije način na koji će stranka ozbiljno da pristupi predlogu jednog zakonskog modela. Ako hoćemo da budemo ozbiljna stranka i da ozbiljno predlažemo zakone, onda moramo da imamo celokupan uvid u to šta će proizvesti taj zakon?
Po nama, prvo i osnovno što je moralo da se uradi do sada, mi apsolutno stojimo iza toga, podržavamo priču, imovina lokalnih samouprava je morala da bude vraćena još 2008. godine. Evo, 2011. godina, poštujem to što ste vi predložili izmenu, odnosno Zakon o povraćaju imovine lokalnim samoupravama još pre godinu dana, ali onda ne stoji ona priča da zajedno radite sa koalicionim partnerima, jer da je to tako taj zakon već došao i bio bi izglasan u Narodnoj skupštini. Nema ga. Dakle, i to je još jedan segment za razumevanje čitave priče.
Takođe, smatramo da mora da se uskladi niz sektorskih zakona mora da se promeni u smislu decentralizacije i davanja većih ingerencija lokalnim samoupravama. Mi danas imamo lokalne samouprave u Srbiji koje imaju u rasponu od 5.000 pa preko 200.000 stanovnika po jednoj opštini. Na primer Novi Beograd ima preko 200.000 stanovnika na svojoj teritoriji. Smatramo da treba da se poveća limit, odnosno da oštine ne budu veće od 40 ili 50.000 stanovnika, da se poveća broj opština u Srbiji, ali i da im se da široka mogućnost da postoji minimum ovlašćenja koje opština i gradovi moraju da imaju, sve lokalne samouprave. Dakle, sve lokalne samouprave u Srbiji treba da imaju taj minimum ovlašćenja, a da onaj maksimum se stavi na jedan poseban deo, spisak ovlašćenja i ingerencije koje lokalne samouprave mogu da dobrovoljno preuzimaju u skladu sa svojim kapacitetom, pa će najveći gradovi poput Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, itd. verovatno preuzeti najveći deo tih ingerencija u smisli ingerencija u zdravstvu, u školstvu, postavljati lokalne načelnike, policija, sudstvo itd, ali određene opštine,manje opštine, verovatno nemaju sve te kapacitete, pa ne mogu sve da preuzmu, ali je to princip dobrovoljnosti, da one opštine koje imaju kapacitet, da preuzimaju najviše ovlašćenja, one koje nemaju uzimaće onoliko koliko mogu da nose, u skladu sa svojim kadrovskim potencijalom.
Razvoj na nivou, obzirom da ovo treba da reši problem velikih razlika u razvijenosti u čitavoj zemlji, taj deo mora da se rešava kroz različite fondove koji bi delovali na posebnim područjima. Gradovi i opštine koji su nosioci, oko kojih su napravljeni današnji upravni okruzi, moraju da budu nosioci razvoja za određenu teritoriju i moraju u skladu sa stepenom razvijenosti te teritorije da imaju određeni budžetski fond s kojim će oni peglati regionalne razlike u smislu izrade određenih regionalnih projekata puteva, vodosnabdevanja itd.
Smatramo da je decentralizacija kompleksna i ozbiljna stvar i ona ne može i ne treba da bude jedan partijski projekat, kakav je ovo sada. Apsolutno smo otvoreni da o toj temi, obzirom da je smatramo potrebno za dalji napredak zemlje, za demokratizaciju zemlje, raspoloženi smo da sednemo i na ozbiljan način razgovaramo o tome kako će se izvršiti decentralizacija u zemlji, ali da to bude plod jednog širokog konsenzusa, široke javne rasprave i političkih faktora u zemlji i u parlamentu i stalne konferencije gradova i opština, kao jednog tela koje okuplja sve lokalne samouprave, pa da vidimo iz njihovog ugla šta oni smatraju da treba uraditi. Dakle, oni su predložili niz zakona koje treba promeniti u smislu decentralizacije. Pisali su na desetine pisama i slali Vladi da o tome razgovaraju. Verovatno vam je i ova slika poznata, kada smo predavali peticiju još prošle godine, u smislu da ste vi više puta objavljivali, a i predsednik Vlade, da je kriza u zemlji prošla i da po tom osnovu više nema razloga da se ukidaju u lokalnim samoupravama transferi koji su im ukinuti.
Decentralizacija u Srbiji je potrebna, imovina lokalnim samoupravama što pre, ali decentralizacija na onaj suštinski način koji će doneti izmenu zakona u svim oblastima, davanje većih ingerencija lokalnim samoupravama, a sa tim i ovo što vi predlažete i veća sredstva kojim će te ingerencije moći da sprovedu u delo, za dobrobit građana koji žive na njihovoj teritoriji. Hvala.
Gospodine Dinkiću, rekli ste da će transferi biti 27 milijardi plus transferi solidarnosti oko 32, isto kao i ove godine.
U članu 4. kaže – godišnji iznos ukupnog nenamenskog transfera koji predstavlja obračunsku kategoriju za raspodelu sredstava lokalnim samoupravama iznosi 1,7% ostvarenog bruto domaćeg proizvoda. Da li vi to nama šaljete poruku da nećemo ponovo da poštujemo ovaj član koji predlažete? Poslednji objavljeni podatak o bruto društvenom proizvodu u našoj zemlji, na Internetu sam ga našao, ukucajte pa ćete videti, za 2009. godinu iznosi 3350 milijardi dinara puta 1,7% je 56,9 milijardi. Dakle, tu se suštinski razlikujemo. Našao sam podatak koji je javni podatak, ne verujem da je lažan. Dakle, to je to.
Što se tiče Zakona o vraćanju imovine lokalnim samoupravama, nismo imali gde da ga podržimo. Kako da podržimo, kada je predložen ovde i nema ga na dnevnom redu? Nema ga uopšte na dnevnom redu. Dakle, morate o tome da razgovarate sa predstavnicima stranka sa kojima ste u koaliciji da ih pitate zašto nije na dnevnom redu i da se pitate uopšte kao Vlada zašto to do sada niste uradili. Ne treba da razgovarate sa opozicijom zašto mi nismo podržali ili jesmo podržali, nego pitajte vaše koalicione partnere zašto niste stavili to na dnevni red i zašto ste zajedno svi doveli lokalne samouprave u situaciju da moraju da ulaze u ogromne kredite da bi mogli da održavaju osnovne funkcije lokalnih samouprava i da ulaze u velike budžetske deficite. Dakle, to je prosto nešto od čega se ne može pobeći.
Mi ne možemo da podržimo ovakav zakon iz razloga što niste dovoljno ubedljivi da ovo što predlažete neće napraviti novu rupu u budžetu. Sigurno će je napraviti zato što ne verujemo prosto na reč da će biti poštovan zakon, kao što nije bio poštovan do sada ili da će moći da se naprave uštede. Ako će moći, one su mogle i do sada, pa nisu.
Čuli smo od vas da ćete podržavati sve što dobro došlo od opozicije. Hoćete da nam kažete da za ove tri godine u ovom parlamentu nije došao nijedan dovoljno valjan predlog opozicije da bi ga vi podržali? Da li ste to tako rekli? Ili hoćete da nam kažete da kada smo predlagali da se naprave uštede u budžetu 2009, 2010, 2011. godine i da se te pare nadomeste lokalnim samoupravama koje su najviše oštećene, da to isto nije bio dovoljno dobar predlog? Mislim da to nije tačno, da je bilo mnogo valjanih predloga baš kad se usvajao zakon o budžetu svih ovih godina prethodnih. Imalo je puno predloga i amandmana koji su se ticali smanjenja troškova, direktnih troškova državne birokratije, a povećanja namenskih sredstava lokalnim samoupravama, pa niste to podržali. Nemojte sad da nam pričate tu kako ćete vi podržati sve to što je za dobrobit građana. Da, to je bilo za dobrobit građana, i te kako na dobrobit građana i naročito lokalnih samouprava, i smanjenje štete koja im je prouzrokovana vašom odlukom o smanjenju transfera. Opet to niste podržali.
Dakle, ne možemo da funkcionišemo na taj način da ćemo verovati na reč. Jer, da smo vam verovali na reč za sve ono što ste do sada obećavali ovih deset godina, mislim da bi ovo bila zemlja blagostanja. Nažalost, nije tako. Ispostavilo se da sve što ste pričali, sve što ste predlagali da se pretvorilo u suštu suprotnost. Bojim se da i ova tema koja je zaista od suštinske važnosti za Srbiju i za sve njene građane, decentralizacija, je nešto što mora da dođe, da kroz ovaj zakonski predlog i kroz ono što vi predlažete ne bude potpuno devastirano.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, danas smo u obrazloženju ovog zakona koji je predmet, a koji je podnela poslanička grupa URS, čuli da je u Srbiji napokon izmišljen perpetum mobile.
Dakle, opštine će dobiti mnogo više para, imaće sredstava da rešavaju svoje nagomilane probleme, a niko neće biti zakinut, pri tom se neće povećati deficit budžeta RS i svi će biti namireni.
To nama predlaže lično Mlađan Dinkić, šef te poslaničke grupe. Ostaje samo da se vidi kakav je to mehanizam i na koji način će to profunkcionisati.
Evo, da krenemo od toga na koji način se predlaže da se povećaju finansije u lokalnim samoupravama, tako što će se 40% od prihoda, od poreza na zarade povećati prema lokalnim samoupravama na 80%, koje su do sada pripadale republičkom budžetu, pri tom se takođe kaže da su se lokalne samouprave do sada finansirale tako što je 2006. godine donet Zakon o finansiranju lokalnih samouprava, gde je na jedan sistemski način određeno da 1,7% BDP bude namenjeno nenamenskim transferima lokalnih samouprava.
Taj zakon se poštovao do 2008. godine, do dolaska na vlast aktuelne vladajuće koalicije. Kada sada idete Srbijom i pitate predsednike opština, svi od reda govore da je tadašnji model finansiranja za sve opštine u Srbiji, pa i one najsiromašnije, bio dobar i da su imali mnogo više para nego što imaju danas i da su mogli sa tim parama da rešavaju mnoge probleme. One probleme koje od njih traže građani da rešavaju.
Dolaskom na vlast vaše vladajuće koalicije, od 2009. godine, vi krećete da kršite zakon ove države. Zamislite kakvu poruku šaljete građanima Srbije kada Vlada usvajanjem budžeta od 2009, 2010. i 2011. godine krši Zakon o finansiranju lokalne samouprave? Kakvu poruku šaljete građanima? Šta oni treba da rade? Da krenu da krše svaki zakon koji se odnosi na njih. Ako država, ako vlada, ako ministri ne poštuju sopstvene zakone koje su doneli u Narodnoj skupštini, kako će onda građani da poštuju te iste zakone?
Zakinuli ste te lokalne samouprave za 16 plus 13 plus 23, ukupno za 52 milijarde dinara. Kažete vi. A mi kažemo da to nije tačno. Niste za 52 milijarde dinara. Zakinuli ste ih za mnogo više zato što netačno prikazujete BDP. Naime, 25 milijarde dinara ste predvideli za transfere 2009. i 2010. godine. Stalna konferencija gradova i opština koja okuplja sve opštine u Srbiji vam je tokom cele 2010. godine slala apele i pozive da poštujete Zakon o finansiranju lokalne samouprave. Vi ste tada bili potpredsednik Vlade. Vaša stranka je tada bila integralni deo Vlade, kao što je i dan-danas integralni deo Vlade. Šta se suštinski promenilo od tog dana do danas? Ako tada niste poštovali zakon, koja je garancija da vam verujemo da ćete ovaj zakon koji sada predlažete da poštujete? Ima li neke garancije? Koja je garancija da će se poštovati ovo, kad ste pre tri godine rekli i naterali pet miliona građana da idu na šaltere da čekaju, da se ponižavaju, da se upisuju za besplatne akcije, da će one biti hiljadu evra? Koja nam je garancija kad ste direktno priznali pre nekoliko meseci da ste svesno lagali sedam miliona ljudi u ovoj zemlji, da ste znali da toga neće biti ali da ste morali da lažete da bi predsednik Srbije pobedio na predsedničkim izborima?
Sada mi, koji smo ovde u Narodnoj skupštini, treba da vam verujemo. Hajde što mi treba da vam verujemo, treba da vam veruju i predsednici opština i svi građani ove zemlje da će biti ovako kako predlažete. Vi nemate kredibilitet da predlažete bilo šta.
Pre dve godine ste predložili Zakon o regionalnom razvoju. Vodili ste šestomesečnu kampanju o tom zakonu. Potrošili ste silne pare poreskih obveznika. Išli od grada do grada, pravili stranačke skupove, promovisali kao genijalno i idealno rešenje za probleme neravnomernog razvoja, za probleme velike zaostalosti u razvoju, naročito jugoistočne Srbije a i drugih delova zemlje, probleme koji se javljaju u odlivu stanovništva, u odlivu mozgova, u sirotinji koja svakim danom sve više buja u ovoj zemlji. Šta se desilo sa tim zakonom? Usvojen je. Da li je postojao jedan mehanizam da se te razlike smanje ili da bar prekine ovo suludo siromašenje Srbije, naročito najsiromašnijih delova? Nije. Da li se suštinski pomakao ili poboljšao život jednog građanina ove zemlje sa tim zakonom? Naravno da nije.
Ideju neravnomernog razvoja Srbije, odnosno ravnomernijeg razvoja Srbije ste kompromitovali na ovaj način. Kompromitovali ste ideju besplatnih akcija koje treba da dobiju građani Srbije jer su oni stvarali ovu zemlju. Kompromitovali ste je na ovaj način što ste lagali ljude, što ste ih terali, i sirotinju i bolesne, da stoje satima na šalterima da bi se prijavili i da bi dobili ponižavajućih 1.700 dinara. Kompromitovali ste ideju razvoja privrede i dovođenja stranih investitora tako što ste rekli da će "Fijat" biti spasonosno rešenje za privredu Srbije, da ćemo 200 hiljada automobila izvoziti u Rusiju. Koliko smo izvezli? Ništa. Da li ćemo izvoziti? Nećemo. Nećemo, zato što smo skupili licencu 2005. godine za "Zastavu 10", platili mašine, proizvodili sopstveni proizvod sa 30% učešća domaće industrije u delovima. Bačena je ta licenca, bačeno je 13 miliona evra. Danas je "Fijat" vlasnik "Zastave". Proizvodi se "Fijat punto" koji je isti kao "Zastava 10" ali u njima ne učestvuje nijedan procenat domaćih delova, a ne prodaje se nijedan automobil u inostranstvu.
Mi zato finansiramo iz budžeta njihovu proizvodnju. Uložili smo silne pare tamo, dali smo im besplatnu infrastrukturu, da bi se povećala zaposlenost. A zaposlenost se povećala od 4.700, koliko je radilo tada na sadašnjih 1.500. To je povećanje. Kao u "Orvelovoj 84" – povećavamo sledovanje čokolade sa 45 na 30 grama. To je vaš pristup da svaku ideju i svaku temu koja je od životne važnosti za Srbiju potpuno kompromitujete. Jer, sve što iznesete, nakon šest meseci, godinu, dve, se ispostavi kao prevelika laž, obmana.
Šta se dešava sa transferima prema lokalnim samoupravama? Dakle, povećaćemo sa 40% na 80% od poreza na zarade prema lokalnim samoupravama. Time će se povećati budžeti lokalnih samouprava, ali se neće napraviti dodatni deficit u budžetu Republike Srbije. Da li je to tačno? Naravno da nije tačno. Rekli ste sledeću stvari: uštedeće se, dakle, neće biti deficit jer će se uštedeti na transferima, biće 32 milijarde. Evo, i u ovoj vašoj uporednoj tabeli se kaže da je ukupno nenamenski transferi 27.810 plus transferi solidarnosti 4.900, što je 32 milijarde.
Pri tom, u zakonu koji nam je danas na raspravi, u članu 4. kaže se: "Godišnji iznos ukupnog nenamenskog transfera koji predstavlja obračunsku kategoriju za raspodelu sredstava u jedinicama lokalne samouprave iznosi 1,7% ostvarenog BDP". Dakle, ovde predlažete da će zakon da se poštuje i kažete nam – Majke mi, poštovaćemo ga od sledeće godine. Do sada ga nismo poštovali, do sada smo vas lagali, ali, od sledeće godine, od kad nas glasate i budemo formirali novu vladu, od tad ćemo poštovati to što piše u zakonu. Znači, ovo što piše u vašem predloženom zakonu, 1,7 puta 3.350 milijardi dinara koliko je BDP Srbije iznosi 57 milijardi dinara, gospodine Dinkiću. Znači, 57 milijardi minus 32, koliko vi predlažete u ovom papiru koji se zove analiza ili efekti je 25 milijardi minusa.
Sadašnjih 40% od poreza na zarade prema lokalnim samoupravama iznosi 47 milijardi dinara. Povećaće se tih 47, ići će prema lokalnim samoupravama na 94. Pošto je to do sada išlo u republički budžet, dakle, biće minus 47 u republičkom budžetu i minus 25 koji moraju da nastanu ako se poštuje 1,7% BDP prema lokalnim samoupravama. To je minus 72 milijarde dinara će biti dodatni deficit u republičkom budžetu. To je istina.
Dakle, ovo je perfidno osmišljeni politički projekat, da stranka koja godinama, dakle, jedina stranka koja od 2000. godine u kontinuitetu učestvuje u svim mogućim vlastima do dana današnjeg i koja je vodila najvažnije ekonomske resore u ovoj zemlji, od banaka, preko Ministarstva finansija, privrede, privatizacije, industrije i svega, zamenik premijera, odnosno potpredsednik Vlade je gospodin Dinkić bio, osmišljen politički projekat, pošto ne postoji dovoljno biračkog tela da podržava više obmane koje vi iznosite sve ove godine i uništavate privredu, pre svega, ove zemlje i standard ove zemlje, da se navodno distancirate od Vlade tako što ćete se pobuniti protiv tzv. premijera Cvetkovića, pa će vas on izbaciti iz Vlade.
Vi ćete biti navodna opozicija, pokrenućete nekakve fenomenalne projekte koji će rešiti sve probleme u ovoj zemlji, Tadić će vam dati apsolutni prostor u medijima, da bi ste skupili tih 5,5 – 6% kroz nekakve famozne URS, da bi ste opet napravili istu vlast sa gospodinom Tadićem.
Ta priča, ta obmana više neće proći, gospodo, jer je ova obmana teška 70 milijardi dinara ili 700 miliona evra novih zaduživanja Srbije da bi se popunile rupe u budžetu. Nema više niko strpljenja ni živaca da sluša vaše prevare i obmane, da živi sve teže i teže i da bude što veća sirotinja, a da vi pred izbore pokušavate da napravite još jednu predizbornu prevaru kao što ste napravili prošli put, a to će građane Srbije koštati onoliko koliko sam rekao – 700 miliona evra, odnosno državu.
Pošto ste urušili sve institucije koje postoje u ovoj zemlji, uništili ste sve sisteme koji su postojali u državi, sad ste smislili još jednu ideju, a to je ideja tzv. departizacije države, odnosno institucija. Ko je tu departizaciju smislio i ko je instalirao u aparat Srbije? Upravo vi. Nije postojao ni jedan resor, ni jedan dom zdravlja, ni jedna nacionalna služba za zapošljavanje, ništa što je u ingerenciji Ministarstva koje vodi čovek ispred vaše stranke, da nije bilo pod vašom kontrolom. Ne postoji ni jedno preduzeće, ni jedna javna ustanova koju vode vaši kadrovi, a da nije zapošljeno pet, 10, 20, 30, 50, 100 ljudi, opet direktno iz vaše stranke. Nije li to partizacija države u najgorem smislu?
Da ne pominjem "Lutriju Srbije". Došli ste do ideje da čak i korporaciju "Jura", koja je došla u Niš da radi, da zapošljava silan nezapošljeni narod koji je vašom pogubnom politikom ostao bez posla, zapošljava ih "Jura" kao poslodavac tako što se prave partijske liste iz G 17 ko će raditi u "Jura". Hoćete li da vam donesem kopiju toga? Preko Nacionalne službe za zapošljavanje se sastavljaju partijske liste po opštinskim i mesnim odborima, da bi se poslalo poslodavcima da ovi ljudi treba da rade. Dokle mislite da tako radite?
Dakle, šaljete poruku svima koji ne rade, a ima ih blizu milion, nažalost – samo ako budete došli u G 17 i potpisali našu pristupnicu, stavićemo vas na listu i dobićete posao. Da li ima veće partizacije i veće zloupotrebe institucija u ovoj zemlji? Vi ste svaki sistem, svaku instituciju urušili.
Danas nam predlažete spasonosno rešenje koje će svakog od nas po grbači koštati silne milione. Ta prevara je suviše perfidna i molim naše građane, sve koji gledaju prenos, da više ne slušaju šta priča gospodin Dinkić i tzv. URS, nego da gledaju šta radi i šta je uradio u prethodnih 11 godina i dokle je doveo sve one resore i sve institucije u kojima su njegovi kadrovi radili i gde je on bio glavni. Hvala.
Gospodine Vukoviću, prvo da se nešto razumemo. Demokratska stranka Srbije je apsolutno za decentralizaciju zemlje, ali smatra da decentralizacija zemlje, kao jedno veoma važno pitanje nije ničija partijska prćija i ne može da bude rešavano tako što će da se ad hok predloži jedna populistička mera koja će da obmane građane da bi glasali za tu političku opciju.
Decentralizacija zemlje je ozbiljan posao koji mora da se radi na sistematičan način, kroz izmenu sistemskih zakona, kroz izmene zakona o vodama, o šumama, o poljoprivrednom zemljištu, o putevima, o svemu i svačemu. To je decentralizacija, a ne decentralizacija to što ćemo demagoški da vam kažemo – dobićete više para. Odakle će te pare da poteknu? Ima li tu neki novi izvor? Nema. Znači, presipaćemo iz ovog u ovo. Tamo neće da nastane rupa, ovde će da bude više. Ma nije-nego. Da li je to moguće? Pa, naravno da nije moguće. Naravno da nije moguće.
Dakle, mi jesmo za suštinsku decentralizaciju zemlje kroz izmenu sistemskih zakona i ona mora da se odvija. Ako smo ozbiljna država i ko zaista želimo ozbiljno da rešimo taj problem, ona mora da bude predmet jedne široke javne rasprave u kojoj će biti uključene sve parlamentarne stranke, ali i široka stručna javnost.
Da li su predstavnici struke imali udela u ovom vašem predlogu? Pa, vi se zalažete struka ispred politike. Gde su predstavnici Stalnih konferencija gradova i opštine? Nema ih nigde ovde. Nema ih nigde. Jeste li njih pitali šta oni misle o tome? Dobili smo jutros čitav elaborat o tome šta misli Stalna konferencija gradova i opština. Da ste malo njih konsultovali, ovo bi bio set zakona i bila bi javna rasprava i raspravljali bi danas…
(Predsedavajući: Vreme gospodine Lapčeviću.)
… o suštinskoj decentralizaciji, a ne o političkim merama koje vi predlažete.
Poštovano predsedništvo, postaviću dva pitanja. Prvo pitanje će biti upućeno Ministarstvu prosvete. Naime, prošle godine studenti Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu upisujući fakultet i plaćajući školarine kao samofinansirajući dobili su obećanje Ministarstva prosvete da će svi oni koji po ''Bolonji'' imaju 60 poena dobiti od Fakulteta besplatnu školarinu. Za one studente koji su imali između 48 i 59, grad Beograd se obavezao da će plaćati tim studentima školarine. Nakon toga, desetak studenata Fakulteta primenjenih umetnosti koji su imali 60 poena, dakle, bili najbolji studenti, dobili su obaveštenje u junskom ispitnom roku da ne mogu da polažu ispite ukoliko ne budu uplatili celokupnu školarinu u iznosu od 200.000 dinara. Među tim studentima ima puno i onih koji su siromašni, pa s tim u vezi postavljam pitanje Ministarstvu prosvete.

Pitam, da li su upoznati sa ovim problemom i šta će preduzeti, s obzirom na to da postoji jasan protokol i obećanje i Fakulteta i Ministarstva da će najboljim studentima biti plaćena školarina, kao i da se na taj način oni praktično podstiču da i dalje postižu najbolje rezultate?

Drugo pitanje će biti upućeno ministru za infrastrukturu gospodinu Mrkonjiću i rukovodstvu ''Železnica Srbije''. Naime, ovih dana, to se moglo čuti u javnosti osvanula je informacija, izašla je vest, da je Upravni odbor ''Železnice Srbije'' ukinuo železnički putnički saobraćaj na nekoliko relacija, uglavnom u južnoj i istočnoj Srbiji, a među najvažnijima je relacija, koja je još 1934. godine otvorena, od Niša preko Prokuplja do Kuršumlije, odnosno Merdara, do administrativne linije sa Kosovom i Metohijom. Takođe, ukinuti su polasci i na relaciji Niš-Knjaževac-Zaječar, a ranije je redukovan saobraćaj na relaciji Niš-Dimitrovgrad, itd.

Postavljam pitanje i rukovodstvu ''Železnica'' i ministru Mrkonjiću, šta je motiv za ovakav potez? Koji su razlozi da se ukine putnički saobraćaj na ovim prugama?

Juče je održan sastanak predstavnika sindikata ''Železnica Srbije'' u Prokuplju sa predstavnicima lokalnih samouprava i rukovodstvom ''Železnica'' tada je dat odgovor da su garniture koje su saobraćale tim relacijama stare i da ''Železnice Srbije'' nemaju sredstava da poprave te garniture, pa se iz tih razloga ukida putnički saobraćaj na ovim relacijama.

Prosto je neverovatno da smo takav odgovor dobili, jer svi znamo da budžet Republike Srbije subvencioniše ''Železnice Srbije'' sa 16 milijardi dinara godišnje. Kako je moguće da od 16 milijardi dinara godišnje iz budžeta, u koji uplaćuju poreze svi građani ove zemlje, nema sredstava da se poprave dve garniture koje saobraćaju na pruzi Niš-Kuršumlija, odnosno Niš-Zaječar? Kako je moguće da ne može 10 miliona dinara da se izdvoji da se poprave te garniture, da se održi taj saobraćaj za ubedljivo najsiromašniji deo Srbije? Kakva poruka se šalje tim ljudima koji žive u Kuršumliji, na primer, ili okolini Kuršumlije, a znamo da je to područje na administrativnoj linije i znamo od koje je važnosti Kuršumlija?

Ukinuli ste im sudove, ukinuli ste im kasarne – one su preseljene, fabrike ne rade, škole se gase, sada se gasi i železnički saobraćaj, onaj najjeftiniji koji je koristio ne mali broj žitelja tog kraja, jer para za neki luksuzniji prevoz nemaju. Kakva se poruka šalje tim ljudima? Ako se ukida jedno, po jedno, jasno se šalje poruka da oni treba da se sele odatle. Dokle će više da postoji taj diskriminatorski odnos prema najsiromašnijem delu Srbije, naročito prema jugoistočnoj Srbiji?!

Zaista, ovo je nešto neverovatno i zaista smatramo da je nedopustivo da se država ovako ponaša kroz svoje organe. Subvencionišemo JAT – on neće da leti iz Niša! Plaćamo svi pretplatu, gledamo Beogradsku hroniku, a na kraju ukidamo železnički saobraćaj za najsiromašniji deo zemlje! (Neko aplaudira)
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, iskoristiću priliku, pošto nemamo tako čest slučaj da ste prisutni u parlamentu po određenom zakonu, da vas obavestim o nekim problemima koji su vezani za policijsku upravu u Nišu i da postavim neka pitanja.
Naime, u Policijskoj upravi u Nišu od kada su počeli da se izdaju novi dokumenti, pasoši i lične karte, iako se taj posao radi na nekoliko lokacija u gradu, gužve su konstantne i skoro da nema nijednog mesta u gradu na kojem se izdaju ta lična dokumenta da se ne stvaraju ogromne gužve i da se čak ne ide dotle da se mora stajati u redovima ili nekog da platite da vam stoji u redu, da bi došli na red da predate dokumentaciju za dobijanje lične karte ili pasoša.
Ista je situacija ili još i gora što se tiče registracije vozila i dobijanja nove saobraćajne dozvole, odnosno tablica. S obzirom da se taj posao radi već treću godinu, pasoši i lične karte, da se saobraćajne dozvole po novim pravilima izdaju od početka godine, gužve ne jenjavaju, čak je bilo u jednom periodu kada je dolazilo do incidenata u samim prostorijama gde se predaje dokumentacija.
Prosto se može steći utisak da taj posao nije dovoljno dobro organizovan, odnosno da ga ne radi dovoljno veliki broj ljudi. Ako imate dve godine konstantno po 50 ljudi u redu svakog dana i ako ne stignete tog dana da uzmete tih prvih 40 brojeva, koliko može da obradi jedno mesto koje prima dokumentaciju, onda morate sutradan ponovo da dolazite da čekate ili je čak bilo slučajeva da su ljudi stajali, dođu rano ujutru ili ranom zorom, preko noći, čekaju u redu da bi taj svoj broj preprodavali nekome ko će sutra doći da preda dokumentaciju.
Mislim da to nije dobro organizovan posao i da to ne sme da se dešava u jednoj normalnoj i organizovanoj zemlji. Građani kada izađu na izbore biraju određenu vlast, oni biraju i žele, dajući svoj glas, da dobiju vlast koja će organizovati državu, tako da njima najmanje vremena oduzima, da im bude što jeftinija i efikasnija. Ako se na ovaj način organizuje posao, ovi upravni poslovi koji se tiču policijske uprave, mislim da zaista to nije interes građana i da je to u stvari maltretiranje građana.
Što se tiče registracije vozila…
Zahvaljujem se na intervenciji. Naravno da to nije direktno vezano, ali prosto se radi o poslovima koji se čekaju i poslovima koji direktno utiču na svakodnevni život građana. Ako se pribavljaju lične karte i ako se izmene ovog zakona usvoje sutra na glasanju, isto će se dešavati i nadalje, ništa se neće poboljšati u realnom životu.
Dakle, moje pitanje je zašto je to tako? Zašto, ako već ta dokumenta koštaju svakog građanina, zašto nemamo veći broj službenika da to radi? Te lične karte, pasoši i ostala dokumenta nisu džabe. Građani ih plaćaju. Ako ih plaćaju, zašto samo troje službenika rade dan-noć, ne mogu glavu da dignu i naravno da ne mogu da obrade sve zahteve?
Treća stvar, to pitanje sam uputio pre dve-tri nedelje. Nisam još uvek dobio odgovor. Nije jedinstven slučaj, ali je vrlo eklatantan. Godinu i po dana niška policijska uprava nema načelnika. Izvinite, drugi ili treći grad po veličini u zemlji da nema načelnika SUP godinu i po dana, mislim da to nije u redu i da tu nešto nije normalno, pa vas pitam šta su razlozi za tako nešto i da li ćete preduzeti nešto da se ove anomalije u pogledu izdavanja ličnih dokumenata prebrode, odnosno da građani dobiju kvalitetnu uslugu, da ne čekaju u redovima, da ne budu maltretirani, jer su oni zaslužili da imaju efikasnu upravu koja će im rešavati probleme za kratko vreme. Izvinite zbog malog odstupanja od teme.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine potpredsedniče Vlade, danas je na dnevnom redu rasprava o izmenama Zakona o duvanu, koji se radi po skraćenom postupku. Gledaću da u što kraćoj mogućoj meri sažmem ovu raspravu i da ukažem na mnoge nelogičnosti koje je i kolega Buha izneo, a vezane su za čitavu priču oko duvanske industrije u našoj zemlji.
Dakle, duvanska industrija je nekada bila veliki proizvođač i industrija koja je punila budžet Republike Srbije sa daleko većim procentom nego što to danas čini. Proizvodnjom duvana se, kako reče kolega Buha, bavilo oko 100.000 domaćinstava, a danas jedva nekoliko hiljada. Nekada je bila proizvodnja duvana u Srbiji veličine oko 20.000 tona, a danas je to jedva oko 1.000 tona, dakle, 20 puta manje.
Prihodi u budžetu su se devedesetih godina, dakle, budžet Republike Srbije se devedesetih godina punio čak u procentima od 18-25%, zavisno od godine, od proizvodnje i prerade duvana. Srbija i duvanska industrija, pre svega Duvanska industrija u Nišu, ali i u Vranju, Gnjilanu i drugim mestima koja su imala duvansku industriju, proizvodila je i izvozila više duvana i cigareta, duplo više nego što je uvozila pre privatizacija koje su se desile 2003. godine.
Proizvodnja duvana devedesetih godina je bila u visini od oko 20.000 tona, a 60% sirovog duvana je Srbija tada izvozila i po tom osnovu imala visoke prihode, kako prema proizvođačima, tako i prihode u budžet Republike Srbije, jer su se i na to naplaćivale takse i akcize.
Danas je proizvodnja duvana praktično zamrla u Srbiji. To se meri nekim veličinama od jedva 1.000 tona ili 20 puta manje nego što je to nekada bilo. Tako kažu podaci koji su naravno poverljivi, a ako smatrate da nisu tačni, vi ćete izneti one koji jesu. U svakom slučaju, to je daleko manje nego što je nekada bilo.
Ta proizvodnja se odvijala organizovano, bila je finansirana, pre svega od strane prerađivača duvana Duvanske industrije Niš i drugih fabrika i bila je dotirana, tako da su proizvođači unapred imali finansiranu proizvodnju, imali su ugovorenu prodaju, imali su ugovorene cene po kojima će prodavati duvan. Praktično, od proizvodnje i prerade duvana je živelo jako puno ljudi, naročito u jugoistočnoj Srbiji.
Pored toga, srpska duvanska industrija, preko 80% DIN je proizvodila cigareta i izvozila duplo više nego što je bio uvoz cigareta. Učešće u proizvodnji cigareta pre privatizacije, DIN je samo proizvodila više od 1100 tona cigareta mesečno. Tada je učešće na tržištu Srbije bilo 65-75% samo od DIN. Danas je to učešće manje od 40%, a mesečna prerada se svodi na negde oko 700 tona. Broj zaposlenih u DIN pre privatizacije je bio oko 2300, danas je jedva 700.
Dakle, sve su to podaci i parametri na osnovu kojih se mogu napraviti određeni zaključci šta se to desilo s jednim od najvažnijih strateških proizvoda za svaku državu. Duvan i duvanski proizvodi su akcizni proizvodi, fiskalni proizvodi koji u dobroj meri pune budžet svake zemlje. U tom smislu svaka država treba da vodi računa o tome kako će organizovati tu proizvodnju, kako će plasirati te proizvode i koliko će se novca sliti u budžet jedne zemlje po tom osnovu.
Punjenje budžeta devedesetih godina iz duvanske industrije, dakle i od proizvodnje duvana i od prerade duvana, prodajom gotovih proizvoda, se kretalo do čak 26%. To su podaci iz Odbora za duvan pri Privrednoj komori. Danas, kao što reče kolega Buha, prihodi od akciza i od duvanske industrije su negde oko 70 milijardi dinara, a to je oko 10% ukupnog budžeta Republike Srbije, dakle, znatno manje.
Šta se desilo na tržištu duvana? Desilo se to da ta potrošnja verovatno nije smanjena, ali se desila preraspodela u proizvodnji i potrošnji, tako da se danas na tržištu Srbije iz domaćih fabrika plasira oko 40-45% potreba za cigaretama i duvanskim proizvodima, a ostatak se uvozi.
Dakle, Srbija je u nominalnom smislu smanjila prihode u budžet od duvana i duvanskih proizvoda a, s druge strane, dodatna šteta je ta što smo izgubili i na planu proizvodnje duvana, odnosno zapošljavanja ljudi koji su se bavili gajenjem, proizvodnjom i preradom duvana, tako da je šteta dupla.
Jedina korist koja je nastala 2003. godine jeste jednokratni prihod u budžetu Republike Srbije. Međutim, nikakve značajnije koristi od toga nije imala ni država Srbija, niti okolina u kojoj su prodate te fabrike. Podsetiću da je grad Niš, ne samo grad Niš, nego i sve lokalne samouprave, po osnovu prodaje preduzeća na njihovoj teritoriji, dobijaju 5% od postignute cene. Grad Niš je po tom osnovu dobio 20 miliona evra, koje je upotrebio za razvoj lokalne infrastrukture.
Međutim, izgubljeno je mnogo više, pored velikog broja radnih mesta, izgubljen je i veliki prihod od same duvanske industrije. Duvanska industrija je, dok je bila u vlasništvu države, bila sponzor mnogih sportskih klubova, kulturnih manifestacija, pomagala je u razvoju grada. Procena je da je negde 10 miliona evra godišnje po raznim osnovama grad Niš dobijao od DIN. Danas je to daleko manje.
Sve ono što se proizvede i što je profit u duvanskoj industriji, nažalost, odlazi kod novih vlasnika, tako da je vreme da se posle osam godina od prodaje glavnih fabrika duvana u Srbiji razmisli koji su to efekti prodaje strateških preduzeća i da li je država morala na taj način da promeni vlasničku strukturu. Razumem da treba ići u tržišnu utakmicu i da država ne treba da bude vlasnik svega i svačega, ali one firme i ona preduzeća koja su punioci budžeta Republike Srbije, koja zapošljavaju veliki broj ljudi i bave strateškom proizvodnjom, u svakom slučaju, treba da budu ili u delimičnom ili u većinskom vlasništvu države.
Jasno se vidi da je ova prodaja, iz više uglova sagledano, bila veća šteta nego korist za državu Srbiju. U tom smislu, naravno, treba i razgovarati, ali se u ovoj privredi treba ponašati kao što se ponašalo proteklih 10 godina.
Da nastavimo priču tamo gde smo malopre stali. U ovom zakonu se menja samo jedan član u kome se definiše da se grupa reči "stopom rasta cena na malo" menja rečima "indeksom potrošačkih cena" zato što se promenio Zakon o statistici.
On propisuje da se dinarski iznosi za naknadu – za upis u registar proizvođača duvanskih proizvoda, registar trgovaca na veliko duvanskim proizvodima, uvozniku duvana, obrađenog duvana, odnosno duvanskih proizvoda itd., koju su dužni da uplaćuju u budžetski fond po svakoj pakli cigareta za koju podnose zahtev za izdavanja kontrolnih markica – usklađuju sa stopom rasta cena na malo, odnosno sada sa indeksom potrošačkih cena.
Posle privatizacije Duvanske industrije Niš treba napraviti jednu sveobuhvatniju analizu šta je država, odnosno šta je lokalna samouprava, i grad, time dobila, a šta izgubila. Podaci su egzaktni i kažu sledeće.
Pre privatizacije Duvanske industrije mesečna proizvodnja cigareta bila je 1.100 tona, u Duvanskoj industriji u Nišu radilo je 2.350 radnika. Pri prodaji glavna teza bila je da treba pronaći strateškog partnera, jaku svetsku kompaniju koja će biti partner u proizvodnji, odnosno biti novi vlasnik, jer se time dobijaju, s jedne strane novi brendovi, sa druge strane bi trebalo da bude povećana proizvodnja i uposleni novi ljudi, a s treće strane dobijaju se i nova tržišta, jer taj veliki svetski brend, novi vlasnik će tobože omogućiti proširenje kapaciteta, nove brendove, veći izvoz itd.
Iz ugla grada se desilo sledeće: umesto tadašnjih 1.100 tona proizvodnje cigareta mesečno današnja produkcija na mesečnom nivou je oko 700 tona; broj radnika je oko 700, dakle tri puta manje nego što je bio 2003. godine, pre privatizacije, a učešće na tržištu cigareta je tada bilo oko 65 do 75%, današnje učešće na tržištu Duvanske industrije Niš je manje od 45%.
Ako se ima u vidu da se 2.000 tona popuši mesečno u Srbiji jasno se dolazi do podatka da je ostatak koji se ne produkuje u Duvanskoj industriji u Nišu i delom u Duvanskoj industriji u Vranju uveze. Nekada je uvoz cigareta, dakle, pre privatizacija glavnih fabrika, glavnih prerađivača duvana i proizvođača cigareta, oko 20 do 30% na godišnjem nivou. Danas je uvoz duplo veći.
Duvanska industrija Niš je, govoreći iz ugla lokalne samouprave, bila sponzor mnogih sportskih klubova, mnogih kulturnih manifestacija, opremanja zdravstvenih ustanova, škola, vrtića itd. Svi glavni kapitalni projekti i objekti koji su rađeni u Nišu i okolini nisu mogli da budu uopšte urađeni bez pomoći Duvanske industrije. Naravno, danas novi vlasnik, strateški partner veliki "Filip Moris" na to nema obavezu, niti naravno to čini.
Obaveza u ugovoru koji je sklopljen između države i novog vlasnika je bila da 50% sirovog duvana bude kupovano na domaćem tržištu za potrebe prerade i proizvodnje cigareta u Duvanskoj industriji u Nišu.
Istina je da se zanemarive količine duvana kupuju na domaćem tržištu i da je to znatno ispod 50%, a odgovor na to je da, navodno, nema dovoljno kvalitetnih duvana na našem tržištu, pa se i veća količina i veći procenat od 50, koliko je predviđeno ugovorom, mora uvoziti, čime je, naravno, domaća privreda, dakle, duvanska proizvođačka i prerađivačka privreda dodatno pogođena.
Pre privatizacije veliki broj poljoprivrednih domaćinstava je svoju egzistenciju bazirao na proizvodnji duvana. Imao je obezbeđeno finansiranje proizvodnje, sadnje duvana, tretiranja, sve to je kreditirala Duvanska industrija, a nakon sazrevanja duvana sve količine koje su proizvođači proizvodili su bile obavezno otkupljivane po unapred poznatim cenama.
Time se zatvarao jedan ciklus da poljoprivredni proizvođači nisu imali potrebe, niti su ulazili u bilo kakav rizik, već su unapred dobijali novac za proizvodnju, kada završe proizvodnju prodavali to po poznatim cenama i na taj način imali jednu sigurnu egzistenciju radeći u proizvodnji duvana.
Više desetina otkupnih stanica je bilo na teritoriji čitave jugoistočne Srbije, od Bujanovca, Vladičinog Hana, Leskovca, Niša, Pirota, Prokuplja, Žitkovca, Kruševca i da ne nabrajam dalje, koje su se bavile ugovaranjem proizvodnje sa proizvođačem i otkupom tog duvana, zatim, daljom njegovom preradom i, što je najinteresantnije, velike količine sirovog duvana Srbija je nekada izvozila na strana tržišta i po tom osnovu opet prihodovala, ne samo za svoje proizvođače, nego je prihodovala i veliki novac u sopstveni budžet.
Privatizacijom velikih fabrika i sama proizvodnja sirovog duvana, a i njegova prerada su znatno manje nego što su bile pre te privatizacije.
Dakle, i po tom osnovu je i uopšteno gledano srpska privreda pogođena, a na račun te tzv. globalizacije i dovođenja velikih strateških partnera, kojima je jedino cilj da se zauzme tržište i da se ubiraju što je moguće veći profiti.
Prema nekim najavama, a gledajući kako se kretalo smanjivanje radnika od 2003. godine do danas, projekcije Filipa Morisa su da će Duvanska industrija Niš, koja je, naveo sam podatke, bila veliki proizvođač, ostati samo distributivni centar, a da će se kompletna proizvodnja ili najveći deo proizvodnje bazirati u Rumuniji, a da će Srbija biti još veći uvoznik gotovih proizvoda nego što je to danas.
O indirektnoj koristi koju je grad imao ne treba govoriti. Nekada je Niš imao skoro u svakom sportu vrhunske klubove, prvoligaše u svim mogućim sportovima.
Danas praktično da nemate nijedan sport niti sportski klub koji se takmiči u najvišem rangu, iz prostog razloga što ne postoji ili praktično ne postoji niška privreda koja može da finansira sportske klubove, jer bez novca i bez jake privrede ne možete da imate ni kvalitetne klubove, ni kvalitetan sport, ni kvalitetnu kulturu, niti kvalitetne gradske manifestacije, niti brži razvoj jedne lokalne samouprave, što je naravno, gledano iz ugla lokalne samouprave, velika šteta za grad i za čitavu okolinu.
Interesantno je da sadržinu ugovornih obaveza i ugovor koji je napravljen između države i Filipa Morisa skoro nikada javnost nije upoznala, tako da ono što je Filip Moris imao obavezu prema gradu, to je bila finansijska obaveza za finansiranje projekata koje predloži lokalna samouprava u iznosu od jedan milion evra godišnje, što je sigurno daleko manje nego što je to bilo u periodu pre privatizacije.
Sve u svemu, kada se uzme u obzir i kolika je proizvodnja duvana bila, koliko se ljudi bavilo tom proizvodnjom, koliki su bili prihodi u budžetu Republike Srbije po osnovu proizvodnje i prerade duvana pre privatizacije glavnih fabrika duvana u Srbiji, ako se to poredi sa današnjim podacima očigledno je da nikakve koristi, direktne dugoročne koristi za državu Srbiju praktično da nema.
O tome koliko je država izgubila zaista treba da se naprave kvalitetne analize i studije, kako bi se došlo do zaključka da li je zaista bilo neophodno i korisno da se na ovaj način vrši privatizacija jednog bitnog proizvoda, koji u velikoj meri puni budžet Republike Srbije.
Zato se verovatno danas može doći do zaključka zašto srpski budžet ima toliki deficit i zašto država Srbija mora da ulazi, samo da bi zatvorila budžetske rupe, u velike kredite kod komercijalnih banaka, koji su preskupi, koji ne mogu da budu nikako opravdani. Toliko.
Poštovano predsedništvo, moje pitanje će biti upućeno ministarstvu policije.
Naime, od donošenja novog Zakona o saobraćaju, krajem 2009. godine, nove procedure oko registracije vozila i dobijanja novih saobraćajnih dozvola i tablica se primenjuju od 1. januara ove godine. Policijske uprave širom Srbije su krenule da rade po novim procedurama, međutim, očigledno je da ta priprema, za koju su policijske uprave imale godinu dana, nije izvršena na pravi način, tako da su redovi za registraciju vozila po policijskim upravama izuzetno veliki. To zaista stvara velike probleme ljudima koji treba da svakodnevno funkcionišu, da obavljaju svoje svakodnevne obaveze, a pri tom moraju da pri registraciji vozila utroše i po nekoliko dana kako bi samo predali dokumentaciju, a naknadno još nekoliko sati da čekaju po redovima da bi tu istu dokumentaciju kasnije podigli, odnosno da bi podigli saobraćajne dozvole i tablice.
Očigledno je da se nije dobro radilo, niti se pripremalo za ove stvari. Procedure su vrlo komplikovane. Umesto nekadašnjih šest uplatnica i papira, sada je to duplo više. Pored toga, i izdvajanja za registracije su daleko veća nego što su bila. Najveći problemi prilikom registracije vozila su, po pravilu, u drugom i trećem gradu po veličini u Srbiji, u Novom Sadu i Nišu.
Znate da je prošle nedelje u Nišu i okolini uhapšena velika grupa pripadnika policijskih i opštinskih uprava, koja se bavila nezakonitom trgovinom i prevarama, odnosno uzimanjem mita i preprodajom biometrijskih ličnih karata i pasoša. Sve to je povezano sa onim pitanjem koje ću sada postaviti, a tiče se nepostojanja načelnika policijskih uprava u ta dva, iza Beograda, najveća grada u Srbiji.
U Nišu godinu i po dana, od kada je prethodni načelnik policije otišao u penziju, nije postavljen novi načelnik policijske uprave. Ista je situacija i u Novom Sadu. Ista situacija je i u Požarevcu. Moje pitanje ministru policije je – koji su razlozi da najveće policijske uprave u Srbiji, posle Beograda, nemaju svoje načelnike, što se očigledno odražava na primeru kriminala i lošeg funkcionisanja policijskih uprava u ovim gradovima?
Ako je ovaj problem oko registracije vozila naizgled benigan i ako sam o tom problemu pričao još pre mesec dana i postavljao pitanje i ukazivao ministru Dačiću na te probleme, zaista ne vidim ni jedan jedini razlog da se na njega ne reaguje.
Ljudi koji rade na tim poslovima daju sve od sebe, međutim, očigledno je da ni to nije dovoljno. Da bi se predala dokumentacija za registraciju vozila, potrebno je stajati u redovima i po nekoliko sati. Naravno, tu je i nervoza, dolazi do incidenata, čak je dolazilo do protesta građana izvan policijskih uprava zbog ovakvog nemarnog odnosa državne vlasti prema građanima, koji treba da ostvare svoje pravo na efikasan način, a ne da budu maltretirani, da stoje danima ili satima u redovima kako bi završili neki posao, za koji pri tom plaćaju, ništa nije besplatno.
Ponavljam pitanje – zašto nisu postavljeni načelnici policijskih uprava u Novom Sadu, Nišu i Požarevcu? Kada će to biti učinjeno i koji su razlozi za ovako dugo nepostojanje prvog čoveka u tim policijama? Radi se o gradovima u kojima živi preko 600.000, 700.000 ljudi, veoma veliki broj naših sugrađana je upućen na te policijske uprave, a pri tom one očigledno ne mogu dobro da funkcionišu jer nema prvog čoveka. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo potpredsednice Vlade, kao što reče gospodin Milićević, i ja bih zaista voleo da verujem da će ovo zakonsko rešenje da proba da reši problem ogromne nelikvidnosti privrede, ali se bojim da je to više marketing nego što zaista može da bude rešenje rastuće nelikvidnosti privrede, kao najvećeg problema srpske privrede danas.
Ministar je u obrazlaganju predloga zakona rekao da su razlozi za donošenje zakona zaštita poverilaca, rastuća nelikvidnost privrede i sprečavanje stečaja za ona preduzeća koja mogu da se oporave. Zaista bi bilo jako dobro da čujemo obrazloženje, ako je moguće, na koji način će zakon rešiti problem nelikvidnosti srpske privrede.
Neko od mojih prethodnika je izneo podatak da je danas u Srbiji blokirano oko 70.000 preduzeća, da im preti stečaj, a da međusobna potraživanja tih preduzeća iznose oko trista milijardi dinara. Čuli smo pre izvesnog vremena da je na jednom okruglom stolu predstavnik vladajuće koalicije, inače direktor „Srbijagasa“, rekao da država jeste inicijator tih međusobnih dugovanja koja su ciklična i da država treba da podigne nove kredite, u iznosu od šeststo-sedamsto miliona evra, kako bi prekinula taj lanac dugovanja, jer kada država duguje preduzećima koja imaju podizvođače za određene poslove onda imate jedan ciklus ogromne nelikvidnosti preduzeća koja preti da ta preduzeća potpuno potopi i da još 200.000 ljudi ostane bez posla, što bi bio katastrofalan scenario za Srbiju, s obzirom na to da je u ove tri godine u Srbiji 400.000 ljudi ostalo bez posla, iako smo dobijali lažna obećanja vladajuće koalicije da će biti novih poslova, novih 200.000 radnih mesta. Nažalost, nije se obistinilo nijedno novo radno mesto, čak su i oni koji su radili ostali bez posla.
Šta je, u stvari, obaveza države i koja je njena uloga u privrednom razvoju? Njena uloga je da stvori ambijent za razvoj privrede i da sa što manje dažbina i u što predvidljivijem ambijentu za poslovanje stvori mogućnost da preduzeća mogu da posluju, da znaju kakvi će im biti zakoni, da im porezi i nameti koje država propisuje ne budu preveliki, kako bi svoje privredne aktivnosti mogli da finansiraju i da od toga što rade plaćaju uredno svoje obaveze, da plaćaju radnike, poreze državi i da tim privrednim subjektima ili njihovim vlasnicima ostaje određeni profit kako bi sve to imalo smisla.
Kakvo je stanje privrede Srbije danas? Od nekih desetak hiljada blokiranih preduzeća 2008. godine, koja su realnost privrede u tranziciji, mi smo došli, posle tri godine i nakon svetske ekonomske krize, do situacije u kojoj je 70.000 privrednih subjekata blokirano i preti im gašenje. S druge strane, oni koji nisu blokirani, koji nešto rade, uglavnom su pod ogromnim kreditima, hipotekama nad imovinom prema bankama, a bez realnog osnova i realne mogućnosti da ti krediti budu vraćeni, odnosno finansirani iz proizvodnje, zato što te proizvodnje realno u Srbiji ima jako malo. I, ako je ima, ona je vrlo neprofitabilna u najvećem broju slučajeva i ne omogućava čak ni prostu reprodukciju, tako da preduzeća koja su jednom uzela kredite zbog ogromnih kamata i nepostojanja profita moraju da uzimaju reprogram tih dugova, da zapadaju u mnogo veće dugove i u jednom cikličnom lancu mogu samo da očekuju da će otići u stečaj ili u propadanje.
I tu je jedan od kreatora ili motora negativnog ambijenta država zato što je, umesto da podstiče svoju privredu što manjim dažbinama, što nižim porezima, s jedne strane, a s druge strane što povoljnijim kamatama koje bi se na tržištu postigle od strane banaka da bi preduzeća mogla da uzimaju kredite za finansiranje proizvodnje i da bi bila konkurentna sa određenim proizvodom na tržištu, prodala svoje državne zapise po visokim cenama. Tako je bankama, umesto da pare ulože u privredu, mnogo isplativije bilo da po 14% od državnih zapisa plasiraju prema državi, da kupe državne zapise i da podignu kamate za privredu. Zašto bi davale niže kamate privredi kada su im ta dugovanja teže naplativa nego od države; jednostavnije je plasirati sredstva prema državi. Tako, praktično, država formira visinu kamatne stope prema privredi. Naravno, nijedno preduzeće, nijedna firma ne može sa 16-17% ili 20% kamate, kolika je kod komercijalnih banaka, da finansira proizvodnju i da bude konkurentna na tržištu.
Ako se tome doda činjenica da je početkom 2009. godine jednostranom primenom SSP-a i potpunom liberalizacijom tržišta Srbije privreda najviše ugrožena zbog proste činjenice da nema mogućnosti da se bori sa jakom privredom EU, koja je podržana od njihovih zemalja, jasno je da je država, da je sadašnja vlast koja vodi državu glavni inicijator lošeg stanja u privredi koje se može meriti sa opštom katastrofom.
Da je to tako govore nam i prihodi u budžetu Republike Srbije, koji su svake godine za po milijardu evra „kraći“ od onoga što država planira da potroši, zbog proste činjenice da ne postoji dovoljno privredne aktivnosti da može da bude toliko profita u državi da se finansiraju svi državni nameti, koji su, uzgred budi rečeno, mnogo veći nego što bi realno mogli da budu.
Trista miliona evra godišnje Srbija direktno gubi zbog liberalizacije tržišta, odnosno jednostrane primene SSP-a, a za uzvrat od evropskih fondova dobija reda veličine oko stotinu miliona evra. Dakle, očigledan debalans. Da ne pominjemo tu poljoprivredu, ili druge grane koje su mnogo ugroženije nego što su u nekim zemljama EU; u tim zemljama su, inače, privredne grane i privreda mnogo više novčano podržane od izbijanja krize. Dakle, sećate se koliko su razvijene zemlje Evropske unije, naročito Nemačka, Francuska, Engleska, upumpale para u privredu kako bi se postigao neki novi razvoj, kako bi se sprečio totalni kolaps sistema.
Dakle, mislim da je ovakav zakon, bez obzira na to koliko su određena rešenja korektna, zakasnio; bojim se da će vrlo malo moći da se pomogne ovakvom stanju privrede, koja je očigledno na izdisaju i koja, pre svega zbog takvog odnosa države, pati i ima ogromne štete. Hvala.