Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vera Paunović

Vera Paunović

Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Govori

Poštovani potpredsedniče, poštovani ministre, gosti, poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o dualnom modelu studija u visokom obrazovanju koji se nalazi na dnevnom redu današnje sednice stvara pravi osnov za ostvarivanje dve vrste ciljeva koje treba postići u visokoškolskom obrazovanju. Na prvom mestu je svakako postizaće višeg stepena praktične osposobljenosti naših studenata za vreme trajanja studija.

Ne želim da dajem paušalne ocene o stanju našeg visokog školstva, ali mislim da će se većina nas ovde prisutnih, a i šire javnosti složiti sa tezom da naši studenti kada završe svoje studije u proseku imaju relativno malo praktičnog znanja koje kasnije treba da primene na radnim mestima za koje se osposobljavaju, pa im neretko treba značajan period da se prilagode novom radnom mestu i steknu neophodne praktične veštine za kvalitetno obavljanje radnih zadataka.

Drugi važan cilj koji bi ovaj zakon trebao da ispuni je ostvarivanje bolje povezanosti visokog školstva i privrede, odnosno da se kroz stvaranje većih mogućnosti za stručnu praksu potencijalni kandidati za zapošljavanje u određenim preduzećima još za vreme studija povežu sa potencijalnim poslodavcima i time potpuno eliminiše ili makar drastično skrati vreme koje bi ti mladi ljudi proveli kao nezaposleni na tržištu rada.

Ovako postavljeni ciljevi trebali bi da se ostvare kroz uspostavljanje saradnje visoko školskih institucija i poslodavaca. Inicijativa će biti na strani visoko školske institucije, što znači da se ovaj model neće obavezno primenjivati. Oni fakulteti i visoke škole koji to žele obrazovaće mrežu zainteresovanih poslodavaca, zajedno sa njima sačiniti odgovarajuće planove studija, a konačnu reč o njihovom odobravanju davaće nacionalno telo za akreditaciju.

U članu 11. pobrojani su uslovi koje će morati da ispune poslodavci, a to su obavljanje određene delatnosti, odgovarajući broj mentora, zaposleni koji imaju isto ili više obrazovanje kao studenti na obuci, raspolaganje određenim prostorom i opremom i sredstvima za rad, primenjivanje adekvatnih mera bezbednosti, kao i solventno poslovanje.

Ove odredbe su od priličnog značaja, jer se vidi da se insistira da poslodavac mora biti ozbiljno preduzeće u kome će potencijalni studenti zaista imati mogućnosti da steknu prava iskustva, gde će njihova prava biti zaštićena, a da se ne sme desiti da dođe u neki kolektiv gde će samo presedeti svo vreme predviđeno za praktični rad. Međusobna prava i obaveze fakulteta i poslodavaca, kao i poslodavaca i studenta upućenog na obuku regulisaće se ugovorima, čiji su bitni elementi međusobna prava i obaveze vrlo detaljno normirani u članovima 14. i 21.

Ono što je od ključnog značaja za buduće studente su članovi 31. i 32, gde su regulisana njihova prava kod poslodavaca, prava na naknadu troškova prevoza, ishrane, osiguranja i što je najvažnije pravo na novčanu naknadu za vreme provedeno na radu kod poslodavca u iznosu od 30 do 70% osnovne zarade zaposlenog koji radi na sličnim poslovima, u zavisnosti od godine studija i dostignutog nivoa znanja. Tako da će studenti koji se opredele za ovaj vid svog studiranja imati i određene nezanemarljive materijalne koristi.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, smatram da će sa oživljavanjem ovakvog modela visokog obrazovanja svi njegovi akteri imati. Poslodavci će lakše dolaziti do novih radnika, fakulteti će biti u mogućnosti da svojim studentima pruže više upotrebljivog znanja. Student će nakon završenog visokoškolskog obrazovanja imati veći stepen praktične osposobljenosti, a država će vremenom moći da stekne realniji uvid u stvarne potrebe privrede za stručnjacima i time će moći da na pravi način planira broj upisanih kvota na visokoškolskim institucijama čiji je osnivač.

Imajući u vidu ovakva predložena rešenja, poslanička grupa PUPS će u danu za glasanje dati podršku za njihovo usvajanje, kao i za usvajanje ostalih predloga zakona na dnevnom redu današnje sednice. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, poštovani ministri sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, zakon o kome je danas reč bavi se jednom javnom službom koja se po malo nalazi u senci drugih i koja možda još uvek nije u potpunosti zaživela na pravi način u našem svakodnevnom životu, a reč je o komunalnoj policiji, odnosno o komunalnoj miliciji, kada budemo usvojili ovaj zakon.

Sama terminološka promena reči, komunalna policija u komunalnu miliciju je prouzrokovana odredbama Zakona o policiji kojima je propisano da samo organ MUP-a može upotrebljavati taj naziv kako ne bi dolazilo do mešanja i nesporazuma među građanima.

Suštinska promena u odnosu na sada važeći zakon odnosi se na činjenicu da će pravo da osnivaju komunalnu miliciju sada imati sve jedinice lokalne samouprave, bez obzira na veličinu, dok su po sadašnjem rešenju to pravo imali samo gradovi i grad Beograd.

Ovo je jedno dobro rešenje, jer iako su gotovo svi značajniji urbani centri dobili status grada, treba imati na umu da u našem sistemu lokalnih samouprava mi trenutno imamo i takve opštine koje se bliže šestocifrenom broju stanovnika, odnosno čija sedišta imaju i po više desetina hiljada stanovnika, kao što su Stara Pazova, Inđija, Vrbas, Paraćin, Ćuprija, Gornji Milanovac, Negotin i tako dalje.

Takvim sredinama je komunalna milicija svakako neophodna za bolje funkcionisanje i viši kvalitet života. Kako bi se sa druge strane uvažile specifičnosti malih opština, Predlogom zakona predviđena je mogućnost i da dve ili više opština formiraju zajedničku službu komunalne milicije i tako na jedan optimalan način, uz smanjene troškove, ostvare ciljeva zbog kojih bi osnovale takvu službu.

U delu koji uređuje nadležnosti i ovlašćenja komunalne milicije neće biti većih izmena. Pored već postojećih nadležnosti iz domena održavanja komunalnog reda i mira dodato je i pravo komunalne milicije da vrši kontrolu nad primenom zakona kojim se uređuju državni simboli osim u odnosu na državne organe.

Takođe ovim zakonom se predviđa i pravo komunalne milicije da prikuplja obaveštenja od građana u vezi sa otkrivanjem prekršaja izdavanja prekršajnog naloga. Nešto veće promene donose novi članovi koji se odnose na zasnivanje radnog odnosa. Ovo je veoma važno, novim predlogom zakona predviđeni su daleko rigorozniji posebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa koji se ogledaju kroz bezbednosnu proveru i odredbu da potencijalni kandidat ne sme da bude osuđivan za bilo koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, pa čak ni za prekršaje iz određenih oblasti koje su od značaja za primenu zakona.

Ovako postavljeni uslovi su strožiji, čak i od onih koji se postavljaju za zaposlenje u drugim državnim organima i time će se postići da se u redove komunalne milicije u narednom periodu prime zaista najkvalitetniji kadrovi sa besprekornim biografijama. Predlogom novog zakona detaljnije se propisuju norme koje se odnose na ispit za komunalnog milicajca, kao i za povrede radnih obaveza.

Imajući u vidu predložene izmene i nova rešenja ove zakonske materije, poslanička grupa PUPS-a će u danu za glasanje dati podršku za njihovo usvajanje, jer smatramo da će ono na pravi način doprineti kvalitetu rada komunalne policije, a time i boljem kvalitetu života u našim gradovima i opštinama. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovana ministarko i gosti, poštovani narodni poslanici, krivično pravo ima za cilj zaštitu najvažnijih vrednosti i dobara jednog društva. Kao takvo, ono mora da prati pojave u društvu i da bude tako podešeno da izvršava i funkciju suzbijanja vršenja krivičnih dela, ali i da deluje preventivno, da se pravednom osudom pošalje poruka potencijalnim učiniocima krivičnih dela, da ni ne pokušavaju da ih učine.

Kao što je poznato, naša država je, prateći evropske trendove, već odavno ukinula smrtnu kaznu kao najtežu sankciju za najteža krivična dela.

Ona je zamenjena uvođenjem mogućnosti za veći zakonski maksimum zatvorske kazne od po 20, a zatim i od 30 i 40 godina. Međutim, od uvođenja tih izmena prošlo je već skoro dve decenije pa i više.

Praksa je pokazala da pojedini počinioci, čak ni posle višedecenijskog lišenja slobode ne prezaju da odmah nakon odsluženja kazne ponove ranija krivična dela, odnosno da se radi o potpuno asocijativnim pojedincima na koje ni krivično-pravne ni moralne norme nemaju uticaja a da pravni sistem za takve slučajeve nema adekvatnog odgovora.

Mišljenja sam da se upravo ovim izmenama i dopunama nekoliko zakona iz oblasti krivičnog prava, dolazi do adekvatnije mogućnosti da se sudski sistem izbori sa različitim oblicima krivičnih dela i socijalno patoloških pojava u društvu.

Svakako centralno mesto u današnjem paketu predloženih rešenja imaju izmene i dopune Krivičnog zakonika. Njima se otvara mogućnost da se u slučaju određenog broja najtežih krivičnih dela počiniocima izrekne i kazna doživotnog zatvora.

O ovome je već bilo dosta reči i vođene su brojne debate kako među poslanicima pravne struke, tako i među običnim građanima. Mislim da su ispravne namere uvođenja doživotnog zatvora za najteže oblike krivičnih dela prema deci koja su kao krajnju imali smrtnu posledicu.

Međutim, svi smo svedoci da su pored dece kao najranjivije društvene grupe u poslednje vreme i stara lica sve češće žrtve najbrutalnijih zločina počinjenih iz najprizemnijih motiva, a najtužnije je od svega što se neretko radi o nasilju dece nad roditeljima.

Kao što smatramo da nema opravdanja za monstruozne zločine nad decom i da počinitelji takvih dela treba da trajno budu izopšteni iz društva i do kraja života ispaštaju za sva zlodela, takođe smatramo da iste principe treba usvojiti i kada su u pitanju stara i nemoćna lica koja to nikako nisu zaslužila u poznim godinama života.

U tom smislu, poslanička grupa PUPS-a je podnela nekoliko amandmana kojima bi se tekst predloženih izmena dopunio u ovom pravcu i očekujemo da, ako se već ne usvoje sada, ove ideje budu uzete u razmatranje u nekom narednom periodu.

S druge strane, mislim da je uvođenjem doživotne zatvorske kazne, učinjeno na jedan odmeren način da se nije išlo u jednu preteranu represiju njenim uvođenjem u prevelikom broju krivičnih dela, a da je uvedeno pravilo da se ona ne može izreći ako postoje osnovi za oslobođenje od kazne ili za njeno ublažavanje.

Pored ove ključne izmene kod pojedinih krivičnih dela, povišene su kazne za, tu bih posebno istakla, ona krivična dela koja se odnose na opojne droge, jer sam mišljenja da su u borbi protiv ove pošasti, koja uništava ljudske živote, dozvoljena apsolutno sva legitimna sredstva, pa tako i znatno strožije kažnjavanje počinitelja u vezi sa ovim krivičnim delom.

Strožije kažnjavanje predviđeno je i u slučajevima višestrukog povrata i mislim da je i to jedno rešenje koje je na mestu, jer ako se za jedno učinjeno krivično delo uvek može naći makar i verbalni izgovor, kada se to sa činjenjem umišljaja ponavlja više puta, tu više nema nikakvog opravdanja i takvi pojedinci moraju biti odstranjeni iz društva na duži vremenski period.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poslanička grupa PUPS-a smatra da su predložena zakonska rešenja u interesu zaštite na jednoj strani najugroženijih društvenih grupa, a na drugoj pravde i slobode svih nas građana i stoga će u danu za glasanje dati svoju podršku za usvajanje svih zakona iz ovog seta zakona. Zahvaljujem na pažnji.
Poštovani potpredsedniče, poštovani ministri i gosti, poštovani narodni poslanici, kada se govori o sistemu zdravstvene zaštite, mora se istaći da su u ovoj oblasti u nekoliko prethodnih godina načinjeni značajni pomaci, kao unapređenja stanja u zdravstvo.

Prvenstveno tu mislim na uspeh Vlade da se zaposlenima u ovoj branši da povećanje zarada od 10%, kao i na otvaranje novih zdravstvenih centara i renoviranje postojećih. Zahvaljujući ovome, naše zdravstvo je prema izveštajima Evropskog zdravstvenog sistema stiglo sa dna rang liste, u njenu gornju polovinu, prestižući mnoge razvijenije države koje su već članice EU, a ovaj rezultat je time značajniji, jer smo mi društvo sa nižom ekonomskom osnovom za izdržavanje sistema zdravstva kao socijalne funkcije države i istovremeno sa visokim prosekom starosti stanovništva, koje onda po prirodi stvari vrši jači pritisak na zdravstvene ustanove, jer ima više potrebe za pružanje usluga iz oblasti zdravstvene zaštite.

Ono što je od ključne važnosti u ovom predlogu zakona je rešenje po kome će se proširiti krug lica koja će biti obuhvaćena društvenom brigom za zdravlje, odnosno lica koja nemaju zdravstvenu knjižicu. Predviđa se da će pored dosadašnjih kategorija to pravo ostvariti i mlade nezaposlene osobe, koje se ne nalaze na školovanju, a najviše do navršenih 26 godina života, lica sa statusom borca, izbegla, odnosno prognana iz bivših Republika SFRJ, kao i raseljena lica koja su nezaposlena i sa niskim mesečnim prihodima, a koja imaju boravište na teritoriji Republike Srbije, žrtve terorizma, lica kojima se obezbeđuje, sem obavezne i preporučena imunizacija, lica kojima se obezbeđuju ciljani preventivni pregledi, odnosno skrining prema odgovarajućim nacionalnim programima.

Takođe smatram veoma bitnim da je predloženo da roditelji dece obolele od najtežih bolesti, imaju pravo da budu na bolovanju, dok im deca ne napune 18 godina. Ono što je najbitnije, za sve to vreme primaće 100% zarade. Ovim se pokazuje visoki stepen humanosti, društva i brige o zdravlju prema što većem broju građana. Ako pođemo od takvih postulata zdravstvenog sistema, onda je prirodno da se prema građanima postave određeni minimalni zahtevi, isključivo radi njegovog što kvalitetnijeg funkcionisanja, ali i u interesu samih građana i zaštite njihovog zdravlja.

U oba Predloga zakona utvrđeno je da je pojedinac dužan da se odazove na poziv za ciljani preventivni pregled, odnosno skrining, prema odgovarajućim nacionalnim problemima.

Ovo je dobro rešenje, jer smo svi svedoci kolika je ekspanzija raka i drugih opasnih bolesti, čije je lečenje dugotrajno i sa neizvesnim ishodima, a zahteva značajna finansijska sredstva, dok bi se njihovim ranijim otkrivanjem, smrtni ishodi, značajno predupredili, naročito kod starijih ljudi, a da bi na tome svakako trebalo poraditi, kako bi se građani pravovremeno i redovno odazivali na te preglede.

Korisnici osiguranja koji budu pozivani tri puta na preglede, a ne odazovu se ili ne dostave opravdanje za izostanak u slučaju da se razbole moraće sami da plate do 35% pune cene lečenja.

Cilj ovakvog predloga nije kažnjavanje građana, već namera da se podigne svest o preventivnim pregledima.

Važnu izmenu predstavlja i stvaranje mogućnosti da se produži pravo izabranog lekara, da odobrava odsustva sa rada na osnovu bolovanja na duži vremenski period, odnosno na najviše 60 dana.

Time će se omogućiti da se izbegnu komplikovanije procedure prilikom otvaranja bolovanja za neke teže bolesti ili komplikovanije operativne zahvate koje zahtevaju dužu postoperativnu negu ili oporavak, a koji više, nažalost, nisu toliko retki slučajevi kao ranije.

Pored ova dva zakona iz oblasti zdravstva na dnevnom redu današnje sednice nalaze se i rešenja koja treba da ustanove viši stepen zaštite u oblasti prometa raznih opasnih stvari, lekova i opojnih droga ili predmeta za masovnu upotrebu među građanima.

Poslanička grupa PUPS-a u danu za glasanje će dati svoju podršku za njihovo usvajanje, kao i za usvajanje zakona iz oblasti zdravstva, jer smatramo da je zdravstveni sistem i svaka vrsta bezbednosti i zaštite zdravlja našeg stanovništva od najvećeg značaja u izgradnji srećnog i zadovoljnog pojedinca, a time i boljeg društva za sve.

Naravno, podržaćemo i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, jer smatramo da je položaj većeg broja poljoprivrednika takav da finansiranje tehničkih pregleda i registrovanje traktora svake godine za njih predstavlja značajan izdatak.

To se uklapa i u generalnu politiku naše partije i predsednika Milana Krkobabića u nastojanjima da se obezbede što povoljniji uslovi života i rada na selima.

Zahvaljujem na pažnji.
Hvala.

Poštovani potpredsedniče, poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, sa procesima globalizacije i sve veće pokretljivosti ljudi u savremenom svetu turizam i ugostiteljstvo predstavljaju sve veću značajnu privrednu granu.

Svedoci smo da, s jedne strane, je sve veći broj naših građana svoje kraće ili duže odmore provodi u inostranstvu, a i da sve veći broj stranih državljana dolazi u našu zemlju. Putnici i gosti postavljaju sve veće zahteve u pogledu kvaliteta usluga. Javljaju se i novi vidovi turističkih delatnosti i sve to zahteva da zakonska regulativa sledi praksu kako bi se što je moguće više smanjimo broj potencijalnih problema u ovoj oblasti.

Najznačajnija novina koju Predlog zakona o turizmu treba da donese je bolje regulisanje rada turističkih agencija koje predstavljaju ključ turističke delatnosti, odnosno posrednika između putnika, korisnika usluga, s jedne, i turističkih preduzetnika, davaoca usluga s druge strane.

Mi smo imali prilike da se iz medija uverimo, a mnogi od nas i na ličnim iskustvima, da se izvor mnogih problema nalazi upravo tu u tim agencijama koje trebaju da povežu dve zainteresovane strane.

Kada god dođe sezona odmora štampa je prepuna tekstova o putnicima koji su ostali bez prevoza ili bez smeštaja ili bez one vrste usluga za koju su platili svoj novac, a pogotovo je mučno kad vidimo da se to dešava i našoj deci na ekskurzijama.

Procenjuje se da je oštećenih putnika bilo čak i više stotina, a mi smo već stigli do broja od više desetina raznih privrednih subjekata koji se bave organizacijom turističkih putovanja.

Same za sebe ove činjenice govore da je ova oblast sa mnogo nerešenih problema. Stoga mislim da je dobro što se ovim Predlogom zakona uvode strožiji uslovi za njihovo formiranje i registraciju, za izdavanje licenci za rad, jer je odavno sazrelo vreme da se razni sumnjivi mešetari konačno uklone iz ove delatnosti i prestanu da budu nelojalna konkurencija onima koji rade u skladu sa propisima i koji redovno plaćaju porez.

S druge strane, i mi sami kao građani moramo imati viši stepen odgovornosti, najpre prema sebi samima i ne treba da se povodimo za tim da neko nudi za par desetina evra jeftiniji aranžman.

Mora se znati da je tu reč o relativno složenim privrednim ugovorima koji iziskuju određene troškove, pa se stoga ne mogu ići ispod određenih realnih cena.

U tom smislu mislim da je dobro rešenje koje je izneto u čl. 58. do 61. Predloga zakona kojim se uvodi institut garancije putovanja, pa će tako korisnici usluga imati pokriće da bilo koju vrstu neispunjenja ugovora nadoknade odmah od strane davaoca garancije, a oni da će to refundirati od organizatora putovanja.

Možda je banalna, ali između ostalih svakako važna odredba u predloženom članu 74. gde se čak išlo u normiranje veličine slova u ugovorima organizovanja putovanja, ali to i svedoči da su i ovakve odredbe od nas, nažalost, neophodne radi zaštite putnika.

Pored ovih odredbi novi predlog zakona donosi preciznije regulisanje nekih oblasti koje su do sada bile manje uređene, poput usluga iznajmljivanja vozila, rentakar i usluga iznajmljivanja turističkog vodiča i animatora.

Delatnost ugostiteljstva će ubuduće biti tretirana u zasebnom zakonskom tekstu, a to se radi zarad zahteva usklađivanja regulative iz ove oblasti sa regulativama EU.

U ovom zakonu postoji jedna značajna novina koju treba pozdraviti, a to je član 29, kojim se definiše šta sve ne spada u ugostiteljsku uslugu, pa je, između ostalog, navedeno da tu ne spadaju smeštaj, pripremanje i usluživanje hrane u ustanovama za stara lica.

Ovo je veoma važna odredba, jer je ova oblast u dosadašnjoj praksi bila neregulisana. Mnoga udruženja penzionera su na lokalnom nivou organizovala spremanje hrane za svoje članove, pa je to nailazilo na probleme, jer im je bilo prebacivano da se nelegalno bave ugostiteljstvom ili da ne ispunjavaju sve prepisane uslove za obavljanje te delatnosti.

Mora se imati u vidu da su takvi restorani organizovani gotovo i isključivo u svrhu pomoći penzionerima sa najnižim primanjima i starim i siromašnim građanima, da su najčešće zatvorenog tipa i posluju po nekomercijalnim cenama ili se hrana i piće tu čak služe besplatno za najugroženije i da, stoga, ne mogu da prave nikakvu konkurenciju ozbiljno tržišno orijentisanim ugostiteljskim objektima i preduzetnicima i zato je dobro što će se konačno razgraničiti da ova delatnost ne spada u klasično ugostiteljstvo i time izbeći dalji problemi u neposrednoj primeni zakona.

Poštovani narodni poslanici, poslanička grupa PUPS vidi velike napore Vlade na razvoju turizma koji daju velike rezultate, a samim tim i povećanje prihoda.

Poslanička grupa će u danu za glasanje podržati sve ove zakone. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, poštovani ministre i ostali članovi Vlade, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, na dnevnom redu današnje sednice nalazi više značajnih zakonskih projekata, ali ja bih izdvojila predloženi zakon o besplatnoj pravnoj pomoći.

Od usvajanja važećeg Ustava prošlo je već gotovo punih 12 godina, a da pojedini važni zakoni koje taj Ustav izričito pominje u međuvremenu nisu doneti. Upravo Predlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći spada u tu grupu zakona, jer je njegovo donošenje predviđeno samim Ustavom koji u članu 67. stav 3. propisuje da se zakonom određuje kada je pravna pomoć besplatna. Svakako da je izostanak ovog zakona do sada bio veliki nedostatak našeg pravnog sistema.

Jedno od osnovnih načela na kojima bi trebalo da počiva sistem pravosuđa je mogućnost da svaka strana koja se obraća sudovima ima jednake šanse da iznese svoje stanovište u sporu, a to neretko nije bio slučaj, ako jedna strana nema dovoljno finansijskih sredstava da unajmi profesionalne pravne zastupnike, a samim tim ni njihov stav nije bio u mogućnosti da dođe do izražaja. I pored možda i predugog čekanja, dobro je što se donošenjem ovog zakona rešava i ovaj problem.

Najpre, u članu 4. određeno je ko ima pravo na dobijanje pravne pomoći. To je učinjeno na jedan kompleksan način, tako što je najpre za osnovni kriterijum za ispunjavanje uslova za besplatnu pravnu pomoć uzeto istovremeno ispunjavanje uslova za korišćenje socijalne pomoći, a zatim su u stavu 3. tog člana propisani i brojni drugi slučajevi kada uslov za pružanje pravne pomoći neće biti isključivo vezan za ekonomski položaj pojedinca, u slučajevima kada je stranka u postupku dete, izbeglica, osoba sa invaliditetom, tražilac azila i slično. Mislim da je ovakvo određenje potencijalnih korisnika besplatne pravne pomoći urađeno na jedan korektan način, jer se ima u vidu kakvo je ekonomsko stanje samog pojedinca, tako i njegov socijalni položaj u društvu, odnosno pripadnost nekoj od osetljivih društvenih grupa.

Sa druge strane, u članu 7. Predloga zakona definisani su slučajevi kada se besplatna pravna pomoć neće pružiti i tu su definisane one situacije koje se po logici stvari kose sa članom 4, privredni sporovi, registracija pravnih lica itd.

Što se tiče pravne pomoći, predviđena su dva glavna oblika te pomoći i u skladu sa tim je određen krug njihovih pružalaca. U užem smislu, pravna pomoć će se sastojati od poslova zastupanja, odbrane i sastavljanja podnesaka. Ako se ima u vidu da su ovo elementarne i važne procesno-pravne radnje, onda je logično što su one Predlogom zakona poverene isključivo advokaturi, službama pravne pomoći u opštini i specijalizovanim udruženjima, a da ih mogu obavljati samo advokati i diplomirani pravnici.

U širem smislu, zakon je prepoznao i druge oblike pomoći nazivajući ih pravnom podrškom, a tu će spadati pomoć pri popunjavanju formulara, sastavljanje javno-beležničkih isprava, posredovanje u mirnom rešavanju sporova, davanje opštih informacija.

Te radnje će se s obzirom na njihov manji značaj moći da preuzmu i drugi tužioci, javni beležnici, poslanici i pravne klinike pri pravnim fakultetima, a ovi oblici pravne pomoći preko udruženja dostupni i svim licima bez obzira da li ispunjavaju napred navedene kriterijume.

Postupak za ostvarivanje besplatne pomoći vodiće se pred opštinskim ili gradskim organom uprave, prema mestu prebivališta podnosioca ili sedišta pružaoca. O njoj će odlučivati posebno lice u tim organima u roku od osam dana, a u hitnim slučajevima u roku od tri dana, a tražilac će u slučaju negativnog odgovora imati mogućnost da se žali ministarstvu nadležnom za poslove državne uprave. Finansiranje pružanja pomoći, vršiće se ili iz budžeta lokalnih samouprava, a i u slučajevima kada to rade advokati i pravnici po polovinu troškova snosiće opština ili Republika. Poseban deo zakona bavi se i o besplatnoj pomoći vezanoj za sporove sa inostranim elementom.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ja pripadam partiji Ujedinjenih penzionera Srbije koja se u svom fokusu zalaže za zaštitu i poboljšanje položaja penzionera i ostalih socijalno ugroženih kategorija. Stoga smatram da je donošenje ovakvog zakona veoma važno za ostvarivanje i za zaštitu njihovih građanskim prava. Takođe, ovim zakonom se otvara mogućnost da se jedan broj do sada ne angažovanih pravnika zaposli i uključi u pravni sistem države, a sve to bi trebalo da rezultira poboljšanim položajem ugroženih pojedinaca.

Stoga će poslanička grupa PUPS u danu za glasanje dati svoju podršku za usvajanje ovog zakona i ostalih zakonskih predloga koji se nalaze na dnevnom redu današnje sednice. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani ministre i ostali članovi Vlade, sistem lokalne samouprave predstavlja jedan od važnih segmenata unutar političkog sistema svake države. U najvećem delu razvijenog sveta, opštine i gradovi preuzimaju sve više klasičnih državnih funkcija i nadležnosti vezanih za rešavanje problema svojih građana, što zahteva i preciznije i detaljnije regulisanje, podelu nadležnosti između centralnog nivoa vlasti i jedinice lokalne samouprave, a to je i namera predloga zakona koji su nam upućeni na razmatranje.

Predlog izmena i dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi donosi ključnu novinu koja se tiče regulisanja položaja mesne zajednice koji je vrlo kompleksan. Postojeći Zakon o lokalnoj samoupravi gotovo da ne reguliše pitanje rada mesnih zajednica, već je to ostavljeno na regulisanje opštinama, a njihov rad pretežno zavisi isključivo od ličnog entuzijazma i angažovanosti pojedinaca.

U zavisnosti od opštine do opštine, mi sada imamo situaciju da se organi tih mesnih zajednica negde biraju na tajnim izborima, negde na javnim glasanjima, na zborovima građana, a da u pojedinim opštinama izbori se čak i ne sprovode, već se članovi tih organa jednostavno postavljaju odlukama opštinskih struktura.

Stoga, izmenama u članu 74. postojećeg zakona, pitanje mesnih zajednica biće daleko preciznije regulisano nego što je to do sada bio slučaj. Predviđa se da će svaka mesna zajednica ubuduće morati da ima svoj savet koji će se birati na neposrednim i tajnim izborima građana, a da će savet iz redova svojih članova birati predsednika mesne zajednice. Po prvi put, sade će zakonski biti prepoznati određeni poslovi kojima će se baviti mesne zajednice, pa će tako one imati pravo da predlažu mere i razvoj za unapređenje komunalnih i drugih delatnosti na svom području i, što je još važnije, imaće pravo da donesu svoj finansijski plan za realizaciju tih aktivnosti.

U članu 76. i dodavanjem dva nova člana 76a i 76b biće detaljnije razrađena pravila o međusobnom odnosu organa vlasti mesne zajednice i opština i biće predviđeno kada se može raspustiti savet mesne zajednice i raspisati novi izbori.

U zakonu se insistira da angažovanje predsednika i članova saveta mesnih zajednica ne može biti na profesionalnoj osnovi, odnosno da se time ne mogu stvarati dodatni finansijski troškovi za budžet mesnih zajednica. Uz promene u članu 68. koje predviđaju obaveznu javnu raspravu o određenim dokumentima iz rada lokalne samouprave, ako to potpisima zatraži 5% od broja birača ukupnog stanovništva lokalne samouprave. Mislim da bi sve to trebalo da stvori osnovu za daleko veće zadovoljstvo građana radom lokalne samouprave.

Druge važne izmene ovog zakona odnose se na pitanja broja članova u pojedinim lokalnim organima. Iako bi to po suštini stvari trebalo da bude autonomni domen odlučivanja samih lokalnih samouprava, praksa i ovde, nažalost, pruža brojne negativne primere. Nije redak slučaj da se u pojedinim opštinama postavlja i imenuje po nekoliko ljudi na razne visoke izvršne funkcije, od zamenika i pomoćnika predsednika do članova opštinskih veća, čije se nadležnosti neretko prepliću, a za svoj rad dobijaju zarade, što opterećuje lokalne budžete.

Ubuduće će u opštini do 15.000 stanovnika moći biti postavljen samo jedan pomoćnik predsednika opštine, do 50.000 stanovnika najviše dva pomoćnika, a u opštini do 100.000 stanovnika najviše tri pomoćnika, u skladu sa podacima poslednjeg popisa stanovništva. Slična pravila važe i za brojnost članova opštinskog veća, gde ono može da ima do pet članova za opštine do 15.000 stanovnika, do sedam za opštine do 50.000, do devet za opštine, odnosno gradove do 100.000 stanovnika, odnosno 11 za gradove preko 100.000 stanovnika. Ovim dopunama u ovoj oblasti će se uvesti izvestan red i postići veći efekti rada i ušteda u lokalnim budžetima.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, mišljenja sam da su svi zakonski predlozi koji se danas nalaze na dnevnom redu veoma kvalitetni i koncizni. Predlozi zakona koji se odnose na sistem lokalne samouprave treba da omoguće da ponovo na pravi način profunkcioniše sistem mesnih zajednica, da rešavanje o konkretnim problemima građana bude povereno onim njihovim predstavnicima koji su najbolje upoznati sa njima. Stoga će poslanička grupa PUPS u danu za glasanje dati svoju apsolutnu podršku za usvajanje svih zakona koji se nalaze na dnevnom redu. Hvala na pažnji.
Poštovani gospodine potpredsedniče, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, svedoci smo da su veliki napori koji su učinjeni u proteklom periodu na podizanju kompletne privrede odavno počeli da daju rezultate, a to se odražava na sve dinamičniji rast finansijskog tržišta i privrede u celini. Zato je neophodno da se stalno prati stanje i popunjavaju pravne praznine u ovoj oblasti.

Predlozi izmena i dopuna Zakona o deviznom poslovanju predstavljaju ključni segment ovog paketa zakona kojima se vrši dalja liberalizacija našeg tržišta i pravila poslovanja, a što je i naša obaveza koju smo preuzeli u postupku pridruživanja EU.

Značajne izmene predviđene su u članu 18. gde će se dodavanjem nekoliko novih stavova, nakon stupanja na snagu zakona, biti dozvoljeno da se domaći i strani državljani zadužuju u inostranim finansijskim institucijama koje imaju svoje sedište u zemljama EU. Istovremeno, biće dozvoljeno i davanje kratkoročnih kredita od strane domaćih subjekata inostranim zajmoprimcima iz EU. Dalje se ovo pravo širi na poslove jemstva, ali je izmena u članu 23. ovlašćena NBS da može u takvim slučajevima propisati izvesna ograničenja ako se za to ukaže potreba.

Značajna je dopuna u članu 32. u kojem se predviđa da se platni promet sa inostranstvom u vidu elektronskog novca dopušta u slučajevima donacija u humanitarne svrhe što je veoma značajno, jer se svi sećamo situacije od pre četiri godine kada su nastale pravne poteškoće tretiranja uplata humanitarne pomoći za poplavljena područja u slivu Kolubare.

U članu 34. predviđa se dopuna kojom bi se omogućilo devizno plaćanje po kartice sa inostranstvom i za slučajeve kupovine softvera i digitalnih proizvoda preko interneta.

Na kraju, u članu 32. predloženo je da Narodna banka Srbije ubuduće bude ovlašćena za postupke izdavanja i oduzimanja ovlašćenja za rad menjačnica. Ceo ovaj član je redefinisan i pooštreni su uslovi za obavljanje ovih poslova, jer će se ubuduće tražiti i neosuđivanost pravnog lica koji obavlja ove poslove i znatno su preciznije definisani ostali uslovi.

Nekoliko manjih izmena posvećeno Zakona o faktoringu pre svega su vezane za naše međudržavne obaveze, prvenstveno u vezi sprečavanja pranja novca i finansiranje terorizma. Ona se odnose na potencijalne osnivače i vlasnike privrednih društava koja se bave ovom delatnošću. Od njih će se zahtevati da prilikom podnošenja zahteva za izdavanje odobrenja za obavljanje posla faktoringa, pored već propisane dokumentacije, da dostave i uverenja da nisu osuđeni pravosnažnom presudom za krivično delo, kao i da se protiv njih ne vodi krivični postupak.

Imajući u vidu da je ovo vrlo specifična i složena privatna delatnost, koja se odnose na otkup postojećih ili budućih potraživanja ove izmene svakako imaju smisla, jer se sa takvim delatnostima koja iziskuju iznose stepen savesnosti u radu i poslovanju i kod kojih je lakše prikrivati potencijalne mahinacije, svakako ne bi trebalo baviti oni koji su osuđivani za privredne prestupe.

Gotovo istovetne dopune koje se tiču zabrane osuđivanim pravnim ili fizičkim licima da budu osnivači ili vlasnici agencija koje se bave revizijom sadrži predloženi Predlog zakona o dopuni Zakona o reviziji i Predlog zakona o dopuni Zakona o računovodstvu.

Poštovani narodni poslanici, poslanička grupa PUPS je mišljenja da ovi predloženi zakoni svakako doprinose boljem poslovnom ambijentu u Srbiji, jer sa jedne strane olakšavaju protok novca sa inostranstvom, što će svakako stimulativno delovati na dodatno privlačenje stranih investitora. S druge strane, uvode se i određeni mehanizmi kontrole koje će nastojati da spreče i umanje potencijalno izvršenje krivičnih dela u ovoj oblasti. Zbog toga ćemo mi u danu za glasanje podržati set ovih zakona. Hvala lepo.
Poštovani gospodine potpredsedniče, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani članovi Vlade, podnošenjem seta zakona iz oblasti javne uprave u Narodnoj skupštini na razmatranje i usvajanje, predstavlja potvrdu iznetih namera Vlade da pitanje reformi u ovoj oblasti dobije pun prioritet u budućem periodu i da se radi na daljem unapređenju tog segmenta vlasti u svim njegovim vidovima.

Dobro organizovani organi uprave su jedan od preduslova efikasnog vođenja državne politike. Samim tim, ovi organi su istovremeno i ogledalo same države i u njima se ogleda stanje u kome se jedna država i društvo nalaze. S toga je prirodno nastojanje da se konstantno radi na tome, da oni budu što je moguće bolji i efikasniji u svom radu, jer od toga korist ima i sama država i svaki od nas pojedinaca građana.

Zakonom o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, predviđa se osnivanje ove nove institucije, koja bi imala specijalizovanu nadležnost da se bavi organizovanjem obrazovanja u organima javne uprave. Konkretno, Akademija bi imala više nadležnosti, ali nekoliko najvažnijih bile bi one koje se odnose na prikupljanje i obradu podataka u vezi sa unapređenjem rada javne uprave, akreditaciju programa, obuke i sprovodilaca tih obuka i izdavanje stručnih publikacija.

Postavlja se pitanje, da li je neophodno da se formira jedna ovakva institucija sa ovim delokrugom rada? Mišljenja sam da je to bilo neophodno, jer iskustvo je pokazalo da su se dosadašnji programi usavršavanja u javnoj upravi značajno razlikovali od organa do organa, kako po svom obimu i učestalosti, tako i po kvalitetu. Sada će nova Akademija u ovoj oblasti dobiti značajnu ulogu da organizuje te programe, čime bi trebalo da se postigne njihova unifikacija i ukupni viši kvalitet.

Takođe, u članu 6. Predloga zakona, predviđaju se određeni uslovi za sticanjem akreditacije za ove obuke u pogledu izvođača prostora i opreme, što bi opet trebalo da garantuje da će se ovim aktivnostima baviti ozbiljne organizacije.

Akademija će imati dva stručna tela, Programski savet i stalne programske komisije koje će se baviti stručnim programskim pitanjima rada. Naravno, rad ovakve institucije će ipak zahtevati i dodatna finansijska sredstva, ali iz obrazloženja predlagača mislim da se vidi da ona nisu i neće biti preterano visoka, pogotovu što će deo zaposlenih biti preuzet iz već postojeće Vladine službe za upravljanje.

Sa ovim zakonskim predlogom, usko je povezan i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima. NJima se faktički vrši povezivanja zakona o Nacionalnoj akademiji sa Zakonom o državnim službenicima, odnosno detaljnije se reguliše oblast stručnog usavršavanja.

U predloženom novom članu 97a, predviđaju se slučajevi kada naročito postoji potreba za stručnim usavršavanjem i to, ako se donesu novi propisi, utvrdi da organ neefikasno posluje tako što kasni u donošenju akata ili akta, često budu vraćena u postupku inspekcijskog nadzora i da će se te potrebe utvrđivati na Programskom savetu. Nacionalne akademije koje će tako imati određenu nadzornu ulogu nad radom tih organa.

Važno je i to što je ovim dopunama prepoznat i program obuke rukovodilaca, što mislim da treba da bude i prioritetni zadatak, jer rukovodioci organa trebaju da ličnim primerom prednjače u postupku primene ovog zakona. Iako nije direktno povezan sa oblašću javne uprave, već predstavlja jedan, da tako kažem, opšti zakonski akt koji tretira više oblasti iz našeg društvenog i privatnog života.

Predlog novog zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju je takođe značajan zakonski predlog, kojim bi trebalo da još jače i odlučnije zakoračimo u oblast e-uprave i time eliminišemo razne vrste čekanja u redovima za ostvarivanje svojih prava.

Mišljenja sam da će kod ovog zakona takođe biti važno da se naši državni organi opreme adekvatnom i pouzdanom računarskom opremom, da se službe i ovde edukuju, ali i da se građanima na odgovarajući način pojasne pogodnosti koje bi mogli imati primenom ovog zakona, kako bi on zaista zaživeo u praksi.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, Poslanička grupa PUPS smatra da je efikasna državna uprava ključ uređene države, a uređena država je temelj uređenog društva, pa će stoga u Danu za glasanje dati svoju punu podršku za usvajanje ovog zakona. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, poštovane kolege narodni poslanici, poštovana ministarko sa članovima Vlade.
Pitanje stanovanja i stambenih odnosa trebalo bi da predstavi jedno od najvažnijih segmenata socijalne politike, s obzirom da pravo na stan označava zadovoljenje osnovne ljudske potrebe, a priznato je kao neotuđivo ljudsko pravo. Ovim pitanjima, kod nas, nažalost, se već duže vreme ne poklanja odgovarajuća pažnja, pa nije ni čudo što su se ovde nagomilali brojni problemi, nerešena pitanja i pravne praznine, s obzirom da je postojeća zakonska regulativa stara i više od 20 godina.
Novi Predlog zakona o stanovanju i stambenim odnosima će pokušati da reši te probleme. Najpre moram da istaknem, da smatram, da je pozitivno rešenje to što će novi zakon objediniti materiju koja se trenutno nalazi u tri odvojena zakona, o stanovanju, održavanju zgrada i socijalnom stanovanju, te će se sada biti znatno lakše građanima, da se neposredno upoznaju sa propisima iz ove oblasti, što je veoma važno, ako želimo da ovaj zakon zaživi u praksi.
Najveća novina koju donosi novi zakon je davanje pravnog subjektiviteta zgradama za kolektivno stanovanje. To će u praksi značiti, da će svaka Stambena zajednica, kako će se ubuduće zvati Skupština stanara, u jednoj zgradi ili zajedničkom ulazu dela zgrade, morati da ima svoj matični broj i račun u banci, da će moći da zaključuje raznovrsne ugovore koji su vezani za poslove održavanja i servisiranja zgrade.
Poznato je da održavanje zgrada i zajedničkih prostorija kod nas, na veoma niskom nivou. Retki su izuzeci da postojeći Kućni saveti i Skupštine stanara dobro rade i održavaju u ispravnom stanju instalacije, fasade, krovove i okolinu zgrade. Nažalost, kod nas dominiraju primeri, da zbog nesloge i ličnih zađevica, ne postoji nikakav dogovor među komšijama, pa se pojedine zgrade i bukvalno raspadaju, a da za to niko nije odgovoran, ili pokazuje zabrinutost zbog toga.
Predlogom novog zakonskog rešenja nastojaće se da se takvo stanje drastično promeni. Naši građani koji žive u stambenim zgradama, moraju da shvate, da stanovanje u zgradi pod istim krovom, za sobom povlači, i zajedničku odgovornost za održavanje zajedničkih prostorija, spoljnih fasada, krovova, instalacija i okoline zgrade.
U cilju podizanja značaja te odgovornosti predviđa se da će svaka zgrada obavezno morati da formira Skupštinu stambene zajednice i da izabere upravnika, kao lice ovlašćeno za zastupanje zgrade i organizaciju poslova vezanih za zajedničko održavanje.
Ovim zakonom se htelo naglasiti menadžerska uloga upravnika koji je u stvari jedan od naših komšija, ali ako niko od stanara ne želi da se bavi upravničkim poslom, postoji mogućnost da se unajmi profesionalni upravnik koji će za taj posao biti plaćen.
Profesionalni upravnici će morati da imaju posebne licence za obavljanje ovog posla i biti upisani u javno dostupne registre. Uvođenje ovakvog sistema, naravno, pretpostavlja i kontinuiranu mesečnu obavezu učešća u finansiranju troškova održavanja zajedničkih delova, a koju će vlasnici stanova ili drugih delova zgrade biti u obavezi da uplaćuju na račun stambene zajednice, što takođe mislim da je dobro rešenje, jer je do sada praksa takva, da se za veliki deo popravki i održavanja traže sredstva iz budžeta jedinice lokalnih samouprava, odnosno ona sredstva koja kroz poreze daju svi građani, pa i oni koji ne stanuju u stambenim zgradama.
Predviđeno je da ako neka stambena zgrada ne formira svoje organe umesto njih to će uraditi opština, postaviti prinudnog upravnika i propisati iznos sredstava, koji će se uplaćivati na ime naknade za održavanje zgrade. Na drugoj strani predviđa se obaveza da se takvo prikupljena sredstva striktno namenski troše, kao i da svako od stanara u svakom momentu može da ima uvid u fakture i stanje računa stambene zajednice.
Kako bi se ove odredbe sprovele u delo, Predlogom zakona se predviđa i obaveza organa lokalnih samouprava na načine registra stambenih zajednica na svojoj teritoriji.
Značajan deo zakona posvećen je i socijalnom stanovanju i u njemu se razrađuje koja lica imaju pravo na stambenu podršku, pod kakvim uslovima je mogu dobiti i načine na koje mogu ostvariti zakupom ili unapređenjem uslova stanovanja, ili stanovanjem u posebno namenjenim zgradama.
Na posletku prelazni i završne odredbe ovog zakona su od ništa manjeg značaja, jer se njima predviđa rešavanje stambenog pitanja, nosilaca stanarskih prava nad stanovima koji su u svojini privatnih lica zadužbina i fondacija. Nema potrebe naglašavati koliko za društvo predstavlja problem taj sukob, dva osnovna ljudska prava, prava na stan i prava na mirno, i neometano uživanje svoje imovine.
Ovim zakonom prepoznaje se da ovaj problem postoji i zadaju se okviri za njegovo rešavanje. Predviđa se da se najpre u upravnim postupcima utvrdi ko su sve nosioci stanarskog prava, da se evidentiraju potrebe za preseljenjem, kako bi opštine odmah po nastajanju mogućnosti bile u stanju da nosiocima stanarskih prava obezbede prelazak u stanove u javnoj svojini, a plan je da se svi zakupci rasele u roku od 10 godina, tj. do kraja 2026. godine i da se u tom roku konačno razreši ovaj problem i likvidira stanarsko pravo, kao vreme ranijih teških istorijskih okolnosti.
U cilju je što bržeg rešavanja ovog problema, jedinice lokalne samouprave već će biti u obavezi da i svoje budžete na godišnjem nivou izdvajaju sredstva za izgradnju stanova za preseljenje, a u troškovima izgradnje tih stanova Republika će vršiti sufinansiranje 50% troškova.
Poštovani narodni poslanici, poslanička grupa PUPS-a, smatra da je donošenje ovog zakona od velikog značaja za sređivanje međuljudskih odnosa u našim zgradama, za početak procesa njihovog sređivanja, kako bi naše ulice i gradovi izgledali lepše, za otvaranje mogućnosti da se jedan broj ljudi dobije i zaposlenje na poslovima održavanja zgrada, da se reši problem ljudima sa stanarskim pravima, te će u danu za glasanje dati svoju podršku ovom zakonskom predlogu, kao i ostalom setu zakona koji su danas na dnevnom redu. Zahvaljujem.
Ja bih htela samo da kažem gospodinu Obradoviću da gospođa Mira Petrović ne prima poslaničku platu ovde. Ona samo prima paušal i ona je zaposlena kao direktor Pošte.
Mislim, nije korektno što vi već dva dana prozivate PUPS ovde i gospodina Milana Krkobabića i gospođu Miru Petrović. Mislim da su to ljudi koji stvarno zaslužuju da budu na tim mestima gde su sada i da mi iz PUPS apsolutnu podršku njima dajemo, a Milan Krkobabić je svoj rad dokazao vodeći Poštu Srbije četiri godine sa izuzetnim rezultatima, koji je uplaćivao od profita Pošte u budžet Srbije. Time je smanjivao obaveze prema budžetu.
Gospođa Mira Petrović je došla na mesto direktora Pošta Srbije, ali Mira Petrović ne prima platu poslanika, nego samo prima paušal. Hvala.
Poštovani gospodine potpredsedniče, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, Predlog izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju koji nam je Vlada uputila je sličan nekim ranijim predlozima, odnosno rešenjima koje smo usvajali u ovoj Narodnoj skupštini.
Primena zakona u praksi je pokazala i svoje pozitivne strane kada je reč o stvaranju jednog fleksibilnijeg sistema organizovanja nastave na visokoškolskim institucijama i mogućnosti za veću akademsku mobilnost studenata. Ali, s druge strane, nije uspela da otkloni ključni problem efikasnosti, tj. trajanja dužine studiranja. Upravo zbog toga nam je resorno ministarstvo i Vlada poslala predlog za izmenu pojedinih odredbi ovog zakona. Jedna od takvih odredbi je svakako ona iz člana 88. zakona, kojom se predviđa obaveza studenata da ako žele da budu na budžetu ostvare maksimalnih 60 bodova u školskoj godini, odnosno da u jednoj školskoj godini moraju da polože sve ispite predviđene nastavnim planom i programom studija.
Ne želim da ulazim u analizu uzroka zašto na našim visokoškolskim ustanovama samo određeni broj studenata uspeva da ispuni ovaj zahtev, da li je to iz razloga obimnosti materije ili činjenice da je reč o mladim ljudima koji žele da uživaju u svojim godinama, pa pored studija imaju i druge životne želje, probleme i interesovanja.
Ono što je činjenica je da mi, iako su svi prelazni periodi za primenu ovog zakona odavno prošli, i dalje stalno pomeramo ovaj rok za punu primenu zakona za godinu-dve dana u budućnost. Smatram da takva praksa nikako nije dobra i da ona obesmišljava suštinu zakonskog teksta.
Stoga, iako će poslanička grupa PUPS-a podržati ovaj predlog zakona, mišljenja sam da bi konačno trebalo uraditi jednu od dve stvari - ili da u ovoj Skupštini resorno ministarstvo po isteku naredne dve godine napokon zauzme čvrst stav da se više neće dozvoljavati nikakva produžavanja ovih olakšica za upis u svojstvu budžetskog studenta ili da se u osnovnom tekstu zakona promeni član 88. i trajno smanji broj bodova i ispita koji se zahtevaju za budžetski upis.
Druga izmena koja je predložena ovim zakonom je ona koja se odnosi na tzv. večite studente koji su se na fakultete upisali pre 2005. godine, odnosno pre stupanja na snagu sada važećeg Zakona o visokom obrazovanju. Oni predstavljaju drugačiju kategoriju studenata i rade po starim nastavnim planovima i programima.
Različiti su razlozi zbog kojih su oni toliko otegli svoje studije. Svako od njih ima svoju životnu priču i mišljenja sam da se na njih možda pomalo i neopravdano podigla vika u javnosti. Smatram da oni nikome ne smetaju i nikoga ne ugrožavaju svojim nastavkom studija po starim programima i da čak ni ne treba postavljati rokove za završetak studija, tim pre što oni nisu opterećenje za državni budžet, jer nemaju ili ne mogu da imaju gotovo nikakvih zahteva ni prema fakultetima, ni prema ustanovama studentskog standarda.
Studentkinje i studenti koji se nalaze u takvoj situaciji moraju sami da shvate da što budu bili efikasniji u procesu studiranja, to će imati više šansi da dobiju zaposlenje i da razvlačenje studija iz opravdanih ili neopravdanih razloga u krajnjoj liniji može da šteti jedino njima lično.
Iako su se o tome vodile polemike u javnosti, a kako vidim da to rešenje nije postalo deo predloga zakona, mišljenja sam da bi trebalo dati podršku za usvajanje amandmana kojim bi se produžio rok za završetak studija za studente starih magistarskih studija i za doktorante. Naime, za razliku od svojih kolega sa osnovnih studija, oni su velikom većinom iz objektivnih i opravdanih životnih okolnosti, brak, deca, zaposlenje, rastegli svoje studije, izradu svojih teza i za njih se mora imati više razumevanja, tim pre što su procesi izrade naučnih radova u brojnim prirodnim, a sve češće i društvenim naukama, veoma složeni i zahtevaju posmatranje i kontinuirano praćenje različitih procesa i pojava koje često mogu trajati i po više godina, pa bi bilo šteta da istraživanja i naučni radovi propadnu samo zbog određenog vremenskog roka.
Poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, poslanička grupa PUPS u danu za glasanje će dati podršku usvajanju ovog zakonskog predloga i time omogućiti da se prevaziđu nesporazumi i nedoumice koje postoje u ovoj oblasti, ali smatramo da bi trebalo analizirati primenu celog zakona u praksi i u dogledno vreme pristupiti njegovoj temeljnijoj doradi. Zahvaljujem na pažnji.

Whoops, looks like something went wrong.