Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoltan Pek

Zoltan Pek

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Hvala vam potpredsedniče.
Ja ću da koristim vreme poslaničke grupe i da vam kažem gospodine ministre sa saradnicima, poštovani narodni poslanici ovo nam je bio jedan od amandmana što smo preneli na, koji se odnosi na nadležnost AP Vojvodine i to na poverene poslove AP Vojvodine.
Amandman nam glasi – u članu 17. predloga ovog zakona posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: „Autonomna pokrajina finansira osnovna geološka istraživanja na teritoriji Autonomne pokrajine“.
U istom članu 17. predlog zakona posle stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi: „posao iz stava 3. ovog člana AP vrši kao poveren“.
Zašto smo mi predali ovaj amandman? Hteli smo da usaglasimo Predlog zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, sa Zakonom o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, koji propisuje da AP Vojvodina preko svojih organa u oblasti geoloških istraživanja, u skladu sa zakonom, finansira osnovna geološka istraživanja na teritoriji AP Vojvodine u skladu sa godišnjim programom, osnovnih geoloških istraživanja.
Važeći Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima u članu 17. stav 3. i 4. je na način predložen amandmanom, reguliše pitanje, finansiranje osnovnih geoloških istraživanja na teritoriji AP Vojvodine, kao poveren posao, što je u skladu sa Zakonom o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine.
Još jednom vam hvala što ste prihvatili ovaj amandman i posle ćemo na drugi amandman da pričamo.
Hvala.
Ovo je drugi amandman što smo preneli, koji je u vezi nadležnosti AP Vojvodine, isto je poveren posao u pitanju. Ova dva amandmana što smo predali, logički su povezani i mislili smo, ako ste uvažili jedan, da ćete uvažiti i drugi naš amandman. Još jednom hvala što ste prihvatili. Ja ću da pročitam o čemu je reč i zašto smo podneli ovaj amandman i kako glasi.
U članu 20. stav 4. Predloga zakona, menja se i glasi: „nadležni organ AP donosi godišnji program na svojoj teritoriji, u skladu sa dugoročnim programom“.
U istom članu posle stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi: „posao iz stava 4. ovog člana vrši se kao poveren“.
Zašto smo podneli ovaj amandman? Imajući u vidu poverenu nadležnost AP Vojvodine, da u oblasti geoloških istraživanja, finansira osnovna geološka istraživanja na teritoriji AP Vojvodine. U skladu sa godišnjim programom, osnovnih geoloških istraživanja, logički sledi da nadležni organ AP Vojvodine, osim finansiranja, da donosi i godišnji program osnovnih geoloških istraživanja, na svojoj teritoriji, u skladu sa dugoročnim programom.
Predlogom zakona je propisano da nadležni organ AP predlaže deo dugoročnog programa na svojoj teritoriji, u skladu sa regionalnim prostornim planom AP, planovima i programima održivog korišćenja prirodnih resursa i dobara, kao i strategijom.
Ovaj amandman što smo predložili, predlaže zadržavanje odredbe iz člana 20. stav 3. važećeg Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima.
Još jednom hvala što ste prihvatili ovaj naš amandman.
Hvala lepo.
Mi smo na član 160. podneli ovaj naš amandman i dodali novi stav, stav 7. koji bi glasio: „ukoliko se naknada za korišćenje mineralnih sirovina i geotermalnih resursa iz člana 159. stav 2. tačka 2. ovog zakona ne ostvari u utvrđenom procentu, sredstva ostvarena na tom osnovu, prihod su budžeta jedinice lokalnih samouprava na čijoj se teritoriji vrši eksploatacija.
Mi smo ovaj naš amandman predali na osnovu protokola što su potpisali tri vojvođanske opštine Kanjiža, Srbobran i Kikinda i mislili smo da jako im je ugrožena infrastruktura i sa ovim amandmanom smo mislili da uvećamo prihod budžeta jedinice lokalnih samouprava.
Da vam kažem neke činjenice što sam dobio iz opštine Kanjiža, da 2012. godine za naftnu rentu, ova opština je imala prihod od 350 miliona dinara. U ovoj godini, znači u 2015. godini do decembra je uplaćeno samo 150 miliona dinara. Ako to gledamo, duplo manji je prihod lokalnih samouprava u odnosu na poslednjih tri godine. Zato su oni potpisali ovaj protokol i zato smo mi stavili ili dali ovaj amandman.
Pošto je gospodin ministar u svom izlaganju rekao da on razume ove opštine i da će novi sistemski zakon o taksama ili o naknadama će biti usvojen kad tad, ja mislim ili bih predložio gospodinu ministru da ulaže svoj autoritet kod izrade ovog zakona, da bi ove lokalne samouprave, da bi dobile više prihoda na osnovu ove naknade. Hvala.
Mi razumemo što niste prihvatili ovaj amandman, kao što ste rekli i sada da je budžet već pripremljen, već je usvojen i hvala vam još jednom što ćete ovaj vaš autoritet ubaciti ili dati, da bi ove opštine u novom zakonu, sistemskom zakonu, da bi dobili više para. Hvala vam još jednom.
Hvala.
Poštovani potpredsedniče, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima i ja ću izneti neke osnovne novine, što je u predlogu zakona na osnovu, na važeći zakon, što je još u primeni.
Ima, kao što je gospodin ministar rekao, puno novina ja ću neke da izdvojim, a to ne znači da ostali nisu toliko važni. Znači, u ovom predlogu zakona pojednostavljene su i skraćene procedure za izdavanje svih vrsta dozvola, licence na šest meseci do godinu dana.
Onda, određeni su mineralni resursi, odnosno mineralne sirovine od strateškog značaja za Republiku Srbiju, za koje su omogućena sprovođenje postupka eksproprijacije prema posebnim propisima, s obzirom na to da su mineralne sirovine prirodno dobro u državnoj svojini. Ukinute su pojedine naknade. Na primer, naknada za eksploataciju geotermalnih izvora. Radi toga, radi podsticaja korišćenja istih resursa, kao što je gospodin ministar rekao. Ukida se izdavanje odobrenja za eksploataciju geotermalnih izvora s obzirom da je korišćenje tih resursa određeno iz oblasti vodoprivrede.
Oduzeta je poverena nadležnost jedinica lokalnih samouprava za izdavanje odobrenja iz oblasti rudarstva. To je zbog toga da tu nadležnost obavljaju u malom obimu i većina jedinica lokalnih samouprava se izjasnila da ne može da obavlja ovu poverenu nadležnost.
Ukinuta su ovlašćenja jedinica lokalnih samouprava u vezi vršenja inspekcijskog nadzora. Uvedene su nove licence za pravna lica i, na kraju, definisana je i dozvoljena površina istražnog prostora za izvođenje primljenih geoloških istraživanja.
U ovom predlogu, ova površina iznosi najviše do 100 kvadratnih kilometara, osim za istraživanja nafte i prirodnog gasa. To je najviše do pet hiljada kvadratnih kilometara. Istraživanje podzemnih voda i geotermalnih resursa najviše do deset kvadratnih kilometara. Istraživanje nemetaličnih mineralnih sirovina za dobijanje građevinskog i industrijskog materijala, najviše dva kvadratna kilometra.
U javnim raspravama smo čuli da najveću kritiku smo dobili, ovaj zakon je dobio na ovih pet hiljada kilometara što neki kritičari su rekli da u okolnim zemljama, znači u zemljama EU ova površina je manja.
Kod nekih je pet puta manja, na primer ako gledamo Rumuniju, tamo je oko hiljadu kvadratnih kilometara ova površina. Ali po nekim mišljenjima ova površina od pet hiljada kilometara nije ni toliko sporna, ako se ograniči broj koncesija koje jedna firma može da dobije da se ne bi stvorio monopol. Znači, u nekom delu, to se da i prihvatiti.
Kao što vidimo, nadležnosti AP Vojvodine u ovom zakonu ili predlogu zakona su zadržane i neke su i pridodate, kao što je primenjena geološka istraživanja minerala ili mineralnih i drugih geoloških resursa koje se izvode na teritoriji AP Vojvodine po zahtevu privrednog društva, odnosno drugog pravnog lica ili preduzetnika, izvode se na osnovu odobrenja nadležnog organa AP Vojvodine, kao i geološka istraživanja mineralnih sirovina za dobijanje prirodnih građevinskih materijala vrše se na osnovu odobrenja nadležnog organa AP Vojvodine.
Što se tiče same naknade, mi ga zovemo po narodnom iskazu kao rudna renta, u ovom zakonu je ostala ista, znači 7%. Ali treba istaći da rudna renta ili prihodi od rudne rente u suštini se menjaju. Menjanje se u ovom zakonu, predlogu zakona, prihod od ove rudne rente, prihod Republike Srbije je u visini od 60%, a prihod budžeta jedinica lokalnih samouprava je 40%.
Ako se ova istraživanja vrše na teritoriji AP Vojvodine, onda 50% prihoda ovih rudnih renti je prihod Republike Srbije, 40% je prihod lokalnih samouprava i 10% je prihod budžeta autonomnih pokrajina.
Ako gledamo sadašnji važeći zakon, ako se vrši eksploatacija ovih prirodnih resursa, do sad je 40% je bio ovih prihoda, prihod Republike Srbije, 40% prihod lokalnih samouprava i 20% prihoda je bio tzv. sopstveni prihod ministarstva. Ako se istraživanje vodi na teritoriji pokrajine, onda je bio u važećem zakonu još je 40% prihod od budžeta Republike Srbije, 40% ostaje ili isto je u lokalnim samoupravama, 10% je za budžet autonomne pokrajine i 10% je bio tzv. sopstveni prihod ministarstva.
Kao što vidimo, suština se nije menjala nego oni prihodi koji su bili tzv. sopstveni prihodi ministarstva, to su sad prihodi Republike Srbije. Oni toliko posto, i ostaju lokalnim samoupravama i autonomnoj pokrajini, kao što je bilo i prethodno.
Ako smo već kod naknade ili rudne rente, ovde treba da istaknemo ili da kažemo da za naftu i za prirodni gas NIS ima povlašćenje u našoj zemlji, jer kao što smo videli u zakonu je ova rudna renta 7%, a oni plaćaju tek samo 3% rudne rente. Ovo je na osnovu sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije u saradnji u oblasti nafte i gasne privrede.
Iz podataka što smo dobili od pokrajinskog sekretarijata za energetiku i mineralne sirovine u budžet autonomne pokrajine u poslednje tri godine su išli prihodi i to u veličinama, u 2014. godini uplaćeno je oko 225 miliona dinara, u 2013. godini je uplaćeno oko 236 miliona dinara, a u 2012. godini je bilo oko 272 miliona dinara.
Kao što vidimo da, prihodi su godinama sve manji i manji, ali prema podacima sa terena i isto iz sekretarijata vidimo da NIS svoje istraživanje ili obim proizvodnje godinama, u ove poslednje tri godina je povećavao. Znači, obim proizvodnje je veći, a prihodi su nažalost sve manji i manji.
Na osnovu ovih činjenica, kao što je gospodin ministar rekao, tri opštine iz AP Vojvodine su potpisale jedan protokol, pošto na njihovim teritorijama oko 90% se iscrpljuje nafta ili prirodni gas, a to su opštine Kanjiža, Kikinda i Srbobran.
Oni su 2014. godine, tačnije 16. septembra, potpisali jedan protokol i dali inicijativu nadležnom ministarstvu da se promeni prihod lokalnih samouprava na osnovu rudne rente. Oni su predali to da bi ovaj prihod od rente, onih 3%, da bude stopostotni prihod ovih lokalnih samouprava, a ne da se deli na tri ili četiri dela.
Kao što znamo, gospodin ministar je rekao da smo predali nekoliko amandmana, jedan od naših amandmana se baš osniva na ovaj potpisani protokol, što su ove tri opštine potpisale i već znamo šta je sudbina ovog amandmana, pošto je gospodin ministar rekao da se to neće prihvatiti, ali mi smo morali ovo da predamo pošto i ovaj zakon reguliše baš naknadu za rudnu rentu.
Nama je drago što smo čuli da ministar ima razumevanja prema ovim opštinama, jer stvarno njihova infrastruktura trpi najviše kod eksploatacije nafte što se tiče Kanjiže, Kikinde i Srbobrana i da će novi sistemski zakon što će se doneti što se tiče naknade za rudnu rentu, ili naknade, da će uvažiti ili će dati neki prihod ovim opštinama.
Sledeća dva amandmana su predata od strane poslaničke grupe Saveza vojvođanskih Mađara u vezi nadležnosti AP Vojvodine. To su povereni poslovi, što se tiču finansiranja osnovnih geoloških istraživanja na teritoriji AP i drugi amandman je pisan na donošenje godišnjeg programa osnovnih geoloških istraživanja na svojoj teritoriji, u skladu sa dugoročnim programom.
Mislimo da su ova dva amandmana logički povezana, da ako se da finansirati iz sredstava AP, onda oni moraju i doneti ove kratkoročne programe koji su usklađeni sa dugoročnim programima.
Mi se nadamo da ćete neki od ovih amandmana prihvatiti što smo predali, hvala vam. Na kraju da se izjasnim da će poslanici Saveza vojvođanskih Mađara podržati ovaj zakon. Hvala.
Hvala.

Poštovana predsednice, poštovani ministre, poštovani saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću pokušati da iznesem stavove poslaničke grupe SVM u vezi Zakona o železnici i o jednom sporazumu.

Važeći Zakon o železnici je donet 2013. godine, sa ciljem da se poboljša efikasnost železničkog sistema Republike Srbije i da se integriše srpska železnica u železnički sistem EU. U postojećem Zakonu o železnici izvršeno je delimično usklađivanje sa direktivom 2012/34/EZ, kojim se uspostavlja jedinstveno evropsko železničko područje. Rok za implementaciju ove direktive u zemljama članicama EU je sredina ove godina, tj. sredina 2015. godine.

Jedan od najbitnijih razloga što je danas ovaj zakon ispred nas je neophodnost usklađivanja našeg Zakona o železnici sa relevantnim propisima EU. Činjenica je da su železnice jedan od najvitalnijih dela transportnog sistema zemalja članica EU. Mi moramo naš železnički sistem poboljšati da bi se mogao integrisati u sistem železničkog transporta EU.

Ovde je najbitnija reč - konkurentno tržište prevoza roba i usluga. Evropska unija je počela proceduru za ujedinjenje železnica zemalja EU, a nije reč o jedinstvenom evropskom sistemu železnice, nego je reč o jedinstvenom i efikasnom sistemu koji će omogućiti rok ili tok robe i usluga bez prepreke i diskriminacije svih učesnika.

Znači, ako hoćemo da se integrišemo u ovo veliko tržište, onda moramo što-šta da odradimo, jer, iskreno rečeno, naš sistem železnica je jako daleko od evropskog standarda, nažalost. Ovaj posao moramo odraditi što pre, tim bolje, jer se već osećaju neke posledice, kao npr. zaobilaženje Koridora 10. Svi iz Evrope znaju da put od zapadne Evrope do Bliskog istoka je put preko Srbije. Ali, ako nemamo traženi kvalitet transporta usluga i roba, onda će se ovaj tok nažalost promeniti i skrenuće prema Rumuniji i Bugarskoj. Nažalost, ovaj deo trase se već koristi. Što se više koristi zaobilazni tranzit, veće su štete za našu privredu. Ovo su nažalost činjenice. Znači, moramo da počnemo da radimo da bismo prevazišli ovaj problem.

Kao što su i činjenice da je sadašnja struktura „Železnice Srbije“ neodrživa, prevaziđena, kao i najveći deo naše železničke infrastrukture. Do sada su „Železnice Srbije“ imale monopol i nivo ulaganja u tehnologiju, u infrastrukturu, a u poslednjih 30-35 godina nažalost su na minimalnom nivou.

Daću jedan primer koji sam ovde sebi zapisao. Mi imamo srebrnu munju kod nas gore u Vojvodini za šinobuse, koji kreću u pravcu Subotice prema Kikindi, preko Sente. Mi ih zovemo srebrna munja pošto su kola srebrna, ali nažalost brzina nije brzina munje, nego je poslednjih godina sve manja i manja. Kada sam počeo svoje studije osamdesetih godina u Subotici, sa ovim šinobusom sam išao u Suboticu i dan danas je relacija ista, ista su kola, ali sve je manji broj putnika i, nažalost, manja je brzina ovih šinobusa.

Ako pogledamo budžet Republike Srbije, subvencije za železnice su dosta velika stavka u našem budžetu. Nadamo se da će se ubuduće ove subvencije koristiti za poboljšanje sistema „Železnice Srbije“. U analizi efekata ovog zakona istaknuto je da će nivo ovih subvencija ostati isti. Jednom rečju, to znači da za sprovođenje ovog zakona neće biti potrebno obezbediti dopunska sredstva iz budžeta.

O samom zakonu bih još prokomentarisao još nekoliko članova. U članu 8. Predloga zakona promenjen je stav 1. član 9. važećeg Zakona o železnici i glasi: „Poslovi upravljanja na delu železničke infrastrukture za koje upravljač infrastrukture nema ekonomski interes, prenose se upravljaču infrastrukture koga osniva AP, odnosno jedinica lokalne samouprave“. U odnosu na odredbu važećeg zakona iz 2013. godine stav 1. člana 9, razlika je u tome što u važećem zakonu poslove upravljanja mogu preneti, dok se sada nameće obaveza prenosa poslova upravljanja. Ostaje jedno veliko pitanje – odakle će se obezbediti novčana sredstva AP Vojvodine ili lokalnim samoupravama?

Znači, ovde se radi o prenosu prava upravljanja na pruge od regionalnog i lokalnog značaja, na zahtev AP, odnosno jedinica lokalne samouprave, s tim da odluku o prenosu poslova donosi upravljač infrastrukture, a na tu odluku saglasnost daje Vlada. Izmena je i da odluku o prenosu poslova upravljanja donosi upravljač infrastrukture, a ne društvo, jer je u tački 39. člana 3. Predloga zakona, tamo je značenje izraza, navedeno da je upravljač infrastrukture javno preduzeće, što do sada nije bilo, društvo kapitala ili preduzetnik koji je ovlašćen za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom.

Poslanička grupa SVM neće dati amandmane na ovaj zakon. Mislili smo da ne treba da damo, jer oni amandmani koje smo dali 2013. godine na Zakona o železnici u neku ruku su i u ovom tekstu. Podsećam na jedan amandman što smo tada dali, 3. maja 2013. godine na Predlog zakona o železnici, koji je u jednom delu identičan sa tekstom izmenjenog stava 1. člana 9. važećeg zakona, jer je bila upotrebljena formulacija: „prenosi se“, a ne: „mogu se preneti“.

Drugim amandmanom što smo tada dali poslanička grupa je predlagala definisanje modela javnog privatnog partnerstva u cilju izgradnje, rekonstrukcije, modernizacije i održavanja pojedinih delova železničke infrastrukture na nacionalnom nivou, na nivou autonomne pokrajine ili lokalne samouprave. Kao što smo videli iz predloženog zakona, uvodi se poglavlje 11 – koncesija i javno privatno partnerstvo.

U novom članu 64a definiše se koncesija i javno-privatno partnerstvo. Mogu se davati za izgradnju, rekonstrukciju i upravljanje železničkom infrastrukturom, u skladu sa propisima kojima se uređuje javno-privatno partnerstvo i koncesija. Znači, i ovaj amandman prethodni u 2013. godini je u neku ruku u tekstu ovog zakona.

Što se tiče novog člana 49a, ako do ukrštanja železničke infrastrukture i puta dođe po zahtevu lokalne samouprave, privrednog društva ili drugog pravnog lica ili preduzetnika, troškove izgradnje nadvožnjaka, podvožnjaka, odnosno putnog prelaza, troškove postavljanja uređaja i naprave i druge troškove osiguranja bezbednog i nesmetanog saobraćaja na tom prelazu snosi upravljač putne infrastrukture, odnosno podnosilac zahteva.

Isto se i postavlja još ono pitanje kao što sam prethodno postavio – da li će imati lokalne samouprave toliko sredstava da to obrade ili moramo u Zakonu o budžetu nekako da predvidimo ta sredstva za pomoć lokalnim samoupravama ili ponekad i AP Vojvodini?

Kao poslednje, u članu 43. Predloga zakona menja se rok tri meseca na donošenje propisa za izvršavanje ovog zakona. Malo mi je neverovatno one dve godine što je tamo pisano i zato sam ovo i istakao jer do sada to nije bilo tako izrečeno, npr. od nekoliko meseci prelazimo na godine.

Na kraju, za ovaj zakon poslanička grupa Saveza vojvođanskih Mađara će da glasa.

Na kraju, jedan sporazum - Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Mađarske u drumskom prevozu putnika i stvari. Usvajanjem i stupanjem na snagu prestaju da važe ona tri sporazuma koji su svojevremeno sklopljeni između tadašnje Jugoslavije i Narodne Republike Mađarske. Jedan sporazum je u Budimpešti potpisan 1962. godine, drugi sporazum 1965. u Beogradu, a treći u Segedinu 1982. godine.

Ovim sporazumom što je danas ispred nas unapređuje se ekonomska i trgovinska saradnja između dveju zemalja, što je pozitivno, i Sporazum se odnosi samo na drumski saobraćaj, znači, za ostale vidove saobraćaja, kao što su rečni, vazdušni, železnički, nije u pitanju samo drumski saobraćaj.

Znači, ovaj sporazum je potpisan na Samitu Vlade Republike Srbije i Vlade Mađarske, koji je održan u Beogradu, dana 1. jula 2014. godine. Sporazum koji se nalazi ispred nas je detaljan, moderan akt koji će omogućiti lakši, brži i efikasniji prevoz lica i stvari drumskim putem.

Primenom ovog sporazuma očekuje se poboljšanje na tlu privrede između Republike Srbije i Mađarske. Još jednom da istaknem da poslanička grupa Saveza vojvođanskih Mađara će glasati na ove zakone. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovani ministri sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću probati da iznesem stavove Saveza vojvođanskih Mađara u pitanju finansijskih zakona koji su pred nama ovde. Ima sedam zakona, a ja ću probati redom da iznesem naše stavove.
Kao prvo, Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, znamo da 2013. godine je u funkciji takozvani famozni rino sistem, ali nažalost u ovom sistemu smo izostavili, kad smo doneli ovaj zakon, komercijalne transakcije između javnog sektora, znači, subjekata javnog sektora, između dva subjekta javnog sektora, nego su samo ovde javni sektor i privatni sektor u pitanju. U to vreme lokalne samouprave su iskoristile ovu rupu u zakonu i onda nažalost oni sve manje i manje plaćaju ove usluge, takozvane komunalne usluge ili usluge za grejanje, znači oni ne plaćaju, možda plaćaju nakon 90 dana ili 120 dana, znači odugovlače vreme plaćanja.
Mislim da je u ovom zakonu bitna novina da smo stavili i ove obaveze što se tiče komercijalnih transakcija između subjekata u javnom sektoru. Znači, primena ovog zakona će početi od 1. januara 2016. godine i, kao što je gospodin ministar rekao, ja mislim da će za ovo vreme do primene ovog zakona biti dosta vremena da lokalne samouprave plaćaju svoje račune i da stignu do onih 60 dana, što je rok u ovom zakonu predviđen.
Kao što znamo da u zakonu, koji je u primeni rok je 45 dana, druga novina je ova da smo ovaj rok pomerili 15 dana naviše, znači 60 dana je u pitanju. Mislim ko nije plaćao do 45 dana svoje obaveze, teško će da ih plaća za 60 dana, ali ovih 15 dana puno znače, naročito u finansijskom sektoru.
Treća novina je kod nadzora, kao što smo videli da je nadzor prenet sa Uprave trezora na Ministarstvo finansija – Odeljenje za budžetsku inspekciju. Dakle, od sada će trezori prikupljati podatke o izmirenim obavezama i preko IT sistema dostavljati podatke Odeljenju za budžetsku inspekciju.
Kao što sam rekao, primena ovog zakona je od 1. januara 2016. godine i mislim da će doneti neki red u plaćanje obaveza prema subjektima u javnom sektoru, bar ja mislim da će taj red ispoštovati ove rokove ili ove rokove ispoštovati lokalne samouprave.
Drugi zakon je Zakon o javnom dugu. Po meni je ključna rečenica u ovom zakonu, a ona je u članu 10, Republika može dati garancije samo ako se sredstvima kredita za koji se daje garancija finansiraju kapitalna ulaganja dužnika. Republika ne može dati garancije ako se sredstvima kredita za koji se daje garancija finansira tekuće poslovanje dužnika, odnosno za potrebe likvidnosti dužnika.
Ove garancije su u prethodnim budžetima iznosile više desetina milijardi dinara, i to su bila veća sredstva, nego sredstva koja smo u to vreme dali AP Vojvodini. Mislim na transferna sredstva lokalnim samoupravama.
Kao što znamo, u Zakonu o budžetu za 2015. godinu, transparentno smo stavili oko 30 milijardi dinara za ove garancije, koje će biti aktivirane kod onih javnih preduzeća gde je država dala garancije.
Nadam se, kao što je gospodin ministar rekao, da će ovaj zakon biti ispoštovan, ako ćemo rešiti dosta veliki problem, što se tiče naših rupa ili rashoda u budžetu.
Sledeći zakon je Zakon o posebnim uslovima prodaje određene nepokretnosti u svojini Republike Srbije. Ovim zakonom predlaže se prodaja nepokretnosti u državnoj svojini radi ostvarivanja dodatnih prihoda budžeta, i to ovde moramo istaći, bez povećanja poreskog opterećenja za građane i za privredu. Predmet prodaje, kao što smo čuli, su stanovi, stambeni objekti, poslovni prostor, itd. Važno je napomenuti da predmet prodaje nisu one nepokretnosti na kojima su korisnici, odnosno nosioci prava korišćenja AP, lokalne samouprave, itd. To je važno istaći.
Kao što smo videli u zakonu, pravo na kupovinu ovih nepokretnosti imaju ona fizička lica ili pravna lica koja imaju zasnovani ugovor o zakupu. Mislim da bi ovde bilo preciznije da odredimo da oni koji imaju ovaj zakup da imaju preče pravo kupovine.
Po mom mišljenju ovo bi bilo korektnije, ali i ovako možemo da prihvatimo ovaj zakon. Važno je da je istaknuto da oni moraju izmire, oni koji imaju zakup svoje obaveze prema zakupu, prema plaćanju ove obaveze. Zašto je to važno? U našem društvu, nažalost, ovo nije uobičajeno…
…da svako plaća ove naknade. I ovde je važno da je ovo isto.
Hvala.
Poštovana predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog izmena i dopuna Zakona o hipoteci. Čitajući ovaj zakon, ja sam tumačio kao ekonomista ovaj zakon, pošto nisam pravnik, a po struci sam bankar. Kao bivši bankar, tako sam tumačio ovaj zakon i shvatio da će ovaj zakon koji je pred nama sigurno poboljšati našu privredu, ako tako mogu da kažem.
Kada ljudi čuju reč hipoteka, stalno se povezuje sa rečju kredite. Nažalost, u našem društvu teško možemo naći takvog čoveka koji još nije uzeo kredit ili da nema kredit. Oni koji daju kredite, uzimaju tzv. sredstva za obezbeđenje potraživanja. Ovde su menice u pitanju, jemstva, sad u najnovije vreme životno osiguranje i ostaje hipoteka na nekretninama, na nekretninama koje imaju dosta veliku vrednost, što je u vezi kredita koliko je veliki kredit koji uzimaju i građani ili bilo koja firma u našoj zemlji.
Nažalost, u dosadašnjoj praksi je bilo da naplata potraživanja preko, koji je obezbeđen sa hipotekom, teško je išlo u praksi. U mojoj životnoj praksi, nažalost, pet ili šest posto naplate je bio sa hipotekom ili prodajom nekretnine na kojoj je bila postavljena hipoteka. Sa ovim zakonom ćemo rešiti ovaj problem i ubrzaćemo naplatu ovih potraživanja koji su osigurani sa hipotekom.
Ja mislim da je pozitivno doneti ovaj zakon, jer će se ubrzati naplata celog potraživanja i ovo će uticati na ekonomsku i pravnu sigurnost učesnika u poslovima gde se hipoteka traži kao sredstvo za obezbeđenje potraživanja. Mislim da će se poboljšati položaj kreditora na tržištu, a pored toga, nadamo se, ubrzaće se ulaganja u našu privredu.
Istakao bih nekoliko važnih članova ovog zakona, a koji su bitni, kao što je gospodin ministar rekao, u vezi kamata. U članu 2. je određeno kako se kamata obračunava, u kojoj prilici se obračunava zatezna kamata. Ako je već u ugovoru, onda se ugovorena kamata uzima kod ugovora.
Kod člana 9. mislim da je pozitivno što se daje mogućnost poveriocu da traži dodatno obezbeđenje. Ako je dužnik, često je u našoj praksi, nesavestan vlasnik hipoteke i onda nanosi neku štetu na toj nepokretnosti, koja je stavljena pod hipoteku, i po ovom članu poverilac može tražiti dodatno obezbeđenje. Mislim da je to pozitivna stvar u celom dužničko-poverilačkom odnosu.
Kao što je rečeno, do sada u praksi nije postojalo da su opomene dobili oni hipotekarni poverioci koji su bili drugog ili trećeg reda. Sada po ovom zakonu, ako se šalje opomena, opomena se šalje i dužniku i ostalim hipotekarnim poveriocima koji imaju potraživanje, a koje je obezbeđeno hipotekom na istu nepokretnost.
Član 7. isto donosi značajnu novinu. Rešava problem zabeležbe hipotekarne prodaje vansudskim putem. Ako u roku od sedam dana od prijema zabeležbe, registar nepokretnosti upisuje ovu zabeležbu i odmah šalje rešenje hipotekarnom poveriocu, dužniku, ponekad i vlasniku, jer ponekad vlasnik nije dužnik te hipoteke ili nepokretnosti, kao i ostali hipotekarnim poveriocima koji su obezbedili svoje potraživanje na dotičnu nepokretnost ili imovinu.
Bitna novina kod ovog člana jeste da i zahtev za upis zabeležbe hipotekarne prodaje može podneti svaki hipotekarni poverilac, bez obzira koji je u redu, bez obzira na red prvenstva. Do sada je u praksi bilo dosta problema, jer bio je neko drugog ili trećeg reda u zabeležbi na listi nepokretnosti i oni do sada nisu mogli to da odrade. Morali su da sačekaju red da bi se rešio prvi slučaj, pa tako redom.
U ovom zakonu imamo još tačno definisano kako se može prodati hipoteka ili prodati nekretnina koja je stavljena pod hipoteku. Ovde je reč o aukcijskoj prodaji i naravno da je navedena neposredna pogodba. Ovde kod neposredne pogodbe je istaknuto da vrednost neposredne pogodbe ne sme biti manja od 90% procenjena vrednosti nepokretnosti. Mislim da će se u praksi teško rešiti da dođe do tih 90%. Do sada je bilo oko 70% od vrednosti. Ako ćemo dostići 90%, mislim da ćemo imati dosta dobar rezultat.
Najveća novina je u članu, gde se rešava problem, što je bio najveći problem u praksi, šta će biti sa onim poveriocima koji su imali zabeležbu drugog, trećeg reda. Kada se po ovom zakonu ili kada se prodaje nepokretnost, onda se odmah upisuje vlasnik koji je kupio tu nepokretnost, upisuje se ime vlasnika nepokretnosti, a ostali poverioci se po sili zakona brišu. Do sada je bilo da su ovi poverioci išli na sud i onda se ovo preko suda dosta dugo odugovlačilo.
Sam zakon, gledajući kreditore, za kreditore je nažalost, kako da vam kažem, pozitivnije, nego za dužnike, ali ima i takvih građana koji daju prijateljima kredite i sa tim davanjem kredita izgube prijateljstvo, ali mogu da naplate svoje potraživanje sa novinama ovog zakona.
Kao što sam rekao, ovaj zakon će pozitivno uticati na razvoj cele ekonomije i ubrzaće ulaganja u privredu. Zato će poslanici SVM glasati za ovaj zakon u Danu za glasanje.
Poštovani potpredsedniče, poštovani članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću o Zakonu o budžetu za 2015. godinu pošto mislimo da je ovo najvažniji zakon od ovih 12 zakona koji su pred nama.
Predlogom budžeta za 2015. godinu je planiran deficit, kao što čuli od gospodina ministra, u iznosu od 191 milijardu dinara. Čuli smo nekoliko puta u toku današnjeg dana da je ovo prvi budžet gde su neki rashodi planirani koji do sada nisu bili planirani u prethodnim godinama kada je bilo reči o budžetu, a to su oni rashodi koju struka zove rashodima ispod crte. Znači, oni rashodi koji se u ovom budžetu odnose na otplatu glavnice za ranije pozajmice javnih preduzeća i tu je reč oko 30,7 milijardi dinara. Ako gledamo staru metodu pravljenja budžeta, onda ovaj deficit od 191 milijardu dinara bi bio smanjen sa ovih 30 milijardi, onda bi se iskazalo oko 160 milijardi dinara. Ali, mislimo da je ovaj metod načina pravljenja budžeta realniji i pozdravljamo ovu novinu.
Kao što smo čuli deficit će biti smanjen. Neto nije smanjen znatno u velikoj meri, ali je smanjen. To je znači pozitivan korak napred. One mere i ovde su dve najvažnije mere koje ću istaći i koje će smanjiti deficit u 2015. godini i ne samo za 2015. godinu već i za naredne godine. U ovoj godini smo doneli zakone kojim mi smanjujemo plate i penzije i ovo je jedna mera koja u sledećoj godini, u 2015. godini će doneti pozitivne efekte.
Mislim da je značajnije da je Vlada odlučila da obustavi izdavanje garancija, novih garancija za likvidnost, znači, za pokrivanje gubitaka javnih i državnih preduzeća. Zato mislim da je to pozitivno, jer u ovom budžetu vidimo da je nivo garancija oko 81 milijardu dinara, s tim ako ne dajemo nove garancije za likvidnost ovih firmi uzimamo na vrat neke probleme koje moramo da rešimo u toku sledećih godina, a problem je „Srbijagas“ i ako mogu reći i povezana javna preduzeća koje snabdevaju gasom, ovde je reč o Azotari, Petrohemiji. Znači, oni su gubitaši i do sada nisu mogli da plaćaju gas. Znači, moramo da rešimo problem ovih javnih preduzeća.
Mislim, možda grešim, ali mislim da procene za dividende javnih preduzeća su malo predimenzionisane, znači, oko 16 milijardi dinara je u pitanju kod prihoda. Dosadašnja praksa je bila, da jedva smo dobili neke pare u budžet, a sada je predviđeno oko 16 milijardi dinara. Ali, znamo da u ovoj godini u 2014. godini imamo već pozitivan rast kod ovih dividendi, ako je dobro iskazano po realizaciji ovogodišnjeg budžeta, to je oko 9 milijardi dinara.
Ako će biti onih svih 16 milijardi dinara ili 15 milijardi, 15 i nešto milijardi dinara, ja mislim da će tu biti pozitivni uticaj na naš budžet.
Mislimo da je u poslednjih nekoliko meseci je došlo do pozitivnih povećanja naplate prihoda od poreza i malo smo uveli reda u poreskom sistemu. Ja se nadam da ćemo u sledećoj godini isto ovaj trend održati i sa tim ćemo moći isto da povećavamo prihode, znači, sa povećanjem poreske discipline i naplate poreza.
Ovde u ovom budžetu još nisu, ali i mislim da ne bi ni trebalo da se ukalkulišu oni efekti koji će doneti borba protiv sive ekonomije. Ja mislim da ćemo sa tim moći da povećavamo prihodovnu stranu našeg budžeta.
Što se tiče rashodovne strane budžeta, ovde je predviđeno 1.115 milijardi dinara rashoda i imamo u nekim kategorijama, rashodi se smanjuju, a u nekim kategorijama rashodi se povećavaju.
Kod smanjenih rashoda ovde, kao što smo istakli ili kao što sam istakao da najveće uštede imamo kod plata i penzija, to je, kod plate, oko 22 milijarde dinara.
Što se tiče subvencija, ovde moramo istaći da nažalost, subvencije za poljoprivredu su sada smanjene za oko šest milijardi dinara. To smo čuli iz nekih pretkazivanja ili sada u novom zakonu piše da će biti samo za 20 hektara zemlje podsticaj. To je oko, ako tako gledamo, oko šest milijardi dinara. Baš od tih šest milijardi dinara će biti smanjena.
Ali treba da istaknem kod subvencija za poljoprivredu što je pozitivno da ćemo i vršiti neka kapitalna ulaganja što se tiče navodnjavanja i uradiće se jedna laboratorija za utvrđivanje kvaliteta sirovog mleka.
Najveći rast u rashodovnoj strani su, ono što je sada rečeno da rashodi ispod crte, znači, onih 30 milijardi rashoda koji su sada u ovoj godini planirani kod rashoda za otplatu aktiviranih garancija javnih preduzeća.
Ovde treba istaći da u drugim zemljama Evrope, garancije su takve prirode da jedan, dva ili tri posto se aktiviraju u toku godine, a nažalost kod nas to je oko 99 ili iznad 90% ovih garancija se aktivira, još moramo i plaćati, nažalost, i kamate na takve garancije.
Meni je drago i našoj poslaničkoj grupi da je gospodin ministar nekoliko puta izneo problem što se tiče finansiranja Vojvodine, što će se doneti zakon o finansiranju Vojvodine, jer mislimo da je to najveći problem i mislim da sa tim bi mogli da rešimo problem finansiranja Vojvodine.
Ovde kod, ako smo još kod Vojvodine, treba istaći da se vidi da su smanjena transferna sredstva za Vojvodinu, ali to su ona transferna sredstva ili ona sredstva koja se odnose na zarade radnika u javnom sektoru.
Najveći rast imamo kod rashoda u kategoriji kamata. Ovde mislim da je najveći problem, kod rashoda, imamo u vezi te kategorije jer to je treća kategorija, najveća kategorija što se tiče rashoda.
Posle penzija i zarada, mislim da su kamate treća kategorija. Ovde je reč o rastu oko 19 milijardi dinara. U poslednjih nekoliko godina za kamate smo više desetina milijardi dinara izdvajali i to, ja bih rekao, godinu na godinu, više milijardi dinara izdvajamo i nažalost ova tendencija će ostati i za naredne godine.
Mislim, ako su moji podaci tačni, da smo za kamate u 2014. godini izdvajali oko 112 milijardi dinara, a u 2015. godini ćemo izdvajati oko 131 milijardu. Ovde isto treba reći da jedan deo, udeo kamate je nažalost na ove aktivirane garancije što smo dali javnim preduzećima, to je oko, ako sam dobro izračunao, oko devet milijardi dinara.
Vlada je unela nekoliko bitnih mera koje će trajno smanjiti fiskalni deficit naše države, a to su, kao što sam rekao, smanjenje plata i penzija, smanjenje garancije za likvidnost javnih preduzeća, znači, novih garancija. Nadam se da će to i moći da izdrži i nažalost, smanjivanje prava za poljoprivredne subvencije.
Mi, poslanička grupa SVM smo predali dva amandmana, ustvari jedan amandman na član 7. Zakona o budžetu, ali ovaj amandman sastoji se iz dva dela.
Prvi deo se odnosi na sredstva Međuakademske komisije. Radi se o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti i Mađarskoj akademiji nauka.
Prošle godine smo nažalost izostavili ovu kategoriju rashoda i sa prvim rebalansom na našu inicijativu je stavljeno dva miliona dinara, ali nažalost u 2015. godini isto smo zaboravili ovu kategoriju sa ovim našim amandmanom bi mi ispravili ovu grešku i tražimo za troškove ove međuakademske komisije, za te troškove, 10 miliona dinara.
Što se tiče drugog dela amandmana, taj deo amandmana se odnosi na izgradnju ili na adaptaciju Narodnog pozorišta u Subotici.
Predviđeno je 35 miliona dinara za ovu svrhu. Mi smo tražili da se poveća ovaj iznos na 50 miliona dinara. Nadamo se da ćete ove amandman prihvatiti.
Na kraju, da kažem da poslanici SVM će glasati za sve predložene zakone koji su po dnevnom redu na zasedanju. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovana potpredsednice Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Zakon o planiranju i izgradnji i pokušaću da iznesem stavove poslanika SVM u vezi ovog zakona.
Kao što smo čuli od ministarke da je održana duga javna rasprava o ovoj temi. U svim našim velegradovima naše zemlje je održano, održano je i u Subotici. Tako da mogu da kažem da nisu samo subotičani bili na toj raspravi nego celi severno-bačvanski okrug, znači, gradovi ili predstavnici gradova Kikinde, Sombora, Kanjiže, Srbobrana i da ne nabrajam dalje. Mi kao SVM smo održali jedan okrugli sto u vezi ove teme ili ovog zakona gde smo pitali stručnjake iz ove oblasti građevinarstva, ali nisu samo građevinci u pitanju, znači građevinski inženjeri nego i pravnici, i urbanisti, i projektanti iz projektantskih kuća, saslušali smo njihovo mišljenje i njihove sugestije.
Što se tiče mišljenja da imamo dva velika problema u sadašnjem zakonu, a to su dužina čekanja na građevinske dozvole, kao što je ministarka rekla, a drugi je dosta velika visina naknade za uređivanje gradsko-građevinskog zemljišta. Pored toga je bilo dosta pitanja i o temi konverzija, ali kao što smo čuli ova tema će biti odrađena po posebnom zakonu.
Kao što smo čuli od ministarke, nažalost, u našoj zemlji dužina čekanja na građevinsku dozvolu je oko 240 dana. To mogu i sam da potvrdim, jer momentalno ja u svojoj okolini adaptiram porodičnu kuću i hteo sam da uvedem ili da se priključim na vodovod tamo u Senti, u mom gradu, to je oko 25 metara dužine ovog vodovoda. Pošto imamo mikro-sisteme, prešao bih na gradski sistem. Za to da iskopam vodovod i da priključim kuću na gradski vodovod mi je trebalo oko sto ili 115 dana. Znači, pisao sam molbe za javna preduzeća, četiri javna preduzeća, da bi dobio tzv. podzemni katastar vodova i njihovih vodova u toj ulici. Onda kada sam dobio sve ove dokaze onda sam morao ići kod opštine sa molbom da mi daju da iskopam zelenu površinu. Tek nakon toga kod javnog preduzeća da mi odrade ili da odrede trasu. To je trajalo oko 115 dana. Hoću da vam kažem da sam radio u jednoj najvećoj banci u Senti, bio direktor, pored toga i predsednik opštine, znači, svakoga poznajem, svakog direktora javnog preduzeća i administrativne radnike, ali oni su po zakonu odradili posao. Znači, ništa nije rađeno bez zakonito, ali je 115 dana trajalo.
Hoću da kažem da kada sam čuo da ćemo imati novi zakon o izgradnji, rekao sam – hvala Bogu, jer ako bi došao neki investitor tamo kod nas u investicioni park, koliko bi mu trebalo vremena da dobije sve svoje dozvole da bi započeo rad. Zato smo mi, nažalost zbog ovih situacija na ovom sramnom 186 mestu od ukupno 189 mestu na javnoj listi globalnih ekonomija Svetske banke u pogledu na dužinu čekanja na izdavanje građevinske dozvole.
Mi se iskreno nadamo da će ovaj zakon doneti poboljšanje u ovoj temi, pošto je ministarka rekla da ćemo od sad ukupno 28 dana čekati na građevinske dozvole. U ovom zakonu je predviđeno da lokacijske uslove dobijaju investitori, ili ko hoće da gradi, za 20 dana, građevinsku dozvolu za pet dana, a upotrebnu dozvolu za pet dana.
Ovde su navedeni rokovi i oni se odnose na vreme koje je potrebno da organ, znači organ lokalne samouprave, po zahtevu stranke izda ove potrebne akte, od lokacijskih uslova do upotrebne dozvole.
U ovom zakonu, kao što znamo, ili zakonu koji je u primeni, upis prava svojine je odrađen za oko 45 dana, možda i više. Znači, po zakonu je 45 dana, ali po ovom novom zakonu vreme se skraćuje na 15 dana, što je pozitivno.
Ako tako gledamo, od 240 dana, kako ćemo stići do 28 dana? Možda to izgleda kao neki san, ali mislim da mi treba da sanjamo i da odradimo ove snove, što pre, tim bolje. Jer, ako ćemo odraditi 28 dana, onda ćemo biti ispred Makedonije, u kojoj mislim da 30 dana treba da se izda dozvola, a kod njih je uvedena elektronska građevinska dozvola, kao što je ministarka rekla da će i kod nas biti za godinu ili nekoliko dana.
Poslanici SVM će glasati za ovaj zakon, jer mislimo da ćemo sa ovim zakonom ovaj problem rešiti što pre, da dobijaju i investitori i oni koji hoće da grade građevinsku dozvolu. To je jedan od bitnih razloga što ćemo glasati za ovaj zakon. Mislimo da je podzakonsko rešenje dobro, što ovaj zakon predviđa tzv. objedinjenu proceduru za postupak izdavanja svih potrebnih akata u procesu izgradnje. Nažalost, kao što sam rekao po mom primeru, a da ove akte koje smo tražili, ili koje traže investitori od javnih preduzeća, to je dosta odugovlačilo vreme i dosta ih je ovo koštalo.
Kao što sam rekao, veći problem je naknada za uređenje građevinskog zemljišta. Mislim da nije ni naknada ovo, već neki poseban porez za investitora, jer ako hoće neko da gradi, mora da plaća naknadu i to vam je dosta velika suma novca.
Nažalost, u dosadašnjoj praksi nije bilo nikakvog ograničenja za visinu ove naknade i onda je u ovom zakonu predviđeno da se ograniči ovaj iznos naknade i to na 10% prosečne cene kvadratnog metra novogradnje, u jedinici lokalne samouprave.
Ovako smanjujemo visinu naknade, ali smanjujemo i raspon između najniže i najviše cene po kvadratnom metru, a to je do sada bilo jedan prema 40, ako je istina, a onda ćemo ovde smanjiti na jedn prema šest.
Znači, naknada se mora i dalje plaćati, ali ima i izuzetaka.
Naknadu ne treba da plaćaju oni koji grade objekte infrastrukture, proizvodne objekte i objekte za skladišta. Ovo će sigurno pozitivno uticati na građevinu cele naše zemlje, ali će i smanjiti prihode lokalnih samouprava.
Moramo nešto dati, da bi nešto mogli i uzeti. Mislim da je to jedna realna cena naknade. Isto će uticati na prihod lokalne samouprave, ali nama je važnije da podstičemo građevinu, jer pala je na nisku granu.
Ima još nekoliko pozitivnih primera u ovom zakonu, što mislimo da je dobro, a to je da se nastavlja dalje unapređenje načina energetske efikasnosti u zgradarstvu, jer osnivanjem budžetskog fonda za energetsku efikasnost ostvarujemo mogućnost da građani koji imaju energetski neefikasne zgrade, one koje su građene pre 20 ili 30 godina, građani kao investitori mogu da pod povoljnim uslovima, da izvrše energetsku sanaciju svojih objekata.
Mislim da je to pozitivna stvar i trebalo bi svako da iskoristi ovu priliku, ako će to biti stvarno u pitanju.
Pored toga, mislimo da je još pozitivno da unapređivanje odredbi o tehničkim standardima za pristupačnost zgrade, javne i poslovne namene, omogućeno je svim korisnicima, a ovde bih istakao, naročito osobama sa invaliditetom, deca i starije osobe, nesmetan pristup kretanja i boravak u tim objektima.
Kao što smo rekli, ovaj zakon će nam doneti puno pozitivnih stvari u ubrzavanju procedure i izdavanja dozvola za građenje, a naročito da smanjimo i naknadu ili taksu za građevinsko zemljište.
Sa ovim zakonom ćemo unaprediti privredni ambijent da bi novi investitori došli u našu zemlju i da bi gradili, kao što ćemo povećati i učešće građevinarstva u BDP.
Znači, do sada je to bilo tako da smo lako doneli zakon, ali nažalost, nismo ga primenili u praksi.
Mi se nadamo, kao što je gospođa ministar rekla da imamo već pripremljene podzakonske akte i da će inspektori uraditi svoj posao, da će ovaj zakon zaživeti i građevinarstvo će doći na ono mesto koje pripada u društvu.
Što se tiče toga da ćemo novi zakon o konverziji odraditi i zbog ovih svih pozitivnih stvari će glasati poslanici SVM za ovaj dotični zakon.
Hvala.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, prvo da se zahvalim Vladi što je prihvatila naš amandman.
Šta je suština našeg amandmana? Reč je o novčanim sredstvima koja su namenjena za pokrivanje troškova međuakademske komisije. Ova međuakademska komisija je formirana 2009. godine od Srpske akademije nauka i umetnosti i od Mađarske akademije nauka. Šta je cilj ove komisije? Zašto je formirana? Ova komisija je formirana s tim ciljem da akademije nauka ove dve zemlje rade na utvrđivanju civilnih žrtava u Vojvodini tokom i posle Drugog svetskog rata. Period je od 1941. do 1948. godine.
Svake godine smo predvideli dosta novčanih sredstava za rad ove komisije, ali nažalost u Zakonu o budžetu za 2014. godinu ova sredstva nisu predviđena. Znači, napravili smo jednu grešku i ovim našim amandmanom ćemo ispraviti tu grešku, a reč je o dva miliona dinara. To je za pokrivanje troškova rada ove komisije.
Da je ova komisija radila, potvrđuju oni podaci, npr. da je u toku rada ove komisije utvrđeno da od 1941. do 1948. godine registrovano je oko 9.000 – 10.000 hiljada žrtava. Što se tiče perioda 1944. i 1945. godine, tu je oko 16.500 žrtava. Ovde još nisu uzeti u obzir, ili nisu registrovane žrtve iz okoline grada Sombora i Novog Sada.
Još jednom, hvala što ste nam prihvatili ovaj amandman.
Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je set ekonomskih zakona: Zakon o budžetu Republike Srbije, to je rebalans budžeta za 2014. godinu, Predlog zakona o privremenom uređenju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava, Predlog zakona o privremenom uređenju načina isplate penzija i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja. Izneću stavove poslaničke grupe SVM u vezi ovih zakona.
Kao prvo, moram da iskažem poštovanje prema Vladi što je iskreno izrekla činjenično stanje finansijskog sistema naše zemlje, što je izrekla da smo u jakoj nevolji i sa jednim hrabrim, ali nepopularnim merama možemo izaći iz ove krize, ili bar da počnemo sa izlazom, a ovo će biti prvi koraci nepopularnih mera.
Moram kazati da do sada nijedna vlada nije smela doneti ovakve mere jer, kao što sam rekao, nisu popularne i bolne su. Ali, pošto nisu donete nikakve mere, mi smo stalno tonuli dublje i dublje u ekonomsku krizu. Zato je sada krajnje vreme da počnemo sa izlazom iz ove krize.
Kao što smo čuli, rebalans budžeta je predvideo veći deficit nego što smo imali, deficit veći od oko 50 milijardi dinara. Videli smo da su nam se smanjili prihodi, a rashodi su nam povećani. Smanjen je prihod zbog toga što neke mere, ono što smo dosad doneli što se tiče suzbijanja sive ekonomije i crnog tržišta i naplata poreza, nisu baš donele …
Znači, moramo da kažemo da, nažalost, trošimo više nego što imamo para. Moramo da zaustavimo tu tendenciju, i to sa merama štednje o kojima ćemo danas raspravljati. To su mere koje, nažalost, smanjuju plate korisnika javnih sredstava i penzija. Ove dve stavke, plate i penzije, najveće su stavke na rashodovanoj strani budžeta i zato mislimo da štednju moramo početi sa njima.
Pošto je kraj oktobra i gospodin ministar je rekao da će rebalans koji donosimo trajati još dva meseca, znači, vremenski period nije baš veliki da bismo imali neki pozitivan efekat ovih zakona. Jer, kao što znamo, isplata penzija i isplata plata kasni mesec dana. Znači, u ovom rebalansu ove promene će biti iskazane samo za jedan mesec. Ostali rezultati će se videti u sledećoj godini, u budžetu za 2015. godinu.
Pošto znamo da nemamo boljeg rešenja, a došli smo do trenutka da nešto mora da se odradi, počeli smo sa teškim i rigoroznim merama štednje koje će trajati ne samo ove, nego još naredne tri godine, poslanička grupa SVM će glasati za ove zakone, da bismo podržali Vladu.
Ova Vlada je do sada potegla tzv. nepopularne mere koje nijedna vlada do sada nije smela. Moramo se od nečega odricati, da bismo u budućnosti imali nešto. Figurativno rečeno, došli smo do dna jezera i moramo odskočiti od dna, da bismo mogli da plivamo prema površini.
Moram još istaći jednu meru Vlade o kojoj se nije ovde spominjalo, Uredba je doneta 15. oktobra, a radi se o Uredbi o merama socijalne uključenosti korisnika novčanih sredstava socijalne pomoći, znači, Vlada je donela jednu Uredbu po kojoj će svi radno sposobni korisnici socijalne pomoći morati da se obrazuju, da leče i da rade, da bi ostvarili to pravo. Ovo je jedna specifična uredba za naše društvo, jer ovakvu jednu uredbu nijedna vlada nije smela da donese. Mi mislimo da ovo nije novina, jer u svetu ima puno zemalja koje koriste ovu taktiku ili strategiju. Za primanje socijalne pomoći, u svetu postoji određeni oblik angažovanja. Sada ćemo to imati i mi.
Stav SVM je takav da smo mi ubeđeni da se mora menjati program socijalne pomoći. Nama je sasvim neprihvatljivo da država daje bez ikakvih ograničenja socijalnu pomoć višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih dela.
Kao što sam čitao, ove mere neke opštine u našoj zemlji već primenjuju. To su Niš i jedna opština na severu Vojvodine, Ada. Znači, već imamo neke opštine koje koriste slične mere.
Što se tiče rebalansa budžeta, mi smo svake godine kad je u pitanju budžet ili rebalans budžeta potegli temu Vojvodine i onih famoznih 7%. Do sada smo mislili da je jedino rešenje za ovaj problem zakon o finansiranju AP Vojvodine. Ako se dobro sećam, od 8. avgusta imamo novog ministra za finansije i, nažalost, do ovog dana još nije formirana radna grupa koja će raditi na ovom zakonu. Nadam se da će Vlada doneti odluku da se formira ova radna grupa i da se što je pre moguće izradi ovaj zakon.
Na rebalans budžeta smo podneli jedan amandman, a on se odnosi na sredstva namenjena za rad međuakademske komisije SANU i mađarske Akademije nauka. Komisija je formirana sa ciljem da akademije nauka dve zemlje rade na utvrđivanju civilnih žrtava u Vojvodini tokom i posle Drugog svetskog rata. Zakon o budžetu za 2014. godinu nažalost nije predvideo sredstva za rad srpskog dela međunarodne komisije i ono što smo mi ovim amandmanom predložili, to je dva miliona dinara da bi pokrili troškove rada komisije za naredna dva meseca i da bi se to isplatilo. Ovde treba da istaknem da je registar, ono što radi ova komisija, dosta opširan, ima oko 16 hiljada žrtava.
Što se tiče zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija, uvedeno je smanjenje penzija od 1. novembra pa do 31. decembra 2017. godine. Pozitivno je u ovom zakonu da neće dirati one penzije koje su ispod 25 hiljada dinara. Ovde treba istaći da je smanjenje penzija po ovom zakonu odrađeno na progresivan način. Znači, penzije od 25 do 40 hiljada dinara će se smanjiti sa množenjem jednog koeficijenta od 0,22, što je oko 22% i to će biti smanjenje za ove penzije. A ove penzije koje su iznad 40 hiljada dinara, za razliku ukupne penzije i 40 hiljada dinara, ta razlika će se množiti sa 0,25%.
Ovde je najbitnije da 60 posto penzionera nije dirano. Znači, oni penzioneri koji imaju stvarno male penzije, koji žive na rubu socijale, oni nisu dirani. To je oko milion i trideset devet hiljada penzionera, ukupno oko 60 posto penzionera.
Zajednička je crta ima između ovog zakona i Zakona o smanjenju plata, crta donje ili gornje granice plata je 25.000 dinara. Znači, kod onih plata koje imaju radnici do 25.000 dinara i rade u javnom sektoru, njima se neće smanjivati plata. Ovde je smanjenje plata na linearnom nivou. Znači, svakom će se smanjiti 10% od plate. Kao što je gospodin ministar juče rekao na odboru, plate do 27.800 dinara neće se linearno smanjivati, nego će do 25.000 dinara biti isplata plata. Znači, ako je neko do sada zarađivao 26.000 dinara, samo hiljadu dinara će biti odbijeno od njegove plate, dobiće 25.000 dinara. Ove mere počinju od 1. novembra i trajaće do 31. decembra 2017. godine.
Ovaj zakon, Zakon o platama je dobar u tom delu da će se primenjivati na ceo javni sektor, uključujući i javna preduzeća, sve direktne i indirektne korisnike budžetskih sredstava, od Republike Srbije do najnižeg nivoa, do lokalnih samouprava. To do sada nije bilo, uključujući i Narodnu banku Srbije. Dobra je novina u ovom zakona da ima i kontrolnih mera, da bi pogledali da li je ispoštovan zakon i ako neko ne ispoštuje zakon, ima određenih kaznenih mera. To mislim da je pozitivna stvar.
Od 31. oktobra se ukida tzv. „solidarni porez“ i sa stupanjem na snagu ovih zakona imaćemo ove konkretne mere finansijske konsolidacije. Razlika između solidarnog poreza i ovih mera je u tome što ove mere uzimaju u obzir i penzije. Poslanička grupa SVM će glasati za ove zakone, pošto mislimo da je krajnji rok i krajnje je vreme da počnemo sa ozbiljnim merama i sa merama štednje i nadamo se da će ove mere doneti svoj uticaj i pozitivno će se odraziti u sledećih nekoliko godina na budžet Republike Srbije. Hvala.
Hvala.
Nekoliko reči bih rekao o ovom amandmanu, kao prvo treba da znate da Savez vojvođanskih Mađara je isto protiv toga da se naše prirodno blago, poljoprivredno zemljište da se proda ili da se da da zemlju kupi inostrano ili fizičko lice.
Ovde u ovom obrazloženju piše da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, u tom sporazumu piše da do 2017. godine inostrana lica imaju ista prava kao što naša fizička lica, ili firme da kupuju poljoprivredno zemljište.
Do sada je bila loša praksa da fizičko lice se udruži sa inostranim fizičkim licem i formira jednu firmu i ta firma je mogla da kupi bilo koju firmu koja je posedovala zemljište. Znači, zemlja je prodata po zakonu.
Nažalost, možemo i mogu i dan danas tako da odrade da kupuju zemljište, znači, kao naši građani, ali imaju sredstva inostranih rođaka ili firmi, ili bilo čega.
Znači, ovaj amandman mislimo da u neku ruku je prihvaćen od strane Vlade, ali ne daje rešenje za ovaj problem. Kao što sam rekao, nažalost da ne daje rešenje na to da naša pravna ili fizička lica mogu kupiti zemljište sa tuđim parama, znači, sa parama inostranih investitora ili inostranih firmi ili inostranih fizičkih lica. Dobro je što se kaže da domaći kupac ili domaće fizičko lice može da kupi zemlju, ali nije precizno određeno pod kojim uslovima.
Naša poslanička grupa je već godinama u ovom problemu i mi smo pripremili rešenje, potpuno rešenje ovog problema u Predlogu zakona u poljoprivrednom zemljištu, jer tamo ćemo precizirati da, na primer, fizičko lice koje se bavi poljoprivredom, znači ima poljoprivredno gazdinstvo ili bavi se poljoprivredom već pet godina, da on to može da kupi zemljište ili ako je firma osnovana pre pet godina u tom području, u toj opštini gde se prodaje zemljište ili eventualno ako gledamo sedište firme ili prebivalište domaćeg fizičkog lica, da on može kupiti zemljište oko tog prebivališta oko 20 kilometara u okolini.
To su takvi primeri koji su naši susedi izgradili i tako su rešili problem kupovine zemljišta inostranih fizičkih lica. Znači, samo domaća fizička lica tako mogu da kupe zemljište. Mislim da je ovaj amandman u neku ruku, ne kažem da nije tačan, nego mogu kazati da je sa ovim amandmanom obmana javnosti. Naši građani će misliti da samo oni mogu da kupe zemljište, ali u stvari i oni mogu kupiti zemljište koji imaju pare od inostranih rođaka ili inostranih firmi. Hvala.