Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoltan Pek

Zoltan Pek

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su reformski zakoni i bilo je krajnje vreme da se ovi zakoni donesu, jer agonija ovih naših preduzeća koja su u restrukturiranju i tu privatizacija već dosta dugo traje.
Kao što smo čuli od gospodina ministra, 584 firme su portfoliju, u Agenciji za privatizaciju, koje čekaju da ova privatizacija što brže i što efikasnije odradi.
Od tih preduzeća imamo 161 preduzeće u restrukturiranju i oni su dosta u tom procesu i sa ovim zakonom bi trebalo to da rešimo.
Kao što smo čuli od gospodina ministra, svake godine gubimo iz budžeta oko 800 miliona dolara koje ulažemo u ova preduzeća i krajnje je vreme da smanjimo ovaj trošak. Poslanička grupa SVM će glasati za ove zakone.
Kada stupi ovaj zakon, nakon osam dana od objavljivanja u Službenom glasniku, novi investitori imaju 30 dana da predaju svoje programe, a onda će Agencija za privatizaciju ili ministar privrede imati priliku da odobre one metode ili modele koji su najbolji za firme koje su predale svoje zahteve. Kao što smo čuli, ovaj zakon je „leks specijalis“, znači poseban zakon ako se preklapa sa drugim zakonima, onda on ima prednost u vidu drugih zakona.
Ovaj zakon ne važi, ne primenjuje se na sportske organizacije, osnivače medija, preduzeća koja proizvode naoružanje i vojnu opremu i preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba sa invaliditetom. To je jedna pozitivna stvar, pošto imamo još drugih zakona, mislim na ovaj drugi paket, pa ćemo nekako rešiti problem sa medijima.
Što se tiče Agencije za privatizaciju, ona ima značajnu ulogu, jer ona će da sprovodi i da kontroliše ceo tok privatizacije.
Ako gledamo kupce, sada kupac može biti strano fizičko lice, iz naše zemlje strani ulagač, bilo ko ko određene uslove ispunjava, znači da je izvršio ili nema neizvršenih obaveza prema državi. Ako gledamo, treba tražiti saglasnost od organizacije koja kontroliše pranje novca.
Ovim zakonom predviđena su četiri modela privatizacije, prodaja kapitala, prodaja imovine, strateško partnerstvo i prenos kapitala bez naknade.
Pored modela imamo dva metoda, kao što je gospodin ministar rekao, javno prikupljanje podataka sa javnim nadmetanjem, tu je za model prodaje kapitala i imovinu i javno prikupljanje, mislim na ponude, a to je za model strateškog partnerstva.
Kao što smo čuli imamo i dve mere, tu je otpis duga i pretvaranje duga u trajni ulog ili tzv. konverzija. To je isto novina, jer Vlada će doneti odluku o ovim merama i samo tada ako subjekat ispuni jedan od uslova, kao što su strateški značaj subjekta u tom regionu ili veličina imovine subjekta, ili veličina i broj zaposlenih.
Znači, jedan od ovih uslova mora da ispuni subjekat privatizacije da bi se uvele ove mere. To su u stvari podsticaji za nove investitore, takozvane „subvencije“ i do sada smo imali subvencije države investitorima kod otvaranja novih radnih mesta, ali sa ovima isto dajemo mogućnost da imamo više zainteresovanih za privatizaciju ovih firmi koji su pred privatizacijom.
Znači, kod otpisa duga, Vlada može doneti odluku da državni poverioci subjekta privatizacija otpisuju dug sa stanjem 31. decembra 2013. godine, ako subjekat privatizacije posluje u celim ili većinskom, društvenom ili javnim kapitalom. Znači, otpis duga se možde odraditi jedino ako se subjekat privatizuje prodajom kapitala ili strateškim partnerstvom kroz dokapitalizaciju.
Kao što smo čitali, ovaj zakon predviđa i rok dokle treba odraditi privatizaciju. Rok je 31. decembar 2015. godine i investitori imaju isto rok da podnesu svoje programe i predloge nakon stupanja na snagu osmog dana, nakon stupanja na snagu ovog zakona i posle će Agencija za privatizaciju uz savet ministarstva odrediti koji model i koji metod će biti ostvaren u vezi privatizacije svakako kombinacija je moguća.
Znači, za subjekte privatizacije koji posluju sa većinskim kapitalom Republike Srbije, model i metod donosi Vlada, a ako autonomna pokrajina ili lokalna samouprava ima većinski kapital kod firmi onda nadležni organ autonomne pokrajine i lokalne samouprave donosi metod kako će se odraditi model, naravno na osnovu predloga Ministarstva za privredu.
Ako gledamo samu Vojvodinu, pošto sam ja poslanik iz Sente, iz jednog Vojvođanskog grada, ja sam izvadio neke podatke u vezi firmi koje su pred privatizacijom u Vojvodini. Ima ih oko 95 firmi. Ako samo gledamo koliko radnika imaju te firme, oko 10 hiljada radnika, jer oko četiri i po hiljade radnika su u onim firmama koje su u privatizaciji i oko šest hiljada radnika imaju one firme koje su pred rekonstrukcijom.
Najviše ima firmi u Vojvodini koje očekuju privatizaciju iz građevinske delatnosti, ukupno ih je 18. Imamo puno veterinarskih stanica iz Subotice, iz Inđije, iz Sente odakle ja dolazim i ovde su poljoprivredna gazdinstva i društva, ima ih oko 10 komada.
Ovde u Vojvodini najznačajnija firma i najveća firma je ko ima više od 1000 radnika je Pančevačka azotara, ali imamo i takve firme koje imaju više od stotinu radnika i koje isto čekaju na privatizaciju, to je poljoprivredno dobro „Doža Đerđ“ iz Bačke Topole, „Potisje Precizni liv“ iz Ade koji ima 100 radnika ili 103 radnika, onda „Potijski vodovodi“ iz Horgoša, „Gornji Banat“ iz Kikinde i neću dalje da nabrajam ove firme. Mi se nadamo da će ove firme sa ovim zakonom naći svoje investitore i najzad stati na noge i početi da rade za tržište.
Što se tiče Zakona o stečaju, ovaj zakon predviđa likvidaciju brisanja i reorganizaciju samog preduzeća. Mi se nadamo da će biti više reorganizacije nego likvidacije. Kao što je gospodin ministar rekao da dosadašnja praksa je bila to da ona firma koja nije plaćala dugove, automatski je odlazila u automatsku blokadu, pa onda i stečaj, pa se otvorila druga firma, „Ki firma“ takoreći, prenosili su kapital na „srodnika“ i tako su radili u praksi. To ćemo sa ovim zakonom, nadam se, da sprečimo i povećaćemo transparentnost celog stečajnog postupka i kao što je gospodin ministar rekao da će prava poverilaca imati ili će prava povećavati.
Jedan od ključnih predloga u ovom zakonu je vezana za povezana lica, koja od sada neće biti članovi Odbora ni Skupštine poverilaca i stavljaju se u poslednji četvrti red, isplatni red. To je, ja mislim, jedna od najpozitivnijih novina u ovom zakonu.
Imali smo i problema u praksi sa izborom stečajnih upravnika, a ovaj zakon po članu 3. vrši jednu izmenu člana 20. Zakona o stečaju, koji briše ovaj stav. Do sada je tu bila praksa da je nadležni sud mogao da izabere sa metodom slučajnog odabira sa liste aktivnih stečajnih upravnika, stečajnog upravnika, sa područja nadležnog suda, ali bilo je i u zakonu takve prilike da je izabrani stečajni upravnik sa liste aktivnih stečajnih upravnika sa cele teritorije naše zemlje i to su iskorišćavale sudije i onda su tako imenovani stečajni upravnici.
Ovaj problem ćemo rešiti sa posebnim aktom i metodom slučajnog odabira sa jednim algoritmom će se raditi i nadam se da će u praksi doneti ono pozitivno, kao što je predviđeno u zakonu.
Kao što je gospodin ministar rekao da od sada stečajni upravnici tromesečno moraju dati svoje izveštaje, ali ne samo stečajnom sudiji, nego i Odboru poverilaca i to pismeno, u elektronskoj formi, da bi se to stavilo na internet stranicu i onda ova ako se povećava transparentnost celog stečajnog postupka.
Što se tiče prava poverilaca, kao što je gospodin ministar rekao da će se poboljšati, znači imaće više prava i nosiće i teret samog stečajnog postupka, Skupština poverilaca se bira na prvom poverilačkom ročištu i na tom ročištu obaveza stečajnog upravnika je da podeli listu prisutnim poveriocima o pregledu potraživanja lica koja su povezana sa stečajnim dužnikom. Ovako ćemo izbeći, da se ne bi birala ova lica u Skupštini i sam Odbor poverilaca, jer kao što znamo to je bila jedna loša praksa i oni su kočili sam postupak stečaja i kao i donošenje plana reorganizacije, znači sam postupak je bio ovako kočen.
Kao što smo čuli da Odbor poverilaca ima duži rok od 30 dana, da traži smenu stečajnog upravnika, jer ovih 30 dana nije bilo baš sasvim dovoljno da upoznaju rad stečajnog upravnika i mislim da je to pozitivno svakako.
U ovom zakonu još stoji da odbor poverilaca može da angažuje stručno lice da bi propratio ili izvršio analizu poslovanja samog stečajnog dužnika.
Važno je pitanje još da razlučni i založni poverioci isto ne mogu se birati u odbor poverilaca, ni u Skupštini. Važno je da ne mogu ni glasati za plan reorganizacije, ali zakonom je kazano da njihova prava ne mogu se umanjiti, a ni menjati sa ovim planom reorganizacije.
Što se tiče plana reorganizacije, pozitivno je da je preciziran datum kada treba doneti i kada počinje primena plana reorganizacije i dokle se mogu dati primedbe za ovaj plan, jer sa primedbama su odugovlačili samo usvajanje plana i to je dovelo stečaj u beskrajnost.
Sam plan reorganizacije se odsad objavljuje u jednom visokotiražnom listu. Do sada su bila tri lista.
Još jedna pozitivna stvar, ukida se obaveza dobijanja saglasnost Komisije za zaštitu konkurencije prilikom donošenja plana reorganizacije, ali to sigurno ne važi za srednja i za velika pravna lica.
Kao što smo čuli statistiku, jako je loša statistika u vezi stečajeva. Kod nas stečajevi traju otprilike u proseku dve godine, ali neke i pet godina.
Mislim da imamo suviše malo supervizora koji nadgledaju stečajnog upravnika. Ako sam dobro čitao, imamo oko 330 aktivnih stečajnih upravnika i samo pet supervizora. Trebalo bi broj supervizora da povećamo.
Ono što je važno i što treba da iskažemo jeste da ovaj zakon ne važi retroaktivno. Znači, oni stečaji koji su početi sa drugim zakonom, sa tim zakonom i završavaju stečaj.
Još jedna statistika. Prema podacima Agencije, imamo oko 1400 aktivnih stečajeva koji su u privatnom vlasništvu onih firmi i 557 aktivnih slučajeva kod subjekata koji imaju većinsko vlasništvo države.
Kao što sam rekao, stečaji su do sada dosta dugo trajali - dve do pet godina. Nadam se da ćemo sa ovim zakonom rešiti ovaj dug rok. To bi trebalo da se odradi u roku od dve godine.
Do sada smo imali dosta prilike ili onih koji su pravili stečaj, u stečaju smo imali problema sa onim objektima ili sa imovinom koji su u rekonstrukciji i nije nevažna stvar da pokretanje stečaja je bilo dosta velika suma ili puno dinara. To je sada smanjeno. Znači, mogu se odvesti u stečaj lakše, sa manje para i mislimo da je, ako gledamo sam stečaj kao postupak, ne bi trebalo samo da mislimo na bankrotstvo, nego bolje bi bilo da ove firme idu u reorganizaciju ili da se vrate ponovo na tržište, da se ožive i, naravno, da žive dalje. To bi bilo najbolje u ovom zakonu i zato glasamo za ovaj zakon. Savez vojvođanskih Mađara će glasati za ove zakone. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo, izneću mišljenja SVM o Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Ovo je jedan sistemski zakon koji se tako reći fundamentalno menja ili imamo fundamentalne promene u njemu. Kao što je gospodin ministar rekao da poreska disciplina je jedno usko grlo u našoj ekonomiji pored sive ekonomije. Kao što znamo, jako nam je niska stopa naplate poreza i to moramo nekako da poboljšamo. Znači, krajnje je vreme da se uvede red i disciplina u naš poreski sistem.
Sa ovim zakonom ćemo početi, odnosno ovo će biti prvi korak u domenu rešenja ovog problema. Poslanička grupa SVM će glasati za ovaj zakon.
Sa ovim zakonom vršimo usaglašavanje Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji sa Zakonom o prekršajima. Kao što smo čitali, sama kaznena politika je redefinisana. Sa ovim zakonom ćemo otkloniti nedoumice u tome koji propis treba da se primeni kod odmeravanja visine prekršajne kazne. Obezbeđena je ista sankcija za isti prekršaj. Naravno da imamo dosta prekršaja i u praksi to moramo nekako da sankcionišemo.
Prekršajna politika, odnosno raspon propisanih kazni je prilagođen sa težinom prekršaja i visina sa poreskim obveznicima, sa veličinom poreskog obveznika. Najveća kazna će sada biti izrečena onom poreskom obvezniku koji nije prijavio, nije ni obračunao, a nije ni platio porez. Znači, kaznene odredbe su veoma važne i značajne da bi uveli red i disciplinu u naš poreski sistem, ali s tim ćemo i povećavati, naravno, prihodovnu stranu budžeta. Mislim da je isto toliko važno što ćemo napraviti jedan pravni okvir za dalji informatički razvoj usluga poreskim obveznicima i samog rada poreske uprave.
U ovom zakonu je precizirano kada i kako se treba podneti poreska prijava. Kao što je gospodin ministar rekao, ovo su neke tehničke promene, promene tehničke prirode, ali mislim da su dosta značajne za poreske obveznike, da znaju kako oni treba to da odrade i u kojem roku. Ovde je propisana dinamika podnošenja poreskih prijava, i to isključivo u elektronskom obliku. To je isto važno za sistem poreske uprave, jer, kao što znate, pre 10 ili možda malo više godina smo ukinuli jedan sistem koji je naš poreski sistem držao pod kontrolom, a to je bio tzv. SDK sistem koji je stvarno radio i imao dobre rezultate. Nažalost, to smo prekinuli i došli smo do toga da nakon desetak, petnaestak godina ponovo moramo uvesti red i disciplinu u naš poreski sistem, kao što je bilo i pre.
Ovde je naznačeno u ovom zakonu i precizirano da i poreski organ ima obavezu da kod dostavljanja poreskog akta poreskom obvezniku, jer smo u praksi imali dosta čestih primedbi i dosta čestih problema kod dostavljanja ovog akta, kada je to dostavljeno, kako je primljeno, a u ovom zakonu je to precizno napisano. Dobro je da poreska uprava do 5. u mesecu, za prethodni mesec, na internet stranici poreskom obvezniku stavlja do znanja da je on primio ili da su mu poslali poreski akt.
Kao što je gospodin ministar rekao, jedna od važnih promena u ovom zakonu jeste i kako se namiruje poreski dug. Kao što smo čuli, do sada je bila praksa da je prvo bila namirena glavnica duga, pa onda kamata itd, a sada je ovo sasvim promenjeno. Prvo se naplaćuju troškovi, pa posle kamata i poreski dug ili osnovica na kraju. Ovo je zbog toga što se obračun kamate ne vrši na komforan način, nego na prosti način, prosti interesni račun od sto. Znači, uopšte poreski obveznici neće plaćati kamatu na kamatu, kao što je do sada bilo. Nažalost, do sada se kamata dodavala glavnom dugu i ponovo se obračunavala kamata na ovu kamatu. Sam obračun kamate će se vršiti nakon poslednjeg dana u mesecu. Nadam se da će poreski obveznici plaćati svoje poreze redovno, kao što je ovde napisano, na blagajni poreske uprave, ali mogu i plaćati sa prenosom naloga. Mislim da je to jedna pozitivna stvar.
U ovom zakonu smo čitali da će poreski obveznici imati prilike da odlažu plaćanje poreza, što znači da se može porez plaćati sa odloženim plaćanjem i može se plaćati u ratama. Najveća rata je do 24 meseca, tako je pisano u zakonu. Ali, ovde je isto naznačeno kod plaćanja na odloženo ili u ratama koju vrstu sredstava treba dati za obezbeđenje. Poreska uprava će odlučiti koja sredstva će prihvatiti, ali ima obavezu da javi poreskom obvezniku za koja sredstva se on odlučio, da bi poreski obveznik imao vremena da pribavi ta sredstva pre nego što potpiše ugovor ili sporazum o odloženom plaćanju ili o plaćanju u ratama. Predloženo je i povećanje najvećeg iznosa duga do kojeg se može odložiti plaćanje bez sredstava za obezbeđenje.
Jako je bitno u praksi, pošto sam bio predsednik opštine, znam da je bilo puno problema u radu i povezanosti poreskih uprava sa drugim državnim organima, kao što su lokalne samouprave ili u lokalnim samoupravama u onim organima koji vode određene evidencije. Nikad se nije mogao dati taj podatak, ono što je traženo. Znači, nije bio usaglašen ovaj ceo postupak rada između dva državna organa. Ovde u ovom zakonu je naznačeno, mogli bi to da kažemo, po službenoj dužnosti kako treba da se usaglase izveštaji ili rad samih državnih organa. Ovde je naznačeno da oni organi koji vode evidenciju u mestu prebivališta, odnosno boravišta fizičkog lica, ili organi koji vode evidenciju o rođenju ili smrti fizičkog lica, izveštaje o promenama nakon pet dana predaju poreskoj upravi.
Takođe je naznačeno da organi koji vode određene registre lica koja obavljaju određenu delatnost isto moraju predati svoje izveštaje ili uopšte ne mogu da brišu te privrednike iz ovog registra, kao što ni Agencija za privredne registre ne može da briše privredno lice iz registra pre nego što nije izvršena poreska kontrola od strane poreske uprave.
Još je značajno da je u ovom zakonu predviđeno da lokalne samouprave pet dana nakon isteka kalendarske godine moraju dostaviti poreskoj upravi u elektronskom obliku, a ovo je isto važno, u elektronskom obliku one promene koje su nastale u vezi poreza na imovinu. Znači, treba da predaju imena i prezimena, jedinstvene matične brojeve onih lica koje promene su imali i kakva je naplata ovog poreza. Kao što smo čuli i videli da donošenjem ovog zakona doći ćemo do smanjenja administrativnih troškova i povećavanje kontrole na terenu.
Ovde je gospodin ministar rekao da jedan od problema poreskih uprave je da imaju, ako gledamo strukturu radnika poreskih uprava, imaju više radnika koji rade administrativne poslove, a na žalost imaju manje radnika koji se bave poreskim kontrolama. Ako će ova baza podataka, ova računarska baza podataka proraditi onda mogu se prekvalifikovati radnici, oni tzv. administrativni radnici u poreske kontrolore. Ovde se postavlja pitanje da li će oni biti dosta dobro osposobljeni ili stručni da odrade ovaj posao, ali to će sama poreska uprava da odradi ovaj posao. Važno je da će ovaj zakon dati zakonsku osnovu za ove promene.
Kao što je naznačeno sa ovim zakonom ćemo unaprediti efikasnost kontrole i same naplate. Ovde vidim ponovo značajnu ulogu razvoja računarske opreme ili računarskog sistema ili baze podataka celog poreskog sistema. Sa ovom bazom ako se dobro barata onda će moći da se izvede automatsko praćenje naplate poreza, što se tiče da li je uopšte podneta poreska prijava, da li je blagovremeno plaćena. Znači, ovu bazu podataka bi trebalo poreske uprave dobro da odrade, jer sam sistem naplate će biti na težištu na njima.
Ako gledamo sve ove pozitivne stvari koje donosi ovaj zakon, na osnovu ovih pozitivnih promena, SVM će glasati za ovaj zakon. Mislimo da je krajnje vreme da se uvede red i disciplina u poreski sistem naše zemlje. Ovo je značajan i rekao bih prvi korak, značajan korak donošenje ovo zakona. Hvala.
Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su tri predloga zakona, tj. tri zajma koji su u okviru projekta rehabilitacije puteva i unapređenja bezbednog saobraćaja u našoj zemlji.
Ovde je reč o tri sporazuma koje treba da potvrdimo, koji su između Republike Srbije i između Međunarodne banke za razvoj, Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke.
Znamo da su putevi u našoj zemlji u jako lošem stanju.
Pošto sam ja iz severa Vojvodine, iz Sente putujem svaki dan u Skupštinu, provedem oko 200 kilometara u jednom pravcu do Beograda i putujem na putevima prvog reda i na putevima drugog reda i na autoputu, potvrđujem da su naši putevi stvarno u lošem stanju, a o bezbednosti u saobraćaju da ne pričamo, jer ovi putevi i bezbednost saobraćaja su jako povezani. Nije samo bezbednost saobraćaja u zavisnosti od loših puteva. Nažalost, zavisi i od vozača i od stanja vozača, ali i od stanja naših puteva.
Znači, naši loši putevi direktno utiču na smanjenje celokupne privredne konkurentnosti naše zemlje, što se tiče ekonomije i samog ulaganja u našoj zemlji.
Kao što znamo, uz podršku EU Ministarstvo saobraćaja je razvio jedan generalni master plan transporta u Srbiji, gde je predviđeno da se u periodu od 2009. do 2027. godine uloži oko 4,6 do pet milijardi evra. U ovom master planu uzeto je oko 5.000 kilometara državnih puteva koji su identifikovani kao visoko prioritetno značajni državni putevi. To je oko 50% naših puteva, državnih puteva.
Godišnji troškovi, ako gledamo od 2006. do 2011. godine, čitali smo da smo u proseku za održavanje puteva izdvajali oko 290 miliona evra. Kada smo počeli 2006. godine oko 360 miliona evra je bilo, a nažalost, već u 2011. godini ovo je opalo na 168 miliona evra. Znači, došla je ova finansijska situacija, tzv. kriza, uhvatila i našu zemlju i, nažalost, ulaganje u infrastrukturu, u infrastrukturne projekte, putnu infrastrukturu nam je opalo.
S obzirom na trenutno stanje privrede Srbije i dalje se smanjuju ovi troškovi i sada momentalno imamo prilike da uložimo dosta sredstava za obnovu ili rehabilitaciju ovih naših puteva.
Značaj ulaganja u postojeću putnu infrastrukturu, odnosno u njeno održavanje je jedan od bitnih značaja za našu zemlju i od ogromnog je značaja. Zato će poslanici SMV glasati za ove zakone.
Ako gledamo same sporazume, imamo tri sporazuma. Zajedničko u ovim sporazumima je da su ovi zajmovi jako, jako povoljni. Ako gledamo zajam od Međunarodne banke za obnovu i razvoj, ovde se zadužujemo za 73,8 miliona evra, a uslovi su - 15 godina uzimamo ovaj zajam, grejs period je pet godina, početak otplate glavnice počinje pet godina nakon potpisivanja. Što se tiče kamatne stope, to je šestomesečni euribor plus 0,45%. Pristupna naknada, koja se plaća banci, iznosi oko 0,25% iznos zajma. To je 184.500 evra.
Kod ovog zajma napisano je gde ćemo da uložimo ove pare i koliko para ćemo uložiti. U robu, radove i nekonsultantske usluge i konusltanske usluge za deo prvih i drugih projekata oko 68,7 miliona, a za drugi i treći deo se troši 4,8 miliona evra. Znači, ukupno je oko 73,8 miliona evra u pitanju.
Što se tiče Evropske banke za obnovu i razvoj, ovde nam je zaduženje od 100 miliona evra. Uslovi zajma, rok je isto 15 godina. Ovde je grejs period manji, tri godine. Isto je varijabilan kamatna stopa šestomesečni euribor plus 1% marže.
Provizija za neiskorišćena sredstva iznosi oko 0,5% godišnje. Pristupna naknada je milion evra. Ovde imamo još nekih dodatnih uslova kod ovih kredita. Samo kod ovog kredita su dodatni uslovi. To je kao minimalni iznos sredstava za povlačenje 100.000 evra, onda minimalni iznos prevremene otplate, jer možemo prevremeno da otplatimo, to je jedan od dobrih uslova, to je pet miliona evra i minimalni iznos za otkazivanje je isto pet miliona evra.
Kod ovog zajma smo videli koje puteve ćemo obnoviti. Imamo četiri deonice. Izdvojio bih nekoliko, pošto dolazim iz Vojvodine, pa su ovi putevi nama značajni, jer kao Žabalj – Zrenjanin, obilaznica kod Zrenjanina, onda Ruma, autoput Pećinci, autoput Kula i Vrbas, između Kule i Vrbasa, Srpskog Miletića i Kule i autoput Ruma – Sremska Mitrovica.
Kod trećeg zajma, što se tiče Evropske investicione banke, isto uzimamo sto miliona evra. Isto ide na 15 godina. Znači, sva tri zajma nam idu na 15 godina. Ovde je grejs period četiri godine.
Ovaj zajam je najpovoljniji, po mom mišljenju, jer proviziju ne plaćamo na neiskorišćeni deo sredstava i uopšte nema pristupne naknade. Ali, ako gledamo ukupno sva tri zajma, to je oko 274 miliona evra, na 15 godina se uzima, znači, grejs period je od tri do pet godina, u zavisnosti od zajma, ali ove zajmove dižemo na jako povoljne kamatne stope. Što se tiče euribora, momentalno stanje ovih zajmova ili kamata ovih zajmova je od 0,8% do 1,3% na godišnjem nivou. Ako gledamo same zajmove, ovo su nam najpovoljniji zajmovi u poslednjih 10 godina što je naša zemlja uzela od bilo koje banke ili države.
Jedino ovde mogu da istaknem da u prilozima što smo videli, u ovoj prvoj etapi ovog projekta, uzeti su delovi autoputeva i prvorazredni putevi. Nažalost, nisu uzeti drugorazredni putevi, ali mi se nadamo da će u drugoj ili trećoj fazi ovi drugorazredni putevi biti uzeti u obzir, jer na primer, iz mesta odakle ja dolazim imamo jedan put između Bečeja i Bačkog Petrovog Sela, na tom putu se mogu voziti kola samo sa 30 kilometara na sat umesto 80 jer toliko je oštećen kolovoz.
Pošto su za ekonomski razvoj zemlje jako bitni ovi zajmovi, da imamo jako dobru putnu infrastrukturu, bez ovih zajmova ne možemo da odradimo rehabilitaciju puteva i pošto su zajmovi jako povoljni, zato će poslanička grupa SVM podržati ove zajmove i glasati za njih. Hvala.
Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su dva zakona koja su međusobno usko povezana, Zakon o porezima na dohodak građana i Zakon o doprinosima za socijalno osiguranje.
U ekspozeu gospodina premijera čuli smo da se naš program za ekonomski oporavak osnovi na tri osnovne tačke, a to su: snažna i kredibilna stabilizacija javnih finansija, reforma javnog sektora i kao zadnja reforma privrednog ambijenta.
Čuli smo i to da do kraja jula moramo doneti neke pakete zakona, i to u smislu ekonomskih zakona, onda zakona u vezi javnih finansija i socijalne zaštite. Ovi zakoni su nam prvi koraci koje smo sada počeli u vezi donošenja zakona o reformi, naročito kod poboljšanja privrednog ambijenta za buduće investitore.
Prvo moram da kažem da će poslanička grupa SVM glasati za ove zakone.
U Predlogu zakona za porez na dohodak građana videli smo da je u pitanju poreska olakšica koja se odnosi na poslodavce koji zapošljavaju nove radnike, i to bez ikakve kategorizacije. Ovde mislim na kategorizaciju po starosnoj dobi ili koliko imaju iskustva u radu, u radnom stažu. Znači, ove olakšice se odnose na sve nove zaposlene radnike. Poslodavac i preduzetnik ima takvu vrstu olakšica da u stvari ima povraćaj dela uplaćenog poreza na zaradu novog zaposlenog. Visina, kao što smo čitali, od 65% do 75% je ove olakšice. To zavisi od toga koliki je broj novozapolsenih u toj firmi, odnosno koliko njih je preduzetnik zaposlio.
Treba istaći da ova olakšice nisu ostvarive za direktne i indirektne korisnike budžetskog sistema, za javna preduzeća, za javne službe, državne organe i organizacije i, naravno, za one koji su već imali neke povlastice u prethodnom periodu.
Kao što smo čitali i videli, kod ove izmene zakona ciljna grupa su preduzetnici koji posluju u privatnom sektoru. Ovako ćemo postići da privatnici ili da privatni sektor što više zaposli nove zaposlene i s tim idemo, kao što je gospodin ministar rekao, u borbu protiv sive ekonomije, u borbu protiv sive zone, baš u vezi zapošljavanja.
Kod drugog zakona, kao što smo videli, u prvom članu se menjaju stope doprinosa. Ovde se radi o visini od 2%. Kao što smo čitali i kao što vidimo, u penzijskom i invalidskom osiguranju stopa za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje sa 24% se povećava na 26%, a kod stopa za obavezno zdravstveno osiguranje sa 12,3% pada na 10,3%. Znači, ovde je takoreći neka izmena strukture u doprinosima. Dodatni teret neće imati ni poslodavac ni građanin kod ovih promena zakona, samo je struktura promenjena.
Kao što smo čuli i kao što znamo, ovako će u stvari penzijski fond imati više para, više priliva, dok će Fond za obavezno zdravstveno osiguranje pasti. To je oko 18 milijardi dinara kao što je ovde navedeno u ovoj godini, znači u 2014 godini.
U članu 2. ovog zakona istu olakšicu smo videli kao kod poreza na dohodak građana da oni poslodavci koji zaposle novu radnu snagu imaju olakšicu ispod 65 do 75% povratka povlastica, i naročito za nove radnike. Znači, ponovo je reč o svi novim zaposlenima, uopšte se ne gleda kao što smo rekli starosna doba ili radno iskustvo. Pre toga smo neku olakšicu imali da su bili pripravnici u cilju, ovi mladi ljudi ispod 30 godina i oni radnici koji su imali 45 do 50 godina, znači, iznad toga. Sa ovim olakšicama se ove kategorije brišu i onda za sve nove zaposlene su, to je mislim da je prihvatljivo i kao što sam rekao da poslanici SVM će glasati na ove zakone.
Ali, kod ovog Zakona za obavezno zdravstveno osiguranje ovde moramo istaći da nažalost, nismo se bavili sa poljoprivrednim stanovništvom, jer u zakonu koji je u primeni znamo da svaki poljoprivrednik mora da plati obavezno osiguranje ili penzijsko osiguranje i to uopšte ne kažemo da ne treba da plaćaju. Nažalost, ima neke diskriminacije kod onih poljoprivrednika, naročito onih koji su mali poljoprivrednici koji obrađuju zemljište od jednog do 10 hektara. Znači, to je u praksi tako da ovi ljudi poljoprivrednici istu sumu osiguranja, doprinosa plaćaju, kao i oni koji vrše ili obrađuju iznad 100 hektara zemlje. Znam da je u pitanju oko 90.000 dinara i za ove pare za male privrednike, poljoprivrednike, to su velike pare.
Za one koji obrađuju više od 100 hektara zemlje oni uopšte to ni ne primećuju. Mi mislimo da u sledećem predlogu za izmene ovog zakona bi trebalo da posvetimo pažnju ovim poljoprivrednicima da bi ovu diskriminaciju nekako izbegli, da bi plaćanje ovih doprinosa bilo tako da sve zavisi od veličine obradivog zemljišta i od veličine prihoda koji se dobija na osnovu poljoprivrednog domaćinstva.
Na kraju još jednom da kažem da poslanička grupa SVM će glasati za ove zakone. Hvala vam što ste me saslušali.
Gospođo potpredsednice, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, dame i gospodo, pred nama je jedan od najvažnijih zakona, o čemu bi trebalo da govorimo. Izneću stavove i mišljenja poslaničke grupe SVM po pitanju ovog zakona.
Nekoliko puta smo čuli da je ovaj budžet realan. Nama sama reč – realno izgubi na značaju kada samo pomislimo na tu činjenicu da ni Ustav nije ispoštovan. Ovde naročito mislimo o tome da je reč o finansijskim sredstvima koja pripadaju AP Vojvodini. Kao što znate, u Ustavu je napisano da 7% od budžeta pripada AP Vojvodini. Smatramo da u ovoj godini i za sledeću godinu u budžetu za 2014. godinu ova sredstva nisu ispoštovana. Čuli smo da ovaj budžet nije nikako bolji od prethodnog budžeta što se tiče sredstava za Vojvodinu. Ako ste realni, onda prihvatite amandmane koje je predala Skupština AP Vojvodine i problem u vezi ovih realnosti o visini sredstava će biti rešen. Naša poslanička grupa će sigurno podržati ove amandmane koje je predala Skupština AP Vojvodine.
Možda je budžet u nekom smislu realan, ali smo zaboravili u kojem okruženju živimo i gde živimo. Ovde je najjednostavnije doneti zakon, ali da se zakon primeni je teže. To smo videli u praksi, pošto smo doneli Zakon o javnim preduzećima. Na žalost, ne možemo kazati da je on u primeni.
Ako gledamo sam budžet, vidimo da je prihodovna strana povećana, ali na žalost i rashodna strana i ostaje nam deficit malo veći nego što smo u ovoj godini imali. Još da kažem da naša poslanička grupa na žalost neće glasati za ovaj zakon pošto smatramo da sredstva za AP Vojvodinu nisu ispoštovana.
Da se vratimo na ceo budžet. Kao što sam rekao, imamo deficit malo veći nego u ovoj godini. Na prihodovnoj strani je iskazano da ćemo imati 930 milijardi dinara, a na rashodnoj strani 1.113 milijardi dinara. Znači, ukupan fiskalni deficit je oko 183 milijarde dinara. Džabe smo doneli zakon da štedimo kada nam rashodi ponovo rastu.
Što se stiče samog kredita, imali smo već nekoliko reči o kreditima ko je koliko uzimao, koliko se zaduživalo. Istina je i realnost da ova Vlada nije baš prednjačila u ovome, ali prethodne vlade su na žalost uzimale kredite koji su bili sa lošim kamatnim stopama. Ova Vlada će uzeti kredite i to oko 662 milijarde dinara. Ovaj novac ćemo iskoristiti na finansiranje deficita i za otplatu duga inostranih i domaćih investitora ili kreditora.
Ako gledam strukturu ovih sredstava, onda je ovde naznačeno da će 264 milijarde dinara uzeti kao kredite od domaćih ili stranih investitora ili kreditora, a zatim ćemo maksimalno iskoristiti 330 milijardi dinara prodajom hartija od vrednosti na domaćem tržištu i 68,5 milijardi dinara na inostranom tržištu.
Ako poredimo prethodni budžet, vidimo da što se tiče kredita oni su uzimali 77 milijardi dinara, a ovde je reč o kreditu od 264 milijarde dinara. Onih 330 milijardi dinara je ostalo prodajom hartija od vrednosti na domaćem tržištu. Imamo promene kod prodaje hartija od vrednosti na inostranom tržištu. Tu se smanjilo sa 221 milijardu na 68 milijardi dinara.
Sada se postavlja pitanje – kakvi će biti ovi krediti, sa kojim kamatnim stopama ćemo podizati kredite? Znamo, kao što smo i čuli da će ovi krediti biti reprogrami radi kredita za sadašnje dugove, da ih reprogramiramo. Ako možemo da uzmemo kredit, uzimamo ga sa 1% kamate i to je trošak. Onaj ko daje kredit neće dati kredit beskamatni. To u snovima možemo da kažemo.
Što se tiče kamata, na žalost ovaj rashod godinama nam raste. U ovoj godini imamo kamatu ili rashode od kamata od 114 milijardi dinara. To je sigurno zato što grejs periodi ističu po ovim kreditima koji su prethodno uzeti. Treba napomenuti da 2012. godine rashode od kamata smo imali 17 milijardi dinara. Za dve godine imamo povećanje rashoda oko 45 milijardi dinara.
Činjenica je da u našoj zemlji po glavi stanovnika imamo kredite ili zaduživanje po kreditima oko 2.500 do 3.000 evra i ovo će ostati ko zna koliko godina još.
Što se tiče samih garancija, u budžetu za 2013. godinu predviđeno je da ćemo garancije dati samo onim javnim preduzećima koja će ove garancije uložiti u investicije, a ne za održavanje likvidnosti. To smo u to vreme pozitivno ocenili, ali po ovom budžetu se vidi da ove garancije stalno rastu. Ako gledamo Predlog budžeta za 2013. godinu i Predlog budžeta za 2014. godinu rast tih garancija je počeo od 41 milijarde dinara, a sada momentalno imamo 86 milijardi dinara.
Znači, za godinu dana ova vrsta troškova nam se povećala oko 100%, a mi se čudimo što polako propadamo.
Ako bi kod garancija gledali sva javna preduzeća, imali bi ceo dan da pričamo o tome. Ja sam samo spomenuo najveći problem – „Srbijagas“. Znamo da je „Srbijagas“ momentalno dužan oko milijardu evra. Nažalost, u ovom budžetu vidimo da će Vlada odobriti još jedno zaduživanje od oko 200 miliona dolara. Znači, samo ovo javno preduzeće će u sledećoj godini državu koštati oko 150 miliona evra. A mi štedimo na parama Vojvodine.
Ako gledamo samo stavku garancije u budžetu, MMF će sigurno to staviti u centar pažnje njihovih analiza. Jer, ako se dobro sećam, imamo dogovor s njima da garancije mogu biti samo do 30 milijardi dinara. Ali, sigurno mi imamo izgovor i za to. Što se tiče garancija u EU, samo su aktivirane, a garancije ulaze u javni dug, ali, nažalost, kod nas se svaka druga garancija aktivizira.
Ako gledamo same subvencije, ovde smo videli da će rashodi za subvencije pasti za oko dve milijarde dinara ako uporedimo budžet sa godinom gde smo imali najveći pad subvencija za poljoprivredu i privredu, što je oko 10 milijardi dinara.
Kao što smo videli da kultura ili Ministarstvo kulture ili subvencija kulturi će biti povećana za 7,5 milijardi dinara, što znači da je ova razlika od 2 do 2,5 milijardi pad od tih 10 miliona.
Prošle nedelje smo doneli Zakon o dobiti preduzeća, gde smo ukinuli subvencije za privrednike. Ja sam i u prethodnom govoru rekao da to i nije baš bila neka odluka, ali će vreme pokazati da li ste imali pravo ili ne i kako će ovu odluku oceniti investitori.
Kao što vidimo, u Ministarstvu poljoprivrede ove godine ili sledeće godine ćemo imati 45 milijardi dinara. Nadamo se da ćemo jednom doživeti da će poljoprivreda dobiti onih 5% od rashodovne strane našeg budžeta. Ovde bih još istakao, pošto su poljoprivredi smanjene subvencije ali se vidi da za investicije je uloženo više sredstava nego što je do sada bilo, a to su sigurno ovi arapski krediti za navodnjavanje.
Još jednom bih rekao nešto u vezi člana 13, mora da se primeni zakon što smo prošle godine prihvatili, to treba da realizujemo, to je Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza komercijalnim transakcijama između javnog i privrednog sektora. Prošli put sam rekao da je reč o budžetima lokalnih samouprava. U budžetu se knjiže ona sredstva ili one pare koje su potrošene, a realno stanje obaveza prema dobavljačima nigde se ne vodi.
Po ovom zakonu što smo prihvatili, ne možemo pratiti obaveze koje su nastale pre 1. aprila ove godine. Što se tiče perioda od 1. aprila, mislim da zakon je efikasan i lokalne samouprave plaćaju svoje račune. Ali, postavlja se pitanje – koliko dugova se ovde nagomilavalo i koliko je to na nivou države i šta će se rešiti ili kako će se rešiti ovaj problem? Kako možemo mi očekivati od naših privrednika da budu savesni kod prijave ili uplate poreza, kada naše lokalne samouprave ne plaćaju njihove račune?
Sigurno da imamo veliki problem, što se tiče poreske discipline. Nadam se da ćemo u ovoj godini imati pomaka u ovoj disciplini i, kao što je gospodin ministar rekao za sivu ekonomiju i crno tržište, da ćemo imati nekoliko pomaka u vezi ovih kategorija.
Naša poslanička grupa je predala dva amandmana što se tiče samog zakona. Jedan amandman se bazira na sredstvima za finansiranje izbora nacionalnih manjina, koji će biti sledeće godine. Mislim da smo ovo izostavili iz budžeta. To je u visini od oko 50 miliona dinara. Drugi amandman nam je posvećen za izgradnju pozorišta u Subotici, to je oko 150 miliona dinara. Osnovica predaje našeg amandmana je potpisan trojni ugovor između AP Vojvodine, Vlade Srbije i grada Subotice. Bar u ovom ugovoru, koji je potpisan 2006. godine, 45% bi trebalo Vlada da finansira, 45% sama Pokrajina i 10% sam grad. Nažalost, ovaj ugovor od 2009. godine nije ispoštovan.
Vratio bih se na sredstva Vojvodine, što se tiče ovog zakona. Istakli smo da ćemo se boriti za sredstva koja pripadaju AP Vojvodini, a što piše u Ustavu. Ovde je reč o 7% našeg budžeta, a reč je isto i o tri sedmine ovih sredstava, što bi trebalo da se ulažu u kapitalne investicije na teritoriji Pokrajine.
Predlogom ovog budžeta su ukupna poreska primanja oko 802 milijarde dinara. Ovo bi trebalo da bude osnovica za ovih 7%. Ako izračunamo, to je oko 56 milijarde dinara. Stalno pričamo da ovo nisu neka velika sredstva za republički budžet, ali su veoma značajna za Pokrajinu. Dosadašnja praksa je bila da su ova sredstva bila ispoštovana samo na papiru, ali, nažalost, pare nisu stigle do Vojvodine.
Ako gledamo samu strukturu ovih sredstava koja su predviđena za kapitalne investicije, mislim da tamo uopšte nismo dobili toliko para, kao što je bilo predviđeno. Od 2007. godine, za oko milijardu evra je uskraćena Vojvodina. Gospodin premijer je rekao da bi trebalo lokalne puteve Vojvodina da održava. Od tih sredstava mislim da bi mogla Vojvodina da sve svoje lokalne puteve izgradi i da sređuje. Nažalost, kao što smo videli u tabeli, što je posvećena ovim sredstvima namenjenim Vojvodini, vidimo da sredstva sa kapitalnim ulaganjima iznose oko 40 milijardi dinara. Znači, umesto 56 milijardi dinara, imamo 16 milijardi manje nego što bi trebalo da dobijemo.
Pitao bih vas, gospodine ministre – šta je sa vojvođanskim parama? Šta je sa ovih 16 milijardi dinara? To nisu male pare.
Ako gledamo samu činjenicu da je u Ustavu isto navedeno da od ovih sredstava 3/7 treba da se angažuje za ulaganja, za kapitalne investicije, 3/7 ovih sredstava bi trebalo da bude oko 24 milijarde, a mi smo, ako smo dobro videli, milijardu i po do dve milijarde dobili za investicije. Znači, nedostaje nam oko 22 milijarde dinara za kapitalne investicije.
Kao što sam rekao, poslanička grupa SVM neće glasati za ovaj zakon, pošto, nažalost, ni ove godine nisu ispoštovana sredstva koja bi trebalo da dobija AP Vojvodina. Hvala.
Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo, ja bih nekoliko reči u vezi ovog amandmana, o zaposlenima koji su primljeni na određeno vreme u ustanovama kulture i u ustanovama javnog informisanja.
Kao što sam rekao na Odboru za finansije, u ovim ustanovama, naročito kod nacionalnih manjina, ovi ljudi koji su primljeni na određeno vreme, sa nekim ugovorima o delu i sa raznim ugovorima, čine oko 50% od radnog osoblja, možda ponekad i više.
Ovde sam juče izneo, u „Radio Subotici“, tamo je oko 50% zaposlenih sa ovim ugovorima o delu. Pozitivno je to što je Vlada prihvatila amandman sa kojim je ova situacija Predloga zakona poboljšana, u vezi toga da sa pozitivnom ocenom ministarstva i uz saglasnost ministarstva mogu da se prime ljudi iznad 10%.
Postavlja se ovde pitanje koliko će to vremena trajati? Da li će to biti mesec dana, kao što je rekao gospodin ministar, ako sam dobro razumeo, ili možda će to mesecima trajati, pa onda ljudi koji rade u ovim oblastima nikada se neće moći zaposliti? Ovde se govori ne samo o ustanovama kulture nacionalnih manjina, nego svim pozorištima u celoj zemlji.
Još bih iskazao našu zabrinutost u vezi zapošljavanja mladih i talentovanih ljudi koji će sada da završe fakultete. Znam da je protivustavno praviti diskriminacije kod zapošljavanja, ali postavlja se pitanje – šta će biti sa mladim ljudima, da li će početi da odlaze iz naše zemlje, da odlaze u zemlje u EU, tamo da rade i ostvare svoje snove? Zašto smo mi školovali naše ljude, lekare, da bi tamo u Nemačkoj ili u bilo kojoj drugoj zemlji radili i da bi tamo proveli ceo životni vek?
Nadam se da gospodin ministar ima neko rešenje u vezi ovih mladih ljudi, kao što je on rekao, da ćemo sada preusmeriti mlade, talentovane i školovane ljude u privatni sektor. Ali, mislim da to nije dovoljna mera da bi oni ostali u našoj zemlji. Hvala.
Hvala.
Poštovani predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pokušao bih da iznesem stavove SVM u vezi ovih zakona koji su pred nama.
Kao što znamo, po prvoj tački dnevnog reda ćemo voditi raspravu o setu zakona koji moramo doneti da bi mogli ispoštovati osnovna načela Vlade, kod postojećeg zakona ili predstojećeg Zakona o budžetu za 2014. godinu.
Pored seta poreskih zakona, imamo i Zakon o budžetskom sistemu, Zakon o izmenama plata državnih službenika i nameštenika, imamo i Zakon o umanjenju prihoda lica u javnom sektoru, Zakona o duvanu itd. Čitajući ove zakone, prošli put sam čuo od gospodina ministra da je većina izmena pravno-tehničke prirode. Možda će moji drugovi iz drugih poslaničkih grupa pričati o ovim tehničkim ili pravnim izmenama, da je to zbog nestručnosti koalicije koja vodi Vladu, ali ja mislim da u načelu moramo menjati one zakone koji nisu baš dobri. Moramo poboljšati zakone da bi naša finansijska situacija bila što bolja.
Što se tiče nekih izmena, imaju tzv. fiskalne ili finansijskog karaktera, koje će baš uticati budžet za sledeću godinu i možda za 2015. i 2016. godinu. To su bitne izmene, naročito kod povećavanja PDV, snižene stope PDV sa 8% na 10%. Imamo izmene u vezi ukidanja investicionog kredita za ulaganje za osnovna sredstva i razvoj, kod Zakona o porezu na dobit pravnih lica, i onda uvođenjem tzv. solidarnog poreza. Kod Zakona o platama, nakon prestanka funkcije funkcionera, onih šest meseci se smanjuje na tri meseca. To su takve stvari koje će odmah uticati na budžet u sledećoj godini.
Sada bih rekao nekoliko reči o zakonu koji je pred nama, a to su izmene i dopune Zakona o budžetskom sistemu i nadovezao bih i drugi zakon, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, pošto su ova dva zakona povezana.
Po članu 1. Zakona o budžetskom sistemu je predložena indeksacija ili tzv. ograničenje rasta penzija i plata, zarada u javnom sektoru za 2015. i 2016. godinu. Znamo da je za sledeću godinu određen onaj rast penzije od 0,5%, 1% u toku sledeće godine, a plata će rasti za 2%. Ovde je napisano za 2015. i 2016. godinu da će plate i penzije rasti dva puta godišnje i to za 1%. Mislimo da je ograničenje rasta plata i penzija neophodno, pošto je takva mera koja utiče na rashode budžeta, oko 55% naših rashoda čine plate i penzije.
Postojeći zakon mislim da je tako rešio slučaj, da penzije i plate rastu sa rastom potrošačkih cena. Ovim novim zakonom ili izmenom zakona tehnički nećemo da zamrznemo plate, ali zakočićemo njihov rast. Ovim zakonom je određen linearni rast zarada u javnom sektoru i penzija za oko 3,5% za naredne tri godine. Možda će neke kolege kazati da bi trebalo uporediti sa rastom inflacije za naredne tri godine, ali mislim da inflacija ili rast inflacije teško možemo da odredimo za naredne tri godine. Bićemo srećni ako inflacija za naredne tri godine bude samo 3,5%.
Ovim merama mislim da ćemo sniziti kupovnu moć penzionera i nažalost, ako dobro vidimo, ako vidimo da su oni kupci naših proizvoda, domaćih proizvoda, onda će ovo indirektno uticati na pad domaće proizvodnje. Nadam se da se ovo neće dogoditi.
Još u članu 1. Vlada je predložila zabranu zapošljavanja novih lica u javnom sektoru, radi popunjavanja upražnjenih radnih mesta, do 31. decembra 2015. godine. Ovo mogu samo u izuzetnim slučajevima ili okolnostima da odrade, uz saglasnost Vlade.
U predlogu je predviđeno da ukupan broj zaposlenih na određeno vreme, zbog povećanog obima posla, samo može da se zaposli 10% od ukupnog broja zaposlenih. Ovde je novina u tome da, pored privremenog ukidanja transfernih sredstava, propisane su i novčane kazne za korisnike javnih sredstava i pored toga i za odgovorna lica.
Imamo izuzetaka u ovom zakonu. To su sudovi, javni tužioci, izabrana i postavljena lica, imenovana lica u državnim i u lokalnim samoupravama. Još su ovde stavljeni i direktori javnih preduzeća.
U drugoj tački ili u članu ovog zakona je navedeno kada će početi centralizovani obračun zarada. Znači, počeće 1. januara 2015. godine. Ovde smo prolongirali godinu dana ovu primenu. Nadamo se da ćemo sa ovim članom koji je baziran na Centralnom registru zaposlenih u javnom sektoru rešiti problem i lošu praksu da neki ljudi u različitim lokalnim samoupravama primaju drugu ili veću platu od onih koji rade isti posao u drugim lokalnim samoupravama.
Što se tiče Zakona o porezu na dohodak građana, mi pozitivno ocenjujemo i podržavamo, a naročito član 5, izmene Zakona kojima se vrši izmena člana 85. Zakona u primeni u tački 16). Radi se o preciznom uređenju poreza na druge prihode, koji se ne plaćaju na prihode od prodaje poljoprivrednih i šumskih proizvoda i lekovitog bilja. Ovde se radi o fizičkim licima koja su nosioci poljoprivrednih gazdinstava, korisnici poljoprivrednih penzija i, naravno, ona fizička lica koja doprinose za obavezno socijalno osiguranje plaćaju po rešenju i u skladu sa zakonom.
Takođe, pozitivno ocenjujemo da u novom dodatnom članu 5, koji se odnosi na visinu normiranih troškova u visini od 90%, koji se priznaju kod utvrđivanja oporezivnog prihoda kao poreske osnovice po osnovu prihoda od prodaje poljoprivrednih i šumskih proizvoda i lekovitog bilja. Na ovaj zakon najveća primedba nam je da kod paušalaca niste obraćali pažnju na advokate, na lekare, na stomatologe i vlasnike privatnih ordinacija. Nažalost, oni će ostati dalje u paušalnom oporezivanju i neće voditi ove knjige, da bi na osnovu vođenih knjiga plaćali porez. Sadašnje zakonsko rešenje je da ovi paušalci kao da imaju platu od 25.000 do 35.000 dinara neto mesečno, ali mislimo da je to apsurdno i nije baš istina.
Gospodine ministre, kao nestranačka ličnost i kao finansijski stručnjak, zašto ste izostavili ovu kategoriju paušalaca, zašto ih niste prebacili u poreske obveznike koji vode knjige? Mislim da bi imali dodatnih prihoda sa ovom promenom.
Što se tiče Zakona o porezu na dodatu vrednost, kao što znamo, od 1. januara sledeće godine niža stopa poreza će porasti, odnosno povećaće se sa 8% na 10%. Ovde će, kao što ste rekli, kompjuter i računarska oprema pasti u drugi razred poreza. Znači, niža tzv. posebna stopa primenjivaće se za osnovne životne namirnice, na lekove, medicinska pomagala i, nažalost, na komunalije. Sa ovim predlogom, negde sam čitao, Vlada očekuje da će oko 20 milijardi dinara novih prihoda dobiti budžet.
Znači, povećanje ovog PDV mislim da će građani Srbije osetiti po džepovima. Ne kažem da će ih jako udariti, ali najsiromašnijim građanima ovih nekoliko stotina dinara puno znači. Nekima je jedan dan veliko vreme da dođu do sledeće penzije. Pojedini građani će i više osetiti ove naše mere, a to su oni građani koji rade u javnom sektoru. Onda bih prešao na one zakone koji na njih utiču, a to je Zakon o umanjenju neto prihoda lica u javnom sektoru.
Kao što ste rekli, ovo je prvi korak u reformi javnog sektora, kojim ćemo videti efekat ovog zakona već u sledećoj godini, u 2014. godini. Prema ovom zakonu, plate iznad 60.000 dinara će biti oporezivane za 20%, iznad 100.000 dinara sa 25%. Sa ovim predloženim zakonom biće uštede, ako tako mogu da kažem, oko 15 milijardi dinara. Kontrolu ovog zakona će sprovesti poreska uprava. Naravno da su predviđene i novčane kazne ako se ovaj zakon ne poštuje.
Smatramo da je loše što su u ovom zakonu izostavljene iznadprosečne penzije. Pitamo – zašto su izostavljene ove iznadprosečne penzije iz ovog solidarnog poreza? Mislimo da bi sa uvođenjem solidarnog poreza na natprosečne penzije država dobila oko 13 do 14 milijardi dinara.
Drugo pitanje – zašto nisu uzeti u obzir neki radnici određenih ministarstava, a naročito mislimo na radnike MUP, oni koji dobijaju bonuse već godinama unapred? Tamo bi mogli da štedimo oko 6 milijardi dinara. Znači, ukupna štednja bi bila sa ovim merama oko 20,5 milijardi dinara.
Gospodin ministar je rekao da ove mere nisu baš idealne, ali su pravedne, ako tako gledamo alternativu, da će plate u javnom sektoru biti smanjene. To je činjenica, da su u javnom sektoru 30 do 35% veća primanja nego u privatnom sektoru. Neki savetnici, možda i vaši savetnici više zarađuju nego vi, gospodine ministre, ali to je sada u našem sistemu, nažalost, tako.
Sledeće pitanje – da li ste uzeli u obzir da će sa ovim merama visokokvalifikovani ljudi ili visokokvalifikovana radna snaga preći u privatni sektor ili da će, možda još gore, otići u inostranstvo? Ovde naročito mislimo na lekare specijaliste, na ekonomiste i druge stručnjake.
Kod Zakona o porezu na dobit preduzeća, mislimo da ne bi trebalo sa jednom rečju – briše se: „ukinuti poresku olakšicu za ulaganja ili podsticaj za ulaganja u osnovna sredstva i razvoj“. Možda bi bilo dovoljno samo da se izuzmu iz zakona oni koji se odnose na neiskorišćeni deo poreskog kredita koji su do sada mogli da prenesu ili da sa njima umanje buduće poreske obaveze u narednih desetak godina. Znači, iz zakona ne bi uzeli olakšice, nego onaj neiskorišćeni deo ovog kredita. Možda bi to bilo neko bolje rešenje u ovom zakonu.
Sada se postavlja pitanje – kako će se ove mere odraziti na buduće investitore domaće prirode ili inostrane investitore? To će vreme da pokaže.
Ovde sam sebi zapisao – poreska disciplina i nekoliko znakova pitanja. Mislim da, gospodine ministre, znate da u našoj zemlji poreska disciplina nije na nekom nivou. Kao što smo videli ili čitali, kod nekih zakona poreska uprava će voditi kontrolu i nadam se da će poreska uprava dobiti značajniju ulogu i sa ovim potezima će se vratiti i poštovanje poreske uprave.
Kao što znate, pre 12 ili 13 godina imali smo jedno sistemsko rešenje koje je moglo da kontroliše naše finansije. To je bio sistem SDK. Nadam se da ćemo nekakav takav sistem moći da vratimo u našu finansijsku praksu, da ne bismo imali toliko problema, a naročito kod naplate poreza.
Poslanici SVM će nekoliko od ovih zakona podržati. Ovde mislimo na one zakone koji će poboljšati finansijsku situaciju naše zemlje i koji imaju pozitivan uticaj na položaj naročito poljoprivrednog stanovništva. Hvala vam što ste me saslušali.
Hvala.
Gospodine podpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo, želeo bih nekoliko reči da kažem o Predlogu zakona o potvrđivanju Evropskog sporazuma o glavnim unutrašnjim vodnim putevima od međunarodnog značaja, skraćenica AGN.
Ovaj sporazum je davne 1996. godine sklopljen i potpisan od strane nekoliko evropskih zemalja. Mi smo čekali na ovo da dođe do nas, ili ispred nas, punih 17. godina. Zato pričam o ovom sporazumu pošto dolazim iz jednog grada pored kog teče reka Tisa.
U ovom sporazumu tri naše reke su obuhvaćene, Dunav, Sava i Tisa. Šta je razlika između ove naše tri reke? Dve imaju međunarodni status plovidbeni status, a jedna samo međudržavni plovidbeni status, to je reka Tisa. Što se tiče reke Tise, ona je jedna od najvećih ili jedna od najvećih pritoka Dunava. U svom toku od 1300 i nešto kilometara prolazi kroz pet evropskih zemalja. Izvire u Karpatima u Ukrajini, protiče kroz Rumuniju, kroz Slovačku, kroz Mađarsku i kod nas sliva se kod Starog Slankamena u Dunav.
Tisa je jedna karakteristična ravničarska reka, koja prolazi kroz teritorije 11 Vojvođanskih opština i Senta je između njih, pri čemu ona i razdvaja Banat od Bačke, jer to je prirodna granica između Banata i Bačke.
U Evropskom sporazumu koji je ispred nas, ovde su naznačeni najvažniji vodni putevi od međunarodnog značaja i u ovom sporazumu je naznačen vodni put reke Tise od sektora od ušća, znači od Slankamena do Segedina, kao ogranak E80-01 na glavnoj trasi vodnog puta E80. Takođe, su definisana dva pristaništa koja su od posebnog evropskog značaja, to je P80-01-02 kod Sente, i kod Segedina P80-01 koji ima dužinu reke od 180 kilometara. U našoj zemlji plovidbeni put ove reke je oko 164, 165 kilometara.
Sam značaj ovog sporazuma je prepoznat i u Strategiji razvoja železničkog, drumskog, vodnog, vazdušnog i inter-modularnog transporta Republike Srbije koja je donošena 2008. godine, a mislim da je period važi do 2015. godine.
Ako samo reku Tisu gledamo, hidroregulacija ove reke je napravljena u 19 ili 20 veku. Sa ovom hidroregulacijom je napravljen jedan hidrološki režim koji dovoljno dobar da ima dobru plovnost reke preko naše države. Sa ovim radnjama što su odrađene u 19. i 20. veku u Vojvođanskom delu ova reka je skraćena sa 200 kilometara sadašnjih 164 kilometra, i to svih plovnih 164 kilometra.
Sa podizanjem brane kod Novog Bečeja, ova brana je sa brodskom prevodnicom, plovnost je dodatno poboljšana. Znači, imamo dovoljnu dubinu reke za plovnost ako gledamo celu godinu od 365 dana, 300 dana mogućnosti. To je dosta velika razlika ako gledamo našu drugu reku Savu, jer ona nema toliko dana plovnosti, ali ona je već međunarodna, pod znacima navoda međunarodna, jer ima međunarodni plovni status od 2004. godine.
Znači reka Tisa sa svojim standardima zadovoljava sve važeće uslove da bude regulisana kao međunarodna reka sa međunarodnim plovnim statusom. Plovidbeni pravni sistem reke Tise je do sada ili sada regulisan sa međudržavnim sporazumom koji je sklopljen 1955. godine između Federativne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Mađarske.
Znači, po ovom sporazumu oni plovidbeni objekti koji imaju zastave dveju država koje su potpisale ovaj sporazum mogu da koriste reku ili da plove ovom rekom, od ušća do toka. Ali, drugi brodovi sa drugim zastavama, znači drugih zemalja, nažalost ne mogu ploviti samo u saglasnost Ministarstva saobraćaja. Brojne zahteve su poslale ove opštine koje se nalaze pored reke Tise i nekoliko privrednika, ovde ću da nabrojim jednog od najvećih privrednika luku u Senti.
One organizacije koje se bave turizmom, znači, zahteve su postavili ili nekoliko puta doneli, da bi ova reka postala međunarodna, da bi bila međunarodna plovna. Ako gledamo samo luku u Senti ona je na dobrom geografskom položaju. Reka je plovna do same luke, ali do same luke vodi železnički put, a imamo i drumski saobraćaj, znači, sve infrastrukturne karakteristike imamo. Nažalost, zbog uslovljenosti plovidbe ova luka nije u ravnopravnoj poziciji sa ostalim našim lukama koje su u našoj zemlji.
Pored robnog transporta na Tisi mislim da imamo izuzetne potencijale za razvoj nautičkog turizma. Ovo zato govorim jer u poslednjih nekoliko godina unazad znam da su u Mađarskoj uveli neke linije, sezonske linije brodom visoke turističke klase tzv. kruzer klase, koje od Budimpešte prave nekoliko puta svoj plovidbeni put. Sa ovim se dokazuje da interesovanje i mogućnost, imamo značajnu mogućnost za unapređenje turizma na osnovama vodnog saobraćaja.
U cilju unapređenja vodnog transporta formira se jedna komisija između dveju država, između naše i Mađarske, koja ima jednu ekonomsku saradnju. One su nekoliko puta poslali svoje zahteve jer imaju obostranu želju da ova reka postane od međunarodnog značaja.
U skladu sa ovim zahtevima i na osnovu zahteva lokalnih samouprava koje su pored Tise, znači, onih 11 lokalnih samouprava, Vlada AP Vojvodine je u oktobru prošle godine 2012. u skladu sa nadležnostima pokrenula zakonsku proceduru prema Vladi Republike Srbije za uspostavljanje slobodne međunarodne plovidbe na sektoru reke Tise kroz našu zemlju, kroz Republiku Srbiju.
Nažalost, ovaj postupak je zaustavljen od strane Ministarstva saobraćaja sa obrazloženjem da uspostavljanje međunarodne plovidbe nalaže prethodno potpisivanje ovog sporazuma. Znači, jedno pitanje za gospodina ministra – sa potpisivanje sporazuma koji je pred nama da li će sve prepreke biti otklonjene da bi reka Tisa bila ili dobila međunarodni plovni status. Naravno, da poslanici grupe SVM će podržati ovaj Predlog zakona i u danu za glasanje će glasati za ovaj zakon.
Hvala lepo što ste me saslušali.
Gospodine podpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 21. pošto smo mislili da nije precizno određeno ko i šta treba da radi, a naročito se odnosi na organ koji traži dopunu dokumentacije. Mi smo podneli amandman nakon toga što nadležni organ pregleda dokumentaciju i ustanovi da nije potpuna da se da pismeno obaveštenje građaninu, koji je podneo svoja dokumenta, da nisu potpuna u roku od pet dana. Možda je ovo premalo dana ali pošto sam u praksi bio predsednik opštine i znam kako radi opštinska uprava i lokalna samouprava na terenu, ovih pet dana znači da će biti 30 dana.
Ono što je prihvaćeno 30 dana to će biti nažalost nekoliko meseci, kao što je do sada u praksi to bilo i što smo rekli da urbanisti, oni koji treba da daju određeni dokument u roku od 15 dana kasne više od mesec dana ili nekoliko meseci. Zato smo precizno odredili da u doba računara, u sadašnje vreme gde je otkucavanje jednog pismenog obaveštenja traži minut, dva, a neka bude i 10 minuta radnika koji radi u lokalnoj samoupravi, za pet dana komotno može da napiše pismeno obaveštenje i da da na poštu da bi građanin dobio i da bi imao vremena da dopuni svoju dokumentaciju.
Mislim da sa ovim što nije prihvaćen naš amandman odugovlačićemo vreme samog obaveštenja, jer je prihvaćeno u roku od 30 dana da se da obaveštenje, a mi mislimo da nažalost ovo neće biti mesec dana nego nekoliko meseci i onda ceo proces će se ponovo odvući. Hvala.
Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, probaću da iznesem stavove i mišljenja poslaničke grupe SVM po pitanju Predloga zakona o legalizaciji objekata.
Kao što znamo da je u primeni Zakon o planiranju i izgradnji, u kojem je bio poseban deo izdvojen za legalizaciju, a u međuvremenu Ustavni sud Srbije je stavio van snage ili proglasio neustavnim ovaj deo zakona, pošto je smatrao da je to diskriminacija prema građanima koji su ranije legalizovali svoje objekte kad su gradili, tu su u stvari, oni građani koji su tada ispoštovali naše zakone.
Zbog ove situacije što nemamo zakonski okvir za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, moramo razmotriti ovaj zakon i to po hitnom postupku.
U poslednjem periodu od tri godine, kao što smo čuli, oko 500 hiljada zahteva je predato za legalizaciju od milion i trista hiljada nelegalizovanih objekata. Znači, preostalo je oko 700 hiljada objekata koji nisu do sada predali zahteve za legalizaciju. Postavlja se pitanje da li će vlasnici ovih objekata dobiti dozvolu za izgradnju ili upotrebnu dozvolu? Po ovom zakonu koji je pred nama, nažalost, ne i njihovi objekti moraju da se ruše.
O predatih zahteva odrađeno je oko 20%. Moram još istaći da od predatih zahteva samo 10% ima tzv. svu dokumentaciju koju treba da imaju za legalizaciju svojih objekata. Trebamo istaći da, nažalost, građani nemaju dovoljno para da bi odradili ceo postupak legalizacije.
Što se samog zakona ili Predloga zakona tiče, o ovom zakonu je održana javna rasprava i na ovoj javnoj raspravi čelnici gradova i opština, lokalnih samouprava nisu imali neke znatnije primedbe. Pošto znamo da se opštinama i gradovima ovim zakonom vraća sloboda oko utvrđivanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta, visinu naknade će oni da odluče po svojim odlukama u roku od šest meseci nakon stupanja ovog zakona. Mislim da oni koji su ozbiljniji i prate naš posao, oni će to da odrade u roku od dva, tri meseca pre nego što se donese budžet za sledeću godinu, da bi ove prihode planirali za njihove budžete u 2014. godini.
Nadam se da će čelnici lokalnih samouprava kod donošenja svojih odluka o visini naknade i o načinu plaćanja izvući pouku iz donete odluke Ustavnog suda. Posle ću da iznesem o čemu je reč.
Kakav će efekat doneti ovaj zakon, to će vreme da pokaže. Nažalost, u praksi, kao što vidimo, neće biti baš velikog odziva od strane građana za samu legalizaciju. Ko neće da prodaje svoj objekat, kuću ili zgradu, taj ga neće legalizovati, samo će da upiše u katastar nepokretnosti. Građani moraju podneti svoje zahteve u katastar gde im je objekat u toj opštini i moraju da ispune one obaveze za koje je predviđeno koja dokumenta treba da dostave.
Moraju da angažuju geodetu da bi napravo skicu celog objekta, da bi sastavio zapisnik, uviđaj i specifikaciju. Naravno treba i dostaviti dokaz o svojini.
Kao što sam rekao, nažalost, 90% od predatih zahteva nije kompletna dokumentacija. Kod samog upisa u katastar usko grlo je kod lokalne urbaniste, od kojeg treba nabaviti dokaz da objekat nije izgrađen na površini javne namene ili uz kulturnog ili prirodnog dobra. Ovaj dokument je besplatan i radnik iz katastra treba po službenoj dužnosti da traži od urbaniste. Rok za dostavu ovog dokumenta je oko 15 dana, ali nažalost, u praksi kao što znamo to su mesec dana ili možda nekoliko meseci. Znači, usko grlo su sad momentalno lokalni urbanisti.
Što se tiče posla i same organizacije katastra na terenu, dolazim iz opštine Senta koja ima 23.000 stanovnika i u katastru momentalno rade četiri čoveka. Pre desetak godina bilo ih je oko 10 radnika i to je bio otprilike optimalan broj radnika za ovaj posao kao što je Senta. Sada ne znam u drugim gradovima naše zemlje kakva je prilika, ali tvrdim da ova četiri čoveka teško mogu da odrade fizički ovaj obim posla. Moramo naznačiti da građani koji upišu svoj objekat u katastar moraju da plaćaju porez na imovinu. Sa upisom u katastar dobijamo samo pravo vlasništva, a na osnovu prava u vlasništva moramo da plaćamo porez.
Ovde je bilo reči o hipoteci i o kreditima. Suština je u tome da hipoteka se može staviti samo na legalno izgrađen objekat. Ne može na nelegalno izgrađeni objekat koji nema još naknadno izdatu građevinsku dozvolu ili upotrebnu dozvolu i on i dalje ostaje zvanično nelegalan.
Pošto sam radio kao bankar 20 godina, znam kakav je stav bankara za ovu temu. Nelegalni kvadrati neće moći da se kupuju na kredit. Ne možemo garantovati njima kupovinu neke druge nekretnine. Bez obzira da li je upisan u katastar ili ne, hipoteka se ne može staviti na ovakav objekat.
Građani treba da znaju da svaki stambeni kredit koji se daje u našoj zemlji mora da se osigura kod Nacionalne korporacije. Država je većinski vlasnik Nacionalne korporacije i država mora prvo da prizna hipoteku, a posle će bankari da odrade svoj deo posla. Koje banke će da prihvate ovu hipoteku je znak pitanje, pošto ako dužnik ne plaća svoj kredit onda korporacija 75% tog kredita plaća banci. Nažalost, preostalih 25% je tzv. gubitak ili trošak banke. Zato banke neće da prihvate postavljanje hipoteke za nelegalne objekte.
U ovom predlogu zakona trebamo da znamo da građani moraju još dodatna dva dokumenta da dostave. Jedan je projekat izvedenog stanja, a drugi je dokaz o plaćenoj naknadi za uređenje građevinskog zemljišta. Za prvi dokument moraju da angažuju geodeta da odradi svoj posao, da sačini skicu objekta, da napravi jedan zapisnik o ugođaju i specifikaciju. To će ih sigurno koštati, ali to nisu toliko velike pare. Nažalost, od dokumenata koji su predati za legalizaciju najviše nedostaje ova skica, ovaj posao koji treba da odradi geodet.
Mislim da će najviše primedbi biti u ovom predlogu zakona na čl. 21. i 22, naročito na član 21, pošto mislim da je veliki problem loše formulisan tekst ovog člana, pošto nema precizne odredbe. Na primer u članu 21, gde se navodi da organ nadležan za legalizaciju je dužan da od podnosioca zahteva zatraži da se dostavi dokumentacija u roku koji ne može biti duži od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona. Šta će to značiti u praksi? Ako zakon stupa na snagu 20. oktobra ove godine, onda građani imaju pravo da podnesu svoje zahteve do 20. oktobra sledeće godine. Ako će nadležni organ obavestiti građanina krajem septembra sledeće godine, šta će biti onda? Građani neće imati dovoljno vremena da skupe svoju dokumentaciju. Siguran sam da ko je pisao ovaj tekst zakona da je ovaj rok od godinu dana hteo da da nadležnim organima, ali nažalost ovde nije dosta precizno odrađen ovaj deo ovog teksta i sa ovom lošom formulacijom tako ispada da je dat rok građanima, a institucijama ostaje na volju kada će da odrade svoj posao.
Ima i male kolizije između čl 22. i 27, pošto u članu 22, piše da podnosioci zahteva koji dobijaju pismeno obaveštenje imaju šest meseci od dana prijema obaveštenja da pošalju svoju dokumentaciju koja nedostaje. Sada se postavlja pitanje – građani i privreda ne znaju koji im je rok, da li im je rok šest meseci ili godinu dana, šest meseci posle dobijanja obaveštenja ili godinu dana nakon stupanja zakona na snagu.
Poslanička grupa SVM je podnela jedan amandman u vezi člana 21. pisali smo ovaj amandman da bi ovu koliziju između dva člana nekako ispravili. U našem amandmanu videćete da smo dali rok za institucije u koje vreme treba da dostave obaveštenje građanima, ali o tome ćemo kasnije govoriti.
Što se tiče same naknade za građevinsko zemljište, ovde imamo nekoliko primedbi. Pošto je u zakonu napisano da plaćanje ove naknade mogu građani da odrade jednokratno ili u ratama i to najviše do 20 godina, problem je u tome što nije precizno napisano ili određeno da li je jednokratno plaćanje ili na rate i koliko godina. Ko će to da odredi? Na samim opštinama je to da odrede, da li će na godinu dana, dve ili 10 ili 20 godina da plaćaju građani na rate.
Ovde treba da kažemo, kao što smo čuli, da je Ustavni sud doneo rešenje da je legalizacija neustavna pošto je jedan deo građana bio stavljen u neravnopravan položaj, a sada se postavlja pitanje – da li se sa ovom naknadom to isto ponavlja?
Znači, ako ponovo dajemo priliku da neki građani plaćaju ove naknade na rate, na kredit, a oni koji su legalizovali svoje objekte odjednom su to morali da plate. Znači, ovde će biti dosta problema u praksi i nadam se da neće ponovo ići parnice na Ustavni sud.
Kod određivanja naknada opštinama nije precizno odrađeno, ili rešeno koje smernice da uzimaju kod određivanje visine naknade. Onda će ispasti to da će svaka opština drugačije tumačiti zakon i ove naknade će od opštine do opštine biti drugačije. Drugi nivo će biti naknada, ili visina naknada.
Što se tiče samog rušenja objekata, u ovom zakonu ili u predlogu zakona, eksplicitno se reguliše rušenje u dve situacije. Ako je zahtev za legalizaciju podnet do 11. marta 2010. godine i ovaj zahtev se odbio, onda se ruši objekat, ili ako je objekat izgrađen posle stupanja na snagu Zakona o planiranju i izgradnji, znači, nakon 11. septembra 2009. godine, isto se taj objekat ruši. Ostaje nam nejasno šta je sa onim objektima za koje još nije predat zahtev? Oni su izgrađeni pre stupanja na snagu zakona o planiranju i izgradnji, ali nije im predat zahtev. Da li se uzima isti princip kao i za objekte koji su izgrađeni posle 11. septembra 2009. godine, znači automatsko rušenje? Ali, to bi trebalo u zakonu da se decidno napiše, bar mi tako mislimo.
Poslanička grupa SVM misli da treba doneti zakon koji reguliše ovu oblast, legalizaciju objekata u našoj zemlji, ali moramo doneti takav zakon koji će precizno formulisati, ili decidno napisati šta raditi, ili šta treba tačno raditi, koje su obaveze, rokovi za institucije koje sprovode legalizaciju, kakav je način plaćanja i, kao što sam rekao, šta će biti sa onim objektima za koje nisu predati zahtevi, a izgrađeni su, da se ne bi rušili ti objekti.
Poslanička grupa SVM u danu za glasanje će glasati protiv Zakona o legalizaciji objekata. Hvala.
Hvala.
Poštovane potpredsednice, gospođo Kalanović, dame i gospodo narodni poslanici, ukratko ću izneti mišljenje poslaničke grupe SVM o ovim zakonima što su pred nama. Pošto su već neke kritike izrečene, nažalost, pa su dobijeni i odgovori na neka pitanja, biću u nekom smislu reči kraći nego što sam mislio.
Svakako, neki poslanici su rekli da su pre 15-ak godina finansijski izveštaji bili sastavljeni sa visokim kvalitetom i u to vreme Zakon o računovodstvu i Zakon o reviziji su bili posebna dva zakona, kao što i sada hoćemo da razdvojimo ovaj postojeći zakon na dva dela.
Razlika između tadašnjeg vremena i sadašnjeg vremena je veoma bitna. U svojoj sam praksi to doživeo, da je u to vreme rigoroznu kontrolu vodila jedna ustanova, koja je bila jako dobro organizovana na teritoriji cele naše zemlje, a ona se zvala SDK. Pored toga, finansijski izveštaji su bili sastavljeni od strane profesionalnih računovođa.
Ovi zakoni su, 2001. i 2002. godine, bili spojeni i donet je novi zakon i sa tim zakonom smo pokušali da harmonizujemo ovaj finansijski izveštaj sa evropskim standardima, uz implementaciju međunarodnih računovodstvenih standarda. Zbog nekakvih okolnosti u to vreme, tih godinu dana, nažalost ovi finansijski izveštaji su bili sastavljani ad hok - kako se ko snalazi na takav način.
Od 2002. do 2006. godine smo imali zakone koji su poboljšavali ovu teoriju, ili teritoriju finansijskog izveštavanja, i došli smo do toga da smo razdvojili struku na profesionalnog ili ovlašćenog računovođu i na ovlašćenog revizora. Nakon 2006. godine do današnjeg dana su naši finansijski stručnjaci imali vremena sedam godina da izuče ovaj zanat, kako treba da naprave finansijske izveštaje, da to bude u kontekstu sa međunarodnim računovodstvenim standardima.
Nažalost, došli smo do toga da ćemo ponovo spojiti ova dva zakona. Možda je to neka vrsta nostalgije za starim dobrim vremenima. Mislim da ako ćemo dostići takav nivo kontrole, kao što je to bilo pre, u vreme kada je SDK radila, onda ćemo imati stvarno dobre efekte.
U Nacrtu zakona o računovodstvu vidimo da su podeljeni privredni subjekti na više kategorija. Sa postojećim zakonom, međunarodni računovodstveni standardi su primenjeni na svim nivoima naših privrednih subjekata. Ali su ovim zakonom samo veliki privredni subjekti primorani da rade ove izveštaje. Mala i srednja preduzeća, tako piše po zakonu, mogu ali ne moraju da rade ove izveštaje. Mikro i mala preduzeća uopšte ne treba da primenjuju ove standarde.
Nažalost, ispada ako gledamo privredne subjekte, 90% naših privrednih subjekata neće koristiti međunarodne računovodstvene standarde nego će koristiti neka naša nova pravila koja će se doneti.
Mislimo da se u potpunosti isključuje profesionalni računovođa kao nosilac, osnovni nosilac kvaliteta finansijskog izveštaja. Mislimo da će na ovaj način ova struka pasti na nivo evidentičara i smatramo da to nije baš najbolje, jer će stručni ljudi otići u sivu ekonomiju da rade, kao što je i do sada bilo, i njihova znanja će se koristiti u sivoj ekonomiji.
Nažalost, za Nacrt zakona o reviziji mislimo da, možda i nije istina ali tako mislimo, nameće nove namete našim novim privrednim subjektima, pošto oko 400 ili 500 srednjih pravnih lica će morati da izdrži ovih 50, ako ima 50, revizorskih kuća. Vi ste dali odgovor da to baš i nije tako, ali mi imamo takav stav.
Rekli smo, a i svaki poslanik je za to da se privreda ili privredni ambijent privrednog subjekta poboljša. Mislim da naši privrednici imaju dovoljno tereta i ne bi trebalo da im stavimo još i ovaj teret troškova izrade revizijskih izveštaja. Ovaj izveštaj ili ovi izveštaji će koštati, neka bude 1.000 evra, ali mislim da je to premala cena i biće oko 5.000 do 10.000 evra, što im je veliki trošak.
Ovde mislim na ona preduzeća koja imaju promet od 4,4 miliona evra i u našoj praksi je tako da menadžment ovih preduzeća jesu vlasnici tih preduzeća, koji kontrolišu finansijske izveštaje ili finansijski tok, ceo finansijski tok tih preduzeća. Ovi izveštaji i revizije se rade zbog toga da bi izveštavali direktore ili menadžment o finansijama tih preduzeća. Mislimo da je to takav namet koji privrednici ne bi trebalo da snose.
Kao što su već neki rekli, treba da donesemo neki novi kodni okvir, a trebalo bi onda da obučimo kadrove i privrednih subjekata i kadrove u poreskim upravama i svakako bi trebalo neke nove softvere da primenimo. To su neki dodatni troškovi za koje mislimo da ne bi trebalo da budu.
Svakako, imaćemo nova radna mesta u poreskim upravama. To su neki novi troškovi zbog kojih mislimo da ovaj zakon, odnosno ovi zakoni, pošto razdvajamo jedan zakon koji je zajednički zakon o reviziji i računovodstvu na dva zakona, nažalost neće u suštini doneti momentalno bolju situaciju nego što imamo. Zato naša poslanička grupa SVM neće glasati za ovaj predlog. Hvala.
Poštovana potpredsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, izneću stavove i mišljenja poslaničke grupe SVM u vezi Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2013. godinu i o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Ova dva zakona koji su pred nama su usko povezani i imaju zajednički cilj da pokažu put ka izlasku iz teške ekonomske krize u našoj zemlji.
Prošle godine kada smo doneli i prihvatili izmenu i dopunu Zakona o budžetskom sistemu, rekli smo da nažalost neće biti moguće pratiti ni proveriti strukturu sredstava koji pripadaju po Ustavu AP Vojvodini. I dan danas mislimo da je to tako, da se ne može pratiti, a ni proveriti struktura ovih sredstava. Sama osnovica je sa ovim rebalansom smanjena sa 837 milijardi na 760 milijardi dinara, ali mislimo da problem nije u tome. Mislimo da svako mora da nosi teret teške finansijske situacije naše zemlje. Problem je u tome što su sredstva namenjena za kapitalna ulaganja samo brojke na papiru. Ovde mislimo naročito na sredstva koja su predviđena za izgradnju auto-puta Novi Sad – Ruma – Šabac – Loznica.
Poslanička grupa SVM neće glasati za zakone koji su pred nama. Kao prvo, zbog toga što moramo dati realnu sliku o stanju finansijske situacije naše zemlje, a težnju staviti na to da se smanji deficit budžeta, a nikako ga ne povećavati. Kao drugo, sredstva za razvoj Vojvodine, kao što sam rekao, nisu ispoštovana, već samo na papiru. Kao treće, i dalje se plaćaju gubici javnih preduzeća iz budžeta. Kao četvrto, najvažnija mera - konsolidovanje finansijske situacije naše zemlje, a to je rekonstruisanje javnog sektora, ponovo je odložena. Jedino pozitivno u ovome je da je Vlada priznala da je situacija neodrživa i morala je doneti rebalans. Krajnje je bilo vreme da donesemo rebalans i nekako da počnemo sa izradom smernica koje će kontrolisati javne finansije.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu su izrađene neke mere koje će uvesti red i kontrolu u javnom sektoru. Pozdravljamo one mere koje se odnose na indeksaciju penzija i plata. Pozdravljamo i uvođenje centralnog registra za zaposlene u javnom sektoru. Sigurni smo da će ovaj zakon, odnosno da će ovi zakoni biti izglasani, ali postavlja se pitanje da li će se to uopšte primeniti u praksi? Videli smo slučaj sa Zakonom o javnim preduzećima. Taj zakon je donesen, ali ni dan danas nije primenjivan. Kao što znamo, juče je bio poslednji dan da se ispišu konkursi za direktorska mesta u javnim preduzećima. Ne znam koliko su javna preduzeća odradila ovaj posao, a još upravni odbori rade u tim javnim preduzećima.
Ovaj Predloga zakona o budžetskom sistemu će veće probleme prouzrokovati u javnom sektoru nego Zakon o javnim preduzećima, jer veću masu ljudi će dirnuti. Ovde mislim na one radnike ili na one ljude koji su dobili radna mesta po partijskim knjižicama ili po zasluzi za svoj rad u partijama. Znači, sa ovim zakonom je još predviđen centralizovan obračun zarada i kontrola primanja u javnom sektoru, kao i broj i struktura radnih mesta. Postavlja se pitanje kako će se od sada nagrađivati jedan veran partijski vojnik? Samo zbog ovih sitnih razloga ne vidim realnost da će se i ovaj zakon primeniti u praksi, kao što je i slučaj sa Zakonom o javnim preduzećima, ali nadam se da će se u praksi primeniti.
Što se tiče rebalansa budžeta, ako gledamo sam budžet slikovito, to je jedna vaga sa dve strane, na jednoj strani su prihodi, a na drugoj strani su rashodi. Ova vaga bi trebala da bude u ravnoteži. To znači da bi trebalo toliko da trošimo koliko smo zarađivali. Nažalost, kod nas situacija nije takva, mi više trošimo nego što zarađujemo, što znači da je budžet u deficitu.
Ako pogledamo samo globalne cifre u rebalansu budžeta po nekim važnim kategorijama, kao što su ukupni prihodi i ukupni rashodi, budžetski deficit i ukupni fiskalni deficit, ako ove brojke uporedimo sa Zakonom o budžetu, onda dolazimo do sledećih činjenica. U Zakonu o budžetu za 2013. godinu ukupni prihodi su u visini od 966 milijardi. Po rebalansu ova kategorija je 873 milijarde dinara. To znači da imamo smanjenje prihoda za 93 milijarde. Ukupni rashodi po Zakonu o budžetu su 1.078 milijardi dinara, a po rebalansu ukupni rashodi su sada 1.040 milijardi dinara. Ovde imamo smanjenje rashoda, kao što smo čuli od gospodina ministra, oko 36 do 38 milijardi dinara. Budžetski deficit, nažalost, po zakonu je predviđen da će biti 112 milijardi dinara, a po rebalansu ova kategorija je 167 milijardi dinara. Ako gledamo i sa jedne i sa druge strane, to je povećanje deficita za oko 56 milijardi dinara. To znači da smo povećali minus za ovih 56 milijardi dinara.
Poslednja kategorija je ukupan fiskalni deficit. Po Zakonu o budžetu je 122 milijarde, a po rebalansu je 178 milijardi dinara, što znači da i ovde isto imamo manjka ili deficit od 56 milijardi dinara. Daću jedan primer. Ako bi naša ekipa u atletici učestvovala u četiri puta 100 metara trke i jedan trkač dobije svoju trku, a ostale tri bi izgubili. Slikovito sam objasnio da nije dovoljno da smanjimo i da imamo uštedu na rashodnoj strani ako, nažalost, nemamo povećanja na prihodnoj strani ili ako je od ostalih segmenata od četiri segmenta samo jedan pozitivan, a ostali su negativni.
Možda u medijima dobro glasi da sa rebalansom dolazimo do uštede od oko 38 milijardi dinara, ali u stvari ovde pričamo o deficitu ili o minusu u budžetu od 56 milijardi dinara. Mislimo da Ministarstvo finansija bi trebalo da nađe neka rešenja da bi izašli iz ove krize, a ne da prodajemo maglu.
Kao što sam rekao, od četiri osnovna pojma u budžetu, samo jedan je poboljšan. Jedino pozitivno u rebalansu je da se smanjuju rashodi za 38 milijardi dinara. Nažalost, smanjeni su nam i prihodi. Prošle godine doneli smo jedan set zakona, set poreskih zakona gde smo mislili da ćemo povećati prihodovnu stranu, povećali smo stope na PDV, na porez na dohodak građana, na porez na dobit, onda smo proširili i osnovicu za akcize. Nažalost, ove mere nisu donele baš pozitivna rešenja, nego u realnoj situaciji izgubili smo 93 milijarde dinara. Znači, jedino je sigurno da poreske stope ne možemo da povećavamo jer privreda i građani su preopterećeni.
Problema imamo u naplati poreza i u finansijskoj disciplini. Možda imamo i velike utaje poreza u celoj zemlji. Ako hoćemo da uvedemo disciplinu u naše finansije, kako to možemo da odradimo, kad ni dan danas lokalne samouprave, pokrajinska vlada i sama vlada su najveći dužnici naših privrednika? Doneli smo Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama između javnog i privrednog sektora. Po ovom zakonu, plaćanje obaveza koje su nastale od 1. 04. se prate i mislim da je zakon u primeni efikasan. Ali, nažalost, u opštinama od najnižih nivoa vlasti postoji nam velika razlika, i to kod neplaćanja ovih računa.
Gospodin ministar je rekao da su neki ili bilansi ili računi naših lokalnih samouprava u suficitu. Mislim da ministar zna i neću ništa novo reći, s tim da nažalost ovi računi koji su u lokalima ne daju baš tačne informacije. Ako gledamo ove stare dugove koji su još u fijokama naših lokalnih samouprava, koji nisu plaćeni, daju to na primer iz opštine odakle ja dolazim, na žiro-računu opštine ima 72 miliona dinara, ali računa u fijokama je oko 100 miliona. Znači, iako je opština u pozitivnom saldu, ali u stvari on ima negativni saldo.
Drugi problem je u našoj finansijskoj situaciji crna i siva ekonomija, kao i crno tržište. Sa smanjenjem ovih kategorija bismo mogli da povećamo prihodovnu stranu našeg budžeta. Kao što sam rekao da su sredstva na žiro-računima, i opština i lokalnih samouprava, u plusu, ali to su tzv. namenska sredstva koja ne mogu lokalne samouprave da troše. Ovde su namenska sredstva za poljoprivredu ili od zakupa poljoprivrednog zemljišta.
Ako pogledamo sam budžet, ukupni prihodi, nažalost, imali smo visinu od 966 miliona dinara i milijardu dinara, oni su sa rebalansom smanjeni na 873 milijarde. Ovde imamo smanjenje prihoda za 93 milijarde dinara. Ukupni rashodi, po zakonu, su 78 ili milijardu 78 dinara. Ovde imamo uštede 38 milijardi. Kod ovih 38 milijardi, videli smo da je svako ministarstvo smanjilo svoje troškove. Mislim da je to bilo u zavisnosti od toga koji resorni ministar je koliko bio savestan i resorni ministri su odlučili gde će da smanje ili da naprave štednju u okviru svojih ministarstava. Ovde je bilo nabrojano koje ministarstvo je koliko napravilo ušteda. Kao što vidimo, Ministarstvo finansija je imalo šest milijardi ušteda, Ministarstvo poljoprivrede 3,3 milijarde, MUP 3,1 milijardu, Ministarstvo prosvete tri milijarde.
Suštinu ovog rebalansa je najbolje formulisao profesor sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, gospodin Đuričin. On je rekao – ovaj rebalans je kompromis političke moći, s obzirom na relativno široku koaliciju koju čini sadašnja vlada i na kontradiktorne interese predstavnika koalicije. Nažalost, profesor je rekao istinu.
Naveo sam ovde još nekoliko pojmova, kao što je inflacija. Kao što smo čuli od gospodina ministra, inflacija je sada momentalno oko 10%. Kada smo pravili plan za budžet za ovu godinu, mislim da smo planirali sa 5,5% inflacije. Znači, inflacija nam je skoro duplo veća. Zašto sam to istakao? Jer inflacija utiče na kurs dinara. Ako to gledamo, nažalost, imamo puno kredita koji su uzeti sa deviznom klauzulom i plaćamo kamatu sa deviznom klauzulom i garancije imamo koje su jako velike. Znači, kurs dinara utiče na prihodovnu stranu budžeta, ali nažalost, ima veći uticaj na rashodovnu stranu našeg budžeta.
Što se tiče kredita, pozdravljamo te mere, što je gospodin ministar rekao da se ne ugovaraju novi krediti dok se ne budu isplatili ovi krediti koje smo do sada uzeli. Nažalost, znamo da je naša zemlja prezadužena kreditima. Ako tako gledamo, za narednih 30 godina imamo kredite koje treba da otplatimo. Neki krediti počinju sa otplatom oko 2018. godine, a trajaće do 2042. godine, ako neće biti nekog reprograma, ali sigurno će i to biti.
Kamata je vezana za kredite. Kao što znamo, najbolji kredit je ako dobijemo bez kamate, ali to nikad ova država ili naša zemlja nije odobrila. Neke kredite smo uzeli sa velikim kamatama, a neke sa manjim. Znači, država mora ili mi moramo da platimo ove godine kamate u visini od 25 milijardi dinara garancije.
Kao što smo rekli prošle godine da nećemo izdati garancije samo javnim preduzećima samo za investicije, a za održavanje likvidnosti to nećemo izdavati. Nažalost, došli smo do toga da garancije su sa rebalansom od 41 milijarde dinara povećane na 58,7 milijarde dinara, to je zbog "Srbijagasa", kao što znamo. Ako gledamo, sa MMF-om imamo jedan dogovor da ove garancije ne bi smele da pređu granicu od 30 milijardi dinara. Mislim da ćemo i mi imati ovaj izgovor za ovo zašto je to tako jer u EU samo one garancije su uzete u obzir koje su aktivizirane, ali kod nas, nažalost, svaka druga garancija se aktivizira.
Što se tiče sredstava za Vojvodinu, Savez vojvođanskih Mađara je istakao da će se boriti za finansijska sredstva koja pripadaju, po Ustavu, AP Vojvodini, ovde se radi o 7% budžeta i naravno one tri sedmine, što bi trebalo da se usmeri za kapitalna ulaganja. Znači, kao što sam rekao osnovica se smanjila na 761 milijardu dinara, to znači da oko 53 milijarde dinara bi trebalo da dobije Vojvodina, kao svoja sredstva.
Nažalost, došli smo do toga da neka sredstva kao što su garancije veće u iznosu u ovom budžetu nego što dobija Vojvodina, a ova javna preduzeća samo nam nose pare, a u Vojvodini imamo naplatu poreza i to dobru naplatu poreza. Znači, povećavamo prihodovnu stranu. Kao što sam rekao, ovo su stvari transferna sredstva i nažalost ne možemo da vidimo strukturu ovih sredstava i nažalost za kapitalna ulaganja ova sredstva se ne dobijaju ili dobijamo samo na papirima. Mislimo, da ova finansijska sredstva nisu velika za republički budžet ali su veoma znatna za Vojvodinu.
Na kraju bih ponovo rekao da naša poslanička grupa neće glasati za ove zakone, kao prvo treba da dajemo realnu sliku finansijske situacije naše zemlje, sredstva za razvoj Vojvodine nisu ispoštovana, samo na papiru, i dalje se plaćaju gubiti preduzeća iz budžeta i kao najvažnija mera konsolidovanje finansijske situacija naše zemlje, a to je rekonstrukturiranje javnog sektora je ponovo odloženo. Hvala.
Poštovani predsedniče, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, postavio bih pitanje u ime poslaničke grupe SVM gospodinu ministru finansija. Pitanje se odnosi na problem sa kojim se suočavaju naši privrednici kao i građani. To je siva i crna ekonomija i crno tržište.
Znamo da je stanje privrede Srbije dramatično. Neki privrednici misle da ne mogu ili da jedva mogu preživeti oni koji legalno rade. Oni su opterećeni porezima, doprinosima, ponekad kontrolom finansijske policije ili inspektora i sa nelojalnom konkurencijom zbog postojanja crne i sive ekonomije.
Najveći problem naše ekonomije je siva i crna ekonomija, kao i crno tržište. Siva ekonomija u Srbiji je 15% veća nego u regionu. Oko 28% preduzetnika se bavi sivom ekonomijom. Njihovi radnici dobijaju platu minimalac, na to plaćaju porez i doprinos, a ostali veći deo plate u kešu. Veće nam je zlo tzv. crna ekonomija i crno tržište. Privrednici koji rade u crnoj ekonomiji uopšte ne plaćaju državi poreze i doprinose. Pošto je procena nezaposlenosti jako velika, naši građani su primorani da se zaposle na crno i došli smo do toga da su njihova prava jednaka sa pravima robova u robovlasničkom društvu. Vidimo da se pored buvljih pijaca pojavljuju nelegalna skladišta, lokali, magacini, parkinzi se izdaju na crno. Jedno je sigurno, da je crno tržište najveće zlo naše srpske privrede.
Ako slučajno naši građani nekako dođu do toga da uštede koji dinar da bi kupili novu obuću ili odelo, ili neku novu belu tehniku, primorani su da u našim radnjama kupuju robu nekontrolisanog kvaliteta i porekla. Naše radnje su prepune sa kineskom robom ili sa falsifikatima roba poznatih firmi. Kupujemo obuću koja se posle prve kiše raspada na nozi, kupujemo frižidere ili veš mašine koje se pokvare i pre garantnog roka, ako ga uopšte imaju.
Pitanje je koje će mere preduzeti Vlada da smanji nivo sive i crne ekonomije, crnog tržišta i kako i sa kojim merama će zaštiti prava potrošača?
Hvala na odgovoru, gospodine ministre.
Mislim da smo imali u poslednjih nekoliko godina pokušaje da smanjimo sivu i crnu ekonomiju, ali nadam se da će ove vaše mere što ćete doneti, doneti neku pozitivnu tendenciju, radi rešenja ovog problema. Ali, nažalost, niste ni jednu reč rekli o carinskoj službi koja pripada vašem ministarstvu. Mislimo da je jedan od najvećih generatora crnog tržišta neefikasan rad carinske službe.
Rad carinske službe je samo kontrolisan internom kontrolom. Znači, nema eksterne kontrole. Preko carine prelazi nam neevidentirana roba u našu zemlju, na naše tržište. Ovako se povećava nelojalna konkurencija onim privrednicima koji rade legalno na tržištu. Znači, na carini bi trebalo da se legalizuje ova neevidentirana roba.
Onda, problem je još rad tzv. fantomskih firmi, koje snabdevaju robom naše tržište, sa nelegalnom robom. Ponovo moram da istaknem kinesku robu, jer i ona je jedna od najvećih izvora crnog tržišta. Obim prometa na crnom tržištu u našoj zemlji je iznad 50% DžDP, tako kažu.
Pitanje je, gospodine ministre, kako i kada ćete poboljšati rad i kontrolu carinske službe da bi snizili uvoz crne robe u našu zemlju?
Hvala.
Poslanička grupa SVM ovaj amandman ili predlog mislim da će prihvatiti ili će glasati za, pošto mislimo da je ovo od retkih slučajeva da ćemo indirektnim putem opteretiti džepove naših građana, jer ako će javna preduzeća od sad plaćati porez na imovinu, taj deo para što će izdvojiti od rashoda za plaćanje imovine ili za plaćanje poreza, to neko mora da plati. To će se videti na računima komunalnih usluga, ako gledam moju opštinu, znači baš javno preduzeće što naplaćuje komunalne usluge od sad će morati da plaća porez, onda će to preko njihovih računa što ih dostavljaju naplaćivati. Znači, direktno će građanima izaći u susret da im naplate onaj deo poreza, ono što mora da naplati opština.
Hoću da kažem, kao što smo rekli da, nažalost, ako će opština povećati porez na imovinu, sama lokalna samouprava će nositi teret ove imovine. Zašto to pričam? Dolazim iz takve opštine gde je posle izbora menjana vlast i, nažalost, u toj opštini imamo 250 miliona dinara minusa, ono što smo nasledili. Pored toga, ako ovaj zakon prihvatimo, to je još 61 milion dinara opterećenja za opštinu. Mislim da opština to nikako neće moći da nadoknadi, ni sa bilo kojim novim zakonom ili novim porezom.
Postavlja se pitanje, znači, ima i takvih opština koje nisu bahato koristile pare, kupile automobile, potrošile na nešto drugo, ali nažalost nasledili su velike minuse u svojim budžetima. Sa ovim zakonom ovaj minus ćemo još malo povećati, nažalost. Ovde se radi o 10% budžeta opštine Senta, onih 60 miliona dinara koje ćemo izgubiti. Sa ovim amandmanom, ako će i javna preduzeća morati da plaćaju porez, nažalost, građani Sente ili građani naših opština i gradova, plaćaće ove račune i preko računa plaćati ovaj vid poreza. Mislim da je to veliko opterećenje za takve opštine koje su srednje veličine i možda nisu toliko razvijene. Hvala.