Dakle, mislim da smo mi ovde raspravu vodili izuzetno kvalitetno i jako sam ponosan zbog toga, ali sad slušamo stvari koje ste vi inicirali.
Kolega Babić kaže da ćemo neki kodeks ponašanja i svaki puta kada se javi govori – stoko jedna. Pa, ako je zabranjeno, zabranjeno je i njemu, zabranjeno je i vama.
Molim vas jednu stvar, pošto ja imam amandman koji mislim da je čak i prihvaćen u jednom delu gde se piše – briše se, da skrenete pažnju poslanicima da ne postoje besmisleni amandmani. Mi smo ovde svi došli da pokušamo da popravimo zakone, ako se neki član briše, znači, da na snazi je on nevažeći.
Dakle, tu treba da intervenišete, a ne da stavite nekoga u podređen položaj zato što je dao amandman za koji misli da je kvalitetan, a onda se napravi scena kako taj amandman „briše se“ je nesuvisao, nesmislen itd, i pravi se potpuno jedna, ovde, atmosfera u kojoj neko ko je dobronameran, ima dobar predlog amandmana ispada da ne razume o čemu se radi, a to ste vi krivi, nije kriv gospodin Babić, nego vi.
Dozvoljavate njima mnogo više, a nama merite u sekundu. U sekundu. Imate li ideju da kojim slučajem ja predsedavam tu.
Pa, dao bih vam svo vreme ovog sveta, razumete, kao opoziciji. Nikakav problem ne bih imao. Zaista vam kažem.
Molim vas da se vratimo na raspravu po amandmanima, a gospoda iz SNS koji su do juče bili SRS, sutra će možda biti neka nova stranka, nemojte prozivati drugu stranku. Znači, Nova stranka postoji kao stranka, da li je Nova ili nije to nije vaš problem.
Jesam, rekao sam. To je meni drago. Da vam kažem, meni su skrenuli pažnju da vi gajite simpatije prema meni i to je meni drago, ali ja sam pričao o amandmanu. Hvala.
Sad mi uzimate vreme i dalje mi uzimate vreme koje ćete mi posle obračunati kao vreme poslaničke grupe. Znači mikrofon je uključen, ja ne govorim, i vi to radite, i posle ćete reći – isteklo je vreme.
Nemojte se smejati. To je klasično.