Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7562">Janko Veselinović</a>

Janko Veselinović

Stranka slobode i pravde

Govori

Hvala gospodine predsedavajući.
Ja ću se u jednom delu ponoviti sa koleginicom Olenom Papugom, a tiče se teme koju je prosto nemoguće zaobići danas u Srbiji. Imajući u vidu da su najvažniji resursi građani, ljudi i zemlja. O građanima znamo koliko se ova Vlada brine, a ja ću vam danas postaviti pitanje predsedniku Vlade, pre svega, gospodinu Vučiću, ono se tiče poljoprivrednog zemljišta.
Naime, predsednik Vlade i Vlada Srbije donela je odluku da na osnovu međudržavnog sporazuma, da bi izbegla javni tender, dodeli u zakup za sada preko 4.000 hektara kompaniji iz Emirata. Od tih 4.000 hektara koje je dobila kompanija „Al Ravafet“ iz Emirata, 2.000 hektara danas je u parlogu. Dve hiljade hektara najplodnije zemlje u Vojvodini nije uzorano jesenas kako to rade dobri domaćini širom Srbije, pa tako i u Vojvodini. Zna se kad zemlje ostane neuzorana u Srbiji, ali u Vojvodini, to je kad se desi neko teško zlo u porodici, smrtni slučaj ili eventualno kada se ne daj bože gazda kuće propije i postane nekoristan i za porodicu i za društvo. E, tako se danas dešava sa 2.000 hektara najplodnije zemlje u Vojvodini, ona je zaparložena, ona nije obrađena iako je data ovoj kompaniji iz Emirata bez javnog poziva, iako su tu zemlju do sada radile porodice iz opštine Bačka Palanka, Bač, katastarske opštine Karađorđevo. Iako su plaćali duplo veću cenu zakupa nego što plaća kompanija „Al Ravafet“.
Pitamo predsednika Vlade – da li je ugovor koji je zaključio sa tom kompanijom postojala odredbe da je taj vlasnik odnosno zakupac dužan da tu zemlju obrađuje? Jer on je govorio, sećamo se ovde u sali da tu zemlju niko neće odneti iz Srbije.
Neće je odneti ali zapaložena zemlja nema nikakvu korist za građane Srbije. Na tih 4.000 hektara izračunajte, gospodo iz Vlade, sedam, osam tona prihoda koliko bi to bilo hrane proizvedeno u Srbiji? koliko bi porodica u Srbiji moglo da živi od te proizvodnje.
Ne samo to što se ta zemlja ne radi, nema ništa od obećanja da će biti ta zemlja navodnjavana, da će stići nova oprema, da će i ostali poljoprivrednici koji budu zainteresovani dobiti tu opremu i moći navodnjavati. Znate ko radi tu zemlju? Rade polovni traktori, tih 2.000 hektara koje se obrađuje, polovni traktori iz tih mesta u kojima se ta zemlja nalazi.
Pitam Vladu – da li će raskinuti ugovor sa ovom kompanijom? Da li će tražiti naknadu štete i ko je odgovoran za ovo stanje?
Još samo jedno pitanje – polovina aparata za zračenje u Srbiji ne radi. Dakle, u Vojvodini, odnosno Novom Sadu ni jedan, u Nišu od dva aparati ne radi jedan, u Beogradu ne radi jedan aparat u Institutu za ontologiju i radiologiju Srbije čeka 400 ljudi u Beogradu, 600 u Nišu, 900 u Kamenici na zračenje.
Da li to ima nekakve i bilo kakve veze sa činjenicom da je Ministarstvo zdravlja u pregovorima sa jednom stranom američkom kompanijom, da oni preuzmu lečenje najtežih bolesnika u Srbiji?
Hvala.
Ovo je treći put kako pokušavam da ubedim vladajuću većinu da stavimo na dnevni red tri zakona kojim bi se olakšao položaj zaduženih građana koji ne mogu da vraćaju svoje kredite, a imajući pre svega u vidu da država daje podršku interesima banaka finansijskih institucija na štetu građana.
Danas neću pričati previše o normama koje sam predložio u tim zakonima, pokušaću da vam predočim sudbinu ljudi koja se krije iza ovakvog odnosa države prema njima.
Istina, znam da vaše suze neću izmamiti, to bi možda mogao učiniti samo premijer Vučić zbog samokažnjavanja da ne ide u toalet, ali ja vas molim da saslušate šta je sudbina ljudi koji su prema predlogu ova tri zakona trebala da budu zaštićena.
Bračni par iz Novog Sada 2008. godine u martu uzeo je kredit od 45 hiljada evra, što je u švajcarskim frankama bilo 60 hiljada evra. Uzeli su kredit za pola stana od 40 kvadrata. Sedam godina su uredno vraćali kredit. Banka je za to vreme povećavala kamatne stope, sami su utvrđivali kurs iako su imali prema ugovoru jasno definisan kurs i valuta se svakako povećavala.
Prva rata koju su plaćali bila je 16 hiljada dinara. Dakle, 16 hiljada dinara, odnosno 120 evra. Danas rata koju plaća ta porodica je 40 hiljada dinara. Dakle, rata im je sa 16 hiljada dinara za sedam godina uvećana na 40 hiljada dinara, odnosno sa 120 evra na 333 evra.
Od kredita koji je 2008. godine bio 45 hiljada evra, vratili su 25 hiljada evra. Danas banci duguju 50 hiljada i 120 evra. Dakle, uzeli su kredit od 45 hiljada evra, vratili su 25 hiljada evra, danas duguju 50 hiljada 120 evra, i to po obračunu koji su prema merama Narodne banke Srbije predložile banke.
Šta to znači? To znači da je rata koja je nekad bila pola njene plate, sada jedna i po plata. U međuvremenu, jedan član ove porodice je ostao bez posla, bez mogućnosti da dalje vraćaju kredit. Osim toga, iako su kredit uzeli za pola stana, duguju banci sada vrednost koja je veća od jednog stana. Ukoliko bi nastavili da vraćaju ovaj kredit, narednih 18 godina njihov iznos vraćenog kredita bio bi preko 100 hiljada evra, iako su uzeli kredit u visini od 45 hiljada evra.
Gospodo, pitam vas da li smatrate da je ovo odgovorna država? Da je ovo država koja štiti svoje građane? Ja vidim da se vi smeškate, međusobno pričate i da vas ovo pitanje ne interesuje. Ovakvih u Srbiji je 30 hiljada porodica, stotinu hiljada članova tih porodica.
Drugi primer je porodica iz Beograda. Uzeli su 2008. godine kredit od 43 hiljade evra. Vratili su 20 hiljada evra. Dužni su još 40 hiljada evra. Dakle, imali su ratu koju su plaćali 20 hiljada dinara 2008. godine, sada im je rata 45 hiljada dinara. Umesto kredita koji je bio 43 hiljade evra, njihov kredit je sada 70 hiljada evra. Dakle, duplo veći. Supruga je u ovom slučaju u međuvremenu ostala bez posla. Dakle, radi se o klasičnom interesu banaka.
Tri zakona – Izmena Zakona o Narodnoj banci, izmena zakona koji se tiče zaštite potrošača finansijskih usluga i posebnog zakona koji se tiče konkretno štediša koji su se zadužili u švajcarskim francima, trebalo bi da zaštite sve korisnike kredita koji su uzeli kredit i koji su ostali bez mogućnosti da ih vrate, koji su vratili značajan deo kredita, međutim, njihova primanja ne omogućavaju da oni vrate dva kredita u odnosu na iznos koji su tada uzeli.
Prema podacima Udruženja efektiva koji štiti interese korisnika kredita koji su uzeli kredite kod kojih banke dobijaju ekstra profit a država, odnosno Narodna banka, koja je i ovih dana povećala svoje plate, ne želi da zaštiti građane, smatramo da bi narodni poslanici trebali da imaju ovo u vidu, da prihvate da se na dnevni red stave ovi zakoni, kako u narednom periodu ne bi imali sve više porodica na ulici, kako ne bi imali sutra tužbe pred sudovima, pred Strazburom, kako ne bi imali porodice koje trpe ne samo finansijsku štetu nego i duševni bol. Jer, ovakve posledice, zbog kojih je jedan od najpoznatijih srpskih glumaca morao da napusti Srbiju sa svojih četvoro dece, nisu pojedinačni slučaj i nisu građani krivi za to. Kriva je država, kriva je Narodna banka koja ovo dozvoljava.
Zbog toga vas još jednom molim da prihvatite predlog za stavljanje ovih zakona na dnevni red, kako bi svi zajedno zaštitili ove građane. Naravno, nisu oni jedini ugroženi u Srbiji. Ugroženi su i penzioneri zbog smanjenih penzija, radnici zbog smanjenih plata, ali ovo je najugroženija kategorija stanovnika trenutno u Srbiji, ljudi koji će ostati bez krova nad glavom, ljudi koji će otići u bankrot i država koja će izgubiti kvalitetne mlade ljude koji će morati da napuste ovu zemlju. Hvala.
Molim vas, predsedavajuća, prvo razjašnjenje. Dakle, vi ste sada pročitali amandman na član 3. A šta je sa amandmanom na član 2. stav 1?
Mi smo podneli amandman na član 2. stav 1, gde se posle stava…
Hvala, predsednice.
Poštovana potpredsednice Vlade, vi nažalost niste prihvatili neke od ključnih amandmana koje je podnela naša poslanička grupa, a naša želja je bila da popravimo, koliko je moguće, ovaj zakon, mada smo mi jasno naglasili da je ovaj zakon veoma loš i da, ukoliko bi prihvatili sve ove amandmane, on bio samo loš i ništa više i građani od tog lošeg zakona ne bi imali nikakve koristi.
Pokušali smo da podnesemo amandmane koji bi išli u korist građana Srbije, jer ovaj zakon nije pravljen po njihovoj meri. Konkretno, na ovom amandmanu, na njegovom ne prihvatanju, vi to pokazujete.
Naime, u ovom amandmanu, odnosno u članu na koji smo reagovali našim amandmanom, smo tražili da se rok od 15 dana za postupanje državnih organa, organa autonomne pokrajine ili lokalne samouprave skrati na sedam dana, odnosno pet dana za prvo postupanje i još dodatna tri dana za naknadno postupanje.
Zašto smo podneli ovaj amandman? Zato što smatramo da ostavljanje roka državnim organima da 15 dana razmatraju i odgovore inspekcijskim organima je ne prihvatljivo dug rok. Dakle, zamislite vi postupanje inspekcijskih organa u bilo kom predmetu iz oblasti zaštite na radu, iz oblasti zaštite od požara, iz oblasti održavanja komunalnog reda, itd, itd. Oni podnesu zahtev, koristiću vreme šefa poslaničke grupe, određenom organu državne uprave, pokrajinske samouprave ili lokalne samouprave i ti organi imaju 15 dana rok da odgovore. Kakva je to materija u kojoj oni ne mogu da daju odgovor u roku od pet dana?
Dali smo mogućnost da se da dodatnih pet dana, ukoliko nadležni državni organ da obrazložen zahtev. Zar to nije logičnije rešenje po kome bi državni organ imao pet dana za davanje odgovora i uz poseban obrazložen zahtev inspekcijskom organu dodatnih pet dana? To je ukupno 10 dana.
Vi na ovaj način, gospođo potpredsednice Vlade, ministarko, dajete olako preduge rokove, usporavate rad inspekcijskih organa i pravite jedan trom sistem kakav je bio i do sada u radu inspekcijskih organa, zato što će državni organi koristiti maksimalan rok i zato što će inspekcijski nadzor trajati neograničeno dugo, jer niste rešili pitanje - šta ako je taj odgovor organa uprave nepotpun? Znači li to novih 15 dana i novih 15 dana koji mogu biti 45 dana dodatnih zahteva?
Predvideli smo i rok za taj dodatni zahtev, dopunu zahteva i rekli smo da na zahtev inspekcijskih organa nadležni organ, državni organ, mora da da dopunski odgovor u naknadnom roku od tri dana. U tom slučaju, naš rok bi bio pet dana, eventualno još pet dana, ali dopunski odgovor svega tri dana.
U tom smislu smo išli ka efikasnosti, što je bio cilj naših amandmana za razliku od vašeg zakona koji je po svim pitanjima zakon koji ne obezbeđuje efikasnost rada inspekcijskih organa, a videli smo koliko inspekcija ima.
Slažemo se i to je u analizi inspekcija u Republici Srbiji, u elaboratu koji je rađen na tu temu, utvrđeno da je rad inspekcija neefikasan. I vi ne želite prihvatiti ovaj amandman kojim mi pospešujemo efikasnost inspekcijskih organa, nego ostavljate jedan dug rok da organi uprave, kako su već tromi, nastave tako da rade i mislimo da je to veoma loše.
S druge strane, ostavili ste jednu neustavnu i na zakonu neosnovanu odredbu, obzirom da nije u skladu sa Ustavom, gde kažete predstavnici privatnog sektora. Dakle, gospođo Udovički, u našem pravnom sistemu, ne postoji reč – privatni sektor, i ne možete ga uvoditi u zakon o inspekcijskom nadzoru, dakle, ne postoji privatni sektor. Kod nas su, jedino što u Ustavu kaže – ravnopravna privatna zadružna i državna svojina.
Otkud vam privatni sektor? Šta znači privatni sektor? Da li je privatni sektor nešto što vi uvodite sada kao novu kategoriju? Da li je kompanija od 20 – 30.000 zaposlenih privatni sektor, a neka druga kompanija, koja je recimo akcionarsko društvo u nekom drugom obliku svojine nije privatni sektor. Na koji način mimo Zakona o privatnim društvima uvodite privatni sektor u regulativu?
Ja vas molim potpredsednice Vlade, odgovorite nam na jedno pitanje. Da li vi i kakvu saradnju imate sa ekonomskim kokusom? Ovo pitanje već davno provejava kroz rad ove Skupštine. To je naravno i pitanje za predenicu Narodne skupštine. Kakav ekonomski kokus, da li je to na Poslovniku Narodne skupštine zasnovano telo ili je to neka interesna organizacija čiji amandmani obično prolaze? Dakle, kokus, to je poreklom iz američkog parlamenta. Znači, njihove amandmane prihvatate i oni kažu da dobro sarađujete, da dobro sarađujete, a naše amandmane ne prihvatate.
Ja vas molim, neka se legitimišu – šta znači ekonomski kokus i da li ste vi sa njima sarađivali, i koji privatni interes taj ekonomski kokus zastupa? Dakle, mi u ovom parlamentu slušamo, već iz rasprave u raspravu, ekonomski kokus je zauzeo stav, Vlada prihvatila stav ekonomskog kokusa. Šta je to predsednice ekonomski kokus? Da li ste vi nekada prisutni na tom ekonomskom kokusu koji postoji u okviru Narodne skupštine Republike Srbije i da li potpredsednice Vlade vi sarađujete, što kaže gospodin Marinković, s tim ekonomskim kokusom? Dakle, koje je to telo koje sarađuje sa vašom Vladom na pravljenju zakona, koji su po svemu sudeći, na štetu interesa građana Srbije?
Dali ste gospodinu Marinkoviću repliku, ali nije bitno. Dakle, odgovoriću i na ono što je on rekao. On bi trebao da razume…
Gospodin Marinković bi trebao da razume neke osnovne pravne pojmove, nema veze što je završio privatne fakultete. To što je završio privatni fakultet trebalo bi da mu ipak omogući osnovno znanje. Privatna svojina nije u pitanju kao ekonomska kategorija, nije u pitanju oduzimanje privatne svojine. Naprotiv, radi se o jačanju ustavnog načela jednakosti svih oblika svojine i kada se jačaju svi oblici svojine onda se prepoznaju tri oblika svojine koji postoje u Ustavu i ne može se uvoditi jednim zakonom privatni sektor kao nova pravna kategorija. Koleginica Vučković je to još jednom jako dobro obrazložila.
Gospođo Udovički, niste imali kvalitetne pravnike koji su mogli ovo da rastumače. Ne može se ovde govoriti o javnom i privatnom sektoru kao što je u stvarnom pravu to prepoznato. Dakle, nije to moguće u ovom slučaju. U ovom slučaju isključujete sve ono što nije privatni sektor, a to je, recimo, zadružna svojina kao ravnopravan oblik svojine. U najmanju ruku, stvara zabunu, jer ste vi na neki način uveli novi termin koji ne može da se osnaži mimo važećeg pravnog sistema.
Nije, gospođo potpredsednice, 13 dana. Mi smo jasno rekli da je državni organ ili organ pokrajine, lokalne samouprave, dužan da odgovori u roku od pet dana. Izuzetno, državni organ, organi autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave, imaoci javnih ovlašćenja mogu blagovremeno uz obrazloženje da zatraže dodatnih pet dana. Dakle, na bazi tog obrazloženja inspekcijski organ ocenjuje da li će mu odobriti tih dodatnih pet dana ili mu neće odobriti. Sa ovih tri dana smo samo rešili pitanje dodatne dopune, dodatnih podataka koje je dao državni organ. Ta tri dana su nevezana za ovaj rok. Ta tri dana mogu da zamene nekih novih 15 dana u kojima bi inspekcijski organ tražio neke podatke, a državni organ rekao – meni za to treba 15 dana, iako je po toj istoj stvari već davao odgovore.
U tom smislu smatram, ovlašćena predstavnice, potpredsednice Vlade, ministarko, da niste uvažili ključnu stvar da pokušate da napravite od ovog zakona efikasniji zakon i smatram da je čekanje juna, jula, itd, neodgovorno, pre svega imajući u vidu da imamo neki zajednički stav da je ovaj zakon iznad svih zakona kada je u pitanju poštovanje zakona koje smo izglasali ovde u Narodnoj skupštini.
Ovaj zakon preko inspekcijskih organa treba da obezbedi primenu donetih zakona i vi kroz ovaj zakon ste mogli da obezbedite efikasniju državnu upravu, što nažalost niste učinili.
Hvala.
Prosto ne mogu da prepoznam da se ovde govori još uvek o amandmanu u kome smo tražili skraćivanje rokova. Dakle, diskusija je otišla u jednom sasvim drugom pravcu. Mi smo tražili efikasniju inspekciju, efikasnije inspekcijske organe i zbog toga smo tražili skraćivanje rokova i to je osnovni cilj bio našeg amandmana. Ovde se sada diskusija vodila o nečemu što nema veze sa osnovnom našom tezom da tražimo efikasniju inspekciju. Smatramo da bi taj zakon bio mnogo prihvatljiviji i da bi doneo neke pomake, mada bi još uvek bio loš, da su ovi amandmani prihvaćeni. Ako ne želite da prihvatite amandman iz nekih, ne znam kojih razloga, ti razlozi koji su navedeni zaista ne mogu da budu merilo da mi nismo u pravu. Mislim da smo podneli kvalitetan amandman i da ste trebali da uzmete to u obzir.
Usput, želim da se zahvalim gospodinu Marinkoviću na pohvalama za našeg šefa poslaničke grupe, gospodina Đurišića. To je inače isti onaj šef poslaničke grupe koji je prošle nedelje grubo kažnjen od predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, čisto da se zna.
Ovim amandmanom mi smo u stvari želeli da osnažimo rada Koordinacione komisije koje je bez ovako značajnijih ovlašćenja, ima poprilično beznačajnu ulogu. Koordinaciona komisija po nama je treba da obezbedi bolju koordinaciju između trideset i nešto inspekcija koje postoje u Srbiji čije se nadležnosti vrlo često poklapaju i ono što je najgore postoje oblasti koje uopšte nisu pokrivene inspekcijskim nadzorom.
Mi smo hteli da ova Koordinaciona komisija reši i iskoreni taj problem. Zbog toga smo predložili da ona već zakonom ima definisano ko rukovodi tom komisijom, da ona ima svog predsedavajućeg, odnosno zamenika predsedavajućeg i sekretara Koordinacione komisije. Prosto je neverovatno da vi ovakvu materiju prepuštate podzakonskim aktima. Dajete ovim zakonom značaj, odnosno formirate jedno ovakvo telo, odnosno komisiju, a ne predviđate čak ni da ima svog predsednika ili zamenika predsednika ili nekoga ko će voditi zapisnike i sazivati sastanke, odnosno pripremati sastanke. To je krajnje neozbiljno. Dakle, vi ostavljate to podzakonskim aktima. To nije dobro zato što ste vi ovim zakonom trebali da postavite temelje koordinacije rada inspekcijskih službi.
Pored toga smatramo da ova Koordinaciona komisija nema neke veoma značajne nadležnosti kojom bi se doprinelo veća vidljivost inspekcija, veća transparentnost i što je najvažnije njihov veći učinak, vidljiviji rezultati koji su sada veoma mali. Mi smo zbog toga predložili da ova komisija ima i nadležnost da prikuplja podatke od nadležnih inspekcija i vrši analizu pripreme zakona u određenim oblastima i daje obavezujuća uputstva inspekcijama u cilju primene zakona. Osim toga predvideli smo da se formira i da se objavi na zvaničnoj internet stranici objedinjena informacija o svim inspekcijama na državnim, na pokrajinskom i na nivou lokalne samouprave, sa njihovim nadležnostima, adresama, telefonima, adresama elektronske pošte kao i njihovim rukovodiocima.
Prošli put kada sam pričao u raspravi u načelu rekao sam da niko živ u Srbiji ne zna koje inspekcije postoje, koje su njihove nadležnosti, gde su njihova sedišta, od kad do kada rade, ko su rukovodioci, jer to nigde nije objavljeno. U jednom gradu kao što je Novi Sad i Beograd imate na desetak 15, 20 mesta razne inspekcije. Ne možete da dođete do njih. Obični građanin se oseća izgubljeno u toj šumi inspekcija bez jasnih nadležnosti. Zbog toga smo mi smatrali da je ova koordinacija trebala da bude na neki način mesto svih informacija.
Ne znam zbog čega ste potpredsednice Vlade, uvažena ministarko, odbili ovaj amandman. Šta bi to bio trošak za državu, odnosno šta bi naspram toga bila korist za državu da takva jedna informacija postoji i da takve nadležnosti postoje za ovu komisiju. Ovako ostavili ste jednu lebdeću komisiju, Koordinacionu komisiju koja u stvari neće imati ni ozbiljne nadležnosti, niti će imati mogućnost da utiče na rad drugih inspekcija i da kontroliše njihov rad. Mi smo predvideli našim amandmanima da ta Koordinaciona komisija redovno podnosi izveštaje Vladi i parlamentarnom odboru kako bi Skupština imala uvid pre svega u izvršavanje zakona.
Još jednom ponavljam, nadležnost inspekcija jeste primene zakona. Od inspekcija zavisi da li će zakoni biti primenjeni ili ne. Kada Skupština usvoji zakone inspekcije su te koje nadziru da li se one i primenjuju. Na ovaj način i sa ovakvim zakonom nećete ništa popraviti i zbog toga smo jako nezadovoljni što niste imali ni malo razumevanja da prihvatite neke naše ključne amandmane.
Prvo hvala gospodine Živkoviću na izvinjenju zato što me bio prekrstio. Međutim, predsedavajući moje ime figurira i kod ovog ekonomskog kokusa za koji ne znam šta je ni kako je.
Dakle, jedino sam ja Janko u ovoj Skupštini, ali tamo postoji ime Janko, ali sa drugim prezimenom. Pa vas molim da pogledate te vaše papire i da vidite ko je tu napravio neku grešku, dakle, nemam nikakve veze sa ekonomskim kokusom.
Amandman na član 13. stav 3. ide takođe ka efikasnosti inspekcijskih organa.
Mi smo imali mnogo manje uspeha od ekonomskog kokusa u prihvatanju amandmana, ali mislim da smo podneli jedan veoma smislen amandman na član 13, gde smo tražili da inspekcija u roku od 15 dana odgovori na zahtev privrednog subjekta ili nekog drugog subjekta za preventivni nadzor. Sada je to prepušteno volji inspekcijskih organa. Mogu da odgovore, a mogu da nikad ne odgovore.
Mi smo hteli da izbegnemo da ćutanje amdinistracije postane pravilo ili da privredni subjekt ili neko drugo pravno ili fizičko lice koje podnese zahtev za preventivni nadzor, dobije u roku od 15 dana odgovor.
Da li će tog nadzora biti, kada će biti ili ga uopšte neće biti? Nije mi jasno opet, gospođo ministar, zbog čega niste prihvatili ovaj amandman. Zašto niste prihvatili? Prihvaćen je, jel tako?
Izvinjavam se, nisam imao takvu informaciju.