Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7562">Janko Veselinović</a>

Janko Veselinović

Stranka slobode i pravde

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, bliži se vreme glasanja, odnosno približava se vreme završetka rasprave o Zakonu o ministarstvima i vidim da se poslanici polako prikupljaju u salu.
Moj amandman se odnosi na činjenicu da je ovim zakonom o ministarstvima, i to u prelaznim i završnim odredbama, ukinuta Kancelarija za dijasporu i Srbe i regionu.
Kako smo se danas ceo dan bavili pitanjem položaja građana Srbije i kako će u narednom periodu živeti, odnosno kako će se država o njima brinuti, mislim da pažnju zaslužuje i odnos države prema Srbima koji ne žive u Srbiji, koji su sticajem okolnosti ostali van granica Republike Srbije. Nažalost, najveći deo njih, negde oko dva miliona, usled ratnih događanja ostali su da žive u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji, Sloveniji i nekim drugim zemljama koje graniče sa Republikom Srbijom. Srbija prema Ustavu i prema Zakonu o dijaspori sa Srbima u regionu je dužna da brine o njima.
Svaka ozbiljna država koja ima ozbiljnu dijasporu, odnosno deo svog entiteta koji živi van granica to i radi. To radi Izrael, to radi Italija, Mađarska i sve druge zemlje, a čak neke od njih imaju i predstavnike u najvišem zakonodavnom telu, a neke imaju posebna ministarstva, ali imaju mehanizam za njihovu zaštitu.
Poslanička grupa Boris Tadić – NDS, ZZS i ZS, podneli su više kvalitetnih amandmana vezano za ostale oblasti.
Mi molimo poslanike najveće pozicione stranke, SNS, ali i SPS da još jednom razmisle i da danas kada budu glasali podrže te amandmane.
Međutim, smatram za veliku odgovornost ove dve stranke činjenicu da će oni danas pritiskom na dugme ugasiti i poslednju instituciju koja je trebalo da brine o Srbima van Srbije. Pre dve godine ukinuli ste Ministarstvo za dijasporu i Srbe u regionu i rekli kako stvarate jednu novu instituciju, Kancelariju za dijasporu i Srbe u regionu koja će brinuti o njima. Danas ukidate i Kancelariju za dijasporu i Srbe u regionu. Mnogi od vas to i ne znaju. Zašto? Zato što se to ne nalazi u prelaznim i završnim odredbama. Posebno sam se iznenadio kada sam, čitajući ovaj zakon, to našao u prelaznim i završnim odredbama. Šta će se desiti sa ovom Kancelarijom, ljudstvo, stolovi, tepisima, preuzeće uprava, odnosno neka uprava u Ministarstvu za spoljne poslove.
Danas od poslanika SNS smo čuli kako će Uprava za rodnu ravnopravnost prerasti u Kancelariju kao veću formu, a ovde imamo jedan obrnuti slučaj, Kancelarija će se pretvoriti u Upravu. Neće biti formirana posebna, nego će se utopiti u neku upravu i ona treba da brine o četiri miliona Srba koji žive van granica Srbije. Mnogi od njih imaju svoju rodbinu i u Srbiji i jako ih se tiče ovo pitanje.
Mislim da je neukusno govoriti o činjenici koliko dijaspora daje deviznog priliva Srbiji i da je to praktično najveći potencijal kada je u pitanju devizni priliv Srbije. Nažalost, to nije izvoz. Međutim, moram da kažem da država Srbija i prema Ustavu i prema zakonu koje sam pomenuo je dužna da brine o Srbima u Hrvatskoj, BiH i drugim zemljama u susedstvu, dužna je da vodi brigu o činjenici da li će se u Vukovaru ili Kninu moći koristiti ćirilica kao pismo, da li će moći deca da se školuju na srpskom jeziku, da li će živeti srpske institucije itd?
Savet za Srbe u regionu u protekle dve godine, prema obavezama iz Zakona o dijaspori, dužan je da se sastaje svaka tri meseca. Sastao se samo jednom. Dakle, umesto osam puta, sastao se jednom. Drugi put se sastao kada je bila konstitutivna sednica, odnosno prvi put. To pokazuje brigu o ovim ljudima.
Poštovani poslanici vladajuće koalicije, posebno poslanici koji su članovi Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, neću ih navoditi, njihova imena, jer vi znate dobro ko su i znate da bi trebalo da vode računa o tim ljudima, jer imaju posebnu odgovornost. Ali, stoji činjenica da smo svi bili nezadovoljni kako je vođena Kancelarija za dijasporu i Srbe u regionu, ali to ne znači da je treba ukinuti i na taj način, neko je rekao, možemo tako da ukinemo mnoga ministarstva, možda ni Skupština nije najbolje radila, pa je nećemo ukinuti, ali radila je dobro.
Dakle, nije način da se Kancelarija za dijasporu i Srbe u regionu ukine zbog toga što je direktorka te kancelarije loše radila, sa čime se mogu i ja složiti, što je malo vodila računa o tim ljudima o kojima sam govorio, nego je način da se postaramo da se o Srbima koji žive van Srbije, brinemo kao Mađarska koja pri Vladi ima posebno telo koje je direktno podređeno predsedniku Vlade i koja ulaže značajna sredstva i u obrazovanje Mađara, odnosno mađarske dece koja žive van granice Mađarske, a slično je i sa drugim državama. Tu mislim na Sloveniju, Italiju.
Mislim da je ovaj čin veoma ozbiljan i molim vas da razmislite o tome da glasate za ovaj amandman i da ostavite mogućnost da ostane jedna institucija koja će brinuti o ovim ljudima. To ne mogu da poprave ljudi koji žive van granica Srbije, a da glasaju, nažalost, u ovoj Skupštini mogu samo građani Srbije, jer oni građani van Srbije nemaju svog predstavnika u Skupštini Srbije, pa vas molim još jednom, jer najveća je odgovornost nad strankom vladajuće koalicije da podrži ovaj amandman. Hvala.
Pošto mi ne dozvoljavate repliku, mada mislim da sam imao pravo, koristiću vreme poslaničke grupe i ovlašćenog predstavnika.
Draga gospodo, prvo se nismo razumeli. Ili vi ne razumete termine ili namerno skrećete temu. Kada sam rekao dijaspora i Srbi u regionu, uvek sam rekao ove tri ili četiri reči. Vi ste samo pominjali dijasporu.
Dakle, u dijaspori Srba u regionu nisu samo ljudi koji treba da donesu novac, gospodine Kariću. Dakle, nisu to samo neki multimilijarderi koji su otišli iz Srbije, pa su uspeli u Rusiji, Americi i po raznim drugim kontinentima. To je i Srbin u Kninu, u Gračacu, na Kordunu, Baniji, u Drvaru, u Sarajevu, u Trebinju itd, da ne nabrajam. Nikakav oni novac ne mogu da donesu u Srbiji, ali bi bilo zgodno da njihova deca imaju knjige, da uče srpski jezik. Bilo bi zgodno da postoji neka institucija koja će brinuti o njima i neko ko će ih obići. Vi danas gasite posebnu instituciju koja je trebala da brine o njima.
Gospodine Kariću i gospodine Babiću, o čemu vi govorite? Dakle, gasite instituciju i kažete – Srbija će imati snagu da privuče investicije, biće slobodna. Kakve investicije?
Dakle, posebno sam naglasio. Rekao sam, neukusno mi je pričati o tome da pozivamo strane investitore i da neko treba da ih primi. Naravno da to država treba da obezbedi. Rekao sam pre svega da je država dužna da obezbedi brigu o Srbima koji žive van granica Srbije, sticajem raznih okolnosti, najviše ratnih okolnosti.
Naravno, dužna je da brine i o Srbima koji nisu srpske nacionalnosti, koji su otišli u druge zemlje sveta i Srbe koji su otišli i sada su dijaspora, ali su to dve različite kategorije. Dva miliona Srba živi van granica Srbije, koji su sticajem okolnosti sada van granica Srbije. Srbi u Vukovaru nisu u Srbiji, a nisu dijaspora. Zakon ih prepoznaje kao Srbe u regionu, a dijaspora su ljudi koji su otišli da rade, da se školuju i ostali tamo. To su dve različite kategorije, gospodo. Jedni su više ugroženi, ugrožen im je identitet, vera, pismo itd.
O tome ste puno u prethodnom periodu govorili i vi mi. Kako ćemo u narednom periodu da brinemo o njima? Kome će se obratiti poslanik ili zastupnici hrvatskog sabora, predsednik opštine u Plaškom itd? Na koja vrata će oni zakucati, u koju kancelariju? Gde će se pojaviti?
Dakle, ne radi ovde samo o dijaspori. Radi se o činjenici da gasite poslednju instituciju koja je trebala da brine o Srbima van Srbije. Mala su sredstva i do sada ulagana u kulturu, obrazovanje itd. tih ljudi, i u prethodnoj vladi, i onoj tamo vladi i onoj tamo. Slažem se sa tim, ali to ne znači da treba da ugasimo institucije.
Recite mi od vremena poslaničke grupe ili ovlašćenog predstavnika da li je ostalo vremena?
(Predsedavajući: Potrošeno je vreme.)
I poslaničke grupe i ovlašćenog predstavnika?
(Predsedavajući: Jeste.)
Svakako smatram, pošto su ova dva amandmana vezana, da je ovo nepromišljena odluka Vlade. Dobri odnosi sa susedima ne znače da će susedi uvek do kraja brinuti o pripadnicima srpskog naroda. Mi imamo dobre odnose sada sa Republikom Hrvatskom, a nisam siguran da su Srbi zadovoljni sa svojim položajem u Hrvatskoj.
Mi imamo odlične odnose sa Slovenijom, pa tamo još uvek se neki nazivaju bezimeni i nemaju lične dokumente. Mi imamo odlične odnose sa Mađarskom, pa nisu sjajni odnosi Srba u Mađarskoj. Recimo, BiH nije u Evropskoj uniji, pošto se pozivamo na to da ćemo u Evropskoj uniji jednog dana štititi naše sunarodnike.
Kakve veze ima Komesarijat za migracije i izbeglice sa Srbima u regionu? Komesarijat za migracije brine o izbeglicama, dakle o ljudima koji žive ovde i o emigrantima koji su obično iz Azije, Afrike. Dakle, oni nemaju nikakve veze sa Srbima u regionu.
U tom smislu očekujem da će sutra premijer u svom izlaganju, nadam se da će posvetiti koju minutu ovoj temi, moći da kaže kako će brinuti o Srbima u dijaspori i Srbima u regionu, jer to nije mali nacionalni interes. Mislim da bi svaka vlada morala da ga stavi, Vlada zemlje kao što je Srbija, koja ima veliku dijasporu i reseljeništvo, u agendu među prioritete i da ćemo sutra od premijera dobiti odgovor kakav će odnos imati prema Srbima u regionu i dijaspori. Hvala.
Replika, dva puta sam pomenut.
Reč je o mom amandmanu. Postavljeno mi je pitanje i sa druge strane interpretirana je moja diskusija i ne date mi odgovor. Dakle, ovo je nova praksa u Skupštini.
Odustajem od prava da govorim o ovako važnom pitanju, zbog vaše volje da tumačite Poslovnik na vaš način.
Gospodine predsedavajući, mogu se pridružiti oceni vašeg stranačkog kolege da vaše predsedavanje, način, obećava. Pozdravljam i druge narodne poslanike.
Poslanička lista Boris Tadić – Nova demokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije neće podržati predloge ova dva zakona. Ključna stvar i ključni razlog zbog koje te zakone ne možemo podržati jeste što u njima nema ništa novo i što oni liče na prethodna dva zakona koje je ova skupštinska većina donela u prethodne dve godine. Ovo je treći zakon o ministarstvima i izmene Zakona o Vladi koje većina donosi u nepune dve godine.
Na prvi pogled, kada se uzmu ovi zakoni, recimo Zakon o ministarstvima, upada u oči činjenica da ministarstva nisu data po istom redosledu kako su ona bila u prethodnom zakonu. Recimo, MUP bilo je na prvom mestu, a sada na odličnom devetom mestu. Ministarstvo spoljnih poslova je bilo na trećem, a sada je na 11. mestu. Nema objašnjenja zbog čega je došlo do promene u ovom redosledu. Ovo se obično zove kozmetika. Kozmetikom bi se mogla nazvati činjenica da sada imamo 16 ministarstava, a u prethodnom zakonu smo imali 18 ministarstava. Došlo je do logičnog spajanja nekih ministarstava i tu nemam problem da kažem da je to dobro. Imali smo dva personalizovana ministarstva, Ministarstvo za infrastrukturu i Ministarstvo za saobraćaj. Bila su vezana za ličnosti. Verovatno će ovim spajanjem doći do depersonalizacije, odnosno verovatno jedan od ta dva ministra više neće biti ministar, pa je bilo logično da imamo samo jedno ministarstvo od ova dva. Slično je i sa drugim ministarstvima.
Međutim, bilo je ovde ocena ključne poruke od strane predlagača, jesu, imamo manje ministarstava u odnosu na prethodnu Vladu. Imamo 16 ministarstava umesto 18 ministarstava. Imali smo posle toga nastavak, i verovatno do kraja rasprave će biti kraj takmičenja u tome ko može da ponudi manje ministarstava. Čuli smo 10. Malo pre je kolega rekao – idemo ka cilju. Pretpostavljam da je taj cilj jedno ministarstvo, jer verovatno ako idemo ka smanjenju, ključni cilj bi trebalo biti manji broj ministarstava, a to bi bilo jedno ministarstvo. Nije ključ uspeha jedne vlade to. Neko je malo pre rekao – biće važno ko i na koji način vodi ta ministarstva. Da li imamo 16, 17 ili 18 ministarstava je manje bitno. Bitno je da li će građani Srbije živeti bolje, da li će mandatar za sastav nove Vlade, budući predsednik Vlade i ministri predložiti mere koje će dovesti do boljeg stanja u zdravstvu koje je loše, u prosveti koje je loše, u kulturi i informisanju koje je katastrofalno, u ekonomiji koje je slično itd.
Mislim da je to cilj i pozicije i opozicije i da je cilj opozicije da na taj put usmeri Vladu. Bićemo zadovoljni ukoliko predlozi personalnih rešenja ministara, posla koje budu obavljali, bude u tom cilju. Nije cilj da imamo 16 ministarstava umesto 18 i to se mora nazvati demagogija i ništa drugo i takmičenje u tome ko bi mogao da napravi Vladu sa manjim brojem ministara.
Sa druge strane, ima nekih stvari koje jesu sporne. Moj kolega Marko Đurišić je govorio o izmeni Zakona o Vladi i činjenici da postoji opasnost da kroz neobičnu, čudnu i moguće netransparentnu formu formiranja saveta se prenesu neka ovlašćenja sa ministarstava na te savete kojima ne znamo broj, kojima nećemo znati sastav i u tom smislu postoji jedna bojazan i ne možemo da ne ukažemo na tu činjenicu.
Nisam mogao da ne primeti, bavim se tom oblašću kao i mnoge moje kolege koje sede u ovim poslaničkim klupama, da je izbrisana Kancelarija za dijasporu i Srbe u regionu. Imali smo Ministarstvo, pa Kancelariju, a sada nemamo ništa. Imamo četiri miliona Srba koji žive van granica Srbije. Među njima je dva miliona Srba koji žive na prostorima bivše Jugoslavije. Nestala je i Uprava za ravnopravnost polova. Ne znamo na koji način će biti rešeno to pitanje i koje ministarstvo će preuzeti tu ulogu.
Kancelarija za brze odgovore je brzo promenila formu u Upravu za brze odgovore. Nadamo se da će ta pravna forma dati bolju i veću efikasnost.
Žao mi je što će Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja iz svog naziva izgubiti ovaj deo koji se tiče tehnološkog razvoja, jer smatram da nauka i obrazovanje jesu u cilju, odnosno služe tehnološkom razvoju, naročito ako govorimo o tome da nam je ubrzani razvoj zapošljavanja, kako se kaže –agresivno zapošljavanje bitno. Bez tehnološkog razvoja toga nema.
Na kraju, da ponovim, ne možemo podržati ovakve zakone, ali videćemo kada budemo dobili predlog sastava Vlade i ministarstava, da li ćemo u personalnim rešenjima biti demantovani i da li će ta Vlada ispuniti svoju ulogu. Hvala.
Predsedavajući, može se lako desiti do kraja sednice da promenim mišljenje o vašem vođenju sednice. Verovatno znate zbog čega. Zbog člana 105, 106, a to je činjenica da bi poslanici trebali da se pridržavaju teme koja je na dnevnom redu. To večeras nije slučaj.
Molim vas da vratite na dnevni red, odnosno da vratite raspravu na dnevni red, pre svega zbog građana Srbije na koje se poziva i pozicija i opozicija.Mi nećemo da kažemo da smo jedina opoziciona stranka. Nova demokratska stranka sa svojom koalicijom ne kaže to za sebe nikada, međutim, hoćemo da tražimo da se drže date reči oni koji proklamuju efikasnost, štedljivost, ugled parlamenta, itd.
Tako da bi bilo dobro da ovaj parlament ne služi kako često postoji percepcija naroda za uveseljavanje naroda, već da govorimo o temi koja je na dnevnom redu. Kakva će to interpretacija biti pojedinih poslanika možda to nije do kraja važno, međutim kada se rasprava pretvori u ono što nije cilj, a to je da ne znam uopšte o čemu pričamo i razgovaramo, mislim da je onda dužnost predsedavajućeg da tu raspravu vrati na dnevni red. Hvala.
Poštovani predsedavajući, reklamiram član 106. Poslovnika.
Upravo sam hteo da vas pitam da li možemo da sravnimo šta je danas na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije ili imamo različite sazive? Naime, mi iz NDS računali smo da ćemo danas razgovarati o izboru novog predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. U tom smislu je diskutovao šef poslaničke grupe gospodin Đurišić. Posle toga, gotovo da nismo čuli ni reči o izboru novog predsednika Skupštine, već se govorilo o temama koje mogu biti verovatno predmet nekih narednih zasedanja.
Gospodine predsedavajući, vi dozvoljavate da se unižava ugled Narodne skupštine Republike Srbije jer se govori o temama koje nisu na dnevnom redu i govori se jezikom koji nije primeren Narodnoj skupštini. Stoga vas molim, gospodine predsedavajući, i vas i predstavnike vladajuće koalicije, pre svega predstavnike SNS, da pomognu predsedavajućem da završi ovu tačku dnevnog reda kako bi na njegovom mestu bio čovek sa punim kapacitetom i mogućnošću da upravlja radom Narodne skupštine.
Na ovaj način i vi doprinosite da se taj posao ne završi i da se priča o temama koje zaista nisu na dnevnom redu i u kojima NDS ne želi da učestvuje, ukoliko nas vi ne budete primorali, odnosno ukoliko nam ne budete potvrdili da je na dnevnom redu nešto sasvim drugo, a ne izbor predsednika Narodne skupštine.
Molim vas, gospodine predsedavajući, da ovu molbu pretvorite u zapovesti, jer na to imate pravo, i da se vratimo na tačku dnevnog reda. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, ja podržavam amandman gospodina Mikovića i drago mi je da o ovom amandmanu razgovaramo tokom dana, a ne kao što smo razgovarali o amandmanima na budžet Republike Srbije, kada smo o vrlo važnim pitanjima razgovarali oko ponoći, a u odloženom prenosu to je išlo negde oko tri sata ujutru, tako da su o vrlo važnim pitanjima građani Srbije ostali neobavešteni i nisu mogli dati svoj sud. Ne mogu da ne zaključim da to nije bilo slučajno.
Danas pred sobom imamo amandmane na zakon koji ima tri člana, čija su praktično dva ne primenljiva. U tom smislu je i amandman Srđana Mikovića išao, da na neki način poboljša ovaj zakon i da ga optimalizuje, da se ne daje rok od 12 meseci za takvo jedno, moglo bi se reći, redovno usaglašavanje koje je potrebno privrednim društvima koja se bave osiguranjima, da bi razdvojili osiguranje lica, odnosno životno i neživotno osiguranje, i da bi na taj način prilagodile se u ovom delu izmenama zakona.
Smatram da je loše da se to usaglašavanje definiše, odnosno određuje na 31. decembar 2014. godine, jer obično takve odredbe završavaju na sličan način, kao što je to običaj u našem parlamentu, da krajem godine stižu ovakvi zakoni gde se primena odredbi sa 31.12.2012. godine prebacuje na 31.12.2013, pa se sada sa 31.12.2013. godine ne prebacuje na 31.12.2014. godinu. U suštini, najveći broj zakona, nažalost, koji je stigao u proceduru ovih dana jesu odlaganja. Odlažemo za godinu dana, ne pitaj, odlažemo.
Niste mogli da uradite nešto za godinu dana, pa prebacujete, odnosno odlažete za godinu dana. Kada bi mogla ova godina da se produži za još nekoliko dana, kakva nam je namera bila jednim članom, o kome ćemo kasnije diskutovati, moguće da bi vi nešto od vaših izbornih obećanja ispunili. Dakle, da decembar traje do 33 dana, kako ste predložili, moguće da bi nešto od tih vaših izbornih obećanja bilo realizovano, moguće da bi „Al Dahra“ uplatila taj novac koji ste obećali početkom godine i moguće da bi stigle te strane investicije.
Gospodine Krstiću, tražite pomoć kod predsedavajućeg, pošto nije tema, je li tako? Ali, moguće da bi stiglo nešto od stranih investicija do 33. decembra, ako bi se ta budžetska godina produžila.
U tom smislu smatram da je predlog kolege Mikovića vrlo optimalan, razuman i da se daje jedan razuman rok za jednu Vladu kakva je vaša, čak kakva je vaša, nesposobna, neefikasna itd, da da mogućnost da se prilagode privredna društva za osiguranje ovakvoj jednoj mogućnosti. Smatram da je ovo predlog koji biste trebali da prihvatite. Hvala.
Otvorena je rasprava o ovom amandmanu i rečeno je u toj raspravi da će se odlaganjem za godinu dana nečega ići napred. Nažalost, većina zakona koji stižu sada ili su stigla već u proceduru bave se odlaganjem.
Ne znam na koji način odlaganje vodi napred, da li u bilo kojoj oblasti života kada nešto odložite rešavate problem, ili idete po onoj narodnoj – pola problema će se rešiti odlaganjem. Jedino tako, pošto ova vlada nema drugih instrumenata.
Kada ste rekli da je Vlada, ova Vlada, to vam je bila poslednja rečenica verovatno plašeći da će vas predsedavajući opomenuti, rekli ste da je ova vlada za godinu i po dana uradila kao prethodna za ceo mandat.
(Zoran Babić, s mesta: Više.)
Jeste, više, više zadužila se za godinu dana više nego prethodna Vlada za ceo mandat i zadužiće se naredne godine kada se to sabere više nego što su se zadužile sve vlade do sada. Sada vam to ne odgovara. Devedesetsedam eura u sekundi se zadužujete. U tom smislu ste zaista svetski šampioni, ne evropski, svetski šampioni. Kada je u pitanju generalno primena zakona svetski ste šampioni.
Kako ovaj zakon ne može odlaganje koje bi bilo na šest meseci, kako je nemoguće da se realizuje to za šest meseci? Vi ste uspeli da Vladu rekonstruišete za šest meseci, da dovedete sve silne stručnjake da nas usreće, da poboljšaju standard građana kojih više nema u redovima u narodnim kuhinjama, nema potrebe za to pošto svi žive u blagostanju, narodne kuhinje su ukinute kao institucija, Srbi su zaposleni, nije svaki dan 600 novih nezaposlenih.
(Zoran Babić, s mesta: Tema.)
Evo, gospodine Babiću, pošto kažete – tema, ja ću sa ovim završiti. Hvala.
Dajete mi repliku?
Hvala predsedavajući.
Čuli smo da loše zakone treba odložiti kako bi se oni kroz određeno vreme popravili. Valjda, ako je zakon loš, taj zakon treba menjati. Imali ste mogućnost, da predložite novi zakon o osiguranju i da danas raspravljamo o Zakonu o osiguranju, a ne o tri člana izmena Zakona o osiguranju, od kojih su, opet moram da ponovim, dva neprimenjiva. Samo zbog amandmana gospodina Mikovića na jedan od tih amandmana, zakon će generalno moći biti primenjen bez ozbiljnih posledica, odnosno da ne nastane pravna praznina.
Mi ćemo ponavljati istinu dok god budemo to mogli, dok nam god ne zabranite i ne zatvorite sve medije, iako ste na putu. Ponavljaćemo istinu, jeste da 600 ljudi dnevno ostane bez posla, da je 97 evra u sekundi zaduženje ove vlade, da opada broj ljudi koji rade, da se povećava broj ljudi koji su nezaposleni, da privreda Srbije grca u problemima, da nemate zakone niti mere gospodine Krstiću, koje ste trebali da dostavite u Narodnu skupštinu Republike Srbije, kako bi taj problem rešili. Umesto toga dostavljate nam zakon oko čega se jedino ova vlada mogla usaglasiti, navodno nije bilo saglasnosti po ni jednom drugom pitanju jer su shvatili da su izbori i da bi to bilo loše za njih jer bi morali da povuku ozbiljne rezove.
U tom smislu, istinu ćemo ponavljati, a o izborima i rezultatima izbora to je posebna priča. I Milošević je imao slične vaše rezultate.
Jeste replika, pošto se prethodni govornik obraćao poslanicima DS, odnosno DS. Meni je drago…
(Vučeta Tošković, s mesta: Nismo mi upropastili državu.)
Nisam dobacivao dok ste vi pričali.
Drago mi je da ste vi mišljenja i da smatrate da ste vi usrećili Srbiju od 1990. do 2000. godine i da smo mi došli u jednu uređenu zemlju, imali vlast 12 godina, što je daleko od istine. Dakle, DS nije bila 12 godina na vlasti. Drago mi je, ako ste vi ubeđeni, radi vaše mirne savesti, ako smatrate da ste vi usrećili Srbiju u prethodnih godinu i po dana vlasti. To jednostavno nije tačno. Svaki dan je sve veći broj siromašnih ljudi. Mladi traže priliku da odu u inostranstvo. Vaše partijske kadrove ste smestili u javna preduzeća. Pripremate za iduću godinu otpuštanje 60.000 ljudi.
Optužujete za loše rukovođenje Dunav osiguranja. Kakve veze DS ima sa rukovođenjem Dunav osiguranja. Raspravite to na Vladi Republike Srbije. Zna se ko je kadrovao i ko je vodio Dunav osiguranje. Vaš pouzdani koalicijski partner sa kojim ste sada u vlasti u Republici, na lokalu. Da li je tako? Zbog javnosti treba da kažem da ne osećamo da su ove strelice uperene prema DS. One su uperene, nažalost, prema sadašnjom vladajućoj strukturi koja nije sposobna da reši probleme u sopstvenoj koaliciji. Iz dana u dan slušamo priče sa vaših sastanaka predsedništva, Vlade koji nemaju nikakve veze sa rešavanjem pitanja problema ove zemlje.
Zahvaljujem se kolegi Mikoviću na skromnosti, jer on zahvaljuje Vladi što je prihvatila amandman, da bi zakon uopšte imao bilo kakvog smisla. Valjda Vlada treba njemu da se zahvali, i poslanici Vladajuće koalicije, zbog toga što nismo ovde dva dana sedeli bez bilo kakvog ozbiljnog razloga. Jer, ovaj zakon koji ste vi stavili u proceduru, bio bi bez smisla jer bi njegovo stupanje na snagu bilo posle Nove godine, tri dana posle Nove godine. Prethodni član bi važio u punom smislu i sve osiguravajuće organizacije bile bi u docnji.
Dakle, niko od članova Vlade, ni ministar, ni njegovi pomoćnici, ni prvi saradnici, ni drugi saradnici, nisu primetili da ćete imati problem sa primenom ovog zakona. Niko od poslanika vladajuće koalicije nije primetio da ćete u jednom sazivu, u kojem postoje dva predloga, od kojih je jedan zakon a drugo tumačenje zakona, doneti zakon koji neće imati smisla. Da nije bilo gospodina Mikovića, desilo bi se upravo to. I sada se vi čudite ovoj činjenici.
Čudite se, ali ovo je paradigma za vaš rad. Nažalost, ovo je paradigma. Zamislite budžet. Zamislite budžet sa preko 1.000 stranica, koliko ste ga detaljno izučili, kada tri člana niste mogli da sagledate, posledice ta tri člana? Zamislite koliko je propusta bilo u budžetu koji je, kao što smo rekli, doživeo svoj rebalans neviđen u istoriji parlamentarizma, jer ste prilikom samog donošenja budžeta dostavili amandmane koji praktično predstavljaju rebalans sopstvenog budžeta?
Ovo je jedan dokaz rada ove Vlade, rada vladajuće koalicije, dobra simbolička podloga za činjenicu da je ovo verovatno poslednji zakon koji usvajamo, dokaz kakve zakone usvajate, kako ste ih stavili u proceduru, koliko ste o njima raspravljali, koliko ste razmatrali pojedine odredbe.
U ime poslaničkog kluba DS ja se zahvaljujem gospodinu Mikoviću što je pomogao ovoj Vladi da ne donosi još jedan besmislen zakon i nadam se da ćete takvu zahvalnost uputiti gospodinu Mikoviću i uključiti ga ubuduće, kada budete i ako budete stavljali zakone u proceduru, da ih malo pogleda, da ne pravite ovako ozbiljne greške. Hvala.