Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7604">Balša Božović</a>

Balša Božović

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, gospodine Arsiću.
Za razliku od nekih, vi ste uvek raspoloženi za demokratsku debatu i hvala vam na tome.
Kada je u pitanju „Beograd na vodi“, ne znam tačno na šta aludirate, ali ja mogu da kažem na šta ja skrećem vama pažnju. Dakle, nekoliko milijardi evra smo oštećeni kada je u pitanju taj ugovor. Potpisali ste ga vi, pametno ga nije potpisao Aleksandar Vučić, zato što je dobar pravnik, vi ste ga potpisali u ime Vlade Republike Srbije. Kad, tad, verujte mi na reč, zbog nanošenja štete javnom interesu Srbije, resursima i imovini Republike Srbije, ja sam već jednom podneo krivičnu prijavu protiv vas, tužilaštvo za organizovani kriminal je odbilo, ali, verujte mi, da će kad, tad odgovarati onaj koji je potpisao ugovor gde zajedničko preduzeće „Beograd na vodi“ 32% ima Srbija sa uloženim milijardama evra, a partner sa 100 miliona evra kredita zajedničkog preduzeća ima 68%.
Vi ste tu oštetili, zato što tu sebi gradite stanove od 3.500 hiljade evra po kvadratu, tu sebi gradite šoping mol, tu sebi gradite kafanu, e, to nije javni interes. To je interes vaših prijatelja tajkuna iz UAE, a ne građana Beograda i Srbije. Iz tog razloga, hiljadu puta smo pomenuli, evo, još jednom, kad, tad će neko odgovarati pred pravosudnim organima Srbije i u to budite sigurni. Ja vam to obećavam. Hvala.
Član 107. predsednice Skupštine. 
Uz svo uvažavanje vas kao predsednice Narodne skupštine, ja vas molim da ne omalovažavate kolege poslanike time što im govorite da nikada neće biti na vašem mestu kao predsednica Narodne skupštine ili predsednik Narodne skupštine i u tom slučaju tumačiti da li je Poslovnik prekršen ili ne.
To vi ne znate i ne možete da tvrdite, jer vaša tvrdnja omalovažava naše kolege. Svako ovde među nama ima šansu da bude predsednik ili predsednica Narodne skupštine ukoliko dobije za to većinu. Ne možete vi da govorite – nikada nećete biti u toj mogućnosti. Na taj način omalovažavate nekog ko je ravnopravan sa vama. Vi ste samo prva među jednakima i mislim da to tako treba i da ostane. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsednice Skupštine.
Dakle, govorili smo o raspravi u načelu da izmene i dopune zakona nisu kompletne sve dok se ne uvrste i naravno postdiplomci, naravno i studenti koji su upisali studije po Bolonji.
Ovde sada imamo, sastavni deo zakona, postaje amandman gospodina Martinovića koji su naravno podneli i gospođa Gordana Čomić i gospodin Žarko Obradović i mnoge druge poslaničke grupe ovde prisutne. Dakle, i dalje je loša, rekao bih, praksa da se političari na stvarima koje se tiču budućnosti zemlje i na kraju kvaliteta visokog obrazovanja o kojim smo razgovarali u načelnoj raspravi, koji nikako da dostignemo, što zbog toga što smo nemarni, što zbog toga što ne umemo da uspostavimo kontrolu kvaliteta na izlazu sa univerziteta i da vidimo da li radi Bolonja, da vidimo koliki broj studenata po starom sistemu je završilo fakultet. Kakvi su na kraju efekti svega onoga što smo usvajali svih ovih godina?
Mislim da je važno da studenti po starom sistemu napokon završe fakultete, oni imaju na to pravo još dve godine, ja sam siguran da će najveći broj njih to iskoristiti. Takođe, kada su u pitanju postdiplomci, govorili smo o raspravi u načelu. Nije logično da neko ko je imao rok da upiše do 31. decembra 2013. godine doktorske studije da mu se tema i podobnost odobre negde sredinom 2014. godine, da nije imao ni dve godine za kvalitetnu doktorsku disertaciju.
Dakle, u razgovoru koji smo vodili, ili ja lično, sa predstavnicima i šefovima poslaničkih grupa, počevši, naravno, od svoje, pa preko i svih ostalih, naravno i sa gospodinom Martinovićem, zaključili smo u dogovoru sa ministrom da to postane ipak sastavni deo predloga izmena i dopuna zakona i smatram da je to dobra praksa.
Gordana Čomić, je na primer imala jednu izmenu koja se u jednoj rečenici razlikovala od amandmana gospodina Martinovića koji je usvojila Vlada, ona je možda sveobuhvatnije rešavala ovo pitanje s obzirom da je omogućila onim doktorantima koji znaju da neće za dve godine završiti, da mogu ako hoće da upišu i treću godinu doktorskih studija. U redu, to nije prihvaćeno, iz pretpostavljam političkih razloga, što nije dobro, ali u svakom slučaju mi ćemo kada su u pitanju ove izmene i dopune predloga zakona usvojiti.
Na kraju se postavlja pitanje šta ćemo uraditi kada su u pitanju studenti 2006, 2007. i 2008. godine, bolonjci? Mi smo danas govorili na odboru dosta o tome i ja se ovom prilikom zahvaljujem svim članovima odbora, naravno i gospodinu ministru koji je zajedno sa predsednikom odbora uzeo učešće u raspravi. Zahvaljujem se i bivšem ministru, gospodinu Žarku Obradoviću koji je takođe razumeo taj problem i koleginici Aleksandri Jerkov koja je kao članica Odbora za prosvetu, nauku i tehnološki razvoj razumela suštinu problema i zajedno smo pokušali da uverimo sve prisutne da je važno za svaki sledeći put rešimo probleme, a ne da političarimo na način ovo je moj amandman, ovo je tvoj amandman, ovo je amandman SNS, ovo je amandman DS. To nije tema. Tema je da rešimo probleme, odnosno haos u visokom obrazovanju koji je nastao, a zbog tog haosa jedini koji trpe jesu studenti odnosno postdiplomci.
Mi sada apelujemo na to da se svaki sledeći put ovakve situacije rešavaju ukoliko ne možemo da se dogovorimo sa ministarstvom ili u plenumu da Odbor za obrazovanje bude taj koji će predlagati ove amandmane koji će biti jednoglasno usvojeni, jer se oni zaista tiču sudbine ljudi. Sudbine ljudi i kvaliteta visokog obrazovanja kada je u pitanju Republika Srbija.
Mislim da je veoma važno, to ćemo i u kasnijim diskusijama doći do tog rešenja i nadam se da smo uspeli da argumentacijom uverimo, pre svega Odbor za prosvetu, na kraju i ostale predstavnike poslaničkih grupa, da rešimo pitanje studenata koji su da kažem, eksperimentalni studenti zato što su po novom sistemu bolonjskom upisali studije 2006, 2007. i 2008. godine, jer ne smemo da dozvolimo da 2000 njih ne nastavi studiranje samo zato što se striktno držimo zakona kada su oni u pitanju, a ne držimo se striktno zakona, odnosno menjamo ga kada su u pitanju oni koji su pre njih upisali studije.
Dakle, mislim da je veoma važno da i tu nađemo zajedničko rešenje, na dobrom smo putu i zaista verujem u odlučnost ministra, verujem u dobru nameru Vlade Srbije da prihvati neki kompromis koji smo napravili na tom odboru i da nekim uputstvom pokušamo da rešimo sve sumnje koje imamo da će se to dogoditi da rešimo ove probleme tako što ćemo po članu 94. to prebaciti na fakultete koji će obavezni da uputstvom koje će dobiti od Ministarstva, da ga integrišu u opšti akt fakulteta i na taj način budu u nekoj vrsti obaveze da to sprovedu u delo. Da studenti koji su po Bolonji mogu da nastave, ne da vrše reupis i ne samo da nastave studiranje za godinu dana, već da taj nastavak bude besplatan i da se za tri meseca nađemo u kontroli da vidimo tačne, pojedinačne slučajeve gde smo imali problem, koji se fakultet oglušio o uputstvo Ministarstva i da taj konkretan problem rešimo.
Dakle, u našim rukama je budućnost onih koji su nam pisali ovih nekoliko dana, da kažem nedelja, koji su iz svojih ličnih razloga, ili zato što su radili ili zato što su izdržavali svoje porodice ili zato što su zasnivali svoje porodice, ili zato što su imali lične probleme, ili možda iz nekih zdravstvenih razloga, zaista su dobri studenti i zaista su mnogi od njih u roku postali apsolventi. Onda zbog neke ne predviđene okolnosti se dogodilo nešto zbog čega su morali da produže studiranje, pri tom, ti studenti nisu na teretu države, ti studenti su uredno plaćali sve svoje obaveze i kada je u pitanju školska godina i kada su u pitanju ispiti i kada su u pitanju overe, kada su u pitanju bodovi i zaista je iz tog razloga važno da one koji su uredno izvršali sve svoje obaveze, mi nagradimo, a ne da ih kažnjavamo zato što se dešavalo u nekoliko navrata da imamo situaciju da zbog npr. zdravstvenih razloga, zbog nečije borbe za svoje dete ili lični život, nekog savršenog studenta kaznimo da ne može da završi svoje studiranje, a ostala su mu dva, tri ili pet ispita do kraja.
Mislim da je to za nas veoma veliki značaj, da proniknemo u suštinu ovog problema. Nisu samo oni krivi, to što nisu završili fakultet na vreme ne čini ih ni manje sposobnim, ni manje pametnim, ne čini ih manje sposobnim da povuku naše društvo napred. Pričali smo o onom skoku od 50 godina ministre, u raspravi u načelu, da Srbija mora da ima alternativni razvoj ako želi da stigne moderna društva Evrope. Možda se upravo među njima krije neki budući predsednik, buduća predsednica, neki reformatori sistema koji danas postoje isključivo ne zbog studenata, nego studenti postoje zbog tog sistema konstantno da finansiraju skupim keš kreditima, konstanto svoje roditelje teraju u dužničko ropstvo i mi za to više nemamo pravo kao odgovorni predstavnici građana da ćutimo, već da im zaista izađemo u susret.
Mislim da je veoma važno da podvučemo, pošto je velika zainteresovanost, mnogi od njih su danas došli da slušaju naše diskusije, da ne ispada da pričamo samo o predlogu zakona, već zaista da se u neku ruku i ovo pomene i još jednom kažem, u sve sumnje da će mnogi pokušati ovo uputstvo ministarstva da izbegnu, zaista smatram da je veoma bitno da se pomene iz prostog razloga što je to stvar od najvišeg mogućeg značaja.
Ne smemo da izgubimo 2.000 ljudi, oni su talentovani, oni su pametni. Ja sam siguran, ako dobiju priliku da završe studije, da će mnogi od njih biti bolji od onih najboljih Verujem u njih. Ja verujem u njih i mislim da će mnogi od njih biti u stanju pre, možda onih najboljih da menjaju naše društvo, a svi zajedno da ćemo imati mnogo kvalitetnije visoko obrazovanje i na kraju društvo da njih ne bi oterali iz zemlje, da bi znanje ostalo u Srbiji. Oni poseduju znanje.
Moramo da omogućimo njima da ostanu u zemlji, da po završetku studija takođe da im ponudimo posao u Srbiji, da ne pričamo ovde samo o reformama i o nekim, kako bih rekao, frazama, već da zaista ostanu u Srbiji, da kažemo šta je prioritet kada je u pitanju novac, da ne trošimo novac na neke stvari koje nam nisu možda potrebne, nego da u vrh prioriteta stavimo njih, da kažemo na koji način ćemo ih upotrebiti, njihovo znanje, da razvijemo Srbiju i da preskočimo 50 godina kada je u pitanju taj razvoj i da zaista dostignemo neka modernija društva. Ja sam siguran da su nam i studenti koji su upisali po Bolonji za to veoma potrebni. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Po amandmanu, koristim vreme poslaničke grupe. Ono što je važno dame i gospodo narodni poslanici, jeste da malo spustimo strasti zato što je veoma važno pitanje pred nama.
Ne bih voleo da završimo ovu diskusiju na način na koji smo je započeli ko je predložio amandman koji je postao sastavni deo izmena i dopuna Zakona. Samo da jedna stvar bude svima jasna, onima koji podržavaju amandman gospodina Martinovića, to nije sporno, on je postao sastavni deo ovog predloga. Za njega ćemo naravno glasati i mi.
Sporno jeste što se konstantno ističe čiji je to amandman. Neko zlurad ili zlonameran bi rekao da ga je možda gospodin Martinović prepisao od Žarka Obradovića, pošto je u zarez identičan, ali pošto nisam zlonameran, to neću reći, već hajde da pređemo na druge amandmane o kojima će se glasati. O ovom se neće glasati pošto je postao sastavni deo izmene i dopune zakona.
Hajde da pričamo o drugim amandmanima, ima i drugih amandmana. Sramota me je što se na ovaj način komunicira u Skupštini Republike Srbije. Na ovaj način se unižava dostojanstvo ne samo pred gostima koji su danas na balkonu, već pred građanima Srbije koji su u direktnom prenosu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, dakle, naravno da gospodin Šarčević lično nije odgovoran za ovakvo stanje u obrazovanju, posebno u visokom obrazovanju koje je danas na dnevnom redu, ali naravno da je politički Vlada koja je u petoj godini mandata odgovorna za ovakvo stanje u visokom obrazovanju. U petoj godini mandata reći da je opozicija odgovorna zato što niste bili u stanju da primenite strategiju od 2012. godine, koju ste sami podržali, mislim da je to nešto što zaista oslikava pre svega vaše nerazumevanje ove materije.
(Aleksandar Martinović, s mesta: A jesi li ti za nešto odgovoran? A jel DS za nešto odgovoran? Jeste li vi za nešto odgovorni?)
Pošto mi dobacuje kolega od prekoputa, koji se ceo dan danas svađa sam sa sobom, očigledno ushićen jer mu je amandman usvojila Vlada, za koji je glasao svaki član Odbora za obrazovanje, ne znam u čemu je problem da nastavimo dalje? U redu je, svaki zarez, svaka tačka je identična, zapeta, pardon, identična onim redosledom koji su podnosile i kolege iz SPS i kolege iz drugih poslaničkih grupa i čestitam svakome ko je podneo ovaj amandman i Gordani Čomić, koja je možda u jednom delu rečenice imala možda nameru za koju je ona smatrala da je svrsishodnija od namere prethodnog govornika.
U svakom slučaju, mislim da je potpuno neumesno kritikovati opoziciju zato što se 2012. godine donosi Strategija o obrazovanju. Neke kolege poslanici ovde su i pisale. Dakle, strategija se donosi 2012. godine, premijer je podržao. Petu godinu je ne sprovodite u delo, ne gospodin Šarčević, evo, imali smo i Verbića pre njega, dakle, četiri ministra. To je politika Vlade odgovorna za ovakvo stanje u obrazovanju i visokom obrazovanju i nauci. Mislim da je veoma važno da se to podvuče. Ne može opozicija konstantno da bude… Ponašate se kao da niste na vlasti i to je potpuno nenormalno ponašanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsednice Skupštine.
Mislim da je veoma važno da se vratimo na temu dnevnog reda zato što smo malo izgubili suštinu, čini mi se, u stranačkim prepucavanjima.
Danas nas gledaju studenti koji su upisali po starom sistemu svoju studije. Posmatraju nas, naravno, postdiplomci. Ostalo je do kraja neizvesno, ali smo i taj deo rešili time što je postao sastavni deo zakona i sve poslaničke grupe su se sa tim usaglasili.
Ostali su studenti koji su upisani po Bolonji. Imali smo danas odbor. Podneo sam danas amandman, jer smatram da ne smemo nikoga da diskriminišemo. Fer je da studentima koji su upisali 2006, 2007. i 2008. godine, koje često nazivamo eksperimentalnim studentima, pomognemo iz razloga što smo primili, ne samo stotine i stotine molbi i pisama, već iz prostog razloga što se zbog objektivnih okolnosti, haosa u visokom obrazovanju oni jednostavno nisu snašli. To ne znači da su manje sposobni. To ne znači da su manje pametni. To ne znači da su manje vredni. To su studenti koji će sutra voditi ovu zemlju. To su ljudi koji zaslužuju šansu, pošto nisu na teretu države, već savesno i redovno ispunjavaju i plaćaju svoje obaveze. Na stotine hiljada dinara su dali do sada, oni i njihovi roditelji, sa skupim keš kreditima. Mnoge porodice smo oterali u dužničko ropstvo i smatram da je veoma važno da tim ljudima mi danas izađemo u susret.
Amandman nije prošao, kao što sam imao prilike da vidim i pročitam, ali je ministar obećao sledeće rešenje. Tu je prisutan, pa možemo to da potvrdimo. U skladu sa članom 94. stav 2. Zakona o visokom obrazovanju, dakle, ovaj deo smo prebacili na fakultete. Ne smemo da dozvolimo da ovog puta to bude samo preporuka. Mislimo da je važno da ovo bude uputstvo koje će fakulteti inkorporirati u svoj opšti akt. Mislim da je veoma važno da vršimo vrlo jasan nadzor svakog pojedinačnog slučaja. Smatram da je ovo rešenje da oni nastave da studiraju, da se ne izvrši reupis, da to bude besplatno i da fakulteti to moraju da sprovedu u delo.
Ministar je to obećao i ja iskreno verujem u volju ministra, ovog doma i odbora da vrše nadzor zajedno sa tim studentima. Ako postoji i jedan pojedinačan slučaj, koji se ne bude rešio od strane fakulteta, da odmah svi zajedno intervenišemo i da na ovaj način, iako mi je krivo i žao što nije sastavni deo izmena i dopuna ovog zakona, mi njima zaista do kraja rešimo probleme, time što ćemo im dati šansu da sutra možda oni budu predsednici, predsednice, oni da budu ti koji reformišu ovo društvo i ovaj loš sistem, koji očigledno postoji samo zbog toga da bi ga studenti plaćali, a sam sistem se odupire promenama. Nemojte da štitimo fakultete na uštrb studenata. Nemojte da postoje fakulteti zbog svojih ličnih, često finansijskih interesa.
Hajde da znanje ostane u Srbiji, da ovi mladi ljudi nikada ne dođu na ideju da izađu iz zemlje, već da se potrudimo da nakon završenih studija, koje će sasvim sam siguran završiti u narednih godinu dana, da im damo mogućnost i da dobiju posao i da zasnuju svoje porodice ovde i da svoju sudbinu vežu za Srbiju.
Mislim da je važno iz prostog razloga što smo pričali, ne samo o skoku koji moramo da napravimo kada je u pitanju razvoj, ne samo o stvarima u kojima mi već odavno zaostajemo, ne samo o reformama koje su neophodne da bi ih sproveli u delo, već da zaista pokažemo ovim gestom, vi pre svega ministre, uz našu svesrdnu pomoć, da smo spremni kao društvo da odgovorimo na sve one anomalije u sistemu koje postoje i koje su dovele danas do toga da oko 2000 ljudi, koliko se ne varam, ima problem. Ostao im je jedan, dva ili četiri ispita ponovo upišu studije iz početka to je potpuna besmislica. To smo se usaglasili.
Žao mi je što ovo nije sastavni deo zakona, ali mi je takođe drago što smo svi zajedno kao Odbor za prosvetu, nauku i tehnološki razvoj se usaglasili da im pomognemo time što ćemo im dati još jednu godinu da završe svoje studije.
Imamo mnogo pisama, imamo one koji su upućivali na to da ne mogu da žive toliko dugo u prevozu od svojih mesta do univerziteta, jer nemaju novac ni da iznajme stan, nemaju novac da iznajme sobu, roditelji su im naravno osiromašeni, nemaju novca da se samofinansiraju, izdržavaju, pa onda moraju da rade, pa mnogih zdravstvenih problema.
Jedna devojka se javila iz Kraljeva, bila je redovni student u roku je apsolvirala, devojka se zaljubila, dobila je naravno dete sa svojim dečko sadašnjim suprugom. Dete je imalo određeni poremećaj motorike sa kojim su se borili tri godine da dete bude zdravo i normalno, i ne smemo sada da ih kaznimo time što su uspeli u najvećoj bici u svom životu. Sada moramo da ih nagradimo i da im kažemo imate još godinu dana šansu da završite svoje studiranje.
Mislim da je takvih slučajeva mnogo. Mislim da je parlament taj koji mora da vrši monitoring s jedne strane, proveru kvaliteta sa druge strane, i naravno, da ovakve dogovore koje Odbor za prosvetu, nauku i tehnološki razvoj sa ministrom sklopi da jednostavno zajedno nadziremo zbog toga što nam je zaista cilj da im pomognemo.
Izražavamo sumnju, to smo rekli i na Odboru, ja sam vrlo tu bio jasan, izražavamo sumnju jer kada je gospodin Žarko Obradović bio ministar prosvete često se dešavalo da Ministarstvo kaže preporukom ili nekim uputstvom fakultetima da nešto urade, fakulteti se o to ogluše. Dakle, država je osnivač. Moramo da znamo gde su prava osnivača….
Naravno. Mislim da je takođe važno da u tom smislu tu sumnju odagnamo time što ćemo zajedno kontrolisati i za tri meseca imati obaveznu proveru svega toga što se dogodilo. Dakle, svako ima pravo da produži za godinu dana studiranje koje je upisao po Bolonji, da završi studije da to bude besplatno, tako smo se dogovorili, da im se omogući i da šansa da ono što su propustili zbog objektivnih okolnosti to i nadoknade.
Mislim da je veoma važno da ljude koji predstavljaju ne samo budućnost Srbije, već ljude ukoliko im ne izađemo u susret na ovaj način, odustaće od studiranja. Ako budemo imali 2000 manje završenih, to znači da 2000 ćemo imati manje ljudi sa znanjem u ruci. Nije u pitanju diploma, u pitanju je odnos prema mladima koji u sve većoj meri napuštaju danas našu zemlju. Kako onda da ostanemo relevantni kada je u pitanju znanje ne samo u regionu, nego u celom svetu, kako da ostanemo akademski relevantni, a želimo i cilj nam je da razvijemo naravno ovu zemlju i da promenimo sve ono što je loše u njoj. Za to će nam biti potrebno ne samo politička volja onih ljudi koji danas sede u ovoj Skupštini, nego sve buduće generacije zajedno. Mislim da je veoma važno da znamo u šta ulažemo, da znamo koliko košta svaki mlad čovek sa znanjem koji napusti zemlju, koliko ljudi je napustilo zemlju i koliko milijardi evra smo naj način potrošili. Jako je važno da znamo kada su u pitanju projekti gde mi ulažemo novac, da li je to osnovna škola, srednja škola, da li je to državni univerzitet, da li su to ti mladi ljudi, da li tu imamo mogućnosti da im pomognemo…
sa praksama, sa podsticajima za zapošljavanje kako bi znanje ostalo u Srbiji.
Tema je da za te 2000 ljudi zaista uradimo sve što je moguće da završe svoje studije. Još jednom molim ministra da javno obeća ono što smo se dogovorili na Odboru za prosvetu, nauku i tehnološki razvoj i da u dobroj veri ovo sprovedemo u delo. Mislim da se bukvalno radi o budućnosti jer ja verujem u njih. Ja verujem u njih zato što će oni sutra biti bolji od najboljih studenata danas.
Mislim da naša zemlja, ovaj parlament, vaše ministarstvo i vi lično toliko im dugujemo. Jedan pritisak na tasteru je bio u pitanju. U redu, neće se glasati o tome, ali hajde onda da to uputstvo bude tako da ipak obaveže one koji se sve ovo vreme finansiraju novcem i skupim kreditima kako studenata tako i njihovih roditelja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.     
Gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani, ovo što je danas tema jeste ad hod rešenje kada su u pitanju studenti koji su upisali po starom sistemu studije i jednostavno želimo da im produžimo rok na dve godine i odmah da kažem da se poslanička grupa DS slaže sa predlogom ministarstva i da ćemo mi te izmene podržati.
Ono što je veoma zanimljivo jeste da ja danas toliko neću upirati prstom u vas, s obzirom da ste ministar koji je tek stupio na dužnost, ali svakako politiku vaše Vlade koja postoji od 2012. godine, politiku Vlade, iako ste izjavili tokom jučerašnjeg dana, da imamo strategiju obrazovanja koja je stara 16 godina.
Politika Vlade 2012. godine je bila takva da je podržala jednu strategiju i 2012. godine, posebnu strategiju o reformi obrazovanja u Srbiji. Mislim da od te 2012. godine do danas nismo uradili ništa da bi sistemski promenili stvari na bolje. Sistemskih rešenja nema, ni odgovora na pitanje šta mi zapravo želimo sa visokim obrazovanjem u Srbiji. Koji je cilj visokog obrazovanja? Šta mlad čovek danas kada završi fakultet sa jedne strane zna da li negde može da se zaposli i kakve su mu u globalu perspektive opstanka u ovoj zemlji? To je ono suštinsko pitanje na koje morate vi kao novi ministar da date odgovor. Mislim da vam je zadatak verovatno najteži u ovoj Vladi Republike Srbije. S obzirom da ste nov ministar, imaćete ne samo ogroman posao na vašim leđima, već ćete morati da nadoknadite sve ono što za ove četiri godine ova Vlada zapravo je propustila da uradi.
Zašto imamo studente koji završavaju fakultete, a da pri tome, i sami ste svesni, vrlo česti ne znaju ni šta su studirali? Ako uzmemo u obzir da imamo nastavnike koji predaju na fakultetima, a da ne znaju šta se u modernoj pedagogiji desilo zadnjih 30 godina. Zašto su nam univerziteti, na primer, tako loše kotirani? Zašto su nam planovi loši i zastareli, a profesori opet, s druge strane, nisu spremni na bilo kakvu promenu niti izmenu? Zašto ne možemo, na kraju, da rešimo pitanje kontrole kvaliteta, i ne samo kada je u pitanju ulazak na univerzitet, nego i kada je u pitanju i izlaz sa univerziteta? Šta je to što jedan student kada završi fakultet ima, kao diplomirani, u svojim rukama, da li je on kvalifikovan na tržištu radne snage i da li tržište radne snage prepoznaje njega kao potrebu, da bi sutra neko od njih zadržan bio u zemlji i da bi to znanje mogli da upotrebimo za buduće generacije? Šta je sa nostrifikacijom diploma naših, hajde tako da kažem, možda i najobrazovanijih ljudi koji su završili prestižne univerzitete u inostranstvu? Zašto imamo poplavu lažnih doktorata, plagijata, kupljenih diploma?
To su sve pitanja koja se tiču pre svega vas, iako niste odgovorni lično. Pristali ste da budete deo jedne politike koja je dovela do priličnog haosa u visokom obrazovanju. Mi danas imamo studente koji su sa svojim pritiskom vas naterali da date jednu izmenu i dopunu Zakona, ali ne možemo a da ne rešimo problem sistemski u nekom narednom periodu. Studenti koji su pisali po starom programu su ti koji su ovo inicirali, i ponavljam, mi ćemo podržati, ali naravno uz vaše obećanje da će sledeći put u Skupštinu ući ne izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, nego nov zakon o visokom obrazovanju.
Kada su u pitanju postdiplomci, iako ste prvobitno i vi kao ministarstvo bili, malopre ste i objasnili, Savet za visoko obrazovanje se nije složio sa tim, nisu mi dalje jasni razlozi zbog čega, ali mi želimo dogovor danas da sa svim poslaničkim grupama, sa vama kao ministrom i naravno Odborom, da se dogovorimo da se usvoji amandman kojim bi rok za završetak bio produžen i postdiplomcima. Zbog čega? Ako uzmemo u obzir, kao što i sami znate da je rok bio 31. decembar 2013. godine za prijavu teme, a da se do sredine 2014. godine potvrđivala i tema i podobnost, njima ni dve godine nisu ostale da kvalitetno završe svoju doktorsku disertaciju. To samo ne da nije fer i kada se uzme u obzir da je nekima ostalo možda mesec, dva ili tri dana da završe svoj posao, mi bi, ukoliko im ne bi produžili, zaista doveli do katastrofalne štete koju ne bi mogli da izmerimo čak ni novcem.
Imamo u vidu da su, na primer, 30 ili 60 dana mnogi bili na kolektivnim godišnjim odmorima. Neko čeka javni uvid, neko čeka senat, neko ima sve, a s druge strane, ukoliko im ne produžimo ovaj rok, ispašće da sve ono što su pošteno uradili tokom poslednje dve godine mi kao institucija ne cenimo. Mislim da to moramo da produžimo i mislim da moramo da se usaglasimo da je to u interesu pre svega naše države.
Cenovnici, ako pominjemo njih, pretpostavljam da kao ministar ste i više nego upoznati da odbrana disertacije košta i preko 100.000 dinara, da godina na doktorskim studijama košta i do 150.000 dinara. Ako uzmemo u obzir i ostale troškove, ako uzmemo u obzir čestu kupovinu knjiga koje su iznad proseka kada je cena u pitanju u odnosu i na region, mi dođemo u nekim slučajevima i do cifre od pola miliona dinara da bi neko doktorirao. Pa kako to onda može da doktorira u Srbiji samo onaj, očigledno, koji se bavi privredom i očigledno je jači privrednik? Dakle, sa tim novcem, bez stipendiranja, ne može niko da dobije šansu da svoj talenat iskoristi i da to znanje koje stekne iskoristi ova zemlja u kojoj taj neko živi.
Kada su u pitanju doktori nauka i magistri, koji su do sada svojim radom zaista sve pošteno stekli, jesu li oni kao ljudi sa svim znanjem koje su stekli tokom svih ovih godina zaista na kraju i potrebni našem društvu, ukoliko imamo takav odnos prema njima? Ono što je veoma važno, tu dolazimo do ključnog pitanja – kakvo društvo mi na kraju želimo? Šta će se dogoditi ako odlaze najbolji iz Srbije i ako konstantno znanje odlazi iz Srbije? Ukoliko znanje ne ostane u našoj zemlji, da li imate predstavu koliko je to gubitka i koji je to gubitak u novcu? Koliko je milijardi evra izašlo iz Srbije, ako znamo da jedini kapital koji ova zemlja ima, a on je najvredniji, jeste ljudski kapital i sa znanjem koje ti ljudi imaju, a koriste ga neke druge zemlje umesto Srbije?
Naša poslanička grupa je uložila amandman kojim se predlaže da se i postdiplomcima produži rok za završetak svojih disertacija. Molim vas, kao ministra, da to podržite i vi.
Treća kategorija jesu studenti koji su upisali po Bolonji. Bolonja koja je, i sami znate, silom penetrirala u visokoškolski sistem kod nas, ona ne postoji čak ni u Bolonji, ukoliko se ne varam. Mnogi od tih studenata nisu uspeli da završe svoje studije jer su morali pre svega da rade. Morali su ne samo da od svojih roditelja traže da ih finansiraju, nego je pre nekoliko dana bio jedan porazni članak u medijima koji je govorio o nepovoljnim keš kreditima koji njihovi roditelji moraju da uzimaju i koji njihove roditelje teraju bukvalno u dužničko ropstvo. Kakav je to sistem i kakva je to institucija samofinansiranja, ukoliko na kraju taj neko završi u dužničkom ropstvu? Dakle, roditelji tih studenata daju sve. Ukoliko njima takođe ne produžimo i ukoliko i njih ne stavimo u istu ovu kategoriju kao prethodne dve pomenute grupe, mislim da ćemo ne samo finansijski devastirati veliki broj porodica u Srbiji, koje su mnogo uložile da bi neki student završio svoje studije, a pored toga su i oni radili i bili zaposleni. Pored toga, mnogi od njih su, pretpostavljam, pisali i vama i mnogim poslaničkih grupama, sasvim sam siguran, i svim narodnim poslanicima, insistirajući na tome da se ceni i uvaži ono što su oni uradili i stekli tokom svog školovanja. Nekoliko njih, evo, pročitaću samo nekolicinu.
Jedan od studenata sa Univerziteta u Novom Sadu govori da će taj broj dodatnih ispita i reupis značiti novu školarinu i verovatno ponovno slušanje novih ispita, koji su inače kopija već onih ispita koji su položeni ili polovina istih ili drugi naziv istih knjiga, a potpuno, naravno, istih profesora. Samim tim, većina nas, kako kažu, koji nisu u mogućnosti da uplate 700 ili 1.000 evra će pred sam kraj studiranja napustiti studije. To je trošak za našu zemlju. Nisu oni krivi što se nisu snašli u haosu našeg visokog obrazovanja, verujte mi na reč, ni oni, ni njihove porodice koje skupo plaćaju njihovu budućnost. Mnogi drugi su, naravno, pisali i apelovali na vas kao ministra i na nas kao narodne poslanike da i njima omogućimo završetak studija, kako sutradan ne bi otišli u inostranstvo i kako ne bi tražili da se obrazuju u nekom drugom mestu.
U suprotnom, gospodine Šarčeviću, ukoliko to ne uradimo doprinećemo kontinuiranom odlasku znanja iz Srbije. To će na kraju biti poguban efekat u pokušaju da naša zemlja ostane akademski relevantna, ne samo kada je u pitanju region već kada je u pitanju ceo svet.
Zaključak je sledeći, ne možemo da nemamo novca za ove mlade ljude. Ne možemo da imamo 74 milijarde dinara koje netransparentno Vlada raspolaže svojim zaključkom na razne privatne mahinacije, kombinacije, privatne televizije, privatne firme i preduzeća i nekome iz državne kase daje veliku pomoć i subvencije. Ne možemo da koristimo 17 milijardi dinara za zapošljavanje partijske vojske u momentu kada smo se dogovorili da štedimo i kada nema više zapošljavanja u javnom sektoru. Podsetiću vas da je to negde oko 30 hiljada ugovora o delu. Ne možemo da imamo za projekte poput „Beograda na vodi“ 220 miliona evra keša koji direktno u naš budžet uplaćuje tom zajedničkom preduzeću za taj projekat koji će služiti samo jednoj nekolicini ljudi da bi se obogatila, koja već ima ogromne svote novca, da bi gradila stanove od 3500 evra po kvadratu.
sa druge strane, da nemamo za ove mlade ljude koji se na koncu, čini mi se, drže u Srbiji i ostaju u njoj. Mislim da njima moramo sa tim novcem da pomognemo. Taj novac je dovoljan, ne samo da izvršimo finansijske konsolidacije koje su na primer vraćanje penzija, ne samo reforma visokog obrazovanja, taj novac je dovoljan i da svaki toalet u osnovnoj školi, srednjoj školi, na fakultetu renovirate o državnom i da jednostavno i od škole osnovne, srednje i fakulteta napravimo instituciju. Jedan đak mora školu da doživljava kao instituciju. A da bi je tako doživljavao on u toj školi mora da ima toalet koji je bolji od toaleta koji ima kod kuće. Moramo da ulažemo u infrastrukturu. Moramo da ulažemo u njihovo znanje i moramo zaista da im omogućimo takve uslove da oni svoje znanje sutra mogu da iskoriste i kapitalizuju ali u našoj zemlji. Moramo da im omogućimo zapošljavanje. Moramo da približimo tržište rada visokom obrazovanju.
Ne možemo da dozvolimo da se sukobima na pojedinim katedrama, pojedinih fakulteta godišnje proizvede manje, odnosno izađe manje programera nego što je to zaista potrebno jednoj industriji koja je u razvoju, a to je IT sektor. Mi moramo da budemo spremni da napravimo plan, da preskočimo razvoj koji teče danas po ustaljenom obrascu pojedinih afričkih zemalja. Mi nemamo vremena za to. Mi moramo da preskočimo 50 godina sa visokim tehnologijama, sa IT sektorom, sa sofisticiranim industrijama. Tu negde Srbija mora da nađe svoj alternativni pravac i put, da ne trošimo novac na gluposti. Novca, tu me uhvatila jeza, očigledno ima samo mi nemamo dobre prioritete i vi kao ministar morate da se izborite svojim autoritetom, podrškom tih mladih ljudi i nas kao narodnih poslanika da taj novac bude pametno utrošen. Jer ako ulažemo u nauku i visoko obrazovanje nadam se da će sledeći put ministarstvo da se tako i zove, da jednostavno imamo reformisano školstvo, reformisano obrazovanje, reformisano visoko obrazovanje. Nauku koja zaista daje konkretne rezultate gde imamo merila kvaliteta na izlasku sa univerziteta.
Smatram da je to važno kako bi ovo društvo ostalo društvo građana, a ne društvo robova i kako bi zaista uspeli da taj mladi svet sačuvamo jer odliv mozgova, verujte mi da nema cenu. Ako budete u stanju da ga izračunate, videćete da ste potrošili milijarde evra i propustili da ih iskoristite time što su oni najbolji, najtalentovaniji, koji možda nisu imali mogućnost da završe studiranje u Srbiji otišli negde u neku drugu zemlju i tamo kapitalizovali svoj talenat.
To je problem našeg obrazovnog sistema i visokog obrazovanja i iskreno se nadam da ćete imati sluha za sve kategorije ljudi koje smo danas pominjali i da ćete zaista izaći u susret onima kojima je vaša pomoć preko potrebna. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine Arsiću.
Povređeno je dostojanstvo Skupštine, član 107. iz prostog razloga što je ministar došao prvi put, to jeste istina, u ovaj dom, ali ne može narodne poslanike da naziva licemerima.
Ne možemo da dozvolimo da zahteve studenata o zahtevima studenata, ministar govori da su bile pretnje raznim nemirima, što nije istina.
Ne može ministar da kaže da se ovde ne radi o zakonu, pošto vi kao predsedavajući vrlo dobro znate da je na dnevnom redu zakon, nije nov, već su izmene i dopune, ali jeste zakon i nema šta, gospodine Arsiću, ministar nama da dozvoljava ili ne dozvoljava. Nalazi se u Narodnoj skupštini i on je dužan da odgovara na naša pitanja.
Pričali smo o sistemu koji postoji ne zbog studenata, već izgleda da je ovde pravilo ove Vlade da studenti postoje kako bi finansirali loš sistem. To je suština oko koje nismo čuli nikakav odgovor.
Molim vas još jednom da dostojanstvo Narodne skupštine ne bude dovedeno u pitanje. Svako od narodnih poslanika je uvređen činjenicom da iz razloga što smo pričali u interesu studenata koji su upisani po Bolonji ili onih starih ili postdiplomaca, magistarskih i doktorskih studija se nazivamo licemerima. Jednostavno, to tako ne može, a ovo jeste zakon i jeste tačka dnevnog reda – visoko obrazovanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Arsiću.
Član 107. Ja bih samo zamolio da, kada već ulazimo u raspravu i kada već debatujemo na ovaj način koji pozdravljam, zaista hvala ministru što se s vremena na vreme uključi u raspravu pa odgovori kolegama na postavljena pitanja, imali smo jedno pitanje koje se provlačilo u nekoliko navrata na koje nismo dobili odgovor – da li će studenti koji su upisali po Bolonji moći da računaju, do četvrtka i petka im je, samo da znate, rok za reupis, da li će i oni dobiti produžetak?
Zahvaljujem, gospodine Arsiću.
Ugroženo je dostojanstvo Narodne skupštine iz prostog razloga što smatram da su kolege poslanici iz pokreta DJB u pravu zato što zaista postoje dva spiska i to se do sada nikada nije dogodilo, da menjate u sred rasprave spisak samo zato što menjate redosled govornika da bi poslednji govorili poslanici SNS. To zaista nije u redu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Arsiću.
Član 106. Malopređašnji govornik je u dobrom delu svog izlaganja govorio o nekoj krađi mikrofona u Čačku, a mi radimo već osmi sat, sa temom dnevnog reda o tome kakva je sudbina studenata koji su upisali po Bolonji.
Mislim da je veoma važno, s obzirom da je četvrtak ili petak krajnji rok za njih, da im ipak danas damo informaciju da li postoji politička volja ove Vlade da im se izađe u susret ili ne, s obzirom da su troškovi toliki da prelaze sto hiljada dinara, u zavisnosti od fakulteta. Zaista bih vas molio da sve buduće govornike uputite na to da zaista govore o tački dnevnog reda, o problemima s kojima se danas suočavaju studenti koji su upisali po Bolonji svoje fakultete i studije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre sa saradnicima, ono što smo ostavili da zaključimo jeste vraćanje pre svega novca za doktorske studije, posebno za one koji su na trećoj godini, odnosno oni koji su već platili svoju godinu, ukoliko se amandman bude usvojio, da li će im novac biti vraćen. Dakle, to je jedna stvar koja je veoma značajna za sve koji su veliku svotu novca već dali.
Da li ćemo usvojiti amandman, meni se čini da hoćemo. Gordana Čomić je napisala taj amandman za postdiplomce i mislim da smo se oko toga manje više sporazumeli i dogovorili i da tu neće biti nikakvih problema. Dogovorili smo se za studente koji su upisali po starom sistemu, da im se produži rok na dve godine. Mislimo da je to fer zato što oni nisu krivi zbog haosa u visokom obrazovanju i smatramo da je ovo neka dobra prilika da im se još jednom stavi do znanja da država razmišlja o njima iako je i sama bila dakle, upletena u nečinjenje kada je u pitanju reforma visokog obrazovanja. Mislim da je fer da im se izađe u susret.
Takođe, kada su u pitanju bolonjci, oni koji su upisali po Bolonji studije, cenovnik za reupis, je takav da samo ispit košta 3000 dinara. Zatim, reupis košta do 110.000 dinara. Zatim, novi indeks, sve što ide uz administraciju, to izađe na 150.000 dinara. Dakle, nekoliko hiljade njih ostaće obeshrabreni. Mi ćemo ih možda trajno izgubiti, ljude koji su pošteno stekli, kojima je možda pola, bukvalno jedan semestar ostao da završe svoje studije. Sada imamo situaciju gde ćemo dozvoliti da pred našim očima im fakulteti ponovo uzimaju novac, da ponovo njihovi roditelji uzimaju skupe keš kredite i vi vrlo dobro znate koliko su nepovoljni među najnepovoljnijim keš kreditima u Evropi, to su u Srbiji. A da ne pominjemo da je to mesečan trošak za roditelje ili za studenta koji radi i studira. Pa, ne može po bolonji da stigne da završi fakultet.
Imamo dom, imamo stanovanje, imamo često troškove života, imamo režije, dakle, koje su na mesečnom nivou ne tako male, imamo roditelje koji ne rade, kojima su smanjenje plate, imamo neke penzionere kojima su smanjenje penzije. Dakle, u atmosferi gde je zaista stanovništvo osiromašeno imamo situaciju gde možemo jednim amandmanom da spasimo nekoliko hiljade njih, bez obzira što je nekome smešno, to nije smešno, to je život, jer mislim da je potrebno čoveka staviti na prvo mesto, a ovo su u pitanju mladi ljudi.
Mislim da je veoma važno da budemo svi svesni da se ne radi o bilo kome, radi se o mladosti Srbije koji u velikoj meri odlazi iz ove zemlje. Znanje nam odlazi. Mladi sa snagom i hrabrošću nam odlaze. Mladi lideri nas napuštaju. Hajde da pomognemo makar za njih 2000, otprilike, koliko ih i ima, da im makar za jedan semestar produžimo studije, jer im je toliko potrebno. Nekoliko puta, ja sam primio na stotine pisama, verujte mi, nekoliko bodova, nekome fali deset, nekome 12, sada više i ne mogu da upamtim, ali je veoma važno da im izađemo u susret, jer mislim da to nas ne košta ništa. Znate zbog čega? Ako uzmemo trošak njihovog odlaska ili prestanka studiranja, on je mnogo veći, čak u materijalnom smislu, nego naš trošak da im obezbedimo ili omogućimo da jednim amandmanom im produžimo jedan ili dva semestra…