Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Adriana Anastasov

Adriana Anastasov

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, prezadovoljna sam zaista objašnjenjem gospodina ministra, neću zato dugo, kada je reč o ovom ugovoru o transferu u članu 5. Kao što je rekao ministar, sada su definisani jasno precizni kriterijumi za transfere i u zemlji i u međunarodnim transferima, tako da ovo konkretno kada se orijentiše na ugovor, podrazumevamo da mislimo na celokupan transfer koji se odvija. Uz to, pričali smo o adekvatnom školovanju, zdravstvenoj zaštiti i svemu ostalom, a da ugovor možda ne pokriva, sam ugovor o transferu, sve te podatke.

Kada govorimo o saradnji sa Poverenikom za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, svi članovi su zaista pažljivo pripremani u saradnji sa njim, a koliko on ima dobru saradnju sa Ministarstvom omladine i sporta pokazuje nagrada koju je Ministarstvo omladine i sporta dobilo prošle godine za transparentnost u radu u kategoriji republičkih organa. Dakle, ministar i njegovi saradnici su dobili tu nagradu od Poverenika za informacije od javnog značaja, te zaista možemo da kažemo da u saradnji sa njim svi ovi članovi i celokupan zakon je pripreman i da tu zaista nema nikakvih problem. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Upravo ovo što je ministar rekao i kako je dao obrazloženje. Dakle, zloupotreba ugovora, zloupotreba aneksa ugovora koji se nisu registrovali uopšte, koje su sportski savezi zloupotrebljavali i vršile su se malverzacije. Zaista, da bi se zaštitili sportisti, morao je upravo da se odbije ovaj amandman, jer zakonom nisu ti aneksi ugovora registrovani, sportisti su bili oštećeni, primanja koja su imali nisu bila registrovana i nakon tog njihovog bavljenja sportom nisu mogli da ostvare pravo na penziju, na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i sve ostalo što tim ugovorima nije bilo rešeno na adekvatan način, niti overeno u skladu sa zakonom. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
I ja bih želela da se zahvalim Ministarstvu omladine i sporta na prihvatanju ovog amandmana, jer su time zaista i Vlada Republike Srbije i Ministarstvo omladine i sporta jednu zrelost pokazali u vođenju i unapređenju sistema razvoja sporta u Republici Srbiji. Srpska napredna stranka je odavno donela odluku u okviru svojih organa da naši članovi ne budu članovi uprava sportski organizacija, a evo sada i prihvatanjem ovog amandmana zaista ukazujemo na to da oni koji se bave političkim funkcijama, koji imaju određene funkcije u svojoj političkoj organizaciji, da tu nema mesta u sportu. Želimo da depolitizujemo sport i želimo da unapredimo sistem sporta u svakom smislu. Hvala.
Hvala, predsedavajući. Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, zaista je veliko zadovoljstvo što danas imamo ovako kvalitetan Predlog zakona o sportu koji je imao zaista najširu moguću javnu raspravu. Kao što smo čuli danas od svih ovlašćenih predlagača, zaista niko nema konkretnu zamerku na ovaj Predlog zakona, drago mi je da će imati podršku svih poslaničkih grupa i svih poslanika i da se možemo složiti oko nečega ovako bitnog danas u ovoj sali.

Zaista bih želela da kažem da je zaista velika čast imati jednog vrhunskog sportistu na čelu ovako bitnog i važnog ministarstva - Ministarstva omladine i sporta, sportistu čijim smo se sportskim podvizima zaista svi zajedno radovali, a danas u radu na mestu ministra omladine i sporta imamo zaista značajne, velike rezultate u oblasti razvoja i unapređenja sistema sporta, ali i u oblasti razvoja omladinske politike i podrške mladim ljudima jer sada zaista imamo priliku da ministar obilazi sve krajeve naše divne zemlje i da zaista, pored razvoja u sportu, brine i o mladim ljudima i o razvoju omladinske politike.

Pre nego što se osvrnem na mnogobrojne uspehe koje smo imali u prethodnoj 2015. godini, dakle, u jednoj istorijskoj, sportskoj godini za nas, najuspešnijoj, moram da se osvrnem na održavanje Evropskog prvenstva u vaterpolu, koje je održano od 10. do 23. januara, koje je zaista bila jedna izvanredna promocija vaterpola Srbije i u Srbiji i u Evropi i u svetu, gde zaista po mnogim procenama, imali smo najuspešniju i najbolju organizaciju do sada. Odigrano je preko 100 mečeva. Svaki meč je bio izuzetno posećen, sa više hiljada ljudi, a naravno, kruna ove organizacije, finale Evropskog prvenstva, gde su igrale dve reprezentacije Srbije i Crne Gore, gde je bilo preko 17.000 gledaoca.

Pričajući o rezultatima naših sportista, zaista to nije politizacija, ali jeste da u poslednje dve godine zaista imamo odlične rezultate. Pre svega, 30 medalja, rekordnih 30 medalja u 10 sportova na evropskim i svetskim prvenstvima. Trećina medalja u zadnjih godinu i po dana, od 173 medalje, 56 u zadnjih godinu i po dana, ali ono što je najbitnije i najvažnije, kako i na koji način se Vlada Republike Srbije i Ministarstvo omladine i sporta odnosi prema sportistima u Srbiji, jeste da nije bilo ni jednog kašnjenja novčane naknade, ni jednog kašnjenja po bilo kojoj vrsti isplate u sportu. Da li je to za redovne programe saveza, kampova, nacionalnih priznanja i nagrada ili međunarodnih takmičenja, ali zaista, ni jedan sportista nije bio oštećen, ni jedan sportski savez, ni jedan klub.

Čak naprotiv, evropski finalisti, tj. evropski osvajači zlatne medalje u vaterpolu su samo nekoliko dana posle finala, dobili svoje novčane naknade, to pokazuje jedan odličan odnos Vlade Republike Srbije i Ministarstva omladine i sporta prema našim vrhunskim sportistima.

Kažem, nije bilo ni jednog kašnjenja za isplate, vezano za finansiranje nacionalnih granskih sportskih saveza, za 2016. godinu, izdvojena je 1.585.000.000 dinara. Moram da kažem da, ministar je to napomenuo, da je ove godine prvu ratu, tj. prvi iznos finansiranja od strane države, čak 15. januara preneto određenim sportskim savezima, ako ne i svim, i da se Atletski savez tom prilikom oglasio i rekao da su, prvi put za osam godina, na vreme izvršena transferna sredstva, da će to omogućiti jednu mirnoću i stabilnost u redovnim programima Atletskog saveza Srbije.

Mi smo zaista ponosni na sve naše šampione, na sve naše vrhunske sportiste, oni jesu naši najbolji ambasadori i naši najbolji predstavnici u svetu, i zaista, ko ne bi želeo da poseti zemlju Novaka Đokovića, Vanje Udovičića, Predraga Peruničića, Milice Mandić, Ivane Španović, Ivane Maksimovići i svih naših sjajnih mladih fudbalera, košarkaša, rukometaša, odbojkaša, odbojkašica, svih naših sportista. Iz svih delova naše zemlje imamo zaista fantastične mlade sportiste, fantastične vrhunske sportiste, iz mog grada naravno, poslednji u nizu jeste i Andrija Živković, mladi fudbaler sa Palilule, odakle ja dolazim i zaista država i Vlada Republike Srbije i Ministarstvo omladine i sporta vode računa o takvim našim talentima.

Ono što sam htela da kažem, što su svi zaista pomenuli, da se dosta ulaže i u školski sport. Preko 140.000 učenika osnovnih i srednjih škola je prošlo kroz sistem sporta u 2015. godini. Dosta se finansira i univerzitetski sport i takođe i stipendije vrhunskim sportistima amatera, kojih ima u 2015. godini preko 360 iz 48 različitih granskih sportskih saveza, što na godišnjem nivou iznosi oko 262 miliona dinara.

U toku 2015. godine, Ministarstvo omladine i sporta je isplaćivalo i nacionalna priznanja nosiocima nacionalnih priznanja kojih ima 552 iz 20 različitih sportova.

Kada govorimo konkretno, sada o ovom Predlogu zakona sporta, imamo javnu raspravu koja je trajala, kao što su svi napomenuli, dosta dugo. Bio je uključen veliki broj relevantnih subjekata u sportu. Rasprava je trajala od 20. aprila do 1. juna 2015. godine u svim gradovima, u 10 gradova na teritoriji Republike Srbije. Rasprave su trajale po šest, sedam sati, u Novom Sadu i u Beogradu i preko devet sati i na svim raspravama, sve rasprave je vodio lično ministar omladine i sporta Vanja Udovičić, na svim raspravama je davao uvodna obrazloženja i odgovarao na pojedinačna pitanja. Bila sam prisutna na raspravi u Nišu, to je zaista bilo kvalitetno. Ni jedan učesnik rasprave nije otišao bez dobijenog kvalitetnog odgovora. Direktno učešće je uzelo preko 1.500 ljudi. Stiglo je preko 88 pisanih predloga vezano za opšte stavove o sistemu sporta i o ovom Predlogu zakona.

Kao što sam rekla, podršku zakonu dali su svi relevantni subjekti u sportu, dakle, preko Sportskog saveza Srbije, Olimpijskog komiteta Srbije, Fudbalskog saveza, Košarkaškog saveza, svih većih nacionalnih saveza, teritorijalnih saveza, Zavod za sport i medicinu Republike Srbije, Antidoping agencija, Pokrajinski sekretarijat za sport Vojvodine, i što je najbitnije, zakon nije dobio osporavanje ni od jednog saveza iz sistema, od ukupno 104, a 15 najvećih saveza dostavilo je pismenu podršku ovom zakonu.

Puno poslanika je govorilo o konkretnim rešenjima koja su kvalitetna, zaista nisam čula ni jednu zamerku na ova predložena rešenja. Oni koji su dali amandmane, svakako ćemo u danu za raspravu o amandmanima u pojedinostima, razgovarati o tim predlozima. Mnogi amandmani su i usvojeni, kada su u pitanju neka kvalitetna rešenja.

Napomenuću nekoliko suštinskih izmena i predloga u okviru Predloga zakona o sportu. Svakako, najbitniji u članu 19. ovog Predloga zakona za mene jeste, da se u buduće zdravstveni predlozi za decu od šest do 14 godina jesu besplatni i biće u okviru redovnog zdravstvenog osiguranja. To će svakako olakšati budžet roditelja čija se deca bave sportom, a takođe i predloženo rešenje da visina članarine za maloletnike ne može da bude veća od 10% od prosečne zarade. Svakako neko ko ima u porodici jednog ili više dece koja se bave sportom, svakako će doprineti njihovom budžetu i mislim da je ovo zaista jedna pozitivna stvar.

Kada govorimo o ugovorima, zaista se misli na zloupotrebu koja se dešava u sportskom životu, a to je da kada se zaključuju doživotni menadžerski ugovori ovom prilikom uvodi se da ugovori o posredovanju sa menadžerom ne mogu biti zaključeni na više od dve godine. Moraju biti uvereni u skladu sa zakonom, a da maloletnici svakako moraju da dobiju saglasnost oba roditelja da bi zaključili taj ugovor.

Transferi iz kluba, naravno, veoma aktuelni ne samo sada nego i uvek, brojne zloupotrebe dešavale su se, sada ovim zakonom se uvode brojne izmene između ostalog, da se transferi iz kluba u klub su dozvoljeni pod vrlo strogim kriterijumima misleći na obezbeđivanje adekvatnog smeštaja, zdravstvenog osiguranja, ishrane i adekvatnog nastavka školovanja, što je takođe jako bitno. Međunarodni transferi maloletnih sportista zabranjeni su osim u posebnim slučajevima i u posebnim kriterijumima. Uvod se obaveza da savezi moraju da evidentiraju sve transfere i obaveste Ministarstvo u roku od 15 dana o svakom izvršenom transferu.

Takođe, ugovori između sportista i kluba, uvodi se novina da ubuduće svi ugovori moraju da budu overeni sa zakonom, ne samo ugovori već i aneksi ugovora što se ranije radilo. Misleći na zaštitu u sportista, na njihovu zloupotrebu, na to da imaju radni staž nakon završetka sportske karijere, da ostvare pravo na penziju i adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

Drago mi je da se sada sportisti koji su članovi reprezentacije koji učestvuju u reprezentaciji osiguravaju. Naravno mišljenje klubova, stav većine klubova je bio da bi u ovom momentu zaista osiguranje svih sportista bio preveliki namet, ali je uvedena novina da svaki sportista koji nije osiguran od strane kluba za vreme nastupa za reprezentaciju mora da bude osiguran od strane nadležnog saveza.

Takođe, uvođenje jedinstvenog vizuelnog identiteta reprezentacije je jako bitno. Sponzori jesu bitni, sponzori reprezentacija, ali je jako bitno da se grb i zastava adekvatno vide i da se vidi koju zemlju predstavljaju naše reprezentativni timovi. Ono što se pokušava da se uradi u politici uradiće se u sportu. Nemogućnost reforme i unapređenja sistema sporta unazad 30, 40 godina, razlog je zapravo malo broj ljudi koji se nalaze na funkcijama unazad 30, 40 godina i sada se uvodi da jedna čovek može da obavlja samo jednu funkciju.

Ono što je takođe bitno i što daje mogućnost obzirom da menjamo sistem finansiranja na lokalnom nivou od strane jedinica lokalne samouprave, da ne može više od 20% ukupnog budžeta za sport da bude dato jednoj sportskoj organizaciji.

U članu 71. uvodi se novina da ukoliko klub ne može da nastavi sa radom iz bilo kog razloga, može da ponudi jedinici lokalne samouprave da ga preuzme sa svim pravima i obavezama koje ima i na taj način da se transformiše u sportsko privredno društvo.

Ovakva mogućnost data je upravo zato što određeni klubovi preko 80, 90 posto budžeta daju svojim tzv. „gradskim klubovima“ i prosto ne postoji mogućnost razvijanja drugih sportova, rada drugih granskih sportskih saveza i drugih klubova, a to su najčešće fudbalski klubovi. Zbog toga je ova mogućnost i data kao jedna novina u ovom sportu.

Takođe, jedan od pozitivnijih stvari gde su se dešavale zloupotrebe i gde su ispaštali sportisti, jeste nepostojanje jasnih kriterijuma koji se sada uvode, da postoji jedan nadležni nacionalni granski sportski savez, jer problem koji postoji u praksi npr. u boksu ili karateu je da više nacionalnih prvaka postoji, te s toga nisu adekvatno finansirani, nisu adekvatno sagledani i to je sve u cilju zaštite sporta.

Takođe, jako bitno je da se uvodi taj stručni sportski ispit koji će moći da se realizuje u zavodima za sport. Stručni sportski ispit nije neka velika novina, ali prosto je neophodno je da savezi, profesionalni klubovi imaju angažovana ili zaposlena lica koja će položiti stručni sportski ispit koji će obuhvatati samo poznavanje zakona, pravila, odluka, propisa koji se tiču funkcionisanja sporta. Tako da to nije ništa čudno, već je zaista jako pozitivno.

Takođe, uvodi se veća transparentnost u radu saveza, u radu klubova, jer se uvodi obaveza objavljivanja kako sportskih pravila tako i finansijskih i revizorskih izveštaja saveza, pored jedinstvene baze podataka u sportu koja će sadržati sve one informacije koje su nam potrebne da građani zaista sagledaju koliko se ulaže u pojedinca, u klub, u određenu sportsku granu.

Nadzor koji se uvodi i gde se daju šira ovlašćenja sportskoj inspekciji, o tome smo već pričali, to je preko potrebno da bi se zaista implementacija ovog zakona vršila na pravi način.

Predlaže se da se privatizacija u sportu uradi posebnim zakonom, ali ograničenje da organizacije u oblasti sporta mogu da raspolažu nepokretnostima kako i na koji način, daje se u prelaznim i završnim odredbama samo uz prethodnu saglasnost Vlade i na predlog ministarstva do donošenja tog zakona.

Ono što je jako bitno, što će se nastaviti u daljem periodu nakon primene ovog novog predloga zakona i zaista kvalitetnog predloga, jeste rad na izgradnji sportske infrastrukture.

U 2014. i 2015. godini uloženo je preko 411 miliona dinara u sportsku infrastrukturu, u razne projekte, između ostalog atletske dvorane u Beogradu, Omladinskog sportskog centra Karataš, sportske hale u Bojniku, u Užicu, brojne rekonstrukcije objekata naročito, što je jako posebno bitno obzirom da dolazim sa juga Srbije, u jedinicama lokalne samouprave iz četvrte kategorije razvijenosti.

Brojni omladinski projekti koji imaju elemente sportske infrastrukture, a za 2016. godinu, za realizaciju svih ovih projekata koje sam navela i mnogih drugih, odvojeno je preko 290 miliona dinara.

Drago mi je da Ministarstvo omladine i sporta zaista sprovodi strategiju razvoja sporta od 2014. do 2018. godine gde imamo četiri osnovna prioriteta koja smo čuli od jednog od poslanika koji je govorio pre mene, a to jesu unapređenje školskog i univerzitetskog sporta, razvoj sportske infrastrukture, obezbeđivanje uslova za povećanje bavljenja sportom u svim segmentima stanovništva, dakle za decu, omladinu, žene, osobe sa invaliditetom i obezbeđivanje uslova za razvoj vrhunskog i profesionalnog sporta.

Sport ne sme da bude ekskluzivno pravo samo povlašćenog sloja, mora biti dostupan svima i čuli smo i podatke da se jedno nedeljno u Srbiji samo 10% stanovništva bavi rekreativnim sportom i to ćemo nadam se promeniti daljim rezultatima i daljim aktivnostima u radu ovog Ministarstva, a implementacijom ovog Predloga zakona.

Nadam se da će sve poslaničke grupe i svi poslanici glasati za ovaj zakon u danu za glasanje i da će podržati ovaj kvalitetan predlog i drago mi je da smo se oko nečega složili, a to jeste budućnost srpskog sporta i razvoja omladine u narednom periodu. Hvala.
Hvala.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ja mislim da je ministar uglavnom dao odgovore na sva pitanja vezano za prethodna dva amandmana.

Ali, evo, pošto sam se javila, zaista ću reći da, kao i prethodni, i ovaj amandman treba odbiti, upravo zato što je neprecizno definisan, zato što ako neko želi da svoju statistiku unapredi, ne treba na ovaj način. Dakle, ministarstvo je jedan pojam, ministar predstavlja ministarstvo Zakonom o državnoj upravi. Ova Vlada i svi njeni ministri poštuju zakone ove države i samim tim ovaj amandman treba odbiti, jer je neprecizan. Jasno se govori u Zakonu o državnoj upravi da ministar predstavlja Ministarstvo i donosi propise i rešenja koja se tiču delokruga ovog ministarstva. Hvala.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, smatram da treba odbiti ovaj amandman iz sledećih razloga. Ne zato što ima lošu nameru. Naprotiv, ima jaku dobru nameru. Međutim, prekogranična saradnja lokalnih samouprava je već uspešna u Republici Srbiji, već mnoge lokalne samouprave, a naročito na jugu Srbije, razvijaju svoju prekograničnu saradnju preko IPA programa i tu su turističke organizacije više nego uključene. Mogu da navedem primer grada Niša koji sarađuje sa Bugarskom, susednom Republikom, gde imamo programe prekogranične saradnje, čak i uspešne IPA programe gde je turistička organizacija sprovela turističku signalizaciju npr. na teritoriji grada Niša.
Tako da, smatram da u delokrug rada turističkih organizacija nema potrebe navesti prekograničnu saradnju, jer prosto lokalna samouprava u saradnji sa turističkom organizacijom već ima taj način prekogranične saradnje. Mislim da je ovo zaista višak da dodamo u zakon, jer bi zbunili možda direktore turističkih organizacija, možda bi malo previše dali ovlašćenja, obzirom da uz saradnju lokalne samouprave oni već rade na tom prekograničnom programu. Hvala.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre, drage kolege poslanici i poslanice, znate, neko ko dolazi iz turizma mogu reći da greške u turizmu zaista ponekad se dese, usled nepredviđenih okolnosti. Ovde imamo tačno navedene članove po kojima može to da se desi.

Ako stavimo kazne na maksimum, bojim se da će tu doći do destimulacije nekog razvojnog turizma. Uzmimo u obzir i organizatore putovanja koji nisu veliki organizatori putovanja, koji rade u sklopu programa putovanja, ali desi se da nekad neki član iz ovog člana 125. koji je predložen za izmenu bude na neki način neispoštovan. Onda možemo doći do toga da ako kažnjavamo čak i one koji posluju u skladu sa propisanim uslovima zakona maksimalnom kaznom, onda manji turistički organizatori, turističke agencije zatvaraju svoje agencije.

Mislim da maksimalne kazne zaista ne treba uvesti. Mislim da turistička inspekcija treba da radi svoj posao. Ovlašćene jedinice lokalne samouprave, to su inspektori, ovlašćenja jedinica lokalne samouprave su sada proširena. Ukoliko svako radi svoj posao, do greška koje su se dešavale u prošlosti neće dolaziti. Mislim da zaista povećanje maksimalne kazne ne može doneti nečeg dobro. hvala.
  Hvala, predsedavajući.
Ja se slažem sa kolegom Bradićem kada je iščitavao ove stavove da se kažnjavaju ljudi koji ne poštuju ove stavove. Naravno, ali kada iščitavate stavove, svako ko se ozbiljno bavi poslom, tj. delatnošću turističkih agencija, pod jedan, stav 1. - ne upisati delatnost u odgovarajući registar, pa kako se onda možemo baviti?
Sada ću iščitavati stavove kao i vi, ali ću objašnjavati.
„Svaka ozbiljna turistička agencija ne može da ne angažuje najmanje jednog turističkog pratioca ili turističkog vodiča“. Sve ozbiljne turističke organizacije, tj. turističke agencije koje se bave organizacijom putovanja moraju da imaju angažovanog turističkog pratioca, turističkog vodiča i to je prosto nešto što je delatnost turističke agencije i što je već duži niz godina. Svim ovim izmenama u Zakonu o turizmu to je propisano i još bolje razrađeno da ne bi dolazimo upravo do ovih stvari koje su ovde spomenute.
„Da ne angažuje predstavnika na turističkoj destinaciji.“ Uglavnom svi ozbiljni organizatori putovanja imaju svoje predstavnike na turističkoj organizaciji, samo je sada pravno zakonom regulisano.
„Za usluge turističkoj vodiča, turističkog pratioca ili lokalnog turističkog vodiča ne angažuje se lice koje ne ispunjava uslove.“ Upravo sve turističke agencije se trude da izbegnu kazne, trude se da posluju na najbolji način i uz odgovarajuću kontrolu inspekcija one se zaista trude da ispoštuju sve uslove u ovom zakonu. Znam da se, recimo, turističke agencije u Nišu zaista trude da na najbolji način i uzmu turističkog predstavnika i turističkog vodiča, svi koji ispunjavaju zakonom propisane uslove.
Dakle, vi sada idete sa pretpostavkom da se to dešava, da se ovi propisani stavovi, da se to dešava stalno i želite da na taj način povećate kaznu kako se to ne bi dešavalo. Međutim, ne samo ovim stavovima, već i drugim delovima i prošlog Zakona o turizmu i ovim Zakonom o turizmu se rešavaju ovi problemi i detaljno je pojašnjeno i objašnjeno…
… ali zaista vam kažem, turističke agencije i organizatori putovanja se trude da ispoštuju sve ovo što je ovde navedeno, tako da mislim da povećavanje maksimalne kazne neće doneti dobro. Hvala.
Takođe sam zadovoljna objašnjenjem ministra, tako da odustajem. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo poslanici i poštovani građani Srbije, zaista pre nego što dam svoj komentar o ovom Predlogu zakona, moram da pohvalim način na koji je ovaj dokument izrađen. Dakle, uključeni su svi relevantni faktori, svi najbitniji činioci, turistički radnici, turističke agencije, organizatori putovanja, razna udruženja, turističke organizacije i zaista je na pravi način sagledano aktuelno stanje u turizmu u Srbiji. Predložena su najbolja rešenja.

Mnogo puta smo čuli od svih govornika da je turizam privredna grana koja je puna potencijala, ali, nažalost, nedovoljno iskorišćena. Ja se nadam da će ovaj zakon to moći da promeni u njegovoj punoj primeni u narednim godinama.

Mnogo treba raditi, puno ulagati, puno truda uložiti da naši gradovi, naše opštine, banje, planine, jezera, postanu zaista turističke destinacije koje su privlačne i domaćim i stranim turistima.

Vidimo da je u Srbiji u prvih sedam meseci 2015. godine zaista boravilo više od 13% turista nego u istom periodu prošle godine, a mereno brojem ostvarenih noćenja, najveći broj domaćih gostiju boravili su u planinskim mestima, čak 39%, zatim banjska mesta – 34%, dok su inostrani gosti, što je zanimljivo, najviše provodili vremena u Beogradu – preko 50%.

Kao što sam već napomenula, nakon duge i detaljne analize i sprovedene javne rasprave, uz uključenost svih turističkih činilaca, došli smo do ovog Predloga zakona i ja ću krenuti ne član po član, već po oblastima koje su zaista interesantne i bitne i za koje znam da svi turistički radnici u Srbiji zaista pomno prate na koji način će se usvojiti ovaj zakon i koji će amandmani proći.

U uvodnim članovima, već smo čuli, izvršeno je preciziranje i pojašnjenje određenih pojmova i uvođenje novih pojmova – destinacijski menadžment, organizacija, kompanija, turističkih faktora, ali i profesionalnih organizatora kongresa.

Što se tiče predstavnika na turističkoj destinaciji, oni su na neki način već postojali i sada je samo pravno uvedeno to kroz zakon i to je zaista najbolje rešenje i ne sumnjam da su to predložili organizatori putovanja i turističkih agencije koje imaju smeštajne kapacitete i van ove zemlje.

Kada govorimo od članovima od 8. do 12. Predloga zakona, detaljnije se objašnjavaju uloge turističke organizacije Srbije, turističke organizacije pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Imala sam prilike da dođem do uvida u dokument koji su turističke agencije sa juga Srbije poslale JUTI, Udruženja turističkih agencija i tu je stavljeno da su oni insistirali da direktori turističkih organizacija budu zaista stručni ljudi, te pozdravljam to što će sada direktor Turističke organizacije jedinica lokalne samouprave morati da poseduje određene uslove, tj. da ispunjava određene uslove svuda u svim gradovima i opštinama, a to jeste i kada govorimo o radnom iskustvu, poznavanju stranog jezika, i svim ostalim propisanim uslovima zakonom.

Ono što želim da se što pre, ukoliko je moguće, naravno, apelujem na Ministarstvo, taj pravilnik o kategorizaciji smeštajnih kapaciteta, to je zaista jako neophodno. Mislim, da je to razlog što recimo određene opštine, određeni gradovi ne mogu da prime veći broj turista, ne mogu da održavaju neke veće događaje, sportske manifestacije, upravo zato što kategorizacija smeštajnih kapaciteta nije izvršena na pravi način i naravno nije izvršena još uvek iako je 2015. godina, a mi želimo veće prihode od turizma.

Članovi koji preciziraju delatnost turističkih agencija usklađenih sa evropskim zakonodavstvom su jako bitni. Kao što smo napomenuli uvažavanje mišljenja turističkih agencija je bitno, jer evo, imamo slučaj Agencije „Flaj flaj travel“ koja je danas, tj. juče, proglašena najboljom agencijom u jugoistočnoj Srbiji kada pričamo o oblasti prodaje avio karta, i to je dobro za našu zemlju da ovde imamo zaista nešto što će i turizam promovisati na najbolji način.

Ono što je nekoliko kolega spomenulo, a ja smatram jednom bolnom tačkom turizma i svakako ovo je jedno najbolje rešenje, vi ste rekli kompromisno, jeste to da u dosadašnjem funkcionisanju turističkih agencija su primećene zloupotrebe, kada govorimo o realizaciji turističkih putovanja od strane raznih organizacija i član 17. ovog predloga zakona, predviđa se da sindikalne organizacije, udruženja penzionera, ferijalne, studenske, izviđačke i planinarske organizacije i ustanove, socijalne dečije zaštite kao i druge organizacije i udruženja, mogu samo za svoje članove organizovati putovanja.

To je jako bitno. Zašto je to bitno? Zato što su te organizacije i ta udruženja i trebale do sada samo da rade poslove predviđene svojim statutom. Dakle, da rade i realizuju turistička putovanja samo u skladu sa svojim statutom i samo za svoje članove. A to nije rađeno do sada na taj način, već su reklamirane kao legitimni turistički organizatori putovanja i koja je svrha onda bila postojanja turističkih agencija koje ispunjavaju zakonom određene i propisane uslove, ako nismo mogli da regulišemo ovu oblast. Ovo je na najbolji način regulisano i ja to zaista pozdravljam.

Takođe, ono što sam imala pitanje i na Odboru za privredu, jeste vezano za garanciju putovanja za slučaj insolventnosti i rečno mi je kao i sada da će to kao i sada dodatnim podzakonskim aktom biti urađeno. Samo molim i apelujem da se sagledaju potrebe turističkih agencija, ne samo većih nego i manjih organizatora putovanja, koji nisu samo u Beogradu već i na jugu Srbije, iz razloga što ne znam da li je najbolje rešenje osiguranje po putovanju, ono što ste predložili ali biće uređeno podzakonskim aktom, videćemo.

Obzirom da sam dugogodišnji turistički radnik i licencirani turistički vodič, zaista pozdravljam i oblast uređenja, profesija u turizmu, uvođenja predstavnika u turističke destinacije, ponovno vraćanje obaveze da sami kandidati snose sve troškove. To je jako bitno, jer onda oni koji žele oni mogu da apliciraju, tj. mogu da konkurišu, mogu da polažu ispite, a ne samo oni koji su zaposleni u nekoj organizaciji ili agenciji ili organizatoru putovanja. To je jako bitno.

Sada neću još puno dužiti, ali moram da kažem par reči kada govorimo o inspekcijskom nadzoru. Dobro je što je uvedem prekršajni nalog. Dobro je što je urađena preraspodela dužnosti, ali nije dobro što, mi govorimo stalno o broju ljudstva, dakle, o turističkim inspektorima na lokalu i nije u tome problem. Evo, u gradu Nišu imamo samo tri inspektora u turističkoj inspekciji i nije problem u broju kadrova, problem je u tehničkoj opremljenosti kadrova.

Dakle, smatram i mislim da moramo da obratimo pažnju na to da turistički inspektori moraju biti opremljeni i kompjuterski i prosto prevoznim sredstvima. Ako gledamo da turistička inspekcija u gradu Nišu, u Nišavskom okrugu mora da obiđe i neku planinu i neku banju i neko udaljeno selo i neku drugu turističku destinaciju koja nije u centru, moraju imati adekvatno prevozno sredstvo i sada ću vas zapanjiti kada budem rekla da je mesečni iznos koji se daje jednom turističkom inspektoru za to prevozno sredstvo koje ima 4.000 dinara. Kako možete očekivati da turistički inspektor vrši nadzor i sprovođenje zakona ako ima toliko malo novca i toliki mali iznos sredstava za vršenje svoje dužnosti.

Tako da to su neki detalji na koje treba obratiti pažnju i zaista mislim da u tom slučaju moći ćemo da imamo veće prihode u turizmu i bolju primenu zakona iako kažem, i ponovo napominjem, turistička inspekcija u Nišu je jedna od najboljih u Srbiji i zaista odlično radi svoj posao.

Želela bih da spomenem kad smo već kod mog rada, zaista zbog svojih odličnih geografskih karakteristika, aerodroma i brojnih kulturnih i istorijskih spomenika Niš je postao prepoznatljiv i u Nišu je povećan broj turista unazad više godina. Imamo smeštajne kapacitete, na infrastrukturi se radi. Ono što je problem jeste održivost na primer projekata koji se sprovode prekograničnom IPA programu, te imamo projekte na primer u spomen parku Bubanj koji jeste jedan od naših najpoznatijih spomenika. Problem održivosti, dakle, ako mi uradimo rekonstrukciju nekih amfiteatara, nekog spomen parka, mi ne možemo da tu održivost, dakle, moramo da uvedemo neke čuvarske službe i slične stvari za koje grad ili lokalne samouprave zaista nemaju sredstava, jer znamo kakva je situacija na jugu Srbiji, znamo kakva je situacija u gradu Nišu.

Zato apelujem na ministarstvo da uz pomoć turističkih organizacija, lokalnih samouprava, pokrajina i Turističke organizacije Srbije malo veću uvezenost turističkih destinacija naprave, malo bolje sagledaju te neke gradove, opštine, te neke turističke centre koji mogu da prihoduju mnogo više u turizmu nego što to rade sada. Ako to urade, verujem da ćemo imati uspeha u primeni ovog zakona. Hvala vam.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo poslanici, zaista uvažavam dobre namere podnosioca amandmana, ali smatram da zaista reč „odmah“ ne treba dodatno objašnjavati kroz ovaj amandman. Dakle, najkasnije u roku od 24 sata, reakcija policije treba biti momentalna i aktiviranje svih policijskih službi. Mislim da je tako bilo u prethodnih nekoliko slučajeva nakon monstruoznog ubistva Tijane Jurić. Smatram da su zaista ovi događaji pokazali da policija mora efikasnije i brže da radi svoj posao i nakon usvajanja ovog „Tijaninog zakona“ odmah po prijavi. Smatram da ne treba biti dodatno objašnjeno da to mora biti najkasnije u roku od 24 sata, ali, kažem, uvažavam koleginice i podnosioce amandmana zbog njihove odlične namere. Hvala. 
Hvala predsedavajući.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, kao što je moja prethodna koleginica rekla, zaista imamo jedan danas jako bitan zakon i od svih tih zakona svakako za mene najbitniji jeste deo zakona koji se odnosi na primenu Tijaninog zakona.
Naime, postojeće zakonsko rešenje u Zakonu o policiji onemogućava brzu reakciju policije prilikom traganja za nestalim licima za koje postoje osnovane sumnje da su žrtve neke od krivičnih dela.
Članom 4. ovog Predloga zakona predstavlja se pravni osnov da policija u slučajevima kada je prijavljen nestanak lica ima pravni osnov da reaguje i primenjuje sva ovlašćenja u cilju pronalaska izvršioca krivičnog dela i žrtve, koristeći sve raspoložive mere i radnje bez ikakvih odlaganja.
Ono što se dogodilo maloj Tijani Jurić je nešto što nikoga u Srbiji nije ostavilo ravnodušnim. Jula 26. prošle godine ona je zverski ubijena, a ubica je nedavno u Subotici osuđen na 40 godina zatvora.
Po rečima Igora Jurića, oca preminule devojčice, pravda kao sistem postoji u zemlji Srbiji. Nakon suđenja za ubistvo ćerke Tijane, on je naglasio da u Srbiji zaista postoji jaka volja da stvari koje nisu dobre, da se promene i da će usvajanjem ovog Predloga zakona dosta se učiniti na poboljšanju lične bezbednosti svakog građanina Srbije.
Na sajtu MUP je urađeno istraživanje kako građani vide rešavanje ovog slučajeva i preko 50% građana je zaista pohvalilo i zadovoljno je efikasnošću policije kada je reč o slučaju Tijane Jurić.
Da policija i MUP mnogo bolje radi svoj posao pokazuje i naredni nestanak, tj. jedan od slučajeva koji je potresao celu Srbiju, a u pitanju je dvogodišnja devojčica koja je 13. marta oteta u beogradskom naselju Braće Jerković.
Brzom reakcijom MUP, nakon samo dva sata devojčica je pronađena i vraćena roditeljima i svi mi koji smo to pratili, zaista smo bili ponosni na rad policije koja je pokazala da ide u korak sa vremenom prateći savremene tehnologije i čineći da se osećamo bezbedno u svojoj zemlji.
Kao što smo već čuli, nacrt potpuno novog zakona o policiji je u završnoj fazi, međutim hitnost ovakvih slučajeva nam donosi predložena zakonska rešenja.
Moram da naglasim da je jedan od strateških prioriteta MUP za period od 2015. do 2018. godine upravo veća bezbednost građana i rad policije u zajednici. Policijski rad na lokalnom nivou, tj. koncept policije u zajednici je osnov rada policije u većini modernih država, uključujući i onih u EU.
Na kraju, zaista želim da se zahvalim svim kolegama koji su podržali ovo zakonsko rešenje, da kažem svoje mišljenje da ja smatram da je Srbija bezbedna zemlja, da su građani u Srbiji bezbedni, da je, iako imamo probleme da se na njima intenzivno radi i da pohvalim zaista rad MUP i rad ministra Stefanovića, da kažem da je ovo zemlja u kojoj se nikada ne bi desilo da predstavnik neke zemlje, funkcioner ili predsednik neke vlade bude napadnut i da mu bude ugrožena lična bezbednost, a ipak to se desilo u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom mestu i desilo se upravo našem predsedniku Vlade, gospodinu Aleksandru Vučiću i to je za svaku osudu.
Mi ovde gradimo jednu drugačiju, bolju Srbiju i zato pozivam sve poslanike da u danu za glasanje podrže ovaj zakon. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije. Pred nama se danas nalazi jedan jako bitan zakon, Predlog zakona o inspekcijskom nadzoru. Pre nego što započnem svoj govor, htela bih da pohvalim Vladu Republike Srbije i Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave na donošenju ovako suštinskog i reformskog zakona, jer u Republici Srbiji do sada nije bila ova oblast na najbolji način uređena, a zaista, oblast inspekcijskog nadzora je od ogromnog značaja za privredu, javnu upravu i dobrobit svih građana.
Analiza pokazuje da je materija pojedinih oblasti inspekcijskog nadzora predmet uređenja preko hiljadu zakona, uredbi, pravilnika i drugih podzakonskih akata. To nam pokazuje da postoji protivrečnost u pravnom poretku u vidu neuređenosti, preuređenosti inspekcijske materije.
Ogroman broj sektorskih propisa i sve ono što se radilo u okviru oblasti inspekcijskog nadzora jeste na neki način pokušaj inspekcije da na terenu, u praksi, reši i premosti problem nedonošenja ovako važnog sistemskog zakona.
Osnovni razlog za donošenje ovog zakona jeste u suštini uređivanje metodologije, postupanje u inspekcijskom nadzoru, određivanje ovlašćenja i obaveza učesnika u inspekcijskom nadzoru, kao i uređivanje koordinacije rada inspekcije i bolje korišćenje resursa inspekcija.
Borba protiv sive ekonomije, uvođenje finansijske discipline i stvaranje pozitivnog poslovnog ambijenta jeste jedan od osnovnih ciljeva rada ove Vlade i ovog ministarstva. Sve to omogućiće normalan rad svim privrednim subjektima, svima onima koji redovno izmiruju poreske i druge obaveze prema državi.
Ono gde mogu da se nadovežem na koleginicu koja je prethodno govorila jeste sistem preventivnog delovanja u oblasti inspekcijskog nadzora, jer zbog nedovoljno planiranih preventivnih aktivnosti, inspekcija se stavlja u poziciju da reaguje tek nakon što nastane neka štetna posledica i vrši neku vrstu saniranja i kažnjavanja, odnosno iniciranja kažnjavanja, umesto da inspekcija deluje unapred i spreči mogućnost nastanka štetnih posledica.
U članu 13. ovog zakona detaljno je objašnjeno kako i na koji način će preventivno delovati i kako će se sprovoditi i ja pozdravljam na ovaj način kako je objašnjeno, kako će delovati preventivno delovanje.
Ono što se često javlja na lokalu, a o čemu su otprilike svi poslanici pričali, jeste zapravo da se privredni subjekti često žale na postupak inspekcijskog nadzora. Žale se da inspekcije postupaju neprimereno, neprofesionalno, arogantno, vrlo često tražeći neku vrstu usluge ili čak mogu da kažem i mita, a da zažmure na neku nepravilnost i nezakonitost.
To je vrlo česta pojava u lokalnim samoupravama i to je problem kome moramo stati na put, koji moramo rešiti, jer zakon mora biti jednak za sve.
Građani moraju da prijave svaku nepravilnost u radu inspekcija, svaku nezakonitost, a ovaj zakon upravo to rešava na način da će sada svi koji učestvuju u inspekcijskom nadzoru, svi koji su, privredni subjekti u postupku inspekcije, svi će moći na pravilan način da se informišu kako i gde treba prijaviti nepravilnost i nezakonitost u postupku inspekcije, jer do sada privredni subjekti, znam primer iz niša, ne kažem da su svi takvi, ali ima inspektora, ima inspekcija koje na taj način neprimereno i nepravilno, neprofesionalno posluju, ali jednostavno, privredni subjekti od straha, odmazde, i nisu bili u stanju, ili nisu znali kako da na pravi način prijave ovu nepravilnost.
Sa druge strane moram da kažem da, kao što zahtevamo od inspekcija da na pravilan i profesionalan rad, da rade svoj posao, da određene standarde poštuje, moramo unaprediti stanje u inspekciji, moramo ih tehnički opremiti, moramo povećati kapacitete, moramo poboljšati celokupno stanje u inspekciji u svim oblastima i u lokalnim samoupravama i državnoj upravi.
Ono što su svi napomenuli i što jeste pozitivno, zašto tako veliki broj stručnjaka govori pozitivno o ovom zakonu, jeste što je veliki broj učesnika učestvovao u izradi i analizi ovog zakona, pa je tako USAID dao svoj komentar u javnoj raspravi i rečeno je da je veoma značajna karakteristika koja je pratila ovu javnu raspravu, preovlađujući pozitivan stav, pre svega stručnjaka za oblast inspekcijskog nadzora i regulatorne reforme i predstavnika privrede i poslovnih asocijacija, jer ovaj zakon sadrži, ima odličnu sadržinu, uvodi savremene inspekcijske standarde, modernizuje i standardizuje inspekcijski nadzor u sprečavanju i suzbijanju sive ekonomije. Što se tiče inspekcije, oni su različito prihvatili donošenje ovog zakona od nekog pozitivnog stava i pozitivnog raspoloženja prema usvajanju ovih standarda i ovih reformi, imamo neutralan stav ili čak pokušaj inspekcija da se od nekih normi izuzmu neki delovi nekih inspekcija ili čak od svih normi novog zakona.
Ono što će biti izuzetno važno u narednom periodu, USAID naglašava da će biti od velikog značaja, jeste informisanje i edukacija i inspektora i privrednika, prenos dobre prakse, ujednačavanje i objavljivanje i podrška za primenu novog zakona i uspostavljanje efektnog i efikasnog obavljanja poslova koordinacione komisije.
Takođe na sajtu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, jasno je naglašeno mišljenje, komentari svih na ove zakone. Takođe ću naglasiti i savet stranih investitora koji je pozdravio i podržao donošenje ovog zakona, kao izuzetno važnog propisa. Izražena je nada da će se ovim zakonom rešiti glavni problem niskog nivoa koordinacije između nadležnih organa, koji bi uveo funkcionalni sistem koordinacije, rešio problem nepostojanja plana angažovanja inspekcija i preplitanje nadležnosti inspekcija.
Na kraju, želim da ponovim reči ministarke Kori Udovički, da će funkcionisanje i primena ovog zakona neće biti možda savršena u narednim godinama, ali će u svakom slučaju značajno promeniti privredni ambijent i odgovornost u funkcionisanju javne uprave i to je jedan od ciljeva ovakvog suštinskog zakona.
U danu za glasanje ja ću svakako dati svoj glas i podržati ovaj zakon. Očekujem da to učine i ostali poslanici.
Hvala, predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, pred nama se danas nalazi nekoliko zakona iz oblasti životne sredine i u svojstvu člana Odbora za zaštitu životne sredine moram da kažem da snažno podržavam ove izmene zakona i da bih pre svega htela da se zahvalim i ministarki, ali i državnom sekretaru Stani Božović i stručnim saradnicima na njihovim tumačenjima i razjašnjenjima prilikom redovnih sednica odbora, kada se govorilo o ovim temama.

Kada govorimo o prvom zakonu, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o hemikalijama, moram da kažem da se ovim Predlogom zakona ne dira u suštinska rešenja data u zakonu, već se predloženim izmenama i dopunama obezbeđuje plaćanje taksi za postupke koje vodi ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine, po podnetim zahtevima u oblasti stavljanja u promet hemikalija, u skladu sa evropskim propisima, dakle, usklađivanje sa evropskim standardima. Troškove postupaka snosiće pravna lica, odnosno preduzetnici koja od stavljanja u promet hemikalija imaju koristi, a neće biti na štetu države.

Takođe, kao što je i prethodna koleginica napomenula, imamo razgraničavanje inspekcijskih službi, tj. nadležnosti tri inspekcije i sprečavamo haotično stanje koje je bilo u prethodnom periodu i sada razgraničavamo te nadležnosti radi boljeg i efikasnijeg rada u okviru inspekcijskog nadzora.

U Predlogu zakona predloženo je formiranje zajedničkog tela radi planiranja, praćenja, usklađivanja i preduzimanja zajedničkih mera i aktivnosti za sprovođenje ovog Predloga zakona, međusobne saradnje uključujući inspekcijski nadzor i obuku nadležnih inspekcija.

Ono što nije bilo rečeno, a bilo je govora o ukidanju Agencije za hemikalije je da je na sednici Odbora za zaštitu životne sredine naglašeno da je formiran Odsek za biocidne proizvode i hemikalije u kome radi šest inspektora. Predstavnici Ministarstva prilikom redovne sednice Odbora naglasili su da je Odsek izuzetno stručan i da su kadrovi preuzeti iz bivše Agencije za hemikalije, tako da Odsek za biocidne proizvode i hemikalije zajedno sa Odsekom za velike hemijske udese predstavlja jednu od najkvalitetnijih inspekcija u regionu.

Usvajanjem ovog Predloga zakona unapredićemo sistem upravljanja hemikalijama, rešićemo dugogodišnji problem nadležnosti inspekcija, a samim tim i poboljšati brigu o zaštiti životne sredine i brigu o zaštiti zdravlja ljudi, što je i najvažniji cilj ovog Predloga zakona.

Naredni Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o biocidnim proizvodima menja se na sličan način. Dakle, usaglašavanje sa posebnim Zakonom o hemikalijama jer je prestankom rada Agencije za hemikalije kojoj su bili povereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje biocidnim proizvodima, nadležnost je preneta na Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine. Takođe, radi usaglašavanja i ukidanja Agencije za hemikalije ukidaju se naknade koje su bile prihod Agencije i umesto njih propisuju se takse koje će biti prihod RS. Deo troškova upravljanja biocidnim proizvodima takođe će snositi lica koja od stavljanja u promet istih ostvaruju promet.

I u ovom Predlogu zakona preciziran je nadzor nad primenom zakona i precizirano je ovlašćenje inspektora u vršenju inspekcijskog nadzora.

Poslednji i svakako jedan od najbitnijih zakona, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine je jako bitan i njegove izmene pokazuju način na koji Vlada promoviše politiku o zaštiti životne sredine. Razlozi za izmene i dopune Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine su – usklađivanje odredaba zakona koje se odnose na početak rada postrojenja, koje su u obavezi da pribave integrisanu dozvolu u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, omogućavanje operaterima da podnesu uredan zahtev za pribavljanje integrisane dozvole, kao i obezbeđivanje nadležnom organu odgovarajućeg stepena dinamike rešavanja po podnetim zahtevima za izdavanje integrisane dozvole.

Rok za izdavanje dozvole je po važećem Zakonu iz 2015. godine, a izmenama i dopunama Zakona ovaj rok se produžava do 2020. godine. Na ovaj način neka postrojenja mogu da započnu sa radom pre dobijanja integrisane dozvole ukoliko u toku probnog rada rezultati merenja zagađivanja životne sredine budu u skladu sa propisanim dozvoljenim vrednostima.

Cilj ovog zakona nije da se zaustave postrojenja, da se odbijaju zahtevi, već da im se izađe u susret da postrojenja dopune i isprave zahteve kako bi dobili dozvole. Primena najboljih dostupnih tehnika iziskuje velika ulaganja u postojeća postrojenja i ni u jednoj zemlji EU nisu odbijeni zahtevi, već se radilo na tome da ih svi dobiju. Uz zahtev, ključni dokument koji nedostaje je program mera koji treba da se preduzmu u postrojenjima da bi se uskladili sa evropskim standardima.

Na svakoj dozvoli treba da se upišu podaci koliko će novca biti uloženo, da li će se u određenom roku sprovesti odgovarajuća mera i dozvola sama po sebi podrazumeva prelazne periode za sprovođenje ovih mera. Veliki broj kompanija koje ostvaruju veliki profit u isto vreme zagađuju životnu sredinu, ne ulažu sredstva kako bi se taj problem sanirao, pa je potrebno postaviti mehanizam kontrole.

Nova direktiva vrlo je zahtevna čak i za članice EU, pa samim tim i za našu zemlju. Cilj ministarstva i Vlade nije da zatvori ili poništi industriju Srbije već da je podstakne. Zbog toga će postojati tranzicioni periodi pod striktno definisanim uslovima i rokovima kako bi industrija ispunila sve zahteve i uslove za rad.

Pozivam sve poslanike da u Danu za glasanje podrže ove predloge zakona, a ja ću to svakako učiniti. Hvala.