Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7693">Dragan Todorović</a>

Govori

Gospođo Kolundžija, istine radi, vi niste tražili taj izveštaj. Vi ste imali mesec i nešto dana da već dođete sa gotovim izveštajem i da ga prezentujete poslanicima Skupštine Republike Srbije. Izveštaj smo tražili mi. Ne mislim da je to bilo kakva prednost, ali to su nesporne činjenice.
Ono što ste vi imali nameru, što mi pokušavamo da vam kažemo i što ćemo dokazati, jeste da je neko organizovao nemire u Beogradu za vreme mitinga SRS-a unapred planirajući da se izazovu neredi, da se ruši Beograd, bez obzira na posledice i po učesnike mitinga i po Beograd, a želeći da to iskoristi da optuži SRS. To možete najbolje da vidite odmah posle mitinga, kako su svi oni eksperti koji su došli na raznorazne televizije da likuju, oni koji su se 20 godina navodno borili protiv diktatorskog režima, bili oduševljeni što je policija za 10-20 minuta ispraznila trg na kome je bilo dvadeset, trideset ili bilo koliko hiljada ljudi. Prema tome, to je ono što je nesporno.
Još jedna stvar, gospođo Kolundžija, ne možete da kažete da li je neko kriv ili nije kriv. Neko je sigurno kriv.
Onog momenta kada je čovek umro, poginuo, kada je ubijen, nazovite to kako hoćete, neko za to mora da odgovara. Onoga momenta kada je poslanik dobio gumeni metak zbog toga neko mora da odgovara. Za premlaćivanje poslanika neko je kriv. Ili vi mislite da su se učesnici mitinga između sebe bili? Ne, to su sve povrede koje su zadobijene od strane policije.
A što se tiče vaših reformi, nemojte, molim vas, više da nas reformišete. Vi nas reformišete već osam godina i pogledajte dokle je država došla. Pružiću vam nesporne činjenice, ima vremena, da vi ne samo da nemate nameru da se reformišete, nego ste još rigidniji i u mnogo većoj meri zloupotrebljavate policiju, a posebno zloupotrebljavate službe bezbednosti.
Da vas obavestim, gospodo poslanici. Ima više od dva meseca kako sam tražio izveštaj od BIA, Vrhovnog suda i MUP za neke akcije, za koje imam informacije da su vršene 2001. godine. Radi se o prisluškivanju jednog većeg broja ljudi, koje je sprovela tadašnja Služba državne bezbednosti (po Zakonu o BIA, sve što je radila SDB prešlo je sada u nadležnost BIA) i, evo, već više od dva meseca ne dobijam čak ni odgovor da li su te akcije bile ili nisu.
Vrhovni sud je poslao odgovor u roku od sedam dana da oni nisu odobrili prisluškivanje tih lica, MUP nema nikakvu dokumentaciju s obzirom na to da je na osnovu Zakona o BIA prešla u njihovu nadležnost. Tako da iz svega toga zaključujem da vi ne samo da nemate nameru da se reformišete, nego ste zloupotrebljavali i imate nameru da zloupotrebljavate.
Da bi vam bilo jasnije ovo što pričam, na osnovu ovih akcija koje su sprovedene od strane tadašnje SDB može se posredno doći do nekih podataka. Ima možda nekih koji i sada sede u Skupštini Srbije koji znaju za te akcije, jer se postavlja pitanje - ako su te akcije bile odobrene, od koga su bile odobrene? Postavlja se još jedno ozbiljnije pitanje - ko je koristio informacije iz tih akcija?
Reći ću vam da bismo, ukoliko bismo dobili te informacije (a mislim da su one važne posebno za DS), na neki način mogli da dođemo do nekih činjenica vezanih za ubistvo Zorana Đinđića. Nemojte da čitate novine i da dolazite do nekih navodnih transkripata raznoraznih razgovora samog Zorana Đinđića i njegovog okruženja itd. Zašto da to radimo? Hajde da probamo da dođemo do činjenica.
Neka kažu da te akcije nisu sprovođene, a ja vam unapred kažem da mi možemo to da eliminišemo. Možda postoje ljudi koji su učestvovali u tim akcijama. Osnovaćemo anketni odbor pa ćemo zvati (oni po samoj činjenici mogu da budu oslobođeni čuvanja tajne) jednog čoveka iz tadašnje SDB koji bi potvrdio to. Otvorili biste izuzetno ozbiljnu temu.
Kada to budete uradili, ne morate uopšte da nam ovde govorite da ste rešili da se reformišete. Mi ćemo to znati. Kada budemo sutra dobili odgovor od strane ministra policije, mi ćemo to znati. Znaćete i vi. Mi smo uradili sve što je do nas, sada čekamo vaš potpis. Ukoliko ne budete iskreno ušli u dijalog i rešavanje ovih problema, sami preuzimate odgovornost za sve ono što će se dešavati posle toga.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, hteo bih jedan konstruktivni predlog da dam kako bi se olakšao rad ove skupštine i nekim poslanicima omogućilo bar da dođu do ove govornice.
Predlažem da predložite službama da ovde ''udare'' belu liniju i na klupama postave neke držače jer, ipak, možemo da dođemo u situaciju da usput padnu, da se povrede i pretpostavljam da bi za to bila odgovorna Skupština Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih želeo da ovo ispadne kao polemika sa DSS kada je u pitanju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ali sećam se, gospodine Samardžiću, da sam lično vama postavljao pitanje kada je na dnevnom redu bio SSP, vezano za član 135, da li se taj sporazum odnosi na Srbiju sa KiM. Izašli ste za govornicu i rekli da se Sporazum odnosi na Srbiju računajući KiM koje je po Rezoluciji 1244 u sastavu Srbije, odnosno priznaje se suverenitet Srbije.
Vi sada ovde unapred izražavate sumnju da će nešto biti, da će ova sadašnja vlada, kojoj vi ne verujete ... Da se razumemo, oko toga nema dileme, mi ništa ne verujemo (što kaže naš narod, da sede na vreloj plotni i da ispuštaju paru na usta, mi im ne bismo verovali), ali verujemo nekim stvarima koje su napisane.
Ako ste već imali sumnju, a bili ste nekoliko puta u koaliciji sa skoro svim sadašnjim učesnicima u vlasti, trebalo je onda unapred, prilikom pregovora, prilikom sastavljanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, već tada, bez ikakve dileme, da ne ostavite ni jednu jedinu mogućnost tumačenja ili bilo kakvog drugog pristupa kada je u pitanju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i da već tada u Sporazum precizno, čvrsto ugradite članove koji podrazumevaju samo i isključivo sporazum koji Srbiju uvažava u njenim granicama u kojima je u Ujedinjenim nacijama. I mi taj problem sada uopšte ne bismo imali.
Šta je cilj ovog amandmana? Mogućnost, koju ova većina već predstavlja, da na neki način uslovimo, da kažemo da mi ovaj Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju podrazumevamo i razumemo jedino sa Kosovom i Metohijom, onako kako je Srbija priznata u UN, odnosno u njenim granicama.
Mi smo prvi na potezu, druga je EU. Ona ovaj zakon, sa ovim amandmanom, treba da prihvati ili ne. Ako ga ona prihvati, a tu precizno piše šta mi podrazumevamo, ne sumnjam ja da će i oni pokušati da prevare kao što su varali i ranije, ali piše - ako to ne prihvate, ako prevare, iznevere, nas ne obavezuje da mi ovaj Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju prihvatimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam da li da se branim od ovih Čedinih pohvala, ali da se vratim na gospodina Samardžića.
Gospodine Samardžiću, prosto je neverovatno da danas govorite neke činjenice koje smo mi vama govorili u decembru 2007. godine. Vi ste i tada znali situaciju sa Kiprom, način kako je primljen u Evropsku uniju, i mi smo vam to spočitavali i upozoravali vas da niste uradili ništa da Srbija u Evropsku uniju bude primljena na isti način kao što je primljen Kipar.
Vi kažete da Rezolucija 1244 više ne važi. Nije tačno. Ona važi, ali su je pogazile 21 država Evropske unije. Jedan broj država nije. Ogroman broj država u svetu ne priznaje nezavisnost Kosova i Metohije.
Znate šta je sada problem? Da vi sad izražavate strah i bojazan da će nas prevariti. Od oktobra 2000. godine, gospodine Samardžiću, koliko su vas puta prevarili do 2007. godine, pa ste ušli u pisanje ovog sporazuma? Da li se sećate ko je SRJ posle 50 godina uveo u Ujedinjene nacije kao potpuno novu državu? Ko je tu SRJ pretvorio u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore?
Pa, ko je, gospodine Samardžiću, omogućio i priznao rezultate referenduma u Crnoj Gori koji je, očito, prvo, bio pokraden, a drugo, pitanja i način kako je odlučeno da će se prihvatiti brojanje glasova u Crnoj Gori je unapred stavljalo do znanja da je sve namešteno i da će se Crna Gora odvojiti od Državne zajednice Srbije i Crne Gore i da će defakto i dejure Evropska unija i Amerika učiniti ono što pokušavaju od 1990. godine.
Nas uopšte nisu prevarili. Mi smo učinili sve koliko je bilo u našoj moći da se odbranimo svim mogućim i raspoloživim sredstvima. Koliko smo uspeli, uspeli smo, o tome će govoriti istorija, ali ste vi krenuli potpuno drugim pravcem, drugim putem, i došli u istu situaciju kao što smo došli i mi, s tom razlikom što smo se mi branili, a vi ste mislili da ćete pregovorima, ustupcima, uspeti eventualno da sačuvate to što ste mislili da sačuvate.
Uopšte ne mogu da budem protiv toga da ste želeli da to sačuvate na način kako ste mislili da će biti najbolje, ali se on pokazao bezuspešnim. Sada nam ta jedna jedina rečenica ili pasus daje mogućnost da kažemo Evropskoj uniji ono što je SRS sve vreme govorila - hoćemo u Evropsku uniju, ali pod jednim uslovom, da u Evropsku uniju uđe Srbija sa Kosovom i Metohijom.
Imaće ovaj predlog. Ako ga ne prihvate, za nas to ne važi. Za nas, srpske radikale, to apsolutno ne važi i to je nešto što je potpuno jasno. Da li će oni prevariti? Moguće je – zar nisu prevarili toliko puta do sada? – ali imamo bar ono što je za nas važno, napismeno da mi ovaj sporazum prihvatamo jedino ukoliko se prihvati Kosovo i Metohija u sastavu Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, bilo bi lepo da sve ono što su poslanici vladajuće većine izjavljivali za medije da su juče izašli za govornicu i sve to rekli ovde poslanicima SRS i drugim opozicionim poslanicima koji su juče pokušali da se utvrde neke činjenice i da jednom krenemo i počnemo da stvari stavljamo na pravo mesto, da svi oni koji u jednom trenutku imaju mogućnost, jer su na vlasti, da je zloupotrebe, da shvate da će doći vreme da moraju da polože račune za to. I, na taj način da počnemo da stvaramo državu u kojoj će biti vladavina zakona, pre svega, poštovanje Ustava i svih zakona koji su proistekli na osnovu tog Ustava.
Juče smo pokušali i mislim da je velika većina vas shvatila da su se stvarno desili događaji koji ne samo da su uznemirili poslanike i predstavnike jedne političke stranke, nego su uznemirili sve građane u Srbiji i tome bi napokon trebalo da se stane na put. Mi smo razumni ljudi. Naša želja je da pomognemo da ova država krene napred, da doprinesemo koliko je god to moguće, kao opoziciona stranka, da stavljamo one primedbe kojima mislimo da ćemo popraviti sve predloge koje stavljate pred ovaj dom, odnosno pred ove poslanike.
Želja nam je da stvarno utvrdimo istinu, ne opstrukcija radi opstrukcije, nego da shvatite da jednom morate da izađete sa činjenicama. Rekao sam vam da sam početak, način kako ste vi to krenuli, nije obećavao i ne obećava da stvarno iskreno mislite da pred poslanike i pred građane Srbije iznesete sve činjenice.
Jučerašnje saopštenje, pred kraj zasedanja, ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića da će do kraja nedelje obavestiti Skupštinu o svim činjenicama vezanim za dešavanja na mitingu SRS, povređivanje poslanika, ubistvo Ranka Panića, na neki način je početak tog puta kojim bi trebalo da krenemo. Mi ćemo vam dati tu šansu. Ali ne zaboravite, to nije blanko poverenje. Pratićemo da li to stvarno iskreno mislite, da li to stvarno hoćete da uradite. Ne mislim vi ovde, ali mislim na one koje vi predstavljate, na one koji su vlast.
Da biste se uverili da smo mi juče iznosili samo činjenice koje su nesporne, ja ću vam, gospođo Kolundžija, dati DVD na kome je snimljen materijal, ne naš materijal, nego materijal u najvećoj meri TV B92 i Studija B, pri čemu ćete moći da se uverite u sve one stvari koje smo vam juče rekli.
Moći ćete da vidite policiju koja ne dira one koji imaju fantomke na glavama, ali zato bije ljude od 60-70 godina u ulazima u kojima stoje, koji ne beže, nemaju razloga da beže. Videćete ljude koji su na zemlji, koje policija besomučno šutira i to su stvari koje moramo da prekinemo. Najbolji način za to je da se postupi po zakonu.
Svako ko prekrši zakon, bez obzira na kojoj je strani, treba da odgovara. Ne možemo više kriti one koji su u naše ime nešto uradili.
Jedna stvar da vam bude jasna – ne vodite vi ove službe. Sve te službe su već u rukama onih koji ih koriste. Kad dođe vreme otkačiće oni vas, kao što su i oni prethodni otkačili prethodne. Doći ćete u situaciju da ćete vi odgovarati za sve ono što oni rade, a da nećete imati mogućnosti da to popravite. Uradite to sada kada možete!
Ne zaboravite, mi čekamo odgovore vezane za činjenice i okolnosti oko hapšenja Radovana Karadžića. Nemojte da se skrivate. Nemojte da sve tri službe na jednom papiru dostavljaju Odboru dopis u kome kažu da je, sve što je urađeno oko Radovana Karadžića, na osnovu zakona, a tu informaciju, kako je urađeno, stavljaju u kovertu bez ikakve oznake da je poverljivo i bilo šta drugo. Na koverti nema ništa. To je najbolji dokaz na koji način oni ponižavaju i ovu skupštinu i poslanike Skupštine, i pokazuju njihovu nameru da neke činjenice sakriju i od Parlamenta Srbije i od građana Srbije.
Na vama je odgovornost. Mi smo krenuli da dođemo do te činjenica, a na vama je odgovornost da li ćemo uspeti ili ne. Nemojte više da prozivate stranke opozicije, da prozivate SRS, da opstruiše rad Parlamenta.
Ne opstruišemo! Hoćemo poštovanje Ustava i zakona. Hoćemo da se u ovoj državi uvede red. Hoćemo da ova država krene napred. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, postoje ljudi kojima je moguće nešto objasniti i postoje oni koji treba da potraže pomoć da bi neke stvari razumeli. Nažalost, postoji jedna politička stranka na političkoj sceni Srbije kojoj je nemoguće neke stvari objasniti.
SPO u ovoj sali, u ovoj koaliciji u kojoj se sada nalazi, nema jedne jedine stranke sa kojom nije započeo politički rat, praktično, do uništenja. Prvo sa SPS-om, pa onda, redom, s opozicionim strankama, a kulminacija tih sukoba bila je 1997. godine, odnosno početkom 1996. godine, kada je osnovana Koalicija "Zajedno". Naziv ''žuto preduzeće'' nije potekao ni od koga drugog nego od strane Vuka Draškovića. Toliko žuči, toliko protiv jedne političke stranke na političkoj sceni Srbije nije bilo kao što je bilo između SPO-a i DS-a.
Samo da vas podsetim da je u to vreme, iako je SPO bio u ratu sa SPS-om, nije mu smetalo da stupi u koaliciju s njima i da 1997. godine, zajedno sa SPS-om, u Gradskoj skupštini smeni Zorana Đinđića i izbaci DS iz vlasti.
Danas, ostatak ostatka te političke stranke ponovo pokreće pitanje događaja koji su se desili 1990-ih godina i, normalno, glavni optuženi za te događaje je SPS, jer je ona u to vreme vršila vlast.
Sada se postavlja jedno pitanje – kako je moguće da oni budu zajedno danas u istoj vladi? Kako je moguće, ako hoće da prihvati SPS, da oni, kao visokomoralni ljudi, prihvataju takvu pomoć? Kako je bilo moguće da Vuk Drašković prihvata da glasovima SPS-a bude izabran za ministra inostranih poslova? Samo jedan jedini razlog – korist, materijalna korist.
Najbolje bi bilo da o sebi čuju od onih na koje se pozivaju. Jedan od njih je i Vesko Osmajlić, brat Zvonka Osmajlića koji je stradao na Ibarskoj magistrali. Ono što je on tada rekao o Vuku Draškoviću i o SPO-u u sudu, sve govori o njima.
Najbolje bi bilo da pitaju gospodina Vlajka Senića, koji je do juče bio u toj partiji – koji su to razlozi koji su ga naveli da više ne bude u toj stranci. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je ovo jedno od najvažnijih zasedanja kojem prisustvuje ovaj saziv Skupštine Srbije. Mislim da je ova sednica crta koja bi trebalo da bude podvučena i da posle ove sednice, ukoliko budemo uspeli da nađemo izlaz, da nađemo prave odgovore, mogu sa sigurnošću da tvrdim da Srbija stvarno može da krene napred.
Pretpostavljam da u ovoj sali sede odgovorni ljudi, da vode računa o svojoj državi i o svom narodu. Pretpostavljam da nas vode zajednički interesi kada je u pitanju ova država i građani ove države. Pretpostavljam da bi jedna stvar za sve nas trebalo da bude Sveto pismo, a to je Ustav. Da li će u ovoj državi Ustav važiti kao najviši pravni akt, na osnovu koga će se donositi zakoni i na osnovu koga će postupati nadležni državni organi i svi građani, jer to tako piše u Ustavu?
Nažalost, mi se u kontinuitetu, mogu da kažem, skoro 20 godina suočavamo s kršenjem Ustava, brutalnim kršenjem Ustava i zakona.
Vidite, krivični zakoni, ili prekršajni zakoni, vrlo precizno određuju norme ukoliko se nešto prekrši; ukradete kokošku, jaje, znate da odgovarate za teži ili manji prekršaj, odnosno za neko krivično delo. Ako kršite Ustav, ta politička odgovornost, koja bi trebalo da sleduje, nažalost, i u prethodnom periodu, a i u ovom, ne dolazi do izražaja, tako da je postalo potpuno normalno da se krši Ustav.
Šta je razlog da mi danas ceo dan ovde raspravljamo i pokušavamo da dođemo baš do te linije, do te crte koju niko nikada više ne bi trebalo da pređe. To je brutalno kršenje Ustava i zakona. Bilo je i ranije toga, nekada veće, nekada manje, nekada drastičnije, nekada lakše, ali, u poslednje vreme je, prosto, neverovatno šta se dešava u ovoj Srbiji, šta se dešava građanima Srbije.
Svi se sećate kako je sve to počelo, ne treba ja da vas u to ubeđujem. Krenulo je od saznanja, odnosno činjenice da je uhapšen Radovan Karadžić. Posle toga, na red je došao miting. Ajde da se zadržimo na hapšenju Radovana Karadžića.
Šef Poslaničke grupe DS-a, gospođa Nada Kolundžija, rekla je da veruje da mi stvarno tražimo odgovore, da ukoliko taj odgovor bude stvarno nepristrasan, istinit, da će nas on zadovoljiti, a da ovo što radimo ne radimo samo zbog toga da bi se našli na putu Srbiji ka evropskim integracijama.
Ja ću vam reći da smo mi baš krenuli tim putem kojim je želela, odnosno misli da treba da se krene, Nada Kolundžija. Sećate se da je zakazan Odbor za odbranu i bezbednost. Na propisan način, kako to propisuje Poslovnik, sazvali smo sednicu Odbora i zatražili, između ostalog, da dobijemo sve činjenice i okolnosti vezane za hapšenje Radovana Karadžića.
Šta se desilo? Od vaše iskrenosti i želje da se problem reši nije ostalo ništa. Vi ste hteli, po svaku cenu, da te činjenice sakrijete, da obmanete i građane i poslanike Skupštine Srbije. Došli ste sa pripremljenim saopštenjem, koje je unapred trebalo da potpuno oslobodi odgovornosti one koji su uhapsili Radovana Karadžića. Da je to tačno, da je to istina, znaju članovi Odbora za odbranu i bezbednost. Reći ću vam šta je Odbor kao zaključak usvojio.
Prvo, ljudi, vi hoćete u Evropu, hoćete evropske vrednosti, pa znate li vi za odluku Venecijanske komisije, odnosno preporuku o civilnoj kontroli službi bezbednosti? Šta to podrazumeva? Pa, podrazumeva kontrolu parlamenta, a vi ste došli sa unapred napisanim zaključkom da je sve urađeno pod kontrolom i da, praktično, nemamo šta da tražimo od službi bezbednosti, da nam one kažu da li su činjenice i okolnosti za koje mi pretpostavljamo, imamo informacije da su urađene mimo Ustava i zakona, tačne ili ne.
Prvi zaključak Odbora je bio da se zatraži mišljenje svih službi. Drugi zaključak, nelogičan, besmislen, posle ovog zaključka, da je hapšenje izvršeno u skladu sa zakonom, da je sve proteklo na najbolji mogući način.
To pokazuje vaš odnos, to pokazuje da nemate želju da rešimo problem, da jedanput stanemo. Pa, ovo je naša država. Mi u njoj treba da živimo, treba da obezbedimo uslove za našu decu, da oni žive.
Kako mislite da ih obezbedimo ako tvrdimo, imamo tačna saznanja da je Radovan Karadžić uhapšen 18, a da je tek 21. uveče predat istražnom sudiji u Specijalnom sudu.
Gde je on bio ta tri dana? Šta će se desiti, pitam vas, ako se pokaže da je Radovan Karadžić uhapšen, da je odveden u jednu kuću, ne u pritvor, da je tamo proveo 72 časa i da je posle toga predat sudiji? Šta će se pokazati? Da li je protivzakonito da mi saznamo da li je to istina ili nije, da saznamo ko je uhapsio Radovana Karadžića, da nam date odgovor na jednostavno pitanje – zašto ponižavate narod, zašto nas ponižavate? Uhapšen 21, a laptop nađen negde na Batajničkom putu? Ima li nekog od vas ovde ko veruje u ovakvu budalaštinu? Nema. Zar vi treba da odgovarate za one koji krše Ustav i zakon?
Mi samo pokušavamo da dođemo do istine, jer to može da se desi sutra nekom od nas, bilo kom građaninu. Manje-više, skoro svi aspekti vezani za hapšenje Radovana Karadžića su ovde za govornicom precizno pretreseni, a da li se neko od vas pita kako to da je prilikom hapšenja Radovana Karadžića grubo prekršen i Ustav i Zakon?
Znate, pre neki dan, neki ''miš'' iz ovog, kako se zove ovaj za pomoć Haškom tribunalu što je osnovan, kaže – država Srbija nema obavezu da pomaže Radovanu Karadžiću zato što on nije državljanin Srbije. Pitam vas, da li je obaveštena država čiji je državljanin Radovan Karadžić?
Šta se desilo kad ste uhapsili Nejbora, zato što je tadašnji potpredsednik Vlade iznosio, odnosno davao mu važne podatke vezane za bezbednost tadašnje SRJ? Činovnici Američke ambasade su u roku od 45 minuta, koliko imam informaciju, stigli, da pokušaju da zaštite svog građanina, što je potpuno u redu, zato i služi ambasada.
Koga ste vi obavestili da je uhapšen Radovan Karadžić, jer sami kažete da nije građanin Srbije? Da li je moguće to? Da li bi tako postupili s nekim Englezom, Amerikancem, Nemcem, Francuzom?
Ova država, Beograd, vrvi od špijuna koji nam uništavaju državu. Nema ministarstva u kojem nema onih koji su plaćeni da urade sve kako bi nas doveli u poziciju, kako oni kažu, da nas vrate u 19. vek. Vi mislite da je borba protiv takvog načina upravljanja ovom državom opstrukcija u Parlamentu? Nije. To je pokušaj da stavimo jedanput granicu i da kažemo – prva stvar, ne može da se krši Ustav, druga stvar, ne mogu da se krše zakoni, treća stvar, ako se krše, mora da se odgovara, jer da ste odgovorili na pitanja koja smo postavili za Radovana Karadžića, ne bi došlo do onoga do čega je došlo na mitingu SRS-a.
Članovi Odbora za odbranu i bezbednost imaće priliku da vide film u trajanju od 20 i nešto minuta. Vrlo precizno ćemo vam pokazati kako je policija delovala. Nisu to naši snimci, da se razumemo.
To su snimci dve televizije, jedna je ''B92'', druga je ''Studio B''. Nema tog čoveka koji može da kaže da su to televizije koje su naklonjene SRS-u.
Videćete kako policija u istom danu, na istom događaju, reaguje različito, potpuno suprotno. Na jednom mestu, stručno, profesionalno, potpuno eleminiše mogućnost da dođe do problema. Videćete dve grupe onih koji su spremljeni, dovedeni u Beograd da načine ono što su načinili, kako bi se za rušenje i nerede okrivila SRS.
Na delu Terazija, kod sedišta DS-a (da se razumemo, zalažem se za to da svako svoje političko opredeljenje može da izražava na način koji je primeren, ne kršeći zakone, ali nema pravo da ruši, da razbija ili da čini bilo šta protivzakonito), policija je, u tri kordona, eliminisala svaki problem, potisnula je demonstrante do Predsedništva, odnosno do Skupštine Srbije.
Na drugom mestu, u Makedonskoj ulici, potpuno suprotna slika. Grupa huligana koja dolazi, neki navlače maske, neki marame, i tako dalje, polako sa policijom kreće u neke čarke, ali sve to je potpuno kontrolisano, ne prelaze se određene granice, nego neka vrsta scenarija, koji se tek kasnije uočava i vidi. Dok se oni tu nešto koškaju, videćete, četa ....
... vama je vreme odavno otišlo, ništa se ne brinite. Vama vreme jedino znači novac, ali kad dođete do mogućnosti za to što vam neki građani daju u poverenje.
Tu policija radi potpuno drugu stvar. Te koji kreću s njima u sukob, ne izoluje, ne tera ih dole, prema ulici 29. novembra. Kod Makedonske, od Doma omladine, samo da ih je potisla prema ulici 29. novembra, ništa ne bi bilo. Grupa od pedesetak ljudi. Ono što je izuzetno važno, svi se dobro vide, apsolutno svi.
Kažu, 56 policajaca povređeno, a nijedan jedini uhapšen od onih koji su krenuli na policiju, koji su krenuli i na poslanike SRS-a. Videćete jedan kamen koji prolazi pored glave Aleksandra Vučića.
Mislite li da je neko od strane radikala gađao Vučića?
Kad neko nema mozga, njemu ne treba puno mogućnosti da to dokaže. Čim otvori usta, on to pokaže. Tu nema dileme.
To su stvari koje su dovele do toga da policija krene i protiv poslanika SRS-a, protiv mirnih građana, i da, nažalost, Ranko Panić plati životom. I, to je obeležilo vlast Borisa Tadića. To što se on bori za evropske vrednosti, u Evropi je već davno, davno postignuto, i kada bi se ovo desilo u bilo kojoj evropskoj državi, ne samo predsednik, nego manje-više kompletna vlast bi morala da položi račune svome narodu, da odgovara ...
Znam da je ovo nešto malo duže... postoje oni kojima ni medicina ne može da pomogne. Ne ja, gospodine Milivojeviću, nemojte to od mene tražiti. Želeo bih, verujte, da vam pomognem, ali, nažalost, vi ste, izgleda, slučaj kojem se teško može pomoći.
To je sve obeležilo vlast Borisa Tadića. Ono što je najgore, to je hapšenje Radovana Karadžića, verovatno, intenzivni pokušaji da se uhapsi Ratko Mladić i tako se Srbiji, srpskom narodu, Republici Srpskoj, zadaju nemerljive štete i udarci, od kojih teško može da se oporavi. Zato mi upućujemo kletvu, ne vama, vi ćete odgovarati, dosta ste već zaslužili, ali svakome od strane SRS-a koji na bilo koji način pokuša da sarađuje sa Borisom Tadićem. On, jednostavno, treba da bude mera koju niko nikada više ne sme da pređe.
Dame i gospodo narodni poslanici, pokušaću da u svojih tri minuta kažem ono što imam nameru, međutim, molim vas da mi odbijete vreme za citiranje.
Ovo radim i zbog vas, ali prvenstveno zbog građana Beograda i zbog građana Srbije, da pokažem vašu dvoličnost, vaše dvostruke aršine, kako se ponašate na jednom mestu kako vam odgovara da se ponašate u Skupštini Srbije, a kako se recimo ponašate u nekim drugim situacijama, kao u opštini Titel.
Molim vas, čitam zvanično pismo koje je upućeno Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave od strane predsednika Skupštine opštine Titel, Milorada Jovančevića, gde kaže:
"U prilogu dopisa dostavljam vas zapisnik sa prve konstitutivne sednice Skupštine opštine Titel, održane 11. jula 2008. godine, i odluke koje su donete na toj sednici. Skupštinska većina od 14 odbornika, Skupština broji 25 odbornika, SRS, SPS i DSS održala je sednicu nakon višesatne opstrukcije devet odbornika DS. Od 10.00 sati do 18,00 časova, osam sati je devet odbornika DS vršilo opstrukciju u Skupštini opštine Titel". (Iz sale: Malo.)
Malo? E, imaćete priliku da vidite šta je dosta.
"Predsednik Skupštine opštine Titel i ostali organi izabrani na sednici (nije ovo kraj šta radite) pokušali su 14. jula 2008. godine, ponedeljak, da izvrše primopredaju, u čemu su sprečeni. (Polako.)
Od ponedeljka pa do danas, četvrtak, opštinski funkcioneri iz prethodnog saziva, zajedno sa neidentifikovanim građanima prisutnim u zgradi, onemogućavaju primopredaju novoizabranih organa. Dana 17. jula došlo je do kulminacije, tako što je bivši predsednik opštine iz DS, Milivoje Petrović, onemogućio rad svih službi opštine Titel, kao i službe Poreske uprave koje se nalaze u zgradi opštine Titel, tako što je naredio da se zagrada zaključa i ne dozvoli nikome ulazak.
U ovako flagrantnom kršenju zakona učestvuje i MUP, jer policijski službenici učestvuju u sprečavanju primopredaje. Zbog nastale situacije, koju su izazvali bivši predsednik opštine Milivoje Petrović i bivši predsednik Skupštine Milan Nastasić, zahtevamo hitno reagovanje nadležnih organa, kako bi se sprečili mogući sukobi većih razmera između građana".
E, to ste vi iz žutog preduzeća. Kada je borba za vlast, u stanju ste da učinite sve ono što vam odgovara. Ako se to dešava nekome drugome i ako insistira na poštovanju zakona, mi u Beogradu isključivo insistiramo na poštovanju zakona, hoćemo da sprečimo izbornu krađu građana Srbije, jer pokušavate mimo zakona, mimo poslovnika da formirate vlast u Skupštini grada Beograda, da bi nastavili da pljačkate građane Beograda. E, to vam nećemo dozvoliti. Moraćete da poštujete zakon. Rekli smo vam - dok ne bude urađeno sve onako na čemu zakon insistira, nećemo vam dozvoliti da ova skupština radi.
Nemojte da obmanjujete građane Srbije - kako opozicija opstruira rad i zaboga opozicija nije za to da se usvoje svi zakoni i predlozi koji bi omogućili bolji život građana Srbije. Od 2001. godine vi obmanjujete građane Srbije navodnim reformama i onim što moramo da uradimo. Zato ste prodavali šećerane za tri evra, zato ste prodali "Sartid" za 21 milion, zato ste rasprodali Srbiju i hoćete ponovo samo da dovršite posao.
Nećemo vam to dozvoliti - da znate da Skupština neće raditi dok se ne istera sve ono što zakon piše vezano za Skupštinu grada Beograda.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, vi ste verovatno iz nehata ili zato što ste možda mislili da ste uradili nešto što niste uradili, rekli da smo krenuli sa prvom tačkom dnevnog reda. Moram da vas obavestim, uzeo sam stenogram i sada ću vam pročitati vaše reči: "Prelazimo na rad po dnevnom redu. Po Poslovniku za reč se javio gospodin Aligrudić."
Znači, mi uopšte nismo krenuli po 1. tački dnevnog reda, nismo krenuli da radimo po dnevnom redu, da se ne bismo ubeđivali, ovo vam je stenogram, a dobio sam od službi, uzmite i vi, 18,00 časova vam je danas krajnji rok da završimo ovu raspravu.
 Gospođo Dejanović, računam da ste vi ozbiljna žena. Razumem da objašnjavam nekima, ne bih se ni trudio, ali računam da ste vi žena od integriteta, da vodite računa.
Čitam vaše reči i možete da pravite kakvu god hoćete gimnastiku: "Prelazimo na rad po dnevnom redu." Vi taj prelaz pokušavate već drugi dan, ali nismo prešli, gospođo Dejanović. Tog momenta kažete: "Po Poslovniku se javio gospodin Aligrudić".
Ni jednog jedinog momenta, nijednog sekunda nismo prešli na rad po dnevnom redu. Ostaviću vam ovaj papir, pročitajte, konsultujte se. Možete vi nasiljem većine da radite šta hoćete. Verujte da ćemo mi izdržati, ali nemojte zbog građana Srbije. Neće ovo dugo da traje, koliko vidim, a da ovako gorak ukus ostavite za ovako kratko delovanje u Skupštini Srbije.
Vi ste, gospođo Dejanović, dugo poslanik, takođe i moja malenkost, ali nikada se nije desilo da na samom početku rada Skupštine nastane ovakav haos, da niste u stanju prvu sednicu normalno da obavite. To je nešto što pokazuje da ima nešto trulo u državi Danskoj i da ovo neće dugo trajati. Nemojte vi da insistirate, da vi svoj autoritet zalažete...
Molio bih vas, ako vam je problem i teško, ima ovde vode, poslužite se, ali nemojte da ometate govornika, stvarno nema smisla.
Prema tome, gospođo Dejanović, ovo je stenogram, uzmite stenogram, apsolutno nemate ni jednu jedinu mogućnost da tvrdite da se desilo ono što se nije desilo. Nismo krenuli sa dnevnim redom jer se gospodin Aligrudić odmah javio po Poslovniku.
Prema tome, nismo prešli na dnevni red, znate kako se prelazi na dnevni red. Uzmite neki stenogram sa neke uobičajene sednice gde se to radi, pa ćete tačno videti kako ide redosled i kako i kada se, u kom momentu prelazi na rad po dnevnom redu.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno nisam verovao da ćemo, praktično, za vrlo kratko vreme imati iste razloge da se javljamo po Poslovniku, čl. 225. i 226, kao što je problem koji smo imali u oktobru sa Skupštinom grada Beograda.
Nažalost, došli smo vrlo brzo u situaciju da ponovo pred sobom imamo iste aktere, odnosno iste kreatore nezakonitog delovanja Gradske skupštine.
Da ne bi bilo improvizacije, pročitaću vam stenogram. Sećate se problema iz prošlog saziva, kada smo morali malo duže da vas ubeđujemo da je Skupština grada Beograda brutalno pogazila zakon, Poslovnik, Ustav i da smo morali ovde u Skupštini da vas ubeđujemo, dok to nije prihvatilo vaše ministarstvo, da poništi odluku Skupštine grada Beograda i da je to prvi put u istoriji Skupštine grada Beograda da se poništi jedna odluka.
Nažalost, došli smo u situaciju da će, takođe, morati da se poništi i ova odluka koja je doneta na konstitutivnoj sednici, kada su verifikovani mandati odbornicima Skupštine grada Beograda, zato što je ta odluka bila potpuno nezakonita.
Da vam ne objašnjavam, počelo je to sa utvrđivanjem dnevnog reda, da je v.d. gradonačelnika, odnosno predsednik Skupštine poslao jedan dnevni red, pa drugi dnevni red, da taj dnevni red nije bio u skladu sa Poslovnikom. Elem, kada je odbio sve primedbe odbornika da dnevni red koji je predložio predsednik Skupštine gospodin Zoran Alimpić nije u skladu sa Poslovnikom, krenuo je sa utvrđivanjem dnevnog reda.
Vi ćete prepoznati učesnike, jer ste imali prilike da čujete i u prethodnom slučaju, akteri su isti. Predsedavajući Branislav Belić kaže: "Pitanje je bilo da li ima predloga za izmenu ili dopunu predloženog dnevnog reda koji ste dobili"? Gospođo Kolundžija, molio bih vas da vi saslušate, pošto je DS u pitanju da se ne bi iznenađivali, da shvatite o čemu se radi.
Kaže predsedavajući Branislav Belić: "Prečišćen tekst, onaj poslednji koji dobijate, taj uvek važi". Pazite vi ovo objašnjenje. "Ako nema predloga za izmenu i dopunu dnevnog reda, predlažem da se takav dnevni red usvoji i pitam ko je da se ovakav dnevni red usvoji, molim da digne ruku".
Gospođo Đukić-Dejanović, shvatam da vojvode imaju određene privilegije, ali u "Meridijan banci" i u nekim drugim institucijama, a u Skupštini Srbije je elementarni red, gospodine Đeliću, da dođete na početak sednice. Gde ste vi bili u to neću da ulazim i to mene ne interesuje, ali stvarno nema smisla da i ove vaše kolege učite da se ovako odnose prema Skupštini i prema poslanicima Skupštine.
Gospođo Dejanović, moraću da krenem ispočetka, jer ovo stvarno nema smisla.
Ne bojte se, imam mnogo više.
Moram da vas podsetim na jednu izreku kneza Miloša, koji je govorio da se najlakše pamti preko novčanika ili preko onog dela tela koje služi za upozoravanje, pa vi primenite neke mere prema gospodinu Đeliću i ovima koji se ovako ponašaju. Poslanici imaju pravo da kasne na početak, a ministri i članovi Vlade nemaju pravo na to.
Vratite mi vreme.
Krenulo je glasanje za dnevni red u Skupštini grada Beograda. Od prisutnih 110 odbornika glasalo je 54. To konstatuje gospodin Belić i kaže: "Konstatujem da je za predlog dnevnog reda glasalo 54 odbornika". U sali je u to vreme bilo 110 odbornika, što znači da dnevni red nije usvojen. Nema dileme po tom pitanju, valjda je to potpuno jasno. Znate kada se ovde usvaja dnevni red, mora 126. Ako ima 125, dnevni red nije usvojen.
Gospodin Belić nastavlja dalje i pita: "Ko je protiv?". I u tom momentu, pošto mu signaliziraju iz redova, kaže: "Predlažem da napravimo jednu pauzu od pola sata". Pauza je napravljena, izlazi gospodin Vučić i kaže: "Gospodin Alimpić nema pravo da sazove sednicu, jer dnevni red nije usvojen, jer je on bio tehničko lice do sazivanja Prve sednice. Prošlo je 20 dana od zakonom predviđenog vremena kad mora da zakaže, na sednici nije usvojen dnevni red, nema konstituisanja Skupštine grada Beograda i mora da slede stvari koje idu po zakonu.
(Predsednik: Molim vas, hoćete li da privedete kraju izlaganje?)
Javljam se ponovo po Poslovniku.
(Predsednik: Koji je sada član?)
Član 226. Slušajte sada, naučićete nešto, kome ste dali mogućnost da upravlja Skupštinom grada Beograda.
Ako vi mislite da nemam strpljenja da saslušam gospodina Miloša Aligrudića, vi se varate, nemam ništa protiv ako gospodin Aligrudić insistira da izađe po dnevnom redu.
Evo, gospodin Aligrudić mi je dao. Hvala. Polako, imamo mi strpljenja. Kaže gospodin Belić, naučićete nešto, između ostalog - pošto sam prekinuo sednicu u momentu kada smo glasali za, u obavezi sam da nastavim to glasanje (ovo je genijalno rešenje); sada vas pitam ko je protiv, dignite ruke, molim da se to izbroji; 40 protiv; ko je uzdržan - nema dignutih ruku. Kaže - molim vas, tišina, koliko je ovde prisutno ljudi u ovom momentu - 54. Pa, dobro, ljudi, da li je ovo normalno, da li je moguće da vi imate....? Ali, pazite, nisu brojali iz Bodruma, nego iz sale. Ovako mogu samo iz žutog preduzeća da broje, mogu i ovi šifrovani, neću da ih potcenjujem.
Pazite, posle ovoga javlja se gospodin Alimpić koji je poznat po inteligenciji koja je u stanju da razreši sve probleme. Kaže gospodin Alimpić, pošto je normalno činjenica da nije utvrđen dnevni red i da ne može Skupština da nastavi, on kaže ovako - poslednji utvrđeni kvorum pre glasanja je bio 110 odbornika, obzirom na ovu situaciju koju smo imali, prekid sednice i nejasan rezultat glasanja, predlažem da se glasanje ponovi i to prozivkom.
To je prosto neverovatno šta je gospodinu Alimpiću jasno ako mu je ovo bilo nejasno. Od 110 odbornika 54 je glasalo za usvajanje dnevnog reda, nije dnevni red usvojen, prema tome, dalji nastavak Skupštine grada Beograda nije bio moguć. Da to potvrdim, izneću vam iz stenograma reči gospodina Aleksandra Antića, koji takođe kaže - SPS nije glasala prilikom utvrđivanja dnevnog reda iz jednog svog stava da po pitanju nekog akta koji je nepostojeći nije moguće da dođe do izjašnjenja.
Znači, apsolutno su činjenice nesporne. Dnevni red nije usvojen, dalji nastavak Skupštine grada Beograda nije bio moguć. U nastavku sednice, kada su izašli odbornici SRS-a, došlo je do novog kršenja Poslovnika zato što je izabrana verifikaciona komisija, Poslovnik Skupštine grada Beograda jasno govori o tome da članovi verifikacione komisije, tri člana moraju biti iz redova stranaka koje imaju najveći broj glasova po redosledu. Prva je bila DS, druga SRS, predstavnik SRS-a nije bio u toj komisiji.
Elem, mi znamo da vi možete ili pokušavate da radite sve ono što vam je u interesu, ali vas upozoravam ... svestan da sam malo produžio... poštovaću, ali u odnosu na ovo što ste vi uradili Skupštini grada Beograda, ovo je minimum.
Samo upozoravam i DS i javnost Srbije i građane Beograda da vode računa šta se dešava u Beogradu. Mi smo podneli žalbu Okružnom sudu, naveli smo dovoljno elemenata koji govore u prilogu tome da je Poslovnik prekršen i očekujemo da će Okružni sud presuditi u skladu sa zakonom, a ne po političkoj direktivi.
Moram da vas upozorim da mi nećemo preći preko zloupotrebe, kao što nismo prešli ni preko one prethodne, i unapred vam najavljujemo, ukoliko ne bude postupljeno po zakonu, insistiraćemo na pravima koje imamo kao poslanici, da ukazujemo građanima Srbije i građanima Beograda na šta ste sve spremni sve, dok vas ne dozovemo poznaniju prava. Hvala vam.