Gospođice Jerkov, poslanici negoduju, jer vi ne pričate o dnevnom redu, ja moram, kao predsedavajući, kada poslanici u sali negoduju, ja moram da reagujem.
Gospođice Jerkov, ja ne mogu da sačekam da vi završite izlaganje i da ne pričate 20 minuta o dnevnom redu, da bi ja onda saslušao poslanike koji ukazuju na povredu Poslovnika.
Samo da govorite o zakonima koji su na dnevnom redu, nije nikakav problem. Možete da govorite, čak i više od 20 minuta.
(Marko Đurišić, s mesta: Ministarka je pet minuta govorila da nema javnih preduzeća, o čemu vi pričate?)
Gospodine Đurišiću, ja vas molim da ne dobacujete. Nemojte da budete nervozni, gospodine Đurišiću.
(Marko Đurišić, s mesta: Nemojte da ometate koleginicu dok govori.)
Pa, nemojte da dobacujete, gospodine Đurišiću.
Samo mi objasnite, kako ćete vi vašom argumentacijom u ovoj fazi rasprave da utičete na to da to što vi govorite da se nađe u zakonu? Samo mi to objasnite.
Gospodine Đurišiću, ja ne mogu da čujem gospodina Martinovića, kada vi dobacujete stalno.
(Marko Đurišić, s mesta: I nećeš da ga čuješ, ne smeš da ga čuješ. Prekini ga ako smeš.)
Gospodine…
Izvinjavam se, gospodine Martinoviću, gospodin Đurišić dobacuje „kukavice“ ili tako nešto.
(Marko Đurišić, s mesta: Ma, kukavice, kukavice.)