Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Irena Aleksić

Irena Aleksić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, osnovni cilj budžeta koji je predviđen za 2014. godinu jeste oporavak naše privrede i ekonomije, naročito privatnog sektora. Pun efekat biće postignut ukoliko dođe do usvajanja novog zakona o radu, koji predviđa jedan lakši rad za mala i srednja preduzeća, koja bi trebalo da postanu jedna zdrava baza naše privrede. Zatim, još je predviđeno da se pojednostavi maksimalno i smanji administracija, koja predstavlja jednu značajnu prepreku za uspešno poslovanje u našoj zemlji, kako za domaće, tako i za strane investitore.
Kada je sam privatni sektor u pitanju, jedan od osnovnih preduslova za njegov dalji razvoj i napredak jeste to da dođe do promene u stanju svesti kod naših građana, odnosno da se promeni unapred negativan stav kada je u pitanju privatni sektor.
Ukoliko zaista kao društvo hoćemo da se razvijamo i napredujemo, onda moramo biti spremni na korenite promene, isto tako i na preuzimanje inicijative, ali isto moramo biti spremni na odbacivanje nekih zastarelih i odavno prevaziđenih obrazaca ponašanja i razmišljanja, tipa – kako naći državni posao i zadržati isti do penzije? Jednostavno, nije realno da očekujemo da svi nađu posao u javnom sektoru. Takav način ponašanja, takav način razmišljanja vraća nas unazad, što sigurno nije dobar ni prirodan tok stvari ni za društvo, ni za jednog pojedinca.
Kada je stanje u državnom sektoru u pitanju, mislim da ga ne treba posebno objašnjavati. Možda ga najbolje oslikava činjenica da prema poslednjoj anketi koja je rađena čak 20% više zaposlenih ima u javnom sektoru od očekivanog. Jednostavno, ono što je predviđeno da bi se takve stvari sprečile jeste da se tačno utvrdi ko šta radi i za čijim radom zaista postoji realna potreba.
Zatim, predviđeno je i uvođenje jedinstvenih platnih razreda, jer do sada smo imali jednu takvu politiku da ljudi koji su zaposleni u različitim institucijama, a pri tom obavljaju jedan isti posao, budu različito plaćeni. Mislim da je sasvim korektno da se sa takvom politikom prekine, isto kao što mislim da je pravedno smanjenje plata u javnom sektoru koje prelaze preko 60.000.
Merama budžeta pokrivena je i prihodna i rashodna strana. Kada su u pitanju subvencije javnim preduzećima, one će biti maksimalno smanjene. Dobro nam je poznato svima koja su to preduzeća koja važe za najveće gubitaše. Ono što je bitno je da u budžetu postoje garancije za javna preduzeća, ali samo u onoj meri ukoliko je to zaista neophodno, kako u suprotnom opet posledice ne bi snosili sami građani. Znači, nije se išlo na rezove koji su veći nego što je to neophodno, čime je po mom mišljenju zaista pokazan jedan visoki stepen vođenja računa o našim građanima.
Jedna od mera koja je predviđena ovim budžetom, koja takođe nije popularna, jeste povećanje PDV-a sa osam na 10%. To je jedna od onih dugoročnih mera čija se neophodnost i pozitivnost vidi tek posle jednog vremenskog perioda. Upravo jedan od najvećih izazova čitave ove priče biće uspešno sprovođenje svih mera koje su predviđene. Ako zaista dođe do uspešnog sprovođenja svih tih mera, onda i rezultat sigurno neće izostati. Jedan od prvih predviđenih vidljivih rezultata mera štednje jeste i smanjenje fiskalnog deficita.
Kada su u pitanju sredstva koja su predviđena za obrazovanje, nauku, tehnološki napredak, naravno da bi svako od nas bio mnogo srećniji da su ta sredstva mogla da budu značajnija. U ovoj situaciji kakva je ekonomska situacija u našoj zemlji takva su i sredstva koja su predviđena.
Ono što mislim da je jako pozitivno jeste da su ipak izdvojena sredstva za besplatne udžbenike za učenike od prvog do četvrtog razreda, zatim za mlade talente, za neke stipendije, isto tako za unapređenje infrastrukture. Samo kada je infrastruktura u pitanju, iskoristila bih priliku da napomenem neuslovnost nekih naših škola, naročito škola koje se nalaze u seoskim sredinama.
Upravo jedan od postulata obrazovanje jeste da bi svi učenici trebalo da se obrazuju pod istim ili sličnim uslovima. Kako je to praktično često neizvodljivo, onda je na nama da kao društvo obezbedimo sa sredstvima koja su takva kakva su, znači skromna, da se te razlike ako ne mogu skroz da se prevaziđu, a ono barem da se smanje.
Ono što bih naročito pohvalila jeste što je naša država prepoznala potrebu i izdvojila sredstva za izgradnju banke matičnih ćelija, jer je do sada naša država gubila više miliona evra godišnje zbog slanja i čuvanja matičnih ćelija u inostranstvu. Sada će svi biti na dobitku zato što će majke moći da čuvaju svoje matične ćelije u svojoj zemlji za mnogo manje novca, a opet taj novac će ići u naš budžet, a ne u budžet neke druge države.
Na samom kraju ono što bih istakla jeste da sve mere koje su predviđene ovim budžetom, neke od njih i ne tako popularne, da imaju kristalno jasan cilj, a to je suzbijanje sive ekonomije, poboljšanje plaćanja poreza. Jednom rečju, ozdravljenje naše privrede i naše ekonomije, samim tim i povećanje broja radnih mesta u privatnom sektoru, koje automatski povlači bolji životni standard naših građana, što jeste strateški cilj ove Vlade i zato će u danu za glasanje ovaj predlog budžeta dobiti podršku SNS. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege, potvrđivanje Konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici predstavlja jedan veoma bitan korak u ostvarenju jednog, nadam se, opšteg cilja u našoj državi a to je eliminacija nasilja nad ženama.
Ova konvencija obuhvata jedan širok spektar nasilja sa kojima se žene suočavaju od podstrakivanja, psihičkog, fizičkog, seksualnog nasilja pa sve do nasilja i zločina koji su počinjeni u ime tzv. časti.
Kako bi borba protiv svih vidova nasilja bila zaista efikasna i delotvorna predviđena je izrada akcionog plana. Kada je nasilje nad ženama u pitanju situacija u našoj zemlji je nažalost veoma zabrinjavajuća. Ono što je najopasnije od svega jeste činjenica da nasilje najčešće dolazi od osobe u koju bi žena trebalo da ima najviše poverenja od koje bi trebalo da očekuje zaštitu, a to je partner ili suprug. Takođe, druga poražavajuća činjenica jeste da se najveći broj zločina, čak 75% zločina dešava na mestu gde bi žena trebalo da se oseća najsigurnijom, a to je vlastiti dom.
Ovom konvencijom predviđeno je jedno koordinirano pristupanje problemu. Zajednički rad, međusobna razmena informacija svih relevantnih institucija, sudstva, policije, socijalnih službi, ali i odgovarajućih zdravstvenih institucija. Kaznena politika koja je predviđena je takva da odvraća od vršenja ovakvih krivičnih dela. U suprotnom sve bi izgubilo smisao jer pokazivanje bilo kakve blagosti ili popustljivosti u kažnjavanju ovakvih krivičnih dela značilo bi na neki način prećutno odobravanje ili čak podstrek od strane društva, a mi kao društvo sigurno ne želimo da pošaljemo takvu poruku. Tu su i hitne mere zaštite koje postoje u situacijama neposredne opasnosti, a poznato je da su mnogi zločini mogli da budu izbegnuti da je došlo do blagovremene ili adekvatne reakcije. Tu su zabrane mere prilaska koje već godinama sasvim uspešno funkcionišu u mnogim državama.
Ono što bih posebno pohvalila u ovoj konvenciji jeste njeno nastojanje da se sačuva ugled i dostojanstvo žrtve. Između ostalog, to znači da će dokazi koji se odnose na seksualnu prošlost ili na seksualno ponašanje žrtve biti uzeti u razmatranje samo ukoliko je to zaista neophodno i relevantno za slučaj.
Tako će se izbeći do sada ne tako retka praksa da, umesto počiniocu, počne da se sudi žrtvi i da na kraju maltene se dođe do zaključka da je žrtva na neki način sama kriva ili da je sama izazvala ono što joj se dogodilo.
Imamo jedan, vidimo tu, mnogo humaniji pristup žrtvi, što do sada nije bio slučaj, a u prilog tome ide i činjenica da je žrtvi sada omogućeno da svedoči bez prisustva u sudnici, ili barem da u sudnici nije prisutna osoba koja je navodni počinilac.
Na kraju, želela bih da istaknem sam značaj osnaživanja žena, značaj prevencije i ono što je najbitnije od svega, podizanje svesti kod naših građana i građanki o tome da ne postoji nikakvo objašnjenje, nikakvo opravdanje za bilo kakav oblik nasilja. Mislim da je to jedan veoma zahtevan zadatak sa kojim treba početi što pre, uvesti ga u obrazovanje, u zvanično nastavno štivo i na svim nivoima obrazovanja, kako bi deca i mladi ljudi na vreme mogli da razviju empatiju, da razviju jedan zdrav obrazac ponaša i naravno svest o jednakosti među polovima.
To bi značilo da, za promenu, kao društvo počinjemo da se bavimo ne samo posledica, već da počnemo da se bavimo uzrokom, što jeste osobina svakog humanog i odgovornog društva. Mislim da ova konvencija predstavlja jedan veoma značajan iskorak ka ostvarenju tog cilja i zato će u danu za glasanje dobiti podršku Srpske napredne stranke. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, uvažene kolege poslanici, pred nama se nalazi set zakona koji za osnovni cilj ima pre svega podizanje pravne sigurnosti u oblastima kao što su elektronska trgovina, posredovanje u prometu i zakupu nepokretnosti, uvoz-izvoz robe dvostruke namene i zaštita konkurencije.
Ono što svi ovi zakoni imaju zajedničko, jeste to da se insistira na stručnosti, da se insistira na efikasnosti i da se insistira na tome da se pooštri kaznena politika koja za cilj ima odvraćanje od kršenja zakona.
U svom izlaganju, ja ću se kratko osvrnuti samo na dva ponuđena zakona, a to su Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti konkurencije i drugi, potpuno nov zakon, Predlog zakona o posredovanju u prometu i zakupu nepokretnosti.
Kada su u pitanju izmene i dopune Zakona o zaštiti konkurencije, pre svega osvrnula bih se na član 72. koji ima za cilj pre svega da se poveća jedna efikasnost u sudskom postupku koja mislim da ide u korist svim subjektima na tržištu. Znači, da se spreči ono što je do sada bila praksa, a to je nepotrebno odugovlačenje sudskog postupka.
Zatim, ono što je veliki problem u radu, znači praktičnom radu komisije, jeste previše kratak rok zastarelosti. Sada je taj rok produžen sa tri na pet godina imajući u vidu svu kompleksnost ove oblasti, a isto tako produžen je rok takođe za donošenje rešenja u ispitnom postupku koji je produžen sa tri na četiri meseca, zato što se rok od tri meseca pokazao kao isuviše kratak da bi se na adekvatan način prikupili svi potrebni podaci od relevantnih činilaca kao što su konkurencija, kupci, dobavljači i ostalo.
Zatim, pomenula bih tu i etički kodeks komisije koji je uveden ne samo zbog toga da bi se radilo na ugledu jedne ovako bitne institucije, već da bi se radilo i o eventualnoj zaštiti svih članova komisije koji mogu biti izloženi različitim vidovima pritisaka, što će sigurna sam povećati jednu nezavisnost, jednu nepristrasnost jedne ovako bitne institucije, kao što je Komisija za zaštitu konkurencije.
Zatim, insistira se na stručnom i kompetentnom sastavu saveta. Sada će tu biti prisutni stručnjaci iz dve ključne oblasti, a to su oblasti prava i ekonomije, što do sada nije bio slučaj, a pokazalo se da jedna ovako zahtevna i kompleksna oblast zaista zahteva interdisciplinarni pristup.
Kada je u pitanju predlog, znači potpuno novog zakona o posredovanju u prometu i zakupu nepokretnosti, mislim da je više nego jasno zašto je bilo potrebno doneti ovaj zakon. Naime, postojeća situacija na tržištu nepokretnosti je takva da ne postoji gotovo nikakva pravna sigurnost, bilo da hoće da kupe stan, bilo da hoće da iznajme stan ili bilo kakvu drugu nepokretnost, građani se suočavaju sa brojnim problemima i sa brojnim prevarama, počevši od tzv. agencija koje izdaju nepostojeće stanove. Znači, imamo samo jednu klasičnu situaciju kada roditelji iz unutrašnjosti pošalju studenta u Beograd na studije, naravno potreban nam je stan, šta je logičan korak, oni se obraćaju agenciji i onda agencija vrlo uredno unapred naplati svoju proviziju, a pri tom građanin ostaje prevaren.
Takođe, brojni su primeri da jedan te isti stan kupi više lica. Znači, jedna tako egzistencionalno bitna stvar u životu običnog građanina, a da pri tom građanin nema nikakvu pravnu zaštitu ni sigurnost.
Ovim zakonom sve se to menja, uvodi se red, uvodi se disciplina, pre svega odgovornost i ono što je najbitnije, uvodi se nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, što je najbitnije od svega da bi zakon zaista i zaživeo u praksi.
Ono što je sada potrebno, što je predviđeno ovim zakonom, jeste da postoje krajnje precizni uslovi za validan upis u registar. Takođe, insistira se na lakoj dostupnosti informacija koje se nalaze u registru putem interneta, zatim na tačnosti, na ažurnosti tih podataka. Naime, ukoliko dođe do i najmanje promene, posrednik je dužan da te iste promene prijavi najkasnije u roku od sedam dana. Znači, krajnje precizno su iznete obaveze i posrednika, a isto tako i obaveze nalogodavaca.
Takođe nešto što je novo, stručna osposobljenost na kojoj se sada insistira, što pre nije bio slučaj, znači više ovim poslom posredovanja ne može da se bavi bilo ko, mora da se ima položen stručni ispit i odgovarajuća stručna sprema.
Iz svega navedenog, jasno je da se maksimalno radilo na tome da se uvede red u ovim oblastima koje su od izuzetnog značaja za pravilno funkcionisanje jedne države, da se spreči siva ekonomija koliko god je to moguće i ono što je najbitnije, što bih istakla, jeste da se uvede red na tržište, jer neretko stanje na tržištu oslikava jasno stanje u državi. Znači red na tržištu znači red u državi, a u takvu državu se ulaže. Na taj način se privlače domaći i strani investitori, a to opet znači nova radna mesta za naše građane i bolji život za naše građane, što i jeste strateški cilj ove Vlade i zato će u danu za glasanje SNS dati podršku za ovaj set zakona. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege, pre svega bih iskoristila ovu priliku da svojim sugrađanima čestitam Dan grada Kraljeva, uz iskrene želje da naš grad napreduje u svim mogućim oblastima i da se na taj način Kraljevčanima omogući jedan dobar i kvalitetan život, kakav oni sigurno i zaslužuju.
Kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, radi se o malobrojnim izmenama, koje pre svega idu studentima u korist, što mislim da je jako pozitivno. Promene koje su predviđene tiču se broja ispitnih rokova i broja bodova. Naime, broj ispitnih rokova povećan je sa predviđenih pet na šest ispitnih rokova. Mislim da ne treba dodatno objašnjavati od kakvog je značaja to za naše studente i koliko će im to pomoći u tome da osvoje što veći broj bodova. Kada je broj bodova u pitanju, i to je promenjeno. Predviđenih 50 poena smanjeno je na 48 poena, koliko je potrebno da bi studenti nastavili da se finansiraju iz budžeta.
Iz svega navedenog, mislim da je jasno da se pre svega radilo i da se rukovodilo interesima studenata, nastojeći da im se pomogne maksimalno, koliko je to moguće, da im studiranje bude što efikasnije, a naravno imajući i u vidu ekonomsku krizu u kojoj se nalazimo.
Takođe, ovaj zakon uspostavlja zakonski osnov za osnivanje visokoškolske ustanove koja postoji za potrebe nacionalne bezbednosti. Ovde je predviđeno da deo nastavnog osoblja, a naročito kada se radi o stručnim predmetima, može da bude angažovano iz odgovarajućih službi, a imajući u vidu stručnost tih ljudi i njihov rad na terenu, pokazali su se do sada kao jedan nezamenjiv faktor, a naravno uzimajući u obzir svu specifičnost i sav značaj ove oblasti.
Na samom kraju, iskoristila bih ovu priliku da apelujem na našeg ministra da se shvati sva ozbiljnost u kojoj se nalazi naše obrazovanje, uključujući tu, naravno, i visokoškolsko obrazovanje. Svedoci smo brojnih promena koje su se do sada dogodile u našem obrazovnom sistemu. Zaista verujem da su namere bile dobre, ali je rezultat nažalost daleko od dobrog. Ono što je sada nama potrebno, jeste jedan timski rad, jeste mnogo energije, jedan sistemski pristup kako bi zaista i došlo do korenitih promena.
Cilj je da vratimo pre svega kvalitet i vaspitanje u naš obrazovni sistem. Cilj je da diskutabilne diplome konačno postanu stvar prošlosti i da biti fakultetski obrazovan čovek zaista znači i biti intelektualac u pravom smislu te reči. Verujem da je ovaj zakon jedan mali, ali značajan korak ka ostvarenju tog krajnje ambicioznog cilja i zato će ovaj predlog zakona u danu za glasanje dobiti podršku SNS. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, uvažene kolege, pred nama se nalazi strategija koja je od suštinskog značaja za budućnost našeg društva, a to je Predlog nacionalne strategije za borbu protiv korupcije. Značaj borbe protiv korupcije ne treba posebno naglašavati. Jasno je da ukoliko želimo uređenu i pre svega pravnu državu, da borba protiv korupcije mora biti istrajna i beskompromisna. Upravo i cilj ove strategije jeste da se korupcija u našem društvu otkloni u što većoj mogućoj meri.
Iskoreniti korupciju u našem društvu znači privući investitore. To je jedna od jako bitnih stvari. Jer, niko ne želi da ulaže svoj novac i da pri tom rizikuje. Ako ozdravimo i ako očistimo naše društvo od korupcije, automatski znači da privlačimo investitore, nova radna mesta a samim tim smanjenje siromaštva u našoj državi i ekonomski razvoj našeg društva. Iskoreniti korupciju takođe znači da građani ove države povrate izgubljeno poverenje u institucije, u svoju državu, što je najbitnije od svega.
Korupcija je toliko dugo prisutna u svim oblastima našeg društva, da smo je toliko dugo svesni i praktično smo se navikli na nju i na tu pojavu je počelo da se gleda kao na društveno prihvatljivu, ukoliko nije preterana. Nulta tolerancija na korupciju jeste upravo jedno od osnovnih načela kojima se rukovodi ova strategija.
Strategija je posebno fokusirana na određene oblasti koje su naročito podložne korupciji – finansije, pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, sport i mediji. Prioriteti u vidu ovih oblasti su morali da budu napravljeni, prosto iz razloga vremenske ograničenosti, a i ograničenosti u pogledu resursa.
Pošto ciljevi koji su predviđeni ovom strategijom u tih predviđenih pet godina budu ostvareni, predviđeno je, kada se dobije jedna zdrava baza, zdrava osnova, da se nastavi jedna sveobuhvatna borba protiv korupcije.
Ono što je jako bitno, a što je predviđeno ovom strategijom, jeste jedna strateška i koordinirana borba protiv korupcije, u kojoj učestvuju različite institucije koje međusobno sarađuju, što je najbitnije, i koje snose odgovornost za ostvarenost predviđenih ciljeva. To je upravo ono što je našem društvu najpotrebnije, da neko konačno počne da snosi odgovornost. To je ono što je našim građanima potrebno da vide, da u našoj državi počinje da se snosi odgovornost, bilo da se radi o pojedincu, bilo da se radi o instituciji, ali da se preuzima odgovornost jer to je ono što će zaista suštinski ozdraviti naše društvo.
Svi ovi predviđeni ciljevi biće precizirani akcionim planom koji će se usvojiti najkasnije tri meseca od usvajanja strategije. Znači, najbitnije od svega jeste da strategija neće postati i ostati samo slovo na papiru, već da će uz predviđene mere, a isto tako i uz nadzor tih mera, što je jako bitno, i te kako zaživeti u praksi.
Ono što je na mene ostavilo najdublji utisak ove strategije jeste deo koji se bavi prevencijom. Kao što prevencija postoji u svim oblastima, kao što je, na primer, zdravstvo, upravo je i u ovoj oblasti prevencija najbitnija. Kada svim ovim predviđenim merama jednog dana dobijemo zdravo i odgovorno društvo, jako je bitno da postoje organizovane i sistematične mere kojima ćemo naše društvo i očuvati. Upravo se zrelost, organizovanost i odgovornost jednog društva vidi u tome da negativne pojave predupredi, da ih prepozna, a ne samo da se bavi rešavanjem njihovih negativnih posledica.
Da Srbija jednog dana bude upravo takvo društvo – cilj je naše Vlade. To jeste jedan ambiciozan zadatak, ali je, pre svega, jedan veliki izazov. Uz naporan rad, to je i te kako ostvarljivo, a upravo je ova strategija jedan veoma bitan korak ka ostvarenju tog cilja. Zato će SNS u Danu za glasanje definitivno podržati ovu strategiju. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege, pred nama se nalazi set zakona iz oblasti obrazovanja. Smatram da tu oblast, odnosno njen značaj ne treba posebno objašnjavati. Jasno je da se radi o oblasti koja suštinski i dugoročno utiče na jedno društvo.
Ono što bih pre svega izdvojila kao pozitivno iz seta ovih zakona jeste njegovo nastojanje da škola bude jedna otvorena institucija. To znači da škola sve više sarađuje sa lokalnom samoupravom, sa različitim sportskim organizacijama na osnovu lokalne samouprave, sa Crvenim krstom, sarađuje i sa Kancelarijom za mlade gde je takva kancelarija otvorena. Zatim, ono što je jako pozitivno, što bih volela da istaknem, jeste i insistiranje između jednog partnerskog i kreativnog odnosa između roditelja i škole.
Drugo što je novina, što je predviđeno setom ovih zakona, što smatram da je jako dobro, samo videćemo da li će i kako će zaživeti u praksi, to je nastava na daljinu koja se podrazumeva i u osnovnoj školi i u srednjoj školi. Naime, učenik koji zbog određenih poteškoća, zbog određenih povreda, invaliditeta ili teške bolesti nije u mogućnosti da aktivno pohađa nastavu, biće mu omogućeno ako na zahtev svog roditelja, odnosno svog staratelja podnese zahtev, on može da se bori da ostvari svoje pravo nastave na daljinu, a o njenom ostvarivanju odlučuje škola u skladu sa zakonom i u skladu sa svojim sredstvima.
Zatim, ono što bih takođe volela da istaknem, što smatram da je jako dobro, jeste nastojanje da učenici preuzmu što aktivniju ulogu u različitim vidovima života škole. To znači, kroz učeničke parlamente. Sada postoje, kako u osnovnim, tako i u srednjim školama, pored učeničkih parlamenata, takozvane učeničke zadruge.
Ono na šta bih posebno skrenula pažnju jeste da sav novac koji nastane kao rezultat rada učeničke zadruge, sada sami učenici imaju pravo da kažu kada će i na koji način će ga iskoristi. Bilo da li će oni taj novac iskoristiti za ekskurziju, da li će taj novac iskoristiti za poboljšanje uslova u školi, njihove ishrane ili slično, ili će ga iskoristi da pomognu drugu, odnosno drugarici kome je ta pomoć potrebna. Ono što je poenta, što je bitno, jeste da oni sami odlučuju, da je odluka na njima.
Na taj način se jednim aktivnim pristupom, pre svega, radi na razvijanju veoma bitnih osećaja kod učenika, kao što su osećaj odgovornosti, osećanje empatije, ali isto tako i razvijanje samopouzdanja. Kroz jedan krajnje aktivan pristup oni se postepeno praktično uvode u svet odraslih i na taj način stiču postepen osećaj odgovornosti i mislim da je to pre svega jako bitno. To se rukovodi onim principom koji je krajnje jednostavan i uvek važi, a to je - što se pre prema nekome odnosite kao da je odrastao, to će taj pre i postati odrastao.
Zatim, ono na čemu se posebno insistira jeste savetodavna uloga škole. Naime, sada postoje čitavi timovi koji se bave proučavanjem, praćenjem rada, specifičnosti, posebnim kvalitetima koje svaki učenik poseduje, tako da mogu na odgovarajući način da ga upute, odnosno da mu pomognu u tada životno bitnim odlukama koje učenik donosi, a to je – koju školu dalje upisati, odnosno koje zanimanje za sebe odabrati?
Takođe, ono na šta bih želela da se osvrnem jeste nastava, šta je nastava dobila reformama koje su se desile u oblasti obrazovanja. Dobila je mnogo toga. Pre svega, odavno je prevaziđen jedan krut i stereotipan način izlaganja, način nastave, promenama koje su se proteklih godina desile u sferi obrazovanja. Profesoru je data mnogo veća sloboda da on što kreativnije osmisli svoj čas, što je veoma pozitivna stvar.
Međutim, kako svaka reforma ima svoje pozitivne strane, i ova reforma ima jednu svoju drugu stranu medalje, koju nismo u stanju da ignorišemo, a to je da smo nekada imali u obrazovanju situaciju da profesor ima neprikosnovena prava, a sada su pravima koja su data roditeljima i učenicima, a pre svega istakla bih roditeljima, sada se otišlo u drugu krajnost, a kao što znamo, nijedna krajnost nije dobra i istina je uvek negde na sredini. Akcenat je na tome da se nađe jedan zdrav balans i da se profesorskoj profesiji vrati onaj ugled i dostojanstvo koje ona zaista i zaslužuje. Ovaj set zakona predstavlja jedan ozbiljan iskorak u ostvarenju tog cilja. Samo jedna sugestija, mislim da bi se na tome još trebalo raditi.
Takođe jedna sugestija koju ja imam, tiče se broja učenika u odeljenju. Naime, ovim setom zakona predviđeno je da to bude 30 učenika. Smatram da bi se njegovim smanjenjem na broj 25, naravno kada ekonomska situacija, toga smo svi svesni, to dozvoli, da bi se dobilo na više nivoa. Dobilo bi se pre svega na kvalitetu i na efikasnosti nastave, čega smo svi svesni, a drugo, dobila bi se konačno odgovorna rešenja – šta sa tehnološkim viškovima, što zaista jeste jedan realan problem danas u prosveti. To bi bilo ono što sam ja naročito htela da istaknem.
Još jednom samo na kraju da istaknem značaj obrazovanja, neophodnost i neminovnost stalnih promena u njemu, zato što to nije statična oblast, neminovnost unapređivanja, osavremenjavanja, kao i to da država koja je spremna i rešena da ulaže u svoje obrazovanje, zapravo ulaže u svoju budućnost. Zbog toga će SNS u danu za glasanje podržati ovaj set zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege, pred nama se nalazi Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu. Predviđene promene odnose se, pre svega, na zaštitu trudnica i porodilja, a cilj ovih izmena jeste upravo kako bi se majka u našem društvu osetila sigurnom i zaštićenom i kako bi se, na taj način, borba za povećanje nataliteta u našoj zemlji sistemski i podržala.
Upravo jedan od razloga za hitnost donošenja ovog zakona jeste kako bi se što pre sprečile i zaustavile negativne posledice, kao što su svakodnevno do sada žene proživljavale, kao što su uslovljavanje ili ucenjivanje prilikom zasnivanja radnog odnosa, ili kao što je gubitak radnog odnosa usled trudnoće. Znači, da takve pojave zauvek ostanu stvar prošlosti.
Jedna od predviđenih izmena tiče se toga da zaposlena žena koja se vrati na posao pre isteka porodiljskog, pre isteka godinu dana od kako je rodila dete, da je poslodavac dužan da joj obezbedi pauzu u toku radnog vremena u trajanju od 90 minuta, kako bi žena mogla da doji svoje dete, a ukoliko je radno vreme žene koja je zaposlena šest sati i duže. Na ženi je ostavljeno kako će ona da koristi tih 90 minuta, da li će ih iskoristiti odjednom, da li će praviti više manjih pauza, ili će za tih 90 minuta skratiti svoje radno vreme, to je ostavljeno na ženi da odluči sama, kako njoj najviše odgovara. Ono što je veoma bitno i što bih istakla jeste da se tih 90 minuta, ta pauza, računa i plaća kao redovno radno vreme.
Druga izmena odnosi se na dosadašnji stav 2. člana 187, prema kojem je do sada zaposlenom koji je zasnovao radni odnos na određeno vreme, u toku trudnoće, u toku porodiljskog odsustva, u toku odsustva radi nege deteta ili radi posebne nege deteta, može da prestane radni odnos pre isteka roka za koji je zasnovan. Ovde imamo, praktično, jednu situaciju da je zaposleni potpuno nezaštićen u toj celoj situaciji, praktično prepušten na milost i nemilost svom poslodavcu, tako da se to menja i poslodavac ubuduće neće moći, pri već navedenim okolnostima, da otkaže ugovor o radu svom zaposlenom, a ukoliko se ipak poslodavac odluči da prenebregne odluke o zabrani davanja otkaza, takav otkaz je ništav, odnosno ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Ono što je veoma bitno je da ovom izmenom ni poslodavac nije oštećen zato što je poslodavac dužan da isplati samo prvi mesec, zbog ovih odsustva, a kasnije mu se sve te sume refundiraju iz budžeta, tako da se na taj način gledalo da se, na neki način, pomire interesi i poslodavca, da se izađe u susret i poslodavcu i zaposlenom.
Ono što bih ja istakla i što je posebno pohvalno u celoj priči jeste da mi, kao društvo, postepeno sazrevamo i da uočavamo dodatnu potrebu za zaštitom i za pomoći trudnicama i porodiljama, koja je njima u tom vremenskom periodu i te kako potrebna, kako zakonski, pre svega, ali isto tako i u obliku osnivanja različitih savetovališta, različitih grupa podrške, zatim "Kuća za mame", što vidimo da postaje praksa i u našoj zemlji i iskreno se nadam da je to tek početak, da će se na toj oblasti još raditi i iskreno se nadam da će i u Srbiji, naravno, kada ekonomski trenutak to bude dozvolio, da će se otvarati i vrtići u okviru ustanova u kojima su zaposlene žene.
Prednosti jednog takvog projekta, koji je već uveliko prisutan u mnogim evropskim zemljama, ne treba posebno ni naglašavati. To je, pre svega, blizina majke i deteta, a svi znamo, mnoge naučene studije to i dokazuju, da kada je majka svesna da se dete nalazi blizu nje, da je sigurno, da je zbrinuto, onda je i njena produktivnost na poslu mnogo veća. Jednostavno, na nama je da kao društvo učinimo sve kako bismo maksimalno pomogli ženama u veoma zahtevnom zadatku, a to je da sa jedne strane budu veoma uspešne zaposlene žene, a sa druge strane dobre i kvalitetne majke.
Ovaj zakon jeste upravo jedan veoma bitan korak u ostvarenju tog cilja, kao i u nastojanjima da se žene ohrabre da postanu majke, kao i da, ukoliko se odluče na takav korak da postanu majke, da im se jasno stavi do znanja da nisu same i da nisu nezaštićene, već da imaju jasnu, nedvosmislenu i vrlo konkretnu pomoć od strane države. Zato će Srpska napredan stranka podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvažene kolege, pred nama se nalazi Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, ovaj sporazum u sebi sadrži niz međusobnih oblika saradnje između ove dve države. Saradnje u oblasti privrede, poljoprivrede, turizma, zdravstva, kulture, kao i mnogih drugih oblasti.
Ono što je sigurno jeste da naša država može mnogo toga da nauči od države kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati. Pre toga, pre svega, da svaka ozbiljna i odgovorna država mora da nauči da razmišlja i da planira unapred. Tako su isto Ujedinjeni Arapski Emirati na vreme shvatili da naftne zalihe neće trajati zauvek, tako da su na vreme počeli da ulažu i u neke druge oblasti, kao što su poljoprivreda i turizam. Da nemoguće ne postoji Ujedinjeni Arapski Emirati su upravo dokazali na primeru poljoprivrede.
Ono što je jako bitno, kada je poljoprivreda u pitanju možda čak i najbitniji oblik saradnje, koji se nalazi u ovom sporazumu, jeste da će sve planirane investicije koje bi trebalo da stignu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a pod njima se podrazumeva ulaganjima u navodnjavanje zemljišta, razvoj poljoprivredne proizvodnje, kao i sa modernizacijom poljoprivredne opreme, da se može početi već tokom 2013. godine, što je za našu zemlju od ključnog značaja, zato što su nama investicije u toj oblasti, priznaćete, potrebne što pre.
Ono što je od presudnog značaja takođe, jesu i osnivanje zajedničkih eksperimentalnih i istraživačkih centara u oblasti poljoprivrede, šumarstva i životne sredine.
Poljoprivreda, to je ono što moramo da shvatimo kao i sve druge oblasti danas, nije statična, više ne postoji ni jedna oblast koja je statična, već krajnje dinamična, npr. kao zdravstvo.
Mi to moramo da shvatimo i da budemo stalno u korak sa svetom ako hoćemo da na tržištu prezentujemo najbolji mogući proizvod, znači da budemo stalno korak sa svetom, a jednoga dana, zašto i ne, korak ispred.
Na taj način svim ovim zajedničkim merama, objedinjenim možemo da dovedemo do toga da naša poljoprivreda konačno doživi dugo očekivani preporod, jer priznaćete, bez osnažene i preporođene poljoprivrede ne može da dođe ni do kakvog značajnijeg napretka u našem ekonomskom i društvenom razvoju.
Još jedan jako bitan oblik saradnje, koji je predviđen ovim sporazumom, jeste i ulaganje u oblast turizma. Kada je turizam u pitanju, Srbija ima izuzetan potencijal koji nažalost nije baš najbolje iskorišćen. Znamo da je turizam oblast u koju zaista mora da se uloži, ali se taj isti uloženi novac najbrže i vraća i najbrže se počinje sa zarađivanjem.
Ono na šta bih ja posebno skrenula pažnju jeste izuzetno bogatstvo Srbije kada su u pitanju relativno dobro očuvani srednjovekovni gradovi, a koji nažalost, u koje nije dovoljno investirano i nisu iskorišćeni na najbolji mogući način. U blizini tih srednjovekovnih gradova uglavnom, nalaze se i brojne crkve, manastiri koji predstavljaju pravu atrakciju. Možda najbolji primer takvog jednog mesta, jeste srednjovekovni grad Maglič, koji se nalazi nedaleko od grada Kraljeva, a za koji postoji već sada, do u detalje razrađen plan, projekat kako od takvog jednog mesta napraviti pravu turističku atrakciju, kako za domaće tako i za strane turiste.
Da bi turizam mogao nesmetano da se razvija, ono što moramo da ponudimo jeste krajnje kvalitetna usluga, u pogledu saobraćaja, što je takođe predviđeno ovim sporazumom, s tim što će Republika Srbija davati na korišćenje ili kupoprodajom lučkih i aerodromskih kapaciteta u postojećim kompanijama u našoj zemlji, omogućiti modernizaciju kopnenog, rečnog i vazdušnog saobraćaja, znači ono što je nama preko potrebno. Samim tim dolaziće i do razvijanja, do širenja tih kapaciteta i naravno na taj način do otvaranja novih radnih mesta za naše građane.
Ništa manje bitna saradnja, takođe predviđena ovim sporazumom, jeste u oblasti energetike i zaštite životne sredine. Ogledaće se, pre svega u planiranju, kako, recimo na najbolji mogući način iskoristiti atomsku energiju u mirnodopske svrhe. Zatim obnovljivi izvori energija, alternativni izvori energija, kako na najbolji mogući način zaštiti životnu sredinu, projekat zelenih gradova, kao i naravno na koji način smanjiti emitovanje ugljen-dioksida.
Jedna, od možda najbitnijih saradnji koja je predviđena ovim sporazumom jeste i vojno bezbednosna saradnja, koja će se ogledati i pre svega u međusobnoj razmeni informacija i iskustava u borbi protiv kriminala, organizovanog kriminala, terorizma i korupcije. Te mere će svakako doprineti tome da Srbija postane država u kojoj se svaki njen građanin oseća krajnje sigurno i zaštićeno, što nam je svima i cilj.
Ovo što sam ja nabrojala samo su neki od vidova saradnje koja će se odvijati između ove dve države i ono što bih naglasila na kraju, jeste da Srbija kao država predstavlja jedan ogroman potencijal, koji do sada nažalost nije dovoljno iskorišćen, ali da ova Vlada ima i strategiju, strpljenje i potrebnu energiju da taj potencijal razvije do njegovog maksimuma, a ovaj sporazum je samo jedna od niza konkretnih akcija koje ova Vlada sprovodi u cilju ostvarenja Srbije, kao napredne i ekonomski stabilne države. Tako da će SNS podržati ovaj sporazum. Hvala.