Hvala. Pre nego što dam reč gospodinu Pavičević, dozvolite nekolike rečenice da se upustimo u raspravu. (kašalj) Drago mi je da su neka pitanja ovdje pokrenuta iz područja vaspitanja i obrazovanja za koje eto vi kao članovi odbora smatrate da su bitna. Ona su svakako bitna. Tu je u prvom redu pitanje dualnog obrazovanja.
Tu dosta grešimo, neki da li možda namerno ili nenamjerno, prilikom govora o dualnom obrazovanju. To je samo jedan od oblika obrazovanja u rata. Dakle, on nije jedini, neg jedan od oblika i to je, kašalj, po meni, eto koliko pratim, a trudim se čitavog života da pratim pedagogiju i-i učestvujem čak i u pisanju naučnih radova. Po meni je to najveći domet, eh, danas savremene teorije i prakse. Mi smo i, kad kažem mi, govorim u prvom redu ovdje o nastavnom kadru.
Većina nastavnog kadra opterećeni uvijek postojećim situacijama stvari. Kada su u pitanju inovacije, uvijek većina kolektiva daju otpore. Zašto je traži napor? Ovo govorim kao čovjek koji je čitavog života radio kao, u, eto bavio se pedagoškim stvarima. Svaka inovacija izaziva otpor jer traži napor, traži, je li, ovaj, znanje i tako dalje.
Prema tome,(kašalj), eh, i ovo je tačno što kolega S-Starčević reče, je li, eh, Kancelarija nije izdvojena, ona je pri Vladi, ali dualno obrazovanje u sas-sastavu sistema vaspitanja i obrazovanja u celini.Svakako da će tu još biti inovativnih stvari, ovo što kolega iz Ministarstva (kašalj) horko reče. Dakle, ga bi-- uvek težimo napred, eh, na neki način, eh, eh, inovacije da pratimo, ali s druge strane i one stvari da unapređujemo koje su, da tako kažemo, u zaostatku. I ovde se ne radi da se vrši praksa u kompanijama, nego je, i kompanije su učionica. To je suština. Ja želim da to presiječemo svi kao članovi odbora i većina nastavnog kadra, jer to, to je mjesto izvođenja nastave obrazovanja, ne praktičnog samo rada.
To je, to je novina. Dakle, da ne idemo sad u detalje, trebale, trebalo bi nam mnogo vremena. Eh, eh kolega, ovaj, se zalaže, profesor ovaj Kljabičević, za-- on je čak i podneo zahtjev da se ukine dualno obrazovanje ovako kao na, eh, centralnu ovu našu sednicu Skupštine i tako dalje. Ono nije loše. Da li ono ima slabosti svojih?
Normal-no da svaki proces inovativni, da će u primjeni se pokazati šta treba mijenjati, a šta dopunjavati. To je suština unapređivanja vaspitanja i obrazovanja. Drago mi je da ste ovu politizaciju spomenuli svi. To moramo otvoreno kao odbor da progovorimo jednom i kao prosvjetni radnici. Nikada u istoriji po meni, a trudim se kao istoričar pedagogije, preostaloga da, da dobro pratim od starog veka do danas nikada nije politizacija veća bila nego zadnjih godinu dana, vaspitanja i obrazovanja.
Mi smo imali prosvjetne radnike da su se pretvorili u političare čiste. Većina, čak i u predškolskim ustanovama. Dakle, o-odbori pojedinih stranaka, profesori iz druge države daju savjete svojim studentima na katedrama ovdje u Beogradu i to prenosi televizija. Vidjeli ste i tako dalje. To nikad nije bilo.
Ovi koji govore o komunističkom periodu, ja sam iz tog perioda, la-, moram da kažem da je neistine često govore. Čak je tamo politizacija manja bila nego ova godinu dana. Verujte, nismo dozvoljavali politizaciju. Ona je prisutna i dalje, ovdje, ma-malo manje po univerzitetima, ali je prisutna. Prekjučer gledam, rektor univerziteta jednog poziva su ja ću svoje studente voditi.
Ko si ti, bre? Ti si državni čovek. Ne možeš to da radiš. Reci hvala, neću biti rektor, idem u politiku čistu i nemam nikakvog problema, jer često svoj primjer pokazujem gdje sam vodio katedru dvadeset i nešto godina. Dekan bio demokrata.
Nikada na fakultetu nismo o politici razgovarali, ali smo skupa bili kad je iz Demokratske stranke bio ministar ili pomoćnik, pa smo išli ja, koji sam bio tad radikal zajednički tražiti, unapređivati neke stvari. To je suština. To je suština i tako treba djelovati. Međutim, ovo što se pretvorilo u čistu politiku ili sad politikantstvo, pa pojedini profesori nemaju uslove za napredovanje, pa unaprijed bombarduju ministarstvo, politizuju da bi dobili zvanje. Ja moram to reći, ovo otvoreno, jer to-- ja sam otvoren čovjek i ono što kažem, provjerim stotinu puta.
Kada je u pitanju unaprjeđenje bilo profesora Jove Bakića, na primjer, za vanrednog profesora. On je tri godine ranije psovao državu, predsjednika države i sve moguće da bi mogao proći u vanrednog profesora i on je to priznao. Ja imam izjavu njegovu. I znate šta je rekao o jednome profesoru? Pozdravite mi predsednika odbora, kao od mene, da nije njega, da me nije prozivao, nikada ne bi izabran za vanrednog profesora.
Znate-- Zašto? I kaže: Zato što sam na taj način homogenizovao veće fakultete. I to je tačno, ja njega razumem i to su istine. To su naše članovi odbora istine po fakultetima. Ima sad jednu kolegicu, ne smijem, kaže, da progovorim jer mi ide na, na veće, neće glasat'.
Pa ako imamo usluge, moram, treba da glasa. Kakav je to dekan? To je problem koji nema utjecaj da se glasa ako pojedini kandidat uslove ima bez obzira koje stranke, čak i kakav je čovjek bez obzira. To nema nikakve veze s nego s onim. Protiv tog sam se borio čitavog života i moram vam reći da u ranijem periodu komunističkom bolje je to funkcionisalo, nego sada.
Verujte, kad nitko nije imao uslove, nije imao uslove, kad je imao uslove išao, niko, dekani pogotovo su štitili zakon. Ja ovdje na dekane sam strahovito ljut, to moram da kažem i rektore, oni nisu po meni dorasli većina, čast nekima, nisu dorasli jer oni, oni su odgovorni za primjenu zakona, ali su odgovorni i za politizaciju. Vrlo jasno je Zakon o visokom obrazovanju. Tu nema dileme. Zamislite na televiziji, kaže ja ću svoje studente voditi sad na protest, profesor jedan Beogra-univerziteta u Beogradu.
Pa taj meni ne bi radio, verujte, tri minuta. Da sam ja dekan. Ne bi, bre. Ne možeš to raditi, jer to nije u skladu sa zakonom. Imaš jednu kaznu, drugu, treću, već postepeno i tako dalje, ako se već inati.
Činjenica da jedan deo mora napustiti fakultet. Verujte, ovi koji je neradnički i koji radi protiv interesa države čak javno. To mora. Zašto? Jer reforma koja nam slijedi, ovo vidite reformske, ona će sama njih otjerati.
To vi prijetite- Ne, ne, ne.
Sačuvajte- Da moraju- Pa morat' će, evo, t-taman sam počeo obrašnjavati- Reforma će ih otpuštat'- Evo, niste dobili riječ, samo da vam odgovorim ovdje. Taman sam zapustio ovaj rečenicu ovu, sama će reforma i inovacija otjerati njih, u navodnike ovo otjerati, ukloniti s fakulteta svojim neznanjem i neuleženjem u probleme. To je bilo i u prošlosti, tako tu nema dileme.Ali da, da treba i reći neke stvari. Da, ja ne bih držao pojedine profesore koji nemaju uslov, ne bi, to nije pretnja, to su realnosti, ali ne bi ni koji zakone krše vezano za politizaciju. Pa to, pa, pa koje taj koji bi držao, taj krši zakon i tako dalje.
Dakle, da ne idemo u širinu, ali je dobro da stvari potaknemo, jeli i da se iskristalizuju stvari. Uvek ćete imati jedan dio neradnički, on je protiv inovacija na fakultetima. Ajde da budemo otvoreni, radimo na fakultetima, nekada smo radili čitavog života, neki manje, neki više, ali uvek su ovi bili protivnici unutra, unutar kolektiva i uvek su napadali dekane za nekakve izmišljene stvari da bi sebe profilisali. Ja govorim, to je posebna tema u međuljudskim odnosom, odnosima unutar kolektiva i tako dalje, ali kad je politizacija, još završavam s ovim, ovo ja nisam video u istoriji pedagogije kao zadnju godinu i kad su u pitanju fakulteti srpskih studija, to treba uvesti, to imaju sve zemlje, ne po imenu samo, nego po programskim sadržajima, da mi učimo istoriju od starog veka srpsku, a ne od sedmog veka i još uvek na univerzitetovima, ovdje u svim univerzitetima našim. To je strašno.
To više se ne, na zapadu ne-nouči na fakultetima na istoriji, a to traži poznavanje latinskog jezika. To zna, poznavanje staroslavenskog, gleboljice i ćirilice. Pitajte koliko naših profesora to zna po fakultetima. Pa, na prste ćete ih zbrojiti, jedne ruke i to da ih ima. I to oni otpor pružaju inovacijama, jel.
To je to, izvinite, drago mi je da idemo u probleme i kad izvještaji, ovo, uhm, predstavnici Ministarstva, ovaj, to smo često naglašavali da se problemski malo postavi da vidimo probleme i da ne bih zaboravio jednu rečenicu, izvinite me, da skrenete pažnju u Ministarstvu, uticaj roditelja n-na školu, povezano da li postojeće forme sada organizacione su dobre ili nisu. Na primjer, savjet roditelja, ja smatram da je suvišan, da to nije bilo u doba samoupravljanja. Evo, ja sam tada pedagog bio, dvanaest godina škole i-i, ovaj, tvorac nekih inovacionih stvari vezano za baš te ino-pedagoške stvari, ali to ni tada nije bilo. Prema tome, (kašalj) Savjet roditelja da odlučuje i da o ocenama maltene i vrši pritisak na, na nastavnike i profesore. Imamo školski odbor i tako dalje da, da se razmisli o tome.
Pitanje je kako će to završiti u budućnosti. Hvala, ko se da... Evo izvolite, prof. Pavićević.