Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mujo Muković

Mujo Muković

Bošnjačka narodna stranka

Govori

Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre sa saradnicima, sama činjenica da rasprava o ovom zakonu traje već 10 sati govori u prilog tome da je Zakon o ulaganjima jedan od verovatno najvažnijih zakona koje smo razmatrali u poslednje vreme u Narodnoj skupštini.
Da vam pravo kažem, da se ne radi o ovom zakonu, verovatno ne bih bio istrajan da čekam da govorim sada u ovim, rekao bih, večernjim satima, ali moram i kao poslanik Bošnjačke narodne stranke, ne regionalne stranke, i Stranke manjinske nacionalne zajednice da kažem nekoliko reči o ovom zakonu iz tog ugla i svakako da kažem nekoliko opštih napomena o ovom zakonu, mada ću taj deo namerno da skratim iz solidarnosti prema kolegama poslanicima koji su ceo dan ovde prisustvovali raspravi, raznim replikama, politikanskim diskusijama, neprimerenim za ovako važan zakon, ali šta ćete sve je to deo parlamentarne borbe.
Da kažem, ovaj predlog zakona ima za cilj da unapredi investiciono okruženje u zemlji, da podstakne direktno ulaganje radi jačanja ekonomskog i privrednog razvoja, rasta zaposlenosti i sveukupnog društvenog boljitka. Analizom problema, koji se javljaju tokom realizacije ulaganja, utvrđeno je da postoji potreba za boljom koordinacijom imalaca javnih ovlašćenja na svim nivoima vlasti u procesu pripreme ulaganja, kao i tokom i nakon njihove realizacije.
Ključna stvar, rekao bih, za ambijent u kojem donosimo ovaj zakon jeste dobijanje statusa kandidata za članstvo u EU, jer je to povećalo pouzdanost i stabilnost poslovanja, i to je bio signal investitorima da se Srbija nalazi i kreće u dobrom pravcu jačanja konkurentnosti i predvidivosti.
Opredeljenje ove Vlade, koja je formirana pre skoro dve godine, nema dve godine, ali između godinu i po i dve, nebitno, na čelu sa gospodinom Vučićem, jeste privlačenje stranih investicija, i to pre svega direktnih stranih ulaganja i prema podacima Beogradskog ekonomskog instituta samo u ovoj godini je bilo stranih investicija u našoj zemlji više od milijardu evra. Tih milijardu evra se vide u raznim gradovima i opštinama širom Srbije. Iz izlaganja kolega ovde sam pribeležio, nemam baš sve podatke, da se radi o otvaranju brojnih radnih mesta, radi se o više hiljada radnih mesta u Inđiji, Odžacima, Nišu, Subotici, Obrenovcu, Kruševcu, Smederevu, Somboru, Rumi, Krupnju, Leskovcu, itd. Dakle, ne stoje diskusije da nisu otvarana nova radna mesta i da nije bilo stranih direktnih investicija.
Međutim, moram da konstatujem kao poslanik Bošnjačke narodne stranke, koja deluje u sandžačkim opštinama, da u tom kraju naše zemlje gotovo da i nije bilo nikakvih ulaganja. To nije od juče, to je praksa već dugi niz godina i to je, rekao bih, praksa svih dosadašnjih vlada, uz časne izuzetke.
Za vreme vlasti Borisa Tadića i da kažem tog režima rezultati su bili poražavajući. Ja lično mogu da kažem da sam, između ostalog, zbog toga i podneo ostavku tada na mesto državnog sekretara u Ministarstvu za infrastrukturu, jer sam bio nezadovoljan radom te vlade i odnosom te vlade prema sandžačkim opštinama i, da tako kažem, nestvaranjem ambijenta da bi bilo ulaganja u te opštine.
Ja znam da će se javiti neko, možda i ministar, pa reći – država ne ulaže, ovo su privatne investicije, strane investicije. Međutim, mi kao Narodna skupština i Vlada Republike Srbije smo dužni da svim opštinama i gradovima obezbedimo približno jednake mogućnosti i šanse. Tu i jeste uloga države i tu me niko ne može demantovati i ubediti da to nije tako. Međutim, ne možete očekivati da jedna opština pored koje prolazi auto-put i npr. opština Tutin, do koje nemamo ni regionalni put, kakav bi bilo normalno da u ovo vreme, u 21. veku imamo, da te opštine imaju jednake šanse. Naravno da nemaju.
Kada govorim o ulaganjima u sandžačke opštine, mogu da kažem da je nešto urađeno u Novom Pazaru i delimično u Prijepolju i to isključivo zahvaljujući tome što je ministar u svim ovim vladama bio gospodin Ljajić, pa je lično on to odradio. Bez obzira što nisam više u istoj stranci sa njim i bez obzira na sve drugo, moram reći da je to rezultat njegovog političkog angažovanja i njegovog rada u Vladi Srbije.
Međutim, Novi Pazar nije Sandžak. Šta je sa Tutinom, šta je sa Sjenicom, gde su svi pokazatelji makroekonomske politike, a uzmimo samo stopu nezaposlenosti, gotovo duplo gori od proseka u Srbiji? Moramo imati u vidu da su ekonomska prava, takođe, ja bih rekao najvažnija ljudska prava, jer bez ekonomskih prava nema ni drugih, nema ni ostvarivanja drugih ljudskih prava. Moram reći da se omladina iz sandžačkih opština nalazi po zapadnoj Evropi, po Nemačkoj, po trgovima i parkovima zapadne Evrope, čekajući bilo kakav posao da nađu, jer u svojim opštinama ne mogu da nađu nikakav posao i nema u dogledno vreme nade da će ga naći.
Očekujem od ove Vlade, a podržao sam i ovu Vladu i onu prethodnu koju je vodio Dačić i rekao sam sasvim jasno da sam bio nezadovoljan radom vlada na čijem je čelu bila DS. Međutim, ja nažalost ne mogu da kažem ni da je za vreme ove dve vlade učinjeno nešto novo. Jeste se promenio ambijent, ali još uvek se nadamo da će biti nekih investicija. Verujemo u to. Građani tih opština s pravom očekuju i imaju pravo na jednake šanse. Zato i koristim ovu priliku i čekao sam ceo dan da govorim. Mislim da uloga poslanika manjinskih partija nije, bez obzira na članstvo, u kojem smo poslaničkom klubu, u kakvim smo koalicijama, imamo svoj specifičan položaj i mislim da nije uloga samo da hvalimo niti koalicionog partnera, niti premijera, bez obzira o kome se radi, već treba da kažemo ono što je istina i treba da se borimo za one građane koji su nas izabrali, čije interese ovde zastupamo, ali samo ono što treba, ni na čiju štetu i samo govoriti istinu.
Znači, uveren sam, nadam se, apelujem, Sandžak je deo Srbije sa specifičnostima svojim, nacionalne zajednice, u ovom slučaju bošnjačka, imaju pravo da budu ravnopravne sa drugim građanima. U tim opštinama i Srbi kao većinski narod dele tu sudbinu zajedno sa nama i u ime svih građana tih opština tražim da se omogući, da se napravi ako treba neki poseban program, jer ovako čekajući jaz između razvijenih i nerazvijenih opština je sve veći i ja prosto ne znam gde će nas to odvesti i za koju godinu kakva će situacija biti u tim opštinama. Da nije zapadne Evrope i odlaska te omladine, verujte da bi bilo gladi u takvim delovima naše zemlje. Zahvaljujem se na pažnji.
Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovani gospodine Selakoviću, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru ove objedinjene rasprave o četiri zakonska predloga ja ću reći nešto o Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Zašto? Zato što smatram da je ovaj zakon, to slobodno mogu reći, jedan dugo očekivani zakon, čijom će primenom biti značajno unapređena sudska zaštita naših građana, onemogućeno odugovlačenje sudskih procesa, kao i neažurnost učesnika u sudskom postupku.
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku je jedan od važnijih zakona kojim se uređuje ova oblast, a kojim se još jednom potvrđuje proevropski kurs ove Vlade. Kao država kandidat za članstvo u EU, koju uskoro očekuje otvaranje pregovaračkih poglavlja, među kojima je i oblast pravosuđa, Predlog zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku predstavlja važan akt u tom procesu.
Znamo da su godinama unazad sudski postupci, bilo da je to u krivičnom, parničnom, vanparničnom, izvršnom ili upravnom postupku, trajali u nedogled i time kod njihovih učesnika unosili neizvesnost i ogromne dodatne troškove. Problem koji je postojao zbog nerazumno dugih suđenja i pored postojanja ustavne žalbe delimično je rešen 2013. godine, kada je Zakonom o uređenju sudova uvedena mogućnost zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Iako je i Ustavom zagarantovano suđenje u razumnom roku, i ovim odredbama u Zakonu o uređenju sudova, za svaku je pohvalu ovo što je Ministarstvo sada izašlo sa kompletnim, posebnim zakonom, jer smo u praksi videli da praksa pokazuje, i to smo čuli danas i u izlaganju ministra i nekolicine poslanika, da je stanje takvo da, nažalost, imamo mnogo predmeta koji su duži i od deset godina, a takođe, ogroman broj predmeta koji traju između dve i deset godina.
Ovde se postavlja pitanje – šta je to razumni rok? Kada gledamo evropsku praksu, zapravo praksu Evropskog suda za ljudska prava, dolazimo do podatka da je svako trajanje predmeta preko dve godine, zapravo, prelazi se taj razumni rok.
Zaista je veliki napredak, da još jednom ponovim, što se predlagač odlučio da ove probleme reši donošenjem posebnog akta koji je i te kako nedostajao i koji, nadamo se da će kada ovaj zakon stupi na snagu, naši građani konačno dobiti mehanizme za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Pravo na suđenje u razvojnom roku očigledno se nije moglo ostvariti na osnovu ustavne norme i neophodno je da se ovakvim jednim zakonom propiše njegova zaštita. Zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Srbija je izgubila brojne sporove pred Evropskim sudom za ljudska prava. U nizu predmeta taj sud je zaključio da u pravnom sistemu Srbije građani nemaju na raspolaganju delotvorni pravni lek radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, koje je garantovano Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ta ista konvencija je i sastavni deo našeg pravnog poretka.
Više hiljada postupaka pred tim sudom još uvek je u toku, pa se očekuje da se takvi procesi preduprede i svedu na najmanju meru kroz rešenja iz ovog zakona.
Zakon ima i preventivnu ulogu, jer sama sudska zaštita prava na suđenje u razumnom roku trebalo bi da deluje kao sredstvo koje sprečava nastanak budućih povreda i ubrzava postupak pred sudovima. U skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, pravo na suđenje u razumnom roku imaju stranke u građanskim i sudskim postupcima, pre svega u parničnom, učesnici u vanparničnom postupku, stranke u upravnom sporu.
Posebno je naveden i naglašen izvršni postupak. Da bi se naznačilo da država odgovara i za sporo postupanje izvršitelja, oštećeni u krivičnom postupku, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac, mogu biti imaoci prava na suđenju u razumnom roku samo ako su u krivičnom postupku istakli imovinsko pravni zahtev, i to je takođe značajno. Stranka ne plaća sudsku taksu za podneti prigovor, žalbu ili zahtev za pravično zadovoljenje, a ti postupci su hitni i imaju prvenstvo u odlučivanju.
Iako zakon predviđa naknadu nematerijalne štete od države u slučaju trajanja suđenja van razumnog roka, moje lično mišljenje je da je građanima važnije da se njihov postupak završi u roku, da se ubrza, da se tim povodom nešto preduzme, nego da dobiju tu naknadu. Siguran sam da pravo na sudsku zaštitu samo po sebi nije dovoljno ako nije zaštićeno dodatnim pravima koja pospešuju njegovu delotvornost. Teško je, gotovo nemoguće govoriti o poštovanju prava na sudsku zaštitu ako se sudi dugo i sporo, ako se odugovlači, toleriše ne ažurnost stranaka i drugih učesnika u postupku, ako su česte promene sistema uređenja sudova itd.
Pravo na suđenje u razumnom roku jeste važan element prava i ne treba zaboraviti da je to jedno od osnovnih ljudskih prava. Cilj ovog zakona na suđenju u razumnom roku jeste i da se strankama zapravo pruži zaštita od sporog i dugog vođenja istrage u krivičnom postupku. Sistem krivično-procesnog prava u Srbiji, kao što znamo, je izmenjen i sada istragu vrši tužilaštvo. Praksa Evropskog suda za ljudska prava izjednačava trajanje krivičnog postupka koje vodi javno tužilaštvo sa sudskim krivičnim postupkom, pa se i u takvoj istrazi može povrediti pravo na suđenje u razumnom roku.
Siguran sam da će rešenje iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku omogućiti građanima Srbije veću pravnu zaštitu i sigurnost, kao i da će značajno smanjiti trajanje sudskih postupka.
Na samom kraju da kažem da ću, kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničkog klub SNS-a, u danu za glasanje podržati i ovaj zakon, kao i ostale zakone koji su u okviru ove objedinjene rasprave. Zahvaljujem.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Uvaženi ministre Vulin sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je zapravo objedinjena rasprava o dva predloga zakona, Zakona o upotrebi znakovnog jezika i Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti.
Ja ću pri kraju ove rasprave kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničkog kluba SNS reći nešto o Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju, obzirom da dolazim iz regije gde je stopa nezaposlenosti daleko iznad proseka na državnom nivou, a za to su krive, rekao bih, manje ili više sve prethodne vlade, iako danas u nastupima opozicije nismo čuli ni tračak neke samokritike za takvo stanje.
Kada su ove izmene i dopune o Zakonu o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti u pitanju, rekao bih da smo poslednje izmene imali 2010. godine, a ako imamo u vidu da je smanjenje nezaposlenosti jedan od prioriteta ove Vlade, onda su ove izmene i dopune zaista bile neophodne.
Rešenje iz ovog zakona će pozitivno uticati na nezaposlena lica koja se uključuju u pojedine mere aktivne politike zapošljavanja, a očekivani efekat je da više lica bude uhvaćeno različitim merama aktivne politike zapošljavanja koje su bolje prilagođene potrebama lokalnog tržišta rada. Pre svega, to se odnosi i na reorganizaciju Nacionalne službe za zapošljavanje, još bolje kreiranje aktivnih mera zapošljavanja u zavisnosti od potreba tržišta rada, detaljnije uređivanje uslova za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, kao i uređenje odgovornosti agencija za zapošljavanje koje posreduju prilikom zapošljavanja naših građana u inostranstvu.
Želeo bih posebno da pohvalim smanjenje broja članova Upravnog odbora na sedam, time smo obzirom da smo ranije na isti taj broj smanjili i u druge dve organizacije obaveznog socijalnog osiguranja Republičkom fondu PIO i Republičkom Fondu za zdravstveno osiguranje, time smo te glomazne upravne odbore koji su relikt nekih ranijih vremena doveli u jedno pristojno stanje, u stanje da mogu da vrše svoju funkciju za koju i postoje.
Izmenama i dopunama koje su na dnevnom redu biće omogućeno fleksibilno kreiranje mera aktivne politike zapošljavanja, to znači da će se na osnovu rezultata analiza i efekata sprovedenih mera aktivne politike zapošljavanja, da će se one redovno menjati, unapređivati i po potrebi uvoditi nove, a sve u cilju efikasnijeg i efektivnijeg korišćenja ograničenih sredstava koja se za to izdvajaju. Takođe, preciznije se uređuju programi javnih radova, odnosno poboljšanje obuhvata lica koja će biti uključena u te programe.
Takođe u praksi, imamo i poslodavce koji kasne za uplatom doprinosa ili kasne sa prijavom uplate, pa je ta situacija osiguranicima kojima prestaje radni odnos održavalo ostvarivanje prava za slučaj nezaposlenosti. Međutim, preciziranjem šta se smatra osnovicom za utvrđivanje visine novčane naknade za slučaj nezaposlenosti, biće zaštićeni oni osiguranici kojima nije isplaćena zarada i nije obračunat i prijavljen doprinos za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, jer će im novčana naknada biti utvrđena u minimalnom iznosu propisanom zakonom. Često se dešava da podaci uneti u radnu knjižicu od strane poslodavca, nisu u saglasnosti sa podacima koji se nalaze u matičnoj evidenciji Republičkog fonda za PIO, pa se sada to preciznije reguliše.
Izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti uvodi se obaveza Republičkog fonda PIO o izdavanju pojedinačnog akta u vidu potvrde ili uverenja za ona lica kojima je ostalo manje od 24 meseca do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanja prava na penziju. Uslov za ostvarivanja prava na penziju. Uslov za ostvarivanja prva na novčanu naknadu za ta lica utvrđivao bi se na osnovu odgovarajućeg pojedinačnog akta Republičkog fonda PIO.
Na samom kraju kada je u pitanju zapošljavanje naših građana u inostranstvu, predložene izmene i dopune zakona uvode veću odgovornost i obaveze za agencije koje vrše posredovanje u tom postupku, a sve u cilju veće zaštite lica koja se zapošljavaju u inostranstvu.
Da privedem kraju, u danu za glasanje ja ću kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničke grupe SNS podržati oba ova predloga zakona. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovana gospođo Mihajlović, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji i zaista se radi o jednom važnom reformskom zakonu, možda najvažnijem posle Zakona o borbi protiv korupcije.
Sama situacija u ovoj oblasti o kojoj su govorili brojne kolege danas, činjenica da je Srbija na samom kraju liste po dužini čekanja na građevinsku dozvolu, zatim totalni pad građevinske industrije, zatim visoka korupcija koja je bila prisutna u primeni još uvek aktuelnog i važećeg Zakona o planiranju i izgradnji, a kao posledica te visoke korupcije, činjenica da imamo nažalost oko milion i po nelegalno, odnosno bespravno izgrađenih objekata, itd, govori nam o tome da ako u ovoj oblasti nisu potrebne reforme, onda ne znam u kojoj oblasti su potrebne.
Zaista bih odustao od diskusije da se ne radi o ovako važnom zakonu i kao član Odbora za prostorno planiranje, saobraćaj i infrastrukturu, osećam potrebu da kažem nekoliko reči o, složićemo se, makar ogromna većina, veoma kvalitetnom zakonskom predlogu.
To smo danas čuli i od mnogih poslanika opozicije, da je Predlog zakona kvalitetan i čini mi se da je najveća primedba, makar većine opozicionih poslanika, bila zašto nemamo nov zakon nego imamo izmene i dopune Zakona.
Ja upravo podržavam ovaj princip za koji se opredelila gospođa Mihajlović, a to je princip da ne počinje sve od mene i da ne mora nužno da se donosi nov zakon da bi se marketinški postigli određeni politički efekti, odnosno poeni.
Upravo ovaj princip izmena i dopuna dovodi do toga da dobijamo zapravo nov zakon, jer u svim oblastima koje su kočile razvoj, kočile građevinsku industriju, kočile i usporavale procedure dobijanja građevinskih dozvola mi imamo izuzetno kvalitetne ponuđene nove zakonske norme, imamo kvalitetna rešenja i ovde se zapravo radi samo o političkoj volji da ovaj zakon bude do kraja i sproveden.
Većina diskusija je bila u tome da neće to moći za 28 dana i tako dalje, poučeni verovatno dosadašnjim iskustvom da smo donosili zakone i moram da kažem da Zakon iz 2003. godine nije bio loš, bio je dobar zakon, ali nažalost nije primenjivan u praksi i zato smo u ovoj oblasti tu gde jesmo.
Ono što posebno želim da pocrtam jeste da najvažnije izmene u Zakonu su uvođenje objedinjene procedure i to je ono što smo dugo čekali. Jeste to bilo dugo najavljivano i obećavano, ali konačno ovim zakonom imamo sada taj predlog i siguran sam, obzirom da ova Vlada ima tako značajnu i brojnu većinu u parlamentu Srbije, ima političku volju, da će konačno ovaj zakon biti zaista primenjen, jer su predviđene i kazne za one koji ne budu ispoštovali ove rokove.
Dakle, imamo značajno skraćenje vremena za dobijanje građevinske dozvole. Zatim, imamo uvođenje lokacijskih uslova koji nisu upravni akt, već su, tako da kažem, inženjerski stručni akt i to je zaista za svaku pohvalu.
Ono što takođe želim da apostrofiram i pohvalim kao dobro rešenje jeste to što je reformisana naknada za uređivanje građevinskog zemljišta. Dakle, to je jedan par ekselans bio parafiskalni namet, koji je bio sve više nego naknada za uređivanje građevinskog zemljišta.
Sada imamo doprinos koji je ograničen. Dakle, neće moći lokalne samouprave da se tu ponašaju kako hoće, neće moći da reketiraju svoje građane i investitore, već će se to kretati negde oko 10% cene kvadratnog metra stana u toj lokalnoj samoupravi o kojoj se radi.
Pohvalio bih i ukidanje Agencije za prostorno planiranje, jer u principu sam za ukidanje svih agencija i mislim da se tu radilo o preklapanju nadležnosti i da će ti ljudi sada u okviru Ministarstva raditi taj posao, ali da će tu biti dosta ušteda. U principu, zalažem se za ukidanje svih nepotrebnih agencija.
Kada je reč o konverziji, čuo sam da je tu neophodno da se ide sa posebnim zakonom. To je veoma važno i osetljivo pitanje i mislim da je za ovu fazu važno da će moći da grade svi oni koji imaju pravo korišćenja, osim onih slučajeva tamo koji su pobrojani, o kojima je gospođa Mihajlović malopre govorila, kada je odgovarala na pitanje poslanika.
Takođe je važno što su mnogi podzakonski akti, a to smo čuli danas i na Odboru za prostorno planiranje, saobraćaj i infrastrukturu, već u izradi ili pri kraju izrade i da ćemo do 15. februara 2015. godine imati sve podzakonske akte koji su neophodni za implementaciju zakona.
Upravo kada govorimo o implementaciji zakona, želim da apelujem i tražim od Ministarstva da se zaista uvede red u ovu oblast i da se dogovorim kao poslanik Bošnjačke narodne stranke, koja deluje u sandžačkim opštinama, ne mogu da govorim o drugim opštinama, ali tamo znam situaciju i znam da je bilo mnogo pljačke građana i reketiranje građana prilikom izdavanja građevinskih dozvola, tako da se mora stati tome u kraj, mora se pojačati inspekcija. Čuli smo da ima samo sedam građevinskih republičkih inspektora. Mora se formirati ozbiljna inspekcija, koja će kontrolisati ove ljude u državnim organima koji rade na izdavanju određenih akata i određenih dozvola i da će konačno ljudi onda biti motivisani da rade u skladu sa zakonom i da ćemo na taj način najbolje stati u kraj divljoj gradnji.
Kada već govorimo o nelegalno izgrađenim objektima, ne bih se složio sa diskusijom jednog poslanika u današnjoj popodnevnoj raspravi, koji traži da investitori tih objekata moraju da plate sve, jer ako smo bili kao država u prilici da društvene stanove, za koje smo svi izdvajali sredstva, dozvolimo da se otkupe za po stotinak, dvesta tada još maraka ili evra, onda moramo naći tu jednu optimalnu meru i omogućiti da država, ako treba, i po službenoj dužnosti uknjiži i legalizuje sve objekte za neke normalne iznose, jer moramo imati u vidu stanje naših građana, da je zaista velika besparica i da jedan ogroman deo našeg građanstva jedva sastavlja kraj s krajem i da ne bi ni bilo te divlje gradnje da su oni imali novca da izgrade za sebe svoje porodične i stambene objekte. Zahvaljujem se na pažnji.
Hvala.
Zahvaljujem koleginici Tomić što mi je ostavila dovoljno vremena.
Uvažena predsednice Skupštine, gospodine Dačiću, gospodine Sertiću, nadam se da nema neke simbolike u tome što poslednji govorim, da je ono što ću reći najmanje je važno. Naprotiv, sa pozicija predsednika Bošnjačke narodne stranke, jedne manjinske i jedne regionalne stranke sa sedištem u Novom Pazaru, najpre da kažem da ću kao partner i kao član poslaničke grupe SNS, naravno, glasati za izbor gospodina Sertića.
Za mene je, pored njegove biografije, najvažnije to što ga je predložio premijer Aleksandar Vučić kao čovek koji je tako ubedljivo pobedio na izborima i ima legitimitet i moramo verovati njegovim predlozima, jer je on i najzainteresovaniji za uspešan rad ove Vlade.
Dakle, sve ono što Vlada bude dobro uradila i u oblasti privrede i ekonomije, to će biti na neki način i veliki uspeh predsednika Vlade, gospodina Vučića, a ukoliko bude nekih propusta i promašaja, takođe to će ići na njegov konto.
Govoriću, da još jednom ponovim, iz ugla predsednika jedne regionalne i manjinske stranke i govoriću o katastrofalnom stanju u privredi sandžačkih opština. Dakle, nakon što je privreda, kao i ostatku zemlje uništena devedestih godina, nakon petooktobarskih promena za koje sam se zalagao i učestvovao u njima, ubrzo je došlo do velikog razočarenja i do izneverenih nada i osim prve Vlade nakon 2000. godine, o njoj ne želim da govorim jer je ona imala veliki zadatak, da vrati zemlju u međunarodne organizacije i uradi mnogo toga, za sve ostale vlade mogu da kažem da su imale jedan nedomaćinski odnos prema sandžačkim opštinama i da su taj deo Srbije potpuno ignorisale i, da tako kažem, zaboravile.
Danas govorim vama, a želim da me čuje, pre svega, premijer Vučić, jer on vodi ovu Vladu i ima najveću odgovornost. Ne bih želeo da se desi da neko sutra može to isto da kaže i za ovu Vladu.
Dakle, nakon 2000. godine došlo je do potpunog uništenja privrede u Sandžaku. Uništene su najznačajnije kompanije u tom regionu - Teka Raška u Novom Pazaru, zatim „Vojin Popović“, „Jelak“ u Tutinu, „Vesna“ u Sjednici, Konfekcija „Iriz“ i „Ljubiša Miodragović“ u Prijepolju itd, itd. Zatvoreno je i mnogo manje poznatih proizvodnih pogona, otpušteno je mnogo radnika.
Danas imamo nezaposlenost u Sandžaku oko 50%, duplo više nego što je u Srbiji, iako je na nivou države i taj podatak visok. Dakle, to dovoljno slikoviti govori u kakvom je stanju privreda u Sandžaku.
Običan narod u toj multietničkoj regiji, bez obzira kojoj naciji i veri pripadaju, žele dobro Srbiji, žele dobro i tom delu naše zemlje, žele, jednostavno rečeno, pravdu i posao, ali država nije imala sve ove godine sluha za tu regiju i zato apelujem sada da je krajnje vreme da se nešto promeni, jer kada je EU ukinula vize, preko 20.000 mladih je odmah otišlo. Da nije bilo toga, verujte da bi u ovoj regiji došlo i do gladi.
Danas sam u ovoj diskusiji čuo, iskreno se radujem tome i mislim da svaki narodni poslanik, bez obzira da li pripada poziciji ili opoziciji, treba da se raduje, da će biti otvoreno u proseku oko 1000 radnih mesta u Nišu, Subotici, Pirotu, Smederevu, Vranju, Jagodini. Taman sam se ponadao da ću tom nizu čuti Novi Pazar, Tutin, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica, nažalost, i ovog puta nisam uspeo to da čujem.
Sve ove godine građani Sandžaka su podržavali evropski put Srbije. Imali smo i predstavnike u izvršnoj vlasti, a neke već predugo. To je već poznato, da ne spominjem imena i da ne unosim zlu krv u ionako komplikovan politički život u Sandžaku, ali želim pre svega premijeru Vučiću da prenesem kao narodni poslanik ono što građani Sandžaka i žitelji ovog regiona poručuju i traže od njega, a to je da nam u buduće daju što manje ministarskih mesta, a što više radnih mesta. Zahvaljujem se na pažnji.
Poštovani predsedavajući, uvažena potpredsednice Vlade Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, ja bih na početku pozdravio i gospodina Miodraga Poledicu, državnog sekretara, jer na početku sednice nisu pročitali da je prisutan danas u sali. Što se tiče gospođe Mihajlović, iz dosadašnje diskusije smo videli koji su problemi u ovoj oblasti i zaista želim da joj čestitam na hrabrosti što je prihvatila da vodi ovaj resor, jer je stanje u ovom resoru zaista veoma teško.
Pred nama su danas ratifikacije tri zakonska predloga. Radi se o kreditima sa Evropskom investicionom bankom, Evropskom bankom za obnovu i razvoj i sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, odnosno Svetskom bankom. Projekat sva tri ova kredita je rehabilitacija puteva i unapređenje bezbednosti saobraćaja.
Dva su ključna razloga zbog čega ću i lično glasati za sva tri predloga zakona, a nadam se i siguran sam i poslanička grupa kojoj pripadam. Prvi je unapređenje bezbednosti saobraćaja i smanjivanje broja nesreća, čiji je broj daleko iznad evropskog proseka, jer je on kod nas na nekih 100.000 stanovnika broj poginulih devet, a u EU se on kreće između tri i šest. Drugi razlog je razvoj putne privrede koji je glavni zamajac za ekonomski razvoj zemlje i to je drugi razlog zbog čega obavezno treba podržati ove predloge zakona.
Kao što smo čuli u obrazloženju potpredsednice Vlade, a i iz drugih diskusija ovde, izdvajanje sredstava za održavanje puteva u našoj zemlji je daleko iznad potreba, tako da je neophodno ovakvim kreditima intervenisati i pokušati da podignemo nivo putne privrede, koliko je to moguće, makar da se približimo nekim evropskim standardima.
Ako uzmemo u obzir podatak da smo od 144 zemlje na 122 mestu, a da smo, ne tako davno, 2008. i 2009. godine bili na 83 mestu, vidimo da u ovoj oblasti stvari ne idu dobro i da je krajnje vreme i nadam se da će ova Vlada i ova ministarka učiniti velike napore i da nećemo više ići silaznom putanjom, već ćemo krenuti da poboljšavamo stvari u ovoj oblasti.
Kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničke grupe SNS, osvrnuću se na stanje putne privrede u sandžačkim opštinama. Čuli smo iz izlaganja ministarke da je stanje u našoj zemlji daleko lošije u odnosu na okolne zemlje. Ako vam kažem da je onda u sandžačkim opštinama stanje daleko lošije od proseka stanja u našoj zemlji, onda ćete shvatiti u kakvom stanju se nalazi putna privreda u sandžačkim opštinama. Daću samo primer dva putna pravca.
Naime, u ovoj specifikaciji, koja je sastavni deo ovog finansijskog ugovora, nisam uspeo da nađem putne pravce Novi Pazar –Sjenica, a pogotovo Novi Pazar-Tutin. Mogu vam reći da je putni pravac Novi Pazar- Tutin, kojim sam i jutros prošao, u takvom stanju da bi ga trebalo zatvoriti, da bi, naravno, taj putni pravac sasvim sigurno trebalo izbaciti iz upotrebe, jer se radi o dužini manjoj od 30 kilometara, a potrebno je automobilom da se putuje oko sat i po. Radi se o državnom putu drugog reda. Ovde ne želim da ministarki Mihajlović spočitavam zašto nema njega u ovoj specifikaciji, ne znam ni ko je pravio specifikaciju, da vam pravo kažem, da li su to “Putevi Srbije“ ili neko drugi, ali sam siguran da kako smo iz Sandžaka povećavali broj ministara, tako nam je putna privreda u Sandžaku bila sve gora.
Kada su ova dva putna pravca u pitanju, tu je bilo i međunarodnih aktivnosti. Tu je bila uključena i Turska. Tu je prilikom posete, prvo turskog predsednika, pa zatim premijera, bilo priče o izgradnji, kao da Srbija ne može da izgradi ta dva putna pravca. To za Srbiju nije neka investicija, moram odmah da kažem. To smo digli na najviši nivo, da su predsednik Tadić, predsednik Gul i pomenuti ministri iz Sandžaka obećavali sve i svašta, autoputeve, i do dan danas je na tim putevima stanje sve gore.
Zato vas ja molim, gospođo Mihajlović, ako je ikako moguće, pogotovo ovaj putni pravac Novi Pazar - Tutin, jer je zaista u katastrofalnom stanju, da imate to u vidu. Pošto ste i vi rekli da ova specifikacija nije baš konačna, da pokušate da se naknadno potrudite da ipak nešto uradimo na tom putnom pravcu, makar delimičnu rekonstrukciju, kako bi mogao da bude i dalje korišćen, a veoma je važan jer povezuje Tutin sa Novim Pazarom, zapravo sa čitavim svetom. Stanje na ovom drugom putnom pravcu Novi Pazar - Sjenica je nešto bolje, ali i tu su potrebni radovi, tako da je tu moguće verovatno to ostaviti za neku kasniju fazu.
Da ne dužim više, želim da vam kažem da ćete imati mnogo posla u ovoj oblasti. Sticajem okolnosti, osim politikom, bavim se i tom putnom privredom, to mi je struka, tako da poznajem stanje u toj oblasti. Nadam se da ćete uspeti da zaustavite ove negativne tendencije i kada su u pitanju naša putarska preduzeća koja se bave ovom delatnošću i „Putevi Srbije“ i „Koridori“ i da ćete jednostavno uvesti red u tu oblasti, da ćemo konačno i u ovoj oblasti krenuti uzlaznom putanjom. To građani Srbije iz svakog dela Srbije od nas s pravom očekuju i nadam se da ćemo im to i omogućiti. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, uvažena ministarko i drugi predstavnici Vlade, pred nama je Predlog izmena i dopuna Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Rekao bih vrlo važan zakon za dobar deo građana Srbije koje ne pripadaju većinskom narodu, odnosno pripadaju određenim nacionalnim zajednicama ili strogo pravno govoreći, nacionalnim manjinama.
Zašto to kažem? Da bi neko bio pripadnik nacionalne manjine podrazumeva se da postoji i matična država gde je taj narod većinski. Mi u praksi imamo i neke nacionalne zajednice koje nemaju svoje matične države, pa se paralelno sa ovim terminom – nacionalna manjina vrlo često koristi termin – nacionalna zajednica. Rekao bih da on slikovitije definiše pojedine etničke grupe koje nemaju svoje nacionalne matične države.
Bilo kako bilo, ovo je veoma važan zakon za ostvarivanje prava kako individualnih, pogotovo kolektivnih prava nacionalnih manjina u ovoj zemlji i to u četiri oblasti vrlo bitne za očuvanje i unapređenje nacionalnog identiteta svake nacionalne zajednice. Dakle, u oblasti kulture, oblasti obrazovanja, oblasti obaveštavanja, kako stoji u zakonu, ili informisanja i u oblasti službene upotrebe jezika i pisma.
Nacionalni saveti dobijaju na svom značaju nakon usvajanja sada važećeg Ustava gde je država Srbija definisana kao nacionalna država srpskog naroda i ostalih građana koji u njoj žive. Mogu reći da smo u vreme ozloglašenog SPS, čiji poslanici sede ovde sa moje desne strane, imali državu svih građana i tada nacionalni saveti nisu imali ovakav značaj.
No, vrlo je važno da i u ovakvim okolnostima unapređujemo značaj i rad nacionalnih saveta jer oni predstavljaju određeni vid, da tako kažem, kulturne autonomije svake nacionalne manjine i bez nacionalnih saveta bilo bi nezamislivo kako bi određena nacionalna manjina, odnosno nacionalna zajednica u ovih četiri pomenute oblasti ostvarivala i unapređivala svoja prava.
Razumem da je ova diskusija pri kraju i da raste nestrpljenje narodnih poslanika, ali zaista želim da kažem da je važno da su nacionalni saveti ustavna kategorija. U članu 75. stav 3. Ustava se pominje mogućnost da nacionalne manjine mogu formirati nacionalne savete i to je veoma važna činjenica.
Kao što su i neki prethodni govornici rekli, postoji već relativno duga praksa postojanja određenih nacionalnih saveta. Od 2002. godine nakon usvajanja tada Saveznog zakona za zaštitu prava nacionalnih manjina, na osnovu njega su bolje politički organizovane nacionalne manjine već formirale svoje nacionalne savete. Kasnije, nakon usvajanja zakona na nivou Srbije 2009. godine 19 nacionalnih manjina je iskoristilo to pravo i već postoji 19 nacionalnih saveta nacionalnih manjina u našoj zemlji.
Želim da kažem i pohvalim ovaj predlog koji je radila radna grupa još za vreme prethodne Vlade i gde su učestvovali i predstavnici nacionalnih saveta, da se zaista ozbiljno prišlo i mislim da je tu dominantan dobar uticaj ostvario SVM kao najbrojnija manjinska poslanička grupa u ovom parlamentu i partija koja već dugi niz godina ima iskustva u radu i u ovoj materiji. Ovim predlogom zakona se preciziraju i sve one nedorečenosti koje smo imali u prethodnom zakonu, počev od posebnog biračkog spiska, od samog načina izbora nacionalnih saveta, predviđanja mogućnosti vanrednih izbora, što nismo imali u sada važećem zakonu.
Bilo je u dosadašnjoj praksi velikih problema u organizovanju ovih izbora i svi ste svedoci da smo u ovoj diskusiji oko ovog zakona kao posledicu toga imali i sučeljavanja u okviru Bošnjačke nacionalne zajednice dve političke opcije koje dugi niz godina svojim političkim svađama opterećuju, da tako kažem, celokupne odnose u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici i uopšte u sandžačkim opštinama, tamo gde Bošnjaci žive u najvećem broju, što samo pokazuje da je bilo mnogo problema oko izbora i funkcionisanja Nacionalnog saveta Bošnjaka u ovoj zemlji.
Zapravo smo već dugi niz godina imali priliku da tu funkciju obavlja tzv. Bošnjačko nacionalno veće u tehničkom mandatu.
Na prošlim izborima nije uspelo da se konstituiše iako su izbori sprovedeni, iako su bili, da kažem, pravi izbori po ničemu se nisu razlikovali od vrlo važnih lokalnih ili parlamentarnih izbora, jer za dobro organizovane nacionalne zajednice, da tako kažem, politički dobro organizovane kao što su najbrojnije nacionalne zajednice u ovoj zemlji mađarska, bošnjačka, albanska, itd, ti izbori su veoma važni i oni su praktično pravi izbori i ni po čemu se ne razlikuju od izbora za narodne poslanike, kakve imamo na teritoriji cele zemlje.
Zbog toga želim da kažem da ja kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničkog kluba SNS ne bih učestvovao u tom prepucavanju te dve pomenute političke opcije, jer danas nije na dnevnom redu rad Bošnjačkog nacionalnog saveta, već bih iskoristio priliku da svim Bošnjacima čestitam 11. maj, dan Bošnjačke nacionalne zastave, sa malim zakašnjenjem, ali mislio sam juče, ali svejedno, 11 je bio prekjuče.
Za mene posebnu simboliku ima i to što danas raspravljamo o vrlo važnom zakonu što je upravo danas poseta premijera Srbije Aleksandra Vučića BiH, i da kao pripadnik Bošnjačke nacionalne zajednice i predsednik Bošnjačke narodne stranke, naravno, zainteresovan sam za što bolje odnose između BiH i Srbije i da želim da pozdravim tu odluku da prva poseta našeg premijera, premijera Vlade Srbije bude upravo danas i to poseta Sarajevu, poseta BiH, i mislim da će to doprineti unapređenju odnosa u regionu i ukupnom unapređenju odnosa između Bošnjaka i Srba kao dva važna naroda u ovom delu Evrope.
Dakle, šta je važno nama kao pripadnicima Bošnjačke nacionalne zajednice.? Kao poslanik vladajuće većine i kao pripadnik skupštinske većine, ne tražim nikakav privilegovani položaj kada su u pitanju izbori za nacionalne savete. Nama je važno da Vlada Srbije i putem zakona i putem delovanja u praksi obezbedi ravnopravne uslove za sve takmace u ovim izborima. Ovi izbori su, da još jednom ponovim, veoma važni. Ukoliko Vlada Srbije favorizuje neku političku opciju, a u prošlosti smo imali taj primer, recimo dodeljivanjem svih republičkih funkcija u Sandžačkim opštinama isključivo jednoj političkoj opciji, ona time direktno utiče na sve izbore, pa tako i na izbore za nacionalne savete.
Mi tražimo, jer je ovo veoma osetljivo, radi se o nacionalno-mešovitim sredinama, da se republičke funkcije, i sigurni smo da će to ova Vlada uraditi, ne može sve odjednom, ali se nadam da ćemo ići u tom pravcu, da se republičke funkcije izbalansiraju i kada je u pitanju nacionalni sastav, jer i tu imamo određene primedbe, a da se takođe izbalansiraju i po političkoj pripadnosti, da ne može jedna politička opcija da bude privilegovana i zaštićena, a onda u takvim uslovima se događa da se iz te političke opcije i kadruju i pravosnažno osuđivana lica na određene direktorske funkcije i na čelna mesta republičke institucije u sandžačkim opštinama, a da onda kažemo – pa, bili su izbori, oni su dobili taj i taj broj glasova, oni su privilegovani. Tražimo da svi imamo jednake šanse i kada su u pitanju izbori za nacionalne savete i kada su u pitanju svi drugi izbori. Zahvaljujem se na pažnji.
Gospodine predsedniče, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja sam u načelnoj raspravi rekao glavne razloge zbog čega sam podneo na ovaj predlog zakona dva amandmana.
Prvi amandman se odnosi na vraćanje Prekršajnog suda opštini Tutin koji je ona imala do 1. januara 2010. godine, kada je neuspelom reformom pravosuđa za vreme bivše Vlade taj prekršajni sud pretvoren u odeljenje Prekršajnog suda sa sedištem u Novom Pazaru.
Ima mnogo argumenata koji idu u prilog ovome amandmanu. Po meni najvažnije to što je opština Tutin velika po površini, po broju stanovnika. Oko 37 hiljada stanovnika pre ispunjava uslove od mnogih opština koje su ovim predlogom zakona dobile prekršajni sud. Zatim, što je pogranična opština i što, ako već predlagač ovog zakona nije predvideo povraćaj osnovnog suda u opštinu Tutin, čini mi se da je trebalo imati više senzibiliteta prema ovom kraju i vratiti makar prekršajni sud u opštinu Tutin, obzirom da na teritoriji opštine Tutin postoji i zvanični granični prelaz Špiljani, da je veliki broj prekršaja čiji su počinioci zapravo često i strani državljani i da je tu vrlo često potrebno hitno postupanje.
Zatim, opština Tutin se graniči osim sa Crnom Gorom u dužini od nekih 60 kilometara, ima i administrativnu liniju i sa Autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija oko 40 kilometara, takođe su tu prisutni brojni prekršaji.
Ako tome dodamo i zvanične podatke o broju nerešenih predmeta, prosečnom broju predmeta u radu po sudu, zatim činjenicu da postoji adekvatna sudska zgrada, itd. Ako opštinu Tutin uporedimo sa nekoliko opština koje su dobile po Predlogu zakona prekršajni sud, a po svim kriterijumima ne ispunjavaju uslove koje opština Tutin ispunjava, ja smatram da je ovaj amandman opravdan, i nadam se još uvek da može biti prihvaćen.
Istina, treba reći da postoji nekih pedesetak opština koje po ovom Predlogu zakona nisu dobili ni sudsku jedinicu, moram da budem pošten i da to kažem, i nemaju ni odeljenje Prekršajnog suda, ali ipak apelujem na ministra i predlagača zakona još jednom razmotre mogućnost da prihvate ovaj amandman. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, naravno da bih voleo da je gospodin ministar tu, ali neću tražiti prekid sednice zbog toga, pogotovo što pripadam poslaničkoj grupi SNS. Takođe i ministar je naš, tako da ne bi bilo u redu.
Ono što sam želeo da kažem želeo sam da gospodin ministar čuje, pa ću zamoliti državnog sekretara, Neđu Jovanovića, da makar on sasluša ono što govorim, mada i on, vidim, razgovara sa kolegom.
Gospodine Jovanoviću, pošto ministar nije tu, ako možete makar vi da saslušate.
Šalu na stranu, mislim da je ova dvodnevna rasprava pri kraju, da smo svi umorni, ali to ne znači da je ovo što sada govorim manje bitno od onoga što smo čuli u prethodna dva dana.
Pred nama je vrlo važan set zakona, pogotovo prvi zakon - Zakon o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava. To je jedan od onih zakona za koje se kaže da su važni, da se veliki broj građana zapravo interesuje za njih, gleda ovu sednicu i čeka šta će Narodna skupština doneti i kakvu će mrežu sudova i javnih tužilaštava usvojiti.
Znam da će mnogi predlagači, pa verujem i ovaj predlagač, gospodin Selaković, reći da u izlaganjima poslanika, bez obzira da li su opozicija ili pozicija, ima mnogo lokalpatriotizma, ima zalaganja za sudove u svojim mestima, u mestima odakle narodni poslanici dolaze.
Na početku ću reći da podržavam sve ono što su kolege iz poslaničke grupe SNS rekle o ovom setu zakona, pogotovo ovlašćeni predstavnik naše poslaničke grupe, gospođa Maja Gojković. Sve pohvale koje su izrečene za ove zakone i ja podržavam. Međutim, kao predsednik Bošnjačke narodne stranke, jedne manjinske i regionalne stranke, takođe imam i pohvale i zamerke na ovaj set zakona.
Pohvalio bih to što su sandžačke opštine Priboj i Sjenica dobile nazad svoje osnovne sudove koje su imale do 1. januara 2010. godine. Takođe je i Novom Pazaru susedna opština Raška dobila osnovni sud, ali ću reći da je opština Tutin po svim ovim kriterijumima bila pre ovih opština. Ako su one dobile osnovni sud, morala je i opština Tutin da dobije takođe osnovni sud, kao i opština Nova Varoš, makar sudsku jedinicu. Zbog toga bih voleo da je ministar tu, jer on je iz opštine Nova Varoš i mislio sam da apelujem na njega da Nova Varoš dobije sudsku jedinicu, a opština Tutin osnovni sud.
Opština Tutin se nalazi u jugozapadnom delu Srbije. Njena površina je 741 km2. Ima blizu 37.000 stanovnika. Neko se pozivao na kriterijum klime, pa vam mogu reći da je klima u opštini Tutin skoro ista kao u opštini Sjenica, mada je Sjenica poznata po tome da je najhladniji grad, ali je Tutin tu negde sa njom. Zatim, to je pogranična opština, 60 km dugačka granica prema Crnoj Gori i 40 km administrativne linije prema AP Kosovo i Metohija. Zatim, 99 naseljenih mesta koja su mnogo raštrkana. Veoma je slaba putna komunikacija i povezanost tih mesta. Sada možete zamisliti nekog građanina koji treba da dođe prvo u opštinu Tutin, a onda da ide u osnovni sud u Novom Pazaru.
Istina, Tutin je od Novog Pazara udaljen nekih 35 kilometara, ali je put između Tutina i Novog Pazara ubedljivo najgori u Srbiji, tako da mu treba preko sat vremena, bez obzira na tu kilometražu, da putuje automobilom iz Tutina do Novog Pazara, nažalost.
Podneo sam amandmane na ovaj predlog zakona. Obično poslanici kažu – glasaću u zavisnosti od toga da li će moj amandman biti prihvaćen ili ne, ali ja ću ovog puta reći drugačije. Podržaću sigurno ovaj set zakona iz političke korektnosti prema SNS kao političkom partneru, ali sam želeo da gospodin Selaković ovo čuje, da ozbiljno razmisli o ovim amandmanima. Ništa ne uslovljavam, ali bih apelovao na njega da razmotri ovo ozbiljno. Prilikom rasprave u pojedinostima takođe će biti prilike da se to pitanje potencira i da na kraju poboljšamo ovaj predlog, da opština Tutin dobije osnovni sud koji je imala, što narod kaže, i za vreme Tita i Miloševića. Ukinula ga je prethodna Vlada, ali smo se mi nadali da će ova da ga vrati i nadam se da ćemo uspeti u tome. Takođe, da Nova Varoš dobije sudsku jedinicu. Zahvaljujem.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Zakon o legalizaciji. Neću reći ništa novo ako kažem da je materija koju tretira ovaj zakon zapravo jedan veliki problem u našoj zemlji, da se taj problem gomilao zadnjih 30-ak godina i da su njegovo rešavanje različiti sazivi ove Skupštine pokušali da urade u više od pet pokušaja donošenja ovakvog zakona.
Dana 11. septembra 2009. godine je stupio na snagu Zakon o planiranju i izgradnji. Kao što smo čuli u ovoj raspravi i u uvodnom izlaganju gospodina ministra, Ustavni sud je gotovo sve odredbe koje se tiču legalizacije bespravno izgrađenih objekata stavio van snage. Otuda je i procenjeno da je neophodno donošenje potpuno novog zakona o legalizaciji.
Ovaj zakon nije idealan. Razumem pogotovo opozicione poslanike koji nalaze brojne primedbe. Da imamo pred sobom bilo kakav predlog zakona, bilo bi takvih diskusija i bilo bi primedbi na njega. Problematika je takva da je vrlo teško bilo kakvim predlogom zakona, da tako kažem, stati u kraj bespravnoj gradnji.
Međutim, ovde moramo biti pošteni i reći da je najmanje ova Vlada kriva za to stanje, da su sve prethodne vlade, ako se ne varam, od 1997. godine je bio prvi pokušaj donošenja ovakvog zakona, sve prethodne vlade su kumovale ovom stanju u kakvom se danas nalazimo.
Ministar Ilić je ne samo ovim zakonom, već i predlogom zakona koji smo usvojili u martu, Zakona o upisu u katastar nepokretnosti bespravno izgrađenih objekata, zaista imao dobru nameru. Pre svega, cenim tu nameru kod njega da nešto ipak uradimo po ovom pitanju, jer najlakše bi bilo ništa ne raditi i pustiti kao i do sada da se u ovoj oblasti dešava, da tako kažem, pravi haos.
Cenim da je Zakon o upisu u katastar bespravno izgrađenih objekata veoma važan zakon. On se u javnosti često meša i sa ovim zakonom o legalizaciji i to je šansa za one ljude koji nemaju sredstava da idu u redovan postupak legalizacije, a nažalost naše stanovništvo, građani Srbije su u takvom materijalnom stanju da jedna ogromna većina, govorim, dakle, preko 90% građana Srbije, ona primanja što imaju jedva sastavljaju kraj s krajem i uglavnom se ta primanja troše na ishranu, tako da nikome ne pada napamet da izdvaja za bilo šta drugo, a pogotovo ne za legalizaciju s mukom napravljenih porodično-stambenih objekata.
Dakle, govorim o većini građana. Naravno, uz tu većinu uvek se možda provuče 10% onih koji su bespravno gradili i pravili krivična dela, a nisu iz materijalnih razloga bili prinuđeni na to. Kada se pravi jedan zakon, kada se piše jedan zakon jednostavno on mora važiti za sve. Ovde pre svega vidim dobru nameru ministra Ilića, a ako tome dodamo da je u pripremi i potpuno novi Zakon o planiranju izgradnji koji će rešiti i ove preostale, da tako kažem, slučajeve, ljude koji su gradili i posle 11. septembra 2009. godine i koji nisu predali do 11. marta 2010. godine zahtev za legalizaciju. Tih objekata, takođe, po mnogim procenama ima poprilično. Apelujem tu na gospodina ministra da se mora voditi računa i o njima i da se mora naći neki način da i te objekte uvedemo u legalne pravne tokove.
Šta je ovde poenta? Obzirom da smo dobili datum o početku pregovora i da naša zemlja u ovom mandatu, za vreme ove vlade, ubrzano ide prema evropskim integracijama, mi imamo i u ovoj oblasti obaveze. Postoji jedinstveni kataster Evrope i moramo makar upisati sve objekte koji se nalaze na terenu, moramo ih upisati u katastar nepokretnosti i moramo na taj način postati deo jedinstvenog katastra Evrope.
Svi oni koji kritikuju taj zakon, slobodno mogu da kažem, nemaju dovoljno razumevanja za nemaštinu koja je zadesila naše građane i njima je verovatno dobro, a ne znaju kakvo je stanje na terenu.
Mogu da kažem da u sandžančkim opštinama, takođe, ima veliki broj bespravno podignutih objekata, ljudi su gradili sa teškom mukom. Preko 30-ak godina su mnogi od njih izdvajali za stambeni samodoprinos, nikada nisu bili u prilici da dobiju stan koje su mnogi dobili i otkupili ga za 30 do 40 evra. Gde je tada bio Ustavni sud da proglasi te odluke nezakonitim kada su ljudi dobili stanove od države? Uglavnom su te stanove dobijali rukovodioci i privilegovani slojevi stanovništva, a sada kada treba sirotinja da legalizuje stambeno-poslovne objekte svi smo protiv i pozivamo se na odluke Ustavnog suda.
Dakle, ono što je ovde najvažnije, ne kažem da je ovaj zakon idealan. Apelujem na ministra da makar u onoj oblasti gde ima ingerencije, u službama katastra, tamo gde nema dovoljno kvalifikovane radne snage, gde nema dovoljno diplomiranih pravnika koji bi radili na sprovođenju ovog zakona, ako nema u lokalnim samoupravama, učili sve da građani dođu na bolji prijem kada se prijave u katastru, da ih ljudi tamo ne odbijaju za neke sitnice i kažu – nemate pravo da upišete itd, da se iskoriste ove mogućnosti, pa oni koji mogu neka idu u redovan postupak legalizacije, a oni koji nemaju sredstava, neka makar iskoriste mogućnost koju im daje Zakon o upisu u katastar nepokretnosti bespravno izgrađenih objekata. Time nećemo sve upisati, ali ćemo značajno poboljšati stanje.
Nadam se nakon donošenja ovog krovnog zakona o planiranju i izgradnji i nakon toga što kompletna Vlada, u svim oblastima, a ne samo da se vruć krompir prebacuje jednom ministarstvu, pomogne da se maksimalno pojednostave procedure dobijanja građevinske dozvole, da se ukinu sve te nepotrebne saglasnosti, da se to sve svede na najmanju moguću meru, da to pojednostavimo, da ne izmišljamo toplu vodu, nego da to uradimo kao uspešne zemlje u regionu i Evropi.
Nadam se da ćemo u ovoj oblasti konačno zavesti red i da će to biti na dobrobit građana naše zemlje. Hvala.
Uvaženi predsedniče, poštovani članovi Vlade i kandidati za buduće ministre, dame i gospodo narodni poslanici, kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i član poslaničke grupe SNS, reći ću nešto više o onom ekspozeu premijera Dačića koji se tiče ravnomernog regionalnog razvoja. Naime, u tom ekspozeu je, rekao bih stidljivo, to pomenuto, a ja smatram da je to suština budućeg razvoja Srbije jer ako razvijamo sve delove Srbije biće bolje i celoj državi.
U toku jutrošnje rasprave nekoliko kolega iz Novog Pazara iz drugih političkih partija je napomenulo neke probleme koji se tiču Sandžaka odnosno, kako neki kažu, Raške oblasti, mada se ta dva termina ne odnose baš na istu teritoriju. Rekao bih da se te opštine mogu i nazvati opštine Jugozapadne Srbije. Nije primarno koji termin koristimo, već kako se odnosimo prema problemima, nagomilanim u tom regionu.
Istine radi treba biti pošten i reći da te probleme nije proizvela ova vlada, da su se oni gomilali u prethodnim godinama i da su kulminirali u mandatu prethodne Vlade i oni poslanici koji su o tome govorili trebali su da kažu i to. Međutim, pre godinu dana kada je ova vlada prvi put ovde tražila poverenje i kada sam i tada kao što ću i večeras dati podršku i rekonstruisanoj Vladi premijera Dačića, tada nisam govorio o ovome, ali smatram da nakon godinu dana i pogotovo nakon rekonstrukcije, a za koju mislim da će biti uspešna i da će rekonstruisana Vlada dati još bolje rezultate. Treba takođe biti pošten i reći bez obzira da li neko pripada poziciji ili opoziciji, da nije istina da se nije ništa promenilo na bolje. Dugačak je spisak ako bismo sada nabrajali u čemu je sve ova vlada napravila napredak, ali ipak to nije dovoljno.
Sa pozicije regiona iz kojeg dolazim moram da kažem da je npr. u infrastrukturi stanje asfaltiranosti puteva svega 30% od proseka u Republici, da je privredna aktivnost praktično zamrla i da realnog sektora praktično i nema, da pod hitno u vrhu Vlade sa najvišeg nivoa, predsednika Vlade i posebno prvog potpredsednika Vlade, obzirom da kadrovi SNS pokrivaju te resore koji se bave time, se mora najozbiljnije povesti računa o ovome, a ne da ovakve rasprave prođu i da poslanici iz regionalnih stranaka i manjinskih stranaka dobiju pet minuta da kažu šta imaju i da se nastavi sve po starom i da se problemi i dalje gomilaju i stavljaju pod tepih.
Dakle, neophodno je pothitno da se svi, bez obzira kojim strankama pripadamo i koje smo nacije, a dolazimo iz tog regiona, uključimo i da sa vrhom Vlade formiramo neku radnu grupu, koja će ozbiljno i sistematski raditi, jer su problemi u Sandžaku bremeniti, u takvom haotičnom stanju, kada imate prosek u tom regionu preko 60% nezaposlenosti, kada mladi ljudi, da nije bilo zapada i odlaska na privremeni rad u zapadne zemlje, praktično bi u tom regionu vladala glad da nije bilo zapadne Evrope.
Ako sada ponovo budemo odlagali te probleme i ništa ne budemo ozbiljno uradili na tome, mislim da onda nije ni čudo što se ne zna ni ko se bavi politikom u tom regionu, ni ko se bavi verskim pitanjima, a ako dodamo na to da osnovno ustavno načelo ravnopravne zastupljenosti nacionalnih manjina u državnim organima, pogotovo u policiji i pravosuđu, je i dalje izuzetno drastično na štetu bošnjačkog naroda i da stalno u svim kampanjama sve stranke, koje traže bošnjačke glasove, to obećavaju, a da nakon formiranja vlade se malo šta radi na tome. Mislim da ćemo samo produbiti te probleme i da ćemo dati prostor raznim ekstremistima za koje onda nije ni čudo što pokušavaju da koriste te realne probleme i na svaki način pokušavaju da destabilizuju to područje i, da tako kažem, anuliraju sve ono što smo godinama svi dobronamerni ljudi, predstavnici tog regiona pokušavali ovde da uradimo i u parlamentu i u vladi.
Obzirom na ograničenost vremena i da je poslanička grupa SNS bila krajnje korektna i da su neki poslanici odustali od diskusija da bih ja mogao da govorim, neću danas više o ovome govoriti, jer očekujem da na drugi način razgovaramo i sa premijerom i prvim potpredsednikom Vlade i drugim ministrima, naravno.
Još jednom kažem da će Bošnjačka narodna stranka podržati ovu rekonstrukciju i da ćemo u danu za glasanje, nadam se večeras, glasati. Očekujemo da će ova vlada ispraviti sve greške prethodnih vlada i da će posvetiti dužnu i ozbiljnu pažnju o ovom regionu. Hvala vam na pažnji.
Poštovani predsedavajući, uvaženi gospodine ministre Selakoviću i ostali predlagači, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru ove objedinjene rasprave neću govoriti o Zakonu o prekršajima, jer je opšte mišljenje da je to jedan dobar zakon i da ćemo uz minimalne korekcije dobiti jedan kvalitetan zakon koji će ovu oblast popraviti na bolje.
Takođe, želeo bih da kažem da ću podržati predlog za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije koga je predložio predsednik Republike. Samo nešto kratko ću reći o Predlogu odluke o izboru sudija koji se prvi put biraju za sudijsku funkciju.
Naime, to što pripadam poslaničkoj grupi SNS ne znači da treba da hvalim baš svaki predlog zakona i svaki predlog odluke ovde u ovoj Skupštini. Takođe, smatram da je ovom prilikom Visoki savet sudstva, dajući prednost samo kandidatima koji su završili pravosudnu akademiju, doveo, da tako blago kažem, u neravnopravan položaj ostale kandidate. Imao sam prilike da razgovaram sa nekoliko sudijskih pomoćnika. Zbog toga se i javljam za reč. Mislim da oni nisu ovde ravnopravno tretirani i da moramo u budućnosti naći način da izbegnemo ovakvu praksu i da damo i njima šansu da budu birani za sudije, jer bih rekao da je to san svakog pravnika koji pretenduje da bude uspešan pravnik.
Iskoristio bih priliku to što je ovde ministar Selaković, iako on nije ovlašćen po ovoj tački dnevnog reda. Međutim, kao čovek koji važi za jednog od najuspešnijih ministara u ovoj vladi, a takođe je po funkciji član Visokog saveta sudstva, čovek koji je zaslužan i za Strategiju o reformi pravosuđa, želim da iskoristim njegovo prisustvo i da apelujem na njega da se ove primedbe prilikom daljih reformi pravosuđa uzmu u razmatranje.
Ovde bih iskoristio priliku da i kao poslanik Bošnjačke narodne stranke kažem nešto o ustavnom načelu odgovarajuće zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u državnim organima, a pogotovo u policiji i pravosuđu, u ovom slučaju u pravosuđu. Drago bi mi bilo, obzirom da se u ovom predlogu biraju i dvoje sudija u Osnovnom sudu u Novom Pazaru, da mogu da kažem da je makar jedan od njih bošnjačke nacionalnosti, što nažalost nije. Postojeća nacionalna struktura u tim sudovima ne odgovara nacionalnoj strukturi stanovništva. Još drastičniji primer je npr. Opština Prijepolje. Ovde danas neću izlaziti s tim podacima, ali je to lako moguće, radi se o nekoliko opština, da se uzmu ti podaci i da se vidi da bi trebalo raditi na poboljšanju nacionalne zastupljenosti pripadnika bošnjačke nacionalne manjine.
Ne zalažem se za to da moraju biti birani Bošnjaci ukoliko nisu stručni, osposobljeni i dostojni te funkcije. Prvi uslov za to je da budu stručni, osposobljeni i dostojni, a onda da se radi na poboljšanju nacionalne strukture, što je, na kraju krajeva, naša obaveza. Nema nijedne bošnjačke političke stranke, pa i drugih stranaka, koje pretenduju na bošnjačke glasove, koje u predizbornoj kampanji nisu obećavale to, a kada dođu ovde u Skupštinu i u Vladu, onda im je sve preče od toga, zapostavljaju ove suštinske stvari i zbog toga sam se javio da kažem nekoliko reči o tome.
Siguran sam da će ova vlada i da će ministar Selaković u ovoj oblasti posvetiti pažnju ovom pitanju i da ćemo u ovom mandatu popraviti ove stvari. Znam da je to proces i da to ne može da se uradi na prečac, ali je svakako važno insistirati na tome i svakako je važno da se to radi nakon ovako dobronamernih diskusija ovde u parlamentu, a ne da čekamo da u procesu pridruživanja sa EU, u procesu pregovaranja, da nam uvek neko zadaje neke zadatke a da mi onda to radimo kao iznuđene poteze. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, poštovana gospođo Grubješić, dame i gospodo narodni poslanici, mislio sam da u okviru ove objedinjene rasprave o ova četiri predloga zakona kažem nešto više o prvom Predlogu zakona, o preuzimanju obaveza JP "Putevi Srbije" prema privrednim društvima na osnovu neizmirenih obaveza i pretvaranja tih obaveza u javni dug Republike Srbije.
Međutim, ne mogu da se otmem utisku, slušajući prethodne govornike, koji su ocenjivali rad JP "Putevi Srbije", zatim resornog ministra, generalnog direktora tog preduzeća, pomislio sam da su se ti ljudi pojavili pre neki mesec, pre neki dan, da oni ni sa čim nisu bili upoznati, a podsetiću vas da je gospodin Drobnjak na tu poziciju postavljen još 2007. godine i da mnoge poslaničke grupe koje su danas diskutovale o tome imaju učešće u njegovom postavljanju, ne ulazeći u to kako on radi i šta radi, a i gospodin Mrkonjić nije od juče tu, već je ovo druga vlada u kojoj je on ministar.
Odmah da kažem da ću podržati ovaj predlog zakona i ostale, ne zbog toga što sam srećan zbog ovih rešenja, već zato što jednostavno ova vlada nema kud, već mora ove obaveze koje "Putevi Srbije" ne mogu da izmire prema putarskim firmama i nekim drugim društvima. Takođe i drugi Predlog zakona gde zdravstvene ustanove ne mogu da izmire svoje obaveze prema veledrogerijama. Jednostavno, ova vlada je dovedena pred svršen čin i ona da bi ti sistemi funkcionisali, zbog bezbednosti na putevima, zbog bezbednosti saobraćaja, zbog nesmetanog lečenja naših građana mora preuzeti ove obaveze i mora ih pretvoriti u javni dug, ali to otvara neka druga pitanja.
Kada je reč o prvom Predlogu zakona, ovaj predlog zakona zapravo pokazuje koliko je stanje u ovom oblasti katastrofalna i to ne od juče, ne od početka mandata ove vlade, već rekao bih, neko od kolega je pomenuo danas u raspravi, da "Putevi Srbije" rade na održavanju putne mreže u Srbiji još po ugovoru iz 1992. godine sa brojnim aneksima tog ugovora. Jednostavno, stanje i u tom javnom preduzeću i uopšte u toj oblasti je tako loše da se hitno moraju preduzimati nekakvi koraci u sistemskom rešavanju ovih problema.
Za vreme prethodne Vlade, želeći da daju na značaju ovom pitanju, formiran je čak i Nacionalni savet za infrastrukturu, na čijem čelu je bio sam šef države. Rekao bih da taj nacionalni savet nije postigao baš nikakve rezultate u ovoj oblasti, jer da jeste ne bismo danas raspravljali o ovom predlogu zakona, kao ni krajem 2012. godine, gde smo nekih pet milijardi dinara takođe ovde izglasali i preuzeli obaveze preduzeća "Putevi Srbije" i pretvorili ih u javni dug.
Ovde se radi o sistemski totalno neuređenoj oblasti. Čak se pribeglo i formiranju drugog Javnog preduzeća "Koridori Srbije", koje se izmestilo iz ovog sistema "Putevi Srbije" pod izgovorom da je toliko loše stanje u tom preduzeću da je bolje formirati novo preduzeće za izgradnju auto-puteva. Koliko vidim, i tu nije bilo značajnijih rezultata.
Šta reći ako imamo podatak da imamo 900 miliona evra odobrenih međunarodnih kredita koje nismo u stanju da povučemo. Odobrena su sva sredstva. Razlog koji se najviše navodi je da nemamo projekata. Pa, ne znam šta su radile sve prethodne vlade i sve garniture u tim brojnim telima, i u ministarstvima, i u "Putevima Srbije" i u koridorima ako nije nedostatak sredstava u pitanju, već totalna neorganizovanost i nerad.
Nije tačno da nemamo u Srbiji firme koje se bave projektovanjem i koje mogu da na vreme isprojektuju sve te deonice. Ako pogledamo u okruženju, sve bivše republike, gotovo sve nezavisne države, sve su izgradile moderne puteve. Jedino mi kuburimo i stalno postavljamo neke rokove koje onda sami ne poštujemo i zaista smo u ovoj oblasti doveli situaciju do apsurda.
Ova vlada ne mogu da kažem da nema ama baš ni malo odgovornosti, jer već je skoro godinu dana. Međutim, ima zaista minimalnu odgovornost u odnosu na prethodne vlade koje imaju katastrofalne rezultate u ovoj oblasti.
Nadam se da će prilikom predstojeće rekonstrukcije, ne mislim ovde ni na koga lično, ni personalno i nije to ni moj posao, ali mislim da bi trebalo pozabaviti se ovom oblašću i verujem u predsednika SNS, najveće političke partije, čijoj poslaničkoj grupi i ja pripadam kao poslanik Bošnjačke narodne stranke. Verujem da će se pozabaviti ovom oblašću i verujem da ćemo sistemski rešiti ove probleme kako ne bismo stalno i u nedogled svake godine donosili ovakve zakone, preuzimali obaveze tih neorganizovanih javnih preduzeća i pretvarali ih u javni dug.
Na samom kraju diskusije moram da kažem da je čudno da u ovom predlogu zakona imamo tačnu cifru duga. On je 1.346.775.310 dinara. Dakle, ako imamo tačnu cifru, morali samo imati i tabelu kojim preduzećima se duguje, jer neko ko je došao do ove cifre, mora da je došao do nje na osnovu nekih podataka, koliko se duguje pojedinim firmama. Ne, samo se kaže – Vlada će na osnovu predloga Ministarstva saobraćaja sada ustanoviti koliko se duguje kome.
Dakle, već vidim redove direktora tih preduzeća koji se najavljuju u određene kabinete i onda se pogađaju kao na pijaci – dužni ste ovoliko, pa vi popustite malo, kriza je itd. Kada se već tako radi, onda nije ni čudo što smo u ovakvoj situaciji.
Glavni razlog zbog kog treba glasati za ovaj predlog zakona, kao i za ovaj sledeći, ovde se radi o 10.000 zaposlenih radnika koji ništa nisu krivi, što se ne može reći baš i za njihove direktore, obzirom kada su preuzimali određene poslove, znali su da im to neće biti moguće plaćeno odmah. Masa ovih obaveza je preuzeta u prošloj predizbornoj kampanji i tu ne želim samo čelnike ovog ministarstva i ovog preduzeća, već su manje više svi u tim vladama vršili određene pritiske na njih.
Putarske firme su morale da rade na veresiju da bi neko dobio glasove na tim izborima. Sada mi na osnovu toga plaćamo danas te glasove koje su putarske firme na prošlim izborima obezbedile nekim političkim partijama koje su tada bile na vlasti.
Na sreću, to ipak nije toliko uticalo na izborne rezultate i gospodin Nikolić je odneo pobedu na predsedničkim izborima, a ta pobeda je omogućila da se formira ova današnja Vlada. Siguran sam da ako iko može da stane na put ovome, da će to uraditi aktuelna Vlada. Još jednom da ponovim, imam poverenje u većinu ljudi u toj vladi, a posebno u gospodina Vučića, koji svojom borbom protiv korupcije i kriminala, jednostavno, ne spojivo je ovo sa njegovom politikom i on se u ovoj oblasti mora lično angažovati da bi se stvari promenile na bolje. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre Kneževiću, kao i moji prethodnici, neću ništa novo reći ako kažem da su pred nama uobičajeni standardni akti koje država Srbija potpisuje sa državama sa kojima ima dobre trgovinske i ekonomske odnose ili sa državama sa kojima te odnose želi da unapredi još više.
Predlog zakona o potvrđivanju memoranduma o razumevanju između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o saradnji u oblasti poljoprivrede je jedan širok sporazum koji, pored onoga što smo već čuli u raspravi, takođe daje mogućnost zajedničkog delovanja u oblasti poljoprivrede, zajedničkih investicija. Želim da iskoristim ovu priliku da zamolim gospodina Kneževića da se lično angažuje u ovoj oblasti, jer postoje mnoge oblasti u Republici Srbiji gde bi Turci mogli da investiraju, a nama su preko potrebne strane investicije.
Jedna od takvih oblasti je i Pešterska visoravan, gde postoje izuzetni uslovi za razvoj stočarstva, a dosadašnji ministri koji su putovali, ne mislim na ministre poljoprivrede, već na one koji su najviše putovali u prošloj Vladi i u ovoj u poseti Turskoj, nisu doneli ama baš ni jednu investiciju do sada, pa zato koristim priliku da gospodina Kneževića zamolim da se lično angažuje u ovoj oblasti, jer je ova oblast od izuzetnog značaj za stanovništvo, pogotovo u pograničnim područjima prema Crnoj Gori, u oblasti Pešter, tamo gde Bošnjačka narodna stranka deluje. Ja kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i, naravno, član poslaničke grupe SNS koristim ovu priliku da apelujem na to.
Kada se radi o potvrđivanju sporazuma sa Crnom Gorom, i to sporazuma o saradnji u oblasti veterine, o saradnji u oblasti zdravstvene zaštite bilja, o međusobnom prihvatanju i priznavanju dokaza o ispunjavanju propisanih uslova o hrani i hrani za životinje biljnog i mešovitog, odnosno kombinovanog porekla, želim da kažem da je takođe Crna Gora izuzetno važna susedna država, jer se radi o državi koja je nekada činila sa Srbijom i ostalim bivšim jugoslovenskim republikama zajednički prostor, zajedničko tržište, da su već tu ustaljene veze i trgovinska saradnja.
Takođe, kada se radi o ovim sporazumima, važno je to kako za državu u celini, tako i za pogranične opštine i sa jedne i sa druge strane granice, gde sam imao prilike da u razgovoru sa ljudima dobijem mnogo pritužbi i zahteva, jer na zvaničnom graničnom prelazu Špiljani, koji se nalazi u opštini Tutin, to je tzv. Mehov krš, šire poznat, ne postoji fitosanitarna inspekcija, odnosno fitosanitarni inspektor i ljudi imaju dosta problema zbog toga. Tu verovatno ima neku nadležnost i Ministarstvo finansija, odnosno Uprava carina, ali takođe koristim priliku da vas zamolim da kao resorni ministar pokušate, takođe ne znam ni da li je lokalna samouprava tražila to od Ministarstva poljoprivrede, a trebala je da traži ako nije, da se angažujete da u narednom periodu dobijemo na tom graničnom prelazu fitosanitarnu inspekciju i da olakšamo građanima koji se bave trgovinom i razmenom roba u tom pograničnom području i, naravno, za sve druge ljude koji se bave uvozom i izvozom robe u Srbiji, pre svega našim građanima koji se bave time. Zahvaljujem.
Uvaženi predsedniče, poštovani ministre Selakoviću, dame i gospodo narodni poslanici, nakon serije javljanja po Poslovniku od kojih, moram priznati, su neka bila krajnje besmislena, pokušajmo da kažemo nekoliko reči pri kraju ove dvodnevne rasprave o vrlo važnom setu zakona, predlogu zakona, koji su objedinjeni u ovoj raspravi.
Kada je u pitanju Predlog zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, ovo je samo još jedan od najvažnijih zakona koji je bilo neophodno izmeniti, kako pravno tehnički, tako i suštinski, u pojedinim odredbama, kako bi se borba protiv kriminala i korupcije sprovela potpuno i bez zastoja. Izmene su neophodne zato što je 2011. godine donet Zakonik o krivičnom postupku, koji se već primenjuje u postupcima za krivična dela organizovanog kriminala, visoke korupcije i ratnih zločina, pa je neophodno da se izvrši usklađivanje ova dva zakona, imajući u vidu njihovu međusobnu povezanost. Takođe, 2009. i 2012. godine izvršene su izmene krivičnog zakonika, pa je bilo neophodno da se izvrši ažuriranje kataloga krivičnih dela za koje se Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela primenjuje.
Ovaj zakon, kao i ostali zakonski akti koji tretiraju ovu materiju, predstavlja dobar pravni osnov za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a svi građani danas u Srbiji mogu da vide da ova skupštinska većina i aktuelna Vlada imaju, kao jedan od glavnih pravaca, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Rekao bih da je to onaj najbolji deo ove Vlade i onaj deo Vlade koji daje najbolje rezultate, što svi građani podržavaju.
Najznačajnija novina koju ovaj zakon predviđa, a za koju smatram da je sa stanovišta ljudskih prava veoma dobra u odnosu na dosadašnji zakon koji reguliše ovu materiju, je to što će oduzetom imovinom moći da se upravlja tek posle pravosnažnosti sudske presude. Šta to znači? Znači da se postupak za trajno oduzimanje imovine pokreće u roku od tri meseca nakon pravosnažnosti osuđujuće presude za krivično delo za koje se može oduzeti imovina u skladu sa ovim zakonom. Tim rešenjem se u potpunosti poštuje pretpostavka nevinosti u krivičnom postupku, jer se izbegava paralelno vođenje postupka za oduzimanje imovine i krivičnog postupka.
Prema trenutno važećem zakonu, postupak trajnog oduzimanja imovine može da počne već sa stupanjem optužnice na pravnu snagu, a to je suviše rano, jer se tada ne zna da li će neko biti proglašen krivim ili ne. Takvo postojeće rešenje, u bitnoj meri, dovodilo je u pitanju pretpostavku nevinosti, jer je veoma teško sprečiti uticaj odluke u postupku za trajno oduzimanje imovine na odluku u krivičnom postupku u kome se utvrđuje krivica okrivljenog.
Ono što je takođe dobro, a to je da je ovim zakonskim predlogom, pored krivičnih dela organizovanog kriminala i teške korupcije, proizvodnja i trgovina drogom, krivična dela protiv čovečnosti, protiv privrede, proširen katalog krivičnih dela na koja će se moći primenjivati ovaj zakon, a tu pre svega mislim na krivično delo otmice i krivično delo protiv imovine, što znači da će ubuduće povod za oduzimanje imovine moći da budu i ta krivična dela.
Članom 16. Predloga ovog zakona je propisano da su nadležni organi dužni da u postupku oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela vode računa o časti i dostojanstvu vlasnika. Kada govorimo o nadležnim organima, tu se misli na javno tužilaštvo i sud, kao i jedinicu MUP-a koja će se baviti finansijskom istragom i naravno na Direkciju za upravljanje oduzetom imovinom koja će ovim predlogom dobiti veća ovlašćenja, pa će sada moći da prodaje nepokretnosti po hitnom postupku ako postoji opasnost da one propadnu. Osim što će upravljati oduzetom imovinom, vršiće i njenu procenu i voditi evidenciju o njoj. Direkcija će upravljati i imovinom koja je trajno oduzeta i posle pravosnažnosti rešenja o trajnom oduzimanju.
Pošto moramo pravilno podeliti ovo vreme koje je ostalo našoj poslaničkoj grupi, skratiću i na kraju ću reći da kada je reč o Predlogu zakona o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima, kao poslanik Bošnjačke narodne stranke i kao član SNS, podržaću taj predlog. Ne bih ga obrazlagao, jer nemam sada vremena, ali ću i za taj predlog, i za sve ove predloge zakona koji su objedinjeni u ovoj raspravi, u danu za glasanje glasati za. Hvala.