Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Predrag Mijatović

Predrag Mijatović

Srpska napredna stranka

Govori

Malopre sam se prijavio dok je govorio prof. Mićunović, međutim niste videli.
Poštovani poslanici, gospođo Dejanović, mislim da je prof. Mićunović na izvestan način i mene i sve ostale poslanike koji drugačije misle uvredio, poredeći me sa decom koja drže ruku preko lica i ne vide ono što je navodna istina. Osećam se povređenim i poniženim ovakvom izjavom. Zašto? Igrom sticaja okolnosti, u vreme 1995. godine, kada se desilo ovo što se desilo o čemu danas govorimo, bio sam u Bosni i bio sam na tim prostorima. Odgovorno tvrdim i stojim iza toga da se u Srebrenici nije desio nikakav zločin, nikakav genocid.
Ovo što je general Mladić, koga mi ovde optužujemo da je zločinac, gospodo, pre nego što ga haški dželati osude, vi ga osuđujete, jeste jedna izuzetno dobro planirana i briljantno izvedena vojna operacija. Dozvolićete da je nekoliko godina unatrag vojska Nasera Orića ubijala Srbe u okolnim selima. Onog momenta kada je Naser Orić hteo da isprovocira, po naredbi Izetbegovića, nešto što će se desiti da bi bilo bombardovanje i rešio da izvuče vojsku iz Srebrenice, to je general Mladić saznao…
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, iako bih više voleo da umesto vas bude ministar zdravlja i da se njemu obraćamo, bez uvrede, mislim da niste kompetentni za ovu materiju, ali šta je tu je.
Član 23. se odnosi na transplantaciju organa i u stavu 7, koji ću vam pročitati, kaže: ''Sadržinu, način i postupak sačinjavanja i vođenja Republičke liste čekanja i dostavljanje podataka od ovlašćenih zdravstvenih ustanova, kriterijume za stavljanje na Republičku listu čekanja, uslove za utvrđivanja prioriteta primalaca organa i druga pitanja od značaja za sačinjavanje i vođenje Republičke liste čekanja propisuje ministar.''
Upravo posle reči ministar predlažem da se stavi zapeta i da se dodaju reči – po pribavljenom mišljenju Uprave za biomedicinu.
Razlog je jer Uprava za biomedicinu je neposredno uključena u dobijanje izveštaja o potrebama organa za transplantaciju i zdravstvenih ustanova i sačinjavanje jedinstvene republičke liste čekanja. Zbog toga je logično da postupke vezane za tu proceduru, kao i na bazi izveštaja utvrđenih prioriteta za primaoce, neposredno uobliči i dostavi ministru za verifikaciju i objavljivanje.
Budući da će se u suštini procedure i odvijati na takav način, nema potrebe da se ministar obaveže da lično definiše procedure u kojima učestvuje tim kvalifikovanih stručnjaka iz sastava Uprave za biomedicinu.
Obrazloženje za neprihvatanje ovog amandmana je isto kao i dato na amandman gospodina prof. Milana Kneževića, a to je da je to nepotrebno i da će ministar ipak doneti mišljenje.
Dozvolićete mi još jednu stvar, u sva četiri zakona koja smo doneli svuda se pojavljuje samo ministar. Prerogativi ministru su stvarno dati ogromni i žao mi je što gospodin ministar nije tu, ali kao lekar, koji radi 30 godina u zdravstvu, voleo bih da mu kažem da se ne bavi organizacijom posla nego da imperatorski vlada zdravstvom.
Dame i gospodo narodni poslanici, to je načelo postupka BMPO, o čemu je malopre govorio gospodin Momčilov, a to je inače načelo o bezbednosti. To ću pročitati: Načelo bezbednosti se ostvaruje tako što se postupak BMPO obavlja u skladu sa dostignućima i razvojem medicinske nauke, uz poštovanje najviših profesionalnih standarda i kodeksa profesionalne etike, kao i medicinsko-etičkim principima zasnovanim na bezbednim postupcima BMPO. Na sam član kao takav nemam neku primedbu.
Tražio sam da se doda novi stav kojim bi se kazalo: Načelo psihičke, etičke i pravne bezbednosti ostvaruje se tako što se po završenom postupku BMPO svi lični podaci o donoru brišu. Kasnije ima još članova na ovu temu, ali ovaj je krucijalni pošto je početak.
Zašto tražim dodavanje ovog stava? Vlada ovim povodom kaže: Tako, dete začeto postupkom BMPO reproduktivnim ćelijama donora ima pravo da između medicinskih razloga traži od Uprave za biomedicinu podatke medicinskog značaja koji se odnose na donora polnih ćelija, zatim zakonski zastupnik, odnosno staratelj deteta uz odobrenje organa starateljstva može tražiti uvid u podatke od medicinskog značaja koji se odnose na donora polnih ćelija, pa zdravstveni radnik koji leči dete može iz medicinskih razloga tražiti uvid u medicinske podatke koje vode Uprava za biomedicinu itd.
Znači, u čemu je osnova cele stvari? Jako veliki broj ljudi, pored zdravstvenih radnika, pored deteta, ima pravo da traži podatke o tome ko je bio donor. Hteo bih da ilustrujem šta ovo znači u budućnosti.
Poštujući sve ove razloge, a mislim da ni jedan od tih razloga nije dovoljno jak u poređenju sa onim što se može dogoditi u budućnosti, a to je, za određen broj godina, po rađanju deteta iz programa BMPO, doći će u ordinaciju, doći će kod lekara momak ili devojka sa 18 ili 19-20 godina, sa određenim iks-ipsilon zdravstvenim problemima, za koje zdravstveni radnik eventualno može da smatra da se eventualno genetskim putem prenose. Tu sada nastaje šok.
Jer da bi došlo do genetskog ispitivanja roditelja, detetu mora da bude saopšteno da otac ili majka nisu njegovi biološki roditelji.
Znači, on je 19-20 godina živeo u ubeđenju, što je sasvim normalno, da su mu to otac i majka, a sada mu se na jedan, moram da priznam, vrlo surov način saopštava da čovek pored njega mu nije otaca ili majka koja ga je odgajila nije mu majka.
Da li svi ovi razlozi mogu da budu važniji od jednog takvog psihičkog šoka za jedno mlado biće da sazna posle 20 godina da mu otac ili majka nisu stvarno otac ili majka. Mislim, ako se ispoštuje u potpunosti preimplantaciona procedura, ako se sve analize urade po protokolu, onako kako je potrebno, i pristupi se postupku BMPO, u tom slučaju mislim da bi sve podatke dalje trebalo brisati o donoru, da ne bi došlo do saznanja deteta da mu otac ili majka nisu otac ili majka.
Jedna od primedaba je bila da bi moglo da dođe do nekog porodičnog ukrštanja. Takvo porodično ukrštanje može da se izbegne podzakonskim aktom, da se donacija polnih ćelija, muških ili ženskih, može dati samo jedanput. To bi mogao podzakonski akt da reguliše i u tom slučaju ne bismo imali mogućnost da može da dođe do porodičnog ukrštanja.
Voleo bih da je tu ministar zdravlja tu, koji bi mogao da prihvati ovakav amandman, upravo da ne bi kasnije možda nosio na savesti neko dete, koje će posle ovakvog saznanja možda uraditi nešto što ne bi trebalo.
Član 14. se odnosi na izdavanje dozvole i opet je tu sveznajući i svemogući ministar, jer uslove, to je tačka 8), u pogledu prostora, opreme kadra, odnosno timova za BMPO, kao i druge uslove iz stava 1. i tačke 2) ovog člana propisuje ministar. Amandman koji sam podneo je da se posle reči propisuje doda komisija na čijem čelu je ministar.
Uslove u pogledu prostora, opreme, kadra, odnosno timova za BMPO, morali bi s obzirom na stručnu zahtevnost, iz samih ovih reči je jasno o čemu se radi, obavlja komisija koja u svom sastavu sadrži više različitih profila, kao što se specijalista ginekologije i akušerstva, biolog, genetičar, a s obzirom da je o uslovima, može i arhitekta za unutrašnje uređenje.
Obrazloženju koje sam dobio, moram da priznam da je za moj pojam nesuvislo, jer kaže, između ostalog, u Zakonu o državnoj upravi "Službeni glasnik" taj i taj, kojim je, pored ostalog, utvrđeno ovlašćenje ministra da donosi propise i odlučuje o drugim pitanjima iz delokruga Ministarstva.
Moj amandman nije u koliziji sa ovom odlukom "Službenog glasnika". Ministar jeste na čelu komisije, ali ne može ministar da odlučuje i o opremi, i o prostoru, i o kadru i o tome gde će biti slavine, lampe i ostale stvari, tako da gospodin Milosavljević stvarno preuzima toliko ingerencija da to prelazi normalno rezonovanje.
Dame i gospodo, ovo je amandman na član 26…
Ovo je nastavak člana 26. stav 3, koji kaže da je zabranjeno postupkom BMPO uključiti ženu koja po godinama života i opšteg zdravstvenog stanja nije sposobna da rađa, odnosno koja je u starosnoj dobi koja nije primerena za rađanje.
Pitam se kako je moguće da zakonodavac ovako nedorečeno i potpuno besmisleno stavi ovakav jedan stav. Šta to znači? Ko će odlučiti o tome da li je žena sposobna ili da li su godine primerene? Ko određuje o tome koje su godine primerene?
Morao je zakonodavac ipak da poštuje i konsultuje i struku, da bi uneo jedan ovakav stav. Na to sam uložio amandman, mada je pre toga bio amandman dr Momčilova koji je sličan, ali nisam čuo da je on o tome govorio, da se na kraju teksta doda zapeta „dobi koja nije primerena za rađanje“ i da se doda tekst „odnosno posle navršene 45. godine života“.
Zakon ne može ostati nedorečen, mora da se da neki rok dokle može da se primenjuje BMPO asistirana fertilizacija, veštačka oplodnja itd. Na kraju krajeva, prosečne godine u koje žena ulazi u menopauzu su 45 godina.
Svako začeće posle toga je minimalno i prirodnim putem, a održivost trudnoće je još manja. Potpuno je besmisleno baviti se veštačkom oplodnjom posle 45. godine života.
Ono što je trebalo da uđe u ovaj zakon, to se upravo odnosi na član koji je dr Momčilov imao, a to je do koje godine žena može da donira jajnu ćeliju. Svako doniranje jajne ćelije posle 35. godine ne odgovara struci, nauci, medicinskim principima, jer jajna ćelija kod žene posle 35. godine ima daleko manju kvalitetnu sposobnost. Sama zrelost ćelije je drugačija.
Bilo je čak i reči u jednom trenutku, ako bi se odredile godine života do koje može da se primeni ova metoda, da se to kosi sa Ustavom i to sa članom 63. To ne stoji i nije tačno. Član 63. kaže: „Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece“. Republika Srbije podstiče roditelje da odluče o rađanju dece i pomaže im u tome.
Ustavotvorac kad je dao ovu odrednicu Ustava, mislio je na prirodno rađanje dece i prirodnu oplodnju, po istom principu od Adama i Eve na ovamo, ali nije se bavio veštačkom oplodnjom, tako da se ne može primeniti ni u zakonu ovaj član Ustava.
Hvala, gospođo predsednice, ali moraću da razočaram i jedno i drugo. Vi ste, i gospođa Plavšić i gospodin Paja Momčilov, izgleda prepisali ovaj amandman od mene, odnosno od Srpske napredne stranke, jer ako je verovati datumima, predao sam 15. jula, znači i pre SRS i pre G17 plus.
Nisam izbacio socijalnog radnika, zadržao sam i njega, čak sam mu dao i veću mogućnost, a to je da se doda i psihijatar i psiholog. Nekom se od njih dvoje nije svideo psihijatar, a nekom se nije svideo psiholog, pa su to tako i napravili amandmane. Smatram, ako gledate po tome, da je trebalo apsolutno prihvatiti amandman SNS, a normalno ne dva amandmana koji su pre toga dati.
Hteo bih da pročitam obrazloženje koje dato na ovaj amandman. Kaže - s obzirom da je psiholog dovoljan za utvrđivanje psihološke podobnosti lica koja se podvrgavaju postupku BMPO, uključivanje psihijatra podrazumeva dijagnostiku, odnosno veštačenje težih psiholoških poremećaja, što nije potrebno.
Vi kao psihijatar znate da se neke bolesti smatraju i genetski prenosivim, prema tome mesto psihijatra u tome jeste, ne psihologa koji će proceniti psihološki profil, a mesto psihijatra u svakom slučaju upravo zbog prenošenja mogućih genetskih komunikacija na potomstvo.
Prema tome, amandman SNS je sveobuhvatniji, kompletniji i od amandmana G17 plus i SRS, i trebalo ga je prihvatiti.
Poglavlje kaže – Traženje, odnosno davanje podataka koje vodi Uprava za biomedicinu. To je u direktnoj vezi sa članom 12. koji sam obrazlagao i amandman na član 12, a koji daje u kojim sve situacijama može da se daju podaci o donorima, da li je to muškarac ili žena, nebitno.
U svom amandmanu tražio sam da se stavovi 1, 2, 3. i 4, znači, sve te mogućnosti izbrišu i da se ostavi samo da lekar koji sprovodi postupak BMPO sa onim reproduktivnim ćelijama može tražiti uvid u podatke koje vodi Uprava za biomedicinu, koji su od značaja za zdravlje i sigurnost lica koja se podvrgavaju postupku BMPO, odnosno kako bi se sprečila šteta po zdravlje supružnika, odnosno vanbračnih partnera i deteta koji će se roditi primenom postupka BMPO, tu je kraj.
Znači, da posle toga, kao što sam rekao, da smatram da treba podaci da se izbrišu i da kada je sve ispoštovano, ponovo to ponavljam, kada je ispoštovana kompletna procedura, kada znamo i celu genetsku strukturu i da li postoje genetska oboljenja, nasledna oboljenja ili ne, da se podaci izbrišu.
Bojim se da će na savesti Uprave za biomedicinu, odnosno ovog zakonopisca biti neko dete koje će biti unesrećeno i možda će čak u nekom nastupu psihičkog rastrojstva, zbog saznanja i rušenja celog života koji je imao, da se može i ubiti. Izbrišite te podatke.
Nisu potrebni svi ovi razlozi, nisu dovoljno važni u poređenju sa osećajem osobe kojoj smo biomedicinski potpomognutom oplodnjom dali mogućnost da se rodi. Učinili smo srećnim te roditelje, a nemojmo unesrećiti dete time što će ono moći da sazna jednog dana da li mu je otac i majka broj u Upravi za biomedicinu, koji sadrži lične podatke koje mu možda nećemo dati legalno, ali može nekim drugim putem da sazna. Izbrišimo to onda kada je preimplataciona procedura ispoštovana.
U kontekstu ovoga sada što sam govorio, mislim isto tako da treba izbrisati sve ove, da se samo da preimplementaciona genetska dijagnoza, a da se ostali podaci koje bi moglo da dete sazna da se izbrišu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, kolega Zankov i ja podneli smo amandman na član 110, da se umesto tačke na kraju teksta stavi zapeta i doda – ''a najkasnije 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.'' Ovom izmenom hteli smo preciznije da utvrdimo rok do koga će ministar aktom utvrditi rok do koga se mogu vršiti plaćanja sa podračuna korisnika budžetskih sredstava i korisnika sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje, sa kojim se na dan stupanja na snagu ovog zakona vrši plaćanje.
Međutim, Vlada nije prepoznala potrebu usvajanja ovog amandmana, po očigledno ustaljenom običaju, i ne samo običaju nego i sistemu da se podržava finansijski haos, što i vidimo iz svih ovih amandmana koji su podneseni i nisu prihvaćeni da bi se uveo neki red, uz obrazloženje koje je dato, (pročitaću deo obrazloženja) ''dodatno određivanje roka nije potrebno. Osim toga, u predloženom roku nije moguće obaviti, pre svega, tehničke pripreme, kako bi se ukinulo plaćanje sa podračuna za više hiljada budžetskih korisnika na svim nivoima vlasti.''
Ipak smatramo da se mora definisati konkretan rok za završetak zakonom predviđenih poslova. Ne treba dati mogućnost da mnogo javnih sredstava protiče nedovoljno kontrolisanim tokovima i da se spreči ustaljena praksa odugovlačenja i izbegavanja odgovornosti za kontrolu tokova sredstava. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SNS podneo sam amandman na član 21. Predloga zakona o udruženjima, koji se odnosi na upravljanje udruženjem, da se posle reči „izabranih“ stavlja zapeta i dodaju reči „delegiranih ili ovlašćenih“.
Ukoliko ostavimo samo reč „izabranih“, to podrazumeva neminovno samo izbore za upravljanje udruženjem. Predloženim terminima, tj. „delegiranih ili ovlašćenih“, daje se mogućnost za određivanje predstavnika članova u organima udruženja. Na ovaj način može biti određeno statutom ili nekim drugim aktom da predstavnik udruženja u savezu u koji je udruženje udruženo bude predsednik udruženja. Ili, predsednika udruženja može imenovati izvršni organ udruženja, što ne uključuje izbore samim tim.
Žao mi je, takođe, što ministar nije tu, ne znam zašto na svakih pola sata izlazi pola sata, mislim da je to povreda Poslovnika ili kakav je već razlog. Mislim da ovaj amandman treba prihvatiti, jer daje mnogo šire mogućnosti za upravljanje udruženjima. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsednice, gospođo ministre, u ime SNS podneo sam amandman na član 100. tačka 2) Predloga zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju, koji se odnosi na prekršaje.
Naime, u tački 2), koja je ovde u par navrata citirana, predviđena je novčana kazna od 10.000 do 300.000 dinara za preduzetnika koji je vlasnik prevoznog sredstva, ako vozaču prevoznog sredstva ne omogući da za vreme upotrebe prevoznog sredstva ima polisu osiguranja ili drugi dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju, a kao vlasnik motornog vozila i Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi.
Mogu da priznam da mi nije jasno šta je taj Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi. U ovom zakonu nismo uspeli da pronađemo objašnjenje šta to predstavlja.
Amandmanom predlažemo da se tačka 2) briše, jer se ovako neprimerenom drakonskom kaznom kažnjava vlasnik motornog vozila koji poseduje polisu osiguranja i taj Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi, ali ga u trenutku kontrole saobraćajne policije nije imao kod sebe, ili on ili vozač koji upravlja motornim vozilom. Brisanjem ove tačke iz zakona onemogućilo bi se ono na šta ipak treba obratiti pažnju - zloupotreba, odnosno namerno nanošenje štete preduzetniku koji je vlasnik motornog vozila od strane zaposlenog vozača, koju može da učini iz bilo kojih razloga.
Smatram da ovakva tačka samo predstavlja punjenje budžeta Republike Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u ime poslaničkog kluba Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na Predlog zakona o sredstvima za zaštitu bilja, na član 88. stav 1. i stav 2, odnosno da se deo teksta posle reči „rešenjem“ stavlja tačka, a preostali deo teksta se briše.
Predloženim tekstom zakona predviđeno je da rešenje o izdavanju dozvole za stavljanje u promet pesticida, kao i rešenje o izdavanju privremene dozvole za stavljanje u promet pesticida, važe do isteka roka važenja utvrđenog tim rešenjem, a najduže godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ovom amandmanskom izmenom obezbedila bi se pravna sigurnost nosilaca stečenih prava i stavlja se dovoljno vremena proizvođačima da pripreme odgovarajuću dokumentaciju za produženje registracije.
Rok od godinu dana je izuzetno kratak za prilagođavanje poslovanja domaćih proizvođača. Usaglašavanjem sa zahtevima ovog zakona podrazumeva velika finansijska sredstva, koja domaći proizvođači u ovom trenutku nemaju, a pitanje je hoće li ih imati u zahtevanom roku od godinu dana.
Takođe, potreban je i duži vremenski period za formiranje registracionih dosijea, odnosno pod idealnim uslovima to vreme je najmanje tri godine. Sredstva za kompletiranje registracione dokumentacije i formiranje registracionih dosijea kreću se i do 800.000 evra, a znajući da su naši domaći proizvođači mala i srednja preduzeća, jasno je da nisu u mogućnosti da u tako kratkom roku obezbede tolika sredstva.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, javio sam se povodom amandmana 4. iako nemam amandman na ovo, ali hteo bih jedno pitanje da postavim ministru u vezi sa ovim amandmanom.
Stav 2. kaže da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti odnosno zabranu diskriminacije. Ono što mene brine u ovom celom zakonu, slažem se da smo svi jednaki u tome da smo jednaki pred zakonom, jednaki smo u polu, jednaki smo u bolesti, jednaki smo po svim drugim pravima, ali ne bih se složio sa tim da smo jednaki po seksualnoj orijentaciji. O čemu se radi? Mislim da ste član 21. potpuno nepotrebno u ovoj situaciji uveli kao kukavičje jaje u ovaj zakon. Zašto?
Intencija je da se u školama uvede seksualno obrazovanje. U pojedinim školama, i u jednom trenutku predavao sam seksualno obrazovanje, kakvu orijentaciju seksualnu treba da ima čovek koji će predavati seksualno obrazovanje? Da li će roditelji prihvatiti, bez obzira na zakonsku formulaciju da smo jednaki, da seksualno obrazovanje predaje čovek koji ima druge seksualne sklonosti tj. lezbijske ili homoseksualne sklonosti?
Da li smatrate da će to izazvati popriličan odijum roditelja i šta u takvoj situaciji uraditi? Ako se taj profesor prozove za zakonsku odredbu, normalno ne može biti diskriminisan, pošto će verovatno ovaj zakon skupštinska većina izglasati, znači može da se pozove na taj zakon. Ali, ne mogu se složiti, niti mislim da će se veliki broj roditelja složiti sa tim, da u školi predaje seksualno obrazovanje neko ko ima lezbijske ili homoseksualne sklonosti.
Zato vas pitam zašto je bilo potrebno da se u ovaj zakon uvede i član 21, sada u ovom trenutku, kao kukavičje jaje da ga izglasamo sa svim ostalim zakonima o ravnopravnosti? Hvala lepo.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Dame i gospodo narodni poslanici, za set amandmana koje smo podneli u ime SNS-Tomislav Nikolić objašnjenja će biti vrlo slična, ali će valjda i Ministarstvo eventualno i prihvatiti taj amandman, jer se radi o...
Zamolio bih vas da umirite gospodu.
(Predsedavajući: Po ko zna koji put, molim vas da omogućite atmosferu prigodnu da se govornik obrati, koja dolikuje Skupštini.)
Dobro, u redu, i ta muzika je dosta prijatna koju puštate.
Amandman se odnosi na naslov i podnaslov člana 30. i odnosi se na prestanak mandata poverenika, a u vezi je sa amandmanom generala Delića i u vezi sa amandmanom na član 1. koji je podnela poslanička grupa DSS, gospodin Aligrudić i Donka Banović, odnosno to je izbor poverenika.
Evropska komisija je i preporuci broj 2. iz 1997. godine za rasizam i netoleranciju dala preporuku da ovu funkciju može obavljati poverenik, njegov zamenik ili određeni parlamentarni odbor, ili eventualno zaštitnik građana.
U ovoj situaciji ekonomske krize i nadolazeće plime ekonomske krize, kad se od građana očekuje stezanje kaiša i kad Vlada predlaže određene mere, koje će, moram priznati, prilično srušiti standard građana, smanjenje plate, porez na dohodak iznad 20.000, mislim da je potpuno, što su i moje kolege do sada iznele, necelishodno formiranje nove službe u okviru ministarstva, koja će kao što je rečeno povećati za nekih 30-40% službenika sa svom pratećom opremom.
Mislim da je to i necelishodno, a može da u ovom trenutku, ako nije pregrubo rečeno, i amoralno uvoditi novog poverenika, novu službu u naš pravni sistem.