Samo da kažem kolegama poslanicima, pošto ministar ima pravo na repliku, moraću da izbrišem listu poslanika koji su se prijavili za diskusiju pa da obrate pažnju na elektronske prijave.
Reč ima ministar Mladen Šarčević.
Kolega, nije reč ovde o Aleksandru Vučiću, nego o amandmanu koji je podnela koleginica Marinika Tepić sa kolegama Nenadom Čankom, Olenom Papugom i Nadom Lazić. Molim vas, znate i sami da amandmani ne mogu da se podnose kada započne rasprava u načelu.
Kolega Obradoviću, mnogo puta sam čuo u ovoj sali Aleksandra Vučića kako je rekao da je za mnoge stvari pogrešio. Nema potrebe da trošite uludo vreme.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović, pravo na repliku.
Zahvaljujem kolega.
(Aleksandar Martinović, s mesta: Samo još jednu rečenicu.)
Nemam tehničke mogućnosti…
(Aleksandar Martinović, s mesta: Molim vas da završite ovu veličanstvenu raspravu koja će ostati upamćena u analima srpskog parlamentarizma.)
Reč ima narodni poslanik Boško Obradović, pravo na repliku.
Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice Tepić.
Samo da vam kažem. Kolega Martinović nije dobio reč da bi govorio o amandmanu, nego da replicira Bošku Obradoviću. Tada nije dužan da se pridržava teme dnevnog reda u replikama ili hoćete da izmislimo nova pravila ovde u parlamentu? Znači, to je bila replika gospodina Aleksandra Martinovića gospodinu Obradoviću i u svojoj replici, osim uvreda, ima pravo da kaže šta god hoće. Tako je oduvek, još pre nego što sam ja postao poslanik, a postao sam davno.
Da li želite da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni? (Da.)
U redu.
Reč ima narodni poslanik Ljubiša Stojmirović. Izvolite.