Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Smatram da ste prekršili član 27. koji kaže da se predsednik stara o primeni ovog Poslovnika. Izgovorili ste rečenicu da je parlament utvrdio prethodni put da …
Molim vas da me ne prekidate.
Samo sam podigao Poslovnik da se javim po Poslovniku kada ste izgovorili rečenicu da je parlament utvrdio.
Slobodno, neka vam daju stenogram, pa ćete pročitati šta ste izgovorili.
Ne može parlament da utvrdi da radi nešto suprotno Poslovniku i zakonu. Kada je bio izbor ministra finansija pre mesec dana, slažem se da nisam bio, i nisam bio dovoljno skoncentrisan i nisam obratio pažnju na to da je prisustvo gospodina Dačića prilikom izbora ministra protivno Poslovniku i protivno zakonu.
Znate kako, kažu u životu ako vas neko prevari jednom, krivica je na onome ko vas je prevario. Ako vas prevari dva puta, krivi ste vi jer niste naučili nešto iz prvog puta. Mi smo naučili, pogledali smo Poslovnik, pročitao sam vam član 269, a mogu da vam pročitam i član 119. koji govori o tome kada se zakazuje posebna sednica. Pročitao sam vam član 13a. Zakona o Vladi koji izričito kaže da predsednik ne može da prenese ovlašćenja o predlaganju izbora o razrešenju člana Vlade na prvog potpredsednika. U skladu sa Poslovnikom, molim vas da članom 27. da se starate o primeni ovog Poslovnika, da omogućite zakoniti rad, jer u suprotnom nećemo učestvovati u radu.
Hvala.
Poštovana predsedavajuća, gospodine potpredsedniče, bivši i budući ministre, kolege poslanici, samo da se osvrnem na to da smo kod rasprave o medijskim zakonima slušali da je odložen prenos bila vrsta cenzure u vreme režima Borisa Tadića, pa ne znam zašto to danas nije cenzura, nego potreba građana da se informišu, pogotovo danas kada Skupština Srbije iz svog budžeta plaća RTS TV prenose. Mislim da je nedopustivo da oni ignorišu ono što se dešava ovde i da na svom Prvom programu puštaju neke strane serije,
Nas ignoriše RTS, ne ignorišete vi nikoga. Nas ignoriše uredništvo RTS.
Nažalost, danas nas je izignorisao i predsednik Vlade. Nije na raspravi kod izbora novog ministra, možda najvažnijeg ministra u Vladi Republike Srbije, pogotovo u trenutku u kome se nalazimo, gde je sam predsednik Vlade rekao da nas u narednih šest meseci čeka bankrot i u tom trenutku da on ne bude prisutan ovde, kada biramo novog ministra finansija, smatram da nije odgovorno.

Takođe, činjenica je da mi pred sobom imamo samo biografiju kandidata, koja je moram da kažem impresivna i verovatno u Srbiji nema više od pet ljudi koji bi sa ovakvom biografijom mogli da dođu i kvalifikacijama na mestu ministra finansija. Ali, ta biografija sama po sebi nije dovoljna.

Imamo sto dana rada gospodina Vujovića u ovoj Vladi. Iza tih sto dana ne možemo da damo nikakvu ocenu za njegov rad. Došao je ovde u parlament prošle nedelje kada smo usvajali zakone o privatizaciji, stečaju, vodili smo jednu kvalitetnu raspravu, nismo se oko nečeg složili, oko nečeg jesmo, ali sve to nam ne daje poverenje da će on moći da se izbori sa problemima u kojima se Srbija nalazi. Ne, zato što on nije dovoljno stručan ili kvalitetan, nego zato da bi to moglo da se uradi, što treba da se uradi u Srbiji, potrebna je podrška cele Vlade, premijera i svih ministara i svih stranaka koje podržavaju Vladu, a i niz opozicije će mu dati svoj doprinos.

Želim da kažem nekoliko stvari oko toga, oko te priče da li je Srbija danas pred bankrotom, ili nije. Od kad su stranke koje danas čine Vladu, formirale Vladu pre nešto više od dve godine, mi imamo danas trećeg ministra finansija za dve godine, a vrlo brzo ćemo imati i četvrtog ministra privrede, za iste te dve godine. Od prvog dana je priča da je Srbija pred bankrotom. Od jula 2012. godine do danas, stalno se priča da je Srbija pred bankrotom i stalno je razlog za bankrot, negde u prošlosti, negde u nečemu što je radila neka druga vlada.

(Zoran Babić, s mesta: Tačno.)

Tačno, evo kaže kolega, tačno.

Pa hajde da vidimo šta je radila ta Vlada, a šta je radila ova Vlada, odnosno sve ove vlade i ne znam da li ćemo kada izaberemo danas gospodina Vujovića, a pretpostavljam da će biti izabran, da li ćemo računati da je ovo nova Vlada, jer kada izaberete u situaciji kad je zemlja pred bankrotom novog ministra finansija, vrlo lako može da se kaže da vi praktično imate novu Vladu, i ako ste promenili jednog ministra, odnosno on je samo promenio fotelju, jer je bio i u ovoj Vladi prethodnoj u ovih sto dana.

Znači, javni dug koji je u 2010. godini bio 44%, u 2011. godini 48%, u 2012. godini, na kraju 60%, u 2013. godini 63%. Danas je 65%, a projekcije kažu da će biti preko 70%. Evo poređenja u četiri godine, prethodne i ove Vlade.

Rast bruto nacionalnog proizvoda u 2010. godini 1%, u 2011. godini 1,6%, u 2012. godini, -1,5%, u 2013. godini 2,7% rast, ove godine 0,5% rast, ako ga nažalost uopšte i bude.

Strane investicije 2010. godine 1,3 milijarde, 2011. godine 1,83 milijarde, 2012. godine 230 miliona, 2013. godine 770 miliona, 2014. godine, nisam uspeo da nađem verodostojan podatak, negde sam pročitao da je projekcija Narodne banke 550 miliona za prvih šest meseci, nisam siguran, pošto sam i neke druge podatke video, ali evo rekao sam taj koji sam video. Bilo bi divno da je tako i da na kraju godine imamo makar tu jednu milijardu, koliko smo imali u prethodne dve godine ove Vlade.

Sada kada je prvi potpredsednik došao i predložio kandidata za ministra, prva tačka je smanjenje budžetskog deficita, kao zadatak novog ministra finansija. Projekcija je da će taj deficit biti rekordnih u Evropi 8,3%, rekordnih u

Evropi. Znači, 2,6 ili 2,3 milijarde evra u ovoj godini će biti deficit Republike Srbije i nije razlog tome Vlada Mirka Cvetkovića, ni Vojislava Koštunice, nego Vlada Ivice Dačića i Vlada Aleksandra Vučića, u poslednje dve godine. Dve godine je dovoljno dug period da se nešto promeni u ekonomiji, ako nije valjalo.

Čekam da čujem od vaših koalicionih partnera koji su bili u Vladi 2008. godine, kako i zašto je došlo do povećanja penzija u oktobru 2008. godine i nikako da čujem neko nešto da kaže, da objasni šta se desilo. Godine 2008, na početku godine, penzije su prvi put pale ispod 50%, od prosečne plate. Na kraju 2007. godine su bile 49%, početkom, pale su na 40%. Tada je u oktobru urađeno redovno usklađivanje penzija početkom 4,3% i vanredno usklađivanje od 10%. To je doprinelo da se prosečna penzija vrati na 55% prosečne plate, koliko je i danas.

Pitam vas, da to tada nije urađeno da li bi prosečna penzija danas bila 23.600 dinara, ili bi bila 15.000 dinara i koliko bi penzionera danas preživelo da tada to nije urađeno 2008. godine? Da li će neko nešto da kaže o tome, da li je to bilo neracionalno, da li je to bilo nezakonito, da li je to bilo predizborno vreme, oktobar 2008. godine? Izbori su bili završeni u maju. Nikakvo predizborno vreme to nije bilo, to je bila socijalna briga o najugroženijim građanima Srbije. Nikakav kriminal, nikakva neodgovornost.

Sada imamo penziju da imamo deficit od 8,3%. U toj situaciji postoje dva odgovora, možete da dižete bruto nacionalni dohodak, da zadržavate penzije i druge rashode u budžetu na istom nivou i možete da smanjujete penzije, a plate u javnom sektoru možete da smanjujete na dva načina, smanjivanjem plata i otpuštanjem. To su dva izvora.

Da li ova Vlada može u kratkom roku da digne bruto nacionalni dohodak? Pa ne može. Ras od prošle godine od 2,7%, to će vam svaki ekonomista ili iko ko malo prati reći da je sve zasluga „Fijata“, ali to je bilo u 2013. godini, kada je krenula proizvodnja „Fijata“ i kada je to ušlo u naš bruto nacionalni proizvod. Nema novih investicija, nema odakle da raste bruto nacionalni proizvod. Bez toga nema dogovora sa MMF-om. Bez dogovora sa MMF-om, nema kredita, makar ne povoljnih kredita. Umiruje se javnost da su konačno stigle pare iz Emirata i da će biti para do kraja godine. Lepo. To je još pet meseci. Šta ćemo od Nove godine? Gde ćemo naći nove pare? Predsednik Svetske banke kaže – nema. Mislili smo da vam damo, ali zbog vaših projekcija, nema 300 miliona kredita, morate napraviti dogovor sa MMF-om. Pa kakvo je srce ljudi iz MMF-a? Šta mislite? Šta će oni doći i tražiti od Vlade Republike Srbije da bi mogli da postignemo sporazum?

Mi smo očekivali da ćemo danas imati sa kim da polemišemo o ovim stvarima, ne znam da li je tu prvi potpredsednik prava osoba, danas su ga u jednom tabloidu, njegovu Vladu prozvali za šampiona zaduživanja, kažu zaduživao nas je 99,28 evra u sekundi. Ne znam da li je njegovo prisustvo ovde najava kontinuiteta, ili će se tu nešto smanjiti. Kako će se smanjiti budžetski deficit? Siva ekonomija? Pa šta je bio problem da se za ove dve godine nešto uradi u borbi protiv sive ekonomije? Šta je to opozicija uradila za ove dve godine što je sprečilo Vladu Republike Srbije da se bori sa sivom ekonomijom? I zašto je to i danas tema? Zašto je stalno to tema?

Da li ćemo kada bude izbor novog ministra privrede opet slušati priče o borbi protiv sive ekonomije i ovome svemu što nije urađeno za ove dve godine ili za ovih 100 dana?

Ova Vlada za ovih 100 dana je najviše radila na samoreklamiranju sebe. Slušamo na svim medijima u poslednja dva, tri dana povodom obeležavanja 100 dana kako je sve urađeno. Sve iz ekspozea, koga ćemo se držati kao pijan plota, je urađeno. Mi smo pročitali ekspoze. Od 16 zakona u prvih 100 dana ovde je usvojeno osam. Nisu usvojeni zakon o planiranju i izgradnji, zakon o stranim ulaganjima, zakon o javnim preduzećima, zakon o platnim razredima, zakon o registru korisnika javnih sredstava i njihovih zaposlenih i angažovanih lica, zakon o državnim službenicima, zakon o osiguranju, zakon o hipoteci.

Pročitajte ekspoze. Mi smo to uradili. Osam zakona nije, a osam jeste. Nemojte da pričate 100%. Recite 50%. Recite – nismo mogli, bilo je nekih problema. Za ove ozbiljne zakone je potrebno više od 100 dana. To smo govorili kada je usvajan ekspoze. Nema potrebe da se ovde obmanjuje javnost.

Danas, ne želim da plašim građane, iz budžeta 14% se izdvaja za penzije. Održivo je za zemlju sa ekonomijom kao što je srpska 10%. Za plate u javnom sektoru 11% za zaposlene koji rade u državnoj upravi se izdvaja iz budžeta, a održivo je 8%. Znači, da bi se to uvelo u meru koja je održiva za Republiku Srbiju penzije bi morale da budu manje 35%, a plate otprilike isto toliko. Mislim da to nije održivo. To građani Srbije ne mogu da prežive.

Jedino mi ostaje da verujem da će gospodin Vujović na osnovu svog iskustva i znanja, koje nesumnjivo ima, naći rešenja, kreativna, nešto novo što do sada nismo imali prilike da čujemo u Srbiji i da će ostvariti sve ono što on želi ili mi makar možemo da samo imamo u naznakama šta želi, jer nažalost možda i zbog Poslovnika i svega nismo mogli da čujemo konkretno njegove mere koje postoje. Kako nam je rekao prvi potpredsednik, gospodin Vujović je upoznao njega i premijera sa merama koje želi… Nažalost, mi nismo čuli ništa od tih mera. Čućemo verovatno kada bude rebalans, koji je takođe bio obećan u prvih 100 dana, ali razumem da zbog poplava nije mogao da se uradi, jer je bilo potrebno napraviti kalkulacije zbog šteta od poplava i to ne zameramo Vladi.

Ponavljam još jednom, ne uliva poverenje što nije ovde predsednik Vlade, jer on mora da bude garant da će se ove teške mere sprovesti, a ne gospodin Dačić, jer on je vodio Vladu skoro dve godine i ništa od toga nije urađeno. Mi iz tog razloga ne možemo da podržimo ovo rešenje. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, član 108 – o redu na sednici stara se predsednik Narodne skupštine, odnosno predsedavajući.
Prethodni govornik je govorio da sam ja uvredio građane Srbije. Ne znam po kom članu Poslovnika uvreda građana Srbije postoji. Ne znam gde je uvreda bilo koga kada iznosim podatke koje sam našao na sajtu Ministarstva za finansije.
Molim vas da prekinete sa zloupotrebom Poslovnika uvek na isti način. Uvek se nečije obraćanje u parlamentu karakteriše kao uvreda samo zato što se kritički govori o rezultatima rada ove Vlade i onda se to zloupotrebljava i koristi kao pravo na repliku. Mi ovde to ne radimo. Nijednom na taj način nismo zloupotrebili Poslovnik i molim i vas i sve druge predsedavajuće da se doslovno pridržavaju Poslovnika i da prekinemo sa ovom praksom da koristimo povrede Poslovnika za replike, nego da se javljamo za replike.
Ako vi to ne obezbedite, onda ćemo se i mi uključiti i krenuti da radimo tim manirom, a smatramo da on nije koristan za skupštinsku raspravu. Hvala.
Povreda Poslovnika. „Poslanik ne može da se obraća drugom poslaniku direktno“.
Molim vas, kolega se direktno obratio drugom poslaniku, što je suprotno Poslovniku.
Takođe, u Poslovniku stoji da i predsednik, ako hoće da uzme učešće u raspravi, treba da sedne u klupe i da se javi za reč, a ne da koristi mesto na kome sedi i odatle da učestvuje u raspravi.
Vi ste malopre dali sebi za pravo da učestvujete direktno u raspravi na način koji je suprotan Poslovniku.
Molim vas da poštujete Poslovnik. Hvala.
Upravo je naš amandman, po našem mišljenju, u skladu sa članom 9. i treba da omogući da novinari rade slobodno, ali da rade u skladu sa zakonom.
Pričalo se ovde o praksi u svetu. Možda najveći medijski magnat u svetu, Rupert Merdok, bio je vlasnik jednog od najtiražnijih listova u Velikoj Britaniji, „News of the World“ i 2011. godine je otkrivena mreža potkupljivanja, nelegalnog prisluškivanja javnih ličnosti i političara u cilju pribavljanja informacija, ostvarivanja tiraža i profita.
Da li mi želimo da stvorimo društvo u kome će neko samo zato što je ekonomski moćan moći nekog da potplati, da nelegalno prisluškuje, da bi mogao da dođe do nekih informacija, da ih objavljuje u medijima, ostvaruje profit ili politički ili neki drugi uticaj?
Upravo je formulacija naša koju mi predlažemo ovim amandmanom, jasnija, a ne manje jasna, kako ste vi naveli u odbijanju ovog amandmana, da je ova formulacija preciznija, koja stoji u Predlogu zakona. Naša je preciznija.
Znači moraju da se informacije pribave u skladu sa zakonom, svakim zakonom Republike Srbije. Nezakonita informacija ne može da se koristi, jer se onda dovodi u pitanje njena istinitost i, kako kaže član 9, verodostojnost, poreklo. Ne može da se utvrdi na pravi način ako je nezakonito pribavljena i ne može da se ostvari sloboda medija.
Molim vas da još jednom razmotrite i da prihvatite ovaj amandman. Verujem da će to pomoći razvijanju istraživačkog novinarstva u Srbiji.
Molim vas, gospodine predsedavajući, ovo je vreme šefa poslaničke grupe. Hvala.
Po Poslovniku.
Kako vi možete da znate da ću zloupotrebiti Poslovnik? Hoćete li mi dati reč?
Ovaj amandman su predložili poslanici iz više poslaničkih grupa, u istovetnom tekstu. To je zato što je praktično ovaj amandman predložio NUNS da se uvrsti u proceduru i onda je nekoliko nas reagovalo i zato je neuobičajeno da postoje različita obrazloženja na isti tekst amandmana koji su predložili gospodin Živković i gospodin Pavićević i obrazloženje za ostale predlagače, iako je tekst amandmana praktično isti.
Ja pozivam ministra, s obzirom da se u raspravi kod prethodnog člana, člana 5, pozivao na stav novinarskih udruženja kako ne bi prihvatio naš amandman, da sada upravo uvaži ovaj amandman i prihvati ga, jer on originalno dolazi kao predlog Nezavisnog udruženja novinara Srbije.
Ovo je bilo vreme šefa poslaničke grupe, predsednice. Hvala.
Hvala.
Ovo je praktično istovetan amandman, kao i amandman gospodina Stefanovića. Predložilo ga je Nezavisno udruženje novinara Srbije koje voli ministar da istakne kada mu ponestane argumenata, pa onda kaže kako je to udruženje i neka druga podržali određena rešenja, ali evo ovde nije našao za shodno da prihvati ovaj amandman sa obrazloženjem da pravo na opoziv nije materija Predloga zakona. Da nije materija Predloga zakona i naš amandman upravo uvodi u ovom članu i kasnije još razrađuje pravo na opoziv, kao javni institut koji je, kao što smo čuli postojao u nekim verzijama nacrta, na kraju se nije našao ovde i mi mislimo da bi bilo korisno da se ovaj institut koji je novi, možda zato se ne nalazi u svim evropskim regulativama i standardima koji su predviđeni kao neki minimum.
Mislimo da je ovo jedan korak napred, da ne moramo da čekamo da postane ovo deo evropskog standarda, i evropskih regulativa, pa onda da ga uvodimo u naš pravni sistem, i da sada kada donosimo novi zakon o informisanju, možemo da uvedemo i pravo na opoziv, koje bi dodatno uredilo medijsku scenu Srbije i pomoglo da ima što manje netačnih i neistinitih informacija, a da građani budu kvalitetno i tačno i istinito informisani.
Smatramo da je obrazloženje neprihvatljivo, kojim je Vlada odbila ovo, ona uopšte nije sa nama polemisala zašto ovaj opoziv ne treba da se nađe kao deo zakona, a u nekim ranijim verzijama smatralo se da to ipak može da se nađe.
Mislimo da nema prepreke da se taj institut opoziva nađe u zakonu.
Prihvatanjem ovog amandmana i kasnije amandmana koje razrađuju objavljivanje opoziva u skladu sa zakonom. Hvala.