Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Jugović

Aleksandar Jugović

Srpska napredna stranka

Govori

Ništa, samo ću upoznati još jednom kolege sa sadržajem, tj. predloženim izmenama ovog amandmana.
U Zakonu o finansiranju političkih aktivnosti u članu 11. stav 4 menja se i glasi – politička stranka koja stekne nepokretnu imovinu sredstvima iz javnih izvora, tu imovinu može koristiti isključivo za sprovođenje svojih političkih aktivnosti.
Ovim predloženim amandmanom, koji je rezultat dogovora SPO i SNS, učvršćuju se okviri za doslednu primenu zakona, a to je trošenje sredstava isključivo u svrhu političkih aktivnosti.
Političkoj stranci, ovo je obrazloženje amandmana, može biti ekonomski isplativo da novcem dobijenim iz javnih izvora određenu nekretninu kupi pod povoljnim uslovima umesto da je uzima u zakup.
Međutim, finansiranje redovnog rada političkih stranaka iz budžeta koje se obavlja na godišnjem nivou, generalno bi trebalo da ima za cilj podmirivanje osnovnih finansijskih potreba stranaka, a ne stvaranje viška vrednosti niti dugoročne finansijske stabilnosti, te se zato ovo pravo mora ograničiti na kupovinu nepokretnosti koje bi se koristile isključivo za obavljanje političkih aktivnosti.
Ovaj amandman je rezultat našeg pozitivnog stava na sugestije nevladinog sektora i to je dobar put kojim se kreće ovo zakonodavno telo u procesu reformi i pokazatelj brige civilnog društva za usvajanje valjanih evropskih zakonodavnih okvira. Hvala.
Poštovani premijeru, poštovani ministri, poštovana predsednice parlamenta, poštovane kolege i koleginice, Srbija je u prošlosti često birala loši put kojim će se kretati u budućnosti. Naše greške iz prošlosti su nas koštale. U poslednjoj deceniji 20. veka i u prvoj deceniji 21. veka jedino nas nesreća nije mimoišla. Raspad bivše Jugoslavije razorio je Srbiju. Setimo se na kratko 90-tih, setimo se ratova u Hrvatskoj, BiH i naposletku na KiM. Sve to je prouzrokovalo žrtve, izbegličke konvoje, izneverene nade, osećaj odbačenosti i svekolikog poraza, moralni sunovrat.
Ovako je to uticalo na ekonomiju – imali smo najveću inflaciju u istoriji savremenog sveta, redove za hleb, ulje, šećer, kompletno ugašenu privredu pod pritiskom sankcija, bombardovanje u kome su uništena industrijska postrojena, pogoni namenske industrije, putna infrastruktura. Onda je došao 5. oktobar. Očekivanja su bila velika. Nada na vrhuncu, san o lepšoj Srbiji za samo nekoliko godina pretvorio se u košmar, noćnu moru. Ono od privrede što je preživelo privatizovano je po burazerskom principu, a ljudi izašli iz Miloševićevog šinjela koji su o nesreći 90-tih okoristili, odjedanput postaju srpski šeici, tajkuni, gospodari Srbije.
Nikome nije padalo na pamet da preduzme bilo šta kako bi se na putu propadanja zaustavili. Zaduži se, bila je jedina finansijska aktivnost i sve dođe na naplatu. Današnje generacije plaćaju danak neodgovorne politike. Mi iz SPO glasaćemo za usvajanje predloženog rebalansa svesni da ove mere nisu popularne, ali su očigledno jedino moguće. Bavimo se suštinom, a ne pojedinačnim stavkama, aproprijacijama, ekonomskim klasifikacijama. Niko ne želi da vuče nepopularne poteze. Koji političar ili koja vlast bilo gde u svetu voli da sprovodi nepopularne mere? Ni jedna, ali postoji nešto što je nužnost i jedino moguće rešenje ili najbolje rešenje kako bismo imali perspektivu, mogućnost oporavka.
Do pre neku godinu postavljao sam pitanje o visini poreskog duga srpskih tajkuna i nikada nisam dobijao odgovore. Danas je drugačije. Oni su pritisnuti da izmire obaveze prema državi. Poreska uprava je izašla sa podacima njihovog dugovanja, a i premijer je u svom izlaganju o tome govorio. Nadam se da ćemo uspeti kao država da naplatimo sva potraživanja bez obzira na to što su u prošlosti krojeni zakoni kako bi zaštitili najbogatije.
Srpski pokret obnove će podržati predložen rebalans budžeta jer nam on omogućava nastavak saradnje sa MMF bez koga nema ekonomske stabilnosti Srbije jer nas jedino nova ekonomska politika i iznuđene mere štite od finansijskog kraha i daju nadu da ćemo u budućnosti živeti u oporavljenoj, bogatijoj Srbiji.
Činjenica je da su nas u ovoj godini zadesile prirodne nepogode kakve ne pamti novija istorija Srbije. Sve to je uticalo na pojedine negativne efekte koji se mogu čitati u ovom budžetu. Nalazimo se na velikim iskušenjima. Na kraju krajeva ekonomska stabilnost čitave Evrope je uzdrmana zbog poremećenih odnosa između velikih sila usled različitih stavova po pitanju ukrajinske krize.
Srpski pokret obnove se oduvek zalagao za donošenje odluka koje će nas svrstati u red uređenih zemalja koje su odgovorne, a ne populističke. I sada smatramo da je jedini put oporavka naše privrede saradnja sa međunarodnim finansijskim institucijama i upliv investicija. Preduslov tome je ekonomska stabilnost koju kao država moramo da obezbedimo.
Trebalo bi napomenuti da je zahvaljujući spoljnopolitičkoj inicijativi premijera Aleksandra Vučića unapređen položaj Srbije kod velikih sila, tako da su velike sile sada naši saveznici, prijatelji i oni koji žele da investiraju.
Dakle, konačno su naši saveznici oni koji mogu i žele da nam pomognu, da sa nama sarađuju. Konačno naši saveznici Srbiju gledaju kao svog partnera. Na nama je da stvorimo privredni ambijent kako bismo im omogućili da plasiraju svoje investicije. Uz investicije ide i zapošljavanje, smanjenje deficita, rasterećenje javnog sektora, ozdravljenje preduzetništva i prebacivanje privrednih kretanja na zdrave tržišne osnove. Zato još jednom ponavljam da SPO podržava predloženi rebalans budžeta.
Dame i gospodo, predsednice parlamenta, potpredsedniče Vlade, kolege i koleginice, u vremenu teške vremenske situacije u kakvoj se nalazi većina današnjeg sveta, u vremenu kada se svet opet polovi na istok i zapad, Srbija se zbog svog istorijskog i geostrateškog položaja nalazi pred velikim izazovima.
Nasleđe prve decenije 21. veka, još preciznije rečeno, i poslednje 20, ostavilo je mnoge čvorove koji se teško mogu raspetljati, a ponegde je potrebno i seći. Naša privreda je urušavana ratovima, međunarodnim sankcijama i nedomaćinskim odnosom države prema sopstvenom dobru, pa iz bede 90-ih, 5. oktobar, od onih koji su se najbolje snalazili u periodu nesreće, napravio je srpske tajkune. Petooktobarski snovi o boljoj Srbiji za samo nekoliko godina posle 2000. godine postali su noćne more.
Srpski pokret obnove, posle svih stradanja u borbi za bolju, lepšu, ekonomski oporavljenu Srbiju, posle sistematskog ubijanja od strane DB-a, izgubio je onu snagu koju je imao 90-ih. Mi ne možemo i ne želimo sami da menjamo Srbiju, ali smo mogli i možemo da prepoznamo šta je interes države. Zato smo na poslednjim parlamentarnim izborima učestvovali na listi SNS – Budućnost u koju verujemo – Aleksandar Vučić.
Srbija danas ima premijera koji je autoritet. Setimo se nekih prethodnih vlada kada su ministri račun polagali svojim partijama ili partijskim liderima. Vlada je bila podeljena na feude. Sada je premijer taj koji vodi svoj tim i bira svoje saradnike.
Potpisivanje i primena Briselskog sporazuma je nesumnjiv dokaz mogućnosti da se Srbija hrabrom i odgovornom politikom menja. Zaštititi svoje interese, izbeći međunarodnu izolaciju i prihvatiti realnost, to je suština. Uspostavljeni su saveznički odnosi sa najvećom silom današnje Evrope – Nemačkom. Setimo se, to je bilo samo pre tri godine, politike barikada. Sada i SAD veruju da je Srbija spremna da se menja i da odbaci nasleđe pogrešne politike. To je jedini način oporavka, jer će samo jaki saveznici na principima iskrenog odnosa želeti da nam pomognu da opet izgradimo porušeno.
Ministarstvo privrede mora biti servis, a ministar na usluzi svima koji žele da stvaraju, grade i investiraju. Verujem da imamo snage, znanja i mudrosti da se uhvatimo u koštac sa izazovima koji će odrediti buduću sudbinu Srbije.
Čitave generacije, uključujući i moju, stasavale su i najlepše godine su im prošle u beznađu i neizvesnosti. Verujem da ćemo na taj period uskoro gledati kao na košmar, a da nam predstoji vreme u kojem će Srbija biti preporođena i duhovno i ekonomski.
Ovom prilikom nije suvišno ponovo istaći da je prioritet ove Vlade napredak u procesu evropskih integracija i pridruživanje EU. U tom smisli, ali pre svega radi boljeg života naših građana, transformacija srpske privrede u funkcionalnu i konkurentnu tržišnu ekonomiju je nužnost. Naravno da će Vlada i predloženi kandidat za ministra privrede biti suočeni sa mnogim izazovima u toku sprovođenja reformi i preduzimanja mera radi podizanja kvaliteta poslovnog okruženja. Važni zadaci su restrukturiranje velikih sistema i okončanje procesa privatizaciije, kojim će se ostvariti strukturno prilagođavanje privrede. Istovremeno, restrukturirana privredna društva će moći i morati da se uključe u slobodnu tržišnu utakmicu, da posluju u skladu sa zakonima otvorenog tržišta. Sama ta okolnost će predstavljati podsticaj za investicije.
Takođe, moram da naglasim da očekujemo da ministar učini sve što je u njegovoj moći da se Srbija ravnomerno regionalno razvija. Srpski pokret obnove će glasati za izbor Sertića na mesto ministra i želimo mu puno uspeha u radu. Hvala.
Poštovana predsednice parlamenta, poštovani potpredsedniče Vlade, poštovani gospodine Vujoviću, koleginice i kolege, reforma države je i zajednički cilj i SNS i SPO. Hrabrost u suočavanju sa problemima koje prethodne političke elite nisu htele da rešavaju, kao što je recimo prihvatanje i primena Briselskog sporazuma, pokazali su potrebu da SNS i SPO budu jako bliski.
Na izborima u martu ove 2014. godine kao neuporedivo manji partner učestvovali smo u promovisanju programa reformi, ali isto je predvodio sadašnji premijer Aleksandar Vučić. Zakon o radu, set medijskih zakona, borba protiv korupcije i kriminala, prihvatanje realnosti na KiM, premijerova snažna spoljno-politička inicijativa koja je izgradila odlične pozicije Srbije u svetu učvrstili su uverenje da smo kao država konačno spremni da se suočavamo sa svim teškim izazovima i da smo spremni da rešavamo nasleđene probleme.
Nas tek čekaju krupni koraci u oblasti fiskalne konsolidacije, uređenje tržišta, celokupne ekonomije i finansija. Srpski pokret obnove će pomoći u maksimumu mogućnosti svojih političkih resursa. Srbija konačno ima premijera koji je autoritet, u nekim prethodnim periodima ministri su račun polagali svojim partijama. Danas pozicija ministra predstavlja preuzimanje odgovornosti i meri se isključivo učinak u resorima koje vode. Premijer nameće odgovornost ministrima za maksimalnim angažovanjem, što, opet ponavljam, ranije nije bio slučaj.
Podržavamo insistiranje na konkretnim rezultatima. Sasvim je prirodno da premijer vrši izbor svojih saradnika, a ne da mu saradnike, kao u nekim prošlim vremenima, nameću političke trgovine i dogovori.
Poslanički klub SPO-DHSS glasaće za predlog da novi ministar finansija bude gospodin Vujović.
Kandidovanom ministru finansija želimo puno uspeha u daljem radu i nadamo se da će opravdati očekivanja. Hvala vam.
Poštovani ministre, predsedavajući, poštovani saradnici ministarstva, kolege i koleginice, ova Vlada Srbije shvata važnost usvajanja ovog seta medijskih zakona koji su od suštinske važnosti za krupne korake ka članstvu u EU i ka sveobuhvatnim reformama našeg društva.
Odbor za kulturu i informisanje na održanoj sednici doneo je odluku da predloži Narodnoj skupštini Republike Srbije da usvoji ovaj set medijskih zakona. Hvala.
Poštovani ministri, poštovana predsednice parlamenta, kolege i koleginice, govorim u ime poslaničke grupe SPO-DHSS, glasaćemo za usvajanje zakona u otklanjanju posledica od poplava u Republici Srbiji, podržaćemo Izveštaj o elementarnoj nepogodi.
U vremenu teške ekonomske krize, u vremenu kada nam na naplatu dolaze greške iz prošlosti, kada nasleđe bahatosti posle peto oktobarskog ne domaćinskog upravljanja državom tek sada ispostavlja račune, Srbiju je zadesila nepogoda kakvu novija istorija nije zabeležila.
Moramo priznati da je, nažalost, ta nesreća ujedinila građane i da su svi, svako na svoj način, u tim kriznim trenucima dali doprinos u savladavanju te prirodne nepogode.
Država je brižno reagovala u situaciji kada to nije bilo ni malo lako. Ne moram da podsećam da smo mi siromašna država bez mnogo iskustva ili opreme za spašavanje, a da je pomoć sporo pristizala sa strane.
Premijer je bio na mestima gde se spašavaju životi ljudi. Motivisao je i ostale funkcionere, a naš narod, oni ugroženi, najveću pomoć kao i uvek očekuju od najvećih autoriteta. U takvoj situaciji odgovornost je na sebe preuzeo premijer, pa je pomoć u maksimumu mogućnosti i kapaciteta pristizala.
Motivisani su i svi građani Srbije da budu na usluzi onima čije su životno i materijalno dobro ugroženi, pa čak i ljudi za koje sam mislio da ih ništa ne može motivisati da se pokrenu u akciju, kako bi bili od koristi drugima, a ne samo sebi, pokazali su se velikim u trenucima kada je to zaista važno.
Svi mediji stavljeni su u službu pravovremenog izveštavanja o kritičnim tačkama i načinima za pružanje pomoći u poplavljenim mestima. Solidarnost je bila prisutna kao nikada do tada.
Pomno sam čitao Izveštaj o elementarnoj nepogodi, poplavi koja je zadesila Republiku Srbiju i merama koje su preduzete radi spašavanja stanovništva i odbrane ugroženih od poplava, od odluke za proglašenje vanredne situacije pa sve do poslednje strane. Građani koji Izveštaj nisu čitali, mogli su iz medija da stvore jasnu sliku o angažovanju države.
Pored premijera koji je sve vreme proveo na poplavljenim područjima, mogli smo videti maksimum angažovanja i ministra policije, Nebojše Stefanovića, kao i angažovanje ministra Gašića.
Izveštaj MUP koji je stigao u okviru celokupnog izveštaja je obiman, realan i prati aktivnosti sektora kojima je rukovodio ministar Stefanović. Takvo angažovanje danonoćno zaslužuje svaku pohvalu i znam i od ljudi iz MUP koji se ne nalaze na rukovodećim mestima, da je njihovo požrtvovanje bilo na ivici ljudskih mogućnosti.
U Izveštaju se navodi angažovanje posebnih jedinica, kao i uprava, pa je Izveštaj potpun, kompletan i pokazuje odgovornost ovog ministarstva, kao i odnos cele Vlade prema parlamentu i građanima Srbije.
Šta nam je dalje činiti? Hrišćanski je princip – tvoje je samo ono što daš drugome. Pored zahvalnosti koju nesumnjivo dugujemo SAD, Nemačkoj, Norveškoj, Rusiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, neka se ne uvrede ostali prijatelji koje nisam pomenuo, a ima ih puno, iako mislim da nam je svaka pomoć dobro došla, moramo biti svesni činjenice da nam pomoć iz inostranstva neće biti ni izbliza dovoljna u borbi za oporavak Srbije. Zato smo se udružili i humanitarnim akcijama pomogli i pomažemo koliko ko može.
Pohvaliću imenovanje Marka Blagojevića da kontroliše obnovu poplavljenih područja. Transparentnost trošenja prikupljenih sredstava veoma je važna i dobro je što se razmišljalo i o tome. Ministarstvo odbrane najbolje se videlo u Obrenovcu, odakle je moja koleginica Olgica Batić, koja će kasnije o tome govoriti, maksimalno se angažovala.
Hoću da se posebno osvrnem na činjenicu da ljudima koji su pogođeni poplavama nije potrebna pomoć samo u momentima samo kada su im životi ugroženi, već da im je podjednako potrebna i kada je u pitanju obnova porušenog i uništenog u elementarnoj nepogodi.
Verujem da ćemo sve učiniti kako bismo im olakšali tešku situaciju u kojoj se nalaze, a da će najodgovorniji dati sve od sebe da budu jednako uz najugroženije, kao što su to bili i za vreme poplava.
Hvala.
Poštovani ministre, poštovana predsednice Skupštine, poštovane kolege i koleginice, SPO glasaće za usvajanje izmena i dopuna Zakona o radu, kao i za Predlog izmena i dopuna Zakona o PIO.
Oduvek smo se zalagali za donošenje sistemskih rešenja, za sistemske promene, za uvođenje evropskog sistema vrednosti u Srbiji. Ako Srbija želi da postane deo evropske porodice, a želi što su poslednji izbori nedvosmisleno pokazali, pošto u parlamentu Srbije više nema nijedne antievropske stranke, onda mora prihvatiti evropske standarde i evropsku radno-pravnu praksu. Ako srpski radnik hoće da živi kao evropski radnik onda mora prihvatiti izmene Zakona o radu da bismo stvorili uslove da radnici u Srbiji budu nagrađeni, kao i radnici u EU.
Podrška usvajanja ovog zakona došla je od institucije za koju je u dobroj meri vezana i sudbina Srbije, počev od EU do investitora. Obaveza je zato veća da se podrži ovaj reformski korak Vlade radi oporavka Srbije. Samo jaka Srbija može garantovati bolju budućnost svakom pojedincu koji želi da radi i da stvara, a jaku Srbiju je nemoguće stvoriti bez reformi.
Šta su pozitivni efekti ovog zakona izložiću u daljoj diskusiji. Rad na određeno ograničen je na najduže dve godine. Ovim se sprečava produžavanje rada na određeno vreme sa istim zaposlenim dugi niz godina. Sada će poslodavac po isteku dve godine morati da zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme sa zaposlenim. Radno vreme je bolje definisano. Nema više mogućnosti zloupotreba od strane poslodavaca. Pripravnost i rad po pozivu su regulisani i biće plaćeni. Nedeljni odmor produžen je sa 24 na 36 časova, a odmor između dva radna dana u preraspodeli povećan sa 10 na 11 časova. Višak časova u preraspodeli biće plaćen kao prekovremeni rad. Do sada su često zaposlenima propadali ti određeni časovi. Godišnji odmor može da se koristi posle mesec dana rada. Sprečava se zloupotreba da se isplaćuje naknada za neiskorišćeni godišnji odmor.
Osobe sa invaliditetom ili zdravstvenim smetnjama kojima poslodavac nije mogao da obezbedi drugi posao, do sada su dobijali otkaz zato što nemaju potrebne sposobnosti za rad, bez isplate otpremnine. Sada imaju pravo na otpremninu, kao u slučaju viška. Otkaz mogu da dobiju samo ako nema drugog odgovarajućeg posla prema njihovoj radnoj sposobnosti.
Obaveza čuvanja ugovora u mestu rada je značajna mera za sprečavanje rada na crno. Do sada su poslodavci držali zaposlene bez ugovora na crno, a kada dođe inspekcija izgovori su bili da se ugovor nalazi na drugom mestu kod knjigovođe ili slično, pa su naknadno dostavljali potpisan antidatiran ugovor.
Mogućnost osporavanja aneksa ugovora o radu, sporu povodom otkaza ugovora je značajna mera zato što je zaposleni odbio da potpiše aneks. Ovim se obezbeđuje šira sudska zaštita zaposlenih.
Alternativna stručna sprema, nemogućnost utvrđivanja više od dva stepena stručne spreme. Ovim se sprečava zloupotreba da zaposleni sa fakultetima rade na poslovima sa srednjom školskom spremom i da na taj način budu plaćeni.
Otkazni razlozi i procedure za otkaz precizirani su što je dobro za zaposlene. Zaposleni zna šta sme šta ne sme da radi. Ovim se štite dobri radnici, interesi poslodavci dobrih radnika da onaj koji ne poštuje radnu disciplinu krši radne obaveze bude sankcionisan. Otkazni razlozi ne dovode do smanjenja broja radnih mesta već omogućava da poslodavac sankcioniše lošeg radnika čak i otkazom ugovora o radu a da na njegovo mesto dovede drugog boljeg radnika.
Nadležnosti inspekcije rada - data su veća ovlašćenja, omogućeno je povezivanje sa centralnim registrom obaveznog socijalnog osiguranja tako da inspektor može neposredno da kontroliše da li je zaposleni prijavljeni i drugim inspekcijama i ministarstvima omogućen je pristup podacima iz centralnog registra.
Pravne posledice nezakonitog otkaza - to je novina da se razlikuju materijalni procesni razlozi na osnovu čega sud donosi odluku o poništavanju rešenja o otkazu. Ovim se obezbeđuje pravna sigurnost i zaposlenom i poslodavcu, jer onaj ko grubo pogreši radnu disciplinu biće svestan da ne može da se vrati na posao. Smanjiće se broj sporova.
Ugovor o stručnom usavršavanju može da se zaključi samo na osnovu programa o usavršavanju koji je donet u skladu sa posebnim propisom. Ovim se sprečava rad na crno, zloupotreba ovog ugovora.
Obračun zarade i naknade zarade koji je poslodavac dužan da dostavi zaposlenom predstavljaće izvršnu ispravu. To znači da ako poslodavac do kraja tekućeg meseca ne izvrši isplatu zarade za prethodni mesec zaposleni može izvršnom sudu da preda obračun radi prinudne naplate svoje zarade bez prethodno sprovedenog sudskog parničnog postupka. S obzirom da parnični postupci mogu da traju godinama ova izmena će omogućiti zaposlenim da u kratkom roku dođu do naplate svojih potraživanja od poslodavca.
Podsticanje kolektivnog pregovaranja - obavezuje se poslodavac da uđe u pregovore sa reprezentativnim sindikatom u cilju zaključivanja kolektivnog ugovora. Poslodavac više neće moći da donosi pravilnik o radu kojim jednostrano uređuje prava i obaveze zaposlenih a da prethodno nije pokušao da razgovara sa sindikatima i da sa njim ugovori uslove rada zaposlenih, tek ako se u pregovorima ne postigne dogovor oko prava i obaveza zaposlenih, poslodavac će moći da donese pravilnik o radu.
Minimalna rada – preciznije su navedeni kriterijumi na osnovu kojih se donosi odluka o minimalnoj ceni rada i sada će ta odluka morati da bude obrazložena. Zakon sada izričito propisuje da zaposleni koji prima minimalnu zaradu ima pravo na uvećanu zaradu, naknadu troškova i druga primanja koja se smatraju zaradom. Odluku poslodavca o uvođenju minimalne zarade sada će sindikat ali i zaposleni moći da osporavaju jer će poslodavac morati da u ugovoru o radu i pravilniku o radu ili kolektivnim ugovorom utvrdi razloge za donošenje ove odluke. Po isteku roka od šest meseci od donošenja odluke o uvođenju minimalne zarade poslodavac će morati da obaveštava reprezentativni sindikat o razlozima za nastavak isplate minimalne zarade.
Zaštita sindikalnih predstavnika – do sada je ova zaštita bila apsolutna, odnosno poslodavac nije mogao sindikalnim predstavnicima da promeni radno mesto i ponudi druge uslove rada ili proglasi tehnološkim viškom. Dosadašnja široka zaštita je dovodila do zloupotrebe ovog instituta. Sada se zaštita pruža svim zaposlenima kod poslodavca jer se navodi da nijedan zaposleni zbog učešća u sindikalnim aktivnostima ne može da bude stavljen u nepovoljniji položaj.
Još jednom ponavljam. Nabrojao sam pozitivne efekte ovog zakona, da će poslanički klub SPO glasati za izmene i dopune Zakona o radu. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovane kolege i koleginice, SPO će podržati izmene Zakona o BIA kao i amandmane koje je podnela naša koleginica Batić.
Govorim o članu 15g, odnosno o pojmu „tajni podatak“ radi konkretizacije i izmene. S tim u vezi potrebno je definisati šta je to tajni podatak novim zakonom o tajnosti podataka budući da je 2009. godine usvojen Zakon o tajnim podacima koji je loš i koji je na brzinu donet samo da bismo dobili viznu liberalizaciju. Podržao bih najavu ministra pravde o donošenju novog zakona o BIA i ako budemo donosili novi zakon o BIA, novi zakon o tajnosti podataka, ne bi trebali izostaviti ni usvajanje zakona o dostupnosti tajnim arhivima. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovane kolege i koleginice, jedan od najvećih problema u poslednje dve decenije u Srbiji jeste neravnomerni regionalni razvoj. U prošlom periodu pokušavano je, recimo, Zakonom o transferu budžetskih sredstava lokalnih samouprava, smanjenje radnika u razvijenosti opština na teritoriji Srbije. Ispostavilo se da je to bilo pogrešno.
U našoj državi se u poslednje dve decenije prazne čitavi regioni, recimo, Veljkova Krajina, nestaju čitava naselja, a Beograd nam biva sve naseljeniji. Pitam ministarku lokalne samouprave Kori Udovički, da li će ministarstvo doneti strategiju koja može imati rezultate. To pitanje je bilo potpuno zapostavljeno i 90-tih, a i posle 5. oktobra 2000. godine. Evropa insistira na ravnomernom regionalnom razvoju u okviru svoje unije. Tako će i insistirati da se i unutar članica poštuje isti princip.
Prethodne nedelje moj kolega iz poslaničkog kluba SPO DHSS postavio je pitanje u vezi i upravo sa tim najbitnijim pitanjem kako ćemo zaustaviti odumiranje biološko Srbije.
Nadam se da će ovo dobronamerno pitanje još više podstaći ministra Vujovića koji ima sektor u Ministarstvu privrede za ravnomerni regionalni razvoj, kao i ministarku Kori Udovički, da se odlučno upuste u rešavanje ovog problema. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovane kolege, pre godinu i po dana Marija Obradović, Vesna Milikić i ja podneli smo zahtev tadašnjem ministru prosvete, današnjem poslaniku gospodinu Žarku Obradoviću, da se razmotri osnovanost Predloga nacrta izmene Zakona o autorskim pravima koje je sadržano u dopisima udruženja dramskih umetnika Srbije. To nije bio nikakav politički zahtev, s obzirom da su tri poslanika koja su ga predala ili podnela ministru iz različitih političkih partija, već naša želja da se izjednače prava umetnika.
Pročitaću dopis prosleđen Ministarstvu i odgovor Ministarstva.
Predlažemo da član 117. glasi: Interpretator ima pravo na naknadu za emitovanje i reemitovanje njegove interpretacije sa izdatog snimka, 2) javno saopštavanje njegove interpretacije koja se emituje sa izdatog snimka, 3) javno saopštavanje njegove interpretacije sa izdatog snimka. Pravo na naknadu iz stava 1. ovog člana interpretatori mogu ostvariti samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. Način naplate naknade iz stava 1. ovog člana određen je članom 127. ovog zakona.
Obrazloženje: Kod nas ne postoje različiti fakulteti za filmske i pozorišne glumce, već svi rade na svim medijima, te tako imamo situaciju da veliki broj glumaca igra u mjuziklima i da se ti mjuzikli emituju i reemituju putem televizije.
Danas se snimaju operske predstave na videogramu, a ne više samo kao tonski zapis na nosaču zvuka i kao takve se takođe emituju i reemituju na televiziji.
Ni muzički umetnici više ne koriste samo fonogram kao ranije, već su njihove interpretacije snimljene na videogramu, muzički spotovi. Zbog toga smatramo da je neophodno da se izmeni član 117, jer je došlo do tehnološkog napretka u načinu snimanja i emitovanja, ali i sofisticiranijih zahteva gledališta. Time bi se izbegao haos u primeni zakona i izjednačila prava umetnika.
Ovaj dopis je predat ministru prosvete pre godinu i po dana. Mogu da pitam i želim da pitam resorno zaduženog ministra za oblast prosvete, nauke i tehnološkog razvoja da li će i kada na dnevnom redu biti razmatrane eventualne promene u vezi sa tim dopisom.
Želeo bih takođe i obaveštenje da li je i koliko bivši ministar po ovom pitanju učinio u prethodnom periodu dana kada mu je predat dopis do dana prestanka njegove funkcije. Hvala vam.
Dame i gospodo, poštovani ministre, predsednice parlamenta, poštovane kolege, Srbija je zemlja u kojoj je od 2000. godine naovamo na razne načine iz inostranstva, da l` kreditima, pozajmicama, donacijama, sredstvima iz međunarodnih fondova i na druge načine, dospelo nekoliko desetina milijardi evra. Za sve te godine vladavine DOS-a, pa jedne, druge, treće demokratske vlade, nismo osetili vidan pomak u standardu ili u kvalitetu života građana Srbije. Naprotiv, kako su zaduženja rasla a Srbija slabila, teret kamata kredita padao je i opterećivao sve više leđa običnih građana.
Taj period je čak bio raj za establišment izašao iz perioda 90-ih, pa je stvoren ambijent da sitni trgovci 90-ih, nesrećom, postanu tajkuni. Oni su koristeći političke veze i novac dobijali najbolje poslove i monopolskim ponašanjem na tržištu uništavali srpsku privredu. Mala i srednja preduzeća postala su njihovo roblje koje je moralo da prihvata uslove tržišta koje su tajkuni kreirali. Kako? Rok za plaćanje robe koja je isporučena velikim monopolistima postao je nedostižan. Proteže se od nekoliko meseci pa sve do nikada.
Zato posebnu pažnju treba obratiti na finansijski ugovor između Srbije i Evropske investicione banke i Narodne banke, dakle o zajmu za mala i srednja preduzeća. Mala i srednja preduzeća mogu biti pokretač razvoja srpske privrede. Uz mere Vlade koje je juče najavio ministar Krstić u parlamentu, a to podrazumeva oštre mere protiv sive zone poslovanja u svakom pogledu i stimulisanje zapošljavanja, oživljavanje malog i srednjeg preduzetništva u jednakoj tržišnoj utakmici za sve, bez povlašćenih, mi bismo brzo kao država mogli osetiti znake ozdravljenja privrede.
Transparentnost rada Vlade, koja je na višem nivou nego u prethodnom periodu, može dovesti do objektivnijeg plasiranja sredstava u kontekstu jednakih uslova za sve propisujući pravila poštene privredne utakmice u kojoj bi se našli najbolji i najsposobniji.
Nekada davno jedan od osnivača zanatske zadruge „Univerzal“ u Čačku, Udruženja zanatlija bio je moj otac pa mogu svedočiti o tome kako je to udruženje štitilo interese malih preduzetnika. Grad Čačak je upravo zbog tog udruženja bio bogatiji od ostalih gradova u zapadnoj Srbiji i niko nikome nije otimao posao, već su jedni druge pomagali. Šta je sa tim vremenom? Nadam se da je ovaj finansijski ugovor između Srbije i Evropske investicione banke trag vraćanja na dobra iskustva uređene zemlje koja poštuje rad.
S tim što bi poreski sistem trebalo da bude progresivan, da manje opterećuje siromašne i faktore proizvodnje i da se sistem Norveške primeni u Srbiji. Napraviću jednu paralelu, u Norveškoj nije podjednaka kazna pa čak i za finansijske ili poreske prekršaje za one koji imaju visoka primanja. Nije jednaka kazna za one koji imaju visoka primanja kao za one kojima su primanja mala. Tako da oni koji su abnormalno bogati, oni koji imaju visoka primanja plaćaju mnogo veće kazne od onih koji nemaju sredstava jer se smatra da kazna ukoliko je mala onome ko ima veliku količinu novca ne može biti dovoljna kaznena mera, a opet smatram da se nalazimo u državi u kojoj mnogi ljudi žive na ivici siromaštva a kazne za razno razne prekršaje su im prevelike.
Dakle, uskladiti kazne sa primanjima i bogatstvom pojedinih ljudi u Srbiji. Zbog toga govorim da teret krize i oporavka moraju nositi oni koji su iskoristili sve benefite od 2000. godine i koji su stvorili imperije na muci siromašnog naroda. Zato i sudski postupci koji se vode zbog sumnje u zloupotrebe do juče nedodirljivih ljudi stvaraju ambijent u kome će se neko teže odlučiti da preko pritisaka preko moći ili novca nameće vanzakonske uslove ili zloupotrebama dođe u bolji položaj od drugih u tržišnoj utakmici.
Zajam od milijardu američkih dolara po najpovoljnijim uslovima od Ujedinjenih Arapskih Emirata takođe će biti jaka injekcija naše privrede. Politika Srbije gde naše strateške partnere nalazimo u zajedničkom interesu može i mora biti isplativa za građane Srbije. Nasleđeni problemi se moraju rešavati.
Koliko se bahato odnosilo prema generacijama koje dolaze najbolje govori činjenica da su krediti od 2000. godine uzimani po toliko nepovoljnim uslovima da se prosto ne vidi logika samog zaduživanja. Sada se čak mora povoljnijim kreditima vraćati nepovoljni iz tog perioda bahaćenja. Dakle, u slomu Srbije učestvovali su oni koji su se besciljno, nesistemski, ne obraćajući pažnju na kamatnu stopu zaduživali i tako bespotrebno bacali u velike dugove našu državu i našu decu.
Zato jasno trasiran politički put bez kalkulisanja može oporaviti Srbiju. Hvala vam puno.
Dame i gospodo, predsednice parlamenta, budući premijeru, budući ministri, poštovane kolege i koleginice, SPO je na izborima nastupio na listi Aleksandra Vučića. Ta lista je dobila poverenje građana Srbije da sprovede reforme. Sam SNS, sama Srpska napredna stranka, tačnije Aleksandar Vučić, dobio je apsolutnu podršku na izborima održanim 16. marta. Glasaćemo da premijer bude Aleksandar Vučić, a samim tim i za njegov kabinet. Mi smo, ulazeći u predizbornu koaliciju, već tada praktično glasali da on, kao budući premijer, bude nosilac reformi koje su neophodne Srbiji da sprovede program iznet u današnjem ekspozeu.
Godinama unazad niko ko ima ozbiljnu vlast u Srbiji nije hteo da rešava kosovski čvor. Kada je Vuk Drašković izneo 2011. godine istinu o dešavanjima na severu Kosova i verno preneo izveštaj srpskih tajnih službi, predstavljen na Odboru za bezbednost, pojedini predstavnici tadašnje vladajuće koalicije zahtevali su da on bude uhapšen zbog odavanja državne tajne. Naime, pojedini mediji i sama država tada su lažno predstavljali situaciju na severu Kosova koja nije bila u skladu sa tim izveštajima srpskih tajnih službi. Živeli smo u državi koja je istinu proglašavala za državnu tajnu, a laž za patriotizam.
Pozicija svakoga ko ima hrabrosti da kaže istinu građanima Srbije u oči, kroz istoriju se pokazalo da je veoma teška. Zato je potpisivanje Briselskog sporazuma ne dvosmisleno ukazalo da se konačno u Srbiji pojavilo i političke hrabrosti koju je potrebno podržati. Kada govorim o političkoj hrabrosti, mislim na onu koja je dolazila iz najveće partije u Srbiji i od njenog lidera Aleksandra Vučića. Po tom pitanju smešna je kritika današnjih pojedinih opozicionara, jer oni mogu samo da budu ljuti na sebe i na svoj kukavičluk. Imali su svoju šansu, ali nisu umeli ili nisu hteli ili nisu smeli da je iskoriste. Konačno, za godinu i po dana učinjeno je više nego što je za poslednju deceniju i po u borbi protiv tajkunske Srbije.
Postavljao sam pitanja u parlamentu Cvetkovićevoj Vladi o visini poreskog duga najvećih srpskih tajkuna. Nikada nisam dobio odgovor. Ne da nije postojala volja da bude ispitano poreklo njihove imovine, već su se krila i njihova dugovanja prema državi. Država im je ustupala svoje resurse kako bi se nezakonito bogatili. Država je siromašila, narod je siromašio, a tajkuni su postajali sve bogatiji. Sada je došlo vreme da tajkuni odgovaraju pred sudom.
Na sednici Cvetkovićeve Vlade jedan ministar je glasao pozitivno za predlog nakaradnog Zakona o rehabilitaciji. Sa ove govornice nekoliko puta sam tražio da nam Cvetovićeva Vlada, dakle njegov kabinet, dostavi izveštaj glasanja sa tog zasedanja i uvek dobijao odgovor da je to službena tajna. Zar službena tajna može biti kako je glasao ministar? Od koga su to krili? Od poslanika koji biraju ministre ili od građana? Tako se godinama, decenijama krilo od naroda, lagalo, pa nam je danas svaka istina gorka.
Nameru recidiva prošlosti, da svedok saradnik može biti osoba koja je osuđena na 40 godina zatvora, osujetili su Aleksandar Vučić i Vuk Drašković. Izmenili smo krivični zakonik. Ubice ili nalogodavci zločina na Ibarskoj magistrali, ubice ili nalogodavci ubistva Slavka Ćuruvije, Ivana Stambolića, atentatori na Vuka u Budvi, ne mogu biti svedoci saradnici.
Izneo sam dovoljno razloga zbog čega smo kao neuporedivo manji partner na poslednjim izborima bili u koaliciji sa SNS i istakli kao kandidata za premijera Aleksandra Vučića.
Da ne zaboravim, pored nesporne i najveće podrške koju ima budući premijer, moram pohvaliti, a da mi ostali budući ministri ne zamere, dvojicu ljudi iz njegovog tima, Nebojšu Stefanovića i Bratislava Gašića. Sa njima sam dosta kao kolega sarađivao i imam samo reči pohvale kada je u pitanju njihov izbor za ministre.
Hvala na pažnji i puno sreće budućem premijeru, a najiskreniju podršku za započeti posao imaće od naše poslaničke grupe SPO i DHSS.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege i koleginice, postavio bih neka pitanja koja su od izuzetne važnosti za budućnost Srbije.
Prvo – kako će se Ministarstvo za poljoprivredu organizovati da bismo posle početka pregovora sa EU mogli da apliciramo u punim kapacitetima za povlačenje sredstava iz fondova EU i to sredstava koja su namenjena za poljoprivredu?
Izneću neke parametre. Izvoz Republike Srbije u EU u oblasti poljoprivrede u 2009. godini iznosio je 640 miliona, a u 2010. godini iznosio je 820 miliona, u 2011. godini iznosio je 980 miliona, da bi u 2012. godini dostigao skoro 1,1 milijardu evra. Srbija tako ostvaruje rastući trgovinski suficit u razmeni poljoprivrednih proizvoda sa EU koji je sa oko 200 miliona evra u 2009. godini porastao na preko 500 miliona evra u 2012. godini.
Mi ćemo na ovaj način, ukoliko se domaćinski budemo odnosili prema srpskom selu i srpskom seljaku, moći da biološki, ekonomski i duhovno spasemo Srbiju. Motor oporavka Srbije je srpsko selo. U tom smislu trebalo bi ispitati sve one koji su tu jedinu privrednu granu koja Srbiji može doneti siguran profit, iskoristili kako bi stekli, ali hoćemo da vidimo da li je to na zakonit način lični profit, kupujući zemlju po Vojvodini. Dobro znamo koji su to tajkuni i koji je tajkun kupovao preduzeća, samim tim i poljoprivredno zemljište u Vojvodini.
Hteo bih da postavim i pitanje ministru prosvete. Iako nije u potpunoj nadležnosti finansiranje škola, jer je to u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, on kao ministar prosvete mora nešto učiniti da 60 škola u Srbiji izađu iz blokade. To je esencija oporavke Srbije, školstvo.
Jako je bitno napomenuti i imali ste u medijima, to svi odlično znamo, članke o tome da u stotinama škola u Srbiji nema krede, u desetinama i stotinama škola u Srbiji nema čak ni pijaće vode.
Moramo sve učiniti, pogotovo što je ministar policije i premijer na nekim od prethodnih sednica rekao da će ovo biti godina porodice, godina borbe protiv bele kuge, a školstvo i oporavak srpskog sela su možda i najznačajniji i jedini put biološkog oporavka Srbije, znati šta planira država po svim ovim pitanjima.
Napomenuću još jednom, o tome sam često i ranije govorio, koji su problemi najveći koji su zadesili Srbiju. To je upravo biološki nestanak Srbije.
Ako vam kažem da je gotovo pola miliona Srbije, odnosno građana Srbije nestalo u poslednjih deset godina, da nema okruga u Srbiji koji nije pogođen belom kugom, da je svake godine nestajalo čitavo jedno naselje recimo veličine Gornjeg Milanovca, onda smo apsolutno svesni da sve ono što upozoravaju ljudi koji se bave tom tematikom, da će Srba nestati za oko 500 godina, ono što prouzrokuje najveći strah kod svakog odgovornog čoveka i političara u Srbiji. S toga molim ministra poljoprivrede da pronađe načine da sva sredstva koja su na raspolaganju iz fondova EU dovučemo u Srbiju i molim ministra prosvete da sve što je moguće učini kako bi srpsko školstvo imalo normalne uslove za rad. Hvala vam.
Moje poštovanje, predsedniče.
Kolege poslanici, mi kao politička stranka, zajedno sa DHSS, zalažemo se već dve decenije i prvi smo u ovaj parlament doneli zakon, neki vid Zakona o restituciji još 1992. godine, kada smo tražili da se imovina crkvama i manastirima na KiM vrati. On je bio u ovom parlamentu usvojen, a zatim vraćen od strane predsednika Republike, jer je on imao pravo suspenzivnog veta na ponovno glasanje. Međutim, više nikada nije uvršten u dnevni red.
Kao stranka koja ima potpuni kredibilitet da priča o restituciji, reći ćemo da je amandman koji je Odbor za finansije prihvatio, odnosno predložio Skupštini, apsolutno validan i urađen u dogovoru sa Agencijom za restituciju, kao i u dogovoru sa čelnim ljudima udruženja koja potražuju svoju imovinu.
Hoću da kažem da ćemo u nastavku našeg političkog delovanja da se založimo za promenu pojedinih odredaba zakona, da imamo dogovore sa Ministarstvom pravde, da smo već bili na razgovorima kao poslanički klub i da ćemo sve učiniti da se naturalna restitucija izvrši svuda gde je moguće i da se u obzir uzme i mogućnost supstitucije u tom zakonu. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege poslanici, poštovane koleginice, Kosovo je ovih dana u Srbiji i svih ovih godina problem prvog reda. Zato nisam siguran da u punom kapacitetu možemo govoriti o ostalim problemima, ali bez obzira na to postaviću neka poslanička pitanja, osvrćući se u ovom prvom delu svoga izlaganja i na problem rešavanja kosovskog pitanja.
Vi znate da su SPO i DHSS u prethodnom periodu tražili promenu kosovske politike od prethodnih vlada. Ova Vlada je promenila kosovsku politiku koja je u interesu, nacionalnom interesu Srba koji žive na Kosovu i građana cele Srbije. Zbog toga smatramo da je potrebno podržati, od svih političkih aktera, od svih ljudi u Srbiji, napore Vlade da se kosovsko pitanje rešava u okviru politike koja je definisana ovde u parlamentu, a tiče se primene Briselskog sporazuma, daljeg nastavka dijaloga i obezbeđivanja normalnog života Srbima na Kosovu i Metohiji.
Sada ću postaviti pitanja koja su zaista daleko manje važna od ovog prvog problema koji sam izneo u prvom delu izlaganja, a tiču se parking servisa svuda u Srbiji, tiče se toga da se krši Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Pitao bih Rodoljuba Šabića, pitao bih MUP kako su mogla ta opštinska preduzeća da skupljaju baze podataka ili da dobiju baze podataka o ličnostima, s obzirom da oni nemaju pravo da sakupljaju ta dokumenta, niti da prave takve registre?
Ovde se govori o diskriminaciji, s obzirom da građani, državljani, strani državljani kada dođu u Srbiju ne mogu im se naplatiti kazne za nepropisno parkiranje, za razliku od građana Srbije, jer evidencija o njihovim imenima i mestu prebivališta ne postoji. Ustavni sud je doneo odluku kojom su ocenjene u suprotnosti sa ZOPS doplatne karte. Međutim, to se i dalje ne poštuje, već se građani kažnjavaju za nepropisno parkiranje. Molim Ministarstvo pravde da pokuša da reši ovaj problem.
U poslednjem delu svog današnjeg izlaganja, osvrnuću se na nešto što sam javno podržao, inicijativu potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića, a tiče se oduzimanja rotacionih svetala i zvučne signalizacije onim ljudima, onim funkcionerima kojima to po zakonu ne pripada.
Putujući od Čačka ka Beogradu i od Beograda ka Čačku, u poslednja dva dana, zatekao sam neovlašćeno korišćenje zvučne i svetlosne signalizacije. Zapisao sam registarske oznake tih vozila. Mislim da svi treba takve zloupotrebe da pokušamo da sprečimo, da se svi uključimo u tu akciju zato što su mnogi građani Srbije uplašeni od tih bahatih ljudi. To je praksa i prethodnih vlada i to je praksa kojoj se mora stati na put, ali ne može inicijativa samo jednog čoveka i podrška jedne političke stranke, moramo svi dati sve od sebe da se to spreči, uroditi plodom. Moramo svi i apelujem na parlament, na poslanike, na sve državne funkcionere, a pre svega na MUP i njima upućujem pitanje šta će učiniti kako bi se takve zloupotrebe u budućnosti sprečile.