Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Dragana Barišić

Dragana Barišić

Srpska napredna stranka

Govori

Izvinjavam se, kolege narodni poslanici, gospodine predsedavajući, uvaženi ministri, samo bih se javila po povredi Poslovnika, ne znam koji član da odaberem.

Evo i kao psihijatar bih samo da dam tu definiciju histerije…
Meni je žao, dozvolite, što se non-stop krše poslovnici, ali histerija i to nezadovoljstvo zbog neispunjenih želja, ja bih molila kolega… (Isključen mikrofon.)
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ja bih na početku ovog izlaganja i ove diskusije po amandmanu želela da izrazim žaljenje zbog kršenja Poslovnika u članovima 105, 106, 107. i 108. Ja kao lekar-psihijatar, često se ovde osećam kao da sam u ordinaciji, a ne u ovom visokom domu.

Inače, što se tiče ovog amandmana kolega iz opozicije je na član 1. Predloga zakona o izmenama Zakona o zdravstvenom osiguranju, smatram da je neprihvatljiv iz više razloga.

Pre svega, u obrazloženju jasno stoji da je ovaj amandman neprihvatljiv, jer je predložena izmena u suprotnosti sa odredbama člana 219. Zakona o zdravstvenom osiguranju. O drugim razlozima ne bih govorila i ne bih se ponavljala, jer je jasno rečeno. Ovom prilikom pokušavam da razumem kolege iz opozicije što se ovoliko bore da se eventualno nešto promeni i u ovim amandmanima žele da nam pokažu svoju želju da se u zdravstvenom osiguranju dođe do nekih izmena, ali ne razumem kada su u prethodnom periodu od 10, 15 godina bili u prilici da menjaju i ministre iz ovog resora, zašto su ih podržavali.

Stoga, pozivam svoje kolege iz Srpske napredne stranke da ovaj amandman ne prihvatimo, a da Predlog zakona prihvatimo u celosti. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici i poslanice, smatram da je ovaj amandman neprihvatljiv, jer jasno stoji da amandman na član 15. se ne prihvata jer je odredbama člana 98. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i člana 146. Zakona o zdravstveno osiguranju propisano ko može biti izabrani lekar. Ne razumem toliko zalaganje kolege Milisavljevića, kada su upravo oni uništili stomatološke službe tokom vladavine 2006. godine, a sada se toliko zalažu da se vrate doktori stomatologije, specijaliste opšte stomatologije, u izabrane lekare. Hvala.
Još jednom bih napomenula da je ovaj amandman neprihvatljiv i jasno stoji, ali građani Srbije treba da znaju da su poslaničke klupe opozicije svedene na svega tri poslanika. Toliko o njihovom zalaganju i o tome koliko žele bolje ovoj Srbiji. Hvala.
Uvažena predsednice, reklamirala bih povredu Poslovnika član 106.
Nisam pravnik, po zanimanju sam lekar specijalista psihijatrije i ne razumem se toliko u prava, ali sam pročitala Poslovnik i vidim da ovde pojedini govornici često zloupotrebljavaju ovu salu i ovaj dom. Jednostavno, ovde koriste da iznose neke svoje, da kažem, lične stavove i da skupljaju neke sitne poene. Jednostavno, ako imaju pojačani impuls za govorom, to se rešava na drugom mestu.
Zamolila bih kolege da poštuju ovu salu i sve nas i poslanike i da radimo na onome što je na dnevnom redu. Hvala.
Uvažena predsednice, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, smatram da ovaj amandman ne trebamo prihvatiti jer smo tokom jučerašnje rasprave u načelu jasno čuli koji su razlozi za donošenje ovog zakona o izmenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Jednostavno, nisam želela da se javljam po ovom amandmanu, ali me je kolega Milisavljević izazvao time što je rekao da se brine i oseća strah koje ćemo kriterijume preduzeti prilikom dodele specijalizacija. Ja bih samo rekla da SNS je jasno dosad pokazala da je najbitnija stručnost. Kao lekar 2002. godine sam bila jedina na listi čekanja, jer nisam želela da budem član stranke direktorke koja pripada baš…
Ovaj amandman nećemo prihvatiti ni ja ni moje kolege iz SNS, a kažem da sam bila žrtva upravo direktorke koja je pripadala njegovoj stranci i bila jedina na listi čekanja za posao 2002. godine. Stoga nemaju potrebe kolege iz DS da se brinu …
Uvažena predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice i građani Srbije, o ozbiljnosti i radu narodnih poslanika koji su podneli ovaj amandman i sledećih 94 amandmana, ne bih govorila. Ali, prosto dužnost mi je da građane Srbije upoznamo i kažemo šta u njima piše.
Kao što je moja prethodnica rekla, u svima je isti tekst – briše se, jedino su članovi Zakona o privatizaciji različiti. Inače, ispred nas je, kao što rekoh 94 amandmana sa istim tekstom, podneti od samostalnih poslanika, gospodina Zorana Živkovića i Vladimira Pavićevića. U svim amandmanima isti tekst jedina je razlika u broju člana.
Srpska napredna stranka neće podržati ove amandmane jer ovo predstavlja jednu neozbiljnost. Građani Srbije su 16. marta jasno rekli kome veruju i koga su želeli da izbrišu sa političke scene Srbije.
Ne bih više dužila, još jednom ponavljam SNS i poslanici SNS neće podržati ove amandmane, jer ovaj Zakon o privatizaciji, tačnije Predlog zakona o privatizaciji daje šansu preduzećima kojima treba dati šansu da počnu da rade. Hvala.
Zahvaljujem.
O neophodnosti donošenja ovog zakona, a u isto vreme odbijanja ovog amandmana suvišno je bilo šta reći, jer se prethodni Zakon o privatizaciji pokazao kao jako loš.
Naime, 400.000 radnika je bez posla. Konkretno u Kruševcu, gradu iz kog dolazim pre 15 godina bilo je 40.000 radnika, od toga 17.000 radnika je bilo u primarnoj proizvodnji. Sada je svega 17.000 zaposlenih, a od toga oko 3.000 radnika u primarnoj proizvodnji.
Neophodnost donošenja ovog zakona je višestruka jer trebamo misliti na radnike „14. oktobra“, „Trajala“, zatim Fabrike maziva, jer su u Kruševcu skoro sve fabrike ili u procesu restrukturiranja ili u procesu privatizacije.
Kruševac, koji je bio grad na petoj poziciji pre petnaestak godina, sada je devastirano područje. Prema tome, smatram da ovaj amandman kao i sledećih 93-94 koliko su kolege samostalni narodni poslanici podneli, trebamo odbiti a ovaj zakon podržati u celini. Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodne poslanice i narodni poslanici, očigledno da se ova tema politizuje i da opozicione stranke žele da na ovaj način steknu sitne političke poene. Ja moram da se javim ne samo kao majka već i kao lekar i kao bivši radnik doma zdravlja i pedijatrijske službe. Jednostavno, svi znamo da je dojenje preporučljivo do godinu dana, a ukoliko postoji potreba da se dete i dalje doji, postoje određene komisije koje majci produžavaju porodiljsko odsustvo. Stoga, ne vidim ovoliku brigu opozicionih stranaka i borbu da se taj period produži. Hvala.
Predsedavajući, dame i gospodo narodne poslanice i narodni poslanici, vreme  za diskusiju po ovoj objedinjenoj raspravi iskoristiću da govorim isključivo o Predlogu zakona o potvrđivanju Amandmana na član 20. stav 1. Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena. Time želim da iskažem važnost usvajanja ovog predloga.
Iako su žene i muškarci izjednačeni u domaćem zakonodavstvu i donet je niz zakona koji se bave poboljšanjem položaja žena i sprečavanjem diskriminacije, situacija u stvarnom životu govori da žene nisu ravnopravne u svakodnevnici našeg društva.
Svesna sam da se mnogi namršte kada je reč o rodnoj ravnopravnosti, jer, kada se to čuje, obično asocira na feminističke pokrete i borbe nekih žena za neka prava za koja se smatraju da već postoje, ali upravo podaci koje ću vam predstaviti govore da to nije neka besmislena borba, već borba za jedan normalan život, za slobodu koju svi mi, bez obzira na to da li smo rođeni kao žene ili kao muškarci, zaslužujemo.
Predrasude po kojima je muškarac glava porodice i da je ženi mesto u kuhinji, karakteristične su za Srbiju, koja je u suštini patrijarhalno društvo.
Žene u Srbiji su u podređenom položaju u odnosu na muškarce u svim aspektima društvenog života, od porodičnog do privatnog, odnosno poslovnog.
Žene u Srbiji su manje plaćene u proseku od 15% do 20% u odnosu na muškarce za isti posao koji rade. Prema sprovedenom istraživanju o položaju žena na tržištu rada, stopa nezaposlenosti žena za polovinu je veća od stope nezaposlenosti muškaraca. Među zaposlenim ženama ima 44%, a među nezaposlenim ih ima čak 54,3%.
Posebno je naglašen problem zapošljavanja žena preko 45. godine, zatim domaćica, poljoprivrednica, mladih žena i žena iz višestruko diskriminisanih grupa. Od lica koja su dobrovoljno napustila svoj posao iz porodičnih razloga, čak 80% su žene koje čine i 98% onih kojima jedini rad jeste u domaćinstvu.
Sem male plate, poslodavci se često služe i drugim oblicima diskriminacije. Na isto radno mesto poslodavac će pre zaposliti muškarca sa lošim kvalifikacijama, jer smatra da će žena kad-tad otići na porodiljsko odsustvo.
Udeo žena u vlasništvu uknjiženih objekata je 29,7%. S druge strane, žene učestvuju sa 30,5% na upravljačkim mestima u društvu i privredi, a od toga na direktorskim mestima sa svega 20,8%.
Problemi zaposlenih žena ogleda se i u slaboj dostupnosti rukovodećim i najviše plaćenim poslovima, tradicionalnoj podeli zanimanja na muška, bolje plaćena i prestižnija i ženska, manje plaćena i manje prestižna, na broj žena koja rade u sivoj ekonomiji i visokoj koncentraciji ženske radne snage na lošije plaćenim poslovima, a izložene su i pritiscima u pogledu roditeljstva i seksualnom uznemiravanju.
Još uvek postoji široko društveno tolerisano porodično nasilje na koje još uvek nema adekvatne reakcije državnih organa i celokupnog društva.
Želela sam da pošaljem poruku pre svega kao žena, kao majka, kao članica parlamenta javnosti da smo svi svesni da su diskriminacija i nasilje ogroman problem, ali da je naš zadatak da što složnije i što glasnije govorimo o ovoj konvenciji i to sve dok je ne sprovedemo i ne implementiramo u javnosti.
Kada smo već ovim potpisivanjem ušli u tu veliku svetsku i evropsku porodicu zemalja u kojima se štite ljudska prava, mislim da trebamo sada iskoristiti šansu na što mogući bolji način.
Nesumnjivo je da je reč o temi koja treba da predstavlja svetinju i da treba da bude tačka spajanja, a ne tačka vulgarizacije politike i zarađivanja nekih malih poena, tema koja treba da nas spoji. Trebali bi zajedno da pošaljemo poruku da smo svi protiv svakog vida diskriminacije i nasilja i ne samo nad ženama, nego protiv nasilja u našem društvu. Stoga pozivam sve kolege narodne poslanike da u Danu za glasanje podržimo ovaj predlog. Hvala.
Uvažena predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je suvišno govoriti o hitnosti i neophodnosti usvajanja predloženih zakona o izmenama i dopunama, ali bih se osvrnula na Zakon o vanparničnom postupku, tačnije o Predlogu zakona o vanparničnom postupku.
Obzirom na to da je zakon usvojen i da koristi i primenjuje još od daleke 1983. godine, suvišno je govoriti o neophodnosti, obzirom da se od tada sistem promenio, da su pretrpljene korenite izmene posle raspada nekadašnje državne zajednice, neophodno je da se ovaj zakon usaglasi sa važećim Ustavom Republike Srbije i sa pojedinim rešenjima iz drugih važećih zakona, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Porodičnog zakona, Zakona o parničnom postupku, Zakona o zaštiti osoba sa mentalnim smetnjama, kao i to da se tom prilikom izvrši terminološka usklađenost Zakona o vanparničnom postupku sa ovim zakonima, ali i ratifikovanim konvencijama.
S obzirom da sam po profesiji lekar specijalista psihijatrije, posebnu pažnju obratila bih na članove zakona od 31. do 44. o vanparničnom postupku u kome su regulisani posebni vanparnični postupci za uređenje ličnih stanja. Izvršene su određene izmene u postupku za lišenje poslovne sposobnosti.
Pitanje poslovne sposobnosti ima veliki značaj sa aspekta poštovanja ljudskih prava i sveukupno društvenog položaja osoba prema kojima se vodi postupak. Ovaj tzv. socijalni model pristupa osoba sa invaliditetom, koji uvažava sve posebnosti jedne osobe i posmatra je ne isključivo kroz invaliditet, promoviše uklanjanje barijera kako bi osobe sa invaliditetom mogle da ostvaruju sva prava ravnopravno sa ostalim članovima društva.
Cilj izmena ovog zakona je da se modifikuju pravila postupka lišavanja poslovne sposobnosti, i to tako da se lice koje se potpuno ili delimično lišava poslovne sposobnosti može izjašnjavati iznoseći svoje sopstveno mišljenje u skladu sa svojim očuvanim mentalnim kapacitetom, da se u postupku poštuje dostojanstvo, privatnost i prava lica prema kome se vodi postupak, da se u postupku uzima u obzir da postoje različiti stepeni nesposobnosti koji se vremenom mogu menjati, da se predviđa postupak za preispitivanje stepena lišene poslovne sposobnosti i postupak za vraćanje poslovne sposobnosti pre nego što istekne vreme proveravanja, ako se utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je lice lišeno poslovne sposobnosti.
Uvođenjem periodičnog preispitivanja sudske odluke zakon je u saglasnosti sa preporukom Komiteta ministara Saveta Evrope, koja predviđa da ograničenje treba da bude vremenski ograničeno uz periodično preispitivanje. Sve ovo doprinosi boljoj zaštiti interesa ovih lica, ali i kontroli organa starateljstva.
Smatram da je veoma važno da prihvatimo predložene izmene i dopune Zakona o vanparničnom postupku, jer bi to omogućilo bolji tretman i zaštitu ovih lica. U danu za glasanje podržaću ovaj predlog Vlade, što predlažem i ostalim poslanicima. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodne poslanice i poslanici, javljam se kao narodna poslanica, ali i kao predsednica Saveta za rodnu ravnopravnost Skupštine grada Kruševca. Mogu slobodno reći da sam imala izuzetnu saradnju sa Savetom za rodnu ravnopravnost Republike Srbije i sa Ženskom parlamentarnom mrežom, a da sa Upravom za rodnu ravnopravnost u dosadašnjem radu nisam imala saradnju, pa s toga neću ni glasati za amandman gospođe Čomić.
Inače, mogu da kažem su baš poslanice, odnosno odbornice u lokalnom parlamentu bile protiv formiranja ženske odborničke mreže u mom gradu, u Skupštini Grada Kruševca. Hvala.