Poslaniče, molim vas, uzdržite se. Uzdržite se od takvih ocena medija u Srbiji, uzdržite se zbog toga što moram da dozvolim onda i drugim poslanicima da iskažu svoje mišljenje o drugim medijima u Srbiji. To nas neće nigde odvesti. Odvešće nas, ali u pogrešnom pravcu. Zato, ako možete repliku da izgovorite bez uvreda i niskih udaraca po bilo koga, pogotovo po medije, onda to uradite. Ako ne, idemo dalje.
(Boško Obradović: Da probamo.)
Nisam sigurna. Nećemo imati popravni iz ovoga. Mislim da ste dovoljno rekli.
(Boško Obradović: Znači, ja nemam pravo na repliku u dužini od dva minuta?)
Predsednik postoji da bi pravio red u parlamentu, a ne da vrši podstrekivanje poslanika da se u parlamentu napravi haos.
(Boško Obradović: To se zove verbalni delikt.)
Kako se to zove?
(Boško Obradović: Verbalni delikt.)
Verbalni delikt? Ja mislim da vi nemate pojma šta je verbalni delikt.
(Boško Obradović: Ja znam da ste vi meni isključili mikrofon.)
To je verbalni delikt?
(Boško Obradović: Vi mi onemogućavate da govorim. Isključili ste me…)
Dobro, pauza od pet minuta, da se malo smirite i da vidimo ko želi od poslanika da govori o tački dnevnog reda, kaže predsednik parlamenta.
(Boško Obradović: Ne znam ja ko je nemiran.)
Nećete vikati na mene. Vašeg nasilja mi je preko glave.
(Boško Obradović: Ja znam da ste vi u direktnom prenosu.)
Nisam ja u direktnom prenosu.
(Boško Obradović: Tražim svoje pravo koje ste mi oduzeli.)
Slika govori više od reči, verujte.
(Boško Obradović: Činjenica je da ste mi uzeli reč i da ste me isključili. Možete da me upozorite, ali ne možete da me isključite, ako sam nekoga uvredio, ako sam rekao nešto loše, vi me kaznite, udaljite me sa sednice, ali da mi isključite mogućnost govora, to ne možete. Nikoga nisam uvredio. Ako vi branite „Informer“ i Pink…)
Ne branim ja nikoga, ne želim da kažem ni svoje mišljenje o „Kuriru“ itd. Prema tome, vidite vi kako želite da ovo ode u drugom smeru, a ja jednostavno ne želim. Ja glumim finoću. Vi tako fini, otmeni i pristojni, hoćete da pričate o tome, a ja takva kakva sam, glumica o finoći, kako ste vi to rekli, da glumim finoću, ja nedam. Ja želim da se govori o tački dnevnog reda. To je sukob mišljenja.
(Boško Obradović: To je u redu, ali kada se završi još 30 sekundi.)
Sada vi sedite, pošto vam dati reč neću sigurno.
Hoću da napravim reda, a ne želim kaznu, ako nastavite ja ću kažnjavati, Bože moj. To piše u Poslovniku, nisam ja izmislila ništa novo.
Dakle, ja prelazim na raspravu o dnevnom redu, nemojte me ništa moliti, po Poslovniku piše ko odlučuje o replikama tačka, stav 3. čitajte do kraja mandata.
Dijana Vukomanović, ako želi da govori o tački dnevnog reda. Izvolite.