Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Možda je pomerena.
Dame i gospodo, postavlja se pitanje – šta da se radi u tom slučaju, ako je u pitanju prekid postupka, a građanin ne može da kaže šta on misli i ne može da se žali. Da li takvo rešenje doprinosi bržem ostvarivanju prava naših građana ili omogućava da se preko pravosudne institucije ostvaruju pojedinačni interesi, ometa osnovno ustavno načelo iz člana 22. stav 1. Ustava Republike Srbije, da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organima.
Dame i gospodo, pozivam se na odredbe člana 95. Ustava Republike Srbije u kome piše da sudovi štite slobode i prava građana, zakonom utvrđena prava i interese pravnih subjekata i obezbeđuje ustavnost i zakonitost i da sudovi sude na osnovu Ustava i zakona i drugih opštih akata, pa je član 219. predloga ovog zakona štetan za naše građane. Onemogućava našim građanima da efikasno i na vreme ostvare svoja prava.
Šta da radi građanin kada sudija koji vodi parnicu prekine postupak na osnovu člana 219. Predloga zakona, a žalba nije dozvoljena. Šta ćemo sada? Ustav građanima garantuje pravo na žalbu, a ovaj predlog zakona ne dozvoljava i ne omogućava građanima da izjave žalbu protiv rešenja o prekidu postupka, na osnovu člana 219. stav 4.
A, ne može da traži čak ni izuzeće tog sudije, ukoliko taj sudija traži u više navrata prekid postupka na osnovu člana 69. stav 1. tačka 2), pa je građanin ostao bez mogućnosti da ostvari zaštitu svojih prava, a u praksi je dobro poznato da predsednici sudova štite u prvom redu sudije a ne prava građana.
Tako se ponaša i Vrhovni sud u nekim predmetima, kada zauzima pravne stavove i načelna mišljenja.
Zato, dame i gospodo, pozivam ministra pravde da objasni narodnim poslanicima i građanima Srbije da li su predložene odredbe ovog predloga zakona u skladu sa odredbama Ustava Republike Srbije, i da li će ovakva rešenja ubrzavati ili drastično usporavati vođenje parničnog postupka pred sudovima.
Dame i gospodo, ovde se radi o opstrukcijama unutar samog parničnog postupka koje su unete u ovaj predlog. Ovo o čemu želim dalje da govorim je prava katastrofa jer se radi o pokušaju preuzimanja zakonodavne vlasti od strane izvršne vlasti, a preko nekih sudija Vrhovnog suda Srbije, što treba da sprovedu pojedine sudije Vrhovnog suda, a ustvari nalozi su nižim sudovima, kada Vrhovni sud Srbije svojim pravnim stavovima zaobilazi zakon i svoje stavove pretvara u zakon.
Naveo sam jedan primer, kada je 29. juna 2004. godine Vrhovni sud Srbije na jednom građanskom odeljenju doneo stav i rekao da sud može odložiti izvršenje na obrazložen predlog Republičkog javnog tužioca, pod uslovom iz čl. 17. i 18. Zakona o javnim tužiocima.
Molim vas, nije ustavna kategorija ovo, niti je ovo kategorija koja je zakonom predviđena, da može neko da mimo zakona ušeta u odredbe zakona, da narušava pravni poredak i nanosi štetu građanima Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, važeći Zakon o parničnom postupku je zakon koji je Kraljevina Jugoslavije preuzela iz austrijskog građanskog zakona. Austrijski građanski zakon je donet 1895. godine, a mi smo ga preuzeli 1929. godine za vreme Kraljevine Jugoslavije, da bi bio dopunjen i izmenjen 1957. godine. Odredbe građanskog civilnog zakonodavstva se i dan-danas primenjuju u Austriji i Nemačkoj. Šta je to što u tom zakonu ne valja, kada su odredbe  parničnog postupka pisali eksperti, stručnjaci koji su završavali sa desetkama na Sorboni, u Beču, Pešti, Londonu i na drugim fakultetima?
Ono što nam se nudi ovim zakonom je to da predlagač pokušava da nas ubedi da će donošenje predloženog zakona o parničnom postupku suđenje okončati u razumnom roku. Naprotiv, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, doživljavamo katastrofu i razbijanje veoma dobrog, ranije stečenog pravnog sistema. Ako se usvoji Zakon o parničnom postupku i Zakon o izvršnom postupku građani Srbije nemaju pravnu sigurnost. Njima su uskraćena brojna prava, koja su propisana Ustavom Republike Srbije.
Dame i gospodo, čudi me da je predlagač poklekao pred nevladinim organizacijama i Mauricijem Masarijem da oni predlažu i donose nacrte i predloge zakona. Sada ću vam pokazati nacrt zakona o izvršnom postupku (drži materijal u ruci) koji je sačinio Centar za liberalno-demokratske studije. Molim vas, izvolite, uporedite tekst sa predloženim zakonom, uverićete se dame i gospodo da je ovo prepisano u odnosu na ono što se menja.
Vratiću se na 7. član. Da nisu tačne tvrdnje predlagača iznete u obrazloženju zakona na stranici 1. lako se može utvrditi iz odredaba Predloga zakona. Član 7. stav 2. gde je propisano da sud utvrđuje sve činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva, a ne samo one koje su sporne, čime načelo oficijelnosti zvaničnog državnog organa predlagač uvodi kao prioritetno nad načelom dispozicije odnosno raspravno načelo sa kojim raspolažu stranke u postupku.
Po Predlogu zakona sud je ovlašćen da utvrđuje i one činjenice koje među strankama nisu sporne čime se odugovlači sa postupkom ali je veća opasnost od zloupotrebe suda jer postupak može da se usmerava kako kome odgovara, a ne kako odgovara javnom interesu i načelima proklamovanih i preporukama Saveta Evrope, kako nas predlagač netačno obaveštava.
Kako bi se omogućilo da postupak vodi određeni sudija uneta je izmena u članu 69. predloga zakona pa se stavom 1. tačka 2. propisuje: „Da nije dopušten zahtev za izuzeće sudije o kome je zahtevu već odlučeno”. Šta to u praksi, dame i gospodo narodni poslanici, znači?
Dame i gospodo, svi u ovoj sali i oni koji nas gledaju i slušaju, skrećem vam pažnju, ako uvojite ovakve predloge suočiće se u praksi i u životu sa brojnim problemima. Ako ste tražili izuzeće sudije u toku parničnog postupka, gde je izvedeno 2, 3 ili 4 dokaza, i ako je podnet zahtev a predsednik suda ga je odbio, doneto je rešenje, vi saznajete za nove razloge koje ustav i zakon propisuje i predočavate ih sudu, tražite izuzeće tog sudije, zbog toga što je on pristrastan, jer je to svojim postupkom, onda to znači da stranke u postupku više neće imati pravo da podnose zahtev za izuzeće i kada saznaju...
Dame i gospodo, član 7. odnosno primena člana 7. je gospodine ministre obuhvatila sve, ceo zakon. Članom 7. i još nekim članovima oduzima se pravo svim građanima da izjavljuju žalbe i da ostvaruju svoja prava. Još je gori slučaj sa članom 219.  na koji ćemo se kasnije osvrnuti pojedinačno. Još jednom pokazujem da nam nevladine organizacije pišu zakone i predloge. Kada sam bio savezni ministar ni Karla del Ponte ni Mauricio Masari nisu smeli da mi dođu na vrata i  deli naloge.
Dame i gospodo, želim da vas zamolim da naše zakone džabe donosimo u ovom parlamentu kada je Vrhovni sud Srbije ovlašćen na osnovu nekih svojih ovlašćenja, mada u Ustavu nije propisano, ni u jednom zakonu o sudijama ni o organizaciji sudova...
Izvinjavam se, posle ću vam vreme pokloniti. Dame i gospodo, umesto zakona, Vrhovni sud izdaje pravne stavove i načelne stavove o kojima niži sudovi sude i donose odluke. To je ono što je katastrofa u našem ciljnom pravu. Ova grana prava više ne sme da se narušava. Nije ona tako loša. Da je loša ne bi je primenjivali ni Nemci ni Austrijanci, a i mnoge druge zemlje Evropske unije. Hvala vam na ovom mom prvom javljanju, imaću mnogo toga da kažem pojedinačno po amandmanima, pa mi nemojte zameriti. Nećete mi valjda oduzeti vreme. Ovo je samo početak.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Predlogu zakona, a u delu koji se odnosi na obrazloženje, na strani 4, kada se govori o postupku za rešavanje spornog pravnog pitanja, predlagač se poziva na Preporuku broj P (95) 5 Komiteta ministara Saveta Evrope. Dame i gospodo, posedujem tu preporuku i ta preporuka sa ovim blage veze nema. Braćo i sestre narodni poslanici, poštovani građani Srbije, potura nam se kukavičije jaje. Ne nosi ova preporuka, na koju se obrazloženje poziva, pod naslovom P (95) 5, nego nosi, pre svega, oznaku – Preporuka P (95) 5 o uvođenju i unapređenju žalbenih postupaka građana i privrednim predmetima. Veze nema sa rešavanjem spornog pitanja. Prema tome, vidite kako se predlagač usudio da prevari 250 poslanika.
Dame i gospodo narodni poslanici, predloženi zakon sadrži 50 članova. Dvadeset dva člana regulišu ovlašćenja i prava poverenika. U članu 25. predviđeno je ovlašćenje da u ovom postupku poverenik može odlučivati svojim rešenjem. Što se tiče Srpske radikalne stranke, mi smatramo da su ovlašćenja poverenika jednaka, bar što se mene tiče, imunitetu i ovlašćenjima koje je imao Reza Pahlavi u Iranu. Nikome ne odgovara, skupština ga bira, nema nikakve krivice ako zloupotrebi položaj.
Šta će se u praksi dogoditi? Ovaj poverenik, dame i gospodo, koga kao novu instituciju, koju Ustav ne poznaje, predlaže predlagač, biće najveći trgovac informacijama. Vi ste čuli malopre šta je rekao narodni poslanik gospodin Vučić. Podsetio vas je, a verujem da ste i sami svi bili svesni, koje je sve posledice i uznemirenje javnosti izazvala jedna neistinita informacija, puštena u etar, u štampane i elektronske medije, koju je štetu nanela toj porodici. Ta ovlašćenja koja se daju povereniku nisu ustavna kategorija.
Prema tome, amandmani Srpske radikalne stranke su uloženi u dobroj nameri, u nameri da se popravi tekst zakona, da ovaj zakon u praksi bude primenjiv, da dispozitivne norme budu sprovedene i ukoliko ih ne prihvatite, dame i gospodo iz vladajuće većine, ovaj zakon će ličiti na običan papir. On u praksi neće biti primenjiv, a izazvaće brojne posledice i brojne zloupotrebe jednog moćnika, da u državi niko veća ovlašćenja nema, i taj će vam biti najveći trgovac informacijama.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Momir Marković podneo je amandman na član 36. kojim je predložio Skupštini da se reč "poverenik" zameni rečju "ministarstvo".
U članu 36. normirano je, po ovom predlogu: "U roku od tri meseca od okončanja fiskalne godine, poverenik podnosi Narodnoj skupštini godišnji izveštaj o radnjama preduzetim od strane organa vlasti u primeni ovog zakona, kao i o svojim radnjama i izdacima". Postavlja se pitanje šta će biti ako poverenik ne podnese izveštaj. Nema sankcije ako ne bude određeno i normirano šta će biti ukoliko on ne postupi prema dispozitivu ove norme.
U stavu 2. se kaže: "Pored izveštaja iz stava 1. ovog člana, poverenik podnosi Narodnoj skupštini i druge izveštaje, kada oceni da je to potrebno". Vidite, ovo je jedan redak pravni akt u kome nema sankcije za onoga za koga se predviđaju prava, a ne odgovornost i obaveze.
Dame i gospodo, ako mi dozvolite, vratio bih se na odredbe člana 32. ovog predloga zakona, gde u stavu 4. kaže: "Poverenik se ne može pozvati na odgovornost za mišljenje koje je izneo ili predlog koji je dao u vršenju svoje nadležnosti, a u postupku pokrenutom zbog krivičnog dela učinjenog u vršenju svoje nadležnosti ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine".
Dame i gospodo narodni poslanici, ako se desi da taj nepoverenik, koga ja vidim danas, bude izabran, proda informaciju, uzme pare i počne da beži, da li će ga na granici neko moći lišiti slobode i privesti nadležnom istražnom sudiji? Po ovom predlogu - nikada.
Dame i gospodo narodni poslanici, da je veći imunitet ovoga poverenika od narodnog poslanika vidi se i po tome što je u napomenama o imunitetu narodnih poslanika predviđeno da narodni poslanik ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora veća od pet godina.
Dakle, dame i gospodo, ukoliko prihvatite ovakav nakaradni predlog, imaćete situaciju da niste obezbedili prava narodnim poslanicima, pa ni predsedniku Skupštine, ni predsedniku Vlade, ni članovima Vlade, pa ni onim nosiocima pravosudnih funkcija koji uživaju imunitet. Ovde je u pitanju čovek, poverenik, za koga vidim da će biti čovek bez sankcije i čovek koji će biti slobodan strelac, koji će trgovati informacijama i niko mu ništa ne može.
Zbog toga SRS ukazuje narodnim poslanicima da ovo predstavlja pravni promašaj i da u praksi neće moći da zaživi.
Treba jedan ovakav zakon, to je sigurno. Srpska radikalna stranka se zalaže da se donese odgovarajući zakon, ali da taj zakon bude normiran tako da obezbeđuje i prava, ali i obaveze svih nosilaca koji raspolažu javnim informacijama, da bude dostupan svim nadležnima koji budu zainteresovani, ne tražilac, nego bi u ovom zakonu trebalo da bude: "podnosilac zahteva". On ne treba da bude tražilac, ne istražuje on ništa, on treba da bude podnosilac zahteva za određene informacije.
Prema tome, Srpska radikalna stranka je podnela više amandmana u nameri da se poboljša ovaj tekst zakona, da bi on sa svojim dispozicijama bio lakše primenjiv i da zaživi. Ovako, sledeći izbori, naravno, sledi nova vlada, sledi novi sastav Skupštine, slede novi zahtevi, tražiće se revizija ovog zakona, predlagač će biti neko drugi i ovo neće moći da zaživi ni u kom slučaju.
(Predsednik: Vreme.)
Izvinjavam se, završiću. Mi smo dobili za sledeću sednicu, koja treba da počne u utorak, 22 predloga zakona i tačaka koje zapanjuju stručnu javnost. Ne može se poverovati da je Vlada toliko pametna, toliko spremna, da ima velike stručnjake, a u prethodnoj vladi smo videli da su nam predloge brojnih zakona podnosili pripravnici, pa se u praksi pokazalo da ne mogu da budu primenjeni. Brojnost tih zakona je inflacija propisa. Zakoni se donose i pripremaju godinama, a ne preko noći. Prema tome, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon može naći svoju primenu samo ukoliko prihvatite amandmane SRS-a.
Dame i gospodo narodni poslanici, vi znate da je jedan veliki pravnik rekao "Što se grbo rodi, vreme ne ispravi", Valtazar Bogišić, rođen 1888. godine.
U članu 45. predlagač normira i predlaže da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove informisanja. Ova odredba isključuje prethodnu odredbu. Narodni poslanik Zoran Krasić je ukazao na tu nelogičnost, a ja ću da vas podsetim, imate pred sobom zakon, u članu 32. stav 2. stoji – u vršenju svoje nadležnosti poverenik neće tražiti, niti primati naloge i uputstva od državnih organa i drugih lica. Ima li ovde pravne logike? Nema.
Ne bih želeo da omalovažavam nameru, ali oni koji su pripremali ovaj tekst očigledno nisu dorasli mnogima ovde, kolegama poslanicima, kada daju ovakav nakaradan predlog čije odredbe u dispoziciji jedna drugu isključuju.
Zbog toga nije jasno kako će moći Ministarstvo za informisanje da vrši nadzor nad poverenikom, koji je, kaže predlagač dalje, u svom radu nezavisan. Prema tome, zbog toga ovaj predlog zakona neće moći da bude primenjen.
Dame i gospodo narodni poslanici, očito da za poslednjih nekoliko godina imamo inflaciju brojnih propisa i zakona. Prethodna i ova vlast se takmiče koja će doneti više zakona, ne vodeći računa o tome da li se donose dobri zakoni, koji će biti u interesu građana i koji će sa svojim dispozicijama biti primenjivi u praksi. Jedan od takvih zakona jeste i ovaj zakon koji je pred skupštinom i pred narodnim poslanicima.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon je u suprotnosti sa odredbama Ustava. Ovaj zakon bi trebalo doneti, ali tek nakon što se bude usvojio novi ustav. Ne bih ponavljao ono što su prethodnici govorili. Najveći broj primedaba izrekli su poslanici SRS, s obzirom da nemali broj članova i ovih odredbi ne sadrži određene precizne dispozicije. To je ono gde ovaj zakon neće moći da bude primenjen u praksi.
Neke odredbe koje se predlažu direktno su u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. U članu 18. Ustava predviđeno je da su ljudsko dostojanstvo i pravo na privatni život čoveka imperativni i nepovredivi. U članu 22. Ustava Republike Srbije normirano je da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, drugim državnim ili bilo kojim organom ili organizacijom. Stav 2 – svakome je zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rešava o njegovom pravu ili zakonu zasnovanom interesu.
Dame i gospodo, u odredbama predloženog zakona, u članu 22. stav 2. predviđate nešto što je suprotno Ustavu, dakle, protiv rešenja Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade Republike Srbije, Vrhovnog suda, Ustavnog suda i Republičkog javnog tužioca ne može se izjaviti žalba, a zašto? Dakle, ko je dao pravo predlagaču da on krši Ustav Republike Srbije? U članu 22. Ustava normirano je da svako ima pravo na žalbu protiv odluka svih državnih organa, ili neko drugo pravno sredstvo.
Dame i gospodo, ovim što predlažete u ovom papiru, koji ne može da predstavlja jedan moderan i dobar zakon, predvideli ste nešto što je u suprotnosti sa odredbama Ustava Republike Srbije. Vi to dobro znate, dame i gospodo narodni poslanici, ali izgleda da je predlagač koji je danas objašnjavao i obrazlagao Predlog ovog zakona zaobišao nešto.
Ono što je opasno, to je što će ovde biti selektivno primenjivanje odredaba ovog zakona. Uvodite neustavnu instituciju - poverenik. Kažem vam da će to biti najveći nepoverenik, jer će zloupotrebljavati položaj, a sa druge strane, za njega nije predviđena sankcija; nikakva sankcija nije predviđena ukoliko taj nepoverenik (ja ga tako zovem unapred) bude naneo štetu fizičkom ili pravnom licu. Za njega sankcija nije predviđena, a morala je biti predviđena.
U Krivičnom zakonu je predviđeno i krivično delo kršenja zakona od strane sudije. Ovde ste izdvojili nepoverenika, a u praksi će vam biti nepoverenik, jer će služiti samo interesima vladajuće oligarhije. Davaće one podatke za koje on proceni, ne vodeći računa o kojim podacima je reč, da li o vojnim, ekonomskim, o bilo kojim drugim podacima važnim za državu, fizička i pravna lica. Za njega nema sankcije, on ne odgovara. Zato smatram da je ovo neustavna kategorija koju uvodite.
Bez usvajanja amandmana SRS, ovaj predlog zakona biće običan papir koji neće moći da zaživi u praksi. Sa ovim zakonom se unapred može očekivati da će biti pogažen Ustav, a sa druge strane, da će biti naneta šteta mnogim fizičkim i pravnim licima i da za to niko neće odgovarati.
Da se ne bih ponavljao i oduzimao vam vreme, s obzirom da su poslanici SRS-a opširno i detaljno, precizno i argumentovano stavili primedbe i predložili da se poboljša ovaj tekst samo na taj način, ako prihvatite amandmane Srpske radikalne stranke.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne verujte natovcima i darove kad vam nose. Pentagon i CIA nisu humanitarne organizacije. Terorizam NATO alijanse... Dame i gospodo, upoznati smo sa naporima međunarodne zajednice na razvoju međunarodnog krivičnog prava i definisanju zločina protiv mira, ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti, principa odgovornosti za te zločine i obaveza država da te zločine propišu svojim zakonodavstvom i da gone njihove počinioce.
Danas, međutim, u ovo vreme, svi principi i norme međunarodnog humanitarnog, socijalnog i krivičnog prava su pogaženi, pre svega od ekonomski i vojno najmoćnije sile u svetu. Koristeći svoju moć, bez ikakve odgovornosti, norme međunarodnog humanitarnog prava sada su zamenili silom, koja se posebno ispoljava kroz sve oblike specijalnog rata, međunarodni državni terorizam i agresiju.
Svi ovi oblici primene sile najočiglednije su ispoljeni prema Saveznoj Republici Jugoslaviji. Da li će se na njoj zaustaviti, to će vreme pokazati. Čime se drugim može objasniti da SAD proglase teritoriju SRJ zonom od nacionalnog interesa, osim hegemonističkih ciljeva? Vodeće zemlje NATO pakta imale su prevashodno cilj da vojno zaposednu teritoriju SRJ i tako ostvare njima znane strateške ciljeve i interese, mimo svih međunarodnih pravila i normi.
Savezna Republika Jugoslavija, sa oko deset miliona stanovnika, zemlja je bogate istorijske prošlosti, koja je uvek cenila i branila svoju slobodu i nezavisnost, koja nikada nije pokazivala pretenzije prema teritorijama susednih zemalja. Nikada nije ratovala na tuđoj teritoriji, a uvek je ratom branila svoju slobodu i nezavisnost.
Republika Srbija je višenacionalna zajednica građana, u čijoj južnoj pokrajini Kosovo i Metohija živi više nacionalnih zajednica: Srbi, Albanci, Turci, Muslimani, Goranci i Romi.
Videći da nezapamćenim sankcijama i izolacijom nisu mogli ostvariti svoje hegemonističke ciljeve, ključne države NATO pakta razradile su zločinački plan za primenu sile i agresiju prema SRJ, pa su u tom cilju preduzele sledeće mere.
Koristeći već postojeći separatistički pokret Albanaca na Kosovu i Metohiji, naoružavanjem, obukom i materijalnim sredstvima omogućili su stvaranje i delovanje terorističke organizacije pod nazivom Oslobodilačka vojska Kosova, koja je izvršila neviđene zločine na ovom prostoru prema srpskom življu.
Istovremeno, organizovali su takve propagandne centre koji su lažima i poluistinama satanizovali srpski narod do te mere da bi opravdali ono što su planirali da preduzmu. Istovremeno, uspostavljena je takva informativna blokada da nijedna istinita informacija nije mogla da dopre u svet.
Po Ustavu SRJ, a i u praksi, sve nacionalne manjine, kao i svi građani zemlje uživaju prava po najvišim svetskim standardima. Međutim, svojom propagandnom mašinerijom plasirali su u svet vesti o navodnoj ugroženosti Albanaca u Jugoslaviji, a obračun snaga bezbednosti sa teroristima prikazali su kao obračun sa albanskom nacionalnom manjinom, režirajući i u svet plasirajući vesti o navodnoj humanitarnoj katastrofi, stvarajući lažni utisak o neophodnosti preduzimanja sile prema SRJ, radi zaštite albanskog življa.
Treba napomenuti da na području Republike Srbije živi 26 nacionalnih manjina ili etničkih grupa, koje se ničim ne osećaju ugroženim u svojim pravima. Problem Albanaca nije u njihovim pravima, već u njihovom separatizmu.
Organizovali su navodne pregovore predstavnika Republike Srbije sa predstavnicima albanske manjine u Rambujeu, za koje su unapred pripremili tekst navodnog sporazuma, a koji predstavlja ultimatum Srbiji i Jugoslaviji da sa Kosova i Metohije povuku sve specijalne i vojne snage i da dozvole snagama NATO pakta ulazak ne samo na Kosovo i Metohiju već na teritoriju cele zemlje, bez ikakve odgovornosti u periodu od tri godine, kada albanska nacionalna manjina na Kosovu i Metohiji treba da na referendumu odluči o svojoj sudbini.
Režiseri navedenih pregovora su znali da navodni sporazum znači dobrovoljnu okupaciju Jugoslavije i saglasnost za otcepljenje Kosova i Metohije i da ga Republika Srbija i Savezna Republika Jugoslavija ne mogu prihvatiti, ali su te pregovore organizovali radi opravdanja planirane agresije.
Konačno, 24. marta 1999. godine 19 najrazvijenijih zemalja sveta, svom silom svoje vojne tehnike, sa mora i iz vazduha obrušilo se na jednu malu državu. Za 78 dana, 1.200 aviona, sa 26.280 letova, lansirano je preko 2.900 bombi i projektila i oko 1.000 krstarećih raketa, tako da je na teritoriju SRJ bačeno oko 22.000 tona najrazornijeg eksploziva, od čega 152 kontejnera sa 35.450 kasetnih bombi, zabranjenih međunarodnim konvencijama i međunarodnim pravom.
Posledice agresije bile su katastrofalne: ubijeno je preko 2.500, a ranjeno više od 10.000 građana; 30% ubijenih i 40% povređenih čine deca, koja su u najvećem broju žrtve kasetnih bombi sa odloženim aktiviranjem.
Uništen je 121 industrijski objekat, zbog čega je preko 600.000 radnika ostalo bez posla, a oko 2.500.000 građana bez sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.
Više od 480 škola, fakulteta i objekata za studente, đake i decu je znatno oštećeno ili potpuno uništeno, tako da je blizu milion učenika i studenata prekinulo u to vreme školovanje.
Uništeno je 10 domova zdravlja i tri bolnice, dok je znatno oštećeno 77 domova zdravlja, 30 bolnica i dve specijalne ustanove za lečenje bolesnika, sa 16 poginulih bolesnika i zdravstvenih radnika.
Uništeno je ili znatno oštećeno preko 7.000 vojnih ustanova i stambenih objekata, osam saveznih i republičkih ministarstava i ustanova u centru Beograda.
Uništena je i razorena ambasada NR Kine.
Uništenjem rafinerija nafte, toplana, energana i skladišta nafte, hemijskih postrojenja proizvedena je ekološka katastrofa velikih razmera, a samo sticajem okolnosti izbegnuta je opasnost od ekološke katastrofe za čitav evropski kontinent.
Uništenjem trafostanica i dalekovoda i oštećenjem termoelektrana, uz upotrebu zabranjenih grafitnih bombi, onemogućeno je snabdevanje stanovništva električnom energijom.
Uništeno je ili znatno oštećeno 60 mostova, 19 železničkih saobraćajnica, 34 drumske saobraćajnice i 13 aerodroma, tako da je onemogućen saobraćaj na glavnim saobraćajnicama i zatvoren plovni put preko Dunava.
Tokom NATO agresije uništeno je ili oštećeno 365 verskih objekata i kulturnih i istorijskih spomenika, od kojih su neki pod zaštitom UNESKO-a.
Radi prikrivanja istine o posledicama agresije uništene su zgrade, sa opremom, RTS-a, kao i svi releji i radio i TV predajnici, a ubijeno je i 16 radnika Radio-televizije Srbije.
Preko 1.000 Srba i Crnogoraca je masakrirano, a preko hiljadu je oteto i za njihovu se sudbinu ne zna, za samo mesec dana od dolaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju.
Preko 40.000 srpskih kuća i stanova je spaljeno, opljačkano ili zaposednuto, a spaljeno je više od 130 manastira i verskih objekata.
Preko 300.000 Srba i Crnogoraca proterano je sa Kosova i njihova imovina je opljačkana.
Ovo nije falsifikat, dame i gospodo, pogotovo za one koji kažu da je ovaj predlog čist falsifikat. Ako je ovo falsifikat, neka pitaju Kongres SAD i parlamentarce koji su podneli tužbu protiv Bila Klintona i drugih zbog toga što su povredili Zakon o ratu iz 1973. godine.
Dame i gospodo, agresija NATO alijanse i SAD protiv Jugoslavije izvršena je mimo i bez saglasnosti UN i Saveta bezbednosti. Ovde se pokušava prikazati, obrazložiti i podmetnuti da su naknadno Skupština UN i Savet bezbednosti to odobrili. To nikada nije bilo odobreno.
Agresija na SRJ izvršena je i prekršena je sledeća pravna regulativa u međunarodnim odnosima: Povelja UN, Helsinški dokument iz 1975. godine, Ženevska konvencija iz 1949. godine, Protokol iz 1977. godine. Agresori su prekršili ustave i zakone svojih država. I sopstveni sporazum koji su potpisali 1949. godine takođe su na najgrublji način prekršili. Prva odredba njihovog statuta, pre svega NATO-a, predviđa da Savez treba da bude organizovan i da deluje u skladu sa Poveljom Organizacije UN. Ovde nije bio taj slučaj.
Kao svojevrsni arbitar, NATO i SAD su flagrantno prekršili Povelju UN i izvršili zločinačku agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Čak je, kao što sam malopre pomenuo, u američkom Kongresu grupa kongresmena podnela tužbu protiv predsednika SAD zbog toga što je prekršio, kao što sam rekao, Zakon o ratu iz 1973. godine.
Tokom agresije u Jugoslaviji je bombardovano na stotine kuća. SAD i NATO su ovaj rat 1999. godine pokrenule protiv Jugoslavije iz istih razloga iz kojih su svojevremeno izvršili invaziju na Kubu, Portoriko i Filipine. Ne brinu oni za život radnih ljudi Jugoslavije više nego što su brinuli za prava radnika i farmera na Kubi, Portoriku ili na Filipinima.
Neko će reći – da, ali to je bilo pre 100 godina, ali setimo se bliske prošlosti od Drugog svetskog rata naovamo, Korejskog rata, svrgavanja izabranih vlada Gvatemale, Irana, Čilea, Indonezije, Argentine, ratova u Centralnoj Americi, invazije na Liban, i Palestinaca i Kurda, ubistva Patrisa Lumumbe u Kongu, podrške fašističkom aparthejdu u Južnoj Africi, monstruoznog rata u Indokini u kome su izgubili živote milioni Vijetnamaca i ljudi iz Kambodže.
Ovim još nije iscrpljen spisak zločina koje su počinili Pentagon i CIA zajedno sa svojim saučesnicima.
Imajući u vidu ove užasne i krvave podatke, zar treba da poverujemo da su bilo predsednik Klinton, bilo Madlen Olbrajt, bilo general Vesli Klark, bilo britanski, odnosno francuski lideri, isto tako krvavih ruku, makar i u retkim prilikama postupali u ime ljudskih prava? Ne, bilo bi smešno i u to niko ne može poverovati, jer se protivi razumu i logici.
Kao što sam rekao, poznato vam je, dame i gospodo, svima, morate priznati da NATO, Pentagon i CIA nisu humanitarne organizacije i one nisu imale šta da traže u onom svojstvu u kome su došle na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije.
Moram vam nešto reći, sveti Petar Cetinjski je poručio Crnogorcima: Crnogorci, vi znate šta radite, ali ne znate, Crnogorci, šta je to što radite. Zato, gospodo, vi koji se protivite ovoj rezoluciji, razmislite šta radite i da li znate to što radite, šta radite?
Dame i gospodo, napomenuću da je Pančevo bilo ekološka katastrofa u Evropi, jedini grad na koji se sručilo na hiljade tona bombi, razarajućih projektila, gde je 40.000 Pančevaca moralo da bude evakuisano, od čijih posledica mnogi Pančevci i njihova deca umiru. I danas se osećaju rezultati dejstava NATO-a, a napominjem da Vlada Republike Srbije za četiri godine nije uložila nijednog dinara da poboljša proizvodnju strateških proizvoda u fabrikama od posebnog nacionalnog interesa, kao što su Rafinerija nafte, Petrohemija i Azotara.
To su objekti od posebnog državnog značaja, a Vlada Republike Srbije ni dinar ne ulaže da pomogne tim preduzećima koja su razrušena i čija su postrojenja dotrajala, ali Vlada ih tera da proizvode najgore proizvode koji im služe za izvoz, ali filtere i potrebe radnika Petrohemije, Rafinerije i Azotare ne uzimaju u obzir, niti pomažu Pančevcima, a od raka umiru njih na stotine godišnje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS se zalaže u prvom redu da se izvrši potpuna i temeljita reforma pravosuđa. Predlagač je izašao da predloži pred Republičkom skupštinom i pred ovim parlamentom da se izabere pedeset i nešto sudija. Prvo je trebalo utvrditi – koliki broj sudija danas ima Republika Srbija, uporediti taj broj sudija sa zemljama EU. Primer je Engleska,  koja ima, prema mojim saznanjima, 1.629 sudija, a Republika Srbija ima više od 2.500 sudija, koliko znam.
Bitno je da se utvrdi kvalitet rada naših sudova i da se učini sve kako bi naše pravosuđe postalo nezavisno. Naše pravosuđe je poslednjih godina bačeno u političku arenu. Ne može se obrazloženje dati da niko sa strane ne utiče na rad sudova. To je primer akcije "Sablja", kakva je uloga i odgovornost pravosuđa u akciji "Sablja", u kojoj je uhapšeno oko 12.000 građana Republike Srbije, za koje, prema mojim saznanjima, nema više od sto i nešto krivičnih postupaka, nema optužnica, nema presuda.
Koja je odgovornost ovde pravosudnih organa? Naneta je velika šteta građanima Republike Srbije, naneta je velika šteta Republici Srbiji, jer će većina tih građana jednog dana tražiti odštetu, a ta odšteta neće biti mala. Ne može se dogoditi da se 35 ljudi uhapsi u naftnoj aferi, a da nema optužnice, da je dva puta vršeno veštačenje i da je u toku veštačenja utvrđeno da nema ni žute banke štete da je pričinjena državi.
Pre svega, u akciji "Sablja" uhapšeni su ljudi, držani i do šest meseci u zatvoru, a da krivičnog postupka nema, osumnjičeni su da su prisvojili 17 miliona eura, jer su protivpravno prisvojili 28.000.000 litara nafte. To je primer koji iznosim zbog toga da biste shvatili kolika je ozbiljnost i odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija.
Smatram da i dalje postoji tendencija inflacije kadrova u pravosuđu. Naše pravosuđe treba da se reorganizuje utoliko što će se smanjiti broj sudova i broj sudija, a povećati aktivnost i ojačati rad Vrhovnog suda. Što se mene tiče, smatram da Vrhovni sud treba ojačati kadrovski, jer je to najviša pravosudna instanca, u koju građani Republike Srbije imaju nadu i poverenje da će da ih zaštiti od nezakonitih odluka pojedinih sudija i pojedinih sudova.
Dame i gospodo narodni poslanici, u narednom periodu Odbor za pravosuđe, čiji sam član, mora pokrenuti inicijativu da se izvrši detaljna analiza rada svih sudova i svih sudija i javnih tužilaca u Republici Srbiji. Za svakog sudiju treba utvrditi koliki broj predmeta ima u radu, od kada datiraju predmeti, kada su prvi put zavedeni u protokol suda, koji sudija je na tim predmetima radio, koje predmete u praksi najmlađe sudije koji se primaju dobijaju u rad, a praksa je da upravo najteže predmete i najsloženije parnice, koje su pokrenute pre 10 ili 20 godina, dobijaju nove sudije.
To je postupak Vrhovnog suda, koji je morao da ga razreši. I Vrhovni sud i nadzorni odbor treba da pokrenu živu aktivnost i oštru borbu protiv takvih pojava, i da u pravosuđu ne ostanu oni koji nisu zaslužili tu časnu funkciju, visoku i značajnu funkciju u našem društvu, jer oni dele pravdu našim građanima.
Pa u tom pravcu i Ministarstvo pravde, koje preduzima određene mere, još više mora da bude aktivno, mora još više sa svoje strane, koliko mu zakon dozvoljava, da ima određenu ulogu da se u pravosuđu napravi red. U praksi to nije tako i očekujem da će u narednom periodu Odbor za pravosuđe obići određene sudove i na licu mesta se uveriti kakvo je stanje, koliko godina se vode postupci, koliko je kojem sudiji ukinuto presuda, koliko mu je potvrđeno i koliko je preinačeno.
Na čelo pravosudnih organa došli su ljudi čije provere moraju hitno da se izvrše i vidi da li su zaslužni da vode pravosudni organ, da li ga uspešno vode ili ne, koliko je pritužbi na rad pravosudnih organa i tako dalje. To mora da dođe pred Odbor za pravosuđe, a preko Vrhovnog suda, Ministarstva pravde i nadzornog odbora.
Što se tiče izbora sudija, kriterijumi su utvrđeni od strane Visokog saveta za pravosuđe, uz učešće Vrhovnog suda i Ministarstva pravde. Međutim, u praksi se ti kriterijumi ne poštuju. Ti kriterijumi moraju biti kristalno jasni, u praksi primenljivi i provereni.
Kada je pitanju Vrhovni sud, vratiću se sa nekoliko rečenica na to i reći da Vrhovni sud mora biti i kadrovski, i brojčano, i finansijski što više podržan, kao najviša instanca koja mora kontrolisati šta rade dahije na terenu, po opštinskim i okružnim sudovima. Ako toga ne bude, znajte da ćemo na terenu imati bezakonje, da će mnogi građani biti u pritvorima.
Pa i danas, da nije Vrhovnog suda, mnogi bi bili uhapšeni po metodi akcije "Sablja". Srećom, Vrhovni sud u poslednje vreme hitno rešava pritvorske predmete. Ne može da se desi da sudija izda rešenje o određivanju pritvora, da zaključa predmet u ormar i da ode na godišnji odmor i lice bude lišeno slobode, pritvoreno i nema predmeta, i čeka se da sudija dođe sa godišnjeg odmora i otključa ormar. To nije dopušteno.
Dalje, kada je u pitanju popunjenost Vrhovnog suda i Višeg trgovinskog suda trebalo bi više voditi računa da i sudije okružnih sudova, sa područja Srbije, budu ravnomerno zastupljeni i birani u Vrhovni sud. Ne može sve biti prepušteno da Vrhovni sud i Viši trgovinski sud popunjavaju kadrovima i to većinom iz Beograda. Sada ih ima pet od 12, međutim, u Viši trgovinski sud biraju se četiri, a troje su iz Beograda.
Obrazloženje na Odboru za pravosuđe, čiji sam član, jeste da je to zbog toga što ti ljudi koji dođu iz unutrašnjosti imaju stambeni problem, a da im nije moguće rešiti stambeno pitanje.
Daću primer da se ne poštuju ti kriterijumi: iz Okružnog suda u Pančevu, koji je 15 km odavde, imali ste kandidate za Okružni sud Martinović Nedeljka, Mitrovski Ivana itd, za Okružni sud Smederevo, Sremsku Mitrovicu, pa ništa, pa mi se čini da se u tom pravcu ništa ne preduzima, i da se prave greške. Takve greške ne bi smele da se čine i treba ravnomerno birati stručne ljude. Kažem vam da na terenu ima dosta stručnih ljudi, dobrih i stručnih sudija.
Napomenuću još nešto kada su u pitanju organi pravosuđa i sudije. Da li može, ministre pravosuđa i gospodine predsedniče Vrhovnog suda, da vam bude sudija onaj koji je zaključio raspravu, a prema članu 337. Zakona o parničnom postupku presuda se mora izraditi u roku od osam dana. Međutim, prođe godina ili dve, neću sada nabrajati, ali imam podatke da za neke slučajeve nije napisana presuda, dakle nije izrađena i nije dostavljena strankama. To je nedopustivo. Efikasnost, celishodnost i slično moraju da se ojačaju i moramo imati sudije koji će da poštuju zakon.
Da sam na mestu gde vi sedite, ni jedan ko je prekršio član 337. Zakona o parničnom postupku i koji je prekršio Zakon o krivičnom postupku o izradi odluke, nije je dostavio građanima na vreme, nije je napisao godinu dana, po meni on više nema mesta u pravosuđu. Šta biva ako je neko dobio presudu da je dužan protivnoj strani da naknadi štetu u iznosu od milion dinara? Čeka se presuda godinu ili dve, a kolika je onda kamata? Čija je to krivica? Krivica je dotičnog sudije.
Šta ćemo da radimo što javni tužioci stavljaju neosnovane zahteve za pokretanje istrage. Predmet i njegov zahtev stigne kod istražnog sudije, u istrazi se utvrdi da nema mesta za vođenje postupka, odbacuje se zahtev, lice je u pritvoru, obavljaju se silna veštačenja, prave se troškovi državi i državnom aparatu, a nema krivičnog dela. Šta da radimo u takvim slučajevima?
Hoću da kažem da se čine ogromne štete, a da se na to ne obraća pažnja.
Dalje, dame i gospodo, u pravosuđu mora biti manje turizma. Ministar pravde mora da izađe u javnost i da kaže koliko je u toku godine bilo savetovanja, na kom nivou i gde - Vrnjačka Banja, Kopaonik, Zlatibor, Palić, Banja Koviljača i tako dalje. Ne može to. Za tim u našem društvu nema potrebe. Troškovi su ogromni.
Nemam ništa protiv da gospodin sudija ide i na Zlatibor, i na Kopaonik, i u Vrnjačku Banju, ali neka apartman plaća on, a ne država. To su ogromni troškovi i mislim da gospodin ministar ima te podatke, dokaze, da se radi o velikim materijalnim sredstvima. Moraju da postoje uštede. Budžet ne sme da se iscrpi. Bolje je da se ta sredstva usmere na poboljšanje materijalnog položaja nosilaca pravosudnih funkcija i svih ostalih zaposlenih u pravosuđu.
Još nešto - kada su u pitanju sudske takse, predložio bih nadležnim u institucijama Vrhovnog suda i Ministarstvu pravde da sudske takse idu pre svega na povećanje zarada i ličnih dohodaka sudija, tužilaca i svih zaposlenih, da ne idu u budžet i kožnu torbu Vlade, pa da sredstva ona usmerava gde hoće, pa da ministar pravde moli ministra Finansija da li da mu iz sredstava od taksi odobri sredstva za funkcionisanje pravosudnih organa. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS je uložila ovaj amandman i predložila da se briše član 70. predloženog zakona o energetici. Ovaj član 70. je u suprotnosti sa članom 13, jer u članu 13. ovog zakona agencija je samostalni pravni subjekt i funkcionalno je nezavisna od bilo kakvog državnog organa, energetskih subjekata, korisnika njihovih proizvoda i usluga, kao i od svih drugih pravnih i fizičkih lica.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 70. predlagač Narodnoj skupštini predlaže da sadržaj ovog člana izgleda ovako:
"Tarifne sisteme za obračun isporučene energije, odnosno izvršenih usluga obavljanja energetskih delatnosti, donosi Agencija uz saglasnost Vlade Republike Srbije."
Dame i gospodo, SRS smatra da je propisivanje ovakvih ovlašćenja agenciji apsolutno nedopustivo, jer u ovom slučaju će agencija preuzeti ingerencije Vlade Republike Srbije. Izgleda da će Republika Srbija ostati bez Vlade, jer će sve poslove Vlade preuzeti desetine i desetine agencija, koje će zapošljavati stotine i stotine zaposlenih i na taj način od poreskih obveznika finansirati birokratiju, koja će propisivati tarifne sisteme, a poznato je da je do sada te sisteme propisivala Vlada i ovlašćeni drugi subjekti, i smatramo da će ovo ići na uštrb i na štetu građana Republike Srbije.
Nedavno je poskupela struja, kažu 10%. Nije tačno. Ona je poskupela prema proračunima mnogih, kada preračunate iz jedne tarife u drugu doći ćete čak do toga da je struja poskupela 55%. Građani Srbije moraju da shvate jednom da je ovako predloženo rešenje za plaćanje električne energije isključivo na njihovu štetu.
Građani Srbije, kako penzioneri, tako i o invalidi, poljoprivrednici, radnici i drugi koji koriste električnu energiju, u toku naredne zime suočiće se sa velikim problemom oko korišćenja električne energije. Zato SRS smatra da treba ukinuti ovakve tarifne sisteme, naći realnu cenu i omogućiti građanima da žive i koriste svoja dobra, ne ugledajući se na neke druge sisteme koji nisu poznati Republici Srbiji.
Poznato je da se električna energija u Srbiji proizvodi iz više izvora i da Republika Srbija ima energetske potencijale za proizvodnju električne energije, ali je samo stvar do Vlade i do politike koju će cenu građani Republike Srbije plaćati.
Zamenik predsednika SRS, gospodin Tomislav Nikolić, juče je rekao – došao vam je čovek sa tašnom i mašnom i on treba da preuzme ingerencije, da rukovodi i da bude vlasnik sutra mnogih energetskih sistema i velike vrednosti u Republici Srbiji.
Nedopustivo je to, i zato, dame i gospodo narodni poslanici, povedimo oštru borbu protiv ovakvih zakona i ovakvih rešenja, jer svako od nas će da se vrati odakle je došao, koga su birali građani Republike Srbije, i moraće davati odgovore u januaru, februaru, decembru, u toku zime, zašto je struja toliko skupa u Republici Srbiji.
Znamo da smo proizvođači električne energije i da imamo dovoljno mogućnosti da našim potrošačima i našim građanima učinimo jeftiniju struju.
Po Poslovniku predlažem da prethodno utvrdite kvorum, pa ako ima kvoruma da nastavite, a ako nema kvoruma, već je vreme tu.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo bih ukazao na neke nelogičnosti i protivrečnosti koje se odnose na Predlog zakona o agenciji za licenciranje stečajnih upravnika i na primedbe o zakonu o stečajnom postupku.
Naime, u članu 3. Predloga zakona o agenciji za licenciranje stečajnih upravnika u stavu 1. tačka 4) predlaže se da agencija obavlja sledeće poslove ...
(Predsednik: To je sledeća tačka, nisu spojene.)
Znam. One su izuzetno u skladu, a u protivrečnosti sa Predlogom zakona o stečajnom postupku. U članu 3. Predloga se govori o tome koje poslove obavlja agencija; ti se poslovi ponavljaju u Predlogu zakona o stečajnom postupku. Gledano u sadržaju predloga i to u članu 3, šta radi agencija, kaže - vrši nadzor nad radom i prati razvoj profesije stečajnog upravnika.
U članu 12. zakona o stečajnom postupku govori se o tome šta radi stečajni sudija i koja su njegova ovlašćenja. Stečajni sudija, između ostalog, u stavu 1. tačka 7), obavlja poslove vršenja nadzora nad radom stečajnog upravnika.
Dakle, nije logično da organ uprave preuzima pravosudnu funkciju. To je moja primedba i mislim da ovo ovde ne bi trebalo da stoji, što se tiče agencije za licenciranje stečajnih upravnika, jer, kao što sam rekao, u članu 12. predlaže se da te poslove vrši stečajni sudija, što je sasvim prirodno i normalno.
Što se tiče člana 3. zakona o stečajnom postupku, procesne prirode je sledeća primedba. Primedba na ovaj član se odnosi na predlog koji nam normira da ako je postupak pokrenut na predlog poverioca koji u sudskom ili poreskom izvršnom postupku nije mogao namiriti svoje potraživanje, prethodni stečajni postupak se neće sprovesti, niti će se dokazivati da je stečajni dužnik prezadužen, već će se odmah pokrenuti stečajni postupak.
Mišljenja sam da dok se ne iscrpe sve mogućnosti da se u redovnom postupku, i to u izvršnom, sprovede izvršenje, ne bi trebalo pokretati stečajni postupak, zbog toga što stečajni postupak dosta košta i državu, i dužnike i poverioce. Dakle, treba iscrpiti sve mogućnosti, pa tek onda na kraju, kao nužno zlo, neka to bude pokretanje stečajnog postupka.
Što se tiče primedbi na član 6, treba brisati iz ovog predloga reči - ili pretežno. Radi se o slučajevima na koje se zakon ne primenjuje; između ostalog ovim predlogom zakona se predviđa - isključivo ili pretežno. SRS smatra da treba da stoji - isključivo finansiranje, a ni u kom slučaju - ili pretežno.
Ovo "pretežno" vodi ka odugovlačenju postupka, necelishodnosti i neefikasnosti. Ako bi ostao ovaj predlog "ili pretežno", onda bi se dogodilo u praksi da neki subjekti ne bi bili obuhvaćeni ovim zakonom.
Što se tiče procesnih primedbi na član 14. koji predviđa da agencija treba da vrši nadzor nad stečajnim upravnikom, to je u koliziji sa članom 12. tačka 7) Predloga zakona o stečajnom postupku, jer je tu predviđeno da nadzor nad radom stečajnih upravnika vrši stečajni sudija. Ni u kom slučaju ne može neko iz uprave da vrši kontrolu rada suda.
Tu se prepliću dve stvari. Dakle, kolizija je između člana 6. i člana 12. predloženog teksta zakona.
Što ste tiče primedbi na član 21, neprihvatljivo je da ministar određuje merila za nagradu stečajnih upravnika; postoji dosta merila na osnovu kojih bi trebalo odrediti visinu nagrade stečajnog upravnika. Nije to slučajno, jer u praksi se dešavalo da su stečajni upravnici nanosili velike štete preduzećima nad kojima je sprovođen stečaj.
Što se tiče člana 22, dame i gospodo narodni poslanici, nije jasno šta znači - prvo poverilačko ročište. Pre svega, potrebno je utvrditi na ročištu za ispitivanje potraživanja poverilaca njihovo pravo, pa tek onda formirati organe i izabrati skupštinu.
U članu 35. ovog predloga tačke 3) i 4) treba spojiti. Ne treba da stoji ovako kako je u ovom predlogu, iz razloga što se na ovaj način opet štiti neko ko ne bi smeo da ima prioritet u odnosu na poverioce. Ovde imate da red naplate potraživanja, znači, opet ide u korist države, a ne da poverilac i država imaju jednak položaj i jednak tretman.
Do sada smo imali dužnički lobi koji je bio zaštićen pre donošenja novog Zakona o izvršnom postupku, ali ovim ćemo opet uvesti jednu nepravdu, protivno Ustavu, i svi subjekti neće biti u istoj ravni, neće imati jednaka prava. U svakom slučaju država će imati prioritet za naplatu svojih potraživanja, ali mislim da ove tačke 3) i 4) treba spojiti i na taj način bi se neke stvari popravile u ovom članu.
U članu 88. stav 3. predlaže se da stečajni upravnik treba da podnese sudu i odboru poverilaca početni stečajni bilans sa izveštajem. Međutim, on to ne može, jer još ne postoji ni stečajni upravnik niti odbor poverilaca. Prethodno pitanje nije rešeno i on ne može biti ovde na ovom mestu, jer mu nije mesto, jer kao takav on još uvek i ne postoji.
Što se tiče člana 95, ovaj član treba brisati. Zašto? Rok mora biti prekluzivan. Ni u kom slučaju rokove ne treba produžavati ako hoćemo da postupak bude efikasan i da bude skraćen. Zato smatram da rok u zakonu mora biti prekluzivan i nikome ne treba dozvoliti da odugovlači u vođenju stečajnog postupka.
Što se tiče člana 111, posle pokretanja stečajnog postupka prestaju funkcije svih organa stečajnog dužnika, kao što su direktor, upravni odbor, skupština, nadzorni odbor itd. Samo stečajni upravnik u toj fazi preuzima ulogu svih organa stečajnog dužnika, što se odnosi na član 129. ovog zakona, jer svi ti organi prestaju i samo ostaje tada stečajni upravnik.
Dame i gospodo, to bi bilo što se tiče procesnih nedostataka u predlogu i jednog i drugog zakona. Mislim da bi ove primedbe koje sam izneo valjalo uneti, znači treba menjati, brisati; na taj način poboljšaće se tekst zakona, jer u praksi će biti u koliziji jedan sa drugim.
Prvo, zakon o agenciji za licenciranje stečajnih upravnika sa zakonom o stečajnom postupku, a isto tako pojedine odredbe i pojedini članovi biće međusobno u suprotnosti i tako ih u praksi nadležni organi neće moći ni primeniti. Hvala.