Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milanka Jevtović Vukojičić

Milanka Jevtović Vukojičić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, pred nama se danas nalaze dva vrlo važna zakonska rešenja, to su izmene i dopune Zakona o sprečavanju korupcije, kao i Predlog odluke o izmeni Odluke o Kodeksu ponašanja narodnih poslanika.

Najpre moram da istaknem da je Republika Srbija demokratska zemlja, da krupnim koracima se dešavaju demokratski procesi i da Republika Srbija u skladu sa strateškim opredeljenjem Vlade i predsednika Aleksandra Vučića teži da postane punopravna članica EU. Na putu priključivanja EU jedna od naših obaveza jeste i usklađivanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, ne samo radi EU, već pre svega iz razloga da bi naši građani živeli bolje, da bi naši građani bili zadovoljniji, da bi država postala 100% servis građana i radila isključivo u njihovom interesu i za boljitak životnog standarda svakog građanina.

Najpre moram da istaknem da 2012. godine dolazeći na vlast SNS kao jedno od svojih prioriteta, gotovo prioritet broj jedan, iznela je odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije, odnosno nultu toleranciju na korupciju. Zašto smo to uradili? Zato što je zemlja punih 12 godina, do 2012. godine, bila ogrezla u kriminalu i korupciji i to od predstavnika najviše izvršne vlasti.

Zašto je korupcija opasna? Opasna je zato što je u direktnoj vezi sa povećanjem siromaštva građana Republike Srbije i sa ličnim bogaćenjem malog broja pojedinaca, uglavnom onih koji su vršili izvršnu vlast, a to su Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Boris Tadić i ostalo društvo tajkunskog žutog preduzeća .

Još je Verica Barać, nadovezaću se na govor mog uvaženog kolege Kesara, ukazivala da leglo korupcije u Republici Srbiji leži u stvari u izvršnoj vlasti, odnosno u Vladi.

Verica Barać je ukazivala da izvršna vlast u Republici Srbiji kontroliše u potpunosti medije, da u potpunosti kontroliše pravosuđe, odnosno da su i mediji i pravosuđe potpuno zarobljeni od strane izvršne vlasti.

Verica Barać takođe je ukazivala na sporne privatizacije, odnosno na sva ona činjenja i na sva ona nedela žute korumpirane vlasti oličene u liku i delu Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića u zatvaranju i stavljanju katanaca na hiljade i hiljade fabrika, otpuštanju preko 400 hiljada radnika na ulice, o tome da je nezaposlenost bila gotovo najveća u Evropi, iznosila je oko 26% i inflacija je bila dvocifrena. Gotovo da građani nisu mogli da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe.

Sem toga, u vreme vršenja vlast Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića moram da napomenem da zbog toga što su ljudi ostajali bez posla, zato što su im katanci stavljani na fabrike i njihova deca su ispaštala na taj način što zbog neprimanja plata i zbog neplaćanja doprinosa i poreza njihova deca nisu imala zdravstvenu zaštitu. Tako da žuto tajkunsko preduzeće predvođeno Draganom Đilasom nije prezalo ni od ugrožavanja osnovnih ljudskih prava pre svega dece, a tu i osnovnog ljudskog prava, a to je pravo na zdravlje i pravilan i kontinuiran psihofizički razvoj dece.

Takođe moram da napomenem da je MMF videvši s kim ima posla do 2012. godine glavom bez obzira 2011. godine otišao iz Srbije. Nikakvih investicija nije bilo jer jednostavno niko nije mogao imati poverenje u vlast koja u svojoj biti i u svojoj suštini jeste korumpirana.

Od 2012. godine do sada doneli smo mnogo zakona koji su antikoruptivni, koji u svojoj srži i suštini imaju taj elemenat antikoruptivnosti. Jedan od zakona koje smo doneli sem Zakona o sprečavanju korupcije je takođe Zakon o poreklu imovine, Zakon o lobiranju, Zakon o političkim strankama i drugi zakoni.

Bivša vlast predvođena Draganom Đilasom, Vukom Jeremićem, uništila je pravosudni sistem do te mere – pravosuđe jeste jedan od stubova i oslonaca svake države i pravosuđe jeste osnova za pravdu svakog građanina da od 137 osnovnih sudova te osnovne sudove sveli su na samo 37, tako da je dostupnost pravdi običnom čoveku, običnom građaninu učili dalekom i gotovo nedostižnom. Još jedna stvar, direktno su udarili na dostojanstvo, čast i ponos sudija onog dana kada su njih hiljadu, i sudija i tužioca, samo u jednom danu bez ikakvog obrazloženja ostavili bez posla.

Moram da istaknem da zakon koji se odnosi na izmene i dopune Zakona o sprečavanju korupcije je vrlo značajan zato što on precizno definiše pojedine, odnosno dopunjuje jedine zakonske odredbe.

To su zakonske odredbe koje se odnose na sam pojam korupcije. Zatim, zakonska odredba koja se odnosi na dodatni uslov za direktora Agencije za sprečavanje korupcije, a to je da mora da ima posebna znanja, iskustva i dodatne obuke u oblasti sprečavanja i borbe protiv korupcije. Zatim se dopunjuju odredbe koje se tiču pomoćnika direktora, da on može da obavlja dužnost do izbora novog direktora, odnosno definiše se uloga vršioca dužnosti direktora.

Ono što je značajno jeste da se pooštravaju prekršajne kazne za sve one funkcionere koji ne podnose u zakonskom roku, ne odazivaju se na poziv Agencije. Te prekršajne kazne su dvostruko povećanje, a takođe postoji krivična odgovornost za neprijavljivanje imovine prihoda i ta krivična odgovornost se odnosi na to da je zaprećena kazna zatvora od šest meseci do pet godina.

Ono što moram da istaknem, da za razliku od 2012. godine, danas je Srbija jedno veliko gradilište, danas se u Srbiji radi i gradi. Danas gotovo u svakoj opštini, u svakoj lokalnoj samoupravi su otvorene nove fabrike, ljudi se zapošljavaju, nezaposlenost je smanjena. Javni dug je takođe smanjen, što znači da ne zadužujemo našu decu, ne zadužujemo buduće generacije i gotovo da nema dana kada predsednik Aleksandar Vučić u nekoj opštini ili u nekom gradu ne otvori novu fabriku. To znači da investitori imaju poverenja u našu zemlju, imaju poverenja u stabilnost naše zemlje, imaju poverenja u efikasan rad institucija, jer nemačke kompanije sigurno ne bi otvarale svoje fabrike i zapošljavale naše ljude, a njih danas 72.000 radi u nemačkim kompanijama. Broj radnika 2014. godine koji je radio u nemačkim kompanijama je bio svega 17.000.

Takođe, švajcarske firme dolaze u Srbiju, otvaraju se, zapošljavaju se naši radnici. Japanske firme, a gotovo najpoznatija u svetu „Tajers“, postavljen je kamen temeljac i treba da se otvori u Inđiji. Sve to se ne bi radilo da stranci nemaju poverenja i u institucije, ali i u politiku mira i stabilnosti koju predvodi Aleksandar Vučić. Za sve one koji bi danas da se dočepaju vlasti, a ti koji bi danas da se dočepaju vlasti, vladali su do 2012. godine, to su Đilas, Jeremić, Tadić, moraju da znaju, vrhovni sudija svim političkim partijama je jedino narod na slobodnim izborima. Taj narod veruje politici rada, rezultata, politici Aleksandra Vučića i to je na predsedničkim izborima u dvomilionskom broju pokazao.

Prema tome, oni koji su bili korumpirani do 2012. godine, oni koji su pljačkali svoj narod, a bogatili svoje lične džepove, moraju otići na smetlište istorije, jer njima nema mesta u ovoj i ovakvoj Srbiji. Srbija je zemlja pristojnih ljudi, Srbija zna i pamti, Srbija vidi ko radi u njenom interesu svakog dana, ko se bori za svako radno mesto, ko se bori za mir i stabilnost, ko donosi prosperitet i budućnost našoj deci, a to je politika Aleksandra Vučića. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva na svojoj sednici razmatrao je Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Savezne Republike Nemačke o ratnim memorijalima.

Na svojoj sednici Odbor je usvojio Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma i predložio Narodnoj skupštini njegovo usvajanje, pre svega, polazeći od politike predsednika Aleksandra Vučića, od politike Vlade Republike Srbije da je za srpski narod i te kako važno čuvanje kulture sećanja, jer onaj narod koji nema kulturu sećanja nema ni snagu u budućnosti.

Naša je obaveza da čuvamo od zaborava sva ona stratišta i sva ona mesta na kome su srpski vojnici izgubili živote u ratovima boreći se za svoju otadžbinu i boreći se za svoju slobodu. Kosti srpskih vojnika počev od Balkanskih ratova do Drugog svetskog rata rasuti su ne samo u ovoj zemlji, već su rasuti i na teritoriji bivših republika, nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali su rasuti i po mnogim zemljama širom sveta. Kosti naših boraca, naših junaka, naših heroja kojima se mi ponosimo nalaze se u 43 zemlje sveta na 680 različitih lokaliteta.

Moram da istaknem da je ovaj sporazum u stvari jedno opredeljenje Vlade i naravno opredeljenje predsednika Republike Aleksandra Vučića za uspostavljanjem još boljih odnosa između Republike Srbije i Savezne Republike Nemačke. Došlo je vreme da posle 76 godina popišemo sve one žrtve, srpske žrtve koje su stradale na teritoriji Savezne Republike Nemačke tokom ratnih dešavanja kako vojne i civilne. Takođe, Nemci će biti u mogućnosti da otvore nemački ratni memorijal i popišu stradanje vojnih i civilnih lica tokom dešavanja na području Republike Srbije.

Takođe, želim da istaknem da ovaj sporazum taksativno navodi sve one aktivnosti koje će biti rađene, sve one procedure između Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja i Narodnog saveza Republike Nemačke za čuvanje nemačkih grobalja. Sem tih procedura vrlo je važno što će doći do razmena informacija i razmene spiskova između svih memorijala koji se nalaze na teritoriji Savezne Republike Nemačke i podataka koji se nalaze u nemačkim stradanjima, koji se nalaze na teritoriji Republike Srbije, ali i te kako je važno i popisivanje svih imena i žrtava koji su stradali u ratnim dešavanjima bilo srpskih, bilo nemačkih, bilo vojnih, bilo civilnih lica.

Ovde takođe moram da naglasim vrlo značajan aneks ugovora koji se odnosi na ovaj sporazum i to onaj deo koji se odnosi na popis stradanja nemačkih oružanih snaga tokom ratova na teritoriji Republike Srbije, da će se ti spiskovi pre upisivanja njihovih imena, dostavljati Ministarstvu za rad, boračka i socijalna pitanja, a nakon provere, ta provera će trajati četiri meseca, Ministarstvo za rad dostavljaće Narodnom savezu i naravno imena na nadgrobnim spomenicima, na nadgrobnim pločama biće upisana ona, gde postoje rezerve, biće upisana uz obostranu saglasnost.

Naša je obaveza da trajno čuvamo sećanje na sve stradale borce. Srbija je u toku dva svetska rata bila na strani antifašizma, Srbija nije dočekivala okupatore cvećem, to su činile neke druge države u našem susedstvu. Država se borila na strani antifašizma i u toj borbi stradao je veliki broj srpskih vojnika, ali nažalost i veliki broj srpski civila.

Moram da istaknem da je trebalo da prođe više od 40 godina, da dolaskom SNS se u stvari prvi put usvoji i donese zakon 2018. godine, Zakon o ratnim memorijalima koji se odnosi na ratne memorijale i u Republici Srbiji, ali i u inostranstvu. Ono što je veliki značaj ovog zakona, inače u skladu sa ovim zakonom je i potvrđivanje ovog sporazuma, to je da će biti uspostavljena jedinstvena evidencija svih poginulih i stradalih od prvog Balkanskog rata, odnosno od 1912. godine.

Srbija nema čega da se stidi. Prestalo je vreme ćutanja, prestalo je vreme ćutanja i prelaženja preko toga da su Srbi uvek za nešto krivi. To ćutanje je prekinuo naš predsednik Aleksandar Vučić, Vlada Republike Srbije u tome ga podržava, jer Srbi nemaju čega da se stide. Srbi imaju slavnu i herojsku istoriju, srpski vojnici uvek su branili svoje ognjište i svoj prag i uvek su bili na strani antifašizma.

Moram da pomenem da su kosti srpskih vojnika, srpskih boraca, već sam rekla da su rasuti po čitavom svetu, ali moram da pomenem da se srpsko vojničko groblje nalazi i u Tunisu, 1.200 kaplara gvozdenog puka tamo je večno ostavilo svoj život. Naravno, srpsko vojničko groblje u Tunisu nalazi se zahvaljujući ovoj Vladi u dobrom stanju. Ono je rekonstruisano i obnovljeno i to je mesto stradanja, ali i mesto našeg sećanja na naše slavne pretke.

Zemlje koje zaborave svoju prošlost i koji zaborave svoje pretke, zaboravili su i svoju budućnost.

Mi nemamo prava na to i politika SNS, politika Aleksandra Vučića i Vlade Republike Srbije upravo ide u tom pravcu.

Predlažem Narodnoj skupštini da u danu za glasanje glasamo za potvrđivanje Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Nemačke o ratnim memorijalima. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, Srbija zna i pamti. Srbija želi da zna svako stratište i svako grobno mesto u kome su stradali srpski vojnici, ali i civilne žrtve rata, boreći se za slobodu naše otadžbine. Srbija zna i pamti, ne radi osvete, već da se nikada i nikome takvi zločini, kao što su počinjeni na srpskim narodom, ne bi ponovili, da nikada ni jedno dete ne bude ubijeno na najmonstruozniji način, samo zato što je srpsko. Politika Vlade, politika predsednika Aleksandra Vučića, je politika mira, politika stabilnosti i možda najjača poruka mira je poruka koju je Aleksandar Vučić uputio građanima Srbije, a to je da on ne želi da ni jednog vojnika svojoj majci vrati u kovčegu.

To je sasvim dovoljan pokazatelj da je Srbija čvrsto opredeljena i rešena za mir i stabilnost kako u Srbiji, tako i u čitavom regionu, ali naravno, svi moraju da znaju da se stradanja Srba, „Oluje“ i novi pogromi nikada više neće dozvoliti, jer Srbija jeste mala, ali danas je i te kako snažna zemlja.

Ono što moram da istaknem, a tiče se sporazuma, pre svega između Vlade Republike Srbije i Vlade Savezne Republike Nemačke, o ratnim memorijalima, to je da bez obzira što smo bili na različitim stranama, Nemci su izrazili pokajanje i suočili se sa onim što su njihovi preci činili.

Postoji jedna država na Balkanu, nekada smo bili u zajedničkoj državi, Saveznoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, koja se nikada nije suočila sa žrtvama koje je počinila, i to u vreme Drugog svetskog rata, kao saradnik fašizma i fašističkog okupatora na prostoru Nezavisne Države Hrvatske.

Ponovo ću se vratiti na stradanje naših vojnika u Prvom svetskom ratu, na njihovo odvođenje kao ratne zarobljenike u druge logore, pre svega u Nemačku, pošto se o tom sporazumu radi, i moram da navedem, ovlašćeni predstavnik SNS govorio je o Srpskom vojničkom groblju u Ulmu, a ja ću govoriti o koncentracionom logoru koje se nalazi nadomak Ulma, u Kubergu, gde su zatvarani srpski ratni zarobljenici iz Prvog svetskog rata, koji su dovođeni sa ratišta i uglavnom su pripadali Drinskoj, Moravskoj i Timočkoj diviziji, ali sem ratnih zarobljenika, dovoženi su i žene, deca i starci. To je bilo mučilište i za Srbe i za Ruse. Stradao je veliki broj naših vojnika i civilnih lica, ali se tačno znaju imena 146 lica koja su zauvek ostala na groblju, na nekadašnjem logoru u Kubergu.

Takođe, moram da istaknem da su taj spomenik, kao spomenik na sećanje na žrtve srpskih zarobljenika, podigli u stvari njihovi drugovi.

Takođe, moram da istaknem da u Prvom svetskom ratu su u logore, u Nemačku, odvođene i žene i deca i starci, da su Dunavom, rekom koja danas spaja mnoge evropske države odvoženi kako ratni zarobljenici, tako i civili.

Takođe, moram da istaknem da su u Drugom svetskom ratu iz logora takođe odvođeni ratni zarobljenici, ali i civili u marvenim stočnim vozovima. Mnogi od tih zarobljenika nisu ni stizali na odredište, već su gubili živote od žeći, od izgladnjivanja, od prenatrpanosti, od bolesti u samim vozovima. Veliki broj njihovih kostiju ostao je na prostoru Savezne Republike Nemačke.

Naravno da je ovaj sporazum itekako važan da bismo se sećali, da bismo pamtili, kako nam se takve stvari više nikada ne bi ponovile.

Ali, na prostoru NDH tokom Drugog svetskog rata postojao je logor Jasenovac, koncentracioni logor u kome je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Izraelski istoričar Grajf, inače poznat za izučavanje holokausta, napisao je knjigu "Jasenovac, Aušvic Balkana". To dovoljno govori o istrebljenju i Srba i Jevreja i Roma.

Jasenovac je najveći podzemni grad stradanja srpskog, jevrejskog i romskog naroda u Drugom svetskom ratu. Doktor Grajf je u svojoj knjizi opisao 57 načina mučenja, zlostavljanja i torture nad zarobljenicima Srbima, Jevrejima i Romima. Najpotresnija su svedočenja i načini opisivanja mučenja srpske dece. Između ostalog, u NDH u Jasenovcu ustaše su zlostavljale, odnosno ubijale decu na taj način što su im lomili lobanje udaranjem dečijih glava o zid. Mučili su decu i na taj način što su ih nabijali na bajonete pred očima majki. Mučili su decu i na taj način onu malu, sasvim malu, gotovo bebe, stavljajući ih u furune kako bi izgorela. Mučili su decu tako što su ih žive trpali u kreč kako bi sagoreli.

Ima li većih monstruoznih radnji, većih zločina i većeg genocida od onog što su ustaše u NDH radili tokom Drugog svetskog rata u koncentracionom logoru Jasenovac?

Nigde u zemljama koje su bile saradnice fašističke Nemačke nisu postojali koncentracioni logori za decu. Jedini koncentracioni logori za decu su postojali na području NDH i u tim logorima živote je izgubilo više desetina hiljada dece. Nikada Hrvati za to nisu iskazali pokajanje. Naprotiv, oni žele da taj broj žrtava umanje.

Prema popisu Zemaljske komisije, odmah posle Drugog svetskog rata, u Jasenovcu, koncentracionom logoru, u kome je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima, ubijeno je najmanje 700.000 ljudi, od toga najveći broj Srba.

Veliko stratište srpskog naroda u okviru Jasenovačkog logora nalazi se u Donjoj Gradini, gde je ubijeno oko 360.000 ljudi, uglavnom Srba, od toga 20.000 dece.

Moram da napomenem da je u selima Potkozarja, Kozarskoj Dubici i drugim selima trebalo da prođe čitavih 20 godina kako bi prvi vojnik stasao da ide u vojnike, jer ustaše na prostoru NDH ubijali su sve što je srpsko od deteta, žena, staraca. Ženama koje su bile trudne vadili su fetus iz stomaka, a zatim su ušivali u utrobu mrtve pacove. Zlo, zločin, genocid.

Moram da kažem da je Jasenovac dugo decenija bio pokriven nekim velom ćutanja, kao da su žrtve, a to su Srbi, Jevreji i Romi, trebale da ćute radi nekog mira. I ćutali su. Prvi koji je o ovome javno progovorio je predsednik Republike Aleksandar Vučić. Prvi koji je o ovom stradanju progovorio na pravi način, o stradanju koje je nezabeleženo u Drugom svetskom ratu, jer ponovo kažem, nigde nisu postojali koncentracioni logori za decu sem na području NDH, je upravo predsednik Aleksandar Vučić.

Upravo da se zna, da se pamti, da naša deca uče da je nekada jedan narod, mada nisam sigurna ni da ustaše pripadaju ljudskom rodu, učinio takav pomor jednog drugog naroda, dece, žena, a samo zato što imaju srpsko ime i prezime.

Danas se predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić sastao sa srpskim patrijarhom i dogovoreno je da na području Donje Gradine, jednom od najvećih stratišta u okviru logora Jasenovac, bude izgrađen memorijalni centar kao opomena i kao mesto na koje će odlaziti, i učiti, i znati šta se dešavalo našem narodu tokom Drugog svetskog rata.

Dvadeseti vek bio je obeležen i mnogim drugim stradanjima srpskog naroda. U akciji „Oluja“ sa prostora Hrvatske devedesetih godina u jednom danu proterano je 250 hiljada Srba, četiri hiljade je poginulo, a u traktorskim kolonama, na traktorima bila su deca koja su spašavala svoje majke, svoje bake, svoju braću i sestre, koja su morala da voze te traktore, jer su im ustaše pobile očeve, stričeve, ujake, sve muške glave.

Svake godine, kao pomen na žrtve u akciji „Oluja“, taj dan obeležavamo kao dan sećanja, dan bola i patnje, za razliku od Hrvatske koja taj dan slavi kao dan pobede. Pobede ne znam čega, jer je jedan čitav narod koji je inače bio konstitutivni narod u Republici Hrvatskoj proteran sa svojih vekovnih ognjišta, samo zato što imaju srpsko ime i prezime.

Kada su u pitanju dalja stradanja našeg naroda, njih je zbilja u 20. veku bilo puno. Moram da napomenem i stradanje našeg naroda tokom zločinačkog bombardovanja 1999. godine od strane NATO pakta, koje je trajalo 78 dana. Za tih 78 dana svakog dana iz vazduha, iz nevidljivih bombardera stradalo je i bilo ubijano po jedno dete. Deca su ubijana na noši, deca su ubijana u zagrljaju roditelja. To je ono što će sigurno ostati zabeleženo u našoj istoriji, ali ni toga se niko nije setio da oda počast svim onim stradalim tokom NATO agresije do našeg predsednika Aleksandra Vučića.

Niko se nije setio ni 107 vojnika sa Košara koji su imali 24 godine, a koji su između smrti za svoju otadžbinu i života birali smrt za otadžbinu. Prethodne vlasti su se njih stidele. Jedino predsednik Aleksandar Vučić, ova Vlada, svake godine, takođe, prilikom obeležavanja godišnjice NATO agresije poziva i preživele junake sa Košara, jer su oni najbolji deo nas.

Naravno, poruka ovog sporazuma svakako jeste dalje unapređenje bilateralnih odnosa između Srbije i Savezne Republike Nemačke, ali moram da istaknem još jednu činjenicu koja nije zapamćena u istoriji vojničkog ratovanja, a to je da je neprijatelj podigao neprijatelju spomenik. Naime, u Prvom svetskom ratu nemački vojskovođa Makenzen podigao je spomenik srpskim vojnicima, braniocima Beograda, njih 36, koji su dva dana i dve noći čuvali druge branioce Beograda kako bi se izvukli iz Beograda, a njih 36 sa još dva britanska i jednim francuskim vojnikom položili su život za odbranu Beograda.

Nemački vojskovođa, kada je obišao mesto na kome su svi srpski vojnici stradali i gde je ubijeno i 200 nemačkih vojnika, rekao je da je o takvoj vojsci učio i čitao samo u bajkama. Na spomeniku koji je podignut srpskim borcima piše da je podignut srpskim junacima.

Istoriju moramo da znamo, sa istorije moramo da skinemo prašinu, istorija je deo i sadašnjosti i naše budućnosti. Mi smo opredeljeni za mir i krupnim koracima koračamo u budućnost, kako se nikada ne bi desilo da naš narod ponovo strada. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvažena ministarko, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, pred nama se danas nalazi jedan sistemski nov zakon, to je Zakon o zaštiti potrošača.

U fokusu SNS, u fokusu poslaničke grupe „Aleksandar Vučić – Za našu decu“ je zaštita najboljeg interesa svakog građanina Republike Srbije u bilo kojoj ulozi se on pojavljuje. Ovde se radi, naravno, o zaštiti pomoći potrošačima, građanima Republike Srbije koji se nalaze u ulozi potrošača.

Moram da istaknem da je Srbija ekonomski napredovala i zahvaljujući ekonomskom napretku tržište se razvijalo, a zaštita potrošača i najbolji način zaštite potrošača u stvari ukazuje da konkurencija mora da bude zdrava, da posluje na zakonskim osnovama i da bude fer i korektna.

Konkurencija, zdrava tržišna konkurencija i te kako je značajna sa aspekta privrednog rasta i razvoja, a Republika Srbija, zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije iz godine u godinu krupnim koracima beleži ekonomski rast i napredak i beleži bolji životni standard svakog građanina Republike Srbije.

Ono što najpre želim da ukažem, to je da je u ovom zakonu prethodila jedna široka javna rasprava, da su u predlog i donošenje ovog zakona bile uključene organizacije, odnosno udruženja potrošača i savezi, da je bila uključena Privredna komora, da je predlog zakona razmatrao i skupštinski Odbor za privredu, da su bili uključeni profesori pravnih fakulteta i druge relevantne institucije i da su svi oni prigovori i primedbe, koji su bili opravdani, ušli i postali sastavni deo zakona.

Ono što je ključna izmena u ovom zakonu odnosi se u stvari na zaštitu potrošača i to na zaštitu potrošača kroz učestvovanje u vansudskom posredovanju. Zašto je to važno sa aspekta potrošača? To je važno zato što potrošači više neće morati da pokreću sudske sporove, niti da se izlažu bespotrebnim troškovima, jer je kroz ovaj zakon nametnuta obaveza trgovcima da učestvuju u vansudskom posredovanju i da u stvari postignu dogovor sa potrošačem, odnosno kupcem tih proizvoda.

Moram da istaknem da Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija pomaže i nevladinu organizaciju, udruženja potrošača i to kroz dodeljivanje finansijskih sredstava za sve one projekte koji su od javnog interesa i tiču se zaštite potrošača.

Takođe, moram da istaknem da će Ministarstvo trgovine, odnosno Vlada Republike Srbije je opredelila već od 2020. godine i novčana sredstva za rad tela koja će sprovoditi postupke posredovanja i to je za 2020. godinu pet miliona, za 2021. godinu osam miliona i 2022. godinu deset miliona dinara. To je i te kako značajno sa aspekta potrošača zato što neće morati da se izlažu dodatnim troškovima, kao naravno značajno je i sa aspekta trgovaca.

Moram da istaknem da je ukupno udruženja za zaštitu potrošača u Srbiji registrovano 90. Nalaze se u APR-u, 24 se nalaze i u Ministarstvu trgovine i moram da istaknem da se sedam udruženja potrošača sa Zlatiborskog okruga takođe nalaze na evidenciji i Ministarstva trgovine.

Takođe, moram da istaknem da su data veća ovlašćenja inspekciji, a posebno, i to je naravno usmereno ka jednom jedinom cilju, a to je zaštita potrošača da prema trgovcima, odnosno pružaocima usluga mogu da izreknu prekršajni nalog što znači da se naplata može izvršiti odmah na licu mesta kako se ne bi odlazilo na sud i kako ne bi sudski sporovi trajali predugo, a naravno predugi sudski sporovi samo idu na štetu potrošača.

Ono što želim da istaknem, da u jednom delu ovog zakona odnosi se i na Ministarstvo pravde koje će voditi urednu evidenciju o svim potrošačkim sporovima na taj način što će sudovi biti u obavezi da dostavljaju izveštaje do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu o svim potrošačkim sporovima, o dužini njihovog trajanja i naravno o broju završenih sudskih postupaka.

Takođe, želim da isteknem da Srbija u svakom pogledu bez obzira na pandemiju Kovida, na gotovo najveću svetsku ekonomsku krizu, u ekonomsku smislu napreduje. To se odražava i kroz stanje javnog duga, koje iznosi 55,2% danas. Moram da istaknem da u vreme žutog tajkunskog preduzeća Dragana Đilasa koji ništa drugo nisu znali da rade nego da proizvode javni dug, javni dug je iznosio 79%.

Moram takođe da istaknem da je Srbija tokom 2021. godine, bez obzira na pandemiju Kovida jedna od retkih zemalja u svetu koja je povećala minimalnu zaradu, koja je povećala neoporezivi deo zarade za poslodavce, koja je povećala penzije za 5,9%, koja je povećala plate. Znači, Vlada Republike Srbije i predsednik Aleksandar Vučić i te kako brinu o građanima i država čini sve da pomogne i građanima i privredi.

Osam milijardi evra država Srbija je uložila u tri paketa pomoći i podrške i građanima i privredi i to priznaje čitav svet i MMF i Svetska banka i Međunarodna organizacija rada koja kaže da je Republika Srbija imala najizdašnije i najsveobuhvatnije mere pomoći građanima i privredi i čak da je stopa siromaštva u Srbiji smanjena bez obzira na pandemiju Kovida.

U vreme tajkuna Dragana Đilasa i u vreme žutog pljačkaškog preduzeća za 12 godina ojadili su građane, državu i privredu za 100 milijardi evra. Samo Dragan Đilas u Beogradu, kao gradonačelnik, ojadio je budžet Beograda za milijardu i 200 miliona dinara, a svoje privatne džepove napunio sa 619 miliona evra. Zamislite, tajkun Dragan Đilas i naravno njegov drugar Šolak ne libe se da pored potrošačku korpu 2010. i 2020. godine. Sramota je što to uopšte rade jer narod zna i pamti.

Roditelji znaju da su u vreme Dragana Đilasa 400.000 ljudi ostalo bez posla, da su u prodavnice išli da bi za doručak na crtu kupili jedno jaje za doručak svojoj deci, da je 25,9% ljudi bilo nezaposleno. Danas je taj broj jednocifren. Da su ugasili, zatvorili sve fabrike koje su postojale u Srbiji, rasprodali, opljačkali. Iz fabrika su čak iznošeni i delovi mašina.

Danas se Srbija radi i gradi. Nigde se više ne radi u ovom delu Evrope, a sigurno ni u Evropi, nego u Srbiji. Srbija je danas jedno veliko gradilište. Ukupni stranih investicija danas imamo 2 milijarde i 600 miliona evra. Po tome smo lider. Znači, investitori imaju poverenja u rad Vlade Republike Srbije, imaju poverenja u politiku Aleksandra Vučića. Zato su ovde njihova ulaganja velika. Samo u nemačkim kompanijama danas radi 72.000 radnika, a 2014. godine broj zaposlenih u nemačkim kompanijama bio je 17.000.

Tu bezočnu laž koju su Dragan Đilas i Šolak objavili odnosi se da je prosečna potrošačka korpa u 2010. godini, znači u vreme žute najkunske vlasti, u vreme kada je MMF videći s ima posla iz Srbije pobegao glavom bez obzira, oni tvrde u tom listu da je potrošačka korpa u 2010. godini bila 32.000 dinara. Stvarna potrošačka korpa je bila 54.000 dinara. Znači, oni ne lažu na malo, oni lažu na veliko. Lažu sve. Svaka njihova izgovorena reč je laž, jer oni politike nemaju. Oni su mrzitelji svega naprednog u Srbiji, mrzitelji su dece, mrzitelji su dece pre svega našeg predsednika Aleksandra Vučića, ali mrzitelji su sigurno i sve druge dece. Oni jedino vole svoje privatne džepove i svoj keš na razno-raznim destinacijama rasutim po svetu.

Narod Srbije zna i pamti i zato laž, prevara, manipulacija, pljačka nikada neće dobiti podršku naroda. Oni su već poslati na smetlište istorije da se koprcaju i valjaju u sopstvenom blatu.

Aleksandar Vučić svakog dana živi i radi za Srbiju i bolji život građana Srbije. To narod, takođe, vidi i zna i zato politika Aleksandra Vučića nema alternativu, radi budućnosti, radi sve naše dece. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarsko sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, strateško opredeljenje Vlade Republike Srbije i naše zemlje, svakako jeste članstvo u EU.

To naše strateško opredeljenje podrazumeva naravno i prilagođavanje zakonodavnog okvira, sa preporukama i zakonodavstvom EU.

I, ne samo to, ne usaglašavamo mi naše zakonodavstvo samo radi članstva u EU, mi naše zakonodavstvo usaglašavamo da bi bilo brže, efikasnije, odgovornije, profesionalnije u odnosu na građane i privredu.

Brzo, efikasno i odgovorno pravosuđe, znači boljitak za svakog građanina Republike Srbije, ali boljitak i za privredne subjekte, za stvaranje povoljnog privrednog ambijenta, za nove investicije, za nove plate, za nove penzije.

Ono što bih takođe istakla, to je da 2012. godine, kada je Srpska napredna stranka preuzela vlast jedan od strateških opredeljenja, gotovo opredeljenje broj jedan bila je odlučna borba protiv kriminala i korupcije i nulta tolerancija na kriminal i korupciju.

Od toga se sve ove godine nije odustalo, pa je tako planom „Srbija 2020 – 2025“ koju je prezentovao predsednik republike, Aleksandar Vučić, a koji je Vlada prihvatila, od šest ciljeva koji su stavljeni kao prioriteti jedan od ciljeva je odlučna borba protiv mafije i protiv korupcije.

Tu hrabrost niko pre Aleksandra Vučića nije imao i nije osetio potrebu da mapira kao jedno od načina na koji Srbija mora da se bori, jer mafija i korupcija kao rak rana, razaraju i uništavaju svako društvo, a time uništavaju i bolji život i kvalitet života svakog građanina Republike Srbije.

S obzirom da je politika poslaničke grupe Aleksandar Vučić – Za našu decu i predsednika republike Aleksandra Vučića, borba svakodnevna za bolji kvalitet života, svakog građanina Republike Srbije, to će svakako i ova zakonska opredeljenja ići u prilog tome.

Moram da istaknem da je Ministarstvo unutrašnjih poslova, u saradnji sa BIA, u saradnji sa Tužilaštvom zadalo jedan od odlučujućih udaraca kriminalnoj mafijaškoj grupi, Veljko Belivuk. Toj mafijaškoj grupi, tim krvolocima koji su klali druge ljude na jedan impresivan način u isto vreme, na više različitih lokacija, svi su pohapšeni. Oni koji su nađeni zatvoreni su, njima svako jeste mesto među rešetkama. Očekujemo da će nadležni državni organi u skladu sa zakonom, a tu mislim i na Tužilaštvo i na pravosuđe, doneti adekvatne presude, odnosno presude zasnovane na činjenicama.

Ono što smo, pre nekoliko dana videli na televiziji, zbilja jeste strašno, zbilja jeste zastrašujuće, šta je ta grupa krvoloka radila, ali moram da istaknem da je to i te kako značajno, jer građani treba da znaju sa kakvom grupom, mafijaškom grupom, sa kakvim koljačkim klanom je bila suočena naša država.

Zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti da da podršku svim državnim organima, da rade svoj posao u skladu sa zakonom i da se obračunaju sa mafijom i kriminalom, a to je pre svega podrška Aleksandra Vučića, sa tom borbom se i te kako počelo.

Žuti pljačkaši i tajkuni, oličeni u liku i nedelima Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića, tokom reforme pravosuđa koju su izneli 2009. godine, kada su hiljadu sudija i tužilaca ostavili u jednom danu bez posla, bez ikakvog obrazloženja, oštetili građane Srbije za 45 miliona evra.

Ne samo to, oni su lagali, ministarka tadašnja pravde, Snežana Malović i predsednik Republike, naravno, u to vreme Boris Tadić, da su to reforme koje su bile neophodne i koje će doprineti unapređenju sudstva.

Moram da istaknem da je nakon tih reformi Srbija nazadovala za 22 mesta, bili smo zadnji u Evropi, jedino smo bili ispred nekih afričkih zemalja. Na tu katastrofalnu reformu pravosuđa ukazivala je i Venecijanska komisija, ukazivala je i Evropska unija koja je označila Srbiju kao zemlju najviše korumpiranu gde je korupcija sistemska i gde je korupcija podržavana od tadašnje žute tajkunske vlasti na čelu sa Draganom Đilasom, Vukom Jeremićem, Borisom Tadićem i ostalima.

Sem što su izvršili seču sudija, oni su imali i 24 spornih pljačkaških privatizacija gde su preko 400 radnika ostavili bez posla. U njihovo vreme desila se i akcija „Sablja“ nakon ubistva premijera Zorana Đinđića. U toj akciji „Sablja“ privedeno je 11.665 lica, od tih 11.665 lica mali broj njih je osuđen, a svi oni koji su policijski zatvoreni i zadržani u pritvoru ili zatvoru, tužili su državu za naknadu štete. Naravno, to ni Dragana Đilasa, ni Vuka Jeremića, žutu tajkunsku hobotnicu apsolutno nije zanimalo, jer su svu tu odštetu, u stvari platili građani Republike Srbije.

Moram da istaknem da je za ovo vreme ipak dosta promenjeno u pravosuđu u opšte. Najpre, želim da istaknem da je Vlada Republike Srbije od 2014. godine uložila velika sredstva za poboljšanje infrastrukturnih objekata i to, ne samo u Beogradu gde je potpuno rekonstruisana Palata Pravde, jedan od hramova pravde izgrađen sedamdesetih godina prošlog veka, nego rekonstruisala i potpuno izgradila i mnoge druge sudove širom Srbije. Tako je u Raškoj posle 40 godina iznikla prva zgrada, a to je u stvari Prekršajni sud u Raškoj.

Takođe moram da istaknem kada su u pitanju zatvori, izgrađen zatvor u Pančevu po najvišim evropskim standardima, takođe gradi se i zatvor u Kragujevcu i moram da istaknem i izgradnju Palate Pravde u Kragujevcu koja će objedinjavati 11 pravosudnih institucija.

Pored infrastrukturnih projekata, želim da istaknem i niz zakona koji su doneti u cilju sprečavanja i suzbijanja kriminala i korupcije. Jedan od tih zakona odnosi se i na Zakon o nadležnosti i organizaciji državnih organa u suzbijanju kriminala, terorizma i korupcije, gde su pri višim sudovima formirana specijalna odeljenja za borbu protiv korupcije.

Moram da istaknem da su u prošloj godini imali 2.000 predmeta, da je podignuto 973 optužnica, a da je 673 lica osuđeno. U ovom odeljenju za sprečavanje korupcije i te kako je važna finansijska istraga, odnosno praćenje tokovo novca.

Takođe moram da istaknem da smo usvojili i Zakon o poreklu imovine, čiji je osnovni cilj da se utvrdi poreklo između prihoda i stvarne imovine.

Očekujemo ne samo mi, nego i građani Srbije, da će nadležni državni organi, u skladu sa ovim zakonom, objasniti kako je Dragan Đilas u vreme vršenja vlasti stekao 619 miliona evra, kako je stekao novac na raznim računima po belosvetskim destinacijama i, naravno, kako je stekao 35 stanova koji se ne mere u metrima, nego u hektarima.

Punu podršku dajemo borbi svim nadležnim institucijama, a ovde konkretno mislim i na tužilaštvo i na sudstvo, u borbi protiv mafije, protiv kriminala.

Sudije i tužioci jesu nezavisni, ali su zavisni od Ustava i zakona. Srbija, predvođena Aleksandrom Vučićem, bori se za politiku mira i bezbednosti, ali i politiku bezbednosti i sigurnosti svakog građanina i politiku ekonomskog napretka Srbije.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, pred nama se danas nalaze dve izmene i dopune zakona i to izmene i dopune Zakona o prirodi i izmene i dopune Zakona o vodama.

Ono što najpre moram da kažem, to je da je zaštita i očuvanje prirode, očuvanje životne sredine u stvari borba za očuvanje kvalitetnog života i zdravlja stanovnika i naravno borba za bolji kvalitet života svakog građanina Republike Srbije.

Naravno, da je praćenjem Zakona o zaštiti prirode, uočeni su određeni nedostaci i ovim izmenama i dopunama zakona, ti nedostaci se na efikasan način otklanjaju.

Želim da istaknem nekoliko nedostataka koji se ovim predlogom zakona izmenama i dopunama Zakona o prirodi otklanjaju, a to je prvo, strogo poštovanje načela predostrožnosti što znači brzo, efikasno i odgovorno reagovanje Ministarstva za zaštitu životne sredine i ekologiju u svim onim situacijama kada preti opasnost, odnosno kada preti rizik po ugrožavanje posebno zaštićenih područja.

Takođe, bih htela posebno da pohvalim i to što je zabranjena izgradnja hidroelektrane u zaštićenim područjima prve kategorije, a u područjima druge i treće kategorije, to nije moguće uradi bez saglasnosti ne mišljenja, bez saglasnosti Ministarstva za ekologiju i za zaštitu životne sredine.

Takođe, u cilju veće participacije lokalnih samouprava svih predstavnika onih organizacija i komora koje se bave očuvanjem prirode i očuvanjem životne sredine predstavnika nevladinih organizacija na određenom lokalitetu, istakla bih savet korisnika koji takođe mogu da prate, upućuju sugestije i primedbe za sve one aktivnosti koje se odvijaju na njihovim područjima.

Međutim, ono što želim pre svega da istaknem to je da dolazim iz jugozapadnog dela Srbije iz opštine Priboj, i moram da istaknem da je kompletna jugozapadna Srbija u vreme vlasti žutih tajkuna Dragana Đilasa, Tadića, Jeremića, da su to bile opštine koje su se nazivale dolinama gladi, da je stanovništvo iz ovih opština masovno iseljavano, zato što su fabrike zatvarane, što nije bilo radnih mesta, o ekologiji tada pričati to je kao pričati u to vreme bilo kao pričati o svemirskom brodu.

Danas, naravno, zahvaljujući odgovornoj politici, ekonomskoj pre svega, Aleksandra Vučića, mi pokazujemo da smo potpuno zrelo i odgovorno društvo i da pitanju ekologije, prilazimo i te kako sa velikom ozbiljnošću i odgovornošću.

Ono što je za svaku pohvalu to je da više decenijski problem, a to je deponija nesanitarna u Stanjevini, nadomak Prijepolja, u stvari u Prijepolju, a na glavnom magistralnom putu koji vodi Beograd-južni Jadran, kao i na magistralnom putu koji vodi do manastira Mileševa, srednjovekovnog našeg manastira, u kome se nalazi freska koja je pod zaštitom Uneska „Belog anđela“ nalazila nesanitarna deponija.

U januaru mesecu ove godine, Limom je putovala velika količina otpada u pitanju je 10 hiljada kubnih metara otpada, ali zahvaljujući odgovornosti, brzom i efikasnom reagovanju Ministarstva za ekologiju i zaštitu životne sredine, otpad je prebačen u deponiju Duboko u Užice. Radilo se nekoliko dana, ali sem što je otpad sklonjen i deponija Stanjvine je potpuno sanirana. Danas je ona zasađena sa četinarima, zasađena travom i to će sigurno jednog dana biti jedan deo parka i služiti za odmor građana.

Ono što takođe želim da istaknem i da pohvalim, a to je da je ministarka za zaštitu životne sredine reagovala brzo i efikasno, naravno tražeći saradnju sa predstavnicima susednih zemalja, jer reka Lim izvire iz Crne Gore, teče kroz Srbiju i uliva se u BiH. Znači, tražila je saradnju kako do ovog više ne bi dolazilo.

Naravno, sem što je sanirana, Stanjevina, deponija Stanjevine, koja je vidljiva i koju svaki građanin može da vidi, to je nešto što se ne može staviti u džep, to je ogledalo ove Vlade, to je ogledalo odgovorne politike Aleksandra Vučića, to je na kraju krajeva delo i vašeg Ministarstva gospođo Vujović.

Moram da istaknem da su odobreni i projekti koji se tiču plutajućih brana, koje će služiti za sakupljanje otpada u iznosu od 70 miliona dinara za opštine Priboj i Prijepolje, ali takođe moram da istaknem da je Ministarstvo takođe sufinansiralo projekat za sanaciju zemljišta, za sanaciju od klizišta i to za opštine Priboj i Prijepolje, iznosu od 20,2 miliona dinara.

Kada je u pitanju transfer stanica, u Novoj Varoši, za nju je Ministarstvo opredelilo 160 miliona dinara, a privremeno će i deponija Druglići, koja se nalazi u Prijepolju, naravno, otvaranjem ove transfer stanice biti izmeštena ali ono o čemu se razmišlja, ova Vlada razmišlja strateški, i to je izgradnja deponije za opštine Priboj i Prijepolje, Nova Varoš i Sjenica, koja bi trebalo da košta negde oko 15 miliona evra.

Takođe moram da istaknem da ova Vlada odgovorna radi i na proširenju deponije Duboko u Užicu, kao i na sanaciji klizišta i u tom smislu, Ministarstvo je opredelilo 96 miliona evra, za proširenje deponije Duboko u Užicu.

U opštinu Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, kao i najjužnije jugozapadne opštine, u Republici Srbiji, ranije su dolazili političari u vreme Dragana Đilasa, Borisa Tadića, uglavnom dolazili u vreme kampanja, nešto slagali i od toga ništa nikada nije bilo urađeno.

Dakle, 21. maja ove godine, u posetu opštinama Priboj i Prijepolje, bio je i predsednik Aleksandar Vučić, i ono što moram da istaknem da je prvi put posle 40 godina, toga dana u jednom danu otvoren hotel u Priboju sa 4 zvezdice, inače, potpuno je rekonstruisan hotel koji je građen negde 50. tih godina prošlog veka. Takođe, u tom danu je otvorena i fabrika Nemačkog investitora, koja zapošljava 400 radnika, 70% radnika u toj fabrici su žene.

Takođe moram da istaknem da je Vlada uložila ogromna materijalna sredstva i u industrijsku zonu u Priboju, u kojoj danas radi oko 400 radnika, i ovi gradovi su preporođeni gradovi i mogu slobodno da kažem da je politika Aleksandra Vučića udahnula život i u Priboj i u Prijepolje i u Novu Varoš i u Sjenicu.

Sve ono što je obećao Aleksandar Vučić, on je ispunio.

Ono što moram da istaknem takođe, to je priljučak, odnosno mogućnost da se Priboj i Prijepolje i Nova Varoš, i Sjenica, priključe na gasovod, što će značiti i nova radna mesta, ali naravno i mnogo čistiji vazduh.

Takođe u Priboju, je zahvaljujući Kancelariji za javna ulaganja i kasnije kreditu, do kraja ove godine, treba da bude završena i toplana na biomasu koja će doprineti i znatnom smanjenju zagađenosti vazduha.

Dok ova Vlada, dok predsednik Aleksandar Vučić brinu o svim segmentima razvoja društva i o ekonomskom i o vojnom i zdravstvenom i o ekološkom i o socijalnom, nekadašnja vlast predvođena Draganom Đilasom, pljačkašem narodnih para, brinula je samo za sebe.

Sem što je Dragan Đilas uzurpirao na Košutnjaku prostor za izgradnju kuće Velikog brata, i što je od emitovanja prvog rijalitija, koje je on doveo u Srbiju i zgrnuo milione evra, i za sebe nakon završetka i uzimanja para u sopstvene džepove, građanima je ostavio samo smetlište.

Ja ću pokazati fotografiju, to je smetlište gde su mrtvi pacovi, gde su mišolovke, gde su razbacane stvari. Smetlište je ostavljao građanima, a svoje džepove je punio parama, narodnim parama.

Takođe moram da istaknem da ništa bolji slučaj nije ni sa Pajtićem, koji je u to vreme vladao u Vojvodini i on je opljačkao decu ometenu u razvoju, kroz dvorac“ Heterlend“, uzeto je 157 miliona, a posle njih ostale su samo ruševine.

Tu sliku nemam, ali sam je ranije pokazivala, i moram da istaknem da je danas dvorac „Heterlend“, potpuno obnovljen i renoviran i Pokrajinska Vlada je uložila 400 miliona dinara i to će služiti za decu iz čitave Srbije, a smeštajni kapacitet je za 120 dece i naravno, doneće i mogućnost za privredni rast sela Bočara, ali i za opštinu Novi Bečej.

Naravno, kada je u pitanju priroda i ekologija, naš zadatak, odnosno zadatak i Vlade i ministarstva, a i ono što je vizija i misija našeg predsednika Aleksandra Vučića, da prirodu moramo da sačuvamo i da je ostavimo budućim generacijama.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Uvaženi predstavnici Visokog saveta sudstva, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, pred nama su danas na dnevnom redu dve odluke i to odluke koje se odnose na predsednike sudova, kao i jedna odluka koja se odnosi na razrešenje sa funkcije sudije zbog odlaska u penziju.

Najpre želim da kažem da kod sudija koje ova Narodna skupština bude imenovala za predsednike sudova, očekujemo da u skladu sa zakonom, u skladu sa Ustavom obavljaju svoje dužnosti i interese da sudove u kojima oni budu predsednici učine brzim, efikasnim i kvalitetnim, a sve u interesu građana Republike Srbije, privrede Republike Srbije koji takođe zadovoljenje nekih svojih zahteva koji se tiču pravde i prava, traže pred nadležnim sudovima.

Takođe očekujemo da predsednici sudova u saradnji sa Visokim savetom sudstva i sa drugim višim sudskim instancama rade na ujednačavanju sudske prakse kako se ne bi dešavalo da u jednom istom predmetu, odnosno u jednoj istoj pravnoj stvari sudovi različite nadležnosti ili sudovi iste nadležnosti iz različitih gradova donose različite sudske presude. To svakako ne utiče na sigurnost naših građana i to svakako ne utiče na vladavinu prava onakvu kakvu je zacrtala SNS od dolaska na vlast 2012. godine, a predvođena Aleksandrom Vučićem.

Želim da istaknem da je vladavina prava temelj svake uređene demokratske države, a Republika Srbija svakako teži da vladavina prava bude jedan od njenih temelja i svakako jeste i teži tome da bude uređena demokratska zemlja. U skladu sa tim strateško opredeljenje Republike Srbije jeste članstvo u EU, jeste usaglašavanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, ali ne samo zbog EU, već pre svega zbog naših građana, zbog naše privrede kako bi sudstvo bilo efikasno, kako bi sudstvo na brži i kvalitetniji način donosilo svoje presude i kako bi suđenje, ono što građane i privredu ponekad i najviše boli, bilo završeno u razumnom roku, odnosno kako bi građani u razumnom roku došli do sudskih presuda.

Takođe, želim da istaknem da vladavina, moram da napravim poređenje do 2012. godine i od 2012. godine kada je SNS došla na vlast, a tiče se upravo vladavine prava. Ono što moram da istaknem da je do 2012. godine po rečima i po izveštajima EU, ali i po izveštajima Agencije za borbu protiv korupcije, odnosno izveštajima Verice Barać, korupcija u Srbiji bila sistemska i podsticana od strane vladajuće garniture odnosno žutog tajkunskog preduzeća Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića. Oni ne da ništa nisu uradili da se korupciji stane na put, nego su svojim nečinjenjem i podsticali da do toga dođe.

Moram da istaknem da su do 2012. godine zakoni donošeni ne po meri građana, nego su žuti tajkuni zakone donosili po meri tajkuna. Takođe, MMF je označio Republiku Srbiju kao zemlju ogrezlu u korupciji, kao zemlju što se korupcije tiče, koja predstavlja crnu tačku Evrope, i MMF je glavom bez obzira otišao 2011. godine u Srbiju da bi se vratili naravno preuzimanjem od 2012. godine kada je SNS preuzela vlast i odgovornost za vođenje politike, odnosno za vođenje Republike Srbije.

Ono što takođe moram da istaknem da je do 2012. godine žuto tajkunsko preduzeće što se tiče reforme pravosuđa izvelo jednu reformu pravosuđa koja se tiče masakra sudija i tužilaca, svih onih koji nisu odgovarali i nisu bili simpatizeri, niti članovi žutog tajkunskog preduzeća, odnosno članovi Demokratske stranke.

Moram da istaknem da su u jednom danu hiljade sudija i tužilaca u vreme vlasti Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića ostali bez posla sa rešenjem koje gotovo nije imalo nikakvo obrazloženje, koje je direktno vređalo njihovu dostojnost, njihovu sudijsku dostojnost, njihov moral. Obrazloženja tih rešenja kopirana su - kopi-pejst, bila su jednolična i to je dovelo do toga da samo u jednom danu hiljadu ljudi ostane bez posla.

Naravno, ovakvo protivustavno ponašanje žutog tajkunskog preduzeća Ustavni sud je stavio van snage, ali ono što je važno napomenuti da su za sve to vreme sudije i tužioci pretrpeli veliku materijalnu, ali i nematerijalnu štetu i naravno država Srbija je morala da nadoknadi te troškove i negde oko 11 milijardi dinara nadoknađeni su troškovi sudijama i tužiocima koji su bez ikakvog obrazloženja, samo zato što nisu podržavali politiku žutog tajkunskog preduzeća, bili izabrani za sudije ponovo vraćeni uz naravno isplatu odštete od strane države Srbije.

Takođe, sem masakra sudije i tužilaca, inače moram da napomenem da su oni sem za sudije i tužioce, sem simpatizera svoje Demokratske stranke, postavljali u Požegi na primer, postavili su mrtvog sudiju za sudiju iako su znali da taj sudija nije među živima, a prosto morali su da znaju zato što su čoveku povodom smrti, odnosno porodici isplaćeni pogrebni troškovi. Naravno da nisu imali nikakve kriterijume kada su sudije i tužioce ostavljali bez posla. Jedini kriterijum bila je politička pripadnost, simpatije prema žutom tajkunskom preduzeću i naravno poslušnost prema toj stranci koja je tada vladala, odnosno prema Borisu Tadiću, Vuku Jeremiću, Draganu Đilasu.

Takođe moram da istaknem da je odlučna borba protiv kriminala i korupcije otpočela tek sa dolaskom Aleksandra Vučića, najpre na mesto premijera a zatim i kao predsednika Republike.

Moram da istaknem da je žuto tajkunsko preduzeće u vreme svoje vlasti od 138 osnovnih sudova, koji su se nalazili na području Republike Srbije, te sudove svelo na 34. Šta je to značilo? To je značilo da sudije iz jednog mesta moraju na posao da idu u drugo mesto koje je najčešće bilo udaljeno najmanje 40 kilometara. Ali, sem što su sudije i tužioci odlazili u druga mesta, ono što je možda još gore od toga, to je da je na taj način građanima onemogućena brza i efikasna dostupnost pravdi, jer su sudovi u nekim situacijama bili udaljeni i po 120 kilometara. Primer je, na primer, sud koji je ukinut, odnosno izmešten iz Priboja u Prijepolje. Građani da bi otišli u Prijepolje na sudsko ročište morali su da u oba pravca, to putovanje je bilo 60 kilometara, a da bi otišli na suđenje u Užice to putovanje bilo je 160 kilometara.

Prema tome, žuto tajkunsko preduzeće i kada je u pitanju mreža sudova ništa nisu uradili što je bilo u interesu ni nosilaca pravosudnih funkcija, a naravno i ništa što je u interesu građana. Naravno da smo dolaskom na vlast mrežu sudova ispravili, formirali veći broj osnovnih sudova i na taj način dostupnost pravde građanima učinili bržom i efikasnijom, i naravno rad i uslove rada sudijama učinili mnogo prigodnijim i mnogo efikasnijim.

Takođe, moram da istaknem da u akciji „Sablja“, koju je žuto tajkunsko preduzeće sprovelo nakon stradanja, odnosno pogibije premijera, da su u toj akciji „Sablja“ uhapsili i priveli preko 10.000 građana. Privodili su kako im je padalo na pamet. S obzirom da su privodili kako im je padalo na pamet, veliki broj tih građana zbog protivpravnog i nezakonitog zadržavanja u zatvoru tražio je kasnije odštete. Odštete od koga? Od države Srbije. Naravno, pošto se to nije ticalo džepova ni Dragana Đilasa, ni žutih drugih tajkuna i te žute hobotnice, njih ni to savršeno nije zanimalo, ali je država Srbija morala da plati milionske odštete zbog nezakonitog držanja u pritvoru lica koja su tokom akcije „Sablja“ privedena.

Naravno, od 2012. godine vraćena je mreža sudova, vraćene su sudije, tužioci, na svoja radna mesta, onako kako je to Ustavni sud i naložio. Takođe, išlo se sa daljom strategijom borbe protiv kriminala i korupcije, jer kriminal i korupcija kao rak razjeda svako društvo i to je pokazala vlast do 2012. godine, vlast žutog tajkunskog preduzeća u kome je korupcija cvetala.

Moram da istaknem da je Narodna skupština donela i veliki broj antikoruptivnih zakona. Jedan od zadnjih je, na primer, Zakon o poreklu imovine, gde je data mogućnost nadležnim državnim organima da svi oni kod kojih se utvrdi nesrazmera između stečenih prihoda i imovine koju su stekli moraće da dokazuju poreklo te imovine. Nadam se da će nadležni državni organi, u skladu sa Zakonom o poreklu imovine, raditi i da će ispitati kako je Dragan Đilas, u vreme vršenja svoje vlasti, uspeo da stekne nesrazmerno bogatstvo svojim prihodima, koje samo u stanovima iznosi oko 35 stanova i ti stanovi ne mere se u metrima kvadratnim, nego u hektarima.

Takođe, očekujemo od nadležnih državnih organa da ispitaju kako je moguće da neko za vreme vršenja političke vlasti stekne prihod od 619 miliona evra i kako je moguće da neko u vreme vršenja vlasti ima milionske račune, kao što je Dragan Đilas, u raznoraznim belosvetskim destinacijama širom sveta.

Moram da istaknem da u borbi protiv kriminala i korupcije donet je i zakon, formirane su udarne grupe za borbu protiv korupcije, kriminala i terorizma pri višim javnim tužilaštvima. Te grupe rade u punom kapacitetu, imaju jedan multidisciplinarni pristup, odnosno povezana je policija, povezano je tužilaštvo, povezani su sudovi. Ono što je značajno reći, to je da nema zaštićenih, nema privilegovanih, ni u odnosu na funkciju, ni u odnosu na bogatstvo, svi su pred zakonom sada jednaki.

Moram da istaknem da je jedan od planova programa „Srbija 2020-2025“ odlučna borba protiv mafije i kriminala. Time je pokazano da je Republika Srbija rešena da pokaže da niko nije jači od države i da u Republici Srbiji nema mesta ni za mafijaše, ni za kriminalce, ni za one koji dilujući drogom ubijaju našu decu. Svi oni moraju biti izvedeni pred lice pravde i, naravno, u skladu sa zakonom sankcionisani.

Ono što je značajno za SNS i poslaničku grupu Aleksandar Vučić, to je, ponovo ponavljam, da su svi građani podjednako jednaki pred zakonom i da nikoga partijska knjižica ili partijska pripadnost neće i ne može da štiti. Mi podstičemo sve državne organe, a tu svakako spada i pravosudni sistem, da u skladu sa zakonom, i samo u skladu sa zakonom, sprovode svoje postupke, a da svoje presude donose samo i isključivo u ime naroda.

Pravosudni sistem, da, jedan je od stubova svake države. Njegova efikasnost znači i bolji kvalitet života i veću pravnu sigurnost svakog građanina Republike Srbije, ali takođe i veću pravnu sigurnost za privredu u Srbiji, jer smo svedoci da od dolaska na vlast SNS i velikog danonoćnog angažovanja predsednika Republike Aleksandra Vučića da u Srbiju dođu nove investicije, novi investitori, takođe zahtevaju pravnu sigurnost, bilo da su oni strani ili domaći.

U tom smislu, Srbija je na putu, i da kada je u pitanju pravosuđe, da ono postane potpuno nezavisno, u tom smislu su rađene i ustavne promene. Znači, ustavne promene se odnose isključivo na oblast pravosuđa, nikako ne dodiruju preambulu Ustava i nikako se ne tiču statusa AP Kosova i Metohije. To je ono što je važno da znaju građani Republike Srbije, jer Aleksandar Vučić je garant mira, garant stabilnosti, garant teritorijalnog integriteta i celovitosti Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvažena ministarko sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, uvaženi građani Republike Srbije, pred nama se danas nalazi sedam vrlo značajnih sporazuma koji se odnose na zajmove i kredite, a u cilju izgradnje infrastrukturnih projekata koji se mogu podeliti u tri celine. To su infrastrukturni projekti koji su vezani za saobraćaj, zatim infrastrukturni projekti koji su vezani za zaštitu životne sredine i infrastrukturni projekti koji su vezani za unapređenje rada javnog sektora.

Ono što je zajednički imenitelj svim ovim investicijama jeste poboljšanje kvaliteta života svakog građanina Republike Srbije. To je ekonomski rast i razvoj Republike Srbije. To je otvaranje novih radnih mesta. To je veće zapošljavanje. To je bogatija Srbija. To je, naravno, i mogućnost za otvaranje novih škola, mogućnost za otvaranje novih bolnica, mogućnost da mnogi investitori dođu i ulažu u Srbiju.

Ono što želim da istaknem to je da i tokom 2020. godine, u vreme pandemije Kovida-19, koji je zahvatio čitav svet, Srbija bila pouzdan partner i u Srbiju su najveće svetske kompanije dolazile i počele da ulažu svoj novac, odnosno počele da ulažu u otvaranje fabrika u kojima će raditi naši građani.

Jedna od takvih fabrika je i fabrika u Inđiji, „Tojo tajers“, japanski investitor, jedan od najvećih proizvođači automobilskih guma. Tu će se godišnje proizvoditi između pet i 10 miliona automobilskih guma, a radiće oko 500 naših radnika. Takođe, japanski investitori došli su i u Novi Sad. Inače, sam Aleksandar Vučić je u Novom Sadu otvorio, odnosno postavio kamen temeljac za sedam novih fabrika. Jedna od vrlo značajnih japanskih investicija koja je došla u Novi Sad je japanska kompanija „Nidek“.

Ono što je značajno za tu kompaniju, to je da će radnici u njoj imati znatno veće plate od prosečne, ali vrlo značajno što će ova kompanija biti povezana sa Tehničkim fakultetom u Novom Sadu i što će imati mesta za mašinske inženjer, elektro inženjere, za saradnju i za sticanje znanja i iskustva na najsavremenijim tehnologijama naših mladih svršenih studenata, koji će imati zadovoljavajuće plate i što će svakako biti motiv da oni ostanu u zemlji, ali će biti motiv i onima koji su možda u neka ranija vremena otišli, vrate se u svoju zemlju i ovde nastave da žive sa svojim porodicama.

Moram da istaknem da je u Valjevu jedna nemačka porodična kompanija pre nekog vremena, takođe u prisustvu predsednika Aleksandra Vučića, „Bicerba“ otvara pogon za najprecizniju mehaniku. Tu će biti proizvedene vage. U toj fabrici će plate biti znatno iznad prosečnih plata. Gotovo da ne postoji mesto u Srbiji gde, zahvaljujući odgovornoj politici i brizi o ekonomskom napretku i razvoju, Aleksandra Vučića, nije otvorena ili fabrika, pomenuću samo Rudnu Glavu. To je selo u kome je predsednik Aleksandar Vučić primio vakcinu. Tu je već otvorena fabrika, koja i te kako ima veliki značaj za lokalno stanovništvo.

Ne postoji mesto u Srbiji u kojoj se ne radi i gradi. Srbija je najveće gradilište u jugoistočnom delu Evrope. U Republici Srbiji ima preko 62.000 gradilišta. U vreme žutih pljačkaša, Dragana Đilasa, Jeremića, Tadića u Srbiji je bilo 1.500 gradilišta. Naravno, nikada do kraja nisu izgradili ništa jer njima cilj nije bio bolji život građana, nego puniji sopstveni novčanici ili puniji računi na raznim destinacijama po čitavom svetu.

Takođe, moram da istaknem da je juče u Pazovi nemački investitor, postavljen kamen temeljac, takođe u prisustvu predsednika Aleksandra Vučića, za fabriku koja će proizvoditi motore za avione, gde će plate naših ljudi biti tri puta veće od prosečne.

Moram da istaknem da sve vreme od 2014. godine su bile one teške i bolne, ali jedino lekovite mere fiskalne konsolidacije. Četiri godine za redom nakon toga mi smo imali suficit u budžetu. I ono što možemo da se pohvalimo, to je da su plate i penzije rasle. Danas medicinska sestra ima platu lekara kliničara iz 2011. godine iz onog vremena kada je vladao žuti pljačkaš i tajkun Dragan Đilas i njegova svita.

Za 12 godina žuti pljačkaši i tajkuni opljačkali su Republiku Srbiju, građane Republike Srbije, izvršili pravi masakr privrede i ta pljačka procenjuje se oko 100 milijardi evra. Samo Dragan Đilas, pljačkaš narodnih para, u Beogradu je ostavio kasu praznu za milijardu i 200 miliona dinara. Nije se libio da ostane dužan ni trudnicama, ni porodiljama, a nije se libio ni da krade od roditelja za cenu dečijih vrtića, jer ih je naplaćivao duplo više.

Od tog novca koji danas grad Beograd vraća roditeljima koji su nezakonito plaćali dečije vrtiće, moglo se napraviti 17 novih dečijih vrtića. Naravno, oni su prošlost. Lažovi, pljačkaši, tajkuni su prošlost jer Srbija je zemlja pristojnih, odgovornih, poštenih i čestitih ljudi. Ono što građani Srbije najviše preziru to je laž i pljačka. Prema tome, njima je najbolje da se koprcaju i dalje u sopstvenom blatu zla i beščašća, jer njih svakako narod neće. Oni nisu ni radili za narod i zbog naroda, radili su jedino za sebe i svoje sopstvene džepove.

Ono što želim da kažem, to je, istakla bi ovaj projekat koji se odnosi na integrisani razvoj koridora reke Save i Drine. Taj zajam je vredan 78,2 miliona evra. Ima četiri faze. Moram da istaknem da je ovim zajmom predviđena izgradnja luke u Sremskoj Mitrovici. Zašto ovo naglašavam? Za to je opredeljeno 16,69 miliona evra. Zato što u vodni saobraćaj niko do Aleksandra Vučića nije ulagao ništa. On je bio potpuno opustošen, kao što je bio opustošen i drumski saobraćaj i železnički saobraćaj, a o vodnom saobraćaju apsolutno niko nije razmišljao.

U vodni saobraćaj planom Srbija 2020-2025. predviđeno je ulaganje od 300 miliona evra. Tu se nalazi sem luke u Sremskoj Mitrovici i proširenje kapaciteta u Luci Bogojevo, to je granica sa Hrvatskom, Luka Prahovo, Luka Smederevo, kao i izmeštanje Luke u Beogradu i na taj način Srbija bi postala u stvari Koridora transevropskog Koridora 7, koji se upravo odnosi na taj vodni saobraćaj. Ne možemo da zaboravimo da Dunav čitavom svojom dužinom od 578 km kroz Srbiju je apsolutno plovan, a takođe i Sava u dužini od 200 km je plovna.

Takođe moram da istaknem da prvi put posle 70 godina iz Đerdapa se vadi 23 potonula nemačka broda tokom Drugog svetskog rata, rade se prevodnice na Đerdapu 1 i 2, zatim se radi svetlosna signalizacija na vodnim koridorima, jer moram da napomenem, da su vodni koridori i te kako značajan vid transporta, i te kako su značajni za transport pre svega poljoprivrednih proizvoda, peska, šljunka, nafte, naftnih derivata, da i u vreme Kovida nisu prestajali sa radom i to je jedan od jeftinijih vidova saobraćaja.

Takođe moram da istaknem da za razliku od žutog tajkunskog preduzeća koje uopšte nije mislilo o elementarnim nepogodama, kao što su velike poplave, ovim projektom je predviđeno i utvrđivanje, odnosno stvaranje nasipa u Obrenovcu i na području Novog Beograda, kako bi se i Obrenovac i Novi Beograd zaštitili od onih najvećih elementarnih nepogoda, a te najveće elementarne nepogode se otprilike proračunavaju na stogodišnjem nivou.

Moram da istaknem da je samo zahvaljujući tome što je 2014. godine Srbiju vodila SNS, premijer je tada bio današnji predsednik Aleksandar Vučić, zahvaljujući prisebnosti uspeli smo da iz jedne od najvećih elementarnih nepogoda prođemo sa što manje štete. Žuti tajkuni nisu ostavili ni jedan čamac, nego su ga rasprodali i to su rasprodali te čamce koji su služili za vanredne situacije, za 9.000 dinara i na taj način su direktno ugrožavali život i zdravlje ljude za vreme elementarnih nepogoda. Na svu sreću, danas je Srbija, na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem ojačala u svim segmentima društva, ojačala i u segmentu MUP-a, sektoru za vanredne situacije, ojačala u sistemu vojske, u sistemu zdravstvene zaštite, u sistemu ekonomskog napretka i razvoja. Sinoć je predsednik Aleksandar Vučić izjavio da u drugom kvartalu Srbija može da se ponosi, jer je privredni rast 15%.

Naravno, jedan od ciljeva na kome sve vreme radi predsednik Republike i Vlada jeste potpuno premrežavanje auto-putevima kompletne Srbije, ali i vazdušnim lukama, aerodromima, železničkim saobraćajem.

Moram da istaknem Moravski koridor, jer na njemu živi pola miliona stanovnika. Na njemu se nalazi 20 hiljada malih i srednjih preduzeća. Izgradnja Moravskog koridora, prvog digitalnog puta, je šansa da u taj kraj, koji su isto žuti tajkuni opljačkali do srži, dođu investitori, ulažu, kako bi se ovaj kraj razvijao, kako bi imao direktnu konekciju i sa Koridorom 11 i sa Koridorom 10. Na Vidovdan 2019. godine predsednik Republike, Aleksandar Vučić, je u Lađevcima otvorio civilni aerodrom "Morava".

Takođe, sem Moravskog koridora, nastavlja se i Koridor 11. Već u januaru sledeće godine očekuje se da će od Preljine do Požege biti završena deonica auto-puta u dužini od 30 km, koja je vrlo značajna za zapadni deo Srbije i da će od Požege dalje 60 km ići prema Kotromanu, kako bi dalje išla prema Republici Srpskoj, odnosno BiH, a drugim delom ići će od Požege prema crnogorskoj granici, preko Pešterske visoravni, preko Ivanjice, do Boljara.

Sve ono što radimo apsolutno je u skladu sa planom "Srbija 2025", a to je plan i program koji je izneo predsednik Aleksandar Vučić, kako bi nam plata bila 900 evra, kako bi prosečna penzija bila 440 evra i kako bi mladi ostajali u ovoj zemlji i stvarali svoje porodice radi budućnosti i svoje, ali i radi budućnosti Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicom, poštovane kolege narodni poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, zakon o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodici i deci i te kako je značajan, jer pokazuje da država na odgovoran način podržava dobrobit porodice, dobrobit dece i dobrobit budućih generacija.

Zahvaljujem se, naravno, i na usvojenom amandmanu. On se odnosi na stupanje na snagu zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodici i deci, a to je od dana objavljivanja u „Službenom glasniku RS“, s obzirom da se njegova primena očekuje od 1. jula 2021. godine.

Ono što želim da istaknem jeste da je Srbija danas ekonomski jača, da Srbija pokazuje pozitivne rezultate i krupnim koracima korača napred u mnogim društvenim sferama. Zahvaljujući ekonomskom napretku, zahvaljujući stabilnoj državi, ona može da pomogne i onom delu koji se odnosi na socijalno-zaštitnu funkciju države, a socijalno-zaštitna funkcija države upravo je jedan od elemenata izmena i dopuna Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom.

Moram da istaknem, po ne znam koji put, da od 50-ih godina prošlog veka Srbija se suočava sa negativnim prirodnim priraštajem, ali niko o ovome nije vodio računa do predsednika Republike Aleksandra Vučića. Prvi koji je problem nataliteta izvukao duboko zatrpanog negde od strane prethodnih vlasti pod tepih upravo je Aleksandar Vučić koji je pitanju demografije i populacione politike dao i te kako značajan doprinos, a što pokazuje da Vlada Republike Srbije 2020. godine dobila i posebno ministarstvo, a to je Ministarstvo za porodicu i demografiju koje treba da ima značajan doprinos i da ostvare vrlo značajne rezultate na polju podrške populacionoj politici, jer jedan od elemenata populacione politike svakako jeste i ovaj zakon.

Ono što takođe želim da istaknem jeste da ovaj zakon, sem što utvrđuje minimalnu naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva zaposlenoj ženi, a to je da ta zarada ne može biti manja od minimalne zarade u Republici Srbiji, ona u potpunosti izjednačava i žene koje su osigurane po osnovu poljoprivrede sa drugim zaposlenim ženama, a koji se odnosi na osnovicu, odnosno i kod njih se osnovica uzima 18 meseci za isplatu naknade radi nege deteta.

Moram da kažem da zahvaljujući ekonomskom napretku, ekonomskom jačanju Srbije, ali zahvaljujući i prepoznavanju vašeg ministarstva i ranijeg Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, ali i Ministarstva za finansije i udruženja, odnosno nevladinih organizacija koje u fokusu svog rada imaju porodicu i decu, ovaj zakon se bavi i jednom, odnosno stavlja u fokus zaštite i jednu posebno osetljivu kategoriju majku, a to su majke koje su na tržištu rada i koje primaju novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti.

Naime, ove majke mogu da produže pravo na primanje novčane naknade radi posebne nege deteta ukoliko nadležna komisija Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja utvrdi da kod deteta postoje smetnje u mentalnom razvoju i uopšte ukoliko postoje neke poteškoće u razvoju deteta.

Moram da istaknem da ovaj zakon i te kako prepoznaje jednoroditeljske porodice i da je i te kako značajan sa aspekta zaštite i samohranih roditelja, ali takođe da je značajan i sa aspekta dodatne podrške koja se daje roditeljima i deci sa invaliditetom.

Kod jednoroditeljskih porodica davanja koja proizilaze iz ovog zakona a tiču se, na primer, dečijeg dodatka, uvećava se za 30%, a kod roditelja koji imaju decu sa posebnim potrebama, to uvećanje može da ide i do 80%.

Ovaj zakon u stvari pokazuje da se na njemu radilo u si-energiji, odnosno da se multidisciplinarno radilo i da se radilo i na socijalnom aspektu, i na zdravstvenom aspektu, i na obrazovnom aspektu.

Da li su ikada deca koja pohađaju srednju školu mogla da koriste pravo na 13. dečiji dodatak? Nikada, do Aleksandra Vučića i zakona iz 2018. godine. Zašto je značajno da deca koja pohađaju srednju školu dobiju taj 13. dečiji dodatak? Zato što se na taj način želelo da se poveća obuhvat dece koja pohađaju srednju školu, jer se u stvari pokazalo da je obrazovanje u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa siromaštvom. Znači, deca koja ne završavaju osnovne škole, srednje škole, imaju mnogo manju mogućnost za zaposlenje, a naravno, i ako se zaposle, njihove naknade za rad mnogo su manje.

Ova Vlada je učinila, kao i politika Aleksandra Vučića, puno za povratak mladih u našu zemlju, ali zato da mladi ljudi ostanu u našoj zemlji, da se zapošljavaju, da stvaraju svoje porodice i potomstvo, da čuvaju svoju zemlju za sebe, za svoje generacije i generacije koje dolaze.

Prema istraživanju jednog bečkog instituta za međunarodne ekonomske odnose, Srbija je od 2015. do 2019. godine bila zemlja sa prilivom mozgova, a ne odlivom mozgova. U Srbiju se vratilo 90 hiljada mladih ljudi, uglavnom onih koji su završili fakultetsko obrazovanje i koji žele da svoj doprinos daju u svojoj zemlji, da svoje snove i svoju porodicu stvaraju ovde u Srbiji.

Takođe želim da istaknem da je u vreme tajkuna i pljačkaša narodnih para, Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, nezaposlenost mladih u ukupnoj populaciji nezaposlenih iznosila 50%. Rekordnih 50%. A onda se pitaju zašto su mladi u njihovo vreme odlazili? Pa, zato što nisu mogli da se zaposle u svojoj zemlji, zato što su odlazili trbuhom za kruhom.

Danas se mladi ljudi vraćaju u zemlju, jer ovde vide perspektivu za svoje usavršavanje, za svoj opstanak, za svoje plate koje će zadovoljavati njihove egzistencijalne potrebe i, naravno, davati osnov da stvaraju svoje porodice.

U skladu sa planom "Srbija 2025", predviđeno je 14 milijardi evra za novo lice Srbije, od toga 700 miliona evra za mlade, kako bi mladi ostajali u ovoj zemlji, kako bi zemlja dalje krupnim koracima koračala napred, u skladu sa politikom koju je trasirao Aleksandar Vučić i kako Srbija nikada više ne bi bila na strani gubitnika, već uvek na strani pobednika. To građani Srbije prepoznaju.

Građani Srbije prepoznaju laž, građani Srbije prepoznaju obmanu, građani Srbije prepoznaju pljačku, građani Srbije prepoznaju nasilništvo Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i drugih pljačkaša narodnih para, ali takođe prepoznaju i patriotizam, rad, odgovornost i rezultat Aleksandra Vučića i zato će žuti tajkuni otići na smetlište istorije, da se koprcaju u sopstvenoj mržnji i blatu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva na svojoj sednici razmatrao je izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom i jednoglasno usvojio Predlog izmenama i dopuna zakona i naravno predlaže Narodnoj skupštini da navedene izmene i dopune zakona usvoji.

Pitanje nataliteta i pitanje rađanja dece jeste za SNS, za Poslaničku grupu Aleksandar Vučić – Za našu decu pitanje od nacionalnog interesa i pitanje od državnog interesa i strateško pitanje Republike Srbije.

Prvi koji je ispod tepiha izvukao problem negativnog priraštaja koji nije od juče, već se dešava od pedesetih godina prošlog veka, upravo jeste predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić. U prilog tome ide i činjenica da je 2018. godine 1. jula stupio na snagu Zakon o finansijskoj podršci porodici i deci koji je doneo ogromne izmene pre svega u povećanju obuhvata žena koje mogu da koriste pravo po osnovu rođenja deteta, ali je naravno obuhvatio i znatno veća materijalna izdvajanja kao meru finansijske podrške za rođenje deteta pre svega prvo deteta koji u mesečnom iznosu iznosi 100 hiljada dinara plus pet hiljada dinara paušala, za drugo dete mesečno 10 hiljada dinara u vremenskom trajanju od dve godine, za treće dete 12 hiljada dinara mesečno 10 godina, za četvrto dete 18 hiljada dinara u mesečnom iznosu 10 godina.

Prvi put u novijoj istoriji na ozbiljan način prilazi se merama podrške populacionoj politici upravo i kroz finansijsku podršku jer Zakon o finansijskoj podršci jeste važan mehanizam i važan alat populacione politike.

Ono što želim da istaknem i što želim naravno da pohvalim što se tiče izmena i dopuna ovog zakona i odredaba na koje se one odnose to je da je nadležno ministarstvo 2018. godine pratilo efekte sprovođenja Zakona o finansijskoj podršci porodici i deci sarađivalo sa nevladinim organizacijama, sarađivalo sa drugim nadležnim ministarstvima jer finansijska podrška porodici sa decom, taj mehanizam zahteva multidisciplinarni pristup i iz toga su proistekle izmene i dopune koje idu u korist dobrobiti dece i budućih generacija.

Pre svega, jedna od osnovnih izmena odnosi se da se ovim izmenama i dopunama utvrđuje donji limit porodiljskog odsustva za zaposlene majke i on prvi put sada ne može biti niži od minimalnog iznosa zarade u odnosu na dan početka ostvarivanja tog prava. Znači, i one majke porodilje koje nisu imale ovih 18 meseci plaćenih doprinosa i poreza do tri meseca starosti deteta ne mogu primati niže od minimalne zarade.

Takođe, ispravljena je jedna nepravda, odnosno poboljšava se položaj roditelja koji koriste pravo odsustva sa rada radi posebne nege deteta, a to su roditelji koji imaju decu sa smetnjama u razvoju i sada mogu kumulativno da primaju i naknadu zarade za vreme odsustva sa rada radi posebne nege deteta i dodatak za tuđu negu i pomoć koje dete, u skladu sa nalazom i mišljenjem Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, koristi po osnovu svoje bolesti.

Prvi put se obratila pažnja na jednu posebno osetljivu i ranjivu grupu, a to su nezaposlene žene koje na tržištu rada ostvaruju pravo na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti. Ove žene mogu da produže pravo na novčanu naknadu ukoliko imaju dete sa poteškoćama u razvoju, odnosno dete za koje nadležna komisija Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja ustanovi da mu je neopohodna posebna podrška.

(Predsedavajuća: Koleginice, pet minuta je vaše vreme. Ali, pošto vidim da ste i ovlašćeni, možete da nastavite posle ispred poslaničke grupe.)

U svakom slučaju, u cilju dobrobiti i budućih generacija, predlažemo da se zakon usvoji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, svakako da će poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu podržati izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodice sa decom zato što je cilj izmena i dopuna Zakona upravo da država materijalno podrži roditelje u ekonomskoj ceni izdržavanja dece, ali ima za cilj dobrobit deteta, odnosno ima za cilj da se svako dete, bez obzira iz kakve porodice dolazi što se tiče materijalnog statusa ima najpovoljnije i najoptimalnije uslove za život i odrastanje, za pravilan psihofizički razvoj i tu je obaveza država i tu obavezu odgovorno i na savestan način ispunjava, upravo i kroz ove zakonske izmene.

Moram da istaknem da je moto Srpske napredne stranke da život mora da pobedi smrt. Moto Srpske napredne stranke je i to da je neophodno da se popravi prirodni priraštaj, odnosno natalitet, da je neophodno da imamo decu da bi održali i sačuvali svoju državu koju smo stekli i nasledili od svojih predaka i naše je pravo i obaveza da državu koju smo nasledili i dobili od svojih predaka predamo u ruke našoj deci i našim unučićima.

Ono što moram da istaknem, a već sam rekla da je demografsko pitanje pitanje koje zadire u sve sfere društvenog života. Naravno da demografsko pitanje zahteva i jedan multidisciplinarni pristup.

Ali, ono što je istina, a to je da se Srbija još od pedesetih godina prošlog veka u kontinuitetu susreće sa negativnim prirodnim priraštajem i taj problem niko pre Aleksandra Vučića nije izneo na sto i pokušao da pronalazi i iznalazi rešenja upravo zato da bi našu državu ostavljali našoj deci, naša deca živela u ovoj državi, zarađivala, stvarala svoju porodicu i mladi ljudi, takođe ostavljali državu svojoj deci.

To govorim iz razloga što je Srbija tokom Dvadesetog veka, naravno, gubila stanovništvo i u ratovima. U Prvom svetskom ratu, Velikom ratu, Srbija je izgubila 30% stanovništva. Preko milion i 200 ljudi je ubijeno. Šezdeset posto onih vojnika koji su otišli da učestvuju u borbama u Velikom ratu nije se kući vratilo ili se vratilo kao teški invalidi. Gotovo na svakoj kući u srpskim selima vio se crni barjak kao znak da je iz te kuće neko u Velikom ratu dao svoj život za slobodu.

Ništa bolje nismo prošli ni u Drugom svetskom ratu, kada smo, takođe, izgubili veliki broj stanovnika, takođe preko milion.

Ono što želim da napomenem to je da smo u Drugom svetskom ratu, nažalost, na području Nezavisne države Hrvatske izgubili i mnogo dece i to od one dece koja su se nalazila u majčinom stomaku, pa do dece starijeg uzrasta.

Izgubili smo decu u koncentracionim logorima na području Nezavisne države Hrvatske i to su bili jedini koncentracioni logori za srpsku, jevrejsku i romsku decu na području fašističke Nemačke.

O tome se, takođe, nikada do sada nije pričalo. Prvi koji je progovorio o stradanjima dece u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine upravo je Aleksandar Vučić. On je hteo i smeo da o tome govori kao državnik, kao odgovoran državnik prema svom narodu, prema svojim precima, ali i pokazao je i odgovornost prema budućnosti. To je deo našeg identiteta. O tome mora da se uči u školama i to moramo da znamo.

Nažalost, ni bombardovanje 1999. godine nije mimoišlo decu. Za 78 dana zločinačkog bombardovanja 19 zemalja sveta, predvođenih NATO paktom, svakog dana 78 dana stradalo je po jedno dete i ne samo po jedno i po više, kao na primer u Novom Pazaru dvoje u naručju i zagrljaju svojih roditelja.

Ali, bez obzira na ratove, na velike gubitke stanovništva, ono što nije dobro i što niko do Aleksandra Vučića nije izneo kao pitanje od nacionalnog značaja, nacionalnog interesa, kao pitanje opstanka nas kao naroda, pitanje opstanka države, niko pre Aleksandra Vučića to pitanje nije pokrenuo.

U prilog tome govori i činjenica da je dolaskom na vlast najpre formirano Ministarstvo bez portfelja koje se bavilo demografijom, a onda 2020. godine formirano je i posebno ministarstvo, a to je Ministarstvo za brigu o porodici i deci, na čijem čelu ste vi, gospodine ministre, čelu i koje treba da na i te kako sveobuhvatan način bavi se porodicom i decom.

Naravno da demografsko pitanje nije samo pitanje za vaše ministarstvo. To je pitanje i za Ministarstvo obrazovanja, to je pitanje i za Ministarstvo zdravlja, to je pitanje i za Ministarstvo sporta, ali ja moram da istaknem šta smo mi nasledili do 2012. godine, kada se govori o onim oblastima koje i te kako imaju uticaj na pravilan rast i razvoj dece i na onim radnjama koje su se ticale materijalne isplate porodilja i trudnica.

Moram da istaknem da je do 2012. godine u gradu Beogradu pljačkaš narodnih para Dragan Đilas oteo od trudnica 400 miliona dinara, oteo od porodilja 6,1 milijardu dinara, ostao dužan najugroženijim kategorijama stanovništva 124 miliona za isplatu jednokratnih novčanih davanja, a ta jednokratna novčana davanja daju se upravo onim stanovnicima za zadovoljenje egzistencijalnih, odnosno osnovnih životnih potreba.

Znači, nisu isplaćivane te naknade koje su zakonom bile propisane. Ostao im je dužan, jer njega nisu interesovale ni trudnice, ni porodilje, a ni deca. Da je tako pokazuje i podatak da je u najelitnijem delu Beograda, na Košutnjaku u Pionirskom gradu, upravo uzurpirao prostor koji je bio namenjen za gradnju dečijeg igrališta i za dečiji boravak da bi izgradio kuću „Velikog brata“ i da bi, naravno, od izgradnje te kuće stekao prve milione, trgujući svojim sekundama. Da li su oni prvi, ne znam, ali znam da ih je zaradio 619 miliona evra, dok je vršio vlast u Beogradu.

Takođe, moram da istaknem da je Dragan Đilas, na primer, kada su u pitanju vrtići, u njegovo vreme na listi čekanja bilo je 10 hiljada dece u Beogradu koja nisu mogla da se upišu u dečije vrtiće, jer nije bilo mesta. Nije bilo mesta zato što se dečiji vrtići nisu gradili ili su možda otvarani samo u vreme kampanje, kada je trebalo da se slika Dragan Đilas da ponovo manipuliše građanima, pa je tako otvorio jedan vrtić u opštini Zvezdara koji, naravno, nije uopšte bio priključen na gradsku pijaću vodu.

Tako je radio Dragan Đilas, ostavljajući dug u budžetu grada Beograda od milijardu i 200 miliona evra i zadužujući svakog građanina Beograda za 700 evra.

Šta smo radili od 2012. godine, kada smo došli na vlast? Znamo da je period od 2014. godine, s obzirom da su pljačkaši i tajkuni ostavili ekonomski potpuno razorenu i opustošenu i devastiranu zemlju morali da provodimo mere fiskalne konsolidacije. Tada je premijer bio Aleksandar Vučić. Te mere jesu bile teške i bolne, ali su bile jedino moguće. Upravo zahvaljujući tim merama došlo se do ekonomskog oporavka zemlje, došlo se do četiri godine za redom suficita u budžetu, došlo se do situacije da je Srbija i tokom pandemije kovida najbolja što se tiče ekonomskog rasta, odnosno da je tokom 2020. godine imala najmanji pad, da je imala, odnosno obezbedila za svoje građane četiri vrste potpuno besplatnih vakcina, kojima građani mogu da se vakcinišu protiv kovida.

Takođe, moram da napomenem da je smrtnost u nekim zemljama kao što je, na primer, Španija, bila i do 30%, da je smrtnosti u SAD bila 22%, a da je smrtnost, prema podacima koje objavljuje Republički zavod u Srbiji, naravno, za nas velika, ali i znatno manja.

Takođe, moram da istaknem da smo za ovo vreme vršenja vlasti i te kako radili na izgradnji dečijih vrtića i to ne samo u Beogradu, gde do 2023. godine treba da se izgradi 24 vrtića, tako da neće biti apsolutno više liste čekanja. Vrtiće smo radili i gradili i u unutrašnjosti Republike Srbije. Ja dolazim iz Priboja. U Priboju je predškolska ustanova Neven potpuno rekonstruisana, adaptirana, urađena fasada, urađena stolarija, urađena kotlarnica i svako dete koje pohađa dečiji vrtić ima optimalne, bezbedne i sigurne uslove za boravak u dečijem vrtiću.

Takođe, moram da istaknem da su žuti pljačkaši i tajkuni u liku i delu Drgana Đilasa i Pajtića pljačkali i decu ometenu u razvoju, pa su, na primer, samo kroz dvorac „Heterlend“ od dece ometene u razvoju oteli 157 miliona. Naravno da taj dvorac nikada nije izgrađen, ali ni pare nikada nisu vraćene. Uzeli su ih oni koji svoje džepove pune narodnim parama, a račune raznose po raznim belosvetskim destinacijama i poreskim rajevima.

Ono što moram da istaknem je da smo dolaskom na vlast, a posebno nakon 2016. godine, radili na podizanju, izgradnji, adaptaciji dnevnih boravaka za decu ometenu u razvoju upravo da bi dali podršku i roditeljima te dece. Dok su deca u dnevnim boravcima mogu da traže zaposlenje, a naravno to nismo radili samo u Beogradu. Takođe, navešću Priboj, mesto odakle ja odlazim, u Priboju postoje dva dnevna boravka za decu, i to jedan dnevni boravak za decu sa smetnjama u razvoju i jedan dnevni boravak za decu obolelu od cerebralne i dečje paralize.

Takođe, moram da istaknem da je, sem dnevnih boravaka, u Beogradu razvijena i usluga koja i te kako znači roditeljima koji imaju decu sa poteškoćama. Ja više volim da kažem sa poteškoćama u razvoju, nego sa invaliditetom. Uvedena je jedna nova usluga koja se zove „predah usluga“. Ona je uvedena i u Nišu. Radi se o tome da roditelji tokom dana mnogu da ostavljaju tu svoju decu, ali i tokom vikenda i, naravno, mogu i više dana da borave kako bi roditelji prikupili novu snagu i kako bi im država pokazala da vode računa i pruža podršku i takvim roditeljima.

Naravno da sve mere koje se preduzimaju prema deci, osobama sa invaliditetom i onda kada budu na najvišem stadijumu neće biti dovoljne, jer to je posebno osetljiva, posebno ranjiva grupa, a mi sve ovo vreme radimo na socijalizaciji ove dece, ali i na podršci roditeljima, da im olakšamo njihovo roditeljstvo.

Takođe, želim da kažem, što se mladih tiče, da je u vreme Dragan Đilasa nezaposlenost mladih u Srbiji bila 50%. Opšta nezaposlenost stanovništva u Srbiji je bila 27%. Bili su samo poznati po podizanju javnog duga. Javni dug bio je 79%, a to znači da su oni na sve moguće načine zaduživali generacije koje dolaze.

Ono što želim da istaknem, to je da je danas nezaposlenost mladih smanjena. Ona je i dalje velika i iznosi oko 22%, u evropskim zemljama ona je 15%, ali ukupna nezaposlenost stanovništva smanjena je. Ona je jednocifrena i prvi put, tokom 2020. godine, nezaposlenost stanovništva, baš u vreme pandemije kovida, bila je na istorijskom minimumu i ona je iznosila 7,5%. Na kraju godine nezaposlenost je bila 9,5%.

Moram da istaknem da odgovorna Vlada i na čelu sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem ulaže ogroman novac u infrastrukturne projekte. Svi ti infrastrukturni projekti poboljšavaju kvalitet života svakog građanina, a samim tim i kvalitet života svakog deteta.

Moram da istaknem da je planom Srbija 2025 obezbeđeno 14 milijardi evra za novo lice Srbije. To je jedan kompletan budžet, ali predviđeno je i 700 miliona evra za mlade, 500 miliona evra za pomoć u rešavanju njihovog stambenog pitanja i još 200 miliona evra za otvaranje savetovališta za reproduktivno zdravlje za pomoć prilikom vantelesne oplodnje i za druge vidove podrške i pomoći kako bi mladi ljudi ostajali u našoj zemlji i ovde stvarali svoje potomstvo.

Moram da istaknem da je princip dualnog obrazovanja uveden 2017. godine. Na taj način se postiže da mladi ljudi što pre dođu do svojih kvalifikacija, da steknu znanja, veštine, kompetencije. Oni jedan deo provode u školi, jedan deo na praksi kod poslodavca, 70% tih mladih ljudi se zapošljava u tim privatnim kompanijama. To je naravno mogućnost da što pre odu od svojih roditelja, da se što pre osamostale, da što pre stvore svoju porodicu, naravno, rađaju decu.

Takođe, moram da istaknem, što se zdravstvenog sistema time, Univerzitetska dečja klinika u Tiršovoj izgrađena je 1924. godine. To je jedna od najstarijih klinika, najpoznatijih, tu ne dolaze deca samo iz Srbije, nego iz čitavog regiona. Klinika je bila u takvom stanju da je fasada otpadala, da su uslovi unutra bili potpuno neadekvatni, da je unutrašnjost prokišnjavala, da su oluci bili bušni, podlivali su pod temelje zgrade, tako da je pretila opasnost od totalnog urušavanja Tiršove.

Naravno da smo uspeli da izvršimo rekonstrukciju Univerzitetske dečje klinike. Rekonstrukcija je završena na Vidovdan 2019. godine. Nabavljen je najsavremeniji ultrazvučni aparat, magnetna rezonanca za decu, potpuno nova angio sala, nova opremljena pedijatrijska odeljenja, hirurška odeljenja itd, a sve u cilju očuvanja zdravlja dece, u cilju pravilne dijagnostike i u cilju pravilnog lečenja.

Poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu će podržati ovaj zakon koji jeste jedan od alata i mehanizama za poboljšanje materijalnog položaja porodica sa decom, ali će nastaviti da sledi politiku Aleksandra Vučića, politiku prosperiteta i napretka u svim oblastima Republike Srbije, kako bi svi građani u njoj bili zadovoljni, jer mir i stabilnost… Aleksandar Vučić, kao ozbiljan državnik, na tome radi. To je neupitno. Ekonomski napredak je neupitan. Ono što je upitno je rađanje dece. Na tome moramo da radimo i kroz podizanje svesti, jer ja ne znam tri plemenitije reči od reči – majka, dete i ljubav. Znam da ljubav kada se deli i umnožava ona se širi i jača, a posebno kada se deli zajedno sa svojom decom. U to ime živela Srbija.
Zahvaljujem.

Hoću da istaknem da SNS ne šalje apsolutno nikakve protivrečne poruke građanima. Srpska napredna stranka i predsednik Aleksandar Vučić, ono što šalju građanima Srbije je istina i samo istina. Zahvaljujući istini koju predsednik Republike šalje svojim građanima, bez obzira kakva ona bila, a predsednik Republike Aleksandar Vučić izneo je upravo pre dva dana ovde u Narodnoj skupštini da su podaci koji se tiču prirodnog priraštaja poražavajući.

To jeste istina, istinu ne treba kriti od građana. Građani upravo zahvaljujući tome što im Aleksandar Vučić stalno govori istinu, na poslednjim izborima za predsednika Republike dali su mu dvomilionsku podršku.

Prema tome, nikakve kontradiktorne poruke prema građanima ne šaljemo, šaljemo jedino poruke istine. Sa istinom građani treba i moraju da se upoznaju i tu je Aleksandar Vučić kao državnik za koga je vrhovni sudija glas naroda i volja naroda, njima to uvek i govori. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana ministarko sa saradnikom, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani i građanke Republike Srbije, Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva održao je sednicu na kojoj je razmatrao i usvojio Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO.

Ono što je na Odboru konstatovano, to je da ove izmene i dopune zakona imaju pozitivan efekat na korisnike prevremenih starosnih penzija, za razliku od onih zakonskih rešenja koja su ranije donošena, a koja su imala restriktivni karakter

Naime, u fokusu ovog zakona nalaze se korisnici prevremene starosne penzije koji su u skladu sa planom i programom Vlade Republike Srbije o rešavanju viška zaposlenih u preduzećima koja su se nalazila u procesu racionalizacije, restrukturiranja ili pripreme za privatizaciju, a kojima je nedostajalo pet godina staža osiguranja, odnosno dve godine staža osiguranja do ispunjavanja bar jednog uslova za penziju, prihvatili taj sporazum i na taj način rešili, pomogli, u stvari, potpisali ugovor socijalni program i na taj način ispunili ono što je Vlada planom i programom i predvidela.

Međutim, zbog izmena Zakona o radu, povećana je starosna granica 2014. godine. Inače, Zakon o radu stupio je na snagu 1. januara 2015. godine i ovi radnici koji su potpisali socijalni program nisu ispunjavali uslove za punu starosnu penziju, već su penzionisani kao prevremeni starosni penzioneri kojima je trajno umanjena razlika. To su oni tzv. penali.

Naravno da se ovo sada ispravlja. Ovaj zakon isključivo se odnosi na te prevremene starosne penzionere. Ovaj zakon ni na koji način ne dira u povećanje starosne granice za odlazak u penziju, što je inače kružilo i u sredstvima javnog informisanja i u javnosti. Znači, granica za starosnu penziju ostaje 65 godina za muškarce, odnosno u ovoj godini 63 godine i dva meseca za žene.

Ono što takođe želim da istaknem, ovaj Predlog zakona ima i druge značajne izmene, a tu bih, pre svega, iznela dovođenje u potpuno ravnopravan položaj svih korisnika porodičnih penzija.

Naime, porodične penzije se od sada neće obračunavati na osnovu iznosa prevremene starosne penzije, već na osnovu iznosa koji bi osiguranik u momentu smrti imao, a odnosi se na starosnu penziju. Na taj način svi korisnici porodične penzije stavljaju se u ravnopravan položaj.

Ovaj zakon ima izmene i u delu koji se odnosi na iznos pogrebnih troškova. Znači, određuje se povoljniji iznos isplate pogrebnih troškova i pojednostavljuje sam postupak uplate naknade za pogrebne troškove na račun onoga koji je snosio pogrebne troškove.

Vrlo je važno reći da u roku od 60 dana Fond PIO će po službenoj dužnosti ili po zahtevu korisnika izvršiti, u stvari utvrditi iznos starosne penzije za one penzionere, prevremene starosne, koji su na osnovu socijalnog programa stekli pravo na prevremenu starosnu penziju. Sredstva za isplatu ovih penzija su predviđena u Fondu PIO i utvrđena su rebalansom budžeta za 2021. godinu.

Ono što želim da istaknem je to da Vlada na odgovoran način prilazi pitanjima penzionera, prilazi reformi penzijskog i invalidskog osiguranja i poseban akcenat stavlja na pomoć i podršku penzionerima.

Moram da istaknem da je Republika Srbija gotovo jedina zemlja u svetu koja je od 1. januara povećala penzije i povećala plate, bez obzira na pandemiju kovida koja nas je zadesila u prošloj godini. Penzije su povećane po tzv. švajcarskom modelu za 5,9% i prosečna penzija danas iznosi 29.400 dinara. Ne samo to, Vlada je na odgovoran način i naravno predsednik Republike Aleksandar Vučić prišao pitanjima poboljšanja materijalnog položaja penzionera i na taj način što je u prošloj godini svim penzionerima isplaćeno u okviru paketa mera pomoći države 100 evra pomoći, isplaćene jednokratne novčani pomoći od 4.000 i 5.000 dinara, a ove godine planira se pored 60 evra, koja je namenjena svim punoletnim građanima, i dodatnih 50 evra za sve penzionere.

Svakako da sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, pre svega, zavisi od ekonomskog napretka i razvoja zemlje. Srbija je čvrsto opredeljena za dalji ekonomski rast i razvoj, a sve u skladu sa planom i programom koji je promovisao predsednik Aleksandar Vučić, sa planom i programom „Srbija 2025“, kada će prosečna plata iznositi 900 evra, a prosečna penzija 440 evra. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarka, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, za poslaničku grupu Aleksandar Vučić – Za našu decu nema dileme, jer jedan od prioriteta naše poslaničke grupe i SNS, pored očuvanja zdravlja građana Republike Srbije je i bolji kvalitet i bolji materijalni položaj svakog građanina Republike Srbije.

Zakon o izmenama i dopunama Zakona o PIO u fokus stavlja bolji materijalni položaj onih penzionera koji su na osnovu socijalnog programa dobili rešenja o prevremenom penzionisanju i sada će to biti ispravljeno i naravno oni, obzirom da su socijalni program potpisali uz saglasnost Vlade, ostvariti pravo na starosne penzije, što svakako za njih znači povećanje.

Ono što želim da kažem, to je da penzioni sistem u stvari zavisi od ekonomskog napretka i razvoja zemlje, od investicija i od zapošljavanja.

Ekonomija je prioritet i baza, socijalna politika, mere socijalne politike su nadogradnja. Nažalost, mi taj ekonomski temelj Srbije do 2012. godine nismo imali jer su žuti tajkuni, pljačkaši narodnih para, oličeni u liku i nedelima Đilasa, Tadića, Jeremića opljačkali sve što se opljačkati moglo, zatvorili fabrike, gradove i opštine pretvorili u doline gladi, a 400.000 radnika isterali na ulice.

U tim pljačkaškim privatizacijama, mogu da istaknem da je, na primer, u gradu Kraljevu samo u fabrici „Magnohrom“ i u fabrici vagona 17.000 ljudi ostalo bez posla. Njih, naravno, fabrike nisu zanimale, njih je zanimalo samo da pune svoje sopstvene džepove. Zato Dragan Đilas, zajedno sa svojim bratom Gojkom, danas ima nekretnine koje se ne mere u arima, već u hektarima, preko 35 nekretnina, koje je naravno stekao za vreme dok je vršio političku funkciju, naravno, stekao pljačkajući pare iz budžeta Republike Srbije, odnosno iz budžeta grada Beograda.

Ono što želim da kažem je da je žuto tajkunsko preduzeće, predvođeno Đilasom, Tadićem, Jeremićem, posezalo za povećanjem penzija, ali za takvim povećanjem penzija koje nije bilo ni na kakvim realnim osnovama. Šta znači – nije bilo na realnim osnovama? To znači da privreda nije postojala i da se rast penzija apsolutno nije zasnivao na privrednom rastu i na ekonomskoj snazi zemlje. Ali oni su se dosetili, uzimali su skupe komercijalne kredite po kamatnim stopama od 7,5% i 8% da bi penzionerima isplaćivali penzije i povećavali ih uglavnom pred izbore. To što su te kamatne stope bile velike, to što su ti krediti bili komercijalni, njih naravno nije interesovalo, jer oni to nisu vraćali, već su to morali da vrate građani Republike Srbije.

Međunarodni monetarni fond je 2011. godine, u vreme njihove vlasti, iz Srbije otišao glavom bez obzira, upravo iz razloga što su procenili da je stepen korupcije i stepen neodgovorne ekonomske politike do te mere ojačao da, na kraju krajeva, Međunarodni monetarni fond ovde nije imao šta ni da traži u njihovo vreme.

Za razliku od njih, s obzirom da su zemlju doveli do bankrotstva, 2014. godine, kada se na mestu premijera nalazio Aleksandar Vučić, sadašnji predsednik države, preduzete su bolne i teške, ali jedino moguće reforme kako bi se zemlja oporavila i kako bi povratili temelj na kome svaka država stoji, a to je ekonomija.

Moram da naglasim, kada su u pitanju penzioneri i kada su u pitanju te teške ekonomske mere, ali koje su bile realne i jedino moguće, kod 60% penzionera, od milion i 700 hiljada, koliko ih ima u Republici Srbiji, nije došlo do smanjenja penzija ni za jedan jedini dinar. Sva novčana davanja koja se tiču prava koja proističu iz penzijskog i invalidskog osiguranja, znači penzije i druge naknade, isplaćivane su tačno i na vreme.

U vreme najveće ekonomske krize koja je zadesila čitav svet, pa i našu zemlju, u prošloj godini država je pokazala da je uz svoj narod, uz svoje građane i da je tu da bi im pomogla. Kroz mere podrške koje je Vlada preduzimala, pomagala je penzionere i prošle godine i ove godine i kroz jednokratne novčane pomoći, odnosno kroz uvećanja uz penzije, ali i kroz obezbeđenje 100 evra za svakog korisnika penzije u prošloj godini i 110 evra za svakog penzionera u ovoj godini.

Ono što je značajno takođe i treba da se kaže, to je da su penzioneri prvi u ovoj godini 6. maja dobili prvih 30 evra pomoći iz ovog trećeg paketa mera, da nikakvo prijavljivanje njihovo nije bilo neophodno, već s obzirom da se penzioneri nalaze u Jedinstvenom informacionom sistemu, njima je direktno uz penziju isplaćeno i tih prvih 30 evra. Naravno, primiće još 30 evra i još 50 evra, koliko je trećim paketom mera, a sva tri paketa mera iznose osam milijardi evra, koliko je država Srbija pomogla i građanima i privredi u ovim teškim ekonomskim vremenima.

Takođe moram da kažem, što se tiče vakcinacije, da su penzioneri odgovorni, da su poštovali sve mere Kriznog štaba u vreme pandemije, da je najveći stepen vakcinisanih upravo među populacijom starijom od 65 godina i čini mi se da je taj procenat 80%. Moram takođe da naglasim da je država i te kako brinula i u zdravstvenom smislu o našim najstarijim sugrađanima, pa prvi koji su u stvari i vakcinisani su bili stari koji su se nalazili u domovima za stare i penzionere, u ustanovama socijalne zaštite. Takođe moram da naglasim da od 2016. godine mi smo četiri godine zaredom, upravo zahvaljujući odgovornoj ekonomskoj politici, imali suficit u budžetu.

Tokom pandemije 2020. godine mi smo imali najmanji pad bruto domaćeg proizvoda u Evropi. Kada je u pitanju vakcinacija, Srbija je pokazala da je lider ne u Evropi, nego i u svetu po broju vakcina koje je obezbedila svojim građanima, to su četiri vrste vakcina, i naravno, vakcine su potpuno besplatne. U našu zemlju dolaze i građani iz regiona, iz susednih država, ali i iz Italije i nekih drugih država, kako bi se vakcinisali, jer za nas zdravlje naše, ali i naših komšija i svih ljudi u svetu je nešto što nema političku dimenziju, to treba da bude prioritet svake odgovorne zemlje, a Republika Srbija, predvođena Aleksandrom Vučićem, jeste odgovorna.

Ono što moram da istaknem jeste da je u vreme kovida prošle godine, upravo vodeći računa o zapošljavanju i o mladim ljudima, pokrenut projekat Nacionalne službe za zapošljavanje i Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja „Moja prva plata“, za koji je država obezbedila dve milijarde i gde je deset hiljada mladih ljudi koji su završili srednju i visoku stručnu spremu moglo da konkuriše za svoj prvi posao, da stekne radno iskustvo, ali naravno iz toga može proizaći i da nađu trajno zaposlenje kod poslodavaca kod kojih su angažovani.

Takođe moram da napomenem da ova Vlada vodi odgovornu politiku u delu zapošljavanja. Usvojena je Strategija zapošljavanja za period 2021-2026. godine, kao i Akcioni plan i već za 2021. godinu previđeno je zapošljavanje oko 18.000 ljudi. Naravno, želim da istaknem da među tim ljudima nalaze se i ona nezaposlena lica koja pripadaju tzv. ranjivim kategorijama, kao što su Romi, kao što su stariji od 50 godina, kao što su osobe sa invaliditetom itd.

Moram da istaknem i to da je Srbija politički stabilna zemlja, da su mir, bezbednost i sigurnost naših građana takođe na prvom mestu, da je povoljna investiciona klima u očima stranih investitora na zavidnom nivou, da u nemačkim kompanijama, a njih je oko 400, danas radi 70.000 naših građana. Godine 2014. taj broj je bio 18.000 zaposlenih u nemačkim kompanijama.

Da je investiciona klima dobra, pokazuje i podataka da najveći japanski investitori dolaze i otvaraju fabriku u našoj zemlji kao što je „Nidek“ u Novom Sadu, kao što je „Tojotajers“ u Inđiji, itd. U Smederevskoj Palanci, u kojoj su dugo držali vlast žuti tajkuni, gde je budžet bio potpuno urušen, opština potpuno devastirana, zahvaljujući pre svega, odgovornoj ekonomskoj politici i ekonomskom patriotizmu Aleksandra Vučića došla južnokorejska firma koja će zaposliti ljude. Naravno, ono što je značajno napomenuti, da će plate i u japanskim firmama i u nemačkim firmama biti značajno iznad proseka.

Na kraju želim da napomenem, da je politika ove Vlade, ali i politika Aleksandra Vučića, koji ima viziju udahnula život i nadu, ne samo u Beogradu, nego u mnogim gradovima u unutrašnjosti Srbije, kako bi se razvijale i kako bi stanovništvo ostajalo na tom području i ne bi se raseljavalo u veće gradove.

Moram da napomenem da u opštini Priboj, koja pripada grupi nerazvijenih opština, u aprilu mesecu ove godine prosečna neto zarada iznosila je 74.215 dinara. Naravno, u Priboju, zahvaljujući pomoći Vlade otvorena je industrijska zona, jedna od najvećih u jugozapadnom delu Srbije, došli su strani investitori, otvorena je nemačka kompanija u industrijskoj zoni, otvorene su i druge kompanije, i data je šansa ljudima da ostanu na svojim ognjištima i tu zarađuju svoj hleb.

U danu za glasanje, podržaćemo predloženi zakon.
Zahvaljujem poštovani predsedavajući, poštovana ministarka sa saradnicima, kolege poslanici i poslanici, poštovani građani Republike Srbije.

Poslanička grupa Aleksandar Vučić – zajedno za našu decu nema dileme kada su u pitanju predlozi zakona koji su danas na dnevnom redu. Naravno da ćemo predložene zakone prihvatiti, pre svega iz razloga što se prvi zakon odnosi na formiranje nacionalne baze podataka u cilju sprečavanja i borbe protiv terorizma, terorizma kao globalnog problema, terorizma kao problema protiv koga se jedino može boriti ako su sve institucije unutar jedne države, ali i između država povezane sa zajedničkim ciljem da se radi na otkrivanju, prepoznavanju i sankcionisanju onih koji se terorizmom bave.

Takođe, poslanička grupa Aleksandar Vučić – za našu decu nema dilemu ni kada su u pitanju drugi zakoni, a odnose se na potvrđivanje ugovora o kreditu za gasifikaciju opština i to istočnoj Srbiji, južnoj Srbiji i u zapadnoj Srbiji.

Ono što moram da istaknem to je da je upravo ova ideja o gasifikaciji kompletne Srbije potekla od predsednika Republike Aleksandra Vučića. On je 1. januara ove godine otvorio Balkansi tok. Time su se stekli uslovi da svi građani Republike Srbije dođu do gasa kao jeftinijeg i kao ekološki isplativijeg energenta. Ono što je značajno za Republiku Srbiju, za bolji život građana Republike Srbije to je da će gasifikacijom doći i do novih investicija, a nove investicije za sobom povlače nove fabrike i nova radna mesta.

Znači gasifikacija jeste apsolutno u skladu sa daljim ekonomskim napretkom Srbije, a ekonomski napredak koji je do sada postigla Srbija zahvaljujući odgovornoj politici Aleksandra Vučića, ali i kompletne Vlade je za divljenje i na tome čestitaju svi, kako u EU, tako i u čitavom svetu.

Ono što želim sada da istaknem to je impresivno obraćanje sinoć predsednika Republike Aleksandra Vučića Savetu bezbednosti. I na to impresivno obraćanje našeg predsednika Republike mi smo ponosni zato što je Aleksandar Vučić prvi put državnički, argumentovano, precizno i jasno izneo sve one stavove koje Republika Srbija ima u odnosu na Haški tribunal, u odnosu na suđenje, u odnosu na presudu Ratku Mladiću, u odnosu na neizručenje u slučaju u predmetu Jojić-Radeta.

Aleksandar Vučić je državnik koji je prvi posle Drugog svetskog rata imao hrabrosti da Savetu UN jasno i glasno kaže da mi poštujemo mehanizam Haškog tribunala, da je politika naše države politika mira, politika stabilnosti, ali naravno da Republika Srbija nikada neće da pristane na ponižavanje.

Ponižavanje Republike Srbije upravo je obeležio čitav period vladavine od 2000. do 2012. godine žutog tajkunskog i pljačkaškog preduzeća. Na svu sreću, zahvaljujući volji građana i zahvaljujući veri građana u politiku Aleksandra Vučića tome je već 2012. godine došao kraj.

Predsednik Republike Aleksandar Vučić, naoružan naravno, sem državnim odnosom prema svojoj zemlji i svojim građanima i ogromnim pravničkim znanjem, imao je dve jasne poruke. Jedna poruka odnosila se na Savet UN istakavši da smo mi sve obaveze prema Hagu ispunili, da izručenje u predmetu Jojić-Radeta nije u skladu sa međunarodnim pravom, da osuđujemo sve zločine, ali da niko nije osudio zločine koji su nad Srbima vršeni, a vršeni su mnogi zločini.

Takođe, druga njegova poruka odnosila se, kao ozbiljnog državnika i bila je upućena građanima Republike Srbije. Citiraću tu poruku Aleksandra Vučića građanima Srbije: „Glavu gore, ni Srbija ni srpski narod nisu osuđeni.

Na nama je da radimo još marljivije i otvaramo fabrike, zarad, naravno i naše budućnosti i zarad naše dece.“

Moram da istaknem da prvi državnik koji je progovorio o jasenovačkim žrtvama, o genocidu nad srpskim narodom koji se desio za vreme Drugog svetskog rata na području fašističke nezavisne države Hrvatske jeste upravo Aleksandar Vučić. Na području nezavisne države Hrvatske od 1941. do 1945. godine nalazili su se koncentracioni logori za decu i ubijeno je više desetina hiljada dece.

O tome niko nije govorio, verovatno iz razloga da se nekome ne bi zamerali. O tome je prvi progovorio Aleksandar Vučić i naravno, podržao i snimanje filma „Dara iz Jasenovca“, kao jedno svedočanstvo o strašnom stradanju našeg naroda i to od staraca, pa do dede u kolevkama u Drugom svetskom ratu.

Da su stradala i deca u kolevkama, na području nezavisne države Hrvatske, u Jasenovcu, govori i podatak da je sa područja Podkozorja, na primer iz Donje Dubice, prvi vojnik stasao tek posle 20 godina i ispraćen u vojsku, jer su upravo ustaše i koljači ubijali sve što je srpsko od starca do dece u kolevkama.

Da li je iko progovorio do Aleksandra Vučića, o strahovitom zločinu, zločinačkoj akciji, u Hrvatskoj koja se desila u akciji „Oluja“, kada je proterana sa svojih vekovnih ognjišta 250 hiljada ljudi, valjda samo zato što imaju srpska imena i prezimena. O tome niko nikada nije govorio, do Aleksandra Vučića, o tome je izgleda, moralo da se ćuti.

Naš cilj je da idemo u budućnost, da čvrsto stojimo u sadašnjosti, da gradimo put kako bi naša deca živela bolje, ali naš zadatak je da otvoreno govorimo o svim onim stradanjima koja su se dešavala našem narodu, ne zato da bi se nekome svetili, već zato da se oni više ne bi nikada ponovili.

Ko je govorio o zločinačkoj akciji, Nato bombardovanja, nazvana „Milosrdni anđeo“, kada je 78 dana, zločinački bombardovana naša zemlja. Dakle, 78 dana zločinački je bombardovana Srbija i tada smo bili zajednica Srbija i Crna Gora, i za to vreme, svakog dana na području Republike Srbije, stradalo je jedno dete. „Nevidljivi“ iz aviona, ubijali su našu decu i to se desilo i sa Milicom Rakić, devojčicom od 3 godine, koja je bila na noši. Ubijena je verovatno zato što je imala srpsko ime i prezime.

Ono što hoću da istaknem, a što je naveo predsednik Republike, Aleksandar Vučić, da mi sve zločine osuđujemo, da je za nas i jedan zločin i ubistvo jednog čoveka, veliko i za nas je to za osudu, i mi izražavamo iskreno saučešće prema svim žrtvama, ali naravno, ne možemo i ne smemo da zaboravimo ni naše žrtve zarad budućnosti, na 1138 godina osuđeni su Srbi u Haškom tribunalu.

Ko je osuđen za ubijanje Srba? Niko. Oni koji su tobože pravnosnažno osuđivani u drugostepenim postupcima su oslobađani, verovatno, suza srpske majke ne boli isto, kao suza neke druge majke.

Naše je da gledamo u budućnost, da radimo, da gradimo, da izgrađujemo puteve, da dižemo fabrike, da gasifikujemo našu zemlju i da postajemo ekonomski jača i stabilnija.

Ovde se radi o tri predloga zakona o kreditu za gasifikaciju. Ja moram da istaknem da je predsednik Republike, Aleksandar Vučić, prilikom obilaska Priboja i Prijepolja 21. maja ove godine, istakao da će gasifikacijom biti obuhvaćene i opštine Priboj, Prijepolje, Nova Varoš i Sjenica, jer to svakako znači privlačenje novih investicija i bolji život građana u ovom delu naše Republike. Bolji život i bolji kvalitet života svih građana Republike Srbije jeste politika za koju se zalaže naš predsednik Aleksandar Vučić i zato ona nema alternativu. Zahvaljujem.