Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Matić

Veroljub Matić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Prokomentarisaću ovaj član 42. ili 116. osnovnog zakona. Jednostavno, to je ustaljeni posao koji službe za katastar nepokretnosti to rade bez nekih teškoća, tako da ne vidim tu neki ozbiljan problem.
Ono što želim da kažem to su radnici, ljudi koji završavaju posao u Republičkom geodetskom zavodu preko službi za katastar nepokretnosti, po opštinama i gradovima. Mislim da je učinjen prvi korak, prema određenom nivou i priznanju rada u Republičkom geodetskom zavodu, odnosno prema složenosti posla, težini, potrebnim znanjima, veštinama, stručnosti i sve ono što prati jednu vrstu takvog posla, tako da do sada radnici u Republičkom geodetskom zavodu nisu imali posebnu identifikaciju. Sada su, ovim amandmanom na član 2, praktično prihvaćeni katastarski službenici, gde ima deset raspona, u odnosu na obrazovanje, tako da je to jedan prvi iskorak, iskorak ka jednom dobrom rešenju, pa i nagrađivanju u Republičkom geodetskom zavodu.
Ono što je Republički geodetski zavod, mora se uzeti ona osnova i zakonska osnova koja rešava i koja govori šta je katastar nepokretnosti. To je osnovni i javni registar o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima. On je od opšteg interesa za Republiku Srbiju. Mislim da se to shvata i u sadašnjoj Vladi i svim onim koji nose Republički geodetski zavod u smislu posla, tako da očekujem, prvenstveno od radnika, odnosno katastarskih službenika, da odgovorno i kvalitetno rade svoj posao, a da će i sadašnja ministarka, nadam se, ukoliko Republički geodetski zavod bude izvršavao kvalitetno posao, s obzirom na obim, skraćene rokove, ako pokažu svoj kvalitet i ono što treba da urade, da će u budućem Zakonu o platama sigurno podržati radnike Republičkog geodetskog zavoda, koji to treba da zasluže. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarko sa svojim saradnicima, koleginice i kolege, pre nego što krenem konkretno na zakone, imam jedan komentar na određene primedbe koje idu prema Republičkom geodetskom zavodu, odnosno prema katastru.
Kaže da katastar nije efikasan, da su gužve, da katastar mora da bude veran terenu itd. Moram da podsetim, više zbog javnosti, da mora da se pročita član 117. osnovnog zakona i pročitaću prvi stav zato što on rešava sve ove dileme – imalac prava na nepokretnosti dužan je da u roku od 30 dana od nastanka promene podnese zahtev za sprovođenje promene službi za katastar nepokretnosti ili Republičkom geodetskom zavodu.
Ne može Republički geodetski zavod, odnosno unutrašnji organi su jedinice, da rešavaju sve promene na terenu, ukoliko ih vlasnici odnosno korisnici ne prijave nadležnoj službi na teritoriji te opštine. Ako to urade korisnici, odnosno vlasnici, onda ćemo problem rešiti ili rešiti u velikoj meri. Znači, ne može se kriviti Republički geodetski zavod za nešto što nije kriv. Slažem se da ima tu određenih problema itd, ali mislim da u ovom delu korisnici, odnosno vlasnici nepokretnosti ne rade svoj deo posla.
Drugo, postoje kaznene odredbe, i ja, koliko znam, retko je ko kažnjen ili gonjen, gotovo niko. Geodezija je multidisciplinarna nauka gde je u osnovi primenjena matematika i mislim da tu jednostavno nije lako ni raditi ni doći do finalnog produkta. Finalni produkt izgleda jednostavno, ali prethodni mnogo stručnog i šta stručno treba uraditi.
Uglavnom ću govoriti o izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru i katastru. Mnogi su rekli a ja mislim da ću ubrzati, a možda samo na neke stvari obratiti pažnju.
Ovim zakonom se ubrzava postupak upisa nepokretnosti i prava na njima, drugostepeni postupak ponovo prelazi u Republički geodetski zavod, vrši se usaglašavanje sa drugim zakonima, kao što je Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o ozakonjenju objekata, poboljšanje određenih zakonskih rešenja iz Osnovnog zakona, nadzor je da je bolje rešen, nova dodata rešenja u izmenama i dopunama Zakona poboljšavaju sam zakon, i ima tu posebne i samostalne odredbe.
Rešenje je da je na bolji način rešen katastar vodova, odnosno podzemnih i nadzemnih. Ovde niko nije rekao, mislim da nije nebitno, to je procena vrednosti nepokretnosti i upis u bazu podataka katastra nepokretnosti, kao i obaveza javnih beležnika da unose podatke o ceni nepokretnosti u registar cena.
Upis u katastar nepokretnosti jesu: upis nepokretnosti prava, preporučuje i zabeležbe. Ono što nam izmene i dopune daju, to je proširen spisak isprava za upis u katastar nepokretnosti, što će da uveća broj pozitivnih rešenih upisa, kao i brzinu i rasterećenost drugostepenog postupka.
Prvostepeni upravni postupak, mislim da se mora podići kvalitet rada u tom delu, da se u drugostepenom postupku smanji priliv predmeta. Ima tu više razloga, ja ću navesti neke koji mislim da su bitni.
Isprave koje sačinjavaju javni beležnici su dokumenti koji su vrlo kvalitetni i sadrže te neophodne podatke gde Republički geodetski zavod odnosno službe imaju mogućnost kvalitetnog sprovođenja promena.
Mora se podići odgovornost službenika u prvom stepenu, a sigurno da je organizacija utiče na organizaciju rada u Republičkom geodetskom zavodu, mora da doprinese da prvenstveno prvostepeni postupak bude rađen na kvalitetan način, samim tim, imaćemo manji priliv u drugostepenom postupku i mislim da ćemo time ubrzati rad celog Republičkog geodetskog zavoda, a samim tim i kvalitet.
Drugostepeni upravni postupak je premešten praktično iz ministarstva u Republički geodetski zavod, zajedno sa predmetima i ljudima. Moja procena, mislim da nije trebalo to ni premeštati u nadležno ministarstvo, već je trebalo da ostane u Republičkom geodetskom zavodu, ali šta je tu je. Mislim da će ovaj posao biti efikasniji ukoliko se bude radilo u Republičkom geodetskom zavodu.
Dalje, svaka ozbiljna država hoće da uredi oblast u sistemu urađenih odnosa po nepokretnostima i prava na njima, tj. prvenstveno ovaj posao treba da uradi, u najvećoj meri, Republički geodetski zavod.
Republički geodetski zavod je praktično skup, odnosno skup unutrašnjih organskih jedinica, odnosno katastara po gradovima i opštinama i tu se rešava suština gotovo celog posla Republičkog geodetskog zavoda. Tamo su podaci, tamo se vodi prvostepeni upravni postupak, tamo treba da ima neophodan broj ljudi, kvalifikovanih službenika.
Dalje, mislim da prosečna starost ne ide u prilog određenog kvaliteta rada u Republičkom geodetskom zavodu, a ukoliko je to 53 godine prosečne starosti u Republičkom geodetskom zavodu. Treba da dođu nove i mlađe snage koje će zajedno sa ovim prosekom koji imamo, koji nije za hvalu, sigurno podići kvalitet rada.
Imamo u Republičkom geodetskom zavodu, odnosno u katastrima opterećenost novim poslovima. Sledeće, skraćuju se rokovi. Mislim da treba razmisliti i o novoj sistematizaciji, odnosno organizaciji. Čini mi se da treba rešiti i vratiti nekadašnje centre za katastar nepokretnosti koji su bili odlična tampon zona između centrale Republičkog geodetskog zavoda i službi za katastar nepokretnosti. Tako da, jednostavno, to je moja jedna dobra preporuka i ukoliko se proceni da je to dobro rešenje, predlažem da se tako u organizaciji i primeni.
Svaki zakon, pa i ovaj, popravlja se amandmanima, pogotovu ako su oni smisleni i ako su podneti da poprave i donesu novi kvalitet u zakonima, u ovom slučaju o izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru i katastru. Nadam se, ovde su podneti određeni amandmani, a ima jedan koji…
Hvala na sugestiji, ali mislim da je ovo jako bitno, s obzirom da se odnosi na ukupnu celinu rada Republičkog geodetskog zavoda.
Ako me dobro slušate, to su dve rečenice i mislim da one neće porizvesti ništa loše u svemu ovome.
Mislim da treba usvojiti zvanja državnog službenika u Republičkom geodetskom zavodu, da se oni zovu katastarski referenti ili službenici i da sadašnje stanje u platama radnika Republičkog geodetskog zavoda treba zadržati na postojećem nivou, bez umanjenja.
Što se tiče Zakona o ozakonjenju objekata, ja ću dve rečenice tu, jer mislim da se danas više zadržalo na toj problematici nego na drugim problematikama, a to je da se ovim zakonom postiže jednostavnost, što je jako bitno, postiže se brzina i jeftino je. Ako to imamo pred sobom, ako imamo nelegalno izgrađene objekte, ako imamo 80% kod fizičkih lica, 15% kod drugih korisnika, ja bih ipak napomenuo da u okviru javne svojine, državne svojine, pogotovu u javnim preduzećima ili manjim javnim preduzećima, treba napomenuti da se ovo odnosi na njih i na njihove objekte, da jednostavno malo zaspale tamo neke, koji jednostavno nisu vodili računa da te svoje objekte prilagode ili rade sa građevinskim dozvolama i na kraju sa upotrebnom dozvolom, jednostavno ovo im je prilika da poprave svoj loš rad koji su imali u prethodnom periodu.
To je moja sugestija i mislim da sa ovim, gospođo ministarka, država i ministarstvo časti sve koji su nelegalno izgradili objekte. Ukoliko se ne iskoristi i ova jako, jako povoljna šansa, mislim da treba ići na one zadnje mere, zadnje mere. Ja ću u okviru svoje poslaničke grupe glasati za predloženi zakon. Hvala.
Hvala.
Gospodine predsedavajući, gospodo ministri, ja ću se zadržati isključivo na zakonu, odnosno Predlogu zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Neću biti dug, pošto je ovo zakon o racionalizaciji, pa treba i naši govori da budu racionalni.
Interes svake lokalne samouprave je da ima optimalan okvir, odnosno optimalan broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi, odnosno u kompletnoj lokalnoj organizaciji, odnosno u javnom sektoru na lokalnom nivou. To je prosto interes svake lokalne samouprave da ima taj broj, da može da izvršava svoje poslove u korist građana i drugih korisnika, a da nema preveliki broj, da jednostavno ostanu veća sredstva za ukupan lokalni privredni ekonomski i infrastrukturni razvoj.
Po prvi put, najlakše je bilo da se linearno smanji broj zaposlenih u javnom sektoru, ali sigurno da je ovo jako, jako bolje rešenje, tako da praktično i one lokalne samouprave koje su se racionalno ponašale itd, nisu u statusu da trpe možda greške nekih drugih koji su u prethodnim periodima neplanirano i dosta primali radnika u javnom sektoru.
Ovde je nešto rečeno što ja želim da iskomentarišem. Što se tiče lokalnog nivoa, tu je dat jedan okvir, pa će lokalni nivo u okviru pojedinačnih javnih preduzeća vršiti određivanje optimalnog broja zaposlenih u tim javnim preduzećima. Ministarka je ovde rekla, u jednom delu, mislim da je odgovor bio na određeno pitanje, da će se kasnije vršiti, verovatno ulaziti i dublje u lokalne samouprave u smislu javnih preduzeća, a da bi se dobio optimalan broj radnika u javnim preduzećima, npr. vodovodu.
Ja nisam siguran da li su to dobra rešenja na lokalnom nivou, zato što, ako sve izmerimo i normatizujemo, onda ne dajemo prostor lokalnoj samoupravi za neki svoj deo kreativnosti, itd, i mislim da tu treba debelo razmisliti. Svaka odgovorna lokalna samouprava će taj posao raditi dosta dobro. Zašto mi imamo veliki broj zaposlenih na lokalu? Mislim da je to neodgovornost rukovodstva na lokalnom nivou.
Mislim da je ovde bilo, možda ovo nije do kraja utemeljeno, ali određeno finansiranje na lokalnom nivou ili duplo finansiranje republika, lokala. Jednostavno, moj je predlog da, pošto je ministar finansija tu i ministarka, jednostavno zakonska rešenja koja dolaze, kao što je finansiranje obrazovanja, osnovnog i srednjeg, jednostavno to se nije pokazalo kao dobro, ni rukovođenje ni finansiranje. Jednostavno nema odgovornosti. Čim nema odgovornosti, onda to ne može dobro ni da funkcioniše.
Ja želim da iskomentarišem i, recimo, rad, ne rad poreske uprave, nego podeljenost lokalne uprave. Mi imamo dve poreske uprave, paralelne. Mislim da one mnogo više koštaju, nego jedna poreska uprava, a da lokalna poreska administracija bude jedno odeljenje republičke poreske uprave. Mislim da pravimo duple troškove.
Opština u kojoj sam radio je ispod crte i želim da tu prokomentarišem nešto što, čini mi se, treba opštinama, a to je komunalna inspekcija. To nedostaje jednostavno u funkcionisanju opština, jednostavno nedostaje komunalna inspekcija i mislim da bi tu trebalo brzo tražiti rešenja da i opštine dobiju komunalnu inspekciju.
Mislim da je ovaj zakon o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru smislen i da na taj način rešava problematiku i ja ću ga zajedno sa svojom poslaničkom grupom podržati. Hvala.
Hvala predsedavajući.
Prvo, agencija, mislim da je to dodatni trošak, to je vidljivo, to je nova posebna organizacija koja bi se bavila poslom gde naknadno izaziva troškove od prostora, deobe, verovatno i opreme. Pitanje da li kompletna oprema koja sada poseduje RHMZ može da deo opreme pređe ili sva da pređe u novu agenciju.
Sledeće, predlagači ovog amandmana, DS, odnosno pojedini poslanici DS su 2011. godine bili protiv izmeštanja iz RHMZ i sada neka ostanu pri tom svom predlogu i onda smo na istom putu. Jednostavno ovo prirodno stanište odbrane od grada je RHMZ i mi ne treba da pobegnemo od toga da li će u okviru RHMZ, unutrašnjoj organizaciji biti posebna jedan organska jedinica koja će se baviti ovim delom posla, to neka oni sami procene. Ovde samo treba RHMZ radi svoj deo posla i mislim da smo dobili dobar sistem odbrane od grada. Hvala vam.
Hvala.
Uvaženi ministre, saradnici, koleginice i kolege, velika pažnja je posvećena ovom zakonu i od samih nas poslanika, od Vlade, od ministarstva, od medija, poljoprivrednika, lokalnih samouprava i verovatno da ovaj Predlog zakona o odbrani od grada zaslužuje ovu pažnju. Verovatno je svemu tome doprinela i agresivnog grada koji je zadnjih godina sve agresivniji, kao i drugih nepogoda.
Dugo smo bez zakona. Od 1968. godine sprovodi se odbrana od grada. Od 1992. godine ne postoji zakon. Znači, bez posebnog zakona, a u skladu sa Zakonom o ministarstvima, RHMZ vrši poslove odbrane od grada. Godine 2011. odbrana od grada prelazi u Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno u Sektor za vanredne situacije, gde Sektor za vanredne situacije vrši deo posla, a deo i dalje obavlja RHMZ. Sve to u zadnje 23 godine funkcioniše bez zakona, i odbrana od grada.
U takvim uslovima, bez zakona, gde RHMZ i Sektor za vanredne situacije deluju zajedno, pojavljuju se lokalne samouprave koje nemaju obavezu i bez ikakvog reda i sistema kupuju rakete i delimično plaćaju protivgradne strelce. U ovakvim uslovima odbrane od grada, gde nema sistema, gde nema odgovornosti, pojavljuju se veliki problemi u odbrani od grada, a nameće se rešenje da se mora doneti novi zakon, koji danas u Skupštini imamo.
Predlog zakona o odbrani od grada daje dobra rešenja, imajući u vidu sledeće činjenice, da se klimatski uslovi menjaju u smeru sve češćeg i razornijeg grada i drugih nepogoda. Usled grada, sve češće nastaju ogromne štete u poljoprivredi i šumarstvu, na stambenim i ekonomskim objektima, a njihovo produženo delovanje štete je i na prehrambenu industriju i sve što se naslanja na sirovinsku bazu u poljoprivredi.
Broj dana praćenja je preko 100 u toku godine ili dejstva preko 50. Mislim da je to ozbiljno, sa tendencijom da će se taj broj dana povećavati. Apsolutna uspešnost odbrane od grada ne postoji. Ona ide do 70%, što je i sam ministar rekao i zavisi od vremena dejstva i efikasnosti i tada, ako se na vreme dejstvuje i efikasno, mislim da može protivgradna odbrana da bude uspešna i da bude blizu 70%.
Gradonosni oblak ne poznaje granice opština ili gradova i potrebno je dejstvovati u fazi njihovog razvoja. Što se dejstvuje na većoj teritoriji, uspešnost je veća. Zato odbrana od grada mora da se sprovodi jedinstveno na nivou Republike.
Predlog zakona o odbrani od grada definiše na najbolji način sistem odbrane od grada, jer svako drugo rešenje ne bi bilo održivo. Ovaj predlog zakona omogućava realan i održiv sistem odbrane od grada i to kroz najvažnije odrednice. Obezbeđuje jedinstvenost i celovitost na celoj teritoriji Republike. Ceo sistem protivgradne zaštite je na jednom mestu, odnosno u RHMZ, gde je jedino i prirodno stanište odbrane od grada.
Tu je zastupljen najviši nivo stručnosti. Radarski sistemi rade u okviru RHMZ. Protivgradni strelci će biti angažovani od strane RHMZ i jako je dobro da oni budu u jedinstvenom sistemu i da imaju minimum jedinstvene naknade iz razloga što svi protivgradni strelci, bez obzira gde su u Srbiji, rade isti posao. Komandovanje, odnosno naređenja za dejstva moraju da idu iz radarskih centara, odnosno iz RHMZ. Nabavka protivgradnih raketa isto tako.
Međunarodna saradnja, o kojoj je bilo malo reči danas, mora biti na visokom nivou iz razloga što sa zemljama iz okruženja, a pogotovo preko Drine, sa te strane nam dolazi najveća opasnost od grada.
Lokalne samouprave imaju svoje mesto i ulogu i treba da je imaju, jer neposredno sarađuju sa nadležnim organima, podršku u angažovanju strelaca, procenama štete od grada itd.
Što se tiče finansiranja, ovde je bilo puno reči o finansiranju, mislim da se i tu poboljšava stanje, a pogotovo je bilo malo reči, mislim da će o tome kolega Marijan govoriti, predlozi da 5% od davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta se usmeri u protivgradnu zaštitu.
Možda ovaj zakon treba popraviti sa predloženim amandmanima, prihvatanjem određenih amandmana, a pogotovo onih tehničkih koji nisu suština.
Čini mi se da u članu 7, izveštaj o pripremljenosti, bilo je dosta reči, da se pomeri izveštaj o pripremljenosti sistema odbrane od grada sa 15. aprila na 1. april, da u članu 9. procenat štete ne bude sedam dana, nego da bude do 45 dana, da se u članu 19. preciznije definiše da nadzor vrši Ministarstvo za poljoprivredu.
Ovaj Predlog zakona u primeni daće svoj doprinos. Prvo, osiguravajuće kuće, pored toga što će davati 10% od premije za protivgradnu zaštitu, biće manje štete, manje će plaćati i njihov prihod će biti veći. Poljoprivredni proizvođači i prehrambena industrija biće u velikoj meri zaštićen proizvod zato što će efikasno funkcionisati odbrana od grada, a što je cilj svih proizvođača.
Sve u svemu, svi smo mi u ovoj državi dobitnici donošenjem ovog zakona i pravilnom primenom.
S obzirom da je posle 23 godine ponuđen zakon sa jako dobrim rešenjima, rekao bih bravo Vlada, bravo ministre, tako da će ovaj zakon sa određenim prihvatanjem amandmana biti jako dobar i primenjiv, jer je deo jedinstvenog sistema i jedinstvena su komandovanja. Ovo je poluvojni sistem. Ovde ne može drugačije da se reaguje, nego na ovaj način kako je predloženo ovim Predlogom zakona.
Samo bih kratko rekao da ovaj zakon upotpunjuje izmene i dopune Zakona o ministarstvima, gde se jasno kaže u članu 3. ko je nadležan za funkcionisanje ovog zakona, odnosno Predloga zakona o odbrani od grada. Normalno, SNS će glasati za ovaj predlog i verovatno za dobre amandmane. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Uvaženi ministri, saradnici, koleginice i kolege, mi danas imamo tri predloga zakona i fokusiraću se samo na jedan zakon, a to je Zakon o matičnim knjigama.
Mislim da ove izmene i dopune Zakona o matičnim knjigama zaslužuju pažnju zato što je to zakon gde su svi naši građani posebno zainteresovani, jer se vodi lična evidencija o stanjima, odnosno o upisima u matične knjige, tako da su jako zainteresovani da se to uradi i kako treba i valjano i da jednostavno vode računa o svemu tome, kao i o svojim srodnicima.
Ove izmene su iznuđene i mislim da ovaj zakon treba da pretrpi i neke buduće izmene, ali verovatno kada dođe vreme za to. Izmene su u članu 91. zbog rokova sa pet na sedam godina, jer lokalne samouprave nisu uspele da to urade do sada, verovatno zbog nedovoljno resursa, koji se prvenstveno ogledaju u ljudskom faktoru, verovatno obimnost i sve ono što prati takvu vrstu evidencije, odnosno da urade drugi primerak matičnih knjiga koje se vode preko elektronskih sredstava, kao i njihovo skladištenje.
Ono što je jako bitno ili 98%, po mojoj proceni, u matičnim knjigama vode se činjenice o rođenju, braku i smrti. Ja sam podneo jedan amandman na član 11. osnovnog zakona, smatrajući da ne treba da poslove matičara radi isključivo neko ko je iz društvenog sektora, nego da to bude ujednačeno i za sva ostala zanimanja, tako da videćemo da li će Vlada odnosno nadležno ministarstvo prihvatiti to, ali smatram da je taj amandman na mestu.
Mislim da će ovaj drugi amandman, predložio sam ga sa kolegom Birmančevićem, da sam rok stupanja na snagu zakona jednostavno morati da bude skraćen. Predloženo je da to bude osam dana, a s obzirom da 27. ističe rok od pet godina za završetak posla za drugi primerak matičnih knjiga i da je to rešenje iznuđeno. Ako se prihvate ova dva amandmana, mislim da će zakon dobiti i u kvalitetu i da će biti poboljšan.
Mislim da i druge izmene treba da dođu na red, kao što su članovi 8. 9. i 10. i da jednostavno ne bude tako čvrsto ograničenje da jedan matičar treba da bude samo za jedno matično područje. Mislim da tu treba biti liberalniji i dozvoliti da jedan matičar i njegov zamenik može pokrivati i više matičnih područja. Toliko. Mislim da će ovi amandmani biti prihvaćeni. Mi ćemo glasati, kao i SNS, za ove izmene i dopune zakona. Hvala.
Ja sam se javio po prethodnom amandmanu, ali niste videli.
Imaću prilike u sledećem da se javim.
Mislim da neću pogrešiti temu ako mi dozvolite da kažem nešto.
S obzirom da je Republički geodetski zavod, ja sam i u načelnoj raspravi govorio da se jednostavno prožima kroz ceo zakon, vrlo bitan organ, mislim da tu postoji nepoznavanje obaveze Republičkog geodetskog zavoda.
Republički geodetski zavod u svom poslu ne pokreće ostavinski postupak, ne vrši sudski deo posla. Investitori, vlasnici nepokretnosti su dužni da Republičkom geodetskom zavodu od dana promene na nepokretnostima u roku 30 dana prijave promenu, dostave potrebnu dokumentaciju. Na kraju krajeva, i ovaj zakon to govori i molim da se to tako shvati, da ceo teret nekog posla ne pretovarimo na Republički geodetski zavod koji objektivno ima određenih problema u svom funkcionisanju, ali sigurno da dobar deo onoga što nije ažurno u Republičkom geodetskom zavodu se odnosi i na vlasnike i druge državne organe. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarka, državni sekretari, koleginice i kolege, mislim  da je danas iscrpljujući dan, ali mislim da dobro izdržavaju i ministarka i državni sekretari. Mislio sam da mnogo više govorim, ali skratiću. Mislim da neke stvari koje nisu dovoljno apostrofirane jednostavno iznesem i da se obrati pažnja na njih.
Prvo ću početi sa jednim pitanjem na koje ne morate da mi date odgovor. Ovih 28 dana izdavanje građevinske dozvole je jednostavno jako kratak rok. Ne znam da li vas je rukovodio februar mesec ili zaista treba 28 dana? Stalno pričamo o 28 dana, mislim da je ušlo to dovoljno u uši, ali jednostavno treba doći do tih 28 dana i treba sve to izneti.
Hoću na tri stvari da se obrati posebna pažnja. Pod broj jedan, protivpožarna zaštita. Do sada je protivpožarna zaštita nastupala tri puta – jednom prethodno, jednom kada se završi projekat i jednom u okviru tehničkog pregleda. Ako dejstvuje ovaj član 134. izmena i dopuna ovog zakona i Zakona o protivpožarnoj zaštiti, mislim da je to u redu, a ako ne, onda ćemo da imamo problem, a trebalo bi da dejstvuje član 134. predloženog zakona.
Drugo, ovde se vrlo često pominju lokalne samouprave i mislim da ima dosta paušalnih ocena o snazi i mogućnosti lokalnih samouprava da primene ovaj zakon. Tvrdim da će dobar deo lokalnih samouprava donošenjem podzakonskih akata ovo primeniti bez velike obuke i pripreme. Tvrdim da ih ima čak i malih i srednjih i velikih, pogotovo one koje su uradile planska dokumenta, o kojima se manje govori danas ovde, više se govori o onoj izgradnji i realizaciji, ali sve to prethodi planska dokumentacija. Tvrdim da je to tako.
Svaka lokalna samouprava treba da vidi svoj interes u svemu ovome, a to je ako dobro rade, ako ima planska dokumenta, ako može brzo da izda građevinsku dozvolu, onda će ona pre da dobije investitora, imaće bolji razvoj i to je jednostavna formula.
Nešto je danas isto neoprezno izgovoreno u prepodnevnom delu ove sednice, a rečeno je – revizija državnog premera. To je previše krupna reč, prelako izgovorena, a preteška za realizaciju. Mislim da je to neozbiljno i ja vas molim da to jednostavno ne uzimate kao ozbiljnu stvar, bar u ovom momentu.
Ono što danas gotovo da nije rečeno ništa o tome i ne zameram nikom, ali moja je obaveza da kažem da u okviru prostornog planiranja i izgradnje, jednostavno geodetska delatnost se prostire kroz ceo postupak od početka do kraja. Znači, neka je početak matični broj, a to je u geodetskoj delatnosti broj parcele i katastarska opština, odmah je definisano sa time, kroz ceo postupak i završni deo, to je upis pravo na nepokretnostima, odnosno na objektima i na zemljištu.
Geodetska delatnost jednostavno ima veliku odgovornost za sprovođenje ovog zakona. Nadam se da će naći i načina i mogućnosti da jednostavno ovo sprovede u delo, a pogotovu što će određene kreditne linije dejstvovati u okviru Republičkog geodetskog zavoda i nadam se da će taj novac biti iskorišćen na pravi način da država kroz rad Republičkog geodetskog zavoda dobije onu brzinu i efikasnost i ukupan razvoj, tako da očekujem da to uradi rukovodstvo Republičkog geodetskog zavoda uz vašu pomoć i da jednostavno ovo sprovede po dubini, po isturenim jedinicama Republičkog geodetskog zavoda, popularno nazvani katastari, jer to je kičma Republičkog geodetskog zavoda. Ako to bude sprovedeno po dubini i na nivou lokalne samouprave, gde dejstvuju i lokalne samouprave i katastri po jednom prostoru i za iste građane, onda će to sigurno biti dobro.
Dalje, što je ovde, mislim koleginica Bošnjak, ako sam ja to dobro zapamtio, mislim da je ona obratila pažnju na jednu bitnu stvar i suštinski se menja ovim zakonom, a to je, ja bih rekao da je to hrabra podela odgovornosti, a to je ona formalna i suštinska odgovornost. Formalnu sprovode državna institucija i javna preduzeća, dok suštinsku praktično premeštamo na nivo projektanata, nadzora, tehničkog prijema itd, tako da je po meni to jako dobra stvar i mislim da se prvi put ta vrsta podele nudi u zakonskoj formi. Nadam se da će tako biti i usvojeno.
Na kraju, to sam dužan da kažem, mene su konsultovali pojedine projektantske kuće, pojedine izvođačke kuće, ono što su mene konsultovali i zamolili me da kažem na današnjoj sednici, a to je da je zakon dobar, da oni vide kroz ovaj zakon i svoj interes, što je jako dobro, ali jedan pošten interes i da podržavaju u najvećoj meri donošenje ovakvog zakona. U njihovo ime i u moje ime - hvala i nadam se da ćemo u danu za glasanje doneti ovo kako treba. Hvala.
Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, kolege i koleginice, amandman koji je podneo kolega Boban Birmančević je prihvaćen od Vlade, od Odbora i ja se nadam da će u danu za glasanje i biti izglasan.
Hvala.
Pošto sam napravio uvod, mislim da sada nema potrebe.
Ja hoću da kažem nešto što je bitno i da se čuje i da se zna. Mislim da prihvatanjem amandmana kolege Bobana Birmančevića praktično posle Republike Srbije i autonomna pokrajina i lokalna samouprava mogu da budu oni koji će jednostranom izjavom odricanja prava na svojini mogu se odreći i za lokalnu samoupravu i autonomnu pokrajinu.
Ono što je bitno, bitno je da je stalna konferencija gradova i opština kao najveća asocijacija svih gradova i opština u Srbiji, sličan ili ovakav zahtev imala prema nama, poslanicima. Mislim da je njihov zahtev opravdan i da većina gradova i opština želi da ovakav amandman prođe u Skupštini iz razloga što će se te nepokretnosti, koje se nalaze na teritoriji lokalnih samouprava, najbolje koristiti ukoliko sa njima budu raspolagali gradovi ili opštine. Zato u ime svih njih hvala u ovom delu. Nadam se da će u toku glasanja ovo biti izglasano. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane ministarke, koleginice i kolege, poplava je došla u eri ekonomske krize. Na to sigurno nismo mogli uticati, ali imaju neke stvari koje i ova Skupština i Vlada i naša javnost treba da znaju.
Dolazim iz Koceljeve, opštine koja je prva zajedno sa Valjevom bila na udaru poplava i prva opština koju je premijer posetio, s obzirom na razmeru poplave koja se desila u Koceljevi.
Kada već pominjem premijera, da pomenem i celu Vladu, ministre, predsednika države koji je kasnije došao, tako da je to bila jedna velika moralna i realna podrška u tim trenucima kada je startovala poplava, kada još nismo bili spremi na sve izazove, praktično da rešimo na pravi način.
Ima ovde nešto što niko nije pomenuo, a mislim da je jako bitno, a to je 2010. godina. Godine 2010. svi vodotoci i sve reke su pripadali Republici. Godine 2010. pravi se presek, pa se deo reka proglašava državnim, a vodotoci ostaju opštinama bez ikakvog rešenja i finansijske podrške lokalnim samoupravama, tako da je to jedan veliki problem koji se akumulirao do dana današnjeg.
Kada posmatramo štete na teritoriji opštine Koceljeva, one su velike. Međutim, iz šteta smo izašli, ali nismo imali gubitke ni povređene ljude, što je mislim veliki dobitak.
Još nešto što bih rekao, mada je kolega Zoran Živković otišao, on je rekao nešto što je pročitao iz štampe i gde je nešto rečeno u određenoj štampi da je miniran magistralni put kod Koceljeve i da se čula eksplozija u Obrenovcu i da je odmah zatim Obrenovac poplavljen. To apsolutno nije tačno, niti je išta minirano, niti voda putuje brzinom zvuka, nego odgovorni koji su donosili određene odluke doneli su i takve odluke da spasu Koceljevu, a da to ne utiče na građane Obrenovca ili bilo koga nizvodno.
Ono što građani Koceljeve očekuju, to je brza reakcija na izgradnju mosta na državnom putu prvog B reda i na rešavanju određenih lokalnih mostova koji su jako bitni za život tih građana, jer u selu Ljuticama i u selu Družetiću postoje dva lokalna mosta, gde praktično građani obilaze i po dvadesetak i tridesetak kilometara više nego što bi realno trebali obilaziti da dođu ili do svojih domaćinstava, ili do svojih parcela. Tako da jednostavno molim, mada sam to i ministarki rekao i ona je to prihvatila na jedan zadovoljavajući način, da pokušamo da to uradimo što pre, bar što se tiče tog dela da ima određeni prioritet.
Dalje, saobraćaj je premešten kroz gradsko tkivo, ulice se uništavaju. Mislim da nema rešenja nego da se to tako radi, ali barem da to ubrzamo jer mislim da je to dobro i za ekonomiju ove zemlje.
Što se tiče zakona, vrlo ću kratko. On je ograničen na godinu dana, dakle, mora biti brzo realizovan. Očekujem da će se brzo doneti podzakonski akti, da
ćemo brzo reagovati i da brzina i efikasnost za sprovođenje ovog zakona znači i uspešnost rešavanja posledica od poplava. Hvala.