Ovo je bili kompletno vreme ovlašćenog predstavnika i skoro sve što se tiče grupe.
Vi ste Milivojeviću tražili reč po amandmanu i dobili je po amandmanu i bez da sam vas u tome prekidao i na sekund. Videli ste koliko ste govorili, reč jedna o amandmanu nije bila. Bila je gomila koje čega što sve skupa pas s maslom pojeo ne bi, ali kada budete sutra pričali da vam je uskraćeno neko pravo da govorite, setite se. Pošto ste me pitali za vođenje sednice, sve ovo što ste pričali, znam vi ste sada navodili reči Veljka Belivuka, njegove iskaze, saopštenja itd. i sve to su ljudi čuli i pružio sam mogućnost da čuju, da znaju ko je te stvari rešio da govori u Narodnoj skupštini, dan nakon što smo svi dobili priznanja da je taj čovek koga citirate, kome se divite, šta već sve radite, planirao atentan na Aleksandra Vučića i za to dobio krvav novac.
Važno je da ljudi čuju i vide ko to podržava, tome se raduje ili u tome želi da učestvuje na bilo koji način.
Što se tiče dobacivanja, da, dobacujete vi lično, svaki dan i svima. I ne samo to. Dakle, vidim ja sve, ako mislite da ne vidim nešto, vidim sve, i da ohrabrujete i motivišete one koji skaču da psuju majku drugim poslanicima i da se zaleću ovamo da se tuku. Sve ja to čujem i vidim. Nemojte da mislite da ne vidim.
To što ste vi po pet, šest metara iza njih kada oni krenu da se tuku, stojite na distanci i snimate telefonom, to ne znači da ja ne vidim. I kad posle dolazite da im čestitate, da ih ohrabrite i kažete im da to rade, sve ja to vidim. Nemojte da mislite da ne vidim.
Pošto ste me pitali, evo da vam i to objasnim. Hrabro i principijelno, kao i uvek, rukujete se posle, kažete – svaka ti čast, bio si opasan, idi opet tuci se, a vi ste na onih pet, šest metara distance i snimate telefonom.
Pravo na repliku, Milenko Jovanov.