Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7959">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Pravo na repliku, ako se slažete gospođo predsednice, pošto je pomenuta SNS.

Jedna stvar, rečeno je da se izgleda nešto ovde radi selektivno, odnosno da nisu predmet interesovanja nadležnih organa ljudi koji su pripadnici SNS ili našoj stranci bliski, a vi bukvalno iz nedelje u nedelju, ali bukvalno iz nedelje u nedelju, možete da pronađete slučajeve gde ljudi za koje se sumnja da su se o zakon ogrešili, pa neka su članovi SNS po sto puta, pa neka su funkcioneri po sto puta, odgovaraju pred građanima Srbije po onim zakonskim pravilima po kojima i svi drugi.

Dakle, to je danas u današnjoj Srbiji realnost i to ne može da negira niko. Pogledajte sami kako izgledaju izveštaji i agencijske vesti iz nedelje u nedelju i videćete da to danas u Srbiji apsolutno ne da nije ništa neverovatno, nego se podrazumeva da se na taj način štiti zakon i da na taj način i u tom smislu zaštićenih nema.

Kada se kaže da nije bilo nikakvih slučajeva, da su ljudi koji bili predstavnici bivšeg režima, a takođe se smatra da su se ogrešili o zakon bili predmet interesovanja nadležnih organa, podsećam, ovde kada ustane Boško Obradović pa kaže – pa nije nikada procesuiran niko, onda mora da se suoči sa svojim rečima koje mu mi pročitamo, da kaže da je više bivših predsednika opština iz njihovog vremena, za njihovog vakta doživelo pravosnažne presude. Treba li da podsetimo onda da je i više ministara, bivših ministara takođe bilo i jeste predmet interesovanja nadležnih organa. To što neki ljudi, inače, po pravilu vrlo agresivni ljudi dozvoljavaju sebi drskost, da stalno iznova ponavljaju da nije bilo ono što jeste ili da danas jeste ono što nije, ne treba nikada da utiče na nas koji se ovim stvarima bavimo ozbiljno, ja u tom smislu doživljavam i predlagače amandmana, da podlegnemo njihovim rečima, jer ti ljudi prosto ne znaju za bolje.

Kada pogledate šta je bilo, a šta nije bilo i kako se ti ljudi ponašaju. Jutros, dakle dok mi raspravljamo ovde na ovoj sednici o ovim stvarima o kojima raspravljamo, ja čitam komentare koji stižu sa one strane skupštinskih vrata, od strane onih koji bi trebalo da su ovde. Danas im je izgleda jedna od glavnih tema šta je imao da kaže, možete misliti, Janko Veselinović…

(Predsednik: Vreme. Hvala. Javili ste se za repliku.)

Da li mogu da završim rečenicu?

(Predsednik: Možete, naravno.)

Dakle, Janko Veselinović kaže i sada pokušava da nas ubedi da nije ono što jeste, da mi nismo hteli da stavimo Tijanin zakon na dnevni red godinama, godinama. Da podsetim, 2015. godine naša skupštinska većina je tada Zakon o policiji, Tijanin zakon izglasala. Janko Veselinović, koji je bio poslanik, glasao nije. Danas mi raspravljamo o Krivičnom zakoniku, a oni koji su potpisivali peticiju, da li ih vidi neko u sali?

Dakle, toj histeriji i tom bezobrazluku, dodaću, mi ne treba da podlegnemo. Ako treba ovakvih primera da nađemo, naći ćemo ih bezbroj i, da znate, obračunaćemo se sa svakim kako zaslužuju, jer ro licemerje to zaslužuje. Hvala vam.
Sigurno ste onda primetili da Vuk Jeremić ne može da prođe blizu SNS, baš kao ni Dragan Đilas. Dakle, nas njihovi novci, u smislu da mi od njih nešto imamo, apsolutno ne zanimaju, to je svakom jasno. Vuk Jeremić, koji je takođe imao sve najlepše da priča i o SNS i o Aleksandru Vučiću dok se nadao da će moći na neki način da nam se politički približi, a kada mu je rečeno jasno i jasno stavljeno do znanja – ne hvala, mi sa takvima nemamo ništa, onda je zaključio da smo najgori na svetu. Dovoljno je rekao sam o sebi onog momenta kada je predstavljao Republiku Srbiju, pazite, bio plaćen od strane građana ove zemlje, koliko, više od 8.500 dolara mesečno da obavlja posao u Ujedinjenim nacijama, a onda to vreme iskoristio da za sebe sklapa koruptivne aranžmane sa kojekakvim Lozojama, Hoovima i sličnim. Dakle, šta je, kakav je i od čega je on je time pokazao. Isto važi i za Đilasa, sa kojim uzgred budi rečeno nemamo ništa, niti ćemo ikad imati išta, osim da mu jasno stavljamo da znanja da je ono što je uradio Srbiju do te mere unazadilo, devastiralo da ćemo mi godinama morati da to ispravljamo, ali ćemo ispraviti svakako. Nikada što se nas tiče neće dobiti priliku da to radi ponovo.

Šta je bilo, a šta nije bilo mi to jako dobro znamo, ali mi se ne libimo da na to podsećamo. Pa kad kažemo – ovi što nas danas optužuju da smo mi, možete misliti, krivi za bilo šta vezano za Tijanin zakon, a nisu došli da glasaju za taj zakon kada je bilo reči o izmenama i dopunama Zakona o policiji, ti ljudi da vas pogledaju u oči ne smeju i da polože račune ne smeju, kao što ne smeju ni drugim građanima ove zemlje.

Godine 2015. kada smo Tijanin zakon usvajali mi iz parlamentarne većine nije glasalo 11 poslanika Demokratske stranke, tadašnjih 11 poslanika, nije glasao ni Janko Veselinović, koji nas proziva ovog jutra, bio je samostalni poslanik, a ovi što su se sada ujedinili sa svojom matičnom organizacijom „žuto preduzeće DS“ d.o.o, Socijaldemokratska stranka i Zajedno za Srbiju, ni njih nije bilo u sali, četvoro poslanika njihovih.

Zojin zakon 2015. godine, Demokratska stranka – devetoro poslanika nije ušlo ovde, nije karticu ubacilo, bio im je prevelik napor da prstom ovako pritisnu taster i da glasaju. Nije bilo ni tih samostalnih poslanika, ali opet ni SDS, ni Zajedno za Srbiju, to su ovi Tadić i Zelenović i ostali koji su sad opet svi na gomili i koji će vam svi reći da mi nećemo da lečimo decu, da mi nećemo da štitimo decu od nasilnika i manijaka i ponavljaće kao papagaji sve najgore i najcrnje na naš račun, a kada pogledate šta je ko delima svojim pokazao, za šta se ko delima svojim i svojim postupcima založio, uvek će biti odgovor isti – njih nigde, jer njih nije briga ni za šta. Njih zanima samo da se sa nama politički obračunaju ako mogu ikako, a nas mogu samo da gledaju iz onog malog šatora ili preko televizijskih ekrana kako radimo onaj posao koji je ovoj zemlji neophodan.

Što se nas tiče, ta je razlika toliko jasna, toliko velika da nikada neće moći da je savladaju bilo kakvim glupostima, napisima preko „Tvitera“ ili mahanjem nekim njihovim novcima ili milionima. Neka ih njima, ti milioni će njima na nos da izađu, što se tiče zakona. Mi smo uvek pokazivali šta nas zanima i šta nas motiviše, dobro ove zemlje, dobro ovih građana. Čovek je svaki podložan iskušenjima, neki tim iskušenjima podlegnu, ali ljudi koji predstavljaju SNS, koji imaju obavezu da vode računa o kredibilitetu i stranke i lidera Aleksandra Vučića, tu vrstu slabosti ne mogu sebi da dozvole, to je naša poruka svima i to je ta razlika koju građani jako dobro cene. Pogledajte na Kosovu i Metohiji već koliko juče, 95% građana kaže da tu razliku jako dobro vidi i jako dobro ceni. Oni su rekli mnogo bolje od bilo čega što bih mogao da dodam ja. Hvala vam.
Kada se kaže da se pravda danas primenjuje selektivno, ja mogu samo da kažem da se apsolutno ne slažem oko toga.

Pričali smo već danas tokom ove rasprave da postoje brojni primeri gde se vidi da se danas po tom pitanju postupa principijelno.

Ako treba da se podsetimo svi zajedno, imali ste slučajeve u organizovanim policijskim akcijama da u istom danu bude privedeno više lica od kojih su neki članovi glavnog odbora opozicionih stranaka, stranaka bivšeg režima, ali i neki članovi glavnih odbora stranaka koje čine parlamentarnu većinu. Šta je bolji dokaz i šta je jasniji dokaz da nema tu govora o tome da je bilo ko protežiran ili bilo ko, kako vole da govore oni pripadnici bivšeg režima kojih, evo, opet ni sada u sali nema, da je, zamislite, proganjan.

Znate, kada neko dođe i vodi računa o zakonu i strogo po zakonu postupa i kaže – dajte samo da vidimo kakve su vaše poslovne knjige, da vidimo na šta ste vi trošili novac koji je precizno, kampanjski definisan, onda skoči neko poput Boška Obradovića i na sva usta viče – ovo je progon, ovo je maltretiranje, ovo je diktatura. A, ljudi koji se time bave profesionalno, dakle, ljudi koji su zaduženi da vode računa o ustanovi koju predstavljaju, da štite zakon, samo dođu i kažu – dajte da vidimo papire i ništa više od toga, to je više nego dovoljno. Govorio je gospodin Rističević o tome i danas, a govorio je više puta do sada. Dakle, to je apsolutno jasan dokaz kako se neki odnose prema tom pitanju, a dokaz u isto vreme da protežiranih nema.

Pazite, niko nije rekao iz državnih institucija – ne sviđa nam se neko politički, pa zbog toga ga optužujemo za kriminal. Konkretno, te Dveri i tog Boška Obradovića za kriminal optužuju njihovi ljudi i njihovi članovi, članovi predsedništva do koliko juče. Mislim da se Radojičić preziva čovek. Čovek je govorio javno, otvorena pisma slao, gde kaže – ja se obraćam članovima Dveri i pozivam ih da zajedno stanemo na put, na rep da stanemo kriminalu koji sprovodi Boško Obradović.

Dakle, ja mislim da su to problemi o kojima mi treba da raspravljamo ako govorimo o odnosu prema tom pitanju. Velika je šteta koja se nanosi i Republici Srbiji i dostojanstvu Narodne skupštine u ovoj vrsti ponašanja i Boška Obradovića i Dveri, ali on nije ni mogao da nauči ništa bolje od Đilasa i Jeremića, da se razumemo. Ništa manja šteta od one koju prave i Boško Obradović i Dveri, a sa njim i Đilas i Jeremić i po pitanju odnosa prema KiM i našem narodu tamo i prema pitanju odnosa spram Tijaninog zakona, odnosno izmena i dopuna Krivičnog zakonika o kojima raspravljamo danas. To su velike stvari. To su krupne stvari i stvari na kojima se razlika pravi.

Završavam, gospodine predsedavajući. Na tako krupnim pitanjima jasna se razlika između nas postavlja. Mi ni po babu, ni po stričevima. Samo tražimo, samo insistiramo da se zakon jednako primenjuje na sve i mi na tome insistiramo. Mi principijelno insistiramo na tome da se naš narod zaštiti, da se tamo politički ne svađa, da se ne gloži i ne zavađa, što uporno pokušavaju Jeremić, Đilas, Obradović evo i danas. Mi insistiramo da se principijelno postavimo prema odnosu koji se tiče zaštite naše dece.

Da li ste potpisivali vi iz Dveri? Da li ste potpisivali vi iz DS peticije i tražili da Tijanin zakon uđe u proceduru? Gde ste danas? Onog momenta kada smo rekli - mi iza toga stojimo, mi ni za jotu odstupili nismo od tog dana do danas. Mi ćemo sutra glasati za taj Predlog zakona, a građani Srbije koji prate ovu sednicu neka prate dan sutrašnji i nek gledaju dobro da li će ući u ovu salu da glasa i Milojičić Kena i Aleksandra Jerkov i Marinika Tepić, da li će ući kompletan onaj skup ljudi iz Dveri na čelu sa Boškom Obradovićem, koji su se na glavu popeli svakome svojom pričom o porodičnim vrednostima i porodičnoj politici.

Neka pitaju imenom i prezimenom i Tadićeve i Jeremićeve i Đilasove gde su bili onog dana kada se ova Skupština izjasnila? Gde su bili onog dana kada je glasanje ovde organizovano bilo? Da li su glasali za izmene i dopune Krivičnog zakonika, za Tijanin zakon 2019. ili neće doći, kao što nisu 2015. godine, kad smo menjali Zakon o policiji iz istog slučaja? Da li će doći ili neće doći, kao što nisu bili ovde ni kada smo se izjasnili mi kao parlamentarna većina o Zoinom zakonu? Kakvi budu sutra, još jednom, pred licem Srbije, biće doveka.

Vi koji imate više podataka, dopunite ovo što sam rekao ili demantujte, ništa protiv nemam, a što se nas tiče, ovo nije pitanje bilo kakvih lomljenja i dilema. Naš stav je ovde uvek bio principijelan. Država se čuva, država se ne krade, deca se čuvaju i deca se brane, a vi kojima je bitno samo koliko ste para nakupili, mislim na one kojih ni sada u sali nema, vi gledajte šta ćete i gde ćete.

Neće proći puno vremena, sledeće godina Srbija vas ponovo stavlja na mesto i, uveren sam, ubedljivo kao i srpski narod na KiM juče, 90% ili 95. To vam je mera koliko vas ljudi ne može očima da gleda zbog svega što ste uradili. Hvala.
Ja sam na Zorana Radojičića mislio, dakle, ne na ovog Radojičića iz DS, Milojičića, stalno im mešam prezimena.

Dakle, što se tiče Zorana Radojičića iz Dveri, na njega sam ja mislio, i to je otvoreno pismo od 9. marta 2019. godine. Dakle, ja kažem, niko ne optužuje zato što hoće da bilo koga politički oblati, Dveri i Boška Obradovića za kriminal, do što oni sami, dakle, njihovi članovi predsedništva, ili članovi predsedništva do juče, o tome govorim.

Dakle, na ovog sam Radojičića ja mislio. I on kaže da se bukvalno kriminalne radnje sprovode tamo. Kaže on tu preciznije, možda vi, gospodine Rističeviću, imate neke druge izvore, ja imam ovo otvoreno pismo koje su oni objavili prošlog meseca. Kaže da se bukvalno radi na nivou crnih fondova.

Meni uopšte ne bi bio problem da li oni kradu svoju stranku i da li oni jedni od drugih skrivaju pare, nego je problem u tome što ovaj čovek kaže – oni budžetski novac, novac iz budžeta Republike Srbije na taj način zloupotrebljavaju. Ako to on kaže, verujem da ima neposredna saznanja, imenuje neposredno imenom i prezimenom i Boška Obradovića i Jugoslava Kiprijanovića i narodnu poslanicu koja je član nekih tajnih društava, imenom i prezimenom kaže ko je sve od njih tim novcem manipulisao.

Ja kažem – to je opasna stvar i kažem da to ne smemo da dozvolimo i to zaslužuje samo najoštriju moguću kritiku, taman koliko i sve ono što ti isti ljudi, ali pazite, glavom i bradom, isti ljudi rade ovih dana, a vezano za Kosovo i Metohiju. Evo, kažu da neće da dođu na sednicu Narodne skupštine kad ćemo mi raspravljati o Kosovu i Metohiji ovde. Njihova stvar. Oni su pokazali šta im je i koliko tu važno. A ja nekako mislim da ne bi mogli da pronađu opravdanje ni u bilo kojoj drugoj situaciju a da se opet pojavili ne bi, iz jednog vrlo logičnog i jakog razloga, morali bi na toj sednici i na tu temu da objasne svoje aktivnosti ovih dana na temu Kosova i Metohije. Gospodine Rističeviću, vi sigurno znate da je na juče održanim izborima, ja sam o tome govorio ovde, srpski narod u procentu od 95% na severu Kosova i Metohije stao iza Srpske liste. A, znate li kakvu su brutalnu kampanju vodili i Boško Obradović i njegove Dveri i Dragan Đilas i Vuk Jeremić vezano za te lokalne izbore. Najpre su rekli da te izbore treba bojkotovati. Kada je bilo potpuno očigledno da će na taj način albanski faktor predložiti svoje ljude, učestvovati na izborima i nada se da će na taj način preuzeti četiri opštine u kojima su Srbi apsolutna većina na severu, njima to nije bilo dovoljno, pa su rešili da otvoreno podrže njihove kandidate.

Slušajte ovo. Za par dana će biti izbori u mojoj čaršiji. Kad već nisam kandidat i nije niko normalan sa severa, niko normalan se znači nije kandidovao od Srba, a znajući da će ekipa iz Srpske liste ukrasti moj glas, ja ću izaći i glasati za mladu ženu Albanku Gonđu Čauši. Potpuno slučajno, ovo je objavio čovek koji je organizator tih Đilasovih protesta u severnoj Kosovskoj Mitrovici. Potpuno slučajno. Marko Jakšić, jeste li tako rekli gospodine Rističeviću?

(Marijan Rističević: Da.)

Potpuno slučajno, gospođa za koju će on glasati, kako kaže, je funkcioner DPK, stranke Kadrija Veseljija.

Poslednja rečenica. Ovo su radili, na ovome su zajednički radili do koliko juče. Danas, kada se već jasno vidi da će Narodna skupština raspravljati o Kosovu i Metohiji za manje od sedam dana od danas, oni znaju da bi dolaskom u ovu salu morali ovo svoje ponašanje da narodu objasne, da će morati da objasne, ili bi morali, ako bi se pojavili, zašto je, kako kažu, pokrajinski odbor Dveri juče ponovo pozivao na bojkot, dok ovamo s druge strane navijaju i pozivaju da se glasa za kandidate Kadrija Veseljija.

Ove stvari oni nikada neće moći da objasne, baš kao što neće moći da objasne ni svoje sramno ponašanje na temu Tijaninog zakona, ni svoje sramno ponašanje kada je reč o, kako sami kažu, krađi budžetskog novca.

Zbog toga ja mislim da oni mogu samo uporno da izbegavaju Narodnu skupštinu.

A, gospođo Radeta, ja se izvinjavam ako je ovo trajalo malo duže. Mislio sam da je bilo važno da ovo Srbija čuje, dobro razume i dobro zapamti. Hvala lepo.
Pitanje – u čemu je razlika i kako se ko ponašao?

Prvo, mislim da se oko jednog detalja sigurno slažemo. Ako u pratećem obrazloženju koje idu uz zakon lepo stoji, a stoji, da je potrebno završiti proceduru da bi se izabrali ljudi koji će biti članovi određenog veća, jer ta procedura traje i da zbog toga treba predvideti datum stupanja na snagu, tako da taj postupak ne ugrozi, nego da dođe blagovremeno, ja mislim da je to osnov koji se ne može nazvati političkim. To je osnov koji je, mislim, svako razumljiv i prihvatljiv.

Druga je stvar što se politički postavlja pitanje – u čemu je razlika i kada se kaže u čemu je razlika između nas i bivšeg režima, i pomene se upravo istraga protiv funkcionera stranačkih, lokalnih ili na višem nivou, nije važno, mislim da se tu prvo ta razlika dobro vidi. Ne mogu da se setim da li je bilo slučajeva, ne mogu nijednog sada da se setim, da su ljudi koji su bili stranački funkcionera za vreme bivšeg režima, bili predmet interesovanja od strane nadležnih organa. Ja toga da se setim ne mogu. Danas primera ima koliko hoćete i možete da ne budete zadovoljni i da se na nivou neke priče – rekla, kazala, bavite motivima – zašto ovo, zašto ne ono. Pustite to. Jel se dešava danas? Dešava se. Jel se dešavalo ranije? Ja ne mogu da se setim.

Znate gde se još razlikujemo? Ne znam nijednog našeg funkcionera koji će da kaže nešto ovako – dobar početak na temu odnosa Srba i Albanaca bi bio da svi koji su učestvovali u ratovima devedesetih i kriminalci koji ih štite ne budu na vlasti kako u Beogradu, tako i u Prištini. Ovo vam govori Kiprijanović, desna ruka Boška Obradovića. Oni smatraju da svi koji su u Beogradu ili sa naše strane učestvovali u odbrani zemlje devedesetih da su štetočine, ljudi koji nikako ne smeju da budu u bilo kakvoj prilici, blizu bilo kakve prilike da odlučuju i da njih štite kriminalci. Mi ovakav stav nemamo.

Mi smo uvek poštovali svakoga ko je zemlju branio. Oni danas ovo kažu da bi opravdali svoj boravak u nekom tzv. savezu pa menjaju sistem vrednosti.

Ali, ako pitate gde su razlike? Evo tu su razlike. I znate gde još? Pričamo o tome na celoj ovoj sednici, niko ga među nama ne zna da je trčao da se busao u grudi. Kako je veliki potpisnik peticije na temu Tijaninog zakona. Radili su to i Dveri i DS, a da onda ne nađe za shodno ni da se pojavi na pet sekundi u ovoj sali da kaže jednu reč o tom zakonu. Da onda ne nađe za shodno i da svoju reč drži.

Danas menjaju svoje mišljenje i govore kako je ovo katastrofa, civilizacijski korak unazad, kako je ovo povratak u Srednji vek. Znate šta su sve rekli na temu ovog zakona, pa da ne nađe za shodno, a pazite šta vam kažem - neće naći. Da se sutra u ovoj sali nađe i da glasa za Predlog zakona koji mu je služio samo kao batina da njom udara po Aleksandru Vučiću i SNS. O principima se radi, o principima je reč i u tome se vidi jasnije nego bilo gde drugo razlika između nas i njih.
Pošto vidim da smo se u stvari razumeli oko stupanja na snagu zakona, pretpostavljam da to nije tema, a nije ni bila tema ako ćemo iskreno. Zna jako dobro predlagač amandmana šta je i kako je, zašto je, to lepo piše. Vidim da je i to razumeo, nego baš hoće predlagač amandmana da pričamo o tome s kim je, ko je i šta je principijelno.

Šta je ko radio do 2012. godine i s kim je bio do 2012. godine? Ja, evo, mogu da se setim ponovo, podsećao sam već nekoliko puta. Dragan Đilas je beše negde u to vreme bio aktuelan na temu strahovite moći u gradu Beogradu u Republici Srbiji. Dragan Đilas je beše kolege stranačke, predlagača amandmana, usrećio mestima u nadzornim odborima je li tako bilo, i upravnim odborima, je li tako bilo? Tada ništa nikome tamo nije smetalo, sve je to bilo apsolutno u redu i prihvatljivo. Danas bi hteo da zauzme neku visoko moralnu poziciju i da sa nje kritikuje, ali samo ne znam koga, da li sebe? Jer, ako hoće sebe, ima puno pravo. Znate zašto? Znate i to sigurno, onaj Bastać koji demolira huliganski po centru Beograda, koji tamo lomata one ograde na gradilištu, koji pokušava na sve moguće i nemoguće načine da spreči razvoj ovog grada, o kome ne mislimo baš ništa lepo, beše predsednik jedne gradske opštine, beogradske, Opštine Stari Grad. Pogađajte tri puta sa kim je tamo u koaliciji? Je li sa vašom strankom? Jeste. Jel to principijelnost?

Prošle sednice ste ovde pričali i to onako baš lepo pričali, o tome kakva je štetočina u pitanju, šta se grozno radi gradu Beogradu. Zašto ga onda podržavate? Zašto mu učestvujete u opštinskoj vlasti? Je li to principijelnost? Ili je možda veća principijelnost i bolji primer principijelnosti kada se isto tako podržava opštinsko rukovodstvo na Novom Beogradu, Aleksandra Šapića? Jeste i tamo deo koalicije? Jeste. O čemu mi onda pričamo?
Poslednja rečenica.
Što se nas tiče, mi hoćemo da raspravimo ovo kako treba i nismo mi krivi što neki sa druge strane izazovu repliku, pa se posle gorko kaju.
Biće kratko.

Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pozivam da se amandman ne prihvati. Sam amandman nije baš bio potpuno u vezi sa ovim što smo čuli kroz obrazloženje. Sam amandman se odnosio na određeni broj godina i postoji obrazloženje zašto se smatra da je ono što je predloženo bolje od ovoga što se amandmanom sugeriše. Ja mislim da je to obrazloženje potpuno na mestu. Mislim da je potpuno kvalitetno napisano i da je razumljivo svakom.

Mi se, dakle, kao poslanička grupa slažemo da taj broj godina predviđen treba da bude veći, odnosno treba da bude onakav kakav je predložilo Ministarstvo. To je prva stvar.

Druga stvar, onaj deo koji se tiče mogućnosti da bude bilo kakvih promena tokom izdržavanja kazne. Ta mogućnost postoji i dalje. Dakle, mi institut pomilovanja imamo i to se nalazi kao odgovor u dopisu Ministarstvu u pisanom obliku koji su dostavili na neke naredne amandmane.

Međutim, treće, što sam ja smatrao za posebno bitno u prethodnom izlaganju. Posebno bitno je pitanje šta će se dešavati sa tim ljudima koji se nalaze na kazni doživotnog zatvora, kako će se oni ponašati ako se pomire sa sudbinom i zaključe tu su gde su i spasa im nema, da li će to samo po sebi dovesti do nasilnog ponašanja, da li će ugroziti druge ljude koji su na izdržavanju kazne. Na tu dilemu ja mislim da sam na jednom mestu čuo najbolji mogući odgovor, a dao ga je gospodin Jurić, inicijator ovih predloga, kompletne inicijative koja je krunisana ovim predlogom za izmene i dopune Krivičnog zakonika. NJegov odgovor je kratak i njegov odgovor je glasio – šta je alternativa? Da li zbog toga što se brinemo šta će se dogoditi na mestu gde se izdržava sankcija mi treba da se pitamo – a šta će se dogoditi kad to lice izađe na slobodu? Da li je alternativa da strepimo za dete? Ja mislim da je tim odgovorom rekao apsolutno sve i ja se slažem sa odgovorom Ministarstva. Hvala.
Samo kratka napomena, pošto vidim da se nažalost nismo razumeli.

Nisam ja sugerisao da predlagač amandmana nešto ne razume, nije uopšte to bio cilj. Cilj je bio da pružim neku vrstu odgovora na jednu dilemu koju sam primetio, a to je pitanje kako će se ponašati lice koje smatra da je osuđeno na izdržavanje doživotnog zatvora, da li će biti agresivnije, da li će praviti veću štetu dok se nalazi na izdržavanju kazne i ponudio odgovor, smatrajte to nekim ličnim odnosom, ali smatram za duboko ispravan. Odgovor je – da li je dilema da mi treba da strepimo za to šta će to lice da počini kada se nađe na slobodi? To je bilo sve što sam rekao.

Nisam uopšte imao na umu da postoji bilo kakva vrsta ekvivalencije, sličnosti između predlagača amandmana i onih, kako je predlagač to rekao, kreatura. Mislim čak i da nije upotrebio preoštar izraz, dobar izraz je upotrebio. Što se njih tiče, oni imaju još nekoliko minuta da se pojave u ovoj sali, pre nego što na red dođu njihovi amandmani. Ako se ne pojave, neće ih to poštedeti prilike da o tim amandmanima mi ipak ovde raspravljamo, a i o njima takođe. Mislim da smo se sada razumeli. Hvala.
Dame i gospodo, pozivam da se amandman ne prihvati. Čuli ste od ovlašćene predstavnice SNS, argumentaciju koja se tiče onih stručnih pitanja u ovom amandmanu, a čuli ste i dobro podsećanje, jako dobro podsećanje koje treba svi da imamo u vidu na temu ko su predlagači i čime se bave, šta oni nama kao parlamentarnoj većini konstantno zameraju, hteli bi na nos da nabijaju, a što predstavlja najbezočniji, najjadniji mogući primer katastrofalnog licemerja i to se vidi upravo na osnovu ovog amandmana, ove rasprave i ove teme.

Razmišljao da li da mi danas ove stvari istaknemo javno. Znate šta? Apsolutno, ne postoji važnija tema na kojoj bi mogla da se vidi razlika između onoga da radiš nešto, zato što misliš da je ispravno, zato što smatraš da nekoga predstavljaš, zato što se zalažeš za određene vrednosti i sve drugo što su neki skloni ovde sebi da pripišu ili sve to radiš iz duboko sebičnih interesa, poriva koji nemaju nikakve veze ni sa čim plemenitim?

Ovaj amandman podneli su narodni poslanici Stevanović Aleksandar i Đurić Vladimir, predstavnici jedne poslaničke grupe. Da se prisetimo koje poslaničke grupe, da se vratimo svi zajedno u drugu polovinu 2018. godine.

U drugoj polovini 2018 godine Tatjana Macura, koja je, takođe, veliki zaštitnik dece, žena, trudnica i porodilja i koja je nama, parlamentarnoj većini stalno prebacuje da ih mi ne volimo dovoljno, da mi ne brinemo dovoljno, da se ne staramo o njima, ne štitimo ih, itd, znate već sve to napamet. Ovde je, u ovoj sali tražila da se raspravlja o ovim rešenjima o kojima mi raspravljamo na ovoj sednici. Ovim, nije reč o nečemu drugom što je bilo, pa pravimo neku paralelu.

Nije reč o tome da mi sad pokušavamo da nešto ovde prikažemo što može neko da razume, da ne razume. Ovo o čemu mi pričamo, ovo u slovo ona je tražila tada da se stavi na dnevni red, a nije htela da kaže. Nije htela da kaže da je postojao već tada jasan dogovor da se zajednički radi na tome da se pripreme izmene Krivičnog zakonika. To je javnost znala i to je rečeno od strane ministarstva.

Radna grupa koju čine stručnjaci, dakle ne neko ko je rešio da sada pokaže koliko je nadaren za poeziju, pa da nešto ume da nešto lepo napiše ili sroči, ljudi koji se tim stvarima ozbiljno bave da pripremi izmene i dopune Krivičnog zakonika. Postojala je saglasnost da će u tome učestvovati, i učestvovala je Fondacija „Tijana Jurić“, koja je i inicijalni predlog dostavila Narodnoj skupštini. Sve se to tada znalo, a to nije sprečavalo Tatjanu Macuru da ustane i kaže – neće zla SNS, neće zato što im je tako rekao zli Aleksandar Vučić da stave ovu inicijativu na dnevni red.

Potpisali su zajedno 17. avgusta 2018. godine, a onda je to Tatjana Macura ovde obrazlagala, predlog - Vladimir Đurić, evo ga sad potpisnik amandmana, Aleksandar Stevanović, evo ga potpisnik amandmana, LJupka Mihajlovska, Nenad Božić i pomenuta Macura, koja je ustala ovde i rekla da je nedopustivo da se o ovome ne raspravlja. Da je nedopustivo. Evo nas, dame i gospodo, pa raspravljamo.

Šta je sad nedopustivo? Da li to što ih nema, a upirali su prst? Da li je sada to možda nedopustivo? Ili što nam amandmanima sole pamet i preko „Tvitera“ sa konferencije za medije, iz onog šatora, sole pamet, a njih nema? Jel to sad nedopustivo da se ne raspravlja?

Opravdajmo zašto smo ovde i zašto ovde sedimo, rekla je tada Tatjana Macura. Jer ti isti građani, tih 160.000 koji su potpisali inicijativu nas su birali. Opravdajmo zašto ovde sedimo. Gde sedite vi, Tatjana Macura, Stevanoviću, Đuriću i ostali? Nisu ništa bolji ni ovi Đilasovi, ni ovi Jeremićevi, ni ovi Tadićevi, ni oni iz matične filijale „žutog preduzeća“, jer su se svi ponašali u dlaku isto.

Oni su bili veliki zagovornici ove inicijative, oni su bili potpisnici. Nije se znalo ko je veći potpisnik. Trkali su međusobno ovi iz DS i ovi iz Dveri. Gde su danas? Da li opravdaju, kako sami kažu, svoje prisustvo u sali? Koje prisustvo? Koje prisustvo? Jel nedopustivo da se ne raspravlja? Što ne raspravljaju, gde su i šta su? Tako su govorili tada, danas ih nema. Šta kažu danas o ovom predlogu. Evo vam, ti isti.

Dakle, ništa sad tu nema na široko i u aluzijama, pa možda jeste, možda nije. U glavu i u bradu, isti ljudi. Šta kaže Tatjana Macura danas, a ovo je zastupala, a nama je na nos nabijala? Kaže danas – pravno, nepristrasno i civilizacijski ovaj predlog možemo smatrati korakom unazad? Ovaj predlog, ova inicijativa Fondacije „Jurić“ je civilizacijski korak unazad.

Šta je bilo pre manje od godinu dana? Nešto što mora da se podrži, da se raspravi, nešto što su svi potpisivali levom i desnom rukom. Šta je onda ovo? Šta je onda ovo, ako ne dokaz nad dokazima da se tamo, među njima sadržajem ne bavi niko. Da tamo, među njima za vrednosti ne zna niko. Da tamo, među njima ništa ni sveto, ni važno nije, nego samo jedna stvar ih zanima pod milim Bogom, obračun sa Aleksandrom Vučićem i SNS kad su mislili da je ovo tema za obračun, tako što će je podržavat, radili su to. Danas misle i tvrde sve potpuno suprotno od toga jer misle da je tako najbolje da se opet obračunavaju sa nama.

Slušao sam jednu raspravu između gospodina Jurića, koji je formirao ovaj inicijalni predlog i jednog čoveka koji sam sebe smatra za najvećeg pravnog stručnjaka pod nebeskim svodom. On je najpametniji i najstručniji od svih, takav se još rodio nije i verovatno neće nikada. Pita voditelj tog velikog stručnjaka – dobro, a šta je sad problem sa ovim zakonom? Šta je problem sa ovim predlogom? Počinje veliki stručnjak svoj odgovor. Rečenica prva, prvi deo rečenice, kaže – Problem je proceduralne prirode, zato što, voditelj sad već diže ruku – čekajte, kakve proceduralne prirode? Ovaj kao – Ne, ne. Da vam kažem, ne može Aleksandar Vučić da podrži… I, onda stanete i onda ne slušate ništa dalje, jer znate da su sve dalje sve same gluposti, sve same besmislice koje treba na neki način tu konstrukciju da podrže, a suština je ovo što je čovek rekao odmah na samom početku prve rečenice svoje. Problem njihov, najveći problem je što je Aleksandar Vučić rekao da ovo treba da uradimo, pripremimo, da to mi svi podržavamo i čim je Aleksandar Vučić za nešto, oni moraju da budu protiv toga, pa makar to značilo protiv sebe, svojih reči, svojih potpisa i svojih govorancija ovde.

Vladimir Gajić, veliki genije, takođe, stručnjak za sve, pravnik nad pravnicima, znate šta kaže? To je, inače, Jeremićev visoki funkcioner. Posprtdno kaže – ovaj zakon treba zvati Tijanin i Aleksandrov zakon. E, ovo je odnos prema ovom pitanju, ovo je odnos prema svim onim najstrašnijim, zverskim stvarima koje mi pokušavamo da sprečimo. Nikakve tu ni vrednosti, ni morala nema. Nikakvog tu stava nema. Aleksandrov zakon, tako ga oni vide i to oni o njemu misle.

Evo vam još jedan stručnjak nad stručnjacima, Bojan Pajtić. Bojan Pajtić - ne donose oni Tijanin zakon, već štite elitu, krijući se iza lažne brige o deci. Eto, to mi radimo, da znate. Ne donosimo mi Tijanin zakon. Nema pojma Igor Jurić koji kaže da su ovo oni predlozi na kojima je on insistirao sve vreme. Ne zna on. Ko je on, osim što je tamo samo neki inicijator cele priče? Zna Bojan Pajtić. Kao što se ovde pojavio pre neki dan, takođe genije Boško Obradović, da kaže – nije to taj zakon. On zna. Fondacija „Jurić“ nema pojma.

Ajde što mi ne znamo, Fondacija „Jurić“ nema pojma, znaju ti geniji, Obradović i Pajtić koji još kaže – Ovo smo napravili da bi ako bude žrtva neko iz SNS elite, znači ako nekog od nas neko sutra ubije da bi dobio doživotnu kaznu. Zloupotrebili smo, kaže, Tijanin zakon da bi obezbedili život i bezbednost naprednjaka. Opet Pajtić Bojan – Da nas život vredi više od drugih. Šljam. Kaže on, mi smo šljam što mi hoćemo ovo da usvojimo. Kaže on – Svi vi koji se izjasnite da ovo podržavate, vi, u stvari, nama nešto tu pomažete da mi sebe štitimo i svi smo mi koji ovo podržavamo, ove izmene i dopune Krivičnog zakonika, šljam. Još kaže da on nema iste emocije spram dece i na primer Marijana Rističevića i tako se divno zabavlja, sve onako naučno potkovano, čovek koji je ne tako davno uzeo da se pohvali javno da je redovni profesor, redovni profesor.

To vam je odnos i prema temi i prema Fondaciji i prema ovim stvarima o kojima se mi trudimo, žao mi je što nekome to ponekad zazvuči da je i suviše emotivno, ali ako je i tako, neka je, ne stidimo se toga. Treba da se stide ovi poput zapada Todorovića, to je neki Daško Milinović, koji kaže, ovo je valjda trebalo da

bude duhovito – ja sam za ubijanje dece, pa sam zato protiv ovog zakona. Šta to znači, to zna samo on.

Demokratska stranka, od Tijaninog, stigli smo do Erdoganovog zakona. Tamara Tripić, funkcioner Demokratske stranke, kaže – Ovo o čemu mi raspravljamo, ovo nije Tijanin zakon, ovo je Erdoganov zakon. Ko se sve od njih upisao da potpisom podrži inicijativu, to oni znaju mnogo bolje nego mi, jer su se tukli međusobno da pokažu ko je među njima bio brži da potpiše inicijativu. Pa, juče Aleksandra Jerkov kaže – Ne, u stvari, mi smo podeljeni. Znate, pola poslaničke grupe smatra da treba, pola smatra da ne treba da glasamo za ovo, ja na primer, smatram da ne treba, kaže ona. Ali, to nije problem da ipak kažu – ovo je Erdoganov zakon jer je zloupotrebljena porodica, zakonodavno tako, i tako dalje.

Oni ovo uopšte ne podržavaju, oni su to potpisali slučajno, nisu ni čitali. Tada kada su potpisali to je sve bilo u skladu sa najvišim evropskim standardima. Tada kada su potpisali nisu amandmanom poput ovoga o kome raspravljamo sada, izražavali zabrinutost, da li se sad tu neka evropska norma, neki evropski standard krši ili ne. Ne, tada im je bilo sve jasno, tada je ovo bio dobar predlog.

Danas, kako sami kažu, zato što naša parlamentarna većina kaže podržavamo, oni ne podržavaju. Ovo je erdoganizacija i zloupotreba dece. Ovo je… ma, čuli ste već, neću te besmislice da ponavljam više.

Evo, vam i Marinike Tepić. To je sada vedeta Đilas Dragana. Evo, zašto je kaže, ovo farsa. Dakle, usvajanje ovog Krivičnog zakonika, ovih izmena i dopuna je farsa, samo da znate, time se mi bavimo, zato što mi hoćemo da proguramo doživotni zatvor koji nema veze sa predlogom Fondacije „Jurić“ i još kaže da mi provlačimo porodicu Jurić kroz tabloidno blato. Sada ja ne znam gde je ona ovo videla, koga je ona ikada čula od nas da je jednu reč ružnu rekao. Ja sam siguran, nije nikada, ali, eto, to su ti mizerni pokušaji pravdanja sopstvenog odsustva i sopstvene odluke da moraju pošto-poto, naprosto, da kažu da nešto tu ne valja, a nema veze što su potpisali sami.

Konstantinović Nenad, veliki stručnjak pravde, kaže - ovaj zakon je opasan. Dakle, štititi decu, činiti da se na sve moguće načine predupredi da im se desi nešto najgore na svetu je opasno. A, zašto je opasno? Još jednom, zato što to predlažemo mi.

Janko Veselinović, takođe veliki stručnjak, takođe kaže da ovo nije „Tijanin zakon“. I on, baš kao i Pajtić i Boško Obradović, zna bolje nego Igor Jurić. Janko Veselinović, samo zapamtite, zna to bolje. On je za to stručniji.

Vladimir Gajić, evo ga opet. Šta kaže? Ove izmene su retrogradne. Dakle, ovo što mi sada radimo, to je valjda vraćanje u srednji vek.

Boško Obradović, ako nije mali milion puta u ovoj sali izgovorio reči „porodična politika“ i „porodične vrednosti“, ako nije dva miliona puta izgovorio „ja sam veliki protivnik EU“, „ja se borim protiv EU“, itd, „ja ću da je srušim“, da li znate šta danas kaže? Ne podržava ono što je sam potpisao zato što ovaj predlog koji je on potpisao, dok je to bilo inicijativa, je protiv evropske prakse i protiv evropskih vrednosti.

Kad sve ovo pogledate, šta čovek da misli, šta čovek još dodatno da kaže? Završavam ovo svoje izlaganje, dame i gospodo. Iz ovih razloga koje sam izneo apsolutno smatram da ne treba da podržimo ovaj amandman.

Predlagači u salu ušli nisu, prošlo je više od 10 minuta. Sada će biti još jedan amandman istog sadržaja, isti predlagač, odnosno ona poslanička grupa Tadićeva, Jeremićeva i oni imaju sasvim dovoljno vremena da dođu ovde i kažu šta oni o ovome misle, da obrazlože svoje ponašanje i svoje stavove, a ja bih im još samo rekao - kako su se poneli prema ovoj temi, prema ovoj sednici, ili danu za glasanje, ako im je tako lakše, nek računaju - poneli su se i pokazali su se što se tiče bavljenja politikom u Republici Srbiji po vjek i vjekova.

Ako ne nađu za shodno da se pojave u sali da glasaju za ovo za šta su govorili da ga podržavaju iz dna duše, ako nastave da govore najgore moguće stvari o ovom predlogu, nek smatraju da to svoje ružno lice i taj svoj crni obraz ostaće im do veka, a šta će i kako će, na njima je. Što se tiče SNS, mi ovaj Predlog zakona podržavamo. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.

U svrhu ove diskusije koju sada vodimo. Pre svega cenim to što je predlagač amandmana saopštio da nema ništa protiv izgradnje žičare, odnosno gondole na Kalemegdanu. Međutim, pošto postoji određeno nerazumevanje, za koje ne optužujem predlagača amandmana, jer vidim da postoji izvesna konfuzija i u delu javnosti. Juče su neki mediji saopštili da je odlukom Upravnog suda osporena građevinska dozvola za tu žičaru, odnosno gondolu, kako se ispravno naziva. To nije tačna informacija. Ono čime se bavio Upravni sud je tzv. dozvola za pripremne radove.

Dakle, dozvola za gondolu nije ni u jednom trenutku izdata. Ona samim tim nije ni mogla biti osporena. Ono čime se sud bavio su pripremni radovi. Dakle, pripremni radovi koji se odnose na arheološka ispitivanja. To je ono o čemu je sud odlučivao. Danas je, mogu da kažem, potpuno tendeciozno od strane onih koje okuplja ovaj huligan Bastać i koji su pretili da će silom, ponovo demoliranje kao što su uništavali saobraćajne znakove, kao što su uništavali ograde oko gradilišta u centru grada, da će na isti način sprečiti razvoj Beograda vezano za izgradnju gondole na Kalemegdanu. Danas likuju i pričaju ovo što su nažalost i neki mediji juče preneli da je dozvola za žičaru sporna. Dakle, nije sporna. Pitanje je ovih pripremnih radova i moram da priznam, i ja se kao i predlagač ovog amandmana zaista čudim, na šta se to odnosi i kakvog to smisla ima.

Mi smo slušali zaista svakakve, moram da upotrebim taj termin, mada možda ne priliči ovom mestu, baš gluposti da će nešto strašno da bude narušeno, da će nešto strašno da bude izgubljeno samim tim što se vrši izgradnja gondole, a da ima veze sa kulturnim blagom grada Beograda, pa smo slušali od tog Bastaća i od ove ekipe huligana, koju delom, može se reći, finansira Đilas, a delom nažalost i opština Stari Grad, jer strašna sredstva izdvaja za vrlo sumnjive poslove, vrlo sumnjiva lica i agencije koje se izgleda bave tim da obezbeđuju fizičko obezbeđenje Bastaću, odnosno da mu snabdevaju njegove horde huliganima za demoliranje i fizičko blokiranje, za napad na radnike.

Dakle, oni kažu - biće narušena kulturno istorijska vrednost Kalemegdana, zato što će biti srušene, pazite, srednjovekovne zidine. E, sada ovo mesto gde se radi apsolutno nikakve veze sa srednjim vekom nema. Ovo mesto gde se radi, dobilo je današnji oblik, ako neko ima precizniji podatak slobodno neka ispravi, čini mi se, 1948. godine, priznaćete, malo je daleko od srednjeg veka. Pa, dalje, kažu - izgubićemo mesto na listi UNESKO, a ta se tvrđava ne nalazi uopšte na listi UNESKO i to iz potpuno desetog razloga, to ima veze sa pitanjima Vojnog muzeja i tim pitanjem se danas grad Beograd bavi, i ja verujem da će i to pitanje biti rešeno sa uspehom pa ćemo dobiti mesto na listi UNESKO.

Ali, ove priče nikakve veze sa smislom nemaju i kao šlag na tortu, pa onda višnje na taj šlag, dođe, zamislite kakva formulacija, pripremni radovi, dakle, ovo što zaista jeste tema, će ugroziti arheološko blago. Pazite, sada da se bavite arheološkim ispitivanjima, time ćete vi da ugrozite arheološko blago. Pa, ako je to stvarno tako, kako bi bilo, kada bilo gde na svetu, bilo kakva arheološka nalazišta bi bila otkrivena i uređena na pravi način, ako ne smete da se bavite na način kako to nauka i struka propisuju, istraživanjima. Dakle, to veze sa vezom nema i zaista je u pravu predlagač amandmana kada kaže - to je tendenciozno i to je urađeno očigledno sa jasnom namerom.

Ono što čini Ministarstvo, imalo je uvek veze sa striktnim postupkom i jasnim procedurama, pa i ova privremena, odnosno pripremni radovi, oni su se definisali u skladu sa onim što kaže i grad Beograd i njegova planska dokumenta, ali i ono što kažu nadležne institucije zadužene upravo za zaštitu istorijskog blaga ove zemlje.

Podneta je koliko imam informaciju i žalba, i mi ćemo sačekati svi zajedno da vidimo kako će se taj postupak okončati. Siguran sam da će i Ministarstvo i grad i bilo ko ozbiljan u ovoj zemlji, ko se ovim pitanjem bavi, poštovati institucije, sačekati da se donese konačna odluka. Tu nikada ništa sporno nije smelo da bude. Mi kada kažemo vladavina prava, mi to ozbiljno mislimo, ali bilo bi dobro da oni koji se bave kreativnim tumačenjima i koji misle da se sprovođenje arheoloških ispitivanja može odraziti negativno na arheološka nalazišta, da će se i ovom žalbom baviti jednako brzo, kao što su se bavili ovom odlukom, a mediji valjda će početi malo ozbiljnije da rade svoj posao, pa da stvari predstavljaju onakve kakve jesu.

Raditi za Beograd, čini ti ga lepšim, boljim, atraktivnijim, i ove turiste o kojima ste danas sjajno govorili, u značajnoj meri privlačiti ovamo. To je za sve nas dobro i korisno i nikakve veze nema sa tim neka lična teskoba i personalno nezadovoljstvo večitih gubitnika, poput Bastaća, poput Đilasa, ovih njihovih pratećih Jeremića i Obradovića.

Njihovi problemi su samo njihovi problemi. Mogu da mrze razvoje Beograda, mogu da mrze njegovo napredovanje, isključivo iz razloga što mrze sam Beograd. Zašto ga mrze? Pa, to je svima jasno, jer Beograd već godinama odbija da glasa za nasilnike, siledžije, hohštaplere i lopuže. Hvala.
Hvala još jednom.

Par napomena samo u svrhu želje da opet doprinesemo kvalitetu današnje diskusije.

Dakle, kada je reč o uvođenju konkurencije i uvođenju modernih tehnologija, to je, naravno, zajednički interes i zajednički cilj. Međutim, treba da budemo potpuno precizni oko toga na šta se odnose predložene izmene i šta je problem koji se rešava. Nije, dakle, ovde intencija predlagača da spreči modernizaciju bilo kakvog rešenja, pa ni rešenja koje se odnosi na pružanje ove vrste usluga koje se odnose na prevoz ljudi.

Ovde je, dakle, jasan razlog i jasan motiv, da se spreči jednoumlje i insistiranje na tome da se radi suprotno zakonu. Ja sam siguran, svi će se o ovoj sali složiti da to ne smemo da dozvolimo.

Evo, upravo ovaj predlog odnosi se na situaciju koja se tiče, bilo je o tome reči danas, jednog prevoznika pod nazivom „Kargo“. Zašto kažem da ovo nije način da se spreči upotreba modernih rešenja i upotreba savremenih tehnologija? Kod nas je apsolutno moguće koristiti tu vrstu tehnologije kako bi se pružila ova vrsta usluge. Dokaz da je to moguće, pa eto, svedoči, recimo, i pojava taksi operatera na našem tržištu, koji je upravo zasnovan na ovoj vrsti koncepta. Reč je o operateru „Jandeks“. On koristi istu vrstu usluge kao i „Kargo“, s tim što je njegov rad, za razliku od ovog udruženja, danas je to udruženje „Kargo“, usklađen sa zakonom. To je osnovna razlika o kojoj mi pričamo ovde i osnovni motiv za ovu vrstu izmena i dopuna zakona. Dakle, zakon koji reguliše usluge prevoza koje se koriste, usluge vozača sa važećim taksi odobrenjem.

Ono što ni postojeći zakon, a ni ove izmene koje mi danas raspravljamo i koje ćemo, verujem, uskoro i usvojiti, ne dozvoljava, to je da se pojave preduzeća ili preduzetnici, pojedinci, koji nemaju odgovarajuće odobrenje i koji odbijaju da se usklade sa onim što definiše zakon. Ja mislim da to ne može ni u jednoj oblasti, ne bi smelo da bude dozvoljeno ni u ovoj. I to, još jednom, nema nikakve veze sa konkurencijom. To ima veze sa postojanjem formalnih pravila i onoga što smo pominjali danas, neke vladavine prava, je li tako?

Ono što je važno da znaju ljudi koji ovo slušaju, „Kargo“ može pod postojećim uslovima da funkcioniše bez ikakvih problema. Potrebno je samo da te uslove prihvati i da se zakona drži.

Treba da znaju da se samo to udruženje izjasnilo da ne želi da poštuje zakon, već žele da rade po nekim pravilima koja definišu sami. Sada, da li to bilo gde na svetu može, neka svako od nas razmisli sam, ali da se koriste pravne praznine, to nije dobra praksa, da se na taj način izigrava zakon, to nije nešto što će prihvatiti bilo koji uređeni sistem na bilo kom delu kugle zemaljske.

Pričali smo i o tome šta je standard u Evropi i šta je praksa drugih država i da li to kod njih može, a kod nas ne može. Da znate, ovo na čemu mi insistiramo da se zakon poštuje i da pravila moraju da budu jasna i primenjena na sve, bez ikakvog izuzetka. To je pravilo kojim su se rukovodili i u Evropi. I evo šta se tamo dogodilo. Evropski sud pravde u sporu taksista Barselone protiv „Ubera“, gde je identična vrsta problema kao ova koju mi rešavamo sa ovim udruženjem „Kargo“, doneo je presudu kojom je konstatovao da „Uber“, koristeći mobilnu aplikaciju za povezivanje korisnika sa neprofesionalnim vozačima, koji pružaju uslugu prevoza, ne pruža uslugu informacione tehnologije, kako su želeli da to zvanično predstave, već uslugu koja je klasična saobraćajna, i dužan je da svoje poslovanje prilagodi nacionalnim propisima o transportu svake zemlje u kojoj se poslao.

Srbija ovim predlogom zakona ne traži ništa više od ovoga. Traži da se to poslovanje, koje jeste klasična usluga, ne pružanje nekih savremenih informacionih tehnologija, već klasična usluga prevoza, jednostavno upodobi i prilagodi našim nacionalnim zakonima koji tu oblast regulišu. I tumačenje suda EU identično je u ovom slučaju i tumačenju našeg nadležnog ministarstva.

Mislim da je sada dovoljno jasno svima koji su učestvovali u ovoj raspravi koji problem otklanjamo, a šta je nesporno naša motivacija, razvijena, svakako, moderna, bez ikakve sumnje, ali uređena država, država u kojoj se poštuju zakoni i vodi računa o vladavini prava. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dobro, razumem želju da u široj raspravi više različitih tema, koje se smatraju interesantnim javnosti, izbaci u prvi plan, mada, zna sigurno predlagač amandmana, da i kada smo raspravljali o ovom zakonu koji se tiče prostornog planiranja, tu nije bilo reči o legalizaciji, kao što ni sad u ovom zakonu nije reč o štrajku Katastra. I jedan i drugi se odnose na nešto što je, rekao bih od prvorazrednog značaja za Republiku Srbiju.

Dakle, o načinima da se uvede dodatna efikasnost u izgradnji objekata linijske infrastrukture. Dakle, za građane koji slušaju, da razumeju to bolje, pričamo o putevima i prugama, da se uvede dodatna efikasnost tamo gde je potrebna. Zaista jeste kada je reč o projektima koji su od posebnog značaja za Republiku Srbiju.

Dakle, usvajamo rešenja, ja se nadam već koliko sutra, koja će omogućiti da se ta efikasnost postigne kroz uvođenje mogućnosti da se posao izvodi u fazama, da se, kada je reč o Zakonu o planiranju i izgradnji, dođe do dozvole koja je posle osnov da se obezbedi finansiranje. Kad se obezbedi finansiranje, deo po deo, tamo gde je pravno regulisana situacija na propisan način, da mogu radovi da se izvode, da to ne čeka sve zajedno, jer to čekanje mnogo košta. I, ovde da se ti poslovi, koji su neposredno vezani za ono što se radi u Katastru, mogu bukvalno, evo, kolokvijalno rečeno, otčepiti, jer to čekanje može da bude jako dugo, a to čekanje puno košta.

Kakvi projekti i zašto je to važno, da čuju naši građani? Projekti vezani za plan od 2019. do 2021. godine, po planu Ministarstva, infrastrukturni projekti od značaja za Republiku Srbiju u vrednosti procenjenoj na oko pet milijardi evra. I, sad slušajte o čemu je reč.

U putnoj infrastrukturi, u izgradnji autoputa, deonica Preljina-Požega, o izgradnji Moravskog koridora, deonica Pojate-Preljina, o izgradnji autoputa Beograd-Sarajevo, Fruškogorski koridor, deonica Novi Sad-Ruma, saobraćajnice Ruma-Šabac, autoput Šabac-Loznica tzv. brza saobraćajnica, izgradnja autoputa Niš-Merdare, obilaznica oko Beograda, Kragujevac-Batočina.

U železničkoj infrastrukturi, brza pruga Beograd-Budimpešta, rekonstrukcija pruge Jajnici-Mala Krsna, rekonstrukcija Niš-Dimitrovgrad, rekonstrukcija pruge Niš-Brestovac.

Kad se zna, a zna se da je ovde reč o doslovce desetinama kilometara po trasi i hiljadama različitih poslova koje se tiču neposredno Katastra, mislim da je potpuno jasno zašto je potrebno da ove poslove učinimo efikasnijim. To je jasan interes Republike Srbije i svi građani, ako podrazumeva uređenje zakona na pravi način, sigurno će to svako od nas moći samo da podrži.

Da to ima veze i sa ovim ljudima koji su tokom rasprave pomenuti, konkretno onima kojima su marširali sa vešalima na ulicama Beograda, potom upadali sa električnim testerama u RTS, tamo se vandalski ponašali, razbijali vrata, prozore, uništavali inventar, pretili novinarima, pretili da moraju da ih puste u program, inače će verovatno one električne testere da upotrebe isti ti koji danas demoliraju gradilište u centru Beograda i na Kalemegdanu.

Oni, siguran sam, sa ovom vrstom projekata nikada ne mogu imati ništa. Dakle, oni pod jedan, nisu bili u stanju da izvedu tako važne projekte kao što su izgradnja auto-puteva ili brzih pruga. Pod dva, nije ih bilo briga. Dakle, oni o ovim stvarima nikada razmišljali nisu. O čemu su razmišljali jako dobro znamo, o tome svedoče one stotine miliona prometa u Đilasovim firmama, o tome svedoče oni milioni evra za koje ni gospod Bog ne može da objasni odakle Jeremiću na njegovom računu sa egzotičnih destinacija.

O čemu su razmišljali i o čemu su se nadali, sve znamo jako dobro, sve razumemo jako dobro i zato su tu gde jesu. Na pitanje, to je predlagač amandmana pomenuo - da li treba da ih rešimo? Biće da je njih narod rešio trajno. Narod rešio trajno, između ostalog to vidimo po tome što oni u ovu salu više da privire ne smeju. Ne smeju tom narodu u oči da pogledaju, da mu se u direktnom prenosu obrate i objasne šta to zaboga rade, da objasne na šta to liči i šta ovoj zemlji žele kada bukvalno fašističkim metodama na žene nasrću, kada ljudima prete, kada uništavaju imovinu koja pripada svim građanima ove zemlje. Iz Doma Narodne skupštine i drugih institucija su se povukli tamo gde sami smatraju da im je više mesto, a to znači, kako su najavili u neki park i u neku šumu, gde planiraju da kampuju i da sami sebe proglašavaju za nekakve paralelne institucije.

Da su oni već u izvesnom smislu dostigli zasluženu sudbinu, dokaz vam je ono što se dogodilo juče. Juče su ostali ovi fašisti iz Dveri bez još jedne poslaničke grupe. Zaključili su ljudi da to sve zajedno odavno nikakvog smisla nema. I zbog toga što su krali, ajde sami sebe, tu svoju stranku, koju ne vole da pominju da je stranka, ali jeste, tako je registrovana, nego ljotićevci ne vole da koriste taj termin, ali je to njihova intimna stvar. Dakle, što su potkradali sami sebe, jedni druge varali i nameštali, pa su se posvađali, to je manji deo problema, ali što jedni druge optužuju i sami sebe optužuju da su krali državu, budžet, e to je jasan dokaz da će ostati bez poslaničke i bilo koje druge grupe. Ne samo u Sazivu ovom ili nekom sledećem, nego će ostati bez prilike da bilo kada zavrede jedan jedini glas na izborima.

Pogledajte njihova istraživanja, i ako oni sami kažu da se među tim ljudima koji se okupljaju na Đilasovim protestima, 60% gadi svih njih kao političara, a od preostalih da 2% podržava Đilasa, taman koliko i Radulović, otprilike su jednako relevantni, to je malo više nego Jeremića, a malo manje nego Dveri, a da niko od njih među svojim pristalicama nema ni 5%, da među svojim potencijalnim glasačima nema ni cenzus, potpuno vam je jasno, oni su tamo gde i treba da budu zato što su to sami zaslužili. Neće narod u Srbiji, pa ni ti za koje Đilas, Jeremić i Obradović smatraju da mogu da ih prevare, neće ni oni kabadahije, siledžije, huligane ni lopuže. Hvala.
Hvala, još jednom.

Pošto je, čini mi se u dva navrata, pao i osvrt na ono što sam ja rekao tokom dosadašnje rasprave, vezano za prethodni zakon, mi smo govorili o linijskoj infrastrukturi. Znači, mi smo precizno govorili o putevima i o prugama.

U vezi sa tim, ja sam rekao da je neposredna korist koja se očekuje od Predloga zakona da se tu uvede dodatna efikasnost, da se tu učini da ono što je od neposrednog interesa za Republiku Srbiju, i u tom smislu sam rekao da je to važna tema, bude efikasnije, da bude jeftinije i da bude završeno što pre, kako bi bilo na korist građanima Republike Srbije. Ja sam u tom kontekstu pomenuo i auto-put i Moravski koridor, Fruškogorski koridor, različite druge saobraćajnice, zaboravio je predlagač amandmana da pomene i brze pruge i sanaciju različitih drugih pravaca.

Kakve to ima veze sa ovim o čemu pričamo? Pa, apsolutno svake. Znači, nije Predlog zakona ni o bilo kakvom štrajku, kao što ni onaj o prostornom planiranju nije bio o legalizaciji. I jedan i drugi tiču se velikih infrastrukturnih projekata. Pet milijardi evra je procenjena vrednost svih ovih važnih projekata o kojima smo govorili i danas.

Pošto je predlagač amandmana komentarisao i učešće državne delegacije koju predvodi predsednik Republike Aleksandar Vučić na skupu u Narodnoj Republici Kini, neposredno vezano za ove teme, današnja vest - nadležni ministar, gospođa Mihajlović, potpisala je danas u Pekingu više sporazuma između Srbije i Narodne Republike Kine za realizaciju projekata u drumskom i železničkom saobraćaju. Dame i gospodo narodni poslanici, ovo o čemu mi pričamo danas, potpisano je.

Sa predsednikom "China Road and Bridge Corporation" potpisan je: Protokol o saradnji na projektu Fruškogorskog koridora, dakle, ne treba vam poseban zakon, ovo je dobra stvar; za brze saobraćajnice Novi Sad-Ruma, takođe, bez potrebe da se pravi poseban zakon, još jedna dobra stvar i neposredno u vezi sa temom; Okvirni sporazum o rekonstrukciji i modernizaciji železničkog koridora pruge Beograd-Niš-Preševo, sve do granice sa Severnom Makedonijom; Memorandum o razumevanju i saradnji radi realizacije projekta izgradnje obilaznice oko Beograda, deonica Bubanj Potok-Pančevo, itd, itd, pošto je bilo pitanja šta radimo danas na ove teme, pošto je bilo pitanja koja je svrha odlaska u Narodnu Republiku Kinu. Mi dobre rezultate sa te posete, evo, nismo ni sednicu završili, a već imamo.

Dame i gospodo, ovo je danas u Srbiji još jedna realnost, bez potrebe da se ponovo bavimo posebnim zakonima koji su vezani za one što nose vešala, koji su vezani za one što huliganski demoliraju gradilišta u centru Beograda i na Kalemgdanu. Ja sam ih pomenuo isključivo zato što ih je u tom trenutku pomenuo predlagač amandmana o kom smo raspravljali.

I da znate, jedan od glavnih razloga frustracije tih ljudi jeste apsolutna politička nemoć. Ti ljudi ovim stvarima, koji su, dakle, apsolutna realnost u Srbiji danas, izgradnji novih auto-puteva, izgradnji brzih saobraćajnica, pa i fabrika, o kojima smo govorili pre minut ili dva, nikada neće moći da priđu ni blizu. Ti ljudi neće moći nikada da se pohvale podatkom, a ova Vlada i vlade koje podržavaju poslanici Srpske napredne stranke mogu, da je od 2014. do 2018. godine izgrađeno 295 kilometara novih auto-puteva u ovoj zemlji, da je asfaltirana trasa auto-puta kroz Grdeličku klisuru dužine preko 26 kilometara, to je Koridor 10, a na Koridoru 11 je pušteno u saobraćaj 40 i više kilometara deonice Ljig-Preljina, 12 km na ipsilon kraku, izgrađen most "Mihajlo Pupin", izgrađen most Ljubovija-Bratunac, o kom smo takođe danas govorili, proširen granični prelaz Batrovci i to je samo jedan segment infrastrukture.

Ja vam, dame i gospodo, govorim samo ono što vidim kao najjasnije istaknuto sa ovog kratkog izveštaja pri vrhu jedne strane, a tih strana ima puno. O tim stranama mi možemo da pričamo ceo dan današnji i da nastavimo sutra. To su stvari koje danas Srbija može da priušti, to su stvari koje danas Srbija obezbeđuje, svom narodu i svojoj deci. I to su stvari kojima nikada neće moći da pariraju Đilas, njegov mali bastać, njihovi fašisti iz Dveri i svi ostali koji su pobegli iz Narodne skupštine u park preko puta, i dalje odavde uzimajući i putne troškove i plate i dnevnice i stanove koje im plaća narod u Srbiji. Tim stvarima nikada neće moći da konkurišu, ni tim svojim vešalima, ni premlaćivanjem žena, ni motornim testerama. Ti ljudi su ostali duboko zaglavljeni u prošlosti, dok danas maštaju da su neke 90-te godine, zato što se nadaju da će tako biti malo više šanse za njih i da će ponovo biti mladi i možda lepi kao nekada. Oni su relikti prošlog veka i mračnih vremena u koje Srbija neće da se vraća.

Nasuprot njih, Aleksandar Vučić, čovek trećeg milenijuma, koji ove stvari realizuje ovako, i znate šta je dobro, nastaviće da ih realizuje toliko uspešno da ovi fašisti, sa zakonima ili bez njih, u Srbiji nikad šansu imati neće. Hvala lepo.
Običan čovek sa kojim smo se upravo dotakli, zaista i jeste u fokusu našeg interesovanja i predstavlja osnov naše motivacije da se bavimo zakonima poput ovog koji je predložen. Dakle, građani Srbije i njegove potrebe.

Rečeno je ovde da je predlog zakona definisan zato što to zahteva Svetska banka. Da budemo do kraja precizni, nije uopšte reč o bilo kakvom zahtevu, reč je o jednoj od stvari koje zbog i za potrebe napredovanja Srbije na „Duing biznis listi“, a „Duing biznis lista“ formira Svetska banka. Mi želimo da uredimo na drugačiji način, da bi kao neposrednu posledicu imali dalje napredovanje Srbiji na toj „Duing biznis listi“.

Podsećam da je pre nekoliko godina bukvalno stupanjem na scenu, da tako kažem, onih vlada koje podržava SNS, počeo i značajan dramatičan napredak Srbije na toj Duing biznis listi. Mislim da smo krenuli sa pozicije negde oko rednog broja 100 i za nekoliko godina uspeli da napredujemo za više od 50 mesta. To je jako važno. Mi smo, sprovodeći reforme u našoj zemlji uspeli da napredujemo iz godine u godinu, preko 50 mesta. To je ozbiljan rezultat i to je važan podvig, da bismo se krajem prošle godine susreli sa činjenicom da i pored toga što mi napredujemo, neke stvari moramo da radimo brže. Neke reforme mi sprovodimo ali treba da uradimo još brže sve ono što planiramo, kako bi to stiglo da bude konstatovano za objavljivanje novih izveštaja poput ovog Duing biznis.

Takođe, suočavamo se sa činjenicom da rade i druge zemlje. Dakle, i oni se trude da napreduju i samo zbog toga što je neko ubacio u petu ili šestu brzinu, mi i dalje radimo dobre stvari, ali rizikujemo da na toj Duing biznis listi izgubimo mesto. Dakle, naš je jasan cilj, nedvosmislen cilj da napredujemo bolje, da napredujemo brže nego do sada, iako smo i do sada još jednom odradili sjajan posao.

Ova preporuka se neposredno tiče ovoga što je citirano iz obrazloženja, potrebe da se stvori jedinstveni pravni okvir u konkretno ovoj oblasti. Dolazimo do našeg običnog čoveka. Zašto je za njega važno kako se država kotira na toj listi? Zato što to posmatraju investitori. Zato što svi oni koji dolaze ovde otvaraju fabrike, čime se neposredno obezbeđuje radno mesto za tog običnog čoveka. Plata za onoga ko je nije imao, hleb na stolu ali i prilika da nečija deca imaju i udžbenike i patike i druge stvari koje čine život zaista, da te stvari obezbedimo. Jedan od pravih načina je da sebi obezbedimo, odnosno da Srbiji obezbedimo što bolji plasman na ovoj listi.

Ovu listu posmatraju investitori iz Evrope, ali i iz celog sveta, ali jedna od sjajnih stvari koju bih želeo da podelim i sa vama, dame i gospodo narodni poslanici, a i sa građanima Srbije, danas je Srbija zvanično država koja ima najbolju saradnju sa Narodnom Republikom Kinom kada je reč, između ostalog, i o investicijama od svih država jugoistočne Evrope. Na to možemo da budemo ponosni.

Sa razlogom ponosni i to je jedno od neposrednih posledica ozbiljnog posla koji za ovu državu obavlja predsednik Republike Aleksandar Vučić, naše Vlade, pa i mi iz Narodne skupštine dajemo neki svoj mali doprinos, između ostalog, i radeći na onim rešenjima koja našu zemlju čine konkurentnijom a to je između ostalog i ovaj zakon. Hvala vam lepo.