Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7961">Vladimir Đukanović</a>

Vladimir Đukanović

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala.

Moram da priznam da nisam navikao sedeći ovako da pričam, iskreno smeta malo ovaj vizir, ali probaću.

Zamolio bih za malo tišine. Slušao sam izlaganja pažljivo i krenuo bih od tog čuvenog vanrednog stanja. Tu postoji jedna ozbiljna razlika – vanredno stanje danas i vanredno stanje koje je uvedeno tokom akcije „Sablja“, jer ono vanredno stanje je uvedeno radi političkog razračunavanja sa protivnicima, i to je bila suština tog vanrednog stanja, takođe, protivustavno uvedenog. Kažu neki što se tada Ustavni sud nije oglasio, pa nije postojao, u vreme njihove demokratije nije postojao Ustavni sud, niste imali kome da se žalite kada vam se krše neka elementarna ljudska prava. Ovo je vanredno stanje uvedeno da se ne bi širila zaraza.

Moram da priznam da sam šokiran, čitam danima raznorazne natpise u novinama, pa čak i jedna grupacija ljudi koja je juče bila ispred parlamenta, kaže – drže protest protiv tamnice. Pazite, protiv tamnice. Dragan Đilas nam kaže da smo najveći zatvor u Evropi. Izgleda da nekom smeta da sedi kod kuće. Ko izgleda ne voli da sedi kod kuće, izgleda mnogo više voli na ulici da bude, njemu je ulica kuća.

Znate šta? Jeste to strašno, moram da priznam, nije to ni malo naivno, niti lako, posebno starijim ljudima koji ne mogu nigde da izađu, ali negde nas je možda ova korona, hajde da kažem, resetovala, odnosno opametila, počeli smo vreme da provodimo na kvalitetniji, bolji način nego što smo to radili ranije, vratili smo se malo porodici, vratili smo se kući, vratili smo se nekim izvornim i normalnim vrednostima.

Na kraju krajeva, pokazano nam je, koliko god da ste moćni, da imate para ne znam koliko, niste jači od Božije volje, vrati vas Gospod na nešto što je prirodno i normalno, jer nije bilo normalno da sa toliko para možeš da se bahatiš jer ti je upravo sada pokazano da ti te pare ne vrede ništa, nego ti vredi da li si negde nešto zasadio, da li negde nešto proizveo i da li imaš da sebi priuštiš da jedeš.

Negde tu moramo da se vratimo i zato kažem da je poljoprivreda, i tu se, gospodine Nedimoviću, slažem sa vama, nešto najvažnije, jer od te hrane i tog seljaka mi živimo. Možete da imate na stotine mega marketa i svi volimo tamo da odemo, ali mega market, kada dođe ovakva situacija, vrlo lako može da se zatvori, pa budu prazni rafovi, a to imate po zapadnoj Evropi. Ako imate negde vašu bašticu ili negde da nešto zasadite i da se prehranite, to je izvanredna stvar. Ne možemo svi u gradovima da živimo, niti svi možemo da živimo u zgradama, nego neko mora i na selo da se vrati.

Mislim da je ovo veoma dobra stvar što će nam, možda, promeniti način razmišljanja, isto kao i u zdravstvu, gospodine Lončar. Mislim da Srbija može da postane ozbiljna sila sada u zdravstvu, jer je pokazala odlično kako se reaguje i ima odlično znanje. Naš sistem se pokazao veoma žilavim.

Može da priča ko šta hoće, ali mi danas pomažemo drugim zemljama. Srbija je dočekala da pomaže Italiji u materijalu vezano za zdravstvo. Mislim da mi naše znanje čak možemo i da izvozimo, u smislu zaista nekih inovacija i da tu budemo ozbiljna regionalna sila, što se tiče zdravstva.

(Vojislav Šešelj: Evo Nestorovića izvezite. )

Ne mislim kadrovski, gospodine Šešelj, mislim generalno što se tiče znanja, mislim da imamo sjajne lekare.

Znate, nama danas kada neko kaže – kakvo nam je zdravstvo, ja ću podsetiti kako je bilo u njihovo vreme. Jedanaest godina, vi me ispravite, gospodine Lončar, nisu dali ni jednu specijalizaciju. Jedanaest godina jednu specijalizaciju nisu dali. Imali smo masovni odbeg lekara, pa kažu, često sad prozivaju, pa kaže – lečimo decu preko SMS poruka. Dvanaest ili trinaest puta više dece se danas leči nego u njihovo vreme od fonda koji zdravstvo izdvaja za lečenje u inostranstvu. Dvanaest ili trinaest puta, čini mi se. Evo, vi ćete mi reći precizno.

Ima jedan drugi problem, što to niko, a ja tu kritikujem samo vlast, ne umete to da predstavite javnosti. Vi ste stalno u defanzivi, ja to ne razumem. Ljudi, i naša stranka i svi, mi smo stalno u defanzivi pred ovim lažima i mi se stalno nešto povlačimo. Gospođo Brnabić, vama je ovo kritika. Niste smeli da prihvatite kad je Aleksandar Vučić tražio da se ukine ona uredba za lažne vesti. Morali ste da prihvatite, da mu odgovorite, da kažete – ne, stajaće uredba, ima da se uhapsi svako onaj ko širi lažne vesti, svako, jer u Nemačkoj date takvu lažnu vest, da u kliničkom centru negde nema materijala, vi ste dobili robiju, a samo ovde se izlazi u susret nekakvim kvazi novinarima koji po zadatku to rade i onda kao evo da bude demokratija. Koja bre demokratija u vreme vanrednog stanja?

Znate li kakva je bila njihova demokratija u vreme vanrednog stanja? Uhapsili su novinara Dragišu Petrovića iz Kragujevca. Čovek nikad nije dobio ni rešenje što je u pritvoru, nikad nije saznao što je u pritvoru. Posle 25 dana je došao pred tužioca, on mu je rekao – vi ste slobodni. Dobio je čovek 550.000 dinara naknade.

Gradiši Katiću su dali 4.000 i nešto evra naknadu, zato što čovek je bio u pritvoru da nije imao pravo ni na advokata, nije imao pravo ni na šta. Nikad u životu nije znao što je uhapšen, ali eto tako su ih uhapsili. Gasili su medije kako im je palo na pamet. To gospodin Šešelj veoma dobro zna.

Tako je to bilo u njihovo vreme, tako su funkcionisali mediji u njihovo vreme. Niste smeli nikako da tu uredbu povučete. Ta uredba je morala da postoji, zato što ne sme niko, posebno sada, da izazova paniku. Sutra će da napišu kako masovno umiru ljudi u bolnicama. Hoćemo li i tu da kažemo – pa, nemojte, molim vas, dajte da se snebivamo? Mi smo stalno u nekoj defanzivi. To zaista više nije normalno, mora jednom da se preseče sa tim. Imaš pravo da budeš novinar, nemaš pravo da lažeš.

Znate kako je isto bilo u njihovo vreme? Šta vam napišu iz Vlade Srbije to je bio komunikej, saopštenje koje si morao da imaš u medijima i niko drugačije nije smeo da izveštava. Probaj da se drzneš da drugačije izvestiš kako ti je Vlada Srbije dala, odmah su vam gasili medije. Tako je to bilo u njihovo vreme ili su uhapsili novinara.

Prema tome, ovde postoji još jedan veoma ozbiljan problem. Za ovaj virus ne postoji lek, trenutno ne postoji lek i zato je on problematičan. Tvrdim kad se bude pronašao lek, nisam lekar, ali kad se bude pronašao lek, on će biti na nivou prehlade, ali dok ga nema nažalost stariji ljudi umiru. Ovde ljudima mora da se objasni, pošto ih neko poziva da izađu na ulicu, ovde ljudima mora da se objasni da tim izlaskom na ulicu, posebno stariji ljudi u vremenu onog najtežeg udara jedna noga vam je u grobu, a druga će se pridružiti ako vas, ne daj Bože, zakači virus. To je suština i tako je to trebalo i da se kaže.

Pogledajte, pošto inače kažu da je to tako, nije to strašno i opasno, recite to onima u Bergamu, tamo, recite onima u Brešiju, Milanu kako to nije opasno. Nisu imali gde da sahrane ljude.

Kažu – strašne su nam mere. Pogledajte u Španiji. Vi ne možete danas u Španiji da izađe još uvek na ulicu. Jel vi zaista mislite da je neko lud da uništava „Real“, „Barselonu“, „Atletiko Madrid“, itd., zato što, eto, žele ljude da drže zaključane u kućama? Jel vi zaista mislite da smo mi svi ovde kreteni, da smo mi svi ovde idioti i ludaci zato što eto želimo da uništavamo našu ekonomiju, da niko ne izlazi na ulicu? Koja bi to budala uradila? Koja budala bi to uradila na svetu?

Molim vas, nemojte slučajno za 1. maj nešto da popustite. Zaista nemojte ništa da popustite za 1. maj zato što za 1. maj ako im nije bilo tako strašno za Vaskrs mogu da se strpe i za 1. maj i da ne žderu po urancima.

Prema tome, ovde je pitanje zdravlja ljudi. Ako ćemo mi dopustimo da svako ide po urancima i da se druži i da se ljubaka i da ne znam šta radi, izvinite, onda niste ni trebali da držite nikakvo ni vanredno stanje, niti bilo šta, nego za 1. maj da se lepo svi suzdržimo od svega pa da probamo ovo da suzbijemo kako valja i naravno i posle toga da živimo sa Koronom, kao što je rekao ministar Lončar. Mislim da je to jedna od veoma važnih poruka. Moramo da se naviknemo da živimo sa Koronom. Ona je nešto što je neminovno i što će postojati još koliko još dugo.

Što se tiče lažnih vesti, zaista već više mora da se povede računa. Zašto? Zato što se ovde konstantno sada javljaju neki ljudi, pa je malopre gospodin Šešelj pominjao, i pričaju nam kako će da nam stavljaju čipove u vakcine. Oni već znaju, nije ni na tragu da ta vakcina bude izmišljena, oni već znaju da je Bil Gejts stavio čipove u vakcinu. Ovde se unosi jedna ozbiljna zabuna. Zašto? Zato što, ne kažem sada za ovu vakcinu, ali ranije sam primio vakcinu kao mali protiv Variole, primili ste vi svi, verujem, ovde takođe sličnu vakcinu. Da nije bilo vakcine znate li koliki bi pomor stanovništva bio?

Ovde su protiv vakcine za decu, ali zato ako im deca ne daj Bože dobiju meningitis ili neku sličnu bolest onda trče u naš zdravstveni sistem – zaštite mi dete zato što je obolelo. Država ti je pružila da se ti zaštitiš. Slažem se ja, ne treba ići pod obavezno jer to je svakako vaše individualno pravo, ali je takođe onda pravo države da ti kaže – pa dobro, imao si priliku da se zaštitiš pa nisi hteo, šta sada hoćeš od države da ti plaća lečenje.

Prema tome, ovde negde mora da se povede računa da takvi ne mogu zaista da više šire lažne vesti i da za to širenje lažnih vesti ti „Gugl“ lekari, Tviter lekari odgovaraju ovde, jer ovo je zaista nešto što je ozbiljno. Ovo ugrožava bezbednost stanovništva.

Ljudi, svet se menja. Apsolutno se svet menja. Sile neke koje su bile više neće biti sile i mi moramo da shvatimo gde je negde naše mesto. Vidim ovde da stalno nešto pričaju o evropskom putu. Nemam ništa protiv. Možemo mi da budemo koliko hoćemo, možemo i večito da budemo, ali EU, ljudi, posle ove krize više neće biti nikakva sila i to je svima jasno. Zna se da postoji trimovirac – SAD, Kina, Ruska Federacija. Ovo ostalo je, uz svo poštovanje, pa i te EU, ali nešto što je nebitno i mi tu moramo da budemo krajnje realni i da sagledamo gde je negde naše mesto. Da, saradnja sa mnogim zemljama članicama EU, i sa Mađarskom i sa Italijom itd, ali objektivni da budemo – zna se gde je u svetu danas moć i gde je sila i s kim bi mi trebalo da sarađujemo i ovo je odlično što sa Kinom radimo.

Još bolju saradnju moramo da imamo sa Ruskom Federacijom i takođe da se trudimo da imamo što bolje odnose sa SAD. To su tri sile gde bi Srbija trebalo da nađe negde svoje mesto.

Ne mogu da shvatim da neko uništavam aplauz lekarima. To nije normalno. Ako je smisao vaše politike čitave da lupate u šerpe u osam i pet, lupajte koliko hoćete, ali ja ću zato večeras jer ne želim da mi se vrate kriminalni, razbojnici, mafija koja je upropastila ovu državu i koja da je sada na vlasti ne bi imala 80 respiratora, ne znam da li su imali sve ukupno, ne želim da mi se takvi vrate, jer da su oni na vlasti pomor stanovništva bismo imali danas.

Zato ću baš večeras u pola devet, u 20 i 30 časova sa svoje terase, Bogu hvala, velika mi je, na glas da pustim preko svog razglasa nešto što se suprotstavlja njima i pozivam sve ljude da u 20 i 30 časova kroz jednu pravu građansku reakciju na ovu njihovu besmislicu takođe nešto slično urade. Meni je drago što taj poziv ide preko društvenih mreža. Tako da od 20 i 30 časova – stop tajkunima, stop lopovima i stop razbojnicima koji su uništili ovu zemlju. Hvala vam.
Hvala, evo, moram da se složim sa vama. Što se tiče, govorim lično u svoje ime, potpuno sam protivnik obeležavanja 1. maja kao praznika. Prvo, praznik je samo ono što je u crkvenom kalendaru, što je crvenim slovom.

Ali, posebno oko tih uranaka, to je nekada bio đurđevdanski uranak, neko da bi uništio Đurđev dan, uzeo je 1. maj i slavi te besmislene datume. Neka obeležava ko kako hoće, ali lično, prihvatam, evo, ovo što vi kažete, slažem se sa vama, to je potpuno besmisleno obeležavanje. I ono što je jedino, ako već govorimo o pravima radnika, pa, elementarni red valjda onda da neki sindikati se organizuju pa, da ne znam šta rade, a, ne da se ide da se jede po urancima i da se bez veze, prljaju parkovi. Tako da, iz ovih razloga apsolutno se slažem, nikako ne popuštate ni jedan pedalj. Hvala.
Što se tiče pesme „Sprem'te se, sprem'te četnici“, nemam ništa protiv, to je pesma iz balkanskih ratova. Jovanu Babunskom je pre svega bila otpevana, tako da nemam ništa protiv, kao ni ove njene prerađene verzije za đenerala Mihajlovića.

Tako da nek pusti šta ko hoće, uglavnom nek taj protest večeras od pola devet treba da bude apsolutno protest protiv povratka tajkuna na vlast. Jednu molbu imam, pre svega prema Vladi ovde upućenu, a odnosi se na ono što je gospodin Šešelj iznosio.

Znate, ovde se hapse ljudi ako prekrše policijski čas. I u redu, treba tako i svako mora da odgovara ko ne poštuje uredbe i zakone. Ali, izvinite, oni sinoć što su ono na Dorćolu radili, svi moraju da odgovaraju. I ne može da se dopusti da neko okuplja ljude i da ima proteste usred policijskog časa. Zakon je isti za sve. Oni moraju za to da odgovaraju. Nekog će da zaraze. Možda će ostati epidemija zbog njih, možda će se proširiti negde. Izvinite, ko će onda da snosi tu odgovornost? Opet će država Srbija tu njihovu neodgovornost da plaća.

Prema tome, ono što je sinoć urađeno na Dorćolu je zločin i morala je država da reaguje i da svakog od njih procesuira. To je primedba prema Vladi. Hvala.
Hvala vam, uvaženi predsedavajući.

Želeo bih zaista da pohvalim Ministarstvo finansija i Vladu, jer zaista ovo je odličan zakon. Neko sam ko odlično poznaje ovu tematiku i tačno je, nekada je to bio veliki problem upravo zbog maloletnih lica da su mogla da nekako dođu do kladionice da uplate tiket.

Međutim, već to godinama unazad kod ozbiljnih kompanija, nije slučaj. Upravo ovaj zakon dodatno pooštrava mere za svakoga ko dopušta maloletnim licima da čak uđu u prostoriju za klađenje, a ne da, ne daj bože uplate tiket. Znači, meni je drago da su sami priređivači igara na sreću, govorim o ozbiljnim kompanijama i kredibilnim, insistirali da se pooštri ova mera zato što to njima urušava kredibilitet. To je svuda u svetu. Mnogi ljudi ne znaju, mi to ovde olako shvatamo, pa kažemo, to je pošast. Da, jeste pošast, ali ako onaj prerađivač shvata da bi igrač trebalo da se raskući, ali ako vi shvatate da neko bi to trebalo da se zabavi, jer to je industrija zabave. Na primer vi u Velikoj Britaniji imate ministra iz ove oblasti ko je član kabineta čak, zato što to donosi ogroman novac državi.

Morate da znate da imate određenu meru, kako i na koji način se to priređuje. Zato kredibilne kompanije svuda u svetu insistiraju na tzv. društvenoj odgovornosti. Gotovo sve kompanije, ozbiljne i u svetu, pa i kod nas, imaju obuke u zdravstvenim ustanovama da njihov operater na licu mesta prepozna zavisnika, na primer, i da mu ne dozvoli klađenje, odnosno da ga uputi u zdravstvenu ustanovu. Na primer kod nas ima saradnja sa Drajzerovom, odnosno sa institutom u Drajzerovoj ulici i često se i ne retko se to radi. Znači, govorim o ozbiljnim kompanijama.

Ozbiljan problem je bilo sivo tržište, odnosno crno tržište. Meni je drago da se ovim zakonom to pooštrava. Kredibilitet ozbiljnih kompanija u ovoj industriji je narušavalo crno tržište zato što su tamo dopuštali sve, tamo je zaista moglo maloletnih da uđe.

Ovaj zakon fantastično to reguliše i onemogućiće priređivače koji su na crnom tržištu radili apsolutno će ih onemogućiti da ubuduće rade. Samim tim se smanjuje opasnost od maloletničkog kockanja i ovo je nešto što je za svaku moguću pohvalu.

Takođe, veoma mi je bitno što će se mnogo veći novac izdvajati po pitanju društvene odgovornosti i za finansiranje manjih sportova, i za finansiranje drugih sportskih društava, Crvenog krsta itd, itd, i što su sami proizvođači opet kažem naglašavam, govorim o kredibilnim kompanijama insistirale da se ovde povećaju mere.

Ono što moram još da pohvalim ministra to je apsolutno povećanje naknada za igre na sreću zato što tako nešto može isključivo da izdrži kredibilna kompanija ovih što su do sada lovili u mutnom to ne mogu da izdrže i svakako nadam se da neće moći ni da dobiju licencu. Znači, ovo je industrija gde može samo neko ko je kredibilan i u svetu i naravno i kod nas da u ovome učestvuje. Tako da sve pohvale za ovako nešto.
Hvala vam.

Ja bih zaista zamolio, ukoliko znate ime i prezime tog profesora, taj zaslužuje javno osramoćen da bude. Znači, nije loše da možda kažete ime i prezime zato što je to nešto što nikako ne sme da se radi.

Ono što ljudi moraju da znaju, kada se govori o kredibilnim priređivačima igara na sreću, to se zna, ljudi koji su i u svetu i kod nas, i na našem tržištu, mi Bogu hvala mi imamo dve kompanije koje spadaju u top 10 u svetu po rangu, i tu imamo jako dobre inovacije u toj oblasti tehnološke, gde država prilično dobro zarađuje na tome, ali ono što se zna svuda u svetu, pa i kod nas, svaki operater na licu mesta u bilo kojoj kladionici igračnici, kada posumnja da je lice maloletno, dužno je da mu traži ličnu kartu, i ako ustanovi da je maloletan da ga udalji sa lice mesta.

Takođe roditelj koji je recimo krenuo u prodavnicu, ali je svratio da uplati tiket, a vodi dete sa sobom, ne može da uđe ni u jednu kladionicu.

Rigidne su mere, i taj operater može da izgubi posao od strane svog poslodavca, a i svakako kaznu sama kladionica trpi, tako da, ja bih vas zamolio i ovim putem upućujem poziv svim građanima ukoliko primete da negde maloletnik neki ulazi u neku kladionicu, da prijave to odmah, inspekciji, i naravno molim vlasnike tih igračnica da svakako sankcionišu svoje operatere odnosno kako je u pravilima njihovim definisano da im daju otkaz ukoliko tako nešto stvarno postoji. Hvala.
Ja iskreno mislim da je svakoga od nas dužnost da prijavi, ako primeti da se negde krši zakon, iz više razloga.

Naravno, da ukoliko je policajac tu negde blizu ili inspektor nadležni da bi on prvi trebalo da reaguje, a ako ga nema a vi primetite, a još ste narodni poslanik, svakako da je vaša dužnost da pozovete i da prijavite.

Ja lično, kada recimo znam da neki radnik u nekoj radnji radi na crno, ja pozovem i prijavim tog poslodavca, zato što taj što drži na crno radnika, krade od mene, od svakog od vas, a znate ovde dodatno, pošto sam upoznat sa ovom oblašću, ukoliko ima negde da se neko od maloletnika kladi, taj što drži tu kladionicu, radi na crno i ne plaća porez državi, priređuje ilegalno igre na sreću i pri tom dozvoljava maloletnicima i naravno da je to moja dužnost da ga prijavim i ja ću to svaki put uraditi.

Mislim da bi to svi mi morali da radimo, iako smo iole društveno odgovorni, a slažem se da država, vi ste ministre tu, ja apelujem na vas, da još sada dodatno po donošenju ovog zakona koji je ponavljam, izvanredan zakon, dodatno pooštrite mere i kontrole priređivača igara na sreću, i da slučajno se negde ne nađe neki maloletnik, da se eventualno kladi. Hvala.
Moram da demantujem. Ovaj zakon se, nažalost, nije menjao. Mislim da je donet poslednji 2011. godine. Od tada se ništa nije menjalo i tu smo dosta zaostali, što se toga tiče.

Mislim da je daleko veći problem koji se pred nas stavlja tzv. onlajn klađenje, odnosno klađenje preko interneta, gde mora da se urade dodatne zaštite, posebno lica koja su korisnici kartica preko kojih uplaćuju da ne bi slučajno njegovo dete ili neko drugi od maloletnika zloupotrebio tu karticu. To je mnogo veća pošast, pošto sad ljudi, pratim te trendove, sve manji broj ljudi odlazi u kladionicu, nego se klade od kuće, da budemo potpuno iskreni.

Znate, ja razumem ovu opasnost da može neko stariji umesto maloletnika da ode da uplati, ali kod nas je zabranjena i prodaja alkohola maloletnim licima, pa neko stariji ode i kupi za njih i naprave žurku.

Šta je rešenje? Da ukinemo "Rubin" u Kruševcu ili da ukinemo proizvodnju cigareta u Nišu ili Vranju? Znači, ne možemo na takav način da rezonujemo. Moramo svi zajedno da se uključimo u kampanju protiv maloletničkog klađenja i ovaj zakon upravo to radi. Ovaj zakon uvodi još rigidnije mere ukoliko bi se maloletnik ne daj Bože našao u situaciji da se kladi. Znači, ta kladionica se zatvara, dobija kaznu. Uopšte nisu naivne kazne i niko nije blesav da se kocka sa tim, odnosno da izgubi licencu, to jest da izgubi dozvolu. Zato je meni drago što ste vi ovakve stvari ovde uveli. To je bilo i do sada predviđeno, ali sada se to još dodatno pojačava i to na inicijativu samih priređivača.

Još to moram da naglasim baš povodom ovog člana 36, ovde se lepo naglašava da osnovni kapital ne može da bude manji od milion evra. Znate, milion evra ne može baš svako da uplati, nego samo kredibilna kompanija koja se bavi ovim poslom. Takva kompanija sigurno se neće kockati sa tim da joj maloletnik ulazi u igračnice i da eventualno izgubi licencu, tako da i po ovom osnovu mogu samo da čestitam što ste ovako nešto uveli. Hvala.
Moram da kažem da, što se tiče društvene odgovornosti, daleko više na njoj su insistirali i u ranijem u periodu, a mogu da kažem čak i sada, upravo priređivači nego sama država.

Znači, oni su ti koji su insistirali na tome da se uvedu te odredbe društvene odgovornosti u Zakonu od 2011. godine, priređivači su ti koji su insistirali da se uvede član o društvenoj odgovornosti.

Znači, čak država u nekim segmentima nije dovoljno prepoznala koliko oni. I naše renomirane kompanije su, između ostalog, potpisale protokole sa Institutom u Drajzerovoj ulici, gde šalju svoje operatere na obuku da bi prepoznali zavisnika. Čak imaju svuda svoje flajere po svim tim igračnicama da zavisnik ne može da se kladi itd. Znači, imaju te vrste upozorenja što je veoma, veoma dobro.

Još jednom ponavljam, ozbiljna kompanija neće da svoj kredibilitet urušava na ovaj način. Ona će baš insistirati na društvenoj odgovornosti kako bi opstala na tržištu. U tome jeste poenta, a dobrobit tog zakona je samo u tome što upravo ubuduće na tržištu takvim kompanijama na neki način omogućiti da posluju jer su one ozbiljne, one su te koje mogu da polože taj kapital.

Nećemo više imati to crno tržište koje suštinski dovodilo do toga da imamo maloletničko klađenje jer su oni dopuštali apsolutno sve i na taj način su urušavali kredibilitet čitave ove industrije. Zato je ovo nešto što je dobro, naravno nisam uopšte imao nameru da bilo šta izvrćem, nego prosto sam samo želeo da ljudima pojasnim o kakvom se tu poslu radi. Hvala.
Da li će nas nešto u budućnosti demantovati ili neće ili potvrditi, ja ne znam. Znate, ovo je zakon koji morate uvek u budućnosti da usklađujete, s obzirom da se javljaju neki novi moderni trendovi, tehnologija napreduje.

Ne znam da li ljudi znaju, ali na Malti već danas imate regulisanje on-lajn igara na sreću preko društvenih mreža, čak ne više ni sajtova, nego preko Fejsbuka, kada imate klađenje, moraju to zakonski čak da regulišu. Mi još nismo dostigli taj nivo, nažalost, nadam se da ćemo dostići.

Što se tiče tih zloupotreba koje su nekada bile u Državnoj lutriji Srbije, moram samo da ljudima naglasim, postoji ozbiljna razlika između tzv. klasičnih igara na sreću i posebnih igara na sreću. Klasične igre na sreću, na njima ima monopol Državna lutrija Srbije i moram da kažem da je i meni bilo frapantno kad sam tamo došao da budem predsednik skupštine, kako je moguće da je ta firma bila u minusu od 120 miliona dinara? To sam zatekao, to je nešto što je meni bilo fascinantno.

Sve što sam saznao i svu moguću dokumentaciju koju sam tamo prikupio, svakako sam dostavio nadležnim državnim organima. Šta je naše pravosuđe uradilo to morate njih da pitate, ali kao društveno odgovoran čovek svakako sam to dostavio, jer smatrao sam da je to bilo prosto neverovatno čerupanje te institucije, koja je suštinski služila tada da neko uzima novac za svoju predizbornu kampanju.

Tako su se finansirali pojedini mediji koji su radili za gospodina Tadića u toj kampanji, tako su se finansirali, da ne kažem, neke razne marketinške agencije itd. I to je sve istina.

Šta su pravosudni organi uradili? Ne znam. Moje je bilo da dostavim, ja sam to uradio, a sve ostalo je naravno na njima i na našem tzv. „nezavisnom pravosuđu“. Hvala.
Hvala.

Sada ne znam na šta ste mislili konkretno kada ste rekli kako to u belom svetu. Meni je drago da mi određene zakonske odredbe usklađujemo sa zemljama koje su u ovome daleko odmakle. Sa Velikom Britanijom, sa Maltom posebno, Malta tu ima ubedljivo najbolje zakonodavstvo, sa SAD, na kraju krajeva, ako hoćete.

Upravo da se ne bi događalo da saznajemo ili već da tumačimo ko je vlasnik kapitala određene kladionice ili šta god, pa ovaj zakon dovodi do toga da uvek znate krajnjeg ishodnika, odnosno ko je taj ko je vlasnik i da ne bi bilo pranja novca.

Sve svetske kompanije koje se bave ovim poslom i te kako prolaze neverovatne provere da li slučajno neko ne finansira terorizam, da li pere novac, da li nije novac od kriminala i tako dalje, i tako dalje. Ovo je ozbiljna industrija i kod nas se ovako nešto uvodi što bih zaista, zaista pozdravio.

Ta priča da što imate više sirotinje imate više kockanja, pa ne bih se baš složio. U Las Vegasu ili, ne znam, u Makau ili Atlantik Sitiju nisam baš primetio da je tamo sirotinja, a imate najveće moguće klađenje, uglavnom bogat svet to koristi. Prema tome, nije tačno.

To je inače kod nas urbana legenda da samo sirotinja ide i kladi se itd. Naprotiv baš je to više pošast kod bogatih ljudi i oni mnogo više troše novca i postaju mnogo veći zavisnici nego siromašan svet. Ako bi čak i negde trebalo pribeći nekoj zaštiti, upravo je u toj situaciji kada imate bogate ljude koji su, na žalost, spremni da čitavo svoje imanje i ono što su stekli, na neki način, raskuće i dovedu svoju porodicu u ozbiljne probleme.

Još jednom ponavljam, dobro je da po pitanju društvene odgovornosti ovaj zakon sada i nalaže da su kompanije dužne da svoje operatere šalju na obuke u zdravstvene ustanove kako bi prepoznale zavisnika i da se na taj način spreči da bilo koji zavisnik dođe u situaciju da potroši sve što ima ili da sebe upropasti. Dodatno se pojačava i onako rigidna, ali još se uvodi rigidnija kontrola prema tome da li će se maloletnici kladiti ili ne, odnosno onemogućava se u potpunosti.

Moram da kažem, znači, da ne postoji danas nikakva šansa da vi dovedete dete, kažem… Recimo, išli ste u prodavnicu i hoćete da uplatite tiket, ne postoji nikakva šansa da vi dete uvedete u kladionicu sa vama da popunite tiket. Znači to je strogo zabranjeno, čak internim aktima samih tih kompanija i za to možete da izgubite licencu.

Prema tome nemojmo da pravimo bauk tamo gde ga nema. Svakako da postoji ta opasnost, posebno je sada opasnost onlajn klađenja i tu moramo još više da radimo na toj zaštiti, ali dosta se tu i uradilo, ali svakako da, što se tiče ovakvog zakona koji donosi da upravo samo kredibilne velike kompanije mogu da se otprilike ovim poslom bave, nećemo imati nikakav problem sa maloletničkim klađenjem i mislim da je to velika, velika prednost ovog zakona.
Ne zameram. Mnogo ljudi se ne razume baš u ovu oblast i malo ste pobrkali neke stvari, ali ne zameram zato što znam da imate najbolju moguću nameru.

Prvo, kada govorite o penzionerima koji kupuju greb-greb, to su klasične igre na sreću, to ne spada u ovo što govorite o kladionicama. To je nešto deseto skroz. Taj što kupi loto tiket ili kupi grebalicu je nešto na šta država ima monopol. Prema tome, zašto to neko odlazi da kupi? Najvećim delom radi zabave, penzioneri su najviše korisnici klasičnih igara na sreću.

Mlađa lica, mlađe generacije više koriste tzv. posebne igre na sreću, odnosno ta kazina i kladionice i tu mora da se mnogo više radi.

Zamolio bih vas, pošto sam veoma dobro upoznat sa tim, svaki operater koji bi dopusti maloletniku da se kladi pod pretnjom je otkaza i ne postoji gotovo nikakva šansa, osim ako se ne radi o kladionici koja nelegalno radi, a onda smo nju svakako svi dužni da prijavimo zato što em priređuje ilegalno, em što utajuju porez, em što dopuštaju maloletnicima. Znači, govorim o sasvim različitim kategorijama.

Nelegalno tržište je zaista dosta pravilo problema legalnim priređivačima i pravilo je velike probleme državi. Ovim zakonom se ono do kraja sprečava i zato je dobro što se ovakav zakon donosi i samim tim će se apsolutno, tvrdim vam, problematika maloletničkog kockanja, bar što se tiče zemaljskog tzv. klađenja, apsolutno neutralisati. Postoji opasnost što se tiče onlajna, odnosno putem interneta i tu može da bude ozbiljnih problema.

Drugo, malopre ste pominjali Atlantik Siti, Las Vegas itd, spomenuli ste i Maltu, ali na Malti nemate tako nešto. Malta je zemlja koja inače živi od davanja dozvola za onlajn priređivanje igara na sreću. Čitava industrija, odnosno čitava privreda im se svodi bezmalo na tu oblast.

Las Vegas, Atlantik Siti i Makao su kockarske zone koje je Putin uveo. U Ruskoj Federaciji ima šest kockarskih zona, Krim je jedna od njih između ostalog, gde apsolutno sve bogate ljude koji žele da se kockaju odveo tamo. Isto je to uradila Turska sa Severnim Kiprom, tako da i ona tu ogromne prihode ubira, ali se takođe i te kako donose takva zakonska pravila po kojima ne možete da zloupotrebljavate te kockarnice kako bi nekog raskućili. Oni imaju ozbiljne zakone i mi smo na putu apsolutno tako nešto kroz ovakav jedan zakon, sada i da donesemo. Hvala.
Pa, kako možete da znate da li je nešto nelegalno ili je dobilo dozvolu od strane ministarstva. Postoji sajt uprave za igre na sreću. Ranije je to bilo pri Poreskoj upravi, iz meni potpuno nenormalnog razloga zašto je to bilo pri Poreskoj upravi, ali dobro je da se sada se vraća Uprava za igre na sreću.

Na sajtu imate popis svih lokacija gde je država dala dozvolu da se priređuju igre na sreću i možete na osnovu toga prvo da vidite da li je nešto legalno ili nije.

S druge strane, ja vam sada kažem, čim vidite da negde ima maloletnik i da mu je omogućeno da uđe unutra i da uplati tiket znajte da je nelegalno, slobodno to prijavite. Naravno, država neka reaguje, ali država i reaguje po prijavi na kraju krajeva. Naša je i dužnost svakog od nas da zaštitimo našu decu. Budete li videli negde maloletnika u bilo kojoj kladionici da je uplatio tiket ili da tamo sedi itd, prijavite to mesto. Taj operater garantovano će definitivno u svojoj firmi dobiti otkaz, tu nemam nikakvu dilemu. Na kraju krajeva, možda je nelegalna kladionica pa neka država dođe da zatvori zato što to zaista nije normalno da tako nešto postoji.

Ovaj zakon, još jednom ponavljam, će apsolutno uvesti tu nemogućnost da priređuje te nelegalne igre na sreću. To je veoma dobra stvar ovog zakona. Moći će samo neko ko je kredibilan, ko ima kapital i ko ima mogućnost da uplati, taj će moći i da priređuje i da bude na tržištu. Ovi koji su do sada lovili u mutnom, moraće svakako da se povuku ili da budu na kraju krajeva zatvoreni, procesuirani, pohapšeni kako god.

Tako da, ja bih vas zamolio, ovo su vam dva načina kako da znate da je nešto nelegalno.
Zaista nisam imao nikakvu nameru da na ovakav način reagujete. Nema potrebe.

Naravno da država svakako to kontroliše, inspektori idu, rade. Moram da pozdravim akcije koje su bile 2014. i 2015. godine gde su zatvorili ogroman deo nelegalnog tržišta. Znate, najveći problem i najčešći javlja se na rubnim nekim područjima ili u selima, gde neko otvori kladionicu. Nema jednostavno inspektora koji može da ode da proveri. Vaša dužnost je na neki način da ukažete, znate tu postoji neko ko nelegalno priređuje igre na sreću, da bi inspektori došli i to zatvorili. Mislim da je to neki elementarni red. Nije to vaša obaveza, to je svakako vaša dobra volja ako hoćete to da uradite i da pomognete državi. Mislim da je to sasvim u redu.

Moram da kažem da je država zaista i te kako naporno radila, intenzivno radila da zatvara te nelegalne priređivače, čak mislim da je negde oko 30 i nešto posto tržišta, sivog tržišta suzbila te 2014. i 2015. godine, da su bili strašni otpori, ali je država to i te kako dobro odradila. Međutim, ne možete vi apsolutno da iskontrolišete svako naselje, svaki zaseok u ovoj zemlji, jer jednostavno velika smo prilično država i imate mnogo onih koji to rade, recimo čak i po kućama igraju nelegalni poker, igraju svašta.

Prema tome, opet ako negde saznate, ja bar to radim. Ja moram da kažem, kad čujem i vidim da radnik negde radi na crno, ja prijavim tog poslodavca zato što je nenormalno da tog radnika drži na crno i pritom da ne plaća nikom porez. Ja osećam kao poslanik da je to moja dužnost i pozivam svakoga ko ima dobru volju i da bi, na kraju krajeva, i sprečio to maloletničko klađenje, da ako negde sazna da postoji tako nešto da prijavi. Sad, na vama je da li vi to hoćete ili nećete.
Hvala vam, uvaženi predsedavajući.

Ovde jednim delom je koleginica u pravu i to moram da kažem posebno, ali moramo da razgraničimo neke stvari i ovde se zakonom jasno definiše, postoje klasične, postoje posebne igre na sreću. Klasične igre na sreću o kojima je govorila koleginica, znači „Loto“, „Bingo“, su isključivo monopolisane od strane države. Samo država ima pravo da ih priređuje.

I šta je problem? Tačno je, može da se javi neko ko ogroman novac potroši da kupi ne znam koliko stotina loto tiketa, što je, po meni, inače potpuno sumanuto i besmisleno, a zašto? Zato što vi imate terminale za loto gotovo u svakoj trafici.

I to jeste problem, sad kako takvog nekog to ograničiti da kupuje. Ne može maloletnik da kupuje, jer je dužan onaj u trafici da mu traži ličnu kartu.

Zato ne može on to da uplaćuje, ali pretpostavljam da tu postoje ozbiljne zloupotrebe i to nekako mora da se spreči. Ali to nije isto što i u kladionici, u kladionici to ne možete da radite. Znači, ne postoji ta mogućnost, kao što tu može da se izvrši upravo preko tih automata za loto.

Pozivam državu, bez obzira što je to prilično veliki državni prihod, jer kažem, te igre ima samo pravo država da priređuje, niko drugi, ona je jedina koja ima tu vrstu monopola i bilo bi skroz sumanuto kad bi neko drugi mogao da to radi, jer bi onda one propale.

Znači, pozivam državu da tu nekako, zaista, uradi na zaštiti samih takvih korisnika. Teško je tu sprečiti zavisnost, upravo zato što tu nemate tu vrstu kontrole kao što to možete da izvršite kod kladionica ili kod kazina.

Tako da, tu mogu da se složim sa vama i tu moramo svi zajedno da radimo više na toj društvenoj odgovornosti.

Što se tiče ovih, zakon, inače, sada predviđa mnogo veća izdvajanja za sve te društvene kategorije i to je nešto što me dodatno raduje. Finansiraće se i sport i Crveni Krst i bolnice i škole i razna igrališta itd, itd. koja će se, naravno, od toga, od tih para graditi, tako da je ovo nešto što je sasvim pozitivno i to apsolutno pozdravljam. Hvala.
Nemam ništa protiv, kako god hoćete to da se dogovorite i po pitanju raspodele, samo što je tu uvek problem što će se neko javiti nezadovoljan i to je do sada uvek bio problem, zato što kad jednima date nešto više, onda oni drugi dođu, kažu – čekajte, zašto nama ne dajete više.

Tako da, to je najveći problem prilikom raspodele sredstava, ali je bitno, ono što je najvažnije, da će ih sada biti značajno više i da taj novac možete značajno više da upotrebljavate i da raspoređujete na one ljude koji su, pre svega ugroženi, od invalida do ljudi koji su teško bolesni, da više koristite za lečenje dece.

Možete, naravno, da se dogovorite sa državom, odnosno da se napravi ta raspodela kako god neko bude želeo. Kažem, najveći problem je u toj raspodeli kada jednostavno uvek neko bude nezadovoljan.