Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

 Član 15. Predloga zakona o stečajnom postupku nabraja devet uslova kada neko ne može biti izabran za stečajnog upravnika. Amandman koji je koleginica Gordana Pop-Lazić podnela na ovaj član predviđa dodavanje još jedne tačke koja bi glasila - izabrana, imenovana i postavljena lica u organima državne uprave, upravnim i sličnim organizacijama ne mogu biti stečajni upravnici. Amandman je imao za cilj da spreči afere tipa Janjušević i Kolesar i da spreči zloupotrebe stečajnog postupka na nivou lokalnih samouprava.
Neverovatno je zaista da Vlada nije prihvatila ovakav amandman koji vam ne dira u suštinu zakona, ali je zaista bio cilj da se ovaj zakonski tekst poboljša, krajnje dobronamerno. Zamislite sada šta Vlada kaže u svom obrazloženju, kaže da se amandman ne prihvata, s obzirom da je koncept predloga zakona upravo takav da promoviše profesiju stečajnog upravnika (zamislite, promoviše se jedna nova profesija), predviđajući veću ulogu, ali i veće obaveze i odgovornosti, te da onemogućava istovremeno bavljenje profesijom stečajnog upravnika kao sporednom delatnošću. Time se automatski isključuje mogućnost da lice koje je imenovano ili postavljeno u organima državne uprave, upravnim i sličnim organizacijama istovremeno obavlja i poslove stečajnog upravnika.
Dakle, ovo što je Vlada dala kao obrazloženje zašto odbija ovaj amandman jednostavno ne odgovara tekstu člana 15. koji, recimo, u tački 6) kaže da stečajni upravnik ne može biti lice koje je poverilac stečajnog dužnika ili koje je zaposleno kod poverioca. Znači, Vlada je pokušala da ovim obrazloženjem obmane narodnog poslanika koji je podneo ovaj amandman i ostale narodne poslanike koji ozbiljno gledaju ovaj tekst zakona i ozbiljno pokušavaju da skrenu pažnju Vladi da ovaj tekst treba da se popravi.
Neprihvatanje ovog amandmana samo učvršćuje naše mišljenje i našu bojazan da će donošenje ovog zakona proizvesti negativne posledice i da će u stvari uništiti i ono malo preostale privrede u Srbiji. Čini mi se da će nakon primene ovog zakona u Srbiji raditi samo jedna ili dve zanatske radnje, i to samo nakratko, koje proizvode lance i katance. Kada pozatvarate sve, ni te radnje neće imati šta da rade.
Kako se zloupotrebljava privreda na lokalnom nivou, reći ću vam kroz primer "Goše" iz Smederevske Palanke, firme koja se uredno priprema za stečaj obezvređivanjem kapitala.
Dva puta je odbijana privatizacija ovog preduzeća, a u međuvremenu vrši se kapom i šakom rasprodaja nepokretnosti, objekata, i to zato da bi se iz tih sredstava namirili samo neki radnici, bez ikakvih kriterijuma, osim kriterijuma da su po volji lokalnih moćnika iz DS-a.
Grupa radnika iz "Goše" obratila se ministru Laloviću i kaže: "Molimo vas da nam u što kraćem roku date mišljenje na sledeća pitanja: koji je status radnika za čijim radom je prestala potreba, tako da je više od 300 radnika tehnološki višak, a preduzeće nema sredstava za upućivanje na zavod za tržište rada, kao tehnološki višak ne može da ih uposli, ne može da ih vodi da rade kada u stvari ne rade, ne može da ih uputi na neplaćeno, jer zakon ne predviđa tu mogućnost, a iskoristili su i zakonsku mogućnost plaćenog odsustva od 45 dana u toku godine.
Kako i na koji način odrediti zaradu i zaštititi mali broj radnika za čijim radom postoji potreba radi održavanja minimalnog procesa rada u cilju održavanja postojanja preduzeća i redovnog obavljanja poslova u kadrovskoj, pravnoj, obračunskoj, poreskoj i službi zakupa i računovodstva preduzeća? Da li možda izdavanjem rešenja na garantovanu gransku zaradu puta koeficijent, izdavanjem rešenja na fiksni iznos zarade ili nekim trećim rešenjem; da li je moguće da radnici koji rade poslove mimo svojih redovnih poslova po rešenju o rasporedu prime nadoknadu za svoj rad preko omladinske zadruge?
U nadi da ćete nam u što kraćem roku odgovoriti, unapred zahvalni."
Ovo pismo upućeno je ministru Laloviću 14. juna 2004. godine, a odgovor na pismo radnika "Goše" i ostalih čija likvidacija se lagano priprema upravo je sadržan u Predlogu zakona o stečajnom postupku. Hvala.
U članu 17. Predloga zakona opisan je detaljno delokrug rada stečajnog upravnika. Poslanička grupa SRS misli da treba brisati tačku 18) i u tom smislu je koleginica Nataša Jovanović podnela ovaj amandman. U toj tački 18) kaže se - stečajni upravnik je dužan naročito da obavesti odgovarajuće registre o stečajnom postupku, ako je to predviđeno zakonom. Mislimo da ovo treba da se briše, zato što ove poslove može da obavlja samo stečajni sudija po službenoj dužnosti kao organ stečajnog postupka pri nadležnom sudu.
Vlada je odbila ovaj amandman sa obrazloženjem da se amandman ne prihvata, imajući u vidu da je ovakvo ovlašćenje stečajnog upravnika kao još jedno u nizu operativnih odluka ustanovljeno u cilju rasterećenja stečajnog sudije. Iako stečajni sudija lično ne obaveštava odgovarajuće registre o pokrenutom stečajnom postupku, on kroz vršenje nadzora nad radom stečajnog upravnika i u ovom smislu garantuje sigurnost pravnog prometa. Ovom odredbom takođe se dodatno ojačava princip hitnosti u postupanju u stečajnom postupku.
Možda je Vlada i imala ovu nameru koja stoji u obrazloženju, ali ovom odredbom to nije nigde utvrđeno. Nigde ne stoji na koji način, šta to garantuje ovo što kažem - ovom odredbom takođe se dodatno ojačava princip hitnosti u stečajnom postupku.
Šta nam to garantuje, na koji način ćemo to da postignemo? Ako je problem hitnosti, zašto sud ne može da radi po hitnom postupku?
Mi naravno nismo mislili da stečajne postupke treba da vode sudije poput Gorana Kljajevića. Mislimo da treba da se raščisti sa Goranom Kljajevićem i ostalim Kljajevićima u Srbiji, da poštene i časne sudije rade ovaj posao i da onda nemamo bojazni da će se ovi poslovi obavljati i po hitnom postupku i na način kako to zaista zakon predviđa.
Gospodin ministar se ovde naljutio i rekao da ga poslanici prozivaju zašto on brani ovaj zakon, pa reče da ga brani, odnosno zastupa Vladu u ovom zakonu, upravo zbog trgovinskih sudova u ovom postupku. Suština je da vi, u stvari, istiskujete trgovinske sudove iz poslova stečaja. Razumem vaš strah od lošeg iskustva u poslednje tri - četiri godine, jer, zaista, da se stečaj u Beogradu prepusti Goranu Kljajeviću, sudiji koji je kao predsednik kriznog štaba upao u Trgovinski sud, koji je zajedno sa svojim bratom i sa Miletom Lukovićem napravio čudo u Trgovinskom sudu, odneo predmete u MUP na kontrolu, vratio ono što mu se vraćalo, ni dan-danas verovatno nema potpune dokumentacije o predmetima koji su bili u toku ili koji su bili završeni.
Gospodine ministre, Goran Kljajević je problem koji ne treba da se rešava kroz zakon. Goran Kljajević je problem, zaista, Trgovinskog suda, srpskog pravosuđa i ja sam iznenađena da do sada nije raščišćeno sa Goranom Kljajevićem, s obzirom da ste svi znali, vi ste govorili sve ovo što ja pričam za Gorana Kljajevića, ali i dalje Goran Kljajević egzistira, dopisuje se sa Ministarstvom pravosuđa, što reče kolega Krasić, piše nam pesme, ali i dalje je u Trgovinskom sudu.
Prema tome, gospodine ministre, rešite probleme sa takvim sudijama, a ostavite da trgovinski sudovi rade ono što treba da im bude nadležnost; jedino tako ćemo imati garanciju da će poslovi stečaja i registra biti vođeni na valjan način.
Amandman koji je u ime poslaničke grupe SRS podneo kolega Petar Jojić odnosi se na član 62. u kome se kaže: "Ako je stečajni dužnik stekao nasledstvo posle pokretanja stečajnog postupka, nasledničku izjavu daje stečajni upravnik". Poslanička grupa SRS misli da ovaj član mora da se briše, jer je prosto neverovatno i neprihvatljivo da nasledničku izjavu u bilo čije ime može da daje stečajni upravnik.
Vlada je odbila ovaj amandman sa obrazloženjem u kome se kaže: "S obzirom da imenovanje stečajnog upravnika daje ovom licu svojstvo zastupnika stečajnog dužnika u svim njegovim pravnim radnjama, danom pokretanja stečajnog postupka stečajni upravnik preuzima brigu o imovini stečajnog dužnika koju sačinjavaju sva imovinska prava i obaveze stečajnog dužnika, uključujući i lična i imovinska prava. Kako stečajni dužnik može biti preduzetnik, odnosno fizičko lice, to stečajni upravnik u svojstvu zastupnika stečajnog dužnika može posle pokretanja stečajnog postupka dati nasledničku izjavu".
Obrazloženje Vlade je upravo ono što je sadržano u članu 62. ovog zakona i ono što poslanička grupa SRS krajnje dobronamerno predlaže predlagaču da briše iz ovog zakona, jer će ovaj član proizvesti niz zloupotreba, a pitanje ustavnosti ovog člana je posebna tema. Apsolutno mislimo da ovo ne možete da zadržite.
Predlažem, gospodine ministre, da ozbiljno razmislite o ovom amandmanu, s obzirom na činjenicu da je poslanička grupa SRS uložila oko 10 - 12 amandmana, sa namerom da ovaj zakon uredimo, da bude primenljiv u praksi i da ne bude na štetu ni radnika, ni poverilaca, ni stečajnih upravnika.
Vi ste očigledno mislili da je Vlada perfektno uradila ovaj posao i da nema razloga da se prihvati ni jedan amandman. Mislim da bi trebalo da razmislite o tome. Nemojte da se rukovodite samo činjenicom da amandman dolazi od poslaničke grupe SRS. Mi smo krajnje dobronamerni u podnošenju ovih amandmana. Budite sigurni - dovoljno smo stručni, dovoljno obrazovani da ozbiljno predlažemo, a očekujemo i od vas, kao ozbiljnog ministra, da ozbiljno razmislite o ovom amandmanu.
U članu 74. govori se o pravu na izbor u slučaju dvostranoteretnog ugovora i stav 1. kaže: "Ako stečajni dužnik i njegov saugovarač do pokretanja stečajnog postupka nisu u celosti ili delimično izvršili dvostranoteretni ugovor koji su zaključili, stečajni upravnik može, umesto stečajnog dužnika, ispuniti ugovor i tražiti ispunjenje od druge strane".
Amandmanom na ovaj član predložila sam da se reči "ili delimično" brišu. Znači, da ostane – ako stečajni dužnik i njegov saugovarač do pokretanja stečajnog postupka nisu u celosti izvršili dvostranoteretni ugovor koji su zaključili, stečajni upravnik može, umesto stečajnog dužnika, ispuniti ugovor i tražiti ispunjenje od druge strane.
Predloženo rešenje iz Predloga zakona dovodi u situaciju da se pojedini stečajni poverioci protežiraju. Naravno, mi nemamo ništa protiv i znamo da se stečajni postupak sprovodi, između ostalog, da bi se namirili poverioci, i to je sasvim u redu, ali se ne sme doći u situaciju da se stečajni poverilac protežira.
Vlada je odbila ovaj amandman sa jednim kratkim obrazloženjem – amandman se ne prihvata imajući u vidu da je ispunjenje ugovora neophodno radi redovnog poslovanja preduzeća nakon pokretanja stečajnog postupka. Zaista ne razumem šta je Vlada ovde htela da kaže, osim onoga što sadrži amandman koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela na ovaj član.
Mi upravo hoćemo ovo što je Vlada rekla u obrazloženju, ali nećemo ovo što je Vlada rekla u Predlogu zakona. Zakonska norma mora biti jasna i ne sme da stvara mogućnost zloupotreba.
Ako se kaže da je nešto delimično izvršeno onda to otvara mogućnost zloupotreba. Šta znači delimično? Koliko delimično? Zamislite ako se kao stečajni upravnici pojave Janjušević ili Kolesar, bivše perjanice Demokratske stranke, u kojoj situaciji će se onda naći pojedini poverioci.
Šta može da se desi primenom ovog zakona? Upoznaću vas sa pismom koje je naša poslanička grupa dobila iz Smederevske Palanke od radnika Fabrike nameštaja "Goša". Ovde se radi o sukobu između funkcionera Demokratske stranke koji čine vlast u Smederevu i direktora fabrike Radomira Cokića koji je član Srpskog pokreta obnove. Zbog sukoba između Demokratske stranke i Srpskog pokreta obnove trpe radnici ove fabrike, ne dozvoljavaju im privatizaciju, obezvređuju im fabriku i pripremaju ih za primenu ovog vašeg zakona o stečaju.
Zahtev tih radnika upućen predsedniku opštine – obraćamo vam se da pod hitno preduzmete mere za zaštitu radnika Fabrike nameštaja "Goša", iz razloga što rukovodstvo fabrike na čelu sa Cokić Radomirom i nelegitimnim upravnim odborom od dva člana sprovodi teror nad radnicima i lišava ih svih prava po Zakonu o radu. Prvog aprila 2004. godine radnici su se javili u fabriku za dalje informacije od strane rukovodstva. Rukovodstvo na čelu sa Cokićem se nije pojavilo.
Radnici su poslati kućama i po šest meseci bez ikakvih zakonskih prava, bez papira o plaćenom odsustvu koje po zakonu može da traje samo 45 dana u godini.
Pošto se Cokić Radomir ponaša kao da je to njegova svojina nemajući šta da kaže radnicima po osnovu zakona, molimo lokalnu samoupravu i Holding "Gošu" da nam pomogne i preko odgovarajućih institucija preduzme sve mere i smeni Cokić Radomira koji je Fabriku nameštaja doveo do velikog gubitka. Radnici su napustili krug fabrike, otišli svojim kućama, nezadovoljni zbog svoje egzistencije. Molimo predsednika Skupštine opštine Smederevska Palanka da upozna sve institucije, sredstva informisanja itd.
Naravno, predsednik opštine, da bi se pokazao kao veliki demokrata i zaštitnik radnika, odgovara radnicima jednim pismom koje je "okruglo pa na ćoše". Vidim da nemam vremena da ga pročitam, ali pročitaću ga kada budem govorila o sledećem amandmanu.
Suština je da zbog sukoba Demokratske stranke i Srpskog pokreta obnove radnici Fabrike nameštaja "Goša" u Smederevskoj Palanci čekaju primenu ovog zakona sa zebnjom, jer znaju da će ostati bez posla, bez imovine, a da će se namiriti oni poverioci koje predsednik opštine, preko svog upravnika kojeg će postaviti, pošto niste prihvatili ni onaj amandman koji smo dali na taj član,... I već se zna u Smederevskoj Palanci ko će ostati bez posla, koji poverioci će biti namireni, ali, nažalost, vi neozbiljno shvatate naše amandmane. To je vaš problem.
Mi smo sigurni da su naši amandmani sa krajnjom namerom da pomognemo privredu, a vaš zakon i neprihvatanje naših amandmana je u cilju uništavanja i ovo malo privrede u Srbiji.
 Obećala sam da ću da pročitam ovo pismo koje je predsednik opštine Smederevska Palanka uputio, a vezano je i za ovaj član, odnosno za ceo zakon. Gospodine Aligrudiću, obećala sam to radnicima ovog preduzeća i moram to da uradim.
"Dana 2. aprila 2004. godine obavešten sam kao predsednik SO od grupe radnika Fabrike nameštaja "Goša" o teroru i samovolji koju nad njima sprovodi rukovodstvo fabrike, a na čelu sa direktorom fabrike Radoslavom Cokićem, inače odbornikom SO.
Za njega je načelno poznato da se "suprotstavlja" takvom ponašanju, pa je prosto neobično što prema svojim zaposlenima preduzima represivne mere.
Pošto se gospodin Radoslav Cokić zalaže za legitiman rad, kako to da fabrikom rukovodi upravni odbor koji je izabran na legitiman način da ne poštuje zakonske norme kada su u pitanju prava zaposlenih, jer isto tako nam je poznato, šalje radnike na plaćeno odsustvo, a nema uporišta u zakonu, na period duži od šest meseci, a znamo da je zakonom predviđen maksimum od 45 dana u godini na ime plaćenog odsustva, kako bi ih udaljio da mu ne prave probleme. On kao direktor prvi se ne odaziva svojim obavezama, nedolaskom na posao i bojkotom sastanaka a traže ih radnici da bi se pronašla rešenja za izlazak iz krize u koju je fabrika upala, odnosno trenutno se nalazi.
Iz toga se može zaključiti da je on neodgovoran i nezainteresovan za sudbinu fabrike, a da je pri tom na sednicama SO veoma revnostan, žustar u kritikovanju drugih rukovodilaca. Kako Fabrika nameštaja još nije privatizovana i ne zna se ko će biti većinski vlasnik, ponašanje direktora, gospodina Cokića, odbornika SO, krajnje je nedopustivo, jer on nije većinski vlasnik i nema prava da zaposlenima uskraćuje prvo na egzistenciju".
Znači, nije sporno sve ovo što su zaposleni rekli o ovom direktoru, ali je sporno to što se ne dozvoljava privatizacija, a što su u to umešani zajedno i predsednik opštine i direktor, a pred radnicima okrivljuju jedan drugog dok ne nađu načina da privatizuju fabriku, verovatno, čekajući ovaj zakon o stečajnom postupku.
Na član 79. podnela sam amandman u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke, i to na stav 3. ovog člana. Stav 3. kaže: "Ugovore o zakupu stečajni upravnik može otkazati nezavisno od zakonskih i ugovorenih rokova, sa otkaznim rokom od 30 dana". To je predloženo rešenje koje, po nama iz SRS, nikako ne može da opstane.
Predložila sam da se brišu ove reči "nezavisno od zakonskih i ugovorenih rokova". Takođe sam predložila da se briše: "Pravo na naknadu štete zbog otkaza zakupa zakupodavac ostvaruje u iznosu koji ne može biti viši od iznosa polugodišnje zakupnine".
Vlada kaže da ovaj amandman ne može da se prihvati, s obzirom da formulacija "nezavisno od zakonskih i ugovorenih rokova" samo odražava opšta pravila stečajnog postupka prema kojima stečajni upravnik odlučuje o održavanju ili raskidu dvostranoteretnih ugovora.
Mi u SRS mislimo da se zakup prekida aktom sudske vlasti i da nema mesta za naknadu štete po osnovu izgubljene dobiti u ovom slučaju, na način kako je Vlada predložila.
U teško stanje je zapao privredni subjekat, i da ne treba mi zakonski da stvaramo uslove da još dublje guramo nekoga ko se bori za život, jer znate, svaki stečaj podrazumeva stotine ili hiljade zaposlenih i svakako da zakon treba da reguliše tu materiju, ali ne treba da je reguliše na štetu zaposlenih.
Takođe, smatramo da predloženo rešenje narušava dobre poslovne običaje i načelo ekvivalentnosti koje je prisutno u trgovinskom sudu, uopšte, ne samo u poslovima stečaja, nego uopšte u poslovima, odnosno u radu trgovinskog suda.
Ima mnogo primera, nažalost, u praksi šta se dešava kada se na ovaj način reguliše zakup, toga je bilo, iako nije bilo na ovaj način sve to regulisano. Imamo primer radnika zemunskog "Centrala" koji su bili zaposleni u restoranu "Drina", svi su dobili otkaze, ostali bez posla, a ta "Drina" i dalje radi kao ugostiteljski objekat, tako što je stečajni upravnik dao svom bliskom rođaku.
Takvih primera je puno u Srbiji. Mi smo zaista očekivali da će Vlada predložiti zakon koji će onemogućiti zloupotrebe, koji će štititi ovo malo privrede što je ostalo, ali, očigledno, Vlada podržava lance i katance na društvenim fabrikama u Srbiji.
Dame i gospodo, jasno je da bivši režim i predstavnici bivšeg režima nisu formalno na vlasti, ali je takođe jasno i svi smo svesni tragičnih posledica koje je ta vlast ostavila na građane Srbije. Takođe je jasno i mi iz SRS-a odlično znamo da je Vlada ovog režima kontinuitet Vlade prethodnog režima. Zato nije bilo potrebe da se ovoliko danas za ovom govornicom dokazuje da je ovaj zakonski tekst predlog one bivše vlade. Znamo mi da ste vi ista vlada, samo se trenutno drugačije zovete. Takođe znamo da će ovaj i ovakvi zakoni vrlo brzo da i jedne i druge stave pod tačku - bivši.
Interesantno je da mi danas govorimo o zakonu o stečaju u vreme kada Srbija nema ministra privrede, kada je najznačajnije ministarstvo zahvaljujući volji i želji Vojislava Koštunice ostavljeno bez ministra. Mi iz SRS-a takođe znamo da je gospodin Maršićanin pobegao sa ove funkcije, bežeći u stvari od odgovornosti, zato što je obećao građanima Srbije da će izvršiti reviziju 82 već učinjene privatizacije. Normalno, ne može to da uradi, upravo iz razloga koji sam rekla na početku.
Takođe, tačno je da i ministar pravde ima šta da kaže o stečajnom postupku, ali pre svega o stečajnim postupcima koji su se u Srbiji vodili do dana današnjeg, počev od početka 2000. godine.
Ima mnogo toga ministar pravde da kaže o zloupotrebama u trgovinskim sudovima, ima ministar pravde da nam objasni ovde kako je to do pre desetak dana predsednik Trgovinskog suda bio Goran Kljajević, poznat po nizu malverzacija u stečajnim postupcima, poznat i opisan u knjizi Milene Arežine "Dan izdaje, noć prevare" kao predsednik kriznog štaba, koji je upao u Privredni sud sa Miletom Lukovićem na čelu, poznat po malverzacijama vezanim za robne kuće, "Elektrotehnu", za prodaju najboljih lokala "Elektrotehne" u elitnim delovima Beograda Stanku Subotiću Canetu, poznat po aferi "Mercedes-Benz" i privatizaciji "Mercedes-Benz"-a itd.
To je ono što bi trebalo ministar pravde ovde da nam objasni, a ne da priča o zakonu o stečaju, o kojem zaista nije kvalifikovan da govori. Ministar pravde ipak reče da je ovaj zakon prvi korak u rešavanju problema u privredi.
Ako znamo da je u Srbiji trenutno u toku stečaj u hiljadu preduzeća, onda zaista ovakav zakon nije prvi nego poslednji korak ka definitivnom uništavanju srpske privrede.
Ovde je izrečeno niz pohvala od strane vladajuće koalicije i ministra pravde o tekstu ovog zakona. Kaže, između ostalog, da je redosled namirenja poverilaca sačinjen uz saglasnost reprezentativnih sindikata. Niko nikada još nije ovoj skupštini ni građanima Srbije objasnio šta su to i koji su to reprezentativni sindikati, koji su vam to kriterijumi za određivanje sindikata.
Da li su to oni koji vam se pridružuju u izbornoj kampanji i što vas podržavaju u izbornoj kampanji? Pretpostavljam da ste na te mislili, da su vam oni reprezentativni.
Kažete, ministar to naglašava, da stečajni upravnik odgovara lično svojom imovinom u postupku stečaja. Nigde nijedan član zakona nije objasnio na koji način.
Sve ove pohvale lepo bi zvučale da se na kraju iza svega ovoga ne krije agencija za licenciranje stečajnih upravnika, odnosno i formalno i zvanično stvaranje lobija za kriminalne radnje i krađu u privredi Srbije. Ovaj zakon nije objasnio šta je to garant kvaliteta rada stečajnih upravnika.
Ovde se čulo da je bilo malverzacija u dosadašnjim postupcima stečaja. Nije to sporno, ali ako se donosi nov zakon, onda taj zakon mora da ima odredbe koje će biti garant da više neće biti malverzacija. Ovaj zakon tako nešto ne predviđa.
Ne stoji u ovom zakonu na koji način će se srpska privreda zaštititi od novih lanaca i katanaca koji su intenzivno počeli da se stavljaju na srpske fabrike od 5. oktobra 2000. godine. Nije ovaj zakon objasnio ni na koji način će se srpska privreda zaštititi od Zorana Janjuševića i sličnih i već spomenutog Gorana Kljajevića.
Takođe nije objašnjeno u zakonu kako će se rešiti kriminalni stečaj u Brodogradilištu "Beograd" sa Janjuševićem u glavnoj ulozi, kako će se rešiti kriminalni stečaj "Elektrotehne" i Stanko Subotić Cane u tom postupku, kako će se rešiti kriminalni stečaj u Robnim kućama "Beograd", "Beku", "Ineksu".
Zašto ne kažete istinu građanima Srbije, da je ovaj zakon u stvari treća i poslednja faza lopovske privatizacije u Srbiji? Prodali ste što se moglo prodati na tenderu, pa na aukcijama, pa preduzeća koja ste nažalost doveli u fazu da ne mogu da se prodaju po ova dva osnova rasprodaćete putem stečaja, ponovo ćete i primenom ovog zakona još milion radnika ostaviti na ulici i bez posla. Ako je to ono što vi zaista hoćete, znamo da jeste, bilo bi pošteno da to i kažete građanima Srbije.
Ovim zakonom ćete rasprodati sve privredne resurse u zemlji koji još iole vrede. Ovo je definitivno nastavak kriminalizacije u Srbiji i očigledan dokaz kontinuiteta bivšeg i sadašnjeg režima.
Jedan deo birača u Srbiji uspeli su da ubede Tadić, Karić i Koštunica da su se udružili da pomognu Srbiji, ali je istina i danas već pokazujete ovim zakonom da su se udružili da bi u što više privrednih preduzeća u Srbiji dodali nove lance i katance, da su se udružili samo zarad gole vlasti i zarad definitivne propasti Srbije.
Zbog svega toga SRS neće glasati za ovaj zakon. Uložili smo jedan broj amandmana na zakon, ukupno 33 amandmana. I, zamislite koliko ste ovo perfektno uradili, da nijedan amandman Vlada nije prihvatila. To nisu uradili ni ovi iz formalno bivšeg režima.
Pojedinačno u ovom zakonu navešću samo nekoliko najdrastičnijih članova, inače ćemo govoriti o tome kada budemo raspravljali o pojedinostima.
Recimo, uslovi za imenovanje stečajnog upravnika – vi ste ovde naveli toliko nejasnu formulaciju, koja ne kaže ništa, umesto da ste rekli da lice koje ima visoku stručnu spremu i radno iskustvo u rukovođenju privredom, da je uz to sudski veštak, može biti i stečajni upravnik; zaista ne vidimo šta još treba dodati tome da bi neko lice bilo stečajni upravnik.
U ograničenju ko ne može biti stečajni upravnik očigledno ste namerno izostavili da to ne mogu biti izabrana, imenovana i postavljena lica u organima državne uprave, upravnim i sličnim organizacijama, da biste mogli preko lokalne samouprave da u lokalu uništavate i rasprodajete srpsku privredu i ostavljate građane bez posla.
Neću više govoriti o pojedinostima, govorićemo u drugom delu, pošto i moje ostale kolege imaju šta da kažu o ovom zakonu.
Sada vas molim, gospodine predsedavajući, da utvrdite kvorum, jer je očigledno da sam i ja govorila u sali gde nema kvoruma.
Dame i gospodo, poslanička grupa SRS je vrlo ozbiljno pripremala amandmane na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama obrazovanja i vaspitanja. Zaista sa iskrenom namerom da ovaj zakon uredimo, da izmena zakona ne bude samo pravna šminka, nego da se zaista suštinski stavi van snage ovaj zakon koji je sada pozitivan zakon, koji se još uvek primenjuje, zakon koji je zaista krenuo putem ne da unazadi, nego da uništi naše mlade generacije, zakon koji je u naše obrazovanje i naše obrazovne ustanove uveo Soroša i razne sekte.
Iz tog razloga, SRS, odnosno naša poslanička grupa želi da ministar kao predstavnik Vlade ozbiljno razmisli o našim amandmanima. Bez obzira što nekoliko amandmana jeste usvojeno, da i dalje prati rad ove skupštine i da eventualno usvoji još neki amandman. Nema razloga da na kraju ovog zasedanja i eventualnog glasanja kažemo, da, promenili smo zakon, a u suštini nismo promenili ništa.
Član 2. na koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela amandman odnosi se na član 10. osnovnog Zakona o obrazovanju i vaspitanju i govori o nacionalnom prosvetnom savetu. U načelnoj raspravi smo rekli da nemamo ništa protiv osnivanja nacionalnog prosvetnog saveta. Naprotiv, mislimo da treba da postoji, sa svim ovim funkcijama koje su mu stavljene u zakon, a eventualno možda čak i više od toga.
Suština je da nismo stavili amandman da se ukida ovaj savet, već da na poslovnik Saveta saglasnost daje Narodna skupština. Zaista ne razumem ministra da nije prihvatio ovaj amandman, koji suštinski ne utiče na osnovnu intenciju Ministarstva vezano za ovaj savet. Ne vidim zašto bi se savet, zašto bi se Ministarstvo i zašto bi se oni koji formiraju savet plašili Narodne skupštine. Narodna skupština formira taj savet na način na koji ga formira, iz struktura koje su predviđene zakonom. Zašto je onda sporno da poslovnik o radu saveta daje baš ta Narodna skupština koja savet i imenuje.
Nadležnosti saveta predviđene ovim zakonom su široke, izuzetno značajne i baš to je osnovni razlog što smo mi amandmanski pokušali da utičemo da se Skupština i na taj način uključi, da bismo znali šta savet radi, koliko poštuje ovaj zakon i odluku ove skupštine, da li će savet da se ukljući u obrazovanje i rešavanje problema obrazovanja na Kosovu i Metohiji.
Imamo, recimo, "Glas juga" jedan članak, a samo ću citirati jednu rečenicu, kaže: "U srednjim školama radi oko 60% kvalifikovanih radnika, a dok u osnovnim školama radi 90%. Jedan od najvećih problema je prostor. Mnoge škole nemaju svoju zgradu i smeštene su u osnovnim školama. Radimo na tome da nađemo rešenje kako bismo stvorili uslove za rad". Ovo će biti posao i Ministarstva i saveta.
Pitanje je kadrova koje sam ovde upravo citirala, 60% ili 90% kvalifikovanih kadrova. Problem i prostora i kadrova nije problem samo na Kosovu i Metohiji, to je problem u celoj Srbiji, pa čak i u velikim centrima. Problem kadrova, recimo, u okviru stručnih službi po pitanju sekretara škola, pa nemamo ništa protiv...
(Predsedavajući: Vreme.)
... i ne kažemo da treba sekretarima škola, koji rade 20 i 30 godina u srednjoj školi, davati otkaze, ali treba sagledati mogućnost eventualnog penzionisanja, raspoređivanja na druge računovodstvene poslove, pošto je kod tih ljudi u pitanju uglavnom srednja stručna sprema, gimnazija ili ekonomska. Problem je što su u periodu od 2000. godine do danas u mnogim školama upravo davani otkazi sekretarima, koji navodno nisu po stručnoj spremi zadovoljavali, ali su zato primani ljudi i dovođeni uglavnom predstavnici ...
(Predsedavajući: Molim vas, vreme.)
... koalicije DOS, evo završavam, a naravno ni ti ljudi nemaju odgovarajuću stručnu spremu i to treba da bude predmet rasprave i ovde i naravno rada Ministarstva.
Dame i gospodo, mi danas u pojedinostima raspravljamo, a sigurno nije previše reći o najznačajnijem ili strateškom Predlogu zakona.
Svi dobro znamo da od obrazovanja i vaspitanja dece zavisi budućnost Srbije. Zato želimo i želeli smo najpre kroz amandmane da ubedimo predstavnika predlagača da prihvati predloge SRS-a, jer nam je namera bila zaista čista i iskrena, da se popravi ovaj zakonski predlog. Amandmane moramo da branimo, da bismo još jedanput pokušali da ubedimo gospođu Čolić ili vas, kolege iz skupštinske većine, da prihvatite naše amandmane da bismo imali bolji zakon, a to znači da bismo imali bolje i zdravije vaspitanje i obrazovanje.
Amandman koji je naša koleginica Nataša Jovanović podnela na član 3. Predloga zakona odnosi se na član 11. osnovnog zakona, a član 11. osnovnog zakona govori o sastavu i načinu predlaganja članova nacionalnog prosvetnog saveta. Mi nismo ovde amandmanom intervenisali na sve tačke stava 4. ovog člana, iako je možda bilo i tu mesta, jer ste zaista nabrojali mnoge organizacije, i zvanične i nezvanične, i razna društva itd. Samo nedostaje udruženje golubara, ko sve može da predloži svoje predstavnike u ovaj savet.
Nismo tu sitničarili. Mislili smo, dobro, Skupština će da bira taj nacionalni savet, pa valjda ćemo tada biti u prilici da i pojedinačno govorimo o tim predlozima. U stavu 7. ili 8. se kaže: "Za člana saveta ne može da bude imenovano lice koje je imenovano, izabrano ili postavljeno na funkciju u državnom organu, organu teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave i lice izabrano u organ političke stranke ili organ upravljanja ustanove." Tu je naša koleginica Nataša Jovanović, u ime naše poslaničke grupe, predložila da se deo ovoga briše, zato što mislimo da nije u redu da član saveta ne može biti lice izabrano u organ političke stranke.
Zaista je neshvatljivo da se na ovaj način pokušavaju anatemisati političke stranke, odnosno politički opredeljeni građani Srbije, a s druge strane svi se valjda zalažemo za parlamentarnu demokratiju, za višestranački sistem. Mislimo da zaista ne može ovo da opstane, a pogotovo što se ova odredba, odnosno ovaj stav ovog člana odnosi samo i isključivo na opozicione stranke.
Svi ovi predlagači svakako će predložiti politički obojene članove u ovaj savet i zašto onda samo oni koji su u opoziciji trenutno ne bi bili u prilici da predlažu članove u ovaj savet.
Šta znači izabran u organ političke stranke? SRS ima preko 5.000 mesnih odbora u Srbiji, a svaki predsednik i svaki potpredsednik mesnog odbora je izabrano lice i stranački funkcioner. Zašto bismo mi sve te ljude isključili iz ovog zakona, odnosno iz ovog člana?
Uostalom, imamo primer člana 35. Zakona o izboru narodnih poslanika, gde stoji da nijedna politička stranka ne može u organima za sprovođenje izbora imati više od jedne trećine svojih članova, a svi znamo da su i u republičkim izbornim komisijama i u biračkim odborima predlagani i imenovani ljudi koji jesu članovi političke stranke koja na lokalnom nivou drži vlast. Tako je i DSS imala većinu u biračkim odborima i u opštinskim izbornim komisijama gde god drže vlast. Naravno, to je nedokazivo, da li neko jeste član ili nije član političke stranke ... (Predsedavajući: Vreme.)
U svakom slučaju, ako ispunjava ostale uslove da može biti član nacionalnog saveta, činjenica da je izabran u neki od organa političke stranke, ne može biti smetnja za taj izbor. Molim vas, pošto ste se okupili, poštovane kolege, u ovolikom broju da napravite kvorum i da izglasate da se danas radi do ponoći, i da saslušate ovaj amandman, i da usvojite ovaj amandman.
Bilo bi bolje da ste ovde radili ona dva dana kada ste se dogovarali sa SPO-om i socijalistima, pa da ne moramo da radimo noćas do ponoći.
Dame i gospodo, danas se u ovom parlamentu desila zaista neverovatna stvar, čudo neviđeno. Poslanici poslaničke većine okupili su se pre pola sata, 127 njih, da bi glasali da danas radimo dok ne završimo raspravu u pojedinostima o ovom zakonu o izemanama i dopunama Zakona o sistemu obrazovanja i vaspitanja.
Zamislite, predlog za produženje rada došao je iz poslaničke grupe zbog koje ovaj parlament dva dana nije radio, jer su se dva dana nagađali, ucenjivali i imaju obraza da traže da mi sad radimo do ponoći ili celu noć, verovatno. Zarad javnosti, poslanici SRS radiće ako treba i 30 časova, dok se ovo ne završi, tako ste izglasali, ali bilo bi lepo da kamera prošeta po poslaničkoj većini, da vide građani Srbije da pola sata posle tog glasanja u sali nema ni 70 poslanika tzv. vladajuće većine. U drugom redu, vidite, ima pet kartica, a svi vidimo tri narodna poslanika. Sve su ovo, dame i gospodo, radili i oni pre vas i zato su vam sada opozicija.
Što se tiče amandmana koji je naš kolega Igor Mirović podneo na član 4, a koji se odnosi na član 12. stav 1. tačka 5) osnovnog zakona, ta tačka 5) kaže da u oblasti razvoja i unapređivanja sistema obrazovanja i vaspitanja savet predlaže ministru programe završnog i maturskog ispita u osnovnom i srednjem obrazovanju i vaspitanju, posebne programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja, stručnog osposobljavanja i obuke, u skladu sa ovim i posebnim zakonom. Predlagali smo da se ova tačka menja i da glasi da "savet predlaže ministru posebne programe predškolskog vaspitnja i obrazovanja, stručnog osposobljavanja i obuke, u skladu sa ovim i posebnim zakonom."
To smo predložili u skladu sa programom SRS, a po našem programu nije predviđeno polaganje nikakvog maturskog ispita. Mislimo da nije u redu da učenik ide u školu osam godina, da dobija odlične ocene ili većinu odličnih ocena, i da nekog dana koji je određen za prijemni ispit dobije neko teže pitanje ili tog dana ima izuzetnu tremu.
Polaže pred nekim drugim ljudima, nekim drugim nastavnicima, možda ima temperaturu, možda su mu se roditelji posvađali ujutru kad je krenuo da polaže prijemni ispit, ko zna šta mu je bilo tog dana, i ako ne biste prihvatili ovaj naš amandman, znači, taj učenik ne bi položio prijemni ispit i ne bi mogao da se upiše u školu u koju želi.
Na ova način vi želite da poništite i osmogodišnji rad učenika, i osmogodišnji rad učitelja i nastavnika koji su učili, predavali i ocenjivali tog učenika. Malo vam je bilo to što obavezujete učenike da polažu prijemni ispit, pa još i kad polože prijemni ispit stavljate im mogućnost da napišu želju od 20 škola, pa ćete da ih upišete u neku koja ne znam ni sama kome odgovara, ali svakako tom učeniku ili njegovom roditelju ne odgovara.
SRS smatra da je ovo neprihvatljivo i da nikako ne može da ostane u ovom zakonu. Predlažemo, gospođo ministre, tzv. skupštinska većina od vas 70-tak da glasate u noći za glasanje, pošto će verovatno biti noć pitanju, ali ne noćas nego ona iduća, pošto radimo dok sve ne završimo, da glasate za ovaj naš amadman. Biće vam bolji zakon. Nije mi do vašeg zakona, jeste mi do učenika koji ne treba da polažu prijemni ispit za upis u školu.
Dame i gospodo, član 17. osnovnog zakona, na koji je kolega Igor Bečić u ime poslaničke grupe SRS amandmanski reagovao, jedan je od dokaza da se vi iz sadašnjeg režima ne razlikujete od onih iz prethodnog režima, ne samo po tzv. kvorumu, jer ga i sada nema.
A samo molim, pre nego što krenem da obrazlažem ovaj amandman, kolege iz SRS, samo načas izvadite kartice da vidimo koliko tačno ima narodnih poslanika koji su izglasali da radimo celu noć. Naravno, neću intervenisati po Poslovniku, radićemo mi i ako vas bude pet u ovoj sali.
 Nisam vas čula, gospođo predsedavajuća.
 Hvala lepo. Ali nisam intervenisala po Poslovniku, čisto da se zna, 127 je glasalo za produženje rada.
Znači, u članu 17. predviđeno je postojanje zavoda za unapređivanja obrazovanja i vaspitanja i zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja.
Ovo vam je isto ono što je bilo u prethodnom zakonu, drugačije se zove, vi ste centre pretvorili u zavode, suština je ista. U centre je bivši ministar Gašo Knežević pozapošljavao svoje stranačke prijatelje, pozapošljavao razne sektaše, i vi sada verovatno ne znate šta ćete sa njima, a on je to radio zato što nije imao vremena da radi u Ministarstvu, pošto se bavio nezakonitim otpuštanjem prof. dr Vojislava Šešelja sa Pravnog fakulteta, pošto je morao da ispuni onu svoju - on ili ja.
Sada ne znam, novi ministar, bar se nije javno izjašnjavala da ima takvih ambicija, pa zato mislim da može da organizuje, odnosno da bi trebalo da organizuje posao u Ministarstvu i da ove poslove obavlja komisija u okviru Ministarstva, upravo kako je predloženo amandmanom, dakle, komisija za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja obavljala bi stručne poslove u pripremi propisa iz nadležnosti saveta i Ministarstva kao i druge poslove u skladu sa zakonom.
Ovo što je predloženo u izmenama i dopunama osnovnog zakona je suvišno iz jednog od osnovnih razloga, što mi, dame i gospodo, nismo država blagostanja. Mi ne možemo da izmirimo ni obaveze koje imamo prema postojećim organima, odnosno ljudima zaposlenim u raznim organima i organizacijama, a kamoli još da formiramo nove.
Ovde smo čuli, kada se govorilo o nekim agencijama, da je principijelni stav Demokratske stranke Srbije da oni nisu za osnivanje nekakvih paraorganizacija, a evo vidimo i u ovom zakonu da se formiraju razne paraorganizacije, da se ministarstvo, ne znam iz kojih razloga, oslobađa pojedinih poslova i prosto, kada čovek pročita ceo ovaj zakon, pita se šta će nama ministarstvo, šta će Ministarstvo prosvete i sporta da radi, kada je sve podeljeno na razne druge zavode, organizacije u koje će se zapošljavati novi ljudi.
Ti novi ljudi moraju da se plate, moraju da im se obezbede prostorije, a nemamo prostorije odgovarajuće u mnogo škola. Plate zaposlenih u prosveti su ispod svakog nivoa. Govorila sam i juče, a ponoviću i danas, da prosvetni radnici, dame i gospodo, spremaju veliki štrajk, zato što su nezadovoljni. Kažu da su očekivali da će nova vlada da povede računa o njima, ništa od toga nije bilo, povećanje plata nisu dobili.
Ono što treba da im se isplati u raznim školama se na razne načine zloupotrebljava. Nastavnici idu na neke stručne, imaju neke stručne obaveze izvan mesta stanovanja i kažu im direktori škola – ne možete da dobijete celu dnevnicu, dnevnica se od ministarstva dobija bruto, pa ćemo mi da zadržimo neki procenat, a vama ćemo da damo neto, a to neto je od 40 do 60 procenata, zavisi od direktora i sekretara škole, kako se udiluju.
Takođe, što se tiče uslova u kojima rade škole, vidim da je peti minut isteklo, ali biće još amandmana. Samo da podsetim gospođu ministra i narodne poslanike da još uvek u školama na teritoriji Beograda, u selu Boljevci, imamo školu sa spoljnim VC, a mi pričamo o nekom usavršavanju itd, koje nema veze sa stvarnim stanjem u zemlji Srbiji, u kojoj mi, dame i gospodo, živimo u siromaštvu.
Dame i gospodo, meni je žao što sam dva-tri sata odsustvovala sa ove veoma važne sednice. Gostovala sam na jednom lokalnom radiju i odatle prenosim mojim kolegama, srpskim radikalima, podršku sa terena; kažu građani – gospodo srpski radikali, svaka vam čast, branite naše interese, kao što ste ih i do sada branili.
Što se tiče amandmana koji je u ime poslaničke grupe SRS podneo gospodin Dragan Čolić, evo, ubeđena da je gospođa ministar ovde da bi prihvatila ovaj amandman, jer zaista nema nikakvog razloga da to ne uradi.
Naime, u članu 16. predviđeno je da je ministar dužan da u roku od 15 dana od dana prijema predloga školskog odbora za izbor direktora donese odgovarajuću odluku. To je amandmansko rešenje, a predloženo rešenje Vlade Srbije je da se smatra da je odluka školskog odbora o izboru direktora doneta, odnosno da je ministar dao na nju saglasnost, ako u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke ne donese akt kojim odbija saglasnost.
Dame i gospodo, ovo je potpuno pravno besmisleno. Valjda zakonom treba da utvrđujemo šta će da se uradi, a ne šta neće da se uradi. Moramo da donosimo koncizne zakonske odredbe, koje su svakom jasne, i jasno i lako primenjive. Ova zakonska odredba koju je Vlada predložila jednostavno nije primenjiva, zato što može da dovede u zabludu i školski odbor, i nekog eventualnog direktora, jer može da se desi da ministar da saglanost na izbor direktora tog tridesetog dana, da toga dana preda službama u ministarstvu, i dok te službe dostave školskom odboru, prođe već pet-šest dana, i znači taj posao na ovaj način ne može da se završava.
Očigledno je da je ovaj rok ostavljen da bi ministar preko svojih stranačkih prijatelja proverio da li je neko ko se prijavio na konkurs za direktora, stranački lojalan ministarki, odnosno njenoj stranci, a mi srpski radikali smatramo da škole ne mogu biti stranačke, da su škole ustanove svih građana Srbije, svakog deteta Srbije, i da nijedna stranka nema pravo da uzurpira direktorsko mesto, samo iz tog razloga ako je neko član neke stranke.
Naravno, uvek je u pitanju vladajuća stranka. Imamo veoma loša iskustva vezano za rad prethodne vlade i dobro znate da u Srbiji maltene, ne maltene nego definitivno, nema škole gde nije promenjen direktor za te tri godine.
Većina tih direktora su članovi stranaka koje su bile članice bivšeg DOS-a. Ali, popriličan broj direktora su i članovi DSS-a. Konkretno, znam nekoliko primera u Zemunu. To su oni dogovori kada ste javno govorili da je DSS istupila iz DOS-a, a ispod žita su zadržane mnoge funkcije. Među tim funkcijama je popriličan broj direktorskih funkcija.
Sa sekretarima škola je posebna priča. Danas sam u jednom delu diskusije samo napomenula, i takođe znam nekoliko škola u Zemunu gde su sekretari, koji su zatečeni na poslu, koji su imali po 20 i više godina radnog iskustva, bez pardona otpuštani. Danas su na birou nezaposlenih, a dovođeni su stranački sekretari. Kada neko od profesora kaže da sekertar škole ne može biti neko ko ima završenu srednju ekonomsku školu, a direktor škole kaže: za vas je ovo najveći pravnik, kome se ne sviđa, može da ide. E pa, dame i gospodo, takvi direktori treba da idu, i takvi sekretari.
SRS se zalaže za nepartijske direktore i sekretare škola, ali moraju da ispunjavaju zakonom predviđene uslove, i više nikad ne smemo dozvoliti da nam sekretari škola ne budu diplomirani pravnici. Naravno, uz uvažavanje onih koji imaju radno iskustvo i koji su radili više godina, oni svakako mogu da se rasporede na drugo mesto.
 Dame i gospodo, jedan kolega mi je malopre rekao da nikoga ne interesuje gde sam bila u vreme dok nisam bila u ovoj sali, iako je sednica trajala. Mislim da nije u pravu.
Mi srpski radikali polažemo račune svojim biračima, a ako vi to ne činite, to je vaša stvar i to birači znaju da cene i procene. Zato sada moram da kažem da ću braniti amandman koji je u ime poslaničke grupe SRS podneo narodni poslanik Nemanja Šarović, koji je trenutno odsutan zato što gostuje na jednoj televiziji u Nišu.
Amandman koji se odnosi na član 19, a taj član 19. menja član 69. osnovnog zakona.
U drugom stavu stoji da školski program donosi škola, i to u skladu sa nastavnim planovima i programima. Dalje, kaže, školski program obezbeđuje se ostvarivanjem nastavnih planova i programa i potreba učenika i roditelja, škole i jedinice lokalne samouprave.
Mi mislimo da ovo nije dobro rešenje, jer su valjda potrebe svih iste, ali su nažalost uslovi različiti. Kada to kažem, onda mislim na uslove rada mnogih škola po Srbiji, koje su ispod svakog nivoa i o kojima Vlada Republike Srbije, ni ova, ni ona bivšeg režima, niti razmišlja niti ima nameru nešto da preduzme da se ti uslovi rada poprave.
U amandmanu na član 19. predloženo je da na školski program saglasnost daje ministar i u obrazloženju je navedeno da se ne može dozvoliti da organ upravljanja bez saglasnosti osnivača donosi školski program. To jednostavno tako mora da se reši, a Vlada Srbije je odbila taj amandman sa obrazloženjem da je ista materija obuhvaćena članom 77. Zakona.
Dame i gospodo, ni to nije tačno.
Ovaj zakon, koji se danas menja, kada je bio na dnevnom redu i tada smo mi iz SRS govorili da se ne može prepustiti da se programi donose po školama, odnosno po jedinicama lokalne samouprave. Smatramo da u Srbiji sve škole moraju da imaju jedinstven program, i to nikako nije nikakva centralizacija. Naprotiv, ono što je obaveza Ministarstva, odnosno ministra jeste da daje saglasnost na taj program, a da ga naravno školski odbori donose u skladu sa svojim aktima.
U pretposlednjem stavu ovog člana stoji da učenik koji se opredelio za jedan od dva izborna predmeta, versku nastavu ili građansko vaspitanje, izabrani predmet zadržava do kraja započetog ciklusa osnovnog, odnosno do kraja sticanja srednjeg obrazovanja i vaspitanja.
Govorila sam o ovome u načelnoj raspravi i gospođa Čolić je dala neko obrazloženje, koje svakako nije ono što su predstavnici SRS želeli da čuju. Mi mislimo da ovo ne može na ovaj način da se reši i da ne mogu deca da se nateraju da do kraja školovanja prate građansko vaspitanje, ako slučajno naprave grešku pa se opredele za to vaspitanje. Možda pod nečijim uticajem ili zato što misle da je to moderno.
A mi mislimo upravo ono što misle mnogi roditelji i što misle mnoga deca, možda već nekih mesec dana posle slušanja te nastave iz građanskog vaspitanja, da je to građansko vaspitanje u stvari ispiranje mozgova našoj deci i upravo ovaj član pokazuje i dokazuje da smo mi u pravu kada tvrdimo da ne postoji razlika između Vlade bivšeg režima i Vlade sadašnjeg režima.
 Ovo govorim da vi u stvari niste suštinski promenili ovaj zakon.