Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bajram Omeragić

Bajram Omeragić

Socijalno liberalna partija Sandžaka

Govori

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, hteo sam da uputim pitanje, odnosno zatražim obaveštenje od ministra Ćirića, ministra ekonomije i regionalnog razvoja, da li je do sada pripremio odgovor na pitanje koje sam više puta postavio, a glasi: šta je Vlada Republike Srbije, konkretno, šta je njegovo ministarstvo učinilo da se smanji stopa nezaposlenosti u Novom Pazaru, koja je blizu 50%? On je čak jutros gostujući u „Jutarnjem programu“ rekao da je najteža situacija u Novom Pazaru. Od njega tražim obaveštenje da li je Vlada uradila neki hitan program, neki akcioni plan da se stopa nezaposlenosti u ovom kraju smanji.
U međuvremenu, događaju se još neke stvari koje otežavaju naš put ka EU. Ovih dana smo svedoci informacija koje stižu iz Brisela, a to je da smo došli u opasnost da se „šengen“, koji je dozvoljen, odnosno vizni režim koji nam je omogućen pre par meseci, ukine za građane Srbije, s obzirom na to da imamo visoku stopu azilanata koji odlaze u zemlje Šengenskog ugovora. Jedan deo naših građana potiče iz Sandžaka; većina njih su ekonomski azilanti. Iz tog razloga, zapravo, potrebno je da Vlada Republike Srbije hitno učini nešto, odnosno nešto slično onome što već radi u Boru, Kragujevcu, Kuršumliji, u drugim delovima Republike Srbije, kako bi se ova teška ekonomska situacija u Novom Pazaru i Sandžaku razrešila.
Prošlog puta sam gospodinu Ćiriću rekao da pojam nezaposlenosti u našem kraju ima dve strane: jedna strana je da nemamo novog zapošljavanja; s druge strane, imamo teži problem, a to je visoka stopa zatvaranja radnih mesta. Zato sam predložio gospodinu Ćiriću i Vladi Republike Srbije da, pošto već ne možemo da zapošljavamo nove, pomognemo da oni koji već zapošljavaju... Konkretno sam predložio da firme u Novom Pazaru koje zapošljavaju više od 50 ljudi dobiju 1.000 evra po zaposlenom da do 31. decembra ne otpuštaju više radnike. Znači, imamo dva problema: jedan je problem to što ne zapošljavamo nove, ali nam se stopa onih koji se otpuštaju sada stalno povećava.
Ključna stvar je da kada donesete neku ekonomsku meru tu meru ispratite. Vlada je donela meru da će u Novom Pazaru svakoj kompaniji koja zaposli nekoga u oblasti proizvodnje dati 10.000 evra. To važi za Zaječar i još par opština. Ali, videli smo da ta mera ništa nije doprinela da se u Novom Pazaru stopa nezaposlenosti smanji. Tu meru moramo da revidiramo i moramo doneti novu meru. Nova mera bi bila da damo onima koji sada zapošljavaju ljude u Novom Pazaru i Sandžaku da za određeni broj meseci... To, naravno, treba da bude ograničena mera, dok ne vidimo da li će strane kompanije doći i stopa zapošljavanja se povećati. Bar ovi koji sada rade treba da budu podržani ovom finansijskom merom da ne bi otpuštali radnike. Hvala.
Poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, u ime Bošnjačke liste za evropski Sandžak hteo sam danas da postavim par pitanja. Neka će, naravno, biti ponovljena.
Prvo je – da li je Vlada, s obzirom da mi nije odgovorila do danas, napravila akcioni plan za ekonomski razvoj Sandžaka? Ako nije, zašto nije? Ako jeste, šta je njegova sadržina?
Za ministra Mrkonjića imam pitanje – u kojoj je fazi izgradnja gasovoda Aleksandrovac – Brus – Tutin – Novi Pazar? U kojoj je fazi izgradnja železničke pruge Raška – Novi Pazar? S obzirom da je prvi voz u Rašku došao negde pre 100 godina, od Raške do Novog Pazara ima 20 i nešto kilometara, i on ovih 20 kilometara putuje već 100 i nešto godina, u kojoj je fazi on sad, gde se nalazi?
Treće pitanje je izgradnja auto-puta Beograd – južni Jadran. Prethodna vlada je, kao što znate, s "Alpinom-Por" poništila ugovor i Koridor 11 još ni danas nije krenuo da se radi.
Interesuje me – u kojoj je fazi, da li vodimo razgovore, koja je faza tih razgovora, na koji način vodimo te razgovore i da li će se oni završiti na pozitivan način, s obzirom da je to jedan od uslova za brži ekonomski razvoj Sandžaka?
Četvrto pitanje je izgradnja regionalnog puta Novi Pazar – Tutin – Sjenica – Aljinovići. Kao što znamo, u ovom parlamentu smo ratifikovali sporazum sa Turskom, dobili smo 30 miliona kredita, a do dana-današnjeg, dve godine, taj put se ne radi.
Imali smo predlog i pitanje za izgradnju termoelektrane Štavalj – u kojoj je fazi i da li Vlada razmišlja da aktivira ovaj rudnik, poveća njegov kapacitet, kako bi se izgradila jedna termoelektrana koja bi mogla da bude jedan od načina za razvoj Sandžaka?
Što se tiče sledećeg pitanja, želeo bih da pitam ministra zdravlja – da li planira da se otvori zavod za javno zdravlje u Novom Pazaru, s obzirom da imamo više stotina lekara, a nemamo zavod za javno zdravlje?
Znate da kod nas zima traje šest meseci i kakvi su putevi, da svaki dan šaljemo 120 kilometara vodu na analizu, a imamo par stotina lekara. Mislim da to nije teško pitanje za Vladu i da to može da uradi. Po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, mi imamo pravo na više od 500 i nešto zdravstvenih postelja, a u Novom Pazaru imamo 320. Zašto to ne uradimo?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, iskoristili ste vreme koje vam je na raspolaganju.)
Što se tiče prosvete, imam pitanje za ministra prosvete, da nam kaže – zašto ne formiramo školsku upravu u Novom Pazaru za šest sandžačkih opština, s obzirom da samo u tri opštine, Sjenica, Tutin i Novi Pazar, imamo više od 30.000 dece?
Pomenuo sam ove puteve, ovu infrastrukturu vezano za ekonomski razvoj i žao mi je što je gospodin Ćirić otišao. Pričamo o budućnosti i ovim milionima, sad je ministar rekao. Mi smo u Bor uložili 170 miliona evra i građanima Sandžaka je izuzetno drago da tamo radi 5.000 ljudi. U Kragujevac smo uputili više od 400 miliona evra, danas radi 920 ljudi.
Kad smo prodali "Mobtel", tražio sam milijardu i nešto. Sad tražim, kad smo u fazi prodaje "Telekoma", tu će biti još milijardu i po, to je tri milijarde. Zar nije normalno da za 200 miliona kažemo – ovih 200 miliona ćemo da uložimo…? Kao što ulažemo u Bor, gradimo skijališta na Staroj planini, gradimo u drugim delovima Srbije. Evo pre neki dan smo otvorili pogon „Simpa“ u Kuršumliji, i to je pozitivno, ali ne otvaramo nijedan, slovima i brojevima, ni u Novom Pazaru niti u drugim delovima Sandžaka. O tome govorim.
Prošli put sam rekao ministru Ćiriću – ministre, ako nemate plan za zapošljavanje u Sandžaku, vi imate dva problema: ne zapošljavam ljude i drugi problem je – otpuštam ljude. Ako dajemo 10.000 evra da zaposlimo nekog u Novom Pazaru, a ne dobijamo stranog investitora, pa dajte da damo 10.000 onome koji sad već zapošljava 100 ljudi u Novom Pazaru, da ne otpusti 100 ljudi. Evo vam ideja.
Mnoge zemlje su oslobodile poreza i doprinosa sve na nerazvijenom području. Dobro je to u bankarskom sektoru, subvencije, ali dajte da oslobodimo do, na primer, 31. decembra sve firme u nerazvijenom području koje rade u otežanim uslovima jer nemaju auto-puteve, nemaju aerodrom, nemaju infrastrukturu, i da im na taj način olakšamo. U vremenu dok čekamo strane investitore da im damo 10.000. Zašto da ne damo našem domaćem, da ne otpusti? Ni to nismo hteli da uradimo.
Ključno je pitanje i zadnji put vas molim da Vlada pripremi hitan ekonomski program za Sandžak, jer imamo 51% nezaposlenih. To je afrički nivo stepena nezaposlenosti i mislim da to nije dobro na putu ka EU. Kao poslanici koji podržavamo ovu vladu, pozivamo sve ministre da učine, evo pozivam i gospodina Šutanovca da našim tekstilcima hitno da da šiju vojne uniforme dok ne dođu strani investitori, da policija da da šiju uniforme, da svi oni u Vladi koji to mogu, na neki način pomognu da se to uradi. Hvala.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih da upitam premijera i ministra Ćirića – da li su sačinili plan za rešavanje nezaposlenosti u regiji Sandžak, konkretno u Novom Pazaru, kao regionalnom centru, s obzirom na to da blizu 30.000 građana Novog Pazara nema posao?
Više puta sam tražio ovde da se Vlada potrudi i da nađe strateške partnere, kao što je to uradila u slučaju „Zastave”, i na taj način pospešila zapošljavanje u Kragujevcu. Za tu svrhu je Vlada morala da odvoji par stotina miliona evra, što u infrastrukturu, što u zajedničko ulaganje u firmu.
Pomoću „Fijata” Vlada je odvojila desetine miliona evra da investira na Staroj planini, što pozdravljaju građani Sandžaka. Kada je teško Boru i industriji u Boru i Majdanpeku, Vlada odvoji 100 i nešto miliona evra da prorade nove peći, da ne ode firma u stečaj, da se tamo zaposli par hiljada ljudi.
Kada je teško u Kuršumliji, „Simpo” se javi i jednim mahom zaposli 350 ljudi, i to pozdravljaju građani Sandžaka.
Kada treba paraćinska fabrika da ode u stečaj, javi se „Srbijagas”, izvrši konverziju duga, uđe u kapital, a ne da propadne.
Drugi budžet u našoj državi, posle republičkog, to je budžet grada Beograda. Kada PKB treba da ode u stečaj, javi se grad Beograd i kaže – ne damo da PKB ide u stečaj, hoćemo da zaposlimo tamo dve hiljade i nešto ljudi, hoćemo tu firmu da držimo.
Jedino u Sandžaku Vlada Republike Srbije nijednom ne izlazi sa strateškim planom, da kaže – ''Vojin Popović'' je jako bitan i regionalni je neki privredni igrač, napravićemo strateški plan, uložićemo 10-20 miliona u ovaj kombinat, stavićemo ga na noge, a onda ćemo da tražimo strateškog partnera. To treba da uradimo u Prijepolju.
Tražim od Vlade Republike Srbije da u što kraćem roku izađe sa jednim strateškim ekonomskim planom, sa jasnim planom, akcionim, koji je vremenski ograničen, šta će da uradi da se afrički stepen nezaposlenosti u Novom Pazaru reši?
Poštovani predsedniče Vlade, poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, pošto nisam dobio pravo na repliku, a ovde je bilo toliko replika koje nisu bile vezane ni za imena, ni za prezimena, ni za imena stranaka, da odgovorim onima koji su neprimerenim rečima danas govorili o gospodinu Ugljaninu, ministru u Vladi RS.
Bošnjačka lista Za evropski Sandžak je prihvatila Kancelariju za nedovoljno razvijena područja, koja pokriva teritoriju na kojoj živi gotovo milion stanovnika, odnosno građana RS, koji žive u najtežim uslovima. Ovo je bio izazov za našu političku opciju i od tog izazova nismo pobegli već smo se upustili u ovaj posao.
Taj posao nije bio jako popularan i niko se o njega nije otimao, jer znate da na teritoriji nedovoljno razvijenih područja živi gotovo milion stanovnika u najtežim uslovima, gde je ova ekonomska kriza imala najveće posledice. Želim da kažem onima koji su se danas neprimerenim rečima obraćali ministru, da to više govori o njima nego o ministru.
Ono što želim danas da naglasim, o tome sam više puta govorio ovde, jeste da je u regionu Sandžaka ekonomska situacija izuzetno teška i iskoristio bih priliku danas, kada je gospodin Ćirić tu, Bošnjačka lista Za evropski Sandžak će podržati ovu rekonstrukciju i glasati za ovu Vladu, naročito zbog toga što želimo da uputimo poruku Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja i gospodinu Ćiriću na početku ovog mandata da obrate pažnju na frapantne ekonomske pokazatelje u Sandžaku, stopa nezaposlenosti je na afričkom nivou.
Da samo spomenem sve one koji spominju ovde Sandžak iz opozicije i iz drugih stranaka, gledao sam i svi su učestvovali u ponekoj vladi, ne sećam se da je bilo ko imao ikakav program za razvoj Sandžaka.
Nisam pripadnik političke opcije koja se zalaže za neku logiku državnog intervencionizma u privredi, ali nisam ni za logiku klasičnog lese fer-a, a to je da samo tržište može da reguliše sve odnose u privredi.
Vlada Republike Srbije je pokazala da stoji na ovom prvom stanovištu, ne samo ona nego i mnoge države danas u svetu. Danas američka vlada, britanska vlada, pomažu bankama, pojedinim firmama. Jednostavno, ova ekonomske kriza je uradila to da država mora na neki način da pomogne, naročito tamo kada se radi o najsiromašnijima, kada se radi o onima kojima je potrebna samo jedna interventna pomoć.
Naša Vlada, što su građani Sandžaka podržali, uložila je stotine miliona u Kragujevac, uložila je stotine miliona u Bor. Danas imamo tamo dobre rezultate. Naša Vlada je tamo donela "Beneton", u Niš. Tu je "Sažem". Tu su mnoge firme, ali mi imamo afričku nezaposlenost u Sandžaku, veća je od 50% i molim vas da se na početku ove Vlade napravi jedan ekonomski program da jednostavno ono što smo uradili u Boru, što smo uradili u Kragujevcu, što radimo u drugim delovima Srbije, da jednostavno uzmemo i primenimo taj princip i u Sandžaku i intervenišemo na neki način, ne da bi se država bavila privredom nego da se jednostavno premosti ova ekonomska situacija onako kako je to u Boru ili u drugim delovima Srbije.
Imali smo situaciju da Srbijagas spasi Agroživ, spasi Azotaru, spasi mnoge firme tako što konverzijom duga uđe u kapital i spreči da firma ode u stečaj. To je trebalo da uradimo kada je u pitanju Fabrika "Raška", kada je u pitanju PIK "Pešter", kada su ostale firme u pitanju, da se jednostavno prema Sandžaku odnosimo onako kako i prema drugim delovima Srbije.
Želim još jednom da naglasim da na početku ove Vlade uradimo taj program i imamo godinu dana da podignemo nezaposlenost u Sandžaku. Mislim da za to ima i političkih razloga o kojima povremeno govorim u ovom parlamentu. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, u jednoj od definicija šta predstavlja budžet, stoji da je budžet politička volja većine u parlamentu izražena brojkama. To je izraz neke državne politike za tu godinu.
Mene upravo to i brine, jer godinama govorimo u ovom parlamentu o tome kakav je nacionalni dohodak građana Sandžaka, kakav je stepen nezaposlenosti, kakav je stepen investiranja u ovaj region. U tri mandata kao poslanik sam tražio od 2000. godine da Vlada dostavi jednom izveštaj o tome što gospodin Dežer kaže da je blizu 10 milijardi naša država dobila donacija, a nikada nismo dobili izveštaj kakav je raspored tih sredstava na teritoriji Republike Srbije po oblastima, po gradovima, po regionima, po opštinama.
Znam kako je raspored napravljen. Ono što želim da ukažem ponovo, a to je da nisam bio nikada zagovornik da treba da se država bavi investiranjem u proizvodnju, da postane preduzetnik, jer od 2000. godine oni koji su vodili privredu ove zemlje govorili su da je država loš preduzetnik, treba da izađe iz privrede i zato smo i krenuli u proces privatizacije.
Ali, imamo i slučaj da negde uđemo sa 400 miliona budžetskih sredstava da bi omogućili neku stranu investiciju, pa onda u turizam za Staru planinu više desetina miliona uložimo, pa onda vršimo konverzije raznih dugova u kapital neke nove firme, onda ne dozvolimo da neka firma ode u stečaj zato što smatramo da je nacionalni interes, da "Srbijagas" postane vlasnik, onda mi hoćemo u privredu – ni riba ni devojka.
Ako je to tako, zašto nismo išli u konverziju duga, zašto smo dovodili do toga da Raška propadne, zašto država nije rekla – gospodine Omeragiću, nađite strateškog partnera, evo vam 100 miliona evra iz budžeta kao za Kragujevac i mi ćemo naći strateškog partnera. Da li će to biti "Beneton" ili neka druga svetska tekstilna firma, ali mi to ne radimo u svim regionima i ne radimo u svim istim slučajevima. Mi to moramo da radimo i moramo da obratimo pažnju da jednostavno, ili ćemo se ravnomerno razvijati ili mi dolazimo u situaciju da je ovaj budžet nekome majka, a nekome maćeha.
Vi imate u Novom Pazaru momentalnu nezaposlenost 55% sa trendom rasta, imaćete iduće godine na afričkom nivou i vreme je, gospodo, da krenete u neku stopu investiranja koju imate u drugim regionima, da vršite konverzije dugova, da radite sve ono što radite na Staroj planini i da to uradite u Novom Pazaru, Tutinu, Novoj Varoši, Priboju, ni manje ni više nego isto kao za Staru planinu, a tako treba da radite i za Goliju, gde Vlada nije uradila kanalizaciju.
Jednostavno, mi nemamo isti odnos prema našim regionima.
Poštovana potpredsednice, poštovana ministarko Kalanović, poštovani dame i gospodo narodni poslanici, juče sam izlaganje završio izjavom našeg uvaženog književnika Duška Radovića koji je rekao da ćemo u komunizmu svi živeti u Beogradu, a danas počinjem izlaganje izjavom ministra finansija u Vladi Francuske negde pedesetih godina koji je rekao, moleći svoju vladu da usvoji neki set mera koji će poboljšati i izbalansirati nekadašnji ekonomski razvoj Francuske – ako ne izbalansiramo, imaćemo Pariz i pustinju. To je pre šezdeset godina on rekao.
Mi zapravo sada imamo situaciju, kao što je i ministarka ovde pročitala statističke podatke, da imamo demografsku situaciju da nam nestaju sela, da nam se iz provincije ljudi sele prema Beogradu i još par centara i da ako se nastavi takav trend mi ćemo jednostavno doći u situaciju da ugrozimo ionako loš ravnomerni razvoj koji postoji u ovoj zemlji, odnosno nećemo ga poboljšati time što ćemo koncentrisati više od 60% stanovništva ili 70% u par centara u Srbiji.
Što se tiče zapošljavanja, kao poslanik bošnjačke liste iz Novog Pazara želim samo da kažem da cifre i statistički podaci koji dolaze iz ovog grada su zaista zabrinjavajući jer blizu 26.000 ljudi je nezaposleno u Novom Pazaru. Kada se to uzme i uporedi sa činjenicom da Novi Pazar u našoj zemlji ima gotovo najmlađe stanovništvo, mi dolazimo do jednog afričkog podatka udela mladog stanovništva u zapošljavanju.
Zato smatramo da država mora da učini nešto da se ovaj trend zaustavi, jer ovaj trend ima i ekonomske, ali nažalost ima i političke posledice koje su evidentne u našem regionu.
Ministarka je ovde spomenula dislokaciju mnogih institucija koje su od bitnog značaja za ekonomski razvoj. Samo kažem, da je sreće jedna od tih institucija bi bila u Novom Pazaru, koja bi pokrivala taj region Sandžaka, da se u ovom regionu učini više kako bi se ovi negativni trendovi zaustavili i da jednostavno prekinemo ovaj začarani krug, ne cirkulus viciozus koji vlada decenijama, da jednostavno ne možemo da izađemo iz tog začaranog kruga nerazvijenosti i ekonomske zaostalosti.
Inače, govoreći mnogo puta u ovoj Skupštini, ne pripadam grupi poslanika koji se zalažu za neku vrstu ekonomskog državnog intervencionizma. Međutim, ako to radi Amerika, spasavajući Siti banku i J&P Morgan i ostale finansijske institucije, ako se Angela Merkel bavi ''Opelom'' mesecima i mesecima, ako većina vlada danas u svetu s obzirom da je velika ekonomska kriza stavlja temu privatnih kompanija sa svoje teritorije kao teme u dnevnom redu svojih vlada, upravo pozdravljam ovaj zakon koji će učiniti da Fond za razvoj daje i državnim firmama kredite i upravo znam da je "Simpo" bio korisnik, ima mešoviti kapital, bio je korisnik Fonda za razvoj, a jednom ekonomskom intervencijom je poboljšao zapošljavanje u opštini Kuršumlija.
Zato pozivam u ime građana Sandžaka da sve ove firme sa teritorije RS, s obzirom da stranih investicija nema u Sandžaku, da iskoriste ovu priliku koju ćemo sada dobiti ovim izmenama i dopunama zakona i da jedan deo svoje proizvodnje ili svojih usluga presele u Sandžak i da na taj način pošalju dobru poruku, jedan "good message" građanima Sandžaka da ih država nije zaboravila.
Ta vrsta intervencionizma koja se događa u različitim periodima, svedoci smo i danas, zato pozivam Ministarstvo ekonomije da isto onako kako smo to uradili na Staroj planini investiramo u turističke objekte, da se isti model primeni na Goliji. Da vas podsetim, samo 17 minuta vožnje autom od centra Novog Pazara vi ste na 1.740 metara na Goliji.
Dok ja ovde govorim, danas su deca, desetina hiljada mladih, akcija se zove "Škola u prirodi", oni su danas na Kopaoniku, na Zlatiboru, na Divčibarama, na Tari, na drugim planinama i mi izuzetno cenimo da naša deca iz Sandžaka upoznaju ove planine, ali je nenormalno, neracionalno da deca iz Čačka, iz Pirota, iz Kragujevca ne dođu na Goliju u "Školu u prirodi".
Mi imamo velike turističke potencijale, ali zbog nerazvijenosti infrastrukture oni ostaju umrtvljeni, jednostavno ne mogu da daju svoj ekonomski efekat. Nadamo se da ova informacija koja je juče došla, koju želim da pozdravim, da ministarstva finansija i NIP-a pregovaraju ovih dana sa turskim kompanijama "Kolinom", "Jupselom" i "Makiolom" o izgradnji auto-puta Beograd-Bar.
Mislim da taj proces treba ubrzati i dajemo podršku našim predstavnicima koji pregovaraju da taj proces okončamo i, daleko bilo, da nam se ne dogodi da pregovarački proces bude završen kada smo imali jednu koncesiju koja je propala. Na Boljaru se završava taj put na teritoriji RS i kada bude izašao tu, do vrha Golije će imati 15 minuta vožnje do prve skijaške staze.
Da li mi imamo za ovaj turizam kapaciteta, Euronews i CNN su pre 15 dana objavili da u Sjenici imamo minus 3 stepena temperaturu, a ulažemo milione i milione evra da kupujemo mašine za veštački sneg u drugim delovima Srbije.
Građani Sandžaka pozdravljaju ovu izmenu i dopunu zakona o Fondu za razvoj i moram da kažem da je Fond za razvoj učinio puno za mala i srednja preduzeća u Sandžaku, ali s obzirom na budžet Fonda za razvoj i strateški cilj koji je pre neki dan odredio naš premijer u onih deset ciljeva, tamo piše – reindustrijalizacija.
Reindustrijalizacija sa 130 miliona evra budžeta Fonda za razvoj je praktično nemoguća. Kada bi se mi pitali značajnije, mi bi predložili i predlažemo ovom parlamentu i Vladi RS da najmanje još par stotina miliona uđe u Fond za razvoj, a da Fond za razvoj pređe u Razvojnu banku Srbije, ni manje ni više nego onako kao je to uradila Vojvodina. Obradovani smo da je formirana razvojna banka Vojvodine i mislim da je to jako dobar potez, ali je neophodno da dobijemo i razvojnu banku Srbije.
Naša Vlada je tu subvencijama i učešćem u podršci da se smanje kamate kod komercijalnih banaka kod kojih se naša privreda zadužuje učinila puno, ali je to nedovoljno, s obzirom da komercijalne banke danas daju čak jedan i po do dva na mesečnom nivou kredite. To su krediti koji su se u srednjem veku zvali lihvarski, to imate kod Maksa Vebera u knjizi koja se zove "Privreda i društvo". Znači, lihvarske kamate su čak u srednjem veku negativno okarakterisane.
Ovakvi krediti koje imamo na našem tržištu i visoke kamate opravdavaju se velikim rizikom na našem tržištu, ali ako pratite podatke, izveštaj tih banaka od 2000. godine, što im je veći rizik u ovoj zemlji, njihovi prihodi su sve veći. Banke moraju da dele sudbinu ovog društva. Današnji podaci kažu ovako – svi osiromašuju, samo se banke bogate, što je totalno nelogično.
Kakvo je to društvo gde su banke bogate, a građani su siromašni? Prema tome, to je još jedna poruka zašto moramo da dobijemo razvojnu banku i ako dođe do prodaje "Telekoma", naravno za dobru i adekvatnu cenu, mi predlažemo da se par stotina miliona iz te cifre uloži u razvojnu banku Srbije, da dobijemo povoljne kredite za naše privrednike i da na taj način taj ciklus reindustrijalizacije krene na najbolji mogući način.
Sa kreditima koje nude danas naše komercijalne banke, tzv. lihvarske, jednostavno to nije moguće. Da vas podsetim da je u BiH jedna banka, da joj ne spominjem ime, označena kao takva, a u Hrvatskoj se uvodi poseban porez na dobit koji ostvaruju banke. Nije to slučajno, ne bih sada ovde govorio koliko je kamata u Švajcarskoj, koliko je kamata za privredna društva u Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Ako idemo prema Evropskoj uniji, moramo da i naše banke dovedemo u red da taj svoj poslovni rizik ovde koji su imali deset godina zaista smanje na taj način i da smanje kamate, kako bi privredni ciklus krenuo, jer bez tog privrednog ciklusa nećemo imati povećano zapošljavanje.
Ono što je za nas jako bitno u Sandžaku, a to je da što se tiče zapošljavanja, uradimo još jedan potez, a to je da firme koje imaju tzv. know how, koje rade 25 godina, imamo slučaj da se one zatvaraju, a Fond za razvoj za istu delatnosti daje novim privrednicima kredite. Treba davati nove kredite, ali moramo učiniti više da ovi koji rade se ne zatvaraju.
Imate podatak iz Novog Pazara da tri tekstilne kompanije koje su zapošljavale 450 ljudi danas rade u okolini Pekinga. Taj privrednik mi je rekao sledeće – danas druga privredna sila na planeti zemlji vodi ovakvu ekonomsku politiku sa stranim ulagačima.
On je otišao kod predsednika te opštine. Uselili su se u jednu fabriku koju su besplatno dobili, koju je napustila jedna holandska firma. Sastanak je trajao pet minuta. On je čestitao našim privrednicima što su došli da zaposle 450 Kineza. Rekao im je sledeće – gospodo, plata našeg radnika je ovde 75 dolara. To su sve osobe ženskog pola. Za sledeće četiri godine, molim vas, isplaćujte redovno plate ovim ljudima i ovim ženama. Vidimo se za četiri godine. To su vaše obaveze prema državi Kini, a za četiri godine ćemo razgovarati o porezima, doprinosima i svim ostalim davanjima koja imate prema državi Kini. To radi druga svetska ekonomska sila.
Bošnjačka lista i ja ćemo glasati za ovaj zakon, ali vas molim još jednom, učinimo da ono što radimo na Staroj planini radimo i na Goliji, ono što radimo u Kragujevcu sa 400 miliona uradimo u Novom Pazaru, ono što radimo u Vranju, uradimo i u Tutinu, ono što radimo u mnogim drugim delovima Srbije treba da primenimo i u Sandžaku, jer kako je izjavio Vensan Dežer u intervju prošle nedelje za "Blic" – državi Srbiji smo dali bespovratnih sredstava deset milijardi dolari i pet milijardi kredita. Nikada u ovom parlamentu nismo dobili izveštaj koliko je od tih 15 milijardi otišlo u Sandžak.
Za Sandžak ima još jedan veliki razlog, a to je i nestabilna politička situacija. Mislim da i u ovom procesu približavanja EU da nam taj proces nalaže da regionalni razvoj bude od izuzetnog značaja. Pozdravljam sve poteze koje je uradila naša Vlada na tom polju, ali moramo na Sandžak da obratimo malo više pažnje, s obzirom da je po stepenu stranih investicija na začelju jer, slovima i brojevima, ne postoji nijedna investicija tog tipa.
Gospodin Pajtić je prekjuče imao izjavu u Novom Sadu na sajmu da je 68.000 građana Vojvodine dobilo posao od stranih investicija, koje su šest milijardi i osamsto miliona dolara. Građani Sandžaka su izuzetno zadovoljni da to bude u Vojvodini, da postoji razvojna banka u Vojvodini, da se finansiraju svi delovi Srbije, ali molim vas obratimo pažnju i na ovaj najnerazvijeniji deo Srbije, s obzirom da ima nagomilanih ekonomskih, socijalnih i političkih problema.
Poštovano predsedništvo, poštovani ministre Dulić, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa manjina će glasati za ovaj zakon, jer čitajući ga došli smo do zaključka da nas ovaj zakon približava EU i mi ćemo glasati za ovaj set zakona koji je na dnevnom redu.
Bošnjačka lista želi da ukaže na par podataka, činjenica i da ukaže na politiku koja je vođena prema regionu Sandžaka u oblasti zaštite životne sredine, koja ima za posledicu zapošljavanje, odnosno nezaposlenost, odnosno razvoj turizma i uticaj na privredne događaje.
Krenuo bih o izmenama i dopunama Zakona o hemikalijama. Želim da prenesem predstavnicima Vlade ono što su mi rekli privrednici iz Novog Pazara. Mi smo poznati po tekstilnoj industriji i proizvođači smo džinsa, a proizvodnja džinsa kroz tzv. Kamenjare zagađuje životnu sredinu, i predstavnici Ministarstva su više puta i preko lokalne samouprave i sa proizvođačima tražili rešenja.
Dok nije bilo ekonomske krize, pokušavali smo da kroz povoljne kredite, kroz načine da se naši ljudi zadužuju, nađemo rešenje za ovaj problem koji opterećuje čak i cenu našeg proizvoda, jer, kao što znate, država dugi niz godina nije mnogo učinila da nas zaštiti od nelojalne konkurencije iz Kine. Kontejnerima koje maltene odokativno carinimo, jednostavno smo uništili proizvodnju obuće i tekstila u našoj zemlji. Da vas podsetim, živelo je oko 300.000 ljudi u ovoj zemlji od tekstila i obuće.
Predlažem da Vlada uradi nešto što bi bilo pozitivno, da prestane gašenje industrijskih objekata u Novom Pazaru koji proizvode džins, da Vlada predvidi u budžetu i da finansira prečišćivače i da na taj način pomogne da prestane otpuštanje radnika iz ovih proizvodnja.
Da vas obavestim, već tri firme iz Novog Pazara su prešle da rade u okolini Pekinga, jer momentalno Kina pruža bolje uslove za razvoj industrije, nego što mi sada ovom politikom radimo. Ovih dana je objavljena nova strategija ekonomskog razvoja. Jedna tačka, za koju je naš premijer Cvetković naglasio da je najvažnija, jeste reindustrijalizacija.
Znači, zatvaramo već postojeće pogone u Novom Pazaru, dajemo, preko Fonda za razvoj, kredite novim proizvođačima, a oni koji imaju "know how", koji rade već 25 godina, oni se gase iz razloga troškova proizvodnje koje imaju zbog tih prečišćivača i tome slično.
Zato, molim Vladu, neće biti ni prvi ni zadnji put da se intervencijom iz budžeta njima pomogne, ni manje ni više onako kako smo uradili u Boru, kako smo dali 400 miliona Kragujevcu, da ne nabrajam gde smo sve dali budžetska sredstva da bismo privukli strane investitore. O tome ću malo kasnije, kada budem govorio o rudniku "Štavalj".
Što se tiče zaštite životne sredine, mnogo sam puta u ovom parlamentu, kao poslanik u tri mandata, govorio da sam primao građane Golije i podgolijskih sela, to sam učinio i ovih dana i obavestili su me, u ime životinjskog sveta, u ime biljnog sveta i u ime ljudi sa Golije, da je stanje biološkog sveta izuzetno dobro na Goliji, stanje životinjskog sveta, vukovi, medvedi i sve ostale životinje su izuzetno zaštićene, ali me obaveštavaju da se ljudi iseljavaju od tolike zaštite Golije, gde su mnoge birokrate godinama govorile našim ljudima da je to toliko zaštićeno da maltene kamen ne može da se pomeri, jer je to takva zaštita.
Ljudi se pitaju da li je Golija Srbija, kao što je Zlatibor, kao što je Kopaonik, kao što su Divčibare, kao što je Tara. Država je na Tari u infrastrukturu uložila desetine i desetine miliona dolara, na Kopaoniku stotine miliona dolara, na Zlatiboru stotine miliona dolara, na Goliji ništa. Navodno toliko je zaštićena da danas ljudi nemaju od čega da žive.
Zato pozivam Vladu da uradi onako kako je to uradila sa najnovijim projektom, jer će biti odgovora – gospodine Omeragiću, bilo je to neko drugo vreme kada je neko drugi donosio odluke da stotine miliona investicija bude iz državnog budžeta na Kopaoniku, na Zlatiboru, na Divčibarama, ali evo i u naše vreme imamo desetine miliona na Staroj planini. Pošto je meteorologija ovde jedan zakon, treba da povežemo to sa razvojem turizma.
U Sjenici imate minus tri već mesec i po dana, ali nemate nijednog skijaškog terena, nemate nikakvu državnu instituciju. Na drugim terenima kupujemo milione evra za pravljenje veštačkog snega. Na Sjenici padne sada, pa se topi negde u maju. Molim vas, neka me neko demantuje za ovu temperaturu iz Sjenice. Na "Euronjuzu" i na "Si-En-En-u" imate podatak, kada se čita prva temperatura zimska, da naša Sjenica tu dolazi. Ali imamo je na "Euronjuzu" imamo je na "Si-en-en-u", ali na turističkoj mapi ove zemlje je nemamo.
S obzirom na to da su me ljudi sa Golije obavestili da treba da prenesem ovom parlamentu i ovoj vladi da je nedopustivo da je od centra Novog Pazara do 1702 metra visine na Goliji samo 17 minuta vožnje autom.
Sandžak ima najmlađe stanovništvo. Da vas obavestim, desetine i desetine hiljada naše dece imaju aktivnost koja se zove škola u prirodi. Oni se, dok danas ovde govorim, nalaze na Tari, na Divčibarima, na Kopaoniku, na Zlatiboru, širom Srbije. Ali, smatramo da treba i deca iz Užica, iz Čačka, iz Beograda i svih drugih delova Srbije, da dođu na Goliju i da vide da je Golija isto jedna od najlepših planina u Srbiji, kao što je lep i Kopaonik, i Zlatibor, i Divčibare i Tara.
Bio sam samo pre dva meseca na Tari i video sam jednu tablu, gotovo dvanaest metara, na kojoj piše "Nacionalni park", šta je sve zaštićeno, pa sam video pešačke staze, video sam hotele sa bazenima i video sam mnogo građevinskih objekata, znači danas mi tamo gradimo. Danas nijedan infrastrukturni objekat mi na Goliji nemamo. Zato je poruka građana: molim vas, nemojte više da nas štitite, hoćemo kohabitaciju sa biljnim i životinjskim svetom, ali pustite nas da živimo kao na Zlatiboru, Kopaoniku i drugim delovima.
Što se tiče dalje zaštite, zaštićen je i Pešter, ali na Pešteru isto ljudi nemaju od čega da žive. Ovih dana je ministar Škundrić na pres-konferenciji rekao da je Ministarstvo naručilo studiju o uticaju na životnu sredinu u vezi sa zaštitom, odnosno procenu Rudnika "Štavalj", gde se ne ulazi u veće investicije, iako zadnje procene Rudarskog instituta kažu da tu leže naslage i da možemo da sagradimo jednu savremenu termoelektranu i na taj način poboljšamo energetski bilans ove zemlje, zaposlimo samo u izgradnji termoelektrane 1500 ljudi, a još toliko kada se bude ta termoelektrana sagradila.
Zato kažem da se proces izrade ove studije ubrza i zato molim Vladu da ta studija ne traje deset godina, nego da se što pre uradi, da dobijemo te podatke. Termoelektrane danas rade u Nemačkoj, po sistemu površinskih kopova, gde se danas kopa ono što se iskopalo i iza toga idu mašine i seju travu. Savremeni filteri na tim dimnjacima su takvi da ne zagađuju sredinu. Mi ne želimo da zagadimo Pešter, da narušimo biosferu. Naš životni interes je da to bude zaštićena zona.
Želim da vas podsetim, slučajno se dogodilo da par godina živim u Švajcarskoj i da se Davos, Sent Moric i najveći skijaški centri u Švajcarskoj, gospodo, nalaze u zaštićenim zonama, ali je jasno određeno ko i koliko može da gradi, na koji način da gradi, koliko može da bude izduvnih gasova. Pitanje je samo da se to na pravilan način uredi i da tamo mogu da žive ljudi, da zarađuju, da sačuvamo biosvet i da na planinama ima mesta i za životinje i za ljude.
Što se tiče "Štavlja", molimo Vladu da ubrza taj proces i da ta investicija krene u tu novu termoelektranu što pre, jer je danas u Sandžaku, kao što znate, najveća stopa nezaposlenosti u ovoj zemlji, da pospešimo ekonomski razvoj i na taj način učinimo da se građani Sandžaka ne iseljavaju iz ovog područja.
Juče sam u mom govoru vezano za drugu tačku dnevnog reda citirao Duška Radovića. On je živeo u onom vremenu u kome je živeo, pa je rekao, ako se nastavi ovakva ekonomska politika i neravnomerni regionalni razvoj, napisao je aforizam koji je glasio: "U komunizmu svi ćemo živeti u Beogradu".
Da se to ne bi dogodilo, danas sam samo hteo da ukažem na par stvari koje imaju direktno veze sa zaštitom životne sredine, da podstaknu privredni razvoj i da se budžet Srbije okrene i prema Sandžaku. Ovih dana je Vensan Dežer, predstavnik Evropske komisije u Srbiji, rekao, u intervjuu "Blicu", da je naša država dobila 10 milijardi donacija od EU i pet milijardi kredita. Moram da vam kažem da je vrlo malo sredstava upućeno u ovaj najnerazvijeniji region.
Zato molim Vladu da obrati pažnju na sve ove projekte o kojima sam govorio, jer građani ovog regiona to zaslužuju, a mislim da iseljavanje ovog stanovništva sa ovog područja nije interes ove države, jer jednostavno imamo vrlo loših primera da demografska slika Srbije ubrzano menja svakog dana, dok mi ovde govorimo nestaje po jedno selo u Srbiji.
Veliki centri kao što su Novi Sad, Beograd, Kragujevac prenaseljavaju se i imaju urbane probleme, ne mogu da reše ni kanalizaciju, ni vodu, ni struju, a da tamo gde je država čak i pre 50 godina uložila u elektrifikaciju gasovoda, tamo imamo danas problema da zadržimo stanovništvo.
Samo kažem da država i ovaj put prema Sandžaku treba da pokaže više razumevanja, pomenuo sam investicije na Staroj planini. Zato pozivam Vladu da u Novom Pazaru formira odeljenje javnog preduzeća Skijališta Srbije, na taj način pokaže i građanima ovog dela da je turizam moguć i u ovom delu Srbije i da na taj način zaposlimo ljude u ovom delu Srbije.
Kada grad ili Republika proglasi da je nešto od interesa on to i uradi. Evo, poslednji primer, grad Beograd kaže da mu je interes PKB, iako smo u savremenim analizima neoliberalne logike čitali da je država ili državna institucija loš preduzetnik, danas imamo investicije.
Zato sam rekao, uzmemo primer Bora, znamo kako je zagađen, doživeli smo pre par godina da stan u Boru vredi pet hiljada evra, ali država je rekla da nam je bitno da uložimo sto miliona evra iz budžeta u Bor, da tamo zaposlimo ljude i građani Sandžaka su i izuzetno zadovoljni da je država ušla u Bor, da tamo hiljade ljudi radi, da je kupljena najnovija tehnologija, ali zato tražimo da se na takav način reaguje i iz budžeta i prema privrednim subjektima u našem regionu.
Poštovano predsedništvo, poštovani ministre Duliću, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, u ime Bošnjačke liste i u ime poslaničke grupe manjina, građanima Srbije čestitam još jedan korak ubrzanja ka EU.
U ime Bošnjačke liste mogu da kažem da ono što smo građanima obećali, da ćemo zajedno sa ovom Vladom, našom podrškom, učiniti sve da se taj put ubrza.
Prostorni plan RS, ne samo u našoj zemlji, svuda u svetu prostornim planom se pokušava u oblasti urbanističkog uređenja, decentralizacije i raznim drugim oblastima, urediti nešto na jedan strateški način, na jedan način da se to može prepoznati možda deceniju unapred, da se mnogi projekti u oblasti infrastrukture, privrede i u ostalim društvenim oblastima mogu jednostavno trasirati, a da se stalno neke stvari na kratak rok ne menjaju.
Mi smo ovde čuli da će biti možda ubrzo izmene i dopune, ako ništa drugo, neka buduća promena Ustava će verovatno uticati na to da dođe do nekih promena.
Bošnjačka lista je, kao što znate, glasala na referendumu i pozivala građane da podrže Ustav RS. Naravno, taj ustav odražava situaciju, i političku i ekonomsku, u ovom trenutku, međutim, verovatno će on imati nekih promena da bi odgovorio onom cilju kojem mi idemo prema EU.
Zato bih počeo od decentralizacije, za koju smatram da je prostorni plan trebalo na adekvatniji način da reši neka pitanja. Uz to, želim da kažem da će Bošnjačka lista podržati ovakav predlog zakona, jer smatramo da je većinu stvari kojima se bavi ovaj zakon zaista na najbolji mogući način rešio. Naravno, ograničenja iz Ustava i nekih drugih akata su morala da se uvažavaju.
Mi se zalažemo da decentralizacija u RS bude na evropskom nivou, na nivou da jednostavno po principu – sve što se može uraditi na lokalnom nivou treba spustiti sa republičkog nivoa, da jednostavno vlast bude bliža građanima i da se neke javne funkcije mogu zadovoljavati na što nižem nivou.
U tom smislu se zalažemo da se mnoge institucije, kao što to radi Savezna Republika Nemačka, kao što rade mnoge zemlje u Evropi, dislociraju iz Beograda. Citirao bih pokojnog književnika Duška Radovića, napisao je jednom jedan aforizam koji je glasio – u komunizmu svi ćemo živeti u Beogradu.
Prema tome, decentralizacija, regionalni razvoj i razvoj nedovoljno razvijenih područja su našli dosta mesta u ovom prostornom planu i mi smo izuzetno zadovoljni zbog toga, ali smatramo da je trebalo učiniti više, da se predloži da se mnoge institucije dislociraju i da jednostavno na nedovoljno razvijenom području dobijemo neke institucije koje mogu da budu moto razvoja i da jednostavno samim postojanjem u tim delovima Srbije se pokaže da je i u tim delovima zapravo RS prisutna na adekvatan način, kako bi se ubrzao socijalni, ekonomski i sveukupni razvoj RS.
Što se tiče saobraćajne infrastrukture, mi smo izuzetno zadovoljni da je u ovaj plan ušla trasa autoputa Beograd-Bar, koja prolazi kroz opštinu Sjenica, odnosno Duga Poljana, gde prelazi na teritoriju Republike Crne Gore.
Smatramo da će ovaj auto-put biti motor razvoja Sandžaka, kao jednog od najnerazvijenijih delova naše zemlje. U tom smislu, pozivamo još jednom Vladu Republike Srbije da, obzirom da se ovih dana vode pregovori sa eventualnim izvođačima, vezano za kreditne aranžmane, za uslove, da se taj proces ubrza, da taj auto-put što pre krene.
To je interes i Čačka, Požege, Sjenice, Novog Pazara i, da tako kažem, velikog dela Srbije koji će imati veliku korist od ovog auto - puta, da ono što proizvedemo i u Sjenici, u Čačku i u Požegi i u svim delovima gde će prolaziti ovaj auto-put, ta roba stigne na tržište, a da i robe i ljudi mogu da imaju što bolju komunikaciju i da pojeftinimo saobraćaj na najnižu moguću meru.
Što se tiče pravca Prijepolje-Sjenica, tačke Uvac, mislimo da je to od izuzetne važnosti za ove dve opštine i da će posle rekonstrukcije puta Tutin-Novi Pazar-Sjenica-Aljinovići, ovaj putni pravac izuzetno biti važan da se nastavi prema Priboju, Novoj Varoši, da na taj način i ovu regionalnu infrastrukturu u Sandžaku rekonstruišemo i na taj način učinimo da se taj zamajac privrednog razvoja pokrene u ovom najnerazvijenijem području.
Ono što je izuzetno važno, to je da je ovde predviđen i priključak na auto-put koji će ići ka Makedoniji, a to je od tačke Ribariće, pa dole prema Kosovskoj Mitrovici i Prištini na Makedoniju, da se priključimo i na komunikaciju prema Istoku, a da ovaj drugi krak koji bude išao prema Užicu, prema BiH, na taj način možemo da ostvarimo komunikaciju i u regionu, što će pospešiti našu trgovinu, obzirom da znamo da u zemljama CEFTA država Srbija ima suficit.
Mi treba da nastojimo da taj suficit u razmeni roba ostane i da Srbija bude lider u industrijskoj proizvodnji u regionu i da na taj način povećamo naš bruto nacionalni dohodak, a na taj način i povećamo sveopšti standard građana Srbije i Sandžaka.
Što se tiče infrastrukture, za nas je izuzetno bitno da su ovim zakonom predviđeni i završni radovi zaobilaznice oko Novog Pazara. Obzirom da je i ovim zakonom predviđeno da je maltene Novi Pazar toliko zaštićen da ima problema da se razvija, jer kao kulturni i istorijski spomenik, mnoge ulice ne mogu da se prošire, mnoge saobraćajnice ne mogu da se urede, obzirom da je to pod zaštitom kao kulturno-istorijski spomenik, ova zaobilaznica treba da reši ovo pitanje i izuzetno je važno da je ovaj naš predlog prihvaćen.
Što se tiče železničke infrastrukture, želim da kažem, pored toga što će se ići u obnovu i rekonstrukciju arterije Beograd-Bar, koja je izuzetno važna za Sandžak, važna je još jedna stvar, a to je da se napravi krak železničke pruge od Raške do Novog Pazara.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme koje je na raspolaganju vašoj poslaničkoj grupi je iskorišćeno.)
Završavam. Gasovod i Rudnik Štavalj su od izuzetne važnosti, oni su ušli u ovaj plan.
Na kraju želim da zamolim ministra Dulića vezano za planinu Goliju. Golija treba da se razvija, treba da bude zaštićena, ali Tara je zaštićena i tamo imamo hotele i privatne smeštaje, a mi danas imamo staračka domaćinstva na Goliji i treba da ih zaštitimo, da bude i nacionalni park ako treba, ali ne možemo da dozvolimo da zaštitimo medvede, vukove i ostale životinje, a da nam se ljudi sele sa Golije. Ostala su staračka domaćinstva koja nemaju od čega da žive.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas, minut duže govorite.)
Moramo da stvorimo ono što imamo na Tari i na Zlatiboru i na drugim planinama, i moramo na Goliji da uradimo sve ono što smo uradili u drugim delovima Srbije.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovani narodni poslanici, najpre želim da izrazim zadovoljstvo jer je konačno Vlada Republike Srbije prihvatila da uzajamno sa Republikom Turskom ukine vize, s obzirom na to da činjenice idu u korist našeg interesa. Stotine hiljada naših turista i poslovnih ljudi čekaju u ogromnim redovima. Kao što znate, aerodrom u Istanbulu je, posle Frankfurta i londonskog, jedan od najposećenijih. Tamo se formiraju kilometarski redovi da biste tu izvadili vizu, prošli. Ovo je, da kažem, kraj patnje naših građana. Podaci kažu da stotine hiljada naših građana posete Istanbul, Antaliju, Izmir i druge delove.
Ovaj sporazum je jako bitan i zbog drugih stvari, a to je zato što imamo brojnu dijasporu u Turskoj. Ovaj će sporazum motivisati njih da češće dolaze u ovu zemlju. Mi u Turskoj ostavljamo stotine miliona dolara kao turisti. Posle ću govoriti o deficitu koji imamo sa Turskom u robnoj razmeni i u turističkim uslugama. Interes države Srbije je da dovedemo turske turiste u našu zemlju, da i oni ostave milione dolara, kao što mi ostavljamo u Turskoj.
Izuzetno sam zadovoljan zbog činjenice da je ovaj predlog zakona došao od Bošnjačke liste, kao liste koja učestvuje u Vladi Republike Srbije, i da je konačno prihvaćen naš predlog za koji smo se zalagali u više mandata u ovom parlamentu.
Kada se govori o nekoj zemlji, o ukidanju viza, imali smo govornike koji su ovu temu proširili na temu strateške spoljne politike države Srbije, koja se odnosi na prethodni period, na sadašnji, a i na neku vrstu projekcije naše spoljne politike za budućnost.
Radi javnosti, moramo da kažemo par reči sa kim mi to ukidamo vize. Ukidamo sa zemljom koja je danas 14. zemlja u svetu po ekonomskom razvoju, članica je G 20. Da vam kažem podatak da je bruto društveni proizvod Republike Turske 593.000.000.000 dolara. Koliko je to uređena zemlja, koliko je to zemlja koja je krenula evropskim putem pokazuje činjenica da u Turskoj posluje danas 14.500 stranih firmi, 80% su iz EU.
Danas Turska izvozi u vrednosti od 111 milijardi dolara, 57% izvoza je u države Evropske unije. Ta Turska, sa tog istoka, takva kakva jeste u intonaciji mnogih poslanika, danas ima gotovo 60% izvoza u tu zapadnu Evropu, gde mi hoćemo da uđemo. Znate da je Turska kandidat za EU. Sledeći podatak je da su samo u poslednje dve godine zapadne firme otvorile u Turskoj 3.000 preduzeća.
Što se tiče istorije, postoji jedna maksima koja kaže da se istorija uči ne radi prošlosti, nego radi budućnosti. Mi bismo mogli danas da držimo ovde tirade o tome šta je ko kome pre 500 godina bio na ovoj teritoriji. To treba da rade istoričari, naučni instituti, akademije.
Šta kaže današnja stvarnost? Današnja stvarnost kaže – kad Barak Obama dobije izbore u Americi, druga destinacija gde ode je Ankara. Zašto on tamo ide, ta najveća svetska sila? Ide da se sastane sa predsednikom Gulom i Taipom Erdoganom, sa liderima koji vode modernu Tursku u EU, državu koja je za samo sedam godina dostigla ekonomski razvoj kakav se posle Kine ne pamti u bližoj ekonomskoj istoriji.
Imate sledeći podatak, gospodo: danas, kada svet grca u ekonomskoj krizi, imate 5,9 stopu privrednog rasta Republike Turske. Uz Tursku, imate i Kinu. Zamislite tu Tursku, takvu o kakvoj govore pojedini poslanici, da ona ima takav privredni rast! Da li država koja je neuređena, koja nema regulisane neke odnose, ne prati neke evropske principe može da napravi takvu industriju da izveze 60% svojih proizvoda u EU? Dabogda da mi doživimo da 60% naših proizvoda izvozimo u EU.
Nadam se da smo kroz ovu saradnju koju smo imali poslednjih par godina, a to je nešto što nismo imali poslednjih trideset godina – predsednik Tadić i predsednik Abdulah Gul sreli su se više od pet puta, gospodin Jeremić jedanaest-dvanaest puta sa ministrom Davutogluom, da ne nabrajam ostale ministre, naravno, uz inicijativu koja je došla od Bošnjačke liste i predstavnika Bošnjačke liste u Vladi Republike Srbije gospodina Ugljanina – na tom planu pokrenuli neke inicijative koje ovu zemlju vode u normalizaciju odnosa sa ovom vrlo važnom zemljom.
Vi znate da se ovih dana naši bolesnici leče u Turskoj, mi letujemo u Turskoj, ali se upitajmo zašto ta Turska, koja je isto bila u Rumuniji i Bugarskoj tamo gde je bila pre 500 godina, u Bugarskoj i Rumuniji zapošljava 30.000 ljudi, a kod nas zapošljava par stotina ljudi (imamo investiciju od „Hajnekena“ ili „Efesa“). Naš je interes da navike proizvođača iz Turske u razmeni sa našim proizvođačima, u ekonomskoj saradnji podignemo na viši nivo.
Reći ću vam jedan podatak. Kao predstavnik ovog parlamenta boravio sam skoro u Turskoj, sto kilometara južno od Istanbula, gde imate industrijsku zonu koja ima 280 fabrika. Dve fabrike imaju tehnologiju vrednu trista miliona dolara. Budžet fonda za razvoj, imali smo skoro izveštaj, gospodo draga, koji podržava industrijsku proizvodnju u ovoj zemlji je sto miliona evra. Toliko, radi reda veličina, sa kim mi danas ukidamo vizni režim.
Što se tiče spoljne politike naše zemlje, Bošnjačka lista utiče u Vladi i u parlamentu da se naša politika iz devedesetih godina nikada ne ponovi, da se nikada ne ponovi politika izolacije, nego politika aktivne kooperacije.
Da vas podsetim na još jedan podatak koji je za nas zabrinjavajući, a pokušavamo da sa turskim kompanijama to ispravimo. Kada je bila bivša Jugoslavija, znate da smo radili od Maroka do Indonezije: naš „Komgrap“, „Rad“, „Filip Kljajić“, PKB, ne znam koje sve firme; milijarde dolara smo zarađivali u Iranu, Maroku, u ostalim svetskim prestonicama, naročito govorim o državama Magreba i delu muslimanskog sveta; gradili smo im brane, železničke pruge, aerodrome, vojne objekte, ulagali u poljoprivredu. Danas znate katastrofalne podatke za našu privredu.
Govorim to da bih vas obavestio da danas Turska... Od Maroka do Indonezije njihove kompanije imaju poslove vredne više od 120.000.000.000 dolara. Naš je interes, to je bilo naše tržište, koje smo izgubili ranih devedesetih godina vodeći autističnu spoljnu politiku, politiku koja nije mogla da se prepozna u svetu, koja nije prepoznavala prijatelje. Mada, postoji jedan diplomata čija je rečenica ostala u istoriji diplomatije, a glasi: „Ne postoje večiti prijatelji i večiti neprijatelji, postoje samo večiti interesi“.
Ovde je bilo mnogo priče o tome da li je Turska nekog priznala, nije priznala. Da vas podsetim, dragi moji narodni poslanici, Bošnjačka lista je inače poznata po tome da se zalagala za opstanak države Srbije i Crne Gore. Smatrali smo da nema velikih ekonomskih, političkih, racionalnih, nacionalnih i bilo kojih drugih razloga da se raspadne jedna takva država. Bili smo, moram da kažem, u tom smislu dosta usamljeni.
Naravno, čuli smo u ovom parlamentu da je Rusija nama izuzetno prijateljska zemlja, koja neće učiniti na međunarodnom planu ništa loše, što ne misli Srbija. Ali, gospodo, da vas obavestim, Rusija je među prvima priznala nezavisnu Republiku Crnu Goru. Zašto to, pored svih izliva naših emocija?
Prema tome, tu vrstu retorike o tome ko je kome prijatelj, to je savremena diplomatija napustila poodavno. Danas u svetu ne postoji ta vrsta emotivnog prijateljstva, pozivanja na neka istorijska prijateljstva, već postoje interesi, a mi smo mala zemlja i dužni smo... Bošnjačka lista se uvek zalagala za to da sa Rusijom imamo najbolje moguće odnose; i sa Rusijom, i sa Turskom, i sa Amerikom, i sa EU i sa svim zemljama na planeti Zemlji. Mi smo mala zemlja i moramo da sarađujemo sa svima, moramo da sarađujemo sa svima. Naravno, sa demokratskim zemljama, zemljama koje uvažavaju neke principe i principe UN.
Spomenuo sam Rusiju, Bošnjačka lista smatra da je i ovaj nivo odnosa sa Rusijom nizak…
(Predsedavajući: Gospodine Omeragiću, izvinjavam se, moram da vas podsetim na obavezu iz člana 106. da govorite o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Otišli smo i u Rusiju, obišli smo dosta toga po svetu, a mi u suštini hoćemo samo da ukinemo vize, da potvrdimo sporazume sa Turskom, Azejrbedžanom i Brazilom. Dakle, ima i drugih velikih država na dnevnom redu.)
Hvala. Samo sam u najavi spomenuo zato što su prethodno poslanici ovu raspravu o bezviznom režimu pretvorili u pledoaje za neku novu spoljnu politiku naše zemlje. U tom smislu sam iskoristio nešto što je rečeno pre mene.
Izneću komparaciju za dve zemlje za koje različito smatramo da su nam više ili manje prijatelji. Samo komparacije radi, poslednji susret Putin - Erdogan, rezultat tog susreta, gospodo draga, iznosi petnaest milijardi dolara, posao vredan petnaest milijardi dolara. Danas je Turska u Rusiju investirala 28 milijardi dolara. Ne smeta joj uopšte Rusija. Danas Turska kaže da joj je Rusija veliki prijatelj. Ja to ovde ponavljam: i Rusija i Turska.
Što se tiče ovog sporazuma, gospodo, nama ovaj sporazum omogućava da građani Republike Turske upoznaju našu zemlju, investiraju, kao što su investirali u Rusiju, Bugarsku, Rumuniju. Evo, još jedan podatak: Turska je prošle godine od ukupno 25 milijardi dolara svojih investicija van granica Turske oko pet i po milijardi investirala u Saveznu Republiku Nemačku.
Znači, po nama, ovaj sporazum treba da motiviše turske biznismene, građane Turske, našu dijasporu u Turskoj da krenu sa investicijama prema našoj zemlji, da zaposlimo desetine hiljada ljudi, da ostvarimo još bolju komunikaciju, produbimo naše balkanske odnose. Zemlji koja ima razvijenu privredu odgovara stabilnost, odgovaraju joj dobrosusedski odnosi, uređeni odnosi.
Kada pričamo o tome šta je nekada neko nekome značio pre 500 godina, nas istorija uči (završavam, predsedavajući), 1945. godine, posle milion nastradalih u Drugom svetskom ratu, u ratu između Francuske i Nemačke, milioni mrtvih... Samo četiri godine posle rata seli su predstavnici Francuske i Nemačke i rekli – istorija u institute, istorija na univerzitet, a mi stvaramo početke Evropske unije, unije kakvu ne pamti istorija političkog života. Hoćemo da uđemo u tu Evropsku uniju, a ljudi su samo posle četiri godine...
Podsetiću vas još na odnose dve zemlje koji objašnjavaju malo svetsku politiku: jedna strašna stvar koja je izbačena negde krajem četrdeset i neke godine, u jednoj dalekoj zemlji, tamo ljudi još danas boluju od toga... Za samo četiri godine Sjedinjene Američke Države su napravile od Japana svog najvećeg prijatelja, za samo četiri godine; ne prijatelja, nego najrazvijeniju zemlju na svetu, sa kojom su ratovale pre samo tri ili četiri godine.
Znači, nas istorija ne uči da se pozivamo na dobre primere. Ako hoćete da se pozivamo na loše primere, imate loših primera. Treba da gledamo u budućnost, budućnost pripada dobrim odnosima. Vlada Republike Srbije je krenula sa ovim bezviznim režimom. Ovde imamo i Brazil, pored Turske. Dobro znate da je sledeća svetska sila, uz Brazil, i Indija. Bošnjačka lista pozdravlja ovaj sporazum sa Brazilom, kao što pozdravljamo sve sporazume, kao što smo pozdravili i sporazum sa Rusijom, i sa Belorusijom i sa svim zemljama, a razlog je da otvorimo našu zemlju, naše kapacitete, naš turizam i da u toj razmeni imamo pozitivan bilans sa drugim zemljama.
Ovaj sporazum o bezviznom režimu će omogućiti državi Srbiji da okonča pregovore o „Jatu“. Da vas upoznam da je Turska nacionalna avio-kompanija ovih dana, već devedeset i više posto, završila svoje pregovore sa „Lotom“, poljskom avio-kompanijom, koju će kupiti. Zakupila je četiri aerodroma na Balkanu. Kompanija „Turkiš erlajns“, danas kada postoji svetska kriza u aviosaobraćaju, ostvarila je bruto dobit u prošloj godini od 1.600.000.000 dolara. Radimo na tome da turske kompanije kroz „Jat“... I, da vas podsetim, mi smo kao Bošnjačka lista učinili puno da naš IMT krene u saradnju sa „Hemom“, čuvenom turskom firmom koja proizvodi traktore. Oni već sklapaju i izvoze traktore u treće zemlje.
Zato vas pozivam, u ime Bošnjačke liste i grupe poslanika manjina, da prihvatimo ovaj sporazum, jer će on imati dalekosežne pozitivne posledice po našu zemlju, našu ekonomiju i olakšaće život građanima Turske i Srbije i doneti stabilnost u naš region. Hvala.
Bezvizni režim sa Turskom će koristiti ovoj zemlji. On će podstaći našu robnu razmenu. Smatramo da će turisti iz Turske dolaziti kod nas u mnogo većem broju.
Što se tiče komentara koliko nas ide na more u Grčku ili u Tursku, upravo se Bošnjačka lista zalagala da idemo na more u Srbiju i Crnu Goru, ali velika sila je priznala Crnu Goru, pa više mora nemamo, što se toga tiče.
Što se tiče „Južnog toka“, da vas obavestim, taj sporazum…
(Predsedavajući: Izvinjavam se, gospodine Omeragiću, da li ste se vi javili za repliku ili da govorite?)
Ne, nisam, ali jako je bitno jer u tome učestvuje Turska.
(Predsedavajući: Da vam ne čitam ponovo šta je na dnevnom redu i da vas upozorim na obavezu iz člana 106.)
Dobro. Tema su, spomenuo sam, i Brazil, i svi sporazumi koje je u ovom parlamentu podržala Bošnjačka lista, i sporazum sa Rusijom, sporazum sa Kinom, sporazum sa većinom zemalja sa kojima je naša spoljna politika procenila da treba da razvijamo odnose; sporazum koji smo postigli i ratifikovali u ovom parlamentu, vezano za trideset miliona dolara za rekonstrukciju puteva u Srbiji, konkretno relacija Tutin - Novi Pazar - Sjenica.
Ako pročitate sporazum koji imamo sa Kinom, gospodo draga, i ovaj most koji će se praviti, ovih dana počela je, završava se projektna dokumentacija, videćete da je kineska firma dobila taj posao. Da vas podsetim, rekonstrukcija železnice, ruska vlada je dala kredit; ovde smo slušali gospodina Medvedeva, ja sam mu aplaudirao u ime Bošnjačke liste, pozdravio kredit koji nam je obećao Medvedev.
(Predsedavajući: Oprostite, ali moram ponovo da vas podsetim, ni Rusija, ni Kina, ni odnosi sa njima nisu na dnevnom redu, nego sporazumi sa Turskom, Azerbejdžanom i Brazilom o međusobnom regulisanju viznih režima.)
Gospodine predsedavajući, možda to izgleda kao replika, ali zato sam se i prijavio da govorim. Oni su samo to spomenuli, ja sam imao nameru da govorim o tome, međutim, njih niko nije prekinuo kada su spominjali ove sporazume. Prema tome, pravilo koje važi za one koji su spomenuli mora da važi za govornika koji podseća da su oni o tome govorili. Pravnici to vole da kažu – audiatur et altera pars. Kolega Martinović to zna.
To sam spomenuo zato što je to praksa, ako vam neko da kredit, to su tzv. vezani aranžmani: zato turska firma radi to, zato što nam je dala kredit; zato se ruska firma bavi železnicama u Srbiji, zato što nam je Rusija dala kredit; Kina nam je dala kredit, pa zato kineska firma pravi taj most iz Zemuna. Prema tome, to su poznati aranžmani.
Što se tiče bezviznog režima, Bošnjačka lista smatra da je od izuzetne važnosti da što pre počne da funkcioniše ovaj sporazum. On će omogućiti najpre našim građanima da lakše ulaze u Tursku i da se našim građanima otvori tržište od sedamdeset miliona stanovnika. Ako tu uzmemo i turkofonske zemlje, koje imaju više od pedeset-šezdeset miliona stanovnika, nama se otvara još šire tržište. Naše je da kao zemlja podignemo svoje privredne kapacitete, da razvijemo privredu.
Govoreći o turskoj privredi samo sam hteo da govorim o tome sa kim mi to ulazimo u ovaj sporazum i da je to interes države Srbije. Republika Turska ovde nema nikakvog zagovornika, ima građane Srbije koji žele da sarađuju i sa Rusijom, i sa Kinom, i sa Madagaskarom, i sa Brazilom i sa svima ostalima. Nikada u ovom parlamentu nisam govorio kada je bio gospodin Medvedev ili neko drugi, aplaudirao sam kao i vi, pozdravljao sve sporazume sa Rusijom i sa bilo kim, pa mislim da nije korektno da govorimo da ovde Republika Turska ima zagovornike.
Imam još jedan razlog, a to je da govorim i u svojstvu predsednika parlamentarne Grupe prijateljstva sa Turskom. U tom svojstvu, kao predstavnik srpskog parlamenta, bio sam dužan da se informišem šta je danas Turska u privrednom smislu, šta je danas Turska u diplomatskom smislu i šta je danas Turska na Balkanu. Mislim da bi bilo loše za srpski parlament da ima predsednika jedne parlamentarne grupe, a da on ne zna sve ove podatke i da ne radi na razvijanju dobrih odnosa sa tom zemljom, a da je predsedavajući jedne takve grupe.
Kao predsednik ove grupe zalagao sam se za to da se što pre dođe do ovog sporazuma. Upravo ovih dana smo imali poslovni tursko-srpski forum, gde smo čuli naše privrednike, čuli smo u poslednje četiri godine da naši privrednici zahtevaju od naše vlade i našeg parlamenta da što pre dođe do tog bezviznog režima, da im olakšamo ekonomsku komunikaciju sa Turskom.
Građani Srbije imaju interesa da u Srbiju dolazi što više biznismena. Da li su oni iz Australije, iz Amerike, iz Engleske, iz Južne Afrike, iz Alžira, građane Srbije zaista to mnogo ne zanima, jer novac, investicije nemaju ni boju, ni miris. Investicije otvaraju radna mesta.
Zato sam spomenuo podatak da je Republika Turska prošle godine investirala 25.000.000.000 dolara izvan Turske. Zašto mi u tih 25.000.000.000 nemamo ništa? Upravo građani Srbije očekuju da od tih 25.000.000.000 u budućnosti bude par milijardi u našoj zemlji. Jer, ako danas Turska kod naših suseda Bugara i Rumuna ima blizu 30.000 zaposlenih u 1.500 firmi koje rade u Bugarskoj i Rumuniji, postavlja se pitanje kako je to Turska pre 500 godina bila isto i u Rumuniji i u Bugarskoj, a tamo ima 30.000 radnih mesta za Bugare i za Rumune?
Slažem se sa kolegom da je činjenica da se mi slikamo sa 30 novih radnih mesta. Upravo to potvrđuje moju diskusiju da treba da se slikamo sa 30.000 novih radnih mesta, i pomoću investitora iz Rusije i iz Srbije. Ne da se slikamo, nego da radimo i da imamo investicije koje će zaposliti naše građane, jer smo u dosta teškoj ekonomskoj situaciji. Smatramo da će ovaj bezvizni režim biti dobra poruka, onako kako su mi to preneli srpski biznismeni koji danas rade sa Turskom i žele da rade u budućnosti. Hvala.
S obzirom na to da sam spomenut i da sam čuo jednu stvar od mog kolege – da postoje putevi, saobraćajna infrastruktura koja nema dobre namere. Turske firme ovih dana pregovaraju o tome, kompanija „Makjol“ pregovora ovih dana i potpisala je predsporazum o gradnji 72 kilometra autoputa Beograd - južni Jadran. Da turska firma „Makjol“ uđe da gradi puteve, sa lošim namerama, sa Petrom Petrovićem, Draganom Jovanovićem, Markom Markovićem, koji živi u Budvi, Bijelom Polju ili Podgorici, mislim da je to zaista problematično sa stanovišta racionalne logike. Prema tome, činjenica je da „Kolin“, turska firma, isto pregovara ovih dana o aranžmanu sa Vladom Republike Srbije, da u saradnji sa „Eksim bankom“, koja bi pratila njihov rad...
Vi dobro znate, za Koridor 11 dobili smo sredstva iz evropskih fondova, zaduženje, i budžetska sredstva oko par stotina miliona. Turska se pojavila da sa više stotina miliona finansira, kreditira Republiku Srbiju, da gradi Koridor 10. Smatram da treba da pozdravimo ovu činjenicu.
Opaska jedna, ja sam spomenuo da je država Srbija i Crna Gora imala more…
Poštovani narodni poslanici, poštovani predsedavajući, nedavno smo čuli od mladog pravnika, ali pripravnika u političkom smislu, kandidata za budućeg predsednika stranke koja se sada po celoj Srbiji bori sa cenzusom zbog te politike koju vodi, danas smo mislili da vodimo jednu raspravu o tome kuda ide Srbija posle svega onoga što se događalo i zašto smo se danas skupili ovde da malo prozborimo o jednoj tragičnoj činjenici. Mi danas govorimo o tome da je bošnjački narod nešto kalaisan.
(Uzvici u sali: koji je to član Poslovnika?) Ja sam se ujedno prijavio za kršenje Ustava, ne Poslovnika. (Žagor u sali.)
Kada bih počeo da citiram sve konvencije koje je ovde, u toj diskusiji, prekršio ovaj čovek, zaista bi ova diskusija krenula daleko. Ja tamo ne želim da idem. Govorim samo zbog jedne činjenice. Ustav ove zemlje, Deklaracija o ljudskim pravima UN, da ne citiram sve ostale međunarodne dokumente, garantuju slobodu, o kojoj nam je danas govorio jedan moj profesor, sa mog bivšeg fakulteta, da smo slobodni da izražavamo svoju volju, pa čak i da se nacionalno opredeljujemo.
Podsećam vas, po popisu stanovništva u ovoj zemlji milion stanovnika ne pripada većinskom narodu. Slobodno su se na popisu izrazili da pripadaju nekoj drugoj etničkoj zajednici ili narodu. Danas smo ovde doživeli tešku uvredu – da se u najvišem zakonodavnom telu jedne zemlje negira pripadnost jednoj zajednici.
Ovde je prekršen član Poslovnika o narušavanju dostojanstva ovog parlamenta. Želim da kažem samo još jednu stvar. Molim vas da u ovu raspravu ne unosimo budućnost. Negiranje jednog naroda je budućnost, a nemojte plašiti svojom retorikom bošnjački narod u Sandžaku i sve Bošnjake u Srbiji, jer za to nema nikakvog razloga.
Poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, u ime Bošnjačke liste pozivam sve poslanike svih poslaničkih grupa da zajedno, u što većem broju, podržimo ovu deklaraciju. Kao građanin ove zemlje smatram da treba da je podržimo u što većem broju, kako bismo u četvrtak doneli jednu novu deklaraciju, gde će nas biti što više, da osudimo i zločine koji su počinjeni nad srpskim narodom.
Istorija se ne proučava zbog prošlosti. Ona se proučava zbog budućnosti. Ova deklaracija je bitna za bošnjački narod u Sandžaku, da to bude poruka da se ovaj zločin nikada nigde nad Bošnjacima neće ponoviti. Ova deklaracija treba da bude poruka pomirenja u regionu između Bošnjaka i Srba, jer u Bosni i Hercegovini danas, gospodo, nisam hteo o brojevima da govorim, 95% stanovništva Bosne i Hercegovine čine Bošnjaci i Srbi. Bošnjaci i Srbi treba da žive i posle Srebrenice i posle tih zločina koji su počinjeni, treba da žive u Bosni i Hercegovini svi zajedno, da nastave jedan evropski put. Zato Bošnjačka lista poziva da u što većem broju podržimo ovu deklaraciju, da dođe do pomirenja između svih i da jednostavno otvorimo jednu bolju budućnost za sve naše građane. Hvala.