Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miloš Aligrudić

Miloš Aligrudić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Zamolio bih vas, gospođo predsednice, da iskoristim ovo kao pravo na repliku, ukoliko vi to tako procenite i protumačite, jer se očigledno izlaganje prethodnog govornika, gospođe Kolundžije, nedvosmisleno odnosilo na sadržaj mog izlaganja kada sam se javio da govorim u načelu o svim ovim predlozima zakona.
(Predsednik: Nemate pravo na repliku, nije bilo ničeg uvredljivog.)
Dozvolite mi samo jednu rečenicu, da objasnim, pa ćete proceniti i onda ću se povući ukoliko nisam u pravu. Naime, bilo je reči od strane gospođe Kolundžije o tome da sam ja, ne ja, bilo ko od prethodnih govornika, u čemu sam sebe prepoznao, da smo govorili o tome da su zakoni spojeni i da se ne mogu raspraviti itd. zato što ih je mnogo na dnevnom redu. To je bilo centralno mesto mog govora.
(Predsednik: Mislim da ste neosnovano sebe prepoznali.)
Dozvolite mi onda da iskoristim svoje vreme koje mi je preostalo. Ovo što smo maločas čuli, a da se nije čulo sve ono pre toga i da nije bilo aluzija na prethodna izlaganja, uglavnom je korektno. Reč je zaista o konvencijama koje su došle na dnevni red Narodne skupštine, to jest ratifikacija ovih konvencija koje nije zaključila samo ova vlada nego i neke prethodne vlade, i to ne samo jedna nego i neke mnogo ranije, kada je postojala državna zajednica SCG, pa čak i kada je postojala SRJ.
Naravno, uvek se može može postaviti pitanje zbog čega one nisu na vreme i u ovom broju bile stavljene na dnevni red. To je nešto što se može javno raspraviti, svako snosi deo odgovornosti za to. One su, međutim, danas tu. Ovo što su pojedini poslanici iz DSS govorili o pojedinim temama, to jest o pojedinim predlozima ratifikacija, to je zato što su se opredelili da govore više minuta o jednoj temi kako bi koncentrisano i na valjan način uspeli, onako kako su umeli, koliko im je znanje dopuštalo i vreme na raspolaganju, da osvetle ono što se krije iza jedne takve teme i što bi bilo interesantno da građani čuju.
Znam ja da smo brojne ratifikacije u parlamentu vršili bez ikakve rasprave, znam da je tako lakše i brže, ali mi je nepojmljivo da kada se iznese primedba koja stoji, koja se ne da oboriti, protiv koje se ne može ništa imati, a to je zahtev za sveobuhvatnom raspravom svake od tih tema jer je svaka značajna, da se onda takva primedba nipodaštava na način koji zaista vređa dostojanstvo ovog doma, ne samo po načinu na koji se govori, nego po načinu na koji se dela.
U prvom delu svog izlaganja jasno sam stavio do znanja da nije Vlada Republike Srbije – ovde ispred nas se nalaze ljudi koji su rado pristali da budu žrtve ovoga, ali vidi se da postoje pozvani koji nisu došli danas, koji pametno ne žele da budu žrtve – ovo je odgovornost isključivo vladajuće koalicije u Skupštini Srbije, ničija više. Ako ih je podgovorio neko iz izvršne vlasti, to je drugo pitanje. Ovo je ono što mi vidimo. Vidimo da nekome pada na pamet da sedam-osam društvenih oblasti koje pokrivaju ratifikacije spoji u 38 tačaka dnevnog reda! Ali, proverite arhivski, nikada, slovima i brojem, nikada, nula puta, Demokratska stranka Srbije to na taj način nije uradila.
Prema tome, ako to nismo uradili, imamo pravo da iznesemo primedbu. Mogu vam reći da nije mnogo zgodno, ali to više nije zgodno onome koji je to učinio nego meni, meni je to zabavno, da se na bilo koji način, makar i blagim aluzijama, prave primedbe na našu primedbu. Naša primedba stoji čvrsto kao granitna stena i neoboriva je, gospođo Kolundžija. A da li smo mi raspravljali sve ratifikacije do sada ili nismo, to može biti jedna vrsta polemičkog argumenta za neku televizijsku emisiju, ili može da bude zabavno jednom ili drugom biračkom telu. Ali, suštinski sam u pravu. To ne možete osporiti. Toliko o tome.
O onome što smo mogli do sada da kažemo u načelnoj raspravi, rekli smo. Prosto, nema vremena ni za šta drugo, što mi je veoma žao. Hvala.
Imajući u vidu značaj ove teme, imajući u vidu da je predloženi rebalans budžeta sa pratećim zakonima na dnevnom redu Narodne skupštine zbog ozbiljnih problema u kojima se država nalazi i zbog ozbiljnog problema Vlade Republike Srbije da sagleda ekonomske prilike i situaciju u zemlji, bez ikakve sposobnosti da predvidi buduće događaje, imajući u vidu i činjenicu, na kraju krajeva, da ste, kršeći zakon, na način koji je protivan pozitivnim propisima, predložili ovaj dnevni red i počeli da vodite ovu sednicu, na šta je maločas ukazano, kao i imajući posebno u vidu spajanje tačaka dnevnog reda sa ovako ozbiljnom sadržinom, moram da predložim Narodnoj skupštini da se pretres obavi u dvostrukom vremenu trajanja. Molim vas da to stavite na glasanje.
Molio bih da glasanje bude putem brojanja.
Ja ću vam pomoći malo u tome. Time što sam morao da se javim za repliku gospodinu Seniću, koji je izvoleo u svom kratkom i konfuznom izlaganju prozvati DSS za način na koji su glasali ili nisu glasali za jedan od predloga tačaka dnevnog reda.
Međutim, problem je u sledećem. Kada neko hoće da bude tako vickast iz redova vladajuće koalicije i da upozorava opozicionu stranku zašto je ili zašto nije za nešto glasala, a cela ujdurma jutros ovde sprovodi se upravo zbog toga što ne može da se na lak način, jednostavan način utvrdi koliko ima onih koji su raspoloženi da glasaju, koji su raspoloženi da daju kvorum za glasanje, što je normalna politička praksa svuda u svetu.
Ne postoji mogućnost da se opozicija natera na davanje kvoruma i na taj način učešće u radu, naravno, kada je reč o drugom načinu učešća u radu, mi smo tu sve vreme, nikakav problem nije, ali prosto se stvara zabuna.
Dakle, ona pauza koja je danas nastala, gospodine Seniću, i sve ono što se desilo, upravo ima veze sa načinom glasanja, upravo ima veze sa tim kako se vodi Narodna skupština i kako vladajuća koalicija pokušava da stvori atmosferu u kojoj se neće znati da li ima ili nema 126 narodnih poslanika, da stvori atmosferu u kojoj opozicija to ne može da zna, ukoliko ne želi da se identifikuje za glasanje u tom trenutku i time se zapravo pravi jedna kompletno loša atmosfera.
Onda vi nalazite za shodno, u replikama ili razmeni baražne paljbe sa drugim poslanicima, čuvši neko dobacivanje, kojeg će biti od kad je parlamentarizma u svetu i dok god ga bude, da dobacite jednoj poslaničkoj grupi zašto nije ili jeste učestvovala u glasanju za pojedinu tačku. To zaista nema nikakvog smisla.
 Pozivam se na član 27. i način na koji vi danas ili drugi predsedavajući vodite sednicu. Vi ste, kao što je to neko od prethodnika rekao, za mnogo naivnije stvari oduzimali reč ili niste dozvoljavali javljanje za reč, ni po povredi Poslovnika, ni za repliku u Narodnoj skupštini, ili čak niste dozvoljavali replike u situacijama kada su te replike ili potreba za replikom bili očigledni, pozivajući se na tzv. diskreciono pravo, koje nam Poslovnik daje, a koje ne tumačim kao diskreciono pravo već samo kao mogućnost da se proceni da li su ispunjeni uslovi iz ovog člana koji predviđa repliku.
Danas, dok se ovo radi i dok vi procenjujete da li je neko ispunio pravo na repliku ili nije, pa valjda taj koji nekome odgovara i javlja se za repliku, u svom izlaganju ima potrebu da kaže nešto o onome za koga on smatra da je njegovu repliku izazvao. Vi ste procenu učinili na početku, ne možete je činiti i na kraju.
Na koncu, nisam primetio da je u tom smislu, po vašim današnjim standardima, iko povredio Poslovnik i zloupotrebio ga na taj način. Zato smatram da vi morate da povedete više računa o načinu vođenja sednice u smislu člana 27.
Tim pre što bi najviše voleo da primenite i čvršće standarde od ovih, oštrije standarde, i da prekinete ovu baražnu paljbu, bez obzira što ste ovaj baraž vi otvorili vašim načinom vođenja sednice, nefunkcionisanjem ove sale, neprimenjivanjem ili nepriličnim primenjivanjem Poslovnika na uslove koji se ne mogu ovde ostvariti za normalan rad, pa vas molim da imate u vidu i one građane Srbije koji baš zbog današnjeg dnevnog reda strepe i očekuju da će im se nešto loše desiti zato što je privreda u kolapsu. U kolapsu je zato što ovu državu vodi jedna nesposobna Vlada.
Mislim da je red da se u ovom domu kaže istina o onome što je danas na dnevnom redu i šta nam se događa. Danima vladajuća koalicija obmanjuje javnost da će se danas na dnevnom redu Narodne skupštine naći nekakav paket mera za borbu protiv recesije, što smo od pojedinih pripadnika vladajuće koalicije i danas čuli kada su govorili o rebalansu budžeta i paketu pratećih zakona.
Prva i osnovna istina je da Vlada Republike Srbije nije danas ništa drugo nego puka administracija Borisa Tadića. Ta puka administracija Borisa Tadića pokušava, kao što sam rekao, da obmane građane time što će reći – da je budžet, da je Zakon o budžetu, bio rebalans budžeta ili budžet to je isto, kao i prateći zakoni, da oni po sebi predstavljaju reakciju države i neku vrstu mera protiv recesije u kojoj se nalazimo.
To je, dame i gospodo, ako hoćete da budete pošteni prema sebi, netačno i nemoguće. Šta predstavlja budžet? Ovo pričam više zbog građana, i taj čuveni rebalans, pošto ne znam koliko svi razumeju šta to znači? Rebalans je isto što i budžet, a budžet je zakon kojim se određuje koliko državna administracija, najšire gledano, može da potroši para koje je prethodno država namakla putem poreza i taksi od poreskih obveznika.
Država te pare troši u opštem interesu – za podmirenje osnovnih potreba državnog aparata i one javne potrošnje koja ima veze neposredno sa državom i funkcionisanjem same države i supstrata države.
To je ono što je predmet današnje diskusije. Nikakve to veze nema sa standardom građana, nikakve to veze nema sa položajem privrede, nikakve to veze nema sa osposobljavanjem privrede da stane na svoje noge i omogući povećanje zaposlenih - kao što ste lagali, pa se dešava sasvim suprotno.
Nikakve to veze nema sa povećanjem penzija, što ste lagali, pa se dešava sasvim suprotno. Nikakve to veze nema sa dodelom paketa akcija u vrednosti od hiljadu evra za javna preduzeća, jer nema nikakve veze - što ste lagali, a dešava se suprotno.
Da je samo u ovome problem ni po jada. Problem je u tome što administracija Borisa Tadića iliti Vlada Republike Srbije pokušava da obmane građane da se eto kao trudi da napravi nekakve mere koje će sprečiti uticaj svetske recesije ili svetske finansijske krize na privredne tokove u Srbiji.
Ni jedna jedina mera do dan danas nije doneta, a ono što smo mi vama predlagali, iz političke sujete je ignorisano. Ne samo iz političke sujete, ignorisano je do sada ono što je sa naše strane predloženo i zbog toga što Vlada, odnosno prikupljena administracija Borisa Tadića sa raznih strana, nije ni sposobna da sačini jedan celovit program, jer da je sposobna da sačini celovit program, onda bi Mirko Cvetković, vama svaka čast, bio ovde, i ne samo branio rebalans budžeta i prateće zakone, nego bi branio mere koje Vlada Republike Srbije preduzima protiv recesije u Srbiji.
A ne može da ih brani jer tih mera nema. Isto kao što nije bilo do prošle nedelje ni sednice Vlade, na kojoj je bila jedna jedina tačka posvećena sporazumu sa MMF i kreditom, o kojem ste govorili i mahali njime i onim silnim milijardama evra nedeljama.
Nije bilo te sednice, nije bilo tačke dnevnog reda, pa zato smo juče izašli jer nemamo šta da vas pitamo. To je vaša politika. Vi na taj način mislite da vodite državu. Da, da je država naša politička prćija. Ali, država je država ovih građana koji u njoj pokušavaju da žive, rade i nešto zarade da bi mogli pristojno da žive. O tome ni jednog trenutka niste mislili, ni sad ne mislite.
Kakve veze ima rebalans budžeta sa ovim što su suštinska pitanja? Gde su vam mere koje će osposobiti privredu da reaguje? Da li vi razmišljate o tome šta će se desiti kada se smanji javna potrošnja, što je u redu, jer stezanje kaiša je mera koju mi predlažemo, prosto zato što nema novaca, jer ako vi nemate para, vi ne možete ni da trošite, što je logično?
Šta će se desiti kada padne druga vrsta potrošnje, ne javna potrošnja, kada nemate nijednu meru koja stimuliše potrošnju građana? Kako će biti neko stimulisan da proizvodi i da bilo šta izbaci na tržište ako je sve u kolapsu? Imate li vi odgovor na ta pitanja – naravno da nemate?
Naravno, pošto vi nemate odgovor na ta pitanja, a imate odgovor samo na jedno pitanje, kako da administracija Borisa Tadića potkrpi neplanirani budžetski deficit, jer da ste u stanju da ga planirate ne biste izlazili posle 2,5 ili 3 meseca rebalansom budžeta.
Kako ćete za tri meseca ponovo da potkrpljujete rupe neplaniranog budžetskog deficita, zato što ne umete da predvidite šta će se desiti sledećeg meseca, a to ste dokazali do sada? Je l' u takvu Vladu treba da građani imaju poverenja? Da li takvoj Vladi, takvoj administraciji Borisa Tadića ljudi treba da veruju da će živeti bolje?
Ja vam ne verujem, moji prijatelji, komšije i rodbina vam ne veruju. Ne veruju vam ljudi koje možete sresti na ulici, a treba da se sete u koga mogu da imaju poverenja i ko je bio u stanju da napravi makar kompaktnu Vladu, koja može da održi minimalnu stabilnost, ako ne da proizvede nešto što se zove privredni rast.
To je dame i gospodo iz vladajuće koalicije, iz Borisove administracije, vaš ključni problem. Ali, da je vaš, ni po jada, nego je problem građana Srbije. To je ono sa čime se vi danas suočavate i sa čime se građani Srbije suočavaju. Vrlo ćete teško iz toga izaći ukoliko nešto ne preduzmete – do sada ste preduzeli ništa. To je ono što je vaš rezultat rada. Tako izgleda vaš posao, tako izgleda i današnja sednica. Samo još jednu rečenicu bih rekao.
Paketi zakona koje ste predložili uz rebalans budžeta, koji nije ništa drugo nego priznanje da ste pogrešno napravili budžet pre četiri meseca. To je vrlo prosto – radite rebalans, ništa nije valjalo, a sada će kao da valja.
Sada ovi paketi zakona rade samo dve stvari. Prva stvar koju ovaj paket zakona uradi, to je da spreči dodatnu javnu potrošnju, pa se tamo uskraćuje mogućnost potrošnje pojedinim segmentima, što kažem da nije mnogo strašna stvar.
S druge strane, drugi paket zakona u susret tome pokušava da skine sa grbače građana još sredstava, još novca – da bi ste pokrili neplanirani budžetski deficit.
Građani Srbije moraju da znaju šta vi danas ovde radite, a ne da slušaju priče o tome kako vi danas Narodnoj skupštini Republike Srbije predlažete neki paket mera za izlazak iz krize i protiv recesije – to prosto nije tačno i bilo bi pošteno da to kažete.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih da vam postavim nekoliko pitanja, vama kao predsednici Narodne skupštine.
Interesuje me – kako je moguće da s tolikom lakoćom mesecima, a naročito poslednjih nedelja, trpite zulum koji izvršna vlast, na čelu s Borisom Tadićem, a preko marionetizovane Vlade Republike Srbije i njegovog kabineta, radi Narodnoj skupštini? Mogli ste da vidite poslednjih dana i predloge nekih zakona, propisa, kojima se, od strane izvršne vlasti, pokušava da nametne određeno ponašanje određenim institucijama koje proističu direktno iz Narodne skupštine i nemaju nikakve veze s Vladom Republike Srbije. To je u paketu ovih propisa.
Interesuje me, kako je moguće da vršite tu funkciju koju vršite a da se nijednog trenutka ne oglasite, kao prva među jednakima ovde, kada je reč o poniženju Narodne skupštine? Kako je moguće da niste reagovali svih ovih nedelja kada je vođena hajka u pojedinim medijima protiv Narodne skupštine u celini, bez obzira na ono što Narodnu skupštinu opterećuje kada je reč o unutrašnjim odnosima, tim pre što je ponašanje jedne grupe poslanika, za koje vladajuća većina smatra da nije korektno, direktno u vezi s ponašanjem vladajuće većine i poimanjem atmosfere u Narodnoj skupštini, koju kreira vladajuća većina u svojim glavama i prenosi na rad Narodne skupštine?
Drugo pitanje. Da li vam pada na pamet, kao predsedniku Odbora za ustavna pitanja, da sazovete taj odbor? Znate da smo vam više puta postavljali pitanja – da li ste svesni da je 31. 12. 2008. godine istekao rok za usaglašavanje svih propisa s Ustavom Republike Srbije, u skladu s Ustavnim zakonom? Šta vam pada na pamet da s tim u vezi uradite? Da li mislite da sazovete Odbor za ustavna pitanja i da taj odbor za ustavna pitanja nešto tim povodom zaključi i da preporuči dvotrećinskoj većini Narodne skupštine da promeni Ustavni zakon u tom delu i produži rok? Šta mislite da uradite?
Kada će se doneti zakon o Narodnoj skupštini? Znate da postoji Predlog tog zakona. Ako jedan deo poslanika nije zadovoljan onim što piše u tom zakonu, postoji način da se on promeni amandmanima. Taj zakon može i treba da bude u proceduri.
Šta ste uradili u odnosu na moje pitanje koje sam prošli put postavio, kada sam rekao da se predlozi opozicije, pre svega DSS-a, i to brojni zakoni koje smo podneli proteklih meseci, ne nalaze kao zakoni na spisku u proceduri ili na Internet veb stranici Narodne skupštine? Još uvek nije promenjeno, do jutros. Možete otići, uključiti kompjuter i pogledati kako izgleda veb prezentacija Narodne skupštine. Na šta to liči? Da li uopšte znate koliko zakona treba uskladiti s Ustavom Republike Srbije? Da li možete odmah da nam odgovorite koji je to broj?
Šta ćete, na kraju krajeva, da radite s nezavisnim institucijama? Ne govorim o tome kolike plate kome treba da budu. Kada je kriza, svi treba da stegnemo kaiš, uključujući i sve druge institucije. Da li mislite da bi trebalo da, ispred ove narodne skupštine, učinite nešto na odbrani nezavisnih institucija koje je ova skupština birala, kao što je, recimo, NBS, guverner i ostali, od nasrtaja izvršne vlasti na njih, na način kako se to sada radi? Jer, šta se time dokazuje? Da je predsednik države bog i batina, a da Parlament ništa ne vredi? Hvala.
Znate kako, ovo drugo što ste rekli je krajnje paušalni odgovor na ono što sam vas pitao, što znači da niste odgovorili ništa, pogotovu o odnosu ove narodne skupštine i institucija ove države. Ono što gledam ovih dana je apsolutno poništenje vrednosti ovog doma na taj način. Ako ovaj dom bira guvernera NBS-a, ako ovaj dom bira druge nezavisne institucije i ima odnos prema tim institucijama, onda ovaj dom treba da uređuje način ponašanja tih institucija u situacijama krize, a ne da slušaju instrukcije iz jednog centra, pre svega, kabineta Borisa Tadića. Na to mi niste odgovorili.
Da se ne osvrćem na druge stvari, samo kratko, da ne bih oduzimao dalje vreme, vaš poslednji odgovor, koji ste dali kada je reč o veb prezentaciji Narodne skupštine i prikazu akata u proceduri, jeste direktno kršenje osnovnih principa parlamentarizma. Način na koji se ponaša generalni sekretar Narodne skupštine i vi koja mu u tome, očigledno, asistirate, ili neko ko vam daje naloge da se tako ponašate, direktno narušava vrednost ovog doma i ono što bi se zvalo – jednakost prava narodnih poslanika.
Po Ustavu ove države, imamo pravo da predlažemo zakone. Imamo pravo, kao i svi drugi narodni poslanici, kao i Vlada Republike Srbije, da ti zakoni budu preneti na veb stranice. Ne možete nama naturati obavezu da vama, na osnovu vaših dopisa, gospodine generalni sekretaru, dostavljamo u elektronskom obliku naše predloge zakona koji ne postoje u elektronskom obliku. Pitanje sam vam postavio pre tri nedelje, a vi nama jutros šaljete taj dopis.
Na kraju krajeva, ti zakoni su zavedeni. Imate službe, izvolite, prekucajte ih, stavite ih u elektronsku formu i okačite na veb prezentaciju. To ste dužni da uradite. Nismo mi dužni da to uradimo, jer to nigde ne piše. Toliko o vašem odgovoru, koliko je pametan i korektan.
Hvala. Hteo bih da vam postavim neko pitanje koje je vezano za odnos vlasti i opozicije, a pre svega se tiče onoga što vi i vladajuća većina radite u Parlamentu, mislim da biste vi mogli da mi odgovorite na konkretno pitanje, a onda bih postavio i pitanje Mirku Cvetkoviću, odnosno Vladi Republike Srbije.

Prvo, ovo je samo kratak uvod, uspeli ste za ovih sedam-osam meseci da do te mere upropastite atmosferu u Parlamentu da čak ni prelazak u ovu veliku i prelepu salu neće izvaditi tu stvar. To možda, naoko, gledaocima koji ovo posmatraju preko televizije deluje kao neka vrsta privremenog smirenja atmosfere, ali to smirenje atmosfere ste postigli na taj način što ste izbacili celu poslaničku grupu iz Parlamenta, koja ima blizu 60 narodnih poslanika, formalno. To je rađeno tako što je do konflikta, opet formalno, došlo zbog pitanja sedenja u ovoj istoj sali, jer ste izvolili ignorisati tu istu poslaničku grupu u pogledu toga da li se oni slažu ili ne slažu s tim kako taj raspored sedenja treba da izgleda. To je ono što je objektivna činjenica. Sve iza toga je pitanje političke interpretacije.

Nisam se, naravno, javio da pitam bilo šta u vezi sa SRS-om, jer to nije predmet mog neposrednog interesovanja. Ono što je predmet mog interesovanja i interesovanja građana jeste kako se vi ponašate prema opoziciji i kako se vlast ponaša prema toj istoj opoziciji. Jer, kada postoji nered na političkoj sceni Srbije, jedna nezrela i naopaka atmosfera, onda prvo opozicija strada, a zatim ćete stradati i vi, gospodo iz vladajuće koalicije, jer ovo što se trenutno dešava u Srbiji je najobičnija diktatura izvršne vlasti, pre svega, diktirana od strane kabineta predsednika države Borisa Tadića, da bi se preko jedne nemušte i nesposobne vlade reflektovala na Parlament.

Sve ono što čitate u medijima i vidite ovih dana ima debelo veze s ovim o čemu govorim. Naravno da su svi napadi na Parlament instruirani iz jednog centra. Taj centar je kabinet predsednika države Borisa Tadića.

Pitanje za vas, koje treba da bude ulje na vatru u odnosu na sve ovo i da objasni koliko sam u pravu u svemu što govorim, a ne znam kakav ćete mi odgovor dati, jeste sledeće.

Vama je poznato da su opozicioni poslanici, ovde, pre svega, govorim o DSS-u, podneli niz predloga zakona ovom parlamentu. Neki od tih predloga zakona su bili podneti tako da smo tražili da budu po hitnom postupku. U danima kada se odlučivalo o tome da li će ti predlozi zakona doći na dnevni red Narodne skupštine po hitnom postupku, vladajuća većina ih je skinula sa hitnog postupka, ali su oni, gospođo Slavice Đukić–Dejanović, ostali u proceduri.

Kada se otvori i pogleda sajt Narodne skupštine Republike Srbije, vebsajt, pogledaju se zakoni u proceduri, vide se samo predlozi zakona Vlade Republike Srbije i jedan predlog zakona koji je podneo narodni poslanik Vladan Batić. Nijedan drugi predlog u proceduri ne postoji.

Kako ćete vi to da objasnite? Dajte bilo kakvo formalno objašnjenje. Juče sam čuo od Gordane Čomić, pred neku emisiju u kojoj sam učestvovao zajedno s njom, onako van kamera, da je neko ishakerisao sajt Narodne skupštine.

Reći ću vam ko je ishekerisao sajt Narodne skupštine. To je uradila ekipa Borisa Tadića. To je uradio neko u kancelarijama koje organizuje Boris Tadić i DS, da bi unizili ono malo dostojanstva što ga Narodna skupština ima. To je vaš odnos prema opozicionim strankama. Kako ćete graditi atmosferu, a ta ista Vlada, instruirana od Borisa Tadića, dostavlja nam izveštaje o tome šta je urađeno u prevazilaženju finansijske i ekonomske krize, koja je sramota za ovu državu? Jedna i po kucana strana teksta, u kojima se navode nekakvi zakoni i nekakvi pravilnici koje je Vlada usvojila, bez ijednog jedinog teksta obrazloženja.

Šta će Vlada da radi s užasnom slikom spoljnotrgovinskog bilansa, s 41.000 nezaposlenih u protekla četiri meseca? Šta će Vlada da uradi s enormnim negativnim ekonomskim pokazateljima…

(Predsednik: Vreme.)

… to je pitanje za njih.
 Gospodine predsedniče Vlade, mi se danas po drugi put vidimo po ovakvim tematskim pitanjima gde Vlada daje odgovore u roku od 180 minuta. Prošli put smo se pokajali što smo došli na tu sednicu, jer ona je bila organizovana na taj način, gospodine predsedniče Vlade, iako je bila zakazana od strane predstavnika vladajuće koalicije, onih koji vas podržavaju u parlamentu, da se dezavuiše pravo poslanika opozicije da vam postave ozbiljna i provokativna pitanja. Umesto toga, vi ste bili, za ono vreme koliko je to trajalo, servisirani pitanjima od strane onih koji vas podržavaju ne biste li napravili sopstvenu promociju i jednu produženu konferenciju za novinare tog dana.
Nažalost, ni današnji dan neće proteći bolje. On, zapravo, i dosadašnji tok ovoga što ste do sada radili, pokazuje upravo taj manir, od načina na koji se odgovara na pitanja, redosleda kojim se javljaju ministri servisirani prethodno određenim pitanjima, za koja ste se verovatno već unapred dogovorili i to, otprilike, onako kako ide današnja sednica.
Što je najgore, a na to sam bio i pisanim putem, gospodine predsedniče Vlade, upozorio i predsednicu parlamenta, dve teme koje su danas na dnevnom redu - pitanje Haškog tribunala i posledice saradnje i načina na koji se odvija i položaja AP Vojvodine i pitanje statuta - su dve teme koje su danas spojene u jednu sednicu, iako su predložene od strane dve poslaničke grupe, različite po veličini, i iako su u pitanju dve teme koje su potpuno različite po svom sadržaju i značaju.
Jednostavno, na taj način se dezavuiše ideja ove tematske sednice. Unatoč svemu, mi smo hteli da učestvujemo u svemu ovome i da postavljamo određena pitanja, verujući da se neće teme spojiti u 180 minuta vaših odgovora, jer bi, ako bi se ovako radilo ubuduće, moglo da se desi da i sedam ili osam poslaničkih grupa postavi svoju temu, pa da se sve spoje u 180 minuta vaših odgovora.
A ako odgovori budu išli tako kako ste vi krenuli to da radite, jednim pukim samoreklamerstvom, tako što će se pojedini ministri javljati, čak i oni koji bi trebalo da se pokriju ušima zbog dejstvovanja njihovih državnih sekretara prošle nedelje, kada su ubeđivali pravosuđe da ne treba da postupa u radnim sporovima koje su pokrenuli oni koji su oštećeni i koji traže novac koji im poslodavci duguju da bi mogli da prežive, postupajući po principu da se otme siromašnima i da bogatima. To je cela vaša logika.
Zato mi ne možemo da učestvujemo u ovim poslaničkim pitanjima. Ne vidimo na koji način bismo mi s vama komunicirali, a da vam ne damo priliku da ovde pravite produženu konferenciju za novinare i dezavuišete sve nas.
Molim vas, predsedavajuća, nema potrebe da dajete reč onima koji su se prijavili od strane poslaničke grupe DSS, a vi izvolite, razgovarajte sami sa sobom.
Imam nekoliko pitanja. Prvo je za vas, kada ćete inicirati sazivanje Administrativnog odbora, konačno, sa temom tumačenje novonastalih odredaba Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, jer smo sinoć, koliko sinoć, prisustvovali neviđenom skandalu kada su vaša dva potpredsednika i predsedavajuća protumačili odredbe iz člana 143, o raspravi u pojedinostima na sledeći način – kada je 10 sati pravo da podnosilac amandmana za dva minuta obrazloži svoj amandman je isteklo, što je jedan osnov za raspravu u pojedinostima, onda su oni zaključili raspravu, prestali da čitaju amandmane koji se do tada nisu raspravili, bez obzira što svim poslaničkim grupama nije isteklo vreme koje su mogli da iskoriste u raspravi u pojedinostima. Pala je klapna, dalje se nije moglo raspravljati.

Reklamirali smo povredu Poslovnika i rečeno nam je da povrede nema, o čemu će Skupština odlučivati u danu za glasanje. To, međutim, nije osnov mog izlaska, nego vam postavljam pitanje – da li vam pada na pamet da sednemo na Administrativnom odboru i da raspravimo neke stvari oko tumačenja ovih odredaba Poslovnika?

Druga stvar, pitanje za Mirka Cvetkovića, kako je moguće da Vlada republike Srbije tj. dva državna sekretara prošle nedelje izazovu neviđeni skandal i to bez ikakvih posledica po njihov položaj ili po položaj ministara koji su iza njih?! Kako je moguće da Vladi Republike Srbije padne na pamet da određuje sudovima da prestanu, da zastanu sa postupcima o radnim sporovima, koje su pokrenuli građani, koji smatraju da su oštećeni i imaju pravo na određene naknade od strane svojih poslodavaca, u slučajevima privatizovanih preduzeća i preduzeća u privatizaciji?!

Da li ste slepi kod očiju? Da li vidite da ispred Predsedništva Srbije ljudi bivakuju tamo? Radnici Robnih kuća "Beograd"? Uzmite samo njih za primer. Šta ste tim ljudima poručili? Da ne mogu da se spore pred sudom za svoja prava, da ne mogu radnici koji su dobili pravosnažne sudske presude da naplate svoja potraživanja. Da li se vi tako borite protiv svetske ekonomske krize? Da li na taj način pokušavate Srbiju da spasete, tako što ćete udarati po džepovima onih građana koji su najsiromašniji?

To ste, gospodine Cvetkoviću, vas nema ovde, ali ćete svakako na ovo pitanje morati da date odgovor, odlučili da danas oporezujete plate i penzije. Odlučili ste da na taj način realizujete dogovor sa MMF o kreditu, koji treba da pokrije deficit u budžetu, koji je nastao vašom bandoglavom jednostranom primenom SSP. Sada se vidi koliko smo bili u pravu, da ta jednostrana primena SSP nije bila u interesu građana Srbije, nego na direktnu štetu građana Srbije i to po njihov džep. Sada će ti siromašni ljudi da plate za to, a vaša isprazna priča o tome da će bogati snositi teret krize jeste priča za malu decu. Sve ono što izvodite svodi se na parolu ''Super Hika'' iz Alan Forda – otmimo siromašnima da damo bogatima! To je ono što vi radite i tako ćete upropastiti ovaj narod i upropastićete državu, jer nikakav koncept nemate.

Treće pitanje – da li vam pada na pamet, iako smo vam to već sto puta u pisanom obliku i usmeno tražili, da se održi sednica Narodne skupštine da biste građane i one koji predstavljaju ovde konačno obavestili imate li ili nemate celovit paket mera za izlazak iz ekonomske krize? Očigledno ga nemate. Jedina mera koju vi preduzimate je pljačkanje stanovništva!

Poslednje pitanje, vrlo kratko, za gospodina Jeremića i za premijera Cvetkovića, s obzirom na to da naše zvaničnike kosovske nelegalne vlasti sprečavaju u prelasku granice, šta misle da preduzmu? Do sada ništa nismo videli. Možda da im ja dam jedan predlog, da ponesu Sporazum od šest tačaka i da pokažu policajcima kosovske policije, možda će ih tada pustiti.
Javljam se u svojstvu šefa poslaničke grupe. Kod ovakvih amandmana ne može da se razgovara, a da se ne progovori nešto o načinu na koji je Vlada obrazložila odbijanje ovakvih amandmana. Kako su amandmani kratki, što je prirodno, jer menjaju pojedine delove teksta, što ne zahteva veliku intervenciju, tako imate kratka i glupa obrazloženja Vlade.
Jedan dobar deo ovih obrazloženja kod ovih amandmana, naročito na član 4. i 5, kaže u jednoj rečenici zašto se odbija, da je ponuđeni tekst sasvim nepotreban, a da je predloženi tekst zakona u skladu sa pravilima nomotehnike.
Za one koji ne znaju, nomotehnika je nauka koja proučava način pisanja propisa, samu tehniku izrade pravnog akta. Verovatno je predlagač zakona hteo da nas fascinira takvim izrazima u obrazloženju odgovora na amandmane, što je smatram, kada je reč o pravilima našeg ophođenja i upotrebi srpskog jezika, izlišno i krajnje nepotrebno.
Što se tiče drugih obrazloženja, a govorim sve vreme i o obrazloženju ovog člana zakona, recimo, imate fenomenalnih obrazloženja za član 20. ovog zakona ili za član 13, gde je bilo traženo da se izbriše "rodni identitet" kao reč iz teksta Predloga zakona, prosto zbog toga, podsetiću vas, što je Vlada sama brisala "rodni identitet" u članu 20.
U prethodnom Predlogu zakona, pre nego što je povučen iz procedure, pisalo je "rodni identitet", a onda se to izbrisalo, a zatim je u članu 13. ostalo i objašnjava se šta su teški oblici diskriminacije, pored onog čuvenog aparthejda, genocida i ostalih stvari, ostao je i "rodni identitet".
Problem je što rodni identitet nije pojam koji je objašnjen u našem zakonodavstvu. Mi ne znamo šta to znači.
Znate, i ljudski rod je rod. Šta ako, recimo, hoću da budem krava i ako to kažem da sam, ili kakva druga životinja, ili možda neka biljka ili drvo, da li to znači da ovaj zakon mene štiti od prava da se nazovem kako god želim da budem?
O kakvom rodnom identitetu govorite? Znači, nije u pitanju polni identitet, u pitanju je rodni identitet. Znači, vi niste definisali taj pojam. Prepisivati se može iz raznih konvencija, zakonodavstava drugih zemalja, ali se mora voditi računa o duhu srpskog jezika, o duhu srpskog pravnog jezika. To ne znači ništa. Mi tražimo brisanje, a vi u obrazloženju odbijanja tog amandmana kažete sledeće: "Amandman se ne prihvata. Amandman je protivan svrsi zakona i u suprotnosti je sa pozitivnim zakonodavstvom Republike Srbije".
S kakvim pozitivnim zakonodavstvom Republike Srbije je ovaj amandman je u suprotnosti, gospodine Čipliću? Šta vi pričate? Kako je brisanje termina "rodni identitet" u suprotnosti sa pozitivnim pravom Republike Srbije? Kako je brisanje termina "rodni identitet", koji niste objasnili u ovom zakonu, protivan svrsi zakona? Gde vi u ovom zakonu branite na posebnom mestu, ističući posebne slučajeve diskriminacije, pitanje rodnog identiteta i kako? Nigde.
Znači, vi ovim nipodaštavate narodne poslanike, one koji su podneli amandmane. Prosto se postavlja pitanje: kako je moguće da imate takav odnos? Ako ste imali šta više da kažete o ovome, bilo je lepo da ste to i napisali, a to niste učinili. Da ste to napisali, možda bi i mogli da polemišemo oko toga.
Ista stvar važi za član 20, gde smo mi bili predložili da se promeni čitava stvar, da se i pitanje promene pola ubaci kao osnov diskriminacije, a da se, zatim, pojedine kategorije građana, koje nisu zaštićene, po nama, odredbama člana 3. stava 3, koja je opšta norma o tome da niko ne može koristiti pravo iz ovog zakona, a da oštećuje tuđa prava garantovana Ustavom i zakonom. Vi ste to odbacili i rekli ste da je taj naš predlog suprotan svrsi zakona.
Dakle, to je način na koji ste se vi odnosili prema našim amandmanima. Nije vam palo na pamet u onom danu pauze da izađete na nadležni odbor i da kao Vlada inicirate podnošenje amandmana da se uključi zaštita dece i maloletnika zaraženih HIV infekcijom. O tome smo ovde govorili. To nisam samo ja govorio, govorili su i ljudi iz drugih poslaničkih grupa. To vam nije palo na pamet, ali zato vam je palo na pamet da prihvatite drugi amandman koji eksplicitno stimuliše onu populaciju koja se štiti ovim zakonom o zabrani diskriminacije posebno, koja je izazvala najviše polemike u javnosti, a reč je o onim ljudima koji imaju posebnu seksualnu orijentaciju ili opredeljenje, jer vi, po pravilima nomotehnike, ne umete da se opredelite između toga da li je reč o orijentaciji ili opredeljenju. Eto vam vaša pravila nomotehnike.
Načinom na koji pišete član zakona, zapravo, vi poručujete društvu sledeće: da je nešto što je, ponavljam, devijantno, a ako je devijantno ne znači da te ljude koji imaju tu devijaciju treba diskriminisati, vrlo vodim računa o tome šta pričam i u tom smislu se s vama slažem, vi hoćete to da proglasite, na nečiji zahtev, normalnom pojavom, ravnopravnom pojavom.
Ravnopravni su muškarac i žena u svojim odnosima i s time se slažemo, ali ovde ne može biti esencijalne neravnopravnosti, samo ne sme biti povređivanja ljudskih prava. To je ono što je suština.
To šte ste vi ovde pisali u ovom zakonu i bavili se prepisivanjem, to ste uradili na jako loš način. Ponavljam, imali ste dva načina da ovo pitanje rešite: normiranjem zabrane diskriminacije u različitim sektorima i oblastima života, kao što je to do sada učinjeno kada je reč o seksualnom opredeljenju u četiri zakona ove države, koji su doneti za vreme vlade Vojislava Koštunice.
To samo znači da mi protiv toga nemamo ništa, a to znači nešto drugo – da je ovo što ste vi ovde napisali vanredna glupost, jer da nije, ne bi izazvalo sve ove reakcije koje je izazvalo u javnosti. Prosto se čovek pita šta vama uopšte pada na pamet, ako vam išta pada?
I kod ovog amandmana se pokazuje koliko Vlada ne vodi računa o tome kakvi se amandmani podnose i kako se obrazlaže razlog odbijanja amandmana.
Amandman Petra Jojića, ne ulazeći u to da li ga podržavam ili ne, glasi ovako:U članu 5, koji govori o oblicima diskriminacije, a tamo se navodi da je jedan od oblika diskriminacije govor mržnje, pa se to kasnije u članu 11. javlja kao taj poseban osnov, on traži da se u članu 5. reči "govor mržnje" brišu, uz obrazloženje koje je priložio.
Vlada obrazlaže odbijanje ovog amandmana na sledeći način, molim vas, čujte ove dve rečenice. Prva rečenica glasi ovako: "Amandman se ne prihvata".
U redu, to je stav Vlade. Obrazloženje glasi ovako: "Amandman nije u skladu sa svrhom zakona", što je inače često obrazloženje. Nema amandmana ispod koga nije napisano da nije u skladu sa svrhom zakona. Tako svako može da obrazloži odbijanje amandmana. Uvek kažete da nije u skladu sa intencijom odnosno sa svrhom zakonodavca, onoga ko je predlagao zakon i tako odbijete amandman.
Kaže: "Nepotrebno ograničava zaštitu diskriminacije, vezujući je samo za institucije Republike Srbije". Mogu da razumem da nije u skladu sa svrhom zakona, mogu da razumem da se time ograničava zabrana diskriminacije, jer se verovatno jedan osnov te zabrane izbacuje iz zakona.
Verovatno to nije tako jednostavno, jer da ste malo bolje razmotrili, videli biste o čemu se radi, ali kakve to veze ima? Ko je ovde vezivao diskriminaciju samo za institucije Republike Srbije u konkretnom amandmanu?
Dakle, tako ste obrazlagali i sve druge amandmane, pa ste tako, recimo, u amandmanu na član 20, koji sam podneo, gde smo mi rekli da je zabranjeno uskraćivanje prava ili prikriveno priznavanje pogodnosti u odnosu na pol ili zbog promene pola. To je naš amandman.
"Zabranjeno je fizičko i drugo nasilje, eksploatacija izražavanja mržnje, omalovažavanje, ucenjivanje i uznemiravanje obzirom na pol ili zbog promene pola", to vi niste naveli u vašem predlogu zakona, "i javno zagovaranje ili podržavanje ovakvih postupaka".
Pa smo onda naveli da se posle stava 2. doda novi stav koji glasi: "Zabranjeno je svako postupanje, profesionalnom, ekonomskom ili političkom životu, u skladu sa predrasudama, običajima i drugim društvenim obrascima ponašanja koji su zasnovani na ideji podređenosti i nadređenosti polova, odnosno stereotipnih uloga polova". Podržavajući ideju o podršci ravnopravnosti polova u društvu, a navođenjem oblasti u kojima eksplicitno to mora biti zabranjeno.
Šta ćete sa privatnim životom? Ne možete ovim zakonom regulisati privatni život, jer ako vi želite zakonom da sprečite napad na jednu populaciju, tvrdeći u ovom zakonu da se ponaša normalno, a reč je o devijantnom ponašanju, kada je reč, recimo, o ljudima koji imaju seksualno opredeljenje sklono homoseksualnosti, onda ne možete maltretirati druge koji predstavljaju očiglednu većinu, tražeći da se oni upodobe tzv. pseudonormalnom ponašanju manjine koja treba da diktira njima uslove ponašanja, razmišljanja ili eventualnog govora. Onda kažete da je to regulisano nekim drugim zakonima, da je to regulisano ili stipulisano odredbom člana 3. Nije tačno.
Onda smo predložili da se ne smatra diskriminacijom izražavanje mišljenja o karakteru tradicionalnih običaja, društvenih obrazaca sadržanih u tradicionalnim kulturnim modelima, kao i postupanje crkava i verskih zajednica itd, da bi nešto rekli o pravu na slobodno mišljenje. Dao sam vam primer da ako neko izađe na televiziju, u bilo kom svojstvu, i kaže da je njegovo mišljenje, što ne mora biti tačno, da je žena nastala tako što je Bog stvorio od Adamovog rebra. Taj stereotip, neko veruje u njega, podstiče ideju neravnopravnosti polova. Tako vi to tumačite. To znači da bi takva osoba potpala pod udar ovog zakona i morala da plati kaznu. To nije fer, to nije normalno.
Ovo što smo mi napisali i rekli vam kako treba da se napiše jedna pametna norma zakona, vi ste to odbili, a u obrazloženju ste rekli:"Amandman se ne prihvata, jer je suprotan svrsi zakona". Gde je ovde udarena svrha zakona?
U sledećem amandmanu na član 21, gde smo govorili o seksualnoj slobodi koja govori o pravu na seksualno opredeljenje, što je srpska reč, a ne "orijentacija", toliko o vašem načinu pisanja propisa, vi ste onda rekli da se ne prihvata, jer je amandman protivan "suštini zakona". U našem pravnom sistemu postoji zabrana diskriminacije po osnovu seksualnog opredeljenja. Ona je poznata i postoji u nizu zakona koji su ranije doneti u ovoj državi. Nije taj momenat sporan.
Sporno je to što pišete zakon na takav način da prosto pozivate građane i one koji osećaju da su diskriminisani zbog neke svoje seksualne orijentacije, da ne samo mogu da dobiju zaštitu zbog diskriminacije, što nije sporno, nego da mogu da promovišu ideju kojom se oni rukovode u životu kao dominantnu ili kao ravnopravnu ideju sa svim drugim idejama ponašanja. Ako je to tačno, onda znači da i oni drugi koji mogu da izraze svoju seksualnu orijentaciju, recimo, ljudi koji se ponašaju tako, koje mi možemo medicinski ili psihološki da označimo kao pedofile, znači da bi i oni, po vama, takođe morali da uživaju zaštitu po ovom zakonu. Jedino što njih ograničava, ograničavaju ih neke druge norme koje kažu da se maloletnici ne smeju dirati. Ustav to zabranjuje i zabranjuju neki drugi zakoni.
Znate šta, kako ste vi napisali ovaj zakon, to ne valja ništa. Mi vam dajemo dobre amandmane, napišemo vam nešto što je u skladu sa intencijom zakona, što treba da posluži do kraja svrsi ovog zakona, koji, već kad smo ga opredelili da ga donesemo kao krovni zakon, treba da bude pedantno i lepo napisan, a vi onda napišete svašta, izazovete buru gneva, lavine amandmana s kojima ne možete da se snađete, pa onda pišete gluposti za obrazloženja za amandmane koje odbijate, pri čemu nije bilo potrebno ni odbiti ih.
Dakle, to što ste vi ovde uradili nema nikakve veze i zato ste i došli u situaciju da čoveku koji kaže, ima on pravo da napiše šta hoće u amandmanu, da se izbaci govor mržnje kao osnov, to ne bih izbacio, ali vi onda njemu u obrazloženju amandmana kažete, ne samo da je suprotan svrsi, nego kažete "ograničava zaštitu samo u odnosu prema javnim institucijama Republike Srbije". Gde to piše? Gde ste vi to pročitali?
Sve vreme vam govorim o tome da ne možete komunicirati sa nama kao da ne postojimo. Morate nas uvažavati. Ako nije dobar amandman, napišite zbog čega nije dobar, a ne da na ovaj način, pokušavajući da govorite o diskriminaciji, izigravate ili pravite jednu lažnu scenu u Srbiji.
Ovde se, bože moj, trudite da sprečite diskriminaciju, a državni sekretari vaših ministarstava, u ime svojih sekretara pišu sudovima da ne sprovode svoje postupke u zaštiti građana u radnim sporovima. Kako vas nije sramota? Gde ćemo tu da štitimo građane od diskriminacije?
 Mislim da je vaš prethodnik, predsedavajući, povredio član 143. Poslovnika. Reč je o načinu na koji se sprovodi rasprava u pojedinostima.
Naime, on je praktično zaključio raspravu u pojedinostima, smatrajući da je isteklo onih 10 časova za obrazlaganje amandmana od strane podnosilaca amandmana. Međutim, rasprava u pojedinostima nije okončana dok se ne pročitaju svi amandmani koji su na dnevnom redu i ne da prilika narodnim poslanicima da reaguju u skladu sa vremenom koje im je preostalo u skladu sa članom 143. Poslovnika.
Ako nije preostalo vreme DSS ili SRS, preostalo je vreme drugim političkim strankama. To što vi pretpostavljate da se niko iz vladajuće koalicije, kojima je vreme preostalo, neće javiti da raspravlja o amandmanu, ne znači da te amandmane ne treba vaš prethodnik, gospodin Nikola Novaković, da pročita. On ih mora pročitati i pitati da li se neko javlja za reč. Ukoliko se ne javlja prelazi na sledeći.
Tu proceduru, kao i kod glasanja kad se glasa o povredi Poslovnika, znam da je dosadno, znam da je verovatno i naporno u ovo vreme, ali to prosto mora da se učini. Verovatno ćete vi to učiniti.
Inače, ministar je mogao da se javi kad god želi da odgovori na amandmane, mogao je i sada, kao što je to učinio i kao što je prozvan da to učini, mogao je da to učini bilo kada tokom rasprave. Tako da u tom delu ne postoji nikakva povreda.
Znači, ministar je mogao, kao što je sad uradio, da to uradi bilo kada tokom rasprave, ali gospodin Nikola Novaković, predsedavajući, mogao je da kaže samo jednu stvar, da je okončana prilika da se dalje u smislu stava 4. člana 143. javljaju poslanici koji su podneli amandmane da ih obrazlažu, ali svaki narodni poslanik ima pravo, u skladu sa vremenom koje je grupi preostalo, da reaguje na amandmane i vi im to pravo omogućiti. Nadam se da ćete to i učiniti. Hvala.
Imam dva pitanja, jedno je za Vladu, tj. premijera Cvetkovića, a drugo je za vas, predsednice Narodne skupštine.
Prvo pitanje za Vladu je sledeće. U toku su razgovori sa MMF koji imaju za cilj sklapanje novog aranžmana radi obezbeđenja sredstava za jačanje deviznih rezervi i kako bi se sprovela dopuna seta antikriznih, antirecesionih mera. Mi sistem celovitih mera do sada nismo videli, Narodna skupština ga nije videla.
Zvaničnici Vlade tvrdoglavo brane svoje projekcije, koje su promenljive iz meseca u mesec i nekonzistentne su. Tako npr. rast društvenog bruto proizvoda se procenjivao na različite načine u poslednjih nekoliko meseci.
U revidiranom memorandumu za budžet i ekonomsko fiskalnu politiku za 2008. godinu projektovan je na 6,5%, da bi zatim u memorandumu Vlade za 2009. godinu bio projektovan na 3,5%. Pazite, to je od oktobra do decembra.
Zatim, u januara i februaru 2009. godine, to je, znači, samo mesec dana kasnije, Vladini zvaničnici najavljuju revidiranje društvenog bruto proizvoda na 1,5%. Ugledni stručnjaci, ekonomisti tvrde da on ne može biti više od 0,5% za ovu godinu, a čak postoje i oni, u čiji kredibilitet ne treba sumnjati, koji smatraju da on može biti i minus jedan.
Pošto se ovde daju informacije vezane za osnovne makroekonomske agregate na jedan krajnje nekompetentan način i ti podaci se ne mogu smatrati kredibilnim, smatramo da je neophodno da Vlada Republike Srbije inicira održavanje sednice Narodne skupštine na kojoj bi se raspravljalo o dve stvari, kao što smo i do sada molili više puta.
Prva stvar je da vidimo na osnovu koje platforme Vlada Republike Srbije razgovara sa MMF, kako izgleda ta platforma Vlade Republike Srbije za razgovor sa MMF, jer ako postoji jedno telo u ovoj zemlji, to je telo koje je biralo Vladu Republike Srbije, da Vlada Republike Srbije to telo izvesti o toj platformi. Molim vas da to prenesete gospodinu Cvetkoviću.
Pod dva, da li jednom može Vlada da nas udostoji informacije kroz izveštaj o kojem bi glasala ova Narodna skupština, o celovitom paketu mera? Očigledno je da ne može, jer na osnovu ovoga što sam do sada izrekao, ovo su gole činjenice, Vlada nema efikasan i celovit paket mera, pa ne može ni da podnese izveštaj Narodnoj skupštini, i to je verovatno razlog zbog čega to ne rade.
Voleo bih da demantuju, a to ću uraditi na vrlo prost način, tako što bi Narodna skupština, tj. vi, predsednice parlamenta, dobili od Vlade Republike Srbije zahtev za održavanje sednice Narodne skupštine na kojoj bi se bar ova dva izveštaja podnela i o njima se raspravljalo.
Drugo pitanje koje je vezano za vas, gospođo predsednice, jeste sledeće. Tražio sam i od stručnih službi dobio zahtev za listing glasanja za 18.03. za izbor Sonje Liht za člana Saveta za borbu protiv korupcije. Na osnovu listinga koji sam video utvrđuje se da su bila dva glasanja, da je prvo glasanje okončano tako što je 125 poslanika glasalo za, što je bilo nedovoljno za izbor ovog člana Saveta, da nije bilo poslanika koji su glasali protiv, da nije bilo poslanika koji su bili uzdržani i da nije bilo poslanika koji nisu glasali, odnosno da nije bilo uzdržanih, nije bilo protiv i da nije glasalo 18.
U drugom slučaju, kada ste ponovili glasanje, oni koji nisu glasali sveli su se na broj 12, poslanici koji su bili "uzdržani" nije bilo, "protiv" nije bilo, 127 je bilo "za".
Gledajući listing, koji je zapravo jedini merodavni trag o onome što se desilo tog dana, ne da se utvrditi na osnovu ovog listinga da je prvo glasanje bilo neregularno.
Vi ste mogli ponoviti glasanje samo iz razloga da ste utvrdili određenu neregularnost, kao što ste učinili par puta tokom jučerašnjeg dana za glasanje, u slučaju glasanja kada su pojedini poslanici vladajuće koalicije dva puta glasali o dva različita kandidata, kada je bilo moguće opredeliti se samo za jednog. Tada ste utvrdili neregularnost i u par slučajeva ste ponovili glasanje, iako to niste uradili u nekoliko slučajeva gde je glasanje ostalo neregularno.
Dakle, interesuje me da li možete makar sada, ako se juče niste snašli, da nam objasnite u čemu se sastojala neregularnost prvog glasanja za izbor Sonje Liht, gde je bila ta neregularnost, u čemu se ona sastojala? Ako je reč o elektronskom sistemu, postoji izveštaj, iz izveštaja se ne može videti da je postojala bilo kakva greška.
Prema tome, pravo je narodnog poslanika i da ne ubaci karticu, a nemate pravo da to ispravljate time što ćete ponoviti glasanje. Nikoga nismo čuli da je zatražio ponavljanje glasanja juče. Nikoga, ama baš nikoga.