Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miloš Aligrudić

Miloš Aligrudić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Ja sam sad saslušao vaše obrazloženje, međutim, moraću ponovo da citiram član 147, ne da bih ponovio ono što je maločas rečeno, nego da ukažem na povredu koju ste upravo učinili u odnosu na član 104. Poslovnika. Dakle, u članu 104, u stavu 2, stoji – narodni poslanici su dužni da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem.
U nekim mojim pređašnjim izlaganjima sam istakao da dužnost obraćanja s uvažavanjem ne znači samo suzdržavanje od ružnih reči ili vređanja, nego jedan aktivan odnos prema narodnim poslanicima, koji podrazumeva uvažavanje. Ako vas narodni poslanik obavesti da dolazi do prekršaja člana 147, prosto, nije uvažavanje narodnih poslanika, vi ste nam kolega ovde, kao i svi što smo, bez obzira na to što predsedavate, da date objašnjenje koje potpuno negira eksplicitno jasnu odredbu člana 147, koji ću pročitati još jednom.
Član 147 – predlagač zakona, a ovde se misli na odluku, jer postoji druga odredba Poslovnika koja upodobljava proceduru, nadležni odbori i Vlada, a pre svega predlagač zakona, dužni su da pre sednice Narodne skupštine razmotre amandmane koji su podneti na predlog zakona i da Narodnu skupštinu obaveste za koje amandmane predlažu da ih Narodna skupština prihvati, a za koje da ih odbije.
Mi uvažavamo činjenicu da je sednica po hitnom postupku, da je rok za podnošenje amandmana bio do 10 sati jutros i da obaveštenja o tome koji amandman je prihvaćen a koji nije nismo mogli da dobijemo u 10. To je jasno. Jednako je tako jasno da odredba koja ovo obezbeđuje u članu 147, zapravo, pokriva i situaciju hitnih sednica, pa bi bilo logično da onog trenutka kada sednica formalno započne i stvore se uslovi prema Poslovniku, na osnovu člana Poslovnika koji reguliše način počinjanja sednice, dobijemo izveštaj o ovome što piše u članu 147.
Zbog čega? Zato što je, verujte mi, nemoguće voditi raspravu o datom predlogu ukoliko sam predlagač podnese amandmane, ne predlagač, nego delovi predlagača, jer predlagač je celina i ovlašćeni predstavnik predlagača je Nada Kolundžija. Pojedini poslanici koji su potpisali predlog samoinicijativno i samostalno podnose amandmane koji menjaju suštinu datog predloga. Mi sada treba da krenemo u raspravu i u načelu i u pojedinostima, jer je rasprava jedinstvena, to ne smete zaboraviti, tako da sve vreme dok raspravljamo ne znamo šta je stav predlagača o podnetim amandmanima. To je potpuno suprotno duhu Poslovnika, izričito, odredbi člana 147.
Nema ''izuzetno'' u ovom pogledu. On se ne može pronaći u drugim odredbama Poslovnika. Možete, gospođo Kolundžija, izaći i pročitati nam ga, ali ne menja suštinu stvari, jer je ova odredba data da zaštiti Narodnu skupštinu i narodne poslanike upravo od ovakve situacije.
Trebalo je da se da pauza, da u toj kratkoj pauzi predstavnik predlagača kaže koji su od amandmana koji su podneti prihvatljivi, a koji nisu, i da na osnovu toga, kao članovi Parlamenta, možemo da damo neko svoje mišljenje o svemu tome. To je ono što je osnovni red.
Član 27, pre svega – vođenje sednice.
Kada ste malopre govorili o tome da rečenice koje vi izgovarate pišu u podsetniku koji je služba pripremila, da li u tom podsetniku piše da treba da nas šikanirate, da li u tom podsetniku koji službe pripremaju piše da možete proizvoljno da tumačite šta god vam padne na pamet i da nam držite lekcije, kao što je držala i vaša prethodnica, predsedavajuća, a predsednik Narodne skupštine, koja me je ovako savetovala?
Nema veza s vama, ali da čujete. Rekla mi je – dobro, dok se predlagač ne izjasni, dok ne dobijemo te papire, vi se možete javljati po Poslovniku, da dobijemo na vremenu.
Pazite šta je žena izgovorila. Vama, doduše, takav biser nije pao na pamet, vi ste lukaviji ... (isključen mikrofon).
Hvala. Upravo vas to ja molim i koliko god se trudim da se držim tog pravila, toliko molim i one koji predsedavaju da se, takođe, drže tog pravila, ali mi dozvolite da vam kažem šta mislim da nije bilo u redu. Ako mislim da nešto nije bilo u redu, pustite me makar da to izgovorim do kraja, da biste čuli šta je to na šta mislim.
Rekao sam vam, prvo, šta mislim da nije bilo u redu od strane jednog predsedavajućeg, da bih to povezao s onim što mislim da nije bilo u redu s vaše strane.
S vaše strane nije bilo u redu, po mom mišljenju, to može da vas vređa, privatno, zaista ne mogu na to da utičem, ali nije u redu da poslaniku iz LDP-a koji ovde izađe i ukaže jasno i konkretno, kao što su i prethodnici radili, na povredu člana 147, kažete, prvo, da nema povrede člana 147, koja je očigledna, a zatim da dodate sledeću rečenicu – da svi poslanici koji se ubuduće jave da reklamiraju povredu člana 147, samim tim, narušavaju dostojanstvo ovog doma i rada Narodne skupštine i tome slično.
Vidite, mi smo imali jedno potpuno drugačije tumačenje, koje smo izrazili kada je bilo reči o načinu predsedavanja i samoj grešci, kada je reč o članu 147, koji se ovde potčinjava neprekidno, a to je da je nemoguće, kada je neka norma očigledna, kada nema izuzetka koji je predviđen u bilo kojoj drugoj normi ovog poslovnika, za bilo koju drugu situaciju, eksplicitno jasno i čisto navedeno, i da upravo to vređa dostojanstvo onih koji vas slušaju i koji s vama ovde sarađuju (trebalo bi da radimo zajedno, bez obzira na to da li smo opozicija ili vlast, radimo u istoj sali, radimo na istom problemu), da slušamo od nekog ko je predsedavajući uvredljivo objašnjenje kako ne postoji povreda člana 147, koja je očigledna.
To ne može biti vaš privatan stav. To ne može biti ni nešto što vam je napisano u podsetniku, da biste odgovorili na primedbe narodnih poslanika.
To što vi radite je, po mom uverenju, direktno kršenje demokratske procedure i načina ophođena prema narodnim poslanicima. Vi niste ovde izneli nikakvo pravno shvatanje, jer vi za to, prema struci koju imate, niste sposobni. Možda ste sposobni za razne druge stvari, za ovo niste, bez najmanje uvrede.
Prosto rečeno, povreda člana 147. postoji sve dotle dok predlagač, koji nijednom odredbom ovog poslovnika nije od te obaveze ekskludiran, ne izađe ovde, što je gospodin Čedomir Jovanović rekao vrlo ispravno, makar da izađe za govornicu, i izdiktira nam, ako nije u stanju drugačije, a trebalo bi u pisanoj formi – koje amandmane predlagač prihvata a koje ne, da bismo o njima mogli uopšte raspravljati.
Vaše insistiranje da ne postoji povreda, samim tim, vaša želja da se krene u raspravu u pojedinostima i načelu, koja je ovde jedinstvena, bez naših saznanja o tome šta je predlog koji je danas na dnevnom redu, više je nego uvredljiv stav. Možda ga vi namerno ne činite, možda vas je neko savetovao da tako radite, ali upozoravam vas da je s našeg aspekta to uvredljivo i verujem da oni koji prate ovaj prenos mogu vrlo jasno, suvom logikom, da razjasne o čemu se ovde radi i ko je u pravu, a ko nije.
 Reklamirajući čl. 27, hteo bih da skrenem pažnju narodnim poslanicima da smo u međuvremenu dobili izveštaj Administrativnog odbora o tome koje amandmane, od onih koji su podneti na ovaj predlog, prihvata Odbor, a koje ne, što je moglo da izostane, na osnovu člana 163. Poslovnika Narodne skupštine, kada je reč o hitnom postupku, ali nikako nije mogla izostati obaveza iz čl. 147, da predlagač zakona, tj. ove odluke kaže koje amandmane prihvata a koje ne.
Gospođa Kolundžija je mogla da se udostoji da dođe ovde i, kada je ovaj izveštaj Odbora podeljen, makar usmeno, kaže za ovom govornicom – slažem se s ovim mišljenjem Odbora i, kao predlagač, sve što je Odbor prihvatio i ja prihvatam, sve što Odbor odbije, i ja odbijam, da znamo o čemu je ovde reč.
Vidite, pošto smo satima o ovome raspravljali, da li postoji ili ne postoji kršenje odredbe člana 147, koje je očigledno, u tom smislu da od predsedavajućih dobijemo odgovor da je danas noć, iako je očigledno dan i da se o tome natežemo satima, verovatno, s ciljem koji je neko u vladajućoj koaliciji smislio – da se baš na dan kada se raspravlja o izmenama Poslovnika, koje su ovde nametnute, stekne utisak opravdanosti tih izmena, tako što ćemo zaludno izlaziti za govornicu i izgovarati razne povrede Poslovnika, ukazujući, pre svega, na kršenje člana 147, na šta nam se odgovara da od toga nema ništa, i tako u nedogled.
Ako je to utisak koji želite da se stekne, vi iz vladajuće koalicije, verujte da vam od ovog trenutka, pa nadalje, to zadovoljstvo nećemo priuštiti.
Svesni smo da imate većinu. Većina se stiče na izborima, da bi se posao koji želite da napravite obavio. Nema načina da opozicija to spreči. Možemo sedam dana ovako da sedimo, osmog dana ćete završiti posao koji ste zamislili.
Krenućete vi svojim putem, tamo gde demokratija ne stanuje, ali nema razloga da mi budemo saučesnici u vašim zlim namerama i da naše saučestvovanje, makar i nesvesno, bude obavljeno na takav način što ćemo na vaše provokacije odgovarati povredama Poslovnika.
Zaista, ova rasprava o članu 147, gde mi tvrdimo da je dan kad sija sunce, a vi tvrdite da je istovremeno noć, nema nikakvog smisla. Od ovog trenutka, pa nadalje, mi iz DSS-a, u naše ime govorim, nećemo se javljati po Poslovniku, čak ni kada ga budete drastično kršili, jer većeg i drastičnijeg kršenja Poslovnika od ovoga što ste čitavo pre podne radili ne mogu ni da zamislim, sem ukoliko biste nekoga pozvali da nas ovde bije iz čista mira. Verovatno bismo se onda pobunili, a za ovo drugo – više nema nikakvog smisla, nema svrhe.
Što se nas tiče, izvolite, počnite raspravu mimo člana 147. Poslovnika, krenite u raspravu, pretres u načelu i u pojedinostima, koji je jedinstven. Verovatno ćemo se javiti da kažemo šta mislimo o tom vašem glupom predlogu koji ste podneli, a onda vi dalje radite šta god znate i umete, jer način na koji ste počeli ovo da radite ne vodi ničemu dobrom za ovu državu i nema nikakvog smisla.
Mrsko mi je da se javim, ali moram. Kada smo već govorili, maločas, o vođenju sednice ne može da ne zapadne za oči onima koji ovo posmatraju da je zapravo sve ovo gubljenje vremena, tu se možda mnogi od nas mogu složiti, i to dvostruko gubljenje vremena. Ne samo dvostruko gubljenje vremena, nego dvostruka šteta.
Prvo, ovde uprazno hodamo dva-tri dana zato što postoji nerešen problem, i to je očigledno, kada je reč o nekim odnosima u samoj skupštini i kada je reč o osporavanju mandata. Nema Administrativnog odbora, ne rešava se po nekim podnetim dokumentima i aktima koji su ovde u Narodnoj skupštini. Izgleda da nema nikakvog dogovora u tom pogledu. Kad govorim o dogovoru ne mislim samo na dogovor neke dve političke stranke, nego mislim na jedan širi dogovor, ali se ni za taj širi dogovor ne postavljaju nikakvi preduslovi, niti se pojavljuju, zato što nema ni nekog užeg dogovora o tome.
Unapred se zna da će ako se sastavi ovakav dnevni red, sa ovakvim tačkama u kojima se nalaze personalna rešenja, doći do ovakve situacije. Onda se taj dnevni red forsira pred zasedanje Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, na kojoj imamo ono što je od našeg interesa, za razliku od onih koji tvrde kako bi opravdali naš neodlazak. Onda se u tom čitavom ciklusu međusobnog inaćenja pojavljuje ono što je najgore od svega, a to je inaćenje vlasti, vladajuće koalicije, onih koji se legitimišu sa više od 126 mandata da bi vodili Skupštinu, tako što tvrde - dobro, onda neće ići niko, pa se onda tamo propušta prilika da Srbija reaguje na odgovarajuće stvari. Ovde se ne završava posao tokom čitave nedelje i to tako ide u krug.
Kada vam neko da primedbu, gospođo predsedavajuća, da nešto nije u redu u načinu vođenja sednice i kada je reč o tome koliko se vremena gubi, ne osporavam vama vaše pravo, ne daj Bože, da odgovorite, jer je to vaša poslovnička obaveza, na primedbe koje su iznete, ali odgovarati po tri ili četiri minuta na iznetu primedbu prosto govori o tome da vi to ili radite namerno ili ne umete drugačije.
Šta god da je, kada se to sabere ubeđen sam da u toku radnog dana najmanje jedna petina izgubljenog vremena danas otpada na vaše odgovore koje ste dali narodnim poslanicima.
Odgovorili ste na primedbe gospodina Maraša o raznim stvarima, kada je reč o radnom vremenu i tome kako je postignut ili nije postignut dogovor sa šefovima poslaničkih klubova i njihovim predstavnicima, a na glavnu primedbu koja je izrečena odgovorili ste paušalno - prosto to nije tačno. Za ostale primedbe bilo vam je potrebno preko tri minuta, gledao sam na sat koji nije bio isključen. Dakle, prosto neverovatno.
Ljudi, apelujem na vas, apelujem na sve, da se razumemo, ne samo na jednu stranu, ali moram da apelujem više na onu stranu koja je preuzela odgovornost svojom skupštinskom većinom, da se nešto što je ogroman blam za Skupštinu Srbije i veliki cirkus u jednom trenutku prekine. Demokratska stranka Srbije se, ovim završavam, nije javljala za reč po Poslovniku mnogo, možda smo jednom danas u toku dana to uradili...
(Predsedavajuća: Tri minuta i trideset sekundi.)
Završavam. Hteli smo time da damo doprinos i da ne budemo neko ko će na bilo koji način vršiti opstrukciju ovakve sednice, ali očigledno je da nije poenta u tome. Poenta je u nečemu drugom. Postoji prethodni problem koji se mora rešiti. Nema tog poslovnika koji će rešiti politički problem koji ovde postoji. Izvolite to izvršite i uradite.
 Po Poslovniku, čl. 27. i 77.
Prvo, malo o članu 27. koji se odnosi na vas, predsedavajuća. Dakle, kada otvorite sednicu, ne tačku dnevnog reda, i vidite da se neko javlja po povredi Poslovnika, pretpostavlja se da valjda ima nešto da kaže što je najverovatnije vezano za proceduru. To što se u Narodnoj skupštini često dešava da se i po drugom osnovu ljudi jave i da pričaju nešto što nije vezano za proceduru, nego za neku materijalnu suštinu o nečemu, pozivajući se na druge članove Poslovnika, kao što su članovi 225. i 226. ne možete znati unapred, morate ljudima dati reč da biste to saznali. To je prva primedba na vas, jer ne postoji nikakav rok niti u Poslovniku piše kada i u kom trenutku ko sve treba da se javi po Poslovniku, a kada ne sme.
Druga stvar je vezana za postupanje predsednika Odbora za inostrane poslove, pa vi koja reprezentujete predsednika Parlamenta ovde u Narodnoj Skupštini treba da budete obavešteni o ovome, kao i ostali narodni poslanici.
Naime, grupa od šest narodnih poslanika, što čini više od jedne trećine članova Odbora za inostrane poslove, zatražila je od predsednika Odbora zakazivanje sednice za jutros, u 9.00 časova, sa tačkom dnevnog reda koja bi se odnosila na to da se raspravi malo o ponašanju predsednika Odbora za inostrane poslove tj. o njegovom kršenju Poslovnika, kako to vidimo mi koji smo potpisali. Možda nismo u pravu, ali valjalo bi malo o tome raspraviti.
Član 77. Poslovnika kaže, da ako predsednik Odbora to ne učini, čak tamo stoji kumulativno i u roku koji je određen, onda to čine, pa je dato alternativno, zamenik predsednika Odbora ili predsednik Narodne skupštine.
U tom smislu, bez obzira što je predsednik Odbora za inostrane poslove zakazao sednicu za sutra, u 11.00 časova, suprotno onome kako smo tražili, koristeći svoje ovlašćenje iz člana 77. Poslovnika, sednicu odbora sam zakazao za danas, u 13.45 časova. Obavestio sam službe da to učine i očekujem da službe sprovedu svoju obavezu i da to učine za danas, u 13.45 časova. Toliko o tome.
Time sam istovremeno obavestio i sve članove Odbora za inostrane poslove koji su ovde prisutni, da će sednica sa tom tačkom dnevnog reda biti danas, u 13.45 časova. Hvala vam.
 Dakle, mislim da vi vašim rečima vređate Poslovnik i proceduru utvrđenu ovim poslovnikom.
Pod jedan, a idemo od kraja, od ovog poslednjeg što ste rekli –ne možete vi smatrati da ja kršim član 104. Poslovnika vređajući dostojanstvo Narodne skupštine, ili šta već tamo piše, time što iznosim svoje tumačenje Poslovnika i ono što mislim da je prekršaj tog poslovnika od strane drugih narodnih poslanika, uključujući i vas. To stvarno nije normalno, to što vi pričate.
Druga strana, ja nisam ukazivao na to da ja kršim Poslovnik, nego sam ukazivao na to da narodni poslanik prof. dr Dragoljub Mićunović krši Poslovnik i da sam morao sam učiniti nešto u pogledu toga da se spreči kršenje Poslovnika, što sam i preduzeo i o tome sam obavestio narodne poslanike. Taj deo naravno nije pozivanje na prekršaj, to je nešto što sam uzgred rekao.
Kad je reč o sednici, vi čim otvorite sednicu, čim počnete izlaganje, teoretski možete prekršiti Poslovnik. Šta da ste počeli, umesto da čitate ono što je ispred vas da pričate, recimo, o Diznijevim stripovima? Neko bi morao da se javi po Poslovniku i da kaže – gospođo predsedavajuća, stvarno nije normalno da o tome pričate, imamo nešto što je ispred vas, neki tekst koji se ispred vas nalazi i što mora biti deo procedure.
Znači, prosto ne možete reći da zato što niste otvorili tačku dnevnog reda, da se zbog toga niko ne može javiti da iznese primedbu o povredi Poslovnika. To zaista nije u redu! Ukazujem vam na to.
S druge strane, opet vam podvlačim, u odgovoru na moju primedbu koju sam izneo pri prvom javljanju, vi ste govorili taman ovoliko koliko ja sad govorim, to je minut i 45 sekundi. Hvala vam.
Dakle, ovako, nisam želeo da reagujem. Ovo je sada stvarno tehničko pitanje, nema veze sa politikom, politiku ćemo kasnije. Za to ima vremena ceo dan.
Ne možete reći – maločas je predsednik Odbora zakazao sednicu sutra, za 11.00 časova, a oni koji su tražili sazivanje sednice, želeli su nešto drugačije i na tome da zaustavite ono o čemu vi govorite.
Činjenica je da sam u svojstvu zamenika predsednika Odbora, na osnovu člana 77. Poslovnika, zakazao sednicu za danas, u 13.45, o čemu su službe obavestile telefonom narodne poslanike, a saziv će uskoro stići. Znači, službe već šalju taj poziv za 13.45.
Ne možete pogrešno interpretirati ono što je ovde rečeno. Dakle, ja vas najlepše molim, skoncentrišite se i vodite svoj posao onako kako treba.
 Po članu 27, ponovo. Šta da radim?
Ne možete ukazivati na moju povredu procedure, kada tvrdim da vi vređate proceduru. To je moje tumačenje onoga što sam čuo od vas i moje je pravo da na to reagujem. Vaše je pravo da mi kažete da nisam u pravu. Moje je pravo posle toga da zatražim da se o tome izjasni Skupština u danu za glasanje. To je sve vrlo prosto. Vaša primedba – da ja kršim Poslovnik time što se javljam da istaknem povredu Poslovnika sa vaše strane u smislu člana 27, apsolutno je neprimerena i trebalo bi zbog toga da vas bude sramota.
 Hvala. Ako izvršite kasnije uvid u stenografske beleške onoga što smo govorili u proteklih 10 minuta utvrdićete da  ni jednom nisam istakao istu povredu Poslovnika, odnosno povredu Poslovnika iz istih razloga.
Isticao sam povredu člana 27, koji je opšti član, koji se odnosi na rukovođenje sednicom, ali sam svaki put iz drugih razloga izašao i to iz razloga koje ste mi vi dali načinom vašeg izlaganja i obraćanja meni kao narodnom poslaniku. Toliko o tome, ne bih dalje obrazlagao, uvažavajući sve drugo što ste rekli.
Naravno, jedino što sada tražim jeste da se o ovim povredama Poslovnika, na koje sam ukazao, Skupština izjasni u danu za glasanje, pa da vidimo ko je u pravu, pri čemu se zna da će većina svakako izglasati da ja nisam bio u pravu. To je prosto tako.
 Javljam se u vezi člana 27. i sve što ću kasnije reći u stvari objašnjava vašu povredu Poslovnika. Dakle, ako neko želi da prosledi pitanje nekom ministarstvu, nigde se u Poslovniku ne piše da ste vi kao predsedavajuća nadležni da tumačite da li je pitanje utemeljeno ili nije i kakav će odgovor Ministarstvo dati. Možda će Ministarstvo dati upravo onakav odgovor kakav ste vi sada nama predočili. Ali, pravo narodnog poslanika je da to pita, vaše je da to zabeležite, da to konstatujete i idemo dalje.
Vi ste ponovo minut i po izgubili objašnjavajući narodnim poslanicima da neko nema pravo da postavi pitanje i kakav će odgovor od Ministarstva eventualno doći. O čemu se tu radi? Ovde je ključno pitanje, kada neko predloži neovlašćeno, bez odluke nadležnog odbora Narodne skupštine, da se ne ode u Strazburg iz razloga što je naša delegacija navodno nelegitimna, i što joj navodno neće biti verifikovan mandat u Strazburu, onda se prirodno postavlja pitanje je li to istina ili nije. I to je nešto što ćemo svakako raspraviti, što na Odboru za inostrane poslove, što ovde, kada zaista, a to jedva čekamo, otpočne rasprava po tački dnevnog reda, jer je to vezano za tu temu.
Prema tome, to ćemo znati, nije problem, a znaćemo još brže i još lakše na sledeći način. Slavica Đukić-Dejanović, predsednica Narodne skupštine prosledila je u dva navrata pismo Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope u kojem moli da se postojeći saziv delegacije uzme i da se verifikuje u Parlamentarnoj skupštini, jer Narodna skupština još uvek nije izabrala novu delegaciju. To je činjenica. Zašto nije, to sa DSS nema veze, jer smo mi još pre četiri meseca insistirali kod predsednice Parlamenta i kod Nade Kolundžije da se to pitanje skine sa dnevnog reda i da se delegacija izabere. Zašto nije izabrana?
Zbog nesposobnosti vladajuće koalicije da reši unutrašnje probleme u Narodnoj skupštini Republike Srbije i to je bilo vezano i za rad odbora i za izmene u odborima, i za sastav RIK, dakle, ne samo za ovu stvar.
Sada se postavlja pitanje političkog oportuniteta Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, neka vam ovo ne bude objašnjenje nego moje mišljenje, a objašnjenje može da da samo generalni sekretar Parlamentarne skupštine Saveta Evrope. Moje mišljenje je da njima, prema onome što sam čuo od njih i na jednom sastanku koji sam imao u avgustu sa Mateom Sorinasom, dakle, njihovo mišljenje je da je od nas potreban samo akt obaveštenja o tome ko predstavlja Skupštinu, a da je unutrašnja stvar Republike Srbije, odnosno ovog parlamenta, kako će do toga doći.
Ono u čemu se potpuno slažemo, recimo, pretpostavljam, DSS i DS i ostali u parlamentu, oko čega nema spora, to je, da do toga može doći samo izborom u Narodnoj skupštini, znači, to nije problem.
Postavlja se pitanje političkog oportuniteta. Šta ćemo da radimo ako zbog nesposobnosti vladajuće koalicije ne dođe do tog izbora na vreme, da li ćemo dopustiti diskontinuitet, koji je Parlamentarna skupština spremna da nam oprosti, i neučešće na važnim forumima na kojima se brane interesi države? To je ono što je osnovno pitanje, a to je očigledno ono što se prenebregava, da bi se u prvi plan izbacili politički sukobi i da bi se jedna, recimo, Poslanička grupa DS, razračunavala sa SRS, da bi se rešavao problem mandata i ostale stvari. Ako je to poenta i ako je preče …
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
… završavam, od onoga što su poslovni države u jednoj međunarodnoj organizaciji tog tipa koja je za nas značajna, onda, svaka vam čast majstori! (Aplauz.)
Zbog toga što pitanje nadoknade nečega što je propušteno u Strazburu ima sledeće značenje, o tome nisam stigao maločas da govorim, jer je isteklo vreme od tri minuta, recimo, ukoliko bi gospodin Mićunović bio u pravu i ukoliko bi izjava gospođe Slavice Đukić-Dejanović, u petak, da nemamo delegacija bila u Strazburu protumačena kao volja Narodne skupštine da nas niko ne predstavlja došlo bi do diskontinuiteta u poslovima Parlamentarne skupštine i to bi značilo da ljudi koji su u komitetima, koji rotiraju po poslaničkim grupama, gube pravo da u njima učestvuju, pa sve i da danas izaberemo delegaciju. To znači da bismo morali za članstvo u tim komitetima da čekamo godinu do godinu i po dana.
Isto važi i za one koji su bili u predsedništvima poslaničkih grupa u Savetu Evrope, to znači da u komitetima i u određenim telima u kojima se prethodno raspravlja agenda za sve što dođe na dnevni red plenarne sednice mi nemamo predstavnike. To znači da bismo morali ljude da vučemo za rukav, da jurimo po odborima na kojima nemamo pravo glasa, da molimo predsedavajuće da nam daju reč da bismo ubeđivali poslanike u situaciju u kojoj ne možemo svojim glasom učestvovati u donošenju odgovarajuće odluke, odgovarajućeg predloga i morali bismo da čekamo izvesno vreme.
Naime, procedura Parlamentarne skupštine u Savetu Evrope za određene komitete i grupe političke, kroz koje se raspravlja agenda i dnevni red i na kojima se lobira za interes države, jeste takva da se u njime ne može steći članstvo automatski. Bilo kakvom interakcijom, bilo kakvim prekidom, prazno mesto se popunjava onima koji su na listi čekanja. Dobro je kada neka država ima veću delegaciju, tako da više lica bude na listi čekanja iz različitih grupa i da taj jaz ili da ta pukotina u neprisustvovanju, u neradu u grupama bude što manja u predsedništvima grupa.
U ovom slučaju ako bi se ispostavilo da Parlamentarna skupština nema nameru danas da verifikuje mandate ovih lica koji su mislili da idu, onda bi došlo do ovog diskontinuiteta i do ove ogromne i teške posledice.
To samo znači da bismo bili na taj način onemogućeni da u jednom značajnom narednom periodu radimo na neometan način u korist države Republike Srbije.
Kada bi se desilo sasvim drugačije, da ti mandati budu verifikovani, dokazalo bi se da gospodin Mićunović nije bio u pravu i Slavica Đukić-Dejanović, da je njeno pismo proizvelo efekat, a da smo mi potpuno uzalud danas u Beogradu, umesto da štitimo interese Srbije i Kosova i Metohije na političkom komitetu.
Šta god od ove dve stvari da bude, šta god od ove dve stvari da se desi, pokazuje da smo u gadnom sosu i pokazuje se da smo u tom sosu zbog odluke vladajuće koalicije, zbog vašeg bahatog stava, zbog vašeg nepoštovanja pravila igre i vaše nesposobnosti da rešite unutrašnje probleme u Narodnoj skupštini kako bi se stvari regularno i na vreme obavile.!
To je suština priče. Ne može za ovo niko drugi da bude odgovoran od onih koji su preuzeli odgovornost vladajuće većine i tvrde da imaju 126 poslanika u Parlamentu. Morate to znati i ovo sam morao da kažem radi istine.
Hvala. Ova osnova, i povreda Poslovnika član 104. i jedan vid replike, sve ću konzumirati u tri minuta, tako da ne bismo gubili vreme.
Gospodine Mićunoviću, rekli ste maločas da ste zakazivali dva puta sednicu Odbora za inostrane poslove prošle nedelje, u četvrtak i u petak, i da ste oba puta otkazali tu sednicu zbog toga što ste shvatili da ne postoji volja neke parlamentarne grupe, da se dogovori oko pitanja delegacija. Zar je moguće da je to bila jedina tema dnevnog reda tih sednica? Zar nismo imali grupe prijateljstva? Zar nismo imali neke druge zahteve o kojima je Odbor trebalo da odluči? Zar niste imali zahteve za neka druga učešća u nekim drugim konferencijama i međunarodnim skupovima za to vreme? Zar su sva ova putovanja koja se upravo sada realizuju odlučena na sednici Odbora za inostrane poslove? Nisu.
Imali ste neke druge obaveze. Mogu da razumem da ste jednu tačku mogli da skinete sa dnevnog reda koja nije bila sazrela, prema vašem mišljenju, za odlučivanje. Ne mogu da shvatim zbog čega otkazujete sednicu Odbora – to pod jedan.
Pod dva, kada je sednica Odbora predložena, predloženo je vreme, to vreme u sebi konzumira i momenat od kada morate da je zakažete prema članu 77. Poslovnika.
To niste učinili. Zamenik predsednika je to učinio i time je stvar završena. Ako insistirate da ta sednica bude i sutra, vi kao predsednik Odbora ste vlasni da to odlučite, bez obzira na današnju sednicu i mi ćemo kao članovi Odbora svakako doći i sutra i prekosutra, i svakog dana na sednicu. Tu nema spora.
Druga stvar. Kada je reč o nečemu što je vezano za Strazbur, današnjeg dana, izgovorili ste ovde jednu neistinu, ne kažem laž, jer kada bih rekao laž to bi značilo da ste to namerno učinili, a ja to ne mogu znati, to vi znate najbolje, rekli ste da danas tamo nema ništa na dnevnom redu što utuče na interese države. To nije tačno. Pretpostavljam da niste znali, jer ne mogu da kažem ovo drugo, a vi se informišite.
Danas je na dnevnom redu Politički komitet, koji ima situaciju na Kosovu, Bjorn fon Sidov je izvestilac. Vi ste član tog Političkog komiteta, kao što sam i ja. Danas nećemo biti u prilici da damo bilo kakvu refleksiju na tekst koji se odnosi, a vi znate vrlo dobro da tu postoji prvo, drugo čitanje i plenarna sesija, da je rad na nekoj rezoluciji, predlogu, preporuka itd, da se obavlja u svim tim fazama i da izostanak iz neke od tih faza neminovno vodi gubitku glasanja u slučaju plenarne sesije.
Ukoliko nema angažovanja na komitetima koji prethode plenarnoj sesiji dovodimo državu u ozbiljan rizik da ono što želimo da promenimo nećemo moći da izlobiramo i da uradimo u roku koji je neophodan. To je jedna stvar.
Druga stvar. Govorili ste o tome da je Slavica Đukić-Dejanović pismom obavestila Parlamentarnu skupštinu jesenas o tome da bi valjalo produžiti članovima delegacija pravo, koji su ostali u ovom sazivu, zato što nije još uvek bila izabrana nova. Da se odmah razumemo, potpuno se slažem da je naše interno pravilo upravo takvo da se delegacija mora izabrati u Skupštini Srbije. To je pitanje oko koga, verujem, niko ovde nema nikakvog spora.
Postavlja se pitanje političkog oportuniteta na osnovu koga je Slavica Đukić-Dejanović, što vi niste ni sporili, napravila to pismo, ali ste prećutali da je 16. januara ove godine Slavica Đukić-Dejanović napravila isto ovakvo pismo, u kome obaveštava Parlamentarnu Skupštinu Saveta Evrope i kaže da postoje razlozi za to, i navodi ko će do izbora delegacije predstavljati tu delegaciju pred Parlamentarnom Skupštinom Saveta Evrope.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Završavam. Budite malo strpljivi, jer je gospodinu bilo dato skoro sedam minuta.
Dakle, to je nešto što ste zaboravili da dokažete i mi ćemo danas videti, u 12.00 sati je počela plenarna sesija. Moguće su dve stvari: ili su nama verifikovani ovi mandati koje je Slavica Đukić-Dejanović predložila danas, što bi značilo da smo mi potpuno uzalud ovde, umesto da radimo svoj posao tamo, ili nisu. Ako nisu verifikovani to jednako ne valja, jer sam već ranije govorio o opasnom diskontinuitetu, koji je za državu preči od oportuniteta rada Narodne skupštine. To je vaše pravo. To je vaš izbor. Možete da radite šta god želite.
Ono sa čime se nismo složili i time završavam, da ne biste brinuli, to je da ne može niko od narodnih poslanika, tu uključujem i sebe, bilo koga drugog, da se javi u svojstvu šefa delegacije, predsednika skupštinskog odbora i da u ime, jer se predstavljate kao taj, niste se predstavili kao poslanik pa rekli, ne znam, to i to, nego ste se potpisali kao predsednik Spoljnopolitičkog odbora, to jest inostranih poslova.
To znači da ste morali da imate raspravu u Odboru za inostrane poslove. To je suština. To je problem i o tome ćemo raspravljati. (Aplauz.)
 Na današnjem dnevnom redu je izbor delegacije u međunarodnim parlamentarnim organizacijama. Ipak, treba nešto na samom početku reći o važnosti učešća u međunarodnim parlamentarnim organizacijama.
Svaka država ima aktivnu vladinu diplomatiju, jer su u pravnom sistemu većine država spoljni poslovi vezani za izvršni organ vlasti, za vladu i vlada obavlja tu vrstu posla u svojim svakodnevnim aktivnostima. Zato postoji Ministarstvo za inostrane poslove i na taj način država štiti svoj interes u međunarodnim odnosima.
Postoji još jedan način kako treba i mora da se štiti interes države u međunarodnim odnosima, a to je tzv. parlamentarna diplomatija. Ona je nešto složenija, kompleksnija pojava nego kada je u pitanju obična vladina diplomatija koja je često jednosmerna i u političkom smislu i, praktično, predstavlja isključivo rezultantnu odnosa u vladajućoj koaliciji ili predstavlja vladajuću političku grupaciju i zastupa te interese i onih građana koji su te stranke birali, a parlamentarna diplomatija je složenija u tom smislu što se u većini međunarodnih parlamentarnih organizacija podrazumeva da je učešće u tim organizacijama proporcionalno strukturi parlamenata domicilnih zemalja.
To znači da će Parlament Srbije, odnosno u svim parlamentarnim organizacijama u kojima mi učestvujemo, biti predstavljen proporcionalno političkom učešću stranaka u samoj Skupštini.
Zašto je to značajno? Nije značajno samo za nas, značajno je i zbog onih sa kojima sarađujemo i sa kojima stupamo u kontakt prilikom učešća na takvim skupovima, jer ćemo biti u prilici, na primer, da na nekom međunarodnom forumu u nekoj međunarodnoj organizacija koja ima svoju parlamentarnu skupštinu, da razgovaramo i sa predstavnicima ne samo poslanika vladajuće strukture u tim zemljama, nego i sa opozicionim poslanicima. Često je to veoma značajno, jer će možda mnogi od tih opozicionih poslanika sutradan na izborima u tim konkretnim zemljama biti deo vladajuće garniture.
Tako je moguće razgovarati vrlo otvoreno i normalno o svim stvarima sa britanskim konzervativcima, koji nisu na vlasti u Velikoj Britaniji, jednako kao i sa laburistima, otvoriti različita pitanja koja se tiču interesa naše države, pre svega, jer mi predstavljamo našu državu kroz naš parlament. Na taj način se odvija ta fina parlamentarna diplomatija.
Da bi ljudi mogli to bolje da shvate, naročito oni koji gledaju ovu skupštinu, mora da se kaže da ta parlamentarna diplomatija nije jalova. Da je to jalov i zaludan posao, ne bi se u sekretarijatima i po poslaničkim grupama tih parlamentarnih skupština tražili ljudi koji podnose različite izveštaje, usvajaju se rezolucije i odluke, ako te rezolucije i odluke nemaju ama baš nikakvog uticaja na diplomatske odnose i međunarodni položaj zemalja o kojima je reč, pogotovo onih zemalja koje su članice određenih organizacija.
S tim u vezi, kada da čak i nismo članica, u punom smislu reči, jedne organizacije, ali smo pridružena članica Parlamentarne skupštine neke od tih organizacija, kao što je slučaj sa NATO paktom, tamo se ne ide da bi naši poslanici uživali u okolnosti da se nalaze na jednom skupu koji je, zapravo, pod okriljem tog atlantskog saveza, nego upravo zbog toga što tamo imamo prilike da se sretnemo sa onim poslanicima koji reprezentuju zemlje koje su članice tog severnoatlantskog saveza, a sa kojima se mogu razmeniti mišljenja o različitim pitanjima, pa i o međunarodnopravnom položaju naše zemlje i drugih država.
Najznačajnija od tih organizacija je Parlamentarna skupština Saveta Evrope, zato što je to najstariji evropski savez tog tipa, okuplja 46 zemalja članica, u ovom trenutku. Mi smo od 2003. godine punopravna članica Saveta Evrope, učestvujemo u radu komiteta ministara preko Ministarstva inostranih poslova, a na parlamentarnom nivou učestvujemo u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.
Postoji još niz institucija Saveta Evrope koje deluju, kao što je Sud za ljudska prava, to je svima već poznato do sada, kao što je Komesar za ljudska prava, to je izuzetno značajna institucija, jedna institucija koja objedinjava značaj Komiteta ministara i Parlamentarne skupštine, čije je sedište u zgradi Parlamentarne skupštine, generalni sekretar Saveta Evrope. Trenutno je to Britanac Teri Dejvis, uskoro će to biti neko drugi.
Zašto je za nas značajno da učestvujemo u tim organizacijama? Maločas sam rekao, tamo se donose nekakve odluke, tamo se vodi debata ne debate radi, nego radi izvođenja određenih zaključaka koji svaki po sebi može da vrši odgovarajući pritisak na države članice i na druge međunarodne subjekte i da na neki način modelira tekuću politiku.
To je bio, zapravo, ključni razlog zbog čega su neki parlamentarci, rukovođeni interesima sopstvenih država, jer su bili deo vladajuće garniture, pokušavali u više navrata da raspravljaju u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope o Kosovu i Metohiji. Ti pokušaji su uvek išli kao neka vrsta napada na integritet naše države i mi smo do sada uvek, nažalost, bili u prilici da se od tog napada branimo.
Kada pogledate koliko zemalja, koje učestvuju u Savetu Evrope, zastupa stanovište nezavisnog Kosova ili krajnje indiferentno stanovište prema našoj potrebi da branimo svoj integritet, onda dolazite do zaključka da je vrlo moguće da na svakoj sednici Parlamentarne skupštine Saveta Evrope lako prođe bilo kakva rezolucija ili, ne daj bože, preporuka koja ima obavezujuću snagu prema Komitetu ministara, kojom bi se, praktično, naša zemlja obavezala, kao članica te organizacije, na postupanje suprotno našim interesima.
Naša obaveza je da pokušamo da se suprotstavimo tako nečemu i u protekle dve-tri godine smo to, bez imalo lažne skromnosti, vodeći tu delegaciju, uspešno činili. Svaki takav nasrtaj smo, delujući amandmanima i pripremajući ga brižljivo, kroz rad na komitetima, kroz lobiranje, kroz poslaničke grupe i učestvovanje na sastancima predsedništva ili tzv. biroa tih grupa, uspeli da blokiramo i da izmenimo najteže delove teksta koji su pripremljeni za nas, kroz amandmane.
Ono što do sada nismo uspeli da uradimo, jer je to bilo jako teško, nismo uspeli da plasiramo svoj tekst rezolucije koji bi nam potpuno odgovarao, jer je u tom delu bilo nemoguće naći toliko širok konsenzus da bi se ta stvar na taj način obavila, jer jedna diplomatija, i parlamentarna i ova vladina diplomatija, zavise jedni od drugih.
Oni koji smatraju da nam parlamentarna diplomatije nije neophodna, to su isti oni koji tako misle, koji misle da je Parlament crna rupa, da je ovo nešto nepotrebno za građane, da treba uzeti motku i pomlatiti sve one koji ovde sede, iako je u pitanju najviši organ zakonodavne vlasti, često i mi sami neki put, svojim ponašanjem, što moramo da priznamo sebi, tome malo doprinosimo. Bez obzira na sve to jadna je ona država u kojoj je moguće i dopušteno da, oni koji vladaju medijskim prostorom, često potpomognuti s naše strane, stvaraju sliku o jednoj veoma značajnoj državnoj instituciji kakav je Parlament, kakva je sada Vlada, koja već godinama vlada u javnosti, kako tome doprinosimo? Na različite načine.
Današnja sednica, način na koji smo danas počeli raspravu jeste svakako jedan negativan doprinos, ali kada uđete u jednu diskusiju, kad uđete u jednu polemiku oko nečega što nije dobro, imate samo dve mogućnosti: jedna je da ćutite i da pustite da oni koji krše pravila ili ne rade dobro to rade bez ometanja, da bi se stvorio utisak nekog jedinstva ili mira u Parlamentu, a druga je mogućnost da se reaguje, da se kaže šta nije bilo u redu i da probamo svi zajedno to da popravimo.
Ova priča oko međunarodnih delegacija, upravo zbog proporcionalnog sastava, jeste značajna da bude završena konsenzusom poslaničke grupe u parlamentu. Zato smo pre tri-četiri meseca počeli da razgovaramo, ako se sećate, napravili smo neki predlog.
U međuvremenu je došlo do određenih problema vezano za strukturu Parlamenta, ne bih to ponavljao, neki prethodnici su o tome govorili, i došli smo u situaciju da izgleda kao da za to nema rešenja. Ukazivali smo, kao opozicija, DSS naročito i druge poslaničke grupe, mislim da je LDP, takođe, ukazivala vrlo istrajno, da je zapravo odgovornost onih koji se legitimišu sa brojem od 126 poslanika najmanje, da to pitanje reše.
Sad smo došli u jednu komplikovanu situaciju, ne samo kada je reč o Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, nego i drugim parlamentarnim skupštinama, naročito kada je reč o Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, da budemo blokirani u mogućnosti da tamo reagujemo i da radimo. Tamo se neke stvari dešavaju koje su u toku i tiču se interesa države. Na današnjem sastanku Političkog komiteta, koji se dešava u sklopu prve sesije januarske Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, na dnevnom redu je KiM. Izvestilac je Bjorn fon Sidov, socijalista iz Švedske. Za to smo znali i ranije. Dobili smo za to pisano obaveštenje. Obaveza ovog parlamenta, bez obzira na unutrašnji sukob koji se ne da razrešiti u odnosu na Poslovnik, to pitanje je moralo biti prevaziđeno.
Šta se dogodilo u međuvremenu? Da bi se problem rešio, predsednica Narodne skupštine je u dva navrata uputila pismo Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, upozorila ih da mi nismo, u skladu sa svojim pravilima, još uvek utvrdili nov sastav delegacije, ali je zamolila u dva navrata Parlamentarnu skupštinu Saveta Evrope da uvaži kontinuitet dosadašnjih članova koji su još uvek u Parlamentu, kako ne bismo izgubili kontinuitet u poslu. Jedno pismo je bilo u oktobru, drugo pismo 16. januara ove godine.
Zatim, verovatno samo iz političkih razloga koji su domaći marifetluk, dolazi do toga da naša parlamentarna delegacija, ovako kako je predsednica skupštine, predočena Parlamentarnoj skupštini, ne otputuje danas i verovatno neće ni moći da otputuje ovih dana i mi time propuštamo jednu sesiju, koja može po više osnova da bude važna za nas.
Argument koji se ovde danas čuo, da na toj sesiji, plenarnoj sednici, nema nešto zanimljivo za nas, govori ili o neupućenosti onoga ko je tako nešto izgovorio, ili, sad mi i gospođa Nada Kolundžija kaže –nema na dnevnom redu, neupućenosti i nepoznavanju pravila i načina rada Parlamentarne skupštine. Dozvolite da objasnim o čemu se radi. Ako nešto nema na agendi Parlamentarne skupštine u sesiji od ponedeljka do petka na plenarnom zasedanju, to ne znači da nema na komitetima i da određene odluke nisu u progresu. Te odluke se pripremaju za Parlamentarnu skupštinu koja može biti u aprilu.
Da bi se bilo šta izglasalo što mi želimo, to ponavljam još jednom, to ljudi moraju da shvate, da bi se bilo šta sprovelo od onoga što želimo tamo da sprovedemo, moramo učestvovati na komitetima, jer komiteti pripremaju odluke o kojima se 99,9% glasa na Parlamentarnoj skupštini, kako su izglasane na komitetima. Izuzetno je teško izglasati nešto drugo na parlamentarnoj skupštini u odnosu na ono što je prošlo na komitetu. To morate da shvatite. To je nama uspelo u par navrata i zato smo bili označeni u Parlamentarnoj skupštine Saveta Evrope, maltene kao čudo, u prethodnom sazivu. To je ono što smo imali ispred nas.
Šta se htelo u petak? U petak ste hteli da ova delegacije ne otputuje sa obrazloženjem da je nema, da ne postoji, zbog toga da bi se rešio jedan sukob u Parlamentu koji tinja već mesecima i smatrali ste, dame i gospodo iz vladajuće koalicije, pre svega iz DS, da je to dobar metod jer ima uporište i u Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije gde se kaže da delegacije bira Skupština. To nije sporno, ali se kao sporno javlja – šta učiniti u praktičnom smislu u odnosu na veliki gubitak koji ćemo imati danas?
Moram da vam saopštim sada saznanje do kojeg sam došao pre nego što sam se javio za reč i ono potiče iz Sekretarijata Parlamentarne skupštine Savete Evrope koji će baciti drugačije svetlo na našu diskusiju i razgovore narednih sati, a to je da je Parlamentarna skupština danas u 12.00 časova odreagovala na pismo Slavice Đukić-Dejanović od 16. januara ove godine i verifikovala mandate dosadašnjoj delegaciji u sastavu: Miloš Aligrudić, predsednik, šef delegacije, gospodin Dragoljub Mićunović DS – član, gospodin Miloš Jevtić DS –član, gospodin Tomislav Nikolić SNS – član, gospodin Dragan Todorović SRS – član, gospodin Željko Ivanji G17 plus, sedmo mesto upražnjeno, dva upražnjena mesta na zameničkim mestima, gospođa Donka Banović DSS, Nataša Jovanović SRS, Vjerica Radeta SRS, Nataša Vučković DS i gospođa Elvira Kovač iz SVM.
Odmah ću reći da ovaj sastav ne odgovara stanju poslaničkih grupa i legitimitetu u Skupštini Srbije. To je istina. Ovaj sastav ne može da reprezentuje za ovaj saziv Narodne skupštine Parlament Srbije u Parlamentarnoj skupštine Saveta Evrope prema našim unutrašnjim pravilima i prema logici, ali u sukobu između te činjenice i činjenice da vladajuća koalicija, opet sa te iste strane, nije bila u stanju da obezbedi tri meseca glasanje za normalnu delegaciju Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, ovo je bio jedini korak koji smo mogli da učinimo da bismo tamo zaštitili interese države, jer tamo niko ne pita kakva je naša procedura glasanja. Tamo niko ne pita da li je naša procedura glasanja takva da glasamo javno, tajno, da li nam treba više od pola prisutnih, manje od pola, da li predsednica Parlamenta samovlasno to radi, kao što je nekad radio Dragoljub Mićunović u Saveznom parlamentu.
Njima je važno da dobiju obaveštenje. Državi je važno da ima kontinuitet posla tamo, a nama narodnim poslanicima je važno, za šta ima vladajuća koalicija obavezu, da što pre, juče, a ne danas, izglasamo novu delegaciju Parlamentarne skupštine SE. A, gospođo Kolundžija, vi možete ovde, ako to ne učinite smatraću vas krajnje malicioznom, potvrditi sledeću stvar – šef Poslaničke grupe DSS Miloš Aligrudić, tj. moja malenkost, u poslednja tri meseca je u više navrata kod vas i Slavice Đukić-Dejanović insistirao da se ovo nađe na dnevnom redu.
U više navrata sam vam saopštio da smo spremni, bez obzira na razloge kojih se drži SRS, koji mogu biti principijelni, zakoniti itd, samo da ne bismo ispustili kontinuitet, da glasamo za predložene liste koje je predložila Slavica Đukić-Dejanović, pa makar i preglasavali SRS.
To je nešto što sam otvoreno rekao. Sada za govornicom vam to javno kažem.
Pitam vas, šta vam je trebalo tri ili četiri meseca da se ovo nađe na dnevnom redu? Došli smo u situaciju da zahvaljujući ponašanju, pre svega, gospodina Mićunovića i Slavice Đukić-Dejanović, raspravljamo o njihovoj odgovornosti ili neodgovornosti u postupcima, do loših ili teskobnih rezultata za državu Srbiju, do kojih dolazimo u ovom trenutku, zbog našeg neučešća na Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope i dolazimo do toga da u ovom trenutku DSS ne može da se složi ni sa sastavom.
Kako posle svega što se desilo, kako posle toga što sam bio obavešten pre neki dan kako je gospodin Mićunović glasao u januarskom zasedanju, kada je bilo reči o lordu Džonstonu, kako sada posle toga možemo tako lako preći preko činjenice da ta osoba treba da bude šef delegacije. Da se razumemo, DSS to mesto ne pripada. Mi ga ne tražimo. Smatramo da to mesto pripada najvećoj političkoj stranci vladajuće koalicije. Ako želite to će biti bilo ko koga vi odredite, pa makar i gospodin Mićunović. Druga je stvar da li ćemo mi pod ovim okolnostima za to glasati ili ćete vi većinom glasova doneti tu odluku. To nije problem. Nikada neće ni biti. (Aplauz.)
Postavlja se pitanje krajnje moralne prirode. Ako neko za preporuke koje su obavezujuće u Savetu Evrope, koje je predložio lord Rasel Džonston, glasa uzdržano, a britanski poslanici glasaju protiv, o čemu postoji listing Saveta Evrope, ako poslanici DS ne učestvuju na delovima tog glasanja tako što uopšte nisu stavili kartice u svoje poslaničke jedinice u Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope, onda se postavlja pitanje – da li to možemo da vežemo za tzv. državnu politiku, kontinuitet državne politike koju ima DS. Naravno da ne možemo. (Aplauz.)
Da li to ima veze sa ponašanjem Borisa Tadića i Vuka Jeremića danas? Da li to ima veze sa prihvatanjem Euleksa na teritoriji Republike Srbije, jer jedan od tih amandmana, protiv koga smo svi bili čak i članovi G17 plus, a Mićunović je bio – za, jeste bio da se misija EU implementira na teritoriju Srbije. Dogovorili smo se da svi budemo protiv tog amandmana. Gospodin Mićunović je bio za. Nisam to video, tek mi je kasnije skrenuta pažnja na to i juče, prekjuče, sam skinuo listing. Video sam kako je glasanje izgledalo.
Dame i gospodo, na ovaj način ne možemo rešiti probleme države Srbije. Svakako, gospodin Mićunović će biti šef delegacije. Većina će to izglasati, ali vi morate da se zamislite nad tim, kako ste i na koji način radili, koliko je čije prisustvo bilo na tim sednicama? Koliko su pojedini članovi delegacije, uprkos njihovom verbalnom zalaganju za jedinstvo, realno radili? Kako izgleda i to ćemo, takođe, skinuti, te listinge, prisustvo na Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope? Kako izgleda angažovanje pojedinih poslanika? Gde se oni nalaze pet dana sesije u Strazburu, od ponedeljka do petka? Da li se nalaze u zgradi Parlamentarne Skupštine Saveta Evrope ili su na nekom drugom mestu?
Za pojedine se da lako utvrditi da nisu prijavljivani pre i popodne i da nisu učestvovali u sesijama i ubacivali kartice. Ako mislimo da je parlamentarna diplomatija nešto što je znak jednakosti sa crnom rupom, kako se govori u medijima, i ako mislite da je to ništa, onda možemo da se ponašamo kako god želimo. Mislim da je to značajno.
Ne bih se opredelio da budem parlamentarac ni u prošlom sazivu, a mogao sam u dogovoru sa svojom političkom strankom da budem na nekom drugom mestu, da sam verovao da je ovo crna rupa. Niko ne bi nikada želeo da sedi u nekoj u crnoj rupi, nego sam ovo radio iz sopstvenih uverenja. Sve što smo radili u Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope, bar neki, radili smo iz svojih dubokih uverenja i zato smo imali opipljive rezultate. Svaki akt koji smo preuzeli tamo i svaku akciju koju smo preduzeli sa tim u vezi imala je samo jedan jedini cilj – da se rezultati ostvare. Do njih je i došlo.
Pozivam vas da kada budete glasali za ove delegacije, kakav god sastav izglasate, a voleo bih da se izglasaju što pre, ako mogu i danas, iako to može da bude moj apel svima u ovoj našoj skupštini, da učinimo napor da to završimo, bilo bi jako dobro da to uradimo, ali onda moramo da vodimo računa o tome da se taj posao obavlja prilježno u jednom našem relativnom dogovoru između svih nas, da se identifikuju državni interesi i da znamo šta tamo radimo, a ne da situacija bude kao što je sada ili kao što se pokazala u petak prošle nedelje. Hvala vam. (Aplauz.)
Hvala, javljam se po članu 27, pre svega kada je reč o načinu vođenja ove sednice. Vi, ne mislim na vas kao predsedavajućeg, ali smatram da bi trebalo nešto da preduzmete. Pre toga ću reći nešto drugo.
Celo jutro slušamo govore narodnih poslanika koji se javljaju po Poslovniku i ukazuju na nešto na šta treba ukazati. Dakle, ovo o čemu su prethodnici govorili je očigledno ozbiljna stvar i ukazuje na katastrofu, na rub ponora pred kojim se nalazi Srbija kada je reč o nekom poslu za koji mislim da je bio od velikog značaja za zaštitu teritorijalnog integriteta države.
Očigledno je stvaranje Bezbednosnih snaga na KiM zapravo posledica neodgovornog ponašanja državne vlasti Srbije u odnosu na način na koji misli da štiti teritorijalni integritet države, jer očigledno ga ne štiti. Ne štiti ga tako što pristaje na ucene i zamke onih koji navode Srbiju, ili čak političke predstavnike kosovskih Albanaca, separatiste, da čine ovo što čine.
Prvo je to potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koje je skrivena ucena, u nevreme.
O tome će se verovatno još dugo vremena kasnije pričati, a istoričari će to analizirati.
Drugo je, svakako, prizivanje i pozivanje Euleksa. Time se najflagrantnije prekršila Rezolucija 1244 od strane Srbije. Kada to država sama uradi, sve što se posle toga dešava, nije ni čudo.
Zato tako groteskno deluje pismo za koje smo čuli da je predsednik države Boris Tadić uputio generalnom sekretaru UN. Taj oštar protest, koji je on uputio, onima koji ga tamo čitaju verovatno deluje više nego smešno. A to je za nas tragično. Njima je smešno, a nama bogami nije.
Međutim, kada ovu raspravu slušamo i kada vidimo koliko vremena protiče i, evo, recimo, kada smo čuli i ovo što je rekao prethodni govornik, lako se dolazi do zaključka da ovde postoji još neki problem, kada je reč o samom vođenju sednice i funkcionisanju Narodne skupštine, načinu zakazivanja ovih sednica.
Mogu da pretpostavim šta je to, a javnost već to zna, na to su ovde ukazivali prethodnici iz druge političke stranke, ali mislim da je neodgovorno od strane onih koji vode Narodnu skupštinu i koji čine vladajuću većinu da ne učine nijedan napor u toku današnjeg prepodneva da se naprave ozbiljne konsultacije i da se, ako postoje neki problemi, na neki način otklone.
Sve što je ovde govoreno o KiM je apsolutno tačno i to svako od nas normalan potpisuje. Problem je samo u tome da, ako se nešto uradi preko određene mere, očigledno nije krivica na onome ko to čini, kao što to često vladajuća koalicija hoće da predstavi, nego na nekome ko nije u stanju da reši neki problem koji postoji.
Zato vas molim, predsedavajući, ovim završavam, da upozorite predsednicu Narodne skupštine da u najskorije vreme zakaže konsultacije šefova poslaničkih grupa i da vidimo u čemu se problem sastoji i kako se on rešava.
Ovu sednicu je sazvao 221 narodni poslanik svojim potpisima. Da bi ona tekla neometano i da bi sve normalno funkcionisalo, neophodno je da problemi koji postoje, ako postoje, budu rešeni. Ja vas najlepše molim da to učinite u što skorije vreme.