Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Antić

Govori

Pre svega, ja bih hteo gospođi Đoković, koja je govorila ranije da se zahvalim na podršci zakonu i na zaista jednom doprinosu ovoj raspravi i razumevanju zakonskih odredbi koje su implementirane u novi zakon o energetici i da kažem da ćemo zaista pokušati da analiziramo sve predloge koji su vezani za Čačak i pokušati da nađemo neke projekte koji su vezani za obnovljive izvore koji mogu biti interesantni za teritoriju tog grada.
Ono što želim da prokomentarišem kada je diskusija gospodina Božovića u pitanju, naravno uz zaista jedan dobar odnos na temu što u Zakonu o energetici imamo dosta razumevanja od strane opozicionih poslanika i najave mogućnosti da čak i u danu za glasanje podrže zakon, hitnost postupka sam objasnio u prepodnevnom delu i zaista molim za razumevanje objašnjenja koje smo dali.
Vlada je izabrana 27. aprila, u maju smo imali poplave, u junu formirali radnu grupu, imali veliko usaglašavanje i sa Energetskom zajednicom i drugim institucijama. Nacrt zakona uputili u Vladu na mišljenje ostalim ministarstva 5. novembra, ozbiljna procedura usaglašavanja unutar Vlade i 19. decembra konačno usvojen Nacrt zakona i našli se pred poslanicima.
Važno je da od 1. januara stupi na snagu zbog obaveza koje smo preuzeli, ali koje nisu do te mere fiksne, jer ponavljam, mi ćemo biti jedina država iz ugovora o Energetskoj zajednici, koja će u potpunosti ažurirati svoje zakonodavstvo i prilagoditi ga ostalim zemljama članicama EU, nego pre svega iz razloga što time zaista dižemo kredibilitet naše zemlje i mogu slobodno da kažem i u ovom segmentu pokazujemo da smo apsolutno lider i regionu.
Kada je u pitanju dalekovod Vinča, on je deo važnog projekta Beograd 20 i pošto smo pre nekoliko godina sarađivali u Gradu Beogradu, ja mislim da i gospodin Božović razume značaj tog projekta. Gradska uprava u to vreme je imala izuzetno dobar odnos prema realizaciji tog projekta i šta više, uspostavila 2012. godine partnerski odnos sa „Elektromrežom Srbije“ u pokušaju da se ovaj projekat konačno završi, jer ponavljam, izuzetno važan projekat koji treba da obezbedi stvaranje tog prstena oko Beograda, koji garantuje apsolutno sigurno snabdevanje Beograda, koje nije važno samo za Beograd, nego je važno za ukupnu elektroenergetsku stabilnost naše zemlje.
Jednostavno apelujem danas sa ovog mesta, kao neko ko pokušava da odgovorno vodi resor kojim upravlja, da pokušamo da se svi zajedno suzdržimo oko politizacije nekih tema koje jednostavno to ne dozvoljavaju zato što politizacija takvih tema može dovesti do ozbiljnog uzbunjivanja javnosti i stvaranja jedne loše atmosfere među građanima koja posle može da nam se širi i da imamo problem u svakoj investiciji i u svakom novom projektu.
Ja imam informacije koje govore na temu da je ovaj projekat u potpunosti urađen na kvalitetan, zakonit način, uvažavajući najviše standarde zaštite životne sredine. Mogu potvrdim ovo o čemu je gospodin Babić govorio. Na projektu su rađene izmene. Te izmene su izvršile poskupljenje samog projekta, urađene studije uticaja, izrađena, usvojena pozitivna. Uopšte nemam problem da sa poslovodstvom „Elektromreže Srbije“ još jedanput sednem i prođemo kroz sve te papire, ali, ponavljam projekat je urađen u skladu sa zakonom, uvažavajući propise i standarde i zaštite životne sredine.
Radi mira u kući mi ćemo to još jedanput pogledati, mada ponavljam, informacije i podaci kojima mi u ministarstvu raspolažemo govore da je reč o projektu koji je u potpunosti bezbedan za život i zdravlje ljudi koji žive duž trase. Uopšte me ne interesuje to što oni žive u nelegalnim objektima, moramo da vodimo računa o zdravlju svih ljudi i mislim da to i na ovom projektu radimo potpuno odgovornost.
Dobro, koliko vidim, ovde sam jedino ja video deo tog prenosa i deo slave koji sam predao gospodinu Pavićeviću.
Apsolutno sam ovde zato što uvažavam Skupštinu Republike Srbije, a ne zbog TV prenosa.
Nisam hteo da budem deo polemike i ne želim da budem ni u ovom trenutku. Hoću da izrazim nadanja da će gospodin Pavićević imati vremena da pročita Zakon o energetici, pošto do glasanja ima sigurno 48 časova. Ako bi se malo manje bavio rečnikom, a više Zakonom o energetici verujem da bi stekao predstavu o samom zakonu. I tokom rasprave o budžetu i u pripremi budžeta mislio sam da je Zakon o energetici malo zanimljiviji, pošto budžet su samo brojke, a ovde su uglavnom slova pa je bolje za čitanje.
Ono što je sada ozbiljni deo ovog mog javljanja je samo jedna mala ispravka. Ja nisam nijednog trenutka rekao da je način usvajanja ovog zakona neka evropska praksa, kao što ste rekli. Ja sam dao jedno objašnjenje i pokušao da opravdam činjenicu zbog čega je ovaj zakon ušao u proceduru na način na koji jeste i na način zbog koga nisam u potpunosti srećan.
Naravno, voleo bih da su narodni poslanici imali više vremena za pripremu kada je ovaj zakon u pitanju i otprilike sam objasnio koliko rada i usaglašavanja je bilo na ovom zakonu od formiranja radne grupe za finalizaciju ovog zakona, koji je koleginica Mihajlović počela još 2013. godine. On je u novembru mesecu 2013. godine bio i u javnoj raspravi. Od juna nova radna grupa, od juna više krugova usaglašavanja sa Energetskom zajednicom. Naravno, ponovo ceo krug usaglašavanja sa svim energetskim kompanijama, najave da će zakon ići u usvajanje do kraja godine. Sve vreme je nacrt zakona uvek ažuriran na internet stranici Ministarstva rudarstva i energetike. Hoću da kažem da nismo bežali od javnosti. Javnost je sve vreme bila uključena. I u ovom trenutku dok ja sa vama polemišem stižu mejlovi iz različitih grupacija vezano za određene zahteve, vezano za dodatno usaglašavanje oko zakona.
Ponavljam ono što sam rekao i što je koleginica Joksimović potvrdila, duboko verujem da je u interesu naše države da se ovaj zakon usvoji, da počne da se primenjuje od 1. januara. To je dobro za kredibilitet naše zemlje i, ponavljam, verujem da je dobro da dobijemo tu ocenu da smo prva zemlja iz Ugovora o Energetskoj zajednici koja je u potpunosti ažurirala svoje zakonodavstvo sa svim energetskim direktivama, odnosno sa zakonodavstvom EU.
Žao mi je što niste uspeli da analizirate ovaj zakonski projekat. Pretpostavljam da je velikim poslaničkim grupama lakše da vrše pripremu jer imaju podelu zaduženja kada su poslanici u pitanju.
Ponavljam, pred nama su i neki drugi zakoni koje će moje ministarstvo predlagati. Pokušaćemo da Narodna skupština ranije bude deo samog zakonodavnog procesa, odnosno procesa usvajanja zakona.
Zaista uvažavajući i vreme koje smo proveli u ovoj raspravi i kvalitet rasprave ne želim dugo da još koristim vaše vreme. Pre svega, biću slobodan da se zahvalim i u ime koleginice Joksimović i u ime koleginice Udovički koja je bila sa nama dobar deo današnje rasprave, na jednoj izuzetno kvalitetnoj i konstruktivnoj raspravi o setu zakonskih predloga koji su bili danas na dnevnom redu. Naravno, uvažavamo i one kritičke tonove kojih je bilo danas i u samoj obradi sada amandmana koje su narodni poslanici podneli pokušaćemo naravno da napravimo analizu i tamo gde postoji prostor za poboljšanje zakonskih projekta, mi ćemo to bez ikakve dileme učiniti.
Još jednom, hvala na kvalitetnoj raspravi, korisnoj raspravi za sve nas i vidimo se u raspravi o amandmanima.
Ja bih hteo, naravno pozdravljajući sve uvažene narodne poslanike, da se zahvalim kolegi Peku, na jednom zaista sistematičnom pristupu sagledavanju budžeta, i razumevanju upravo onih ključnih elemenata koje je Vlada pokušala da stavi u prvi plan u svim merama koje su suština onoga što mi planiramo u godinama pred nama.
Pre svega da stavim akcenat na upravo te teme koje ste pomenuli, vezano za javna preduzeća, od kojih nekoliko ključnih se nalazi, čija je, da kažem, finansijska stabilizacija i konsolidacija neophodna za ukupnu makroekonomsku stabilnost zemlje se nalaze u resoru Ministarstva rudarstva i energetike i iz te oblasti su, pre svega mislim na „Elektroprivredu Srbije“ i „Srbijagas“.
Da bi se razumela održivost ovog sistema koji, ovako kada mi kažemo da u budžetu za 2015. godinu, nema predviđenih novih sredstava za zaduživanje, za „Srbijagas“ za plaćanje gasa, moram čisto da kažem kako to predviđamo da bude jedan održiv sistem.
Malu digresiju bih napravio, mi smo na Vladi Republike Srbije usvojili program reorganizacije „Elektroprivrede Srbije“, na prvoj sledećoj sednici Vlade očekujem da će Vlada Srbije, usvojiti plan restrukturiranja „Srbijagasa“, koji „Srbijagas“ definiše kao vertikalno integrisanu kompaniju sa vlasnički razdvojenim energetskim delatnostima, što će omogućiti dodatno efikasnije funkcionisanje „Srbjagasa“.
Paralelno sa tim, mi sa MMF-om, preko Svetske banke i IBRD, završavamo plan finansijske stabilizacije za EPS, i plan finansijske konsolidacije za „Srbijagas“ koji treba da definiše te neke ključne mere i principe po kojima će se ustanoviti neki novi načini funkcionisanja u ekonomskom smislu, kada su te kompanije u pitanju. Ali, u velikoj meri menjamo ambijent u kojima one funkcionišu, pre svega, mislim na „Srbijagas“.
„Srbijagas“ najveći deo svojih finansijskih loših rezultata je bazirao na činjenici da je politika čitave države bila da se određena vrsta socijalnog mira i upošljavanja preduzeća preko Srbije i njihovog opstanka u radu, zasniva na tome da im „Srbijagas“ isporučuje gas koji se ne plaća. Tu pre svega mislim na nekoliko ključnih preduzeća u hemijskom kompleksu, a pre svega, ponovo, Petrohemija, Azotara, MSK.
Ono što je premisa svega što ćemo raditi u 2015. godini, je upravo to da neće biti isporuka gasa onim kompanijama koje taj gas ne mogu da plate, i obezbeđujemo model kako da te kompanije funkcionišu u takvim uslovima.
Vrlo smo blizu da obezbedimo taj model funkcionisanja i obezbeđivanja gasa upravo za taj hemijski kompleks, na način da hemijski kompleks može da radi, ali da to više ne bude jedino i isključivo na štetu „Srbijagasa“. Uspeli smo u sporazumu koji smo postigli sa NIS-om da obezbedimo za 2015. i 2016. godinu, za potrebe Petrohemije, po 50 miliona kubika gasa, koji se vadi iz domaćih nalazišta, po ceni od 280 dolara, za 1000 metara kubnih, koji predstavljaju otprilike 60% njihovih godišnjih potreba za gasom, po ceni koja je otprilike 40% jeftinija od ovoga što sada imaju, što omogućava da Petrohemija konačno ima cenu gasa koja je ekonomska. Dogovorili sa NIS-om paritete cena primarnog benzina i perolitičkog benzina, koji će omogućiti da Petrohemija uglavnom stabilizuje svoje poslovanje, a za onaj konačni korak je potrebna ona velika investicija, u novu polipropilensku liniju za proizvodnju, koju trenutno pregovaramo sa više kompanija koje su se javile da su zainteresovane za strateško partnerstvo za Petrohemiju.
Konačno, kada su u pitanju Azotara i MSK, mi smo u ozbiljnoj fazi razgovora sa Gaspromom, odnosno našim ruskim partnerima, da probamo da vratimo onu toling shemu, koja je bila prisutna 2012. godine do, čini mi se, početka 2013. godine, kada je nažalost, ukinuta, ili ti, tog modela za doradu gasa, da ne kažem, barter aranžmana iz nekih 90-ih godina, koji bi trebali da omoguće da Azotara i MSK dobiju gas po ceni koji, jednostavno omogućuje njihovu proizvodnju i koji njihovu proizvodnju čini ekonomičnom i ne tera ih dalje u gubitke.
I, konačno, drugi segment tih mera koje moramo da uspostavimo za „Srbijagas“ je jedna disciplina među lokalnim samoupravama, u plaćanju obaveza za gas, i jednostavno moramo napraviti takav model u kome svi segmenti, pre svega države, su odgovorni da u tom sistemu mi više nemamo tih kašnjenja u plaćanju, ili uopšte nedostatak plaćanja, jer jednostavno, „Srbijagas“ ne može više da nosi taj teret da isporučuje svima gas da on ne bude naplaćen, a da taj gas mora da se plati u inostranstvu, i to u valuti koja je konvertibilna.
Moram i ovu priliku da iskoristim, i da još jednom iskažem ogromnu zahvalnost građanima, jer objektivno, građani su najbolje i najrevnosnije, i najrednovnije platiše svih obaveza za isporučene energente i upravo građani daju taj doprinos da naš energetski sistem bude stabilan i da imamo mogućnosti da ga činimo stabilnim na način da možemo da obezbedimo neophodne količine energenata.
Dakle, hoću da zaključim, nismo planirali u 2015. godini dodatne subvencije za dodatna zaduživanja za plaćanje količina gasa koje ćemo tek obezbediti, već planiramo takav jedan sistem koji ima mnogo kockica i koji čini jedan ozbiljan mozaik kako da unapredimo poslovanje „Srbijagasa“ na način da on može da ispunjava svoje obaveze samostalno. Hvala.
Ja ću samo kratko, jedan mali komentar vezano za ovo što je kolega narodni poslanik govorio, pre svega zato što verujem da nije zlonamerno, pa onda pojašnjenje i radi vas i radi ostalih kolega, a i radi javnosti.

Kao nacionalni koordinator za saradnju sa Kinom u mehanizmu saradnje Kina i centralna i istočna Evropa, čisto informacije radi- zvanični jezici na samitu su bili: srpski, kineski i engleski. Tako da kolege iz Slovačke i Bugarske, naravno, nisu mogle da govore na drugim jezicima i potpuno je prirodno da su naši ljudi govorili na srpskom jeziku, jer je bilo omogućeno simultano prevođenje za sve učesnike samita.

Ono što kao neko ko je bio moderator panel rasprave vezano za infrastrukturu, energetiku i saobraćaj moram da istaknem da je to bio najveći panel sa oko 500 učesnika i trajao gotovo tri sata. Više od 60% prezentacije su bile naše, naše prezentacije, a suština samita nije bila da samo Srbija predstavi svoje projekte, nego ceo region, svih 16 zemalja i dobili smo apsolutno sve pohvale i od ostalih kolega iz preostalih 15 evropskih zemalja, posebno od kineske delegacije i čitav niz komentara da smo kao država izuzetno dobro iskoristili ovaj samit za promociju Srbije, naše privrede i naših potencijala.

Tako da ovo čisto da posluži kao prilog ovoj raspravi, bez želje da ulazimo u polemike, čisto da pojasnimo i radi vas i radi ukupne javnosti.

 
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Gospodin Petrović je zaista otvorio pregršt izuzetno važnih tema, tema koje su bitne za budućnost naše zemlje. Premijer je u svom izlaganju, najveći deo toga iskomentarisao i izašao sa stavovima Vlade. Ja po nekoliko pitanja moram da dodam, pre svega, uvažavajući značaj ovih tema.
Mi ćemo odmah nakon ove sednice na kojoj usvajamo budžet i ove ostale prateće zakone, na sledećoj sednici imati jedan izuzetno važan reformski zakon, Zakon o energetici koji kao jedan moderan evropski zakon primenjuje čitav onaj treći paket energetskih direktiva. Iza tog zakona stoji dosta rada ali paralelno sa time mi pripremamo jedan set novih propisa vezano za oblast rudarstva i tu ste gospodine Petroviću, apsolutno u pravu. Sve to ide jako teško i suočavamo se sa jednom ogromnom inercijom koja u rudarstvu postoji više decenija i onom jednom stavu koji je u sebi prepoznavao samo opciju da postoji to državno rudarstvo i nije razumeo ovo vreme u kome rudarstvo postaje, da kažem, jedno od ključnih oblasti industrije u koju ulazi velika količina svežeg kapitala i stranog kapitala. Oblast u kojoj postoji ogromno interesovanje i oblast koja bez ikakve dileme može da bude jedna od onih stavki gde ćemo ostvariti brz rast i taj rast može vrlo brzo da se odrazi i na naš rast BDP.
Mi u ovom trenutku imamo velike, pre svega, najveće svetske igrače koji imaju istražna prava na nekoliko važnih lokacija širom Srbije. Tu pre svega mislim na Rio Tintu koji radi kod Loznice, tu mislim na „Friport Mek Moran“ koji radi u okolini Bora. Naravno imamo i Item Group koja radi na nekoliko ozbiljnih lokacija, kao predstavnici najvećih kanadskih kompanija.
To je za nas jako važno i mi moramo čitav taj zakonski set stvari da modernizujemo kako bi taj segment od istražnog prava do otvaranja rudnika učinili efikasnim, jer otvoriti rudnik to je nešto što drastično utiče ne samo na taj kraj nego, ponavljam, na različitoj zemlji. Znači, to su na hiljade novih radnih mesta, to je infrastruktura koja mora u velikoj meri da se odredi i plus onaj neki svetski parametar koji kaže da na svakog rudara otprilike devet ljudi dobije neki posao i radi u tom čitavom sistemu.
Moram da napomenem kao važnu stvar, da se u budžetu za 2015. godinu posle dužeg vremena nalaze određena sredstva i za razvoj ovog našeg domaćeg rudarstva. Da imamo u onom segmentu državne garancije 10 miliona evra koja su predviđena za modernizaciju proizvodnje uglja u rudniku „Soko“ koji radi u sklopu Javnog preduzeća „Podzemna ekploatacija uglja“ i da je to deo jednog projekta koji spremamo tri godine po deset miliona evra koji treba drastično da poveća proizvodnju uglja u našoj podzemnoj eksploataciji koja danas radi vrlo skromno. Tih 4.000 ljudi proizvede godišnje oko 600.000 tona uglja i to je potpuno neekonomično. Mi radimo u ovom trenutku Rudnik „Soko“, spremamo neki koncept vezano za proširenje proizvodnje uglja u rudniku „Štavalj“. Radimo i na otvaranju novog rudnika „Ćirikovac“ koji bi trebali svi zajedno da podignu tu proizvodnju uglja na nekoliko miliona godišnje, što bi bila prava stvar i što bi nam konačno skinulo sa dnevnog reda subvencije koje svake godine izdvajamo za naše Javno preduzeće „Podzemna ekploatacija uglja“.
Biomasa. Drago mi je što ste i tu temu pokrenuli. To bez ikakve dileme predstavlja veliki potencijal Srbije i sa stanovišta postojeće biomase koju mi imamo i koja stvara mogućnosti za otvaranje određenih energetskih objekata koji bi koristili tu biomasu. Moram da kažem da država tu stvar apsolutno podržava, a to je jedini segment iz tih obnovljivih izvora koji nije pod onim sistemom kvota i to je nešto što ima apsolutnu podršku i ministarstva, i Elektroprivrede Srbije koja treba u konačnom da otkupi tu energiju.
Moram da napomenem i nešto što smo poprilično diskretno uradili zato što mi se čini da u Srbiji još malo izaziva i podsmeh. Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije pre nekoliko dana je raspisalo jedan javni poziv vezano za otvaranje mogućnosti da se u Srbiji uzgaja energetska trska. To je nešto što je u čitavom setu postalo hit. Ovde kod nas onako bojažljivo izlazi u javnost i verujem da je to nešto što u narednim godinama može biti izuzetno interesantno uzimajući u obzir da od 800.000 ha državne zemlje nekih 400.000 ha nije uopšte dato ni u zakup i u ovom trenutku se ne obrađuje. U nekim od evropskih zemalja ta energetska trska smanjuje potrošnju uglja i do 50%. Tako da je to nešto na čemu ozbiljno radimo.
Premijer je rekao oko energetske efikasnosti i naravno mi u ovom trenutku sa stanovišta mogućnosti našeg budžeta smo izašli sa jednom relativno skromnom sumom od 180 miliona i svesni činjenice da time ne možemo da uradimo dramatične stvari, ali ostavljamo da gori vatra i ostavljamo mogućnost da radimo neke projekte iz oblasti energetske efikasnosti čekajući bolje vreme sa stanovišta budžeta.
Sa druge strane, svesni činjenice da u oblasti energetske efikasnosti ne treba samo država da investira. Mi spremamo ono o čemu smo pričali vi i ja skoro sa ove govornice. Spremamo i u završnoj fazi smo priprema podzakonskih akata koje će omogućiti onaj ESKO ugovor koji je evropski ugovor, koji obezbeđuje te modele PPP-ja koje ljudi mogu da ulože u projekte energetske efikasnosti i da od ostvarenih ušteda se deli zarada između onog ko uloži i onog ko je vlasnik objekta. To je nešto što će veoma brzo da se nađe pred nama
I konačno, Naftna industrija Srbije u sebi nosi puno izazova i njena budućnost bez ikakve dileme zavisi u velikoj meri od investicija, pre svega u suštinske projekte.
Mi smo proteklih nekoliko godina imali situaciju da je Naftna industrija Srbije dosta ulagala u neke regionalne projekte i razvoj, pre svega, regionalne maloprodajne mreže i određena istražna prava u zemljama u okruženju.
Ja ne sporim da je to deo stvaranja neke šire slike o NIS-u kao lidera u ovom regionu ali sa druge strane, mi smo proteklih nekoliko meseci poseban akcenat stavili upravo u pravcu insistiranja predstavnika države da se na prvom mestu završe investicije u zemlji, odnosno investicije u proizvodne objekte NIS i to je deo i onih zaključaka mešovitog komiteta Srbije i Rusije, i mi insistiramo i to je deo opšteg stava svih naših predstavnika u NIS-u da se pre svega završi duboka prerada. Tu postoji još uvek taj nedostatak zajedničkog stava sa ruskim partnerima.
Da li je opcija koksovanja ili hidrokrekinga nešto što je za nas bolje i što je budućnost. Vi znate, i o tome se pričalo u javnosti da je razlika u investiciji značajna, da je koksovanje negde do 300 miliona evra investicija, hidrokrekinga negde oko 600 miliona.
Onaj deo stručne javnosti koji je okrenut prema nama kao državi i ministarstvu se apsolutno zalaže za hidrokreking koji jeste skuplji ali ostvaruje veću zaradu i veću perspektivu u budućnosti.
Na žalost ruski partneri su u prethodnom periodu doneli odluku, pre nego što je formirana ova Vlada, da se krene u koksovanje i mi smo sada tu u nekoj fazi pregovaranja.
Moram da istaknem da je, otkad je formirana ova Vlada, napravljen jedan mali iskorak u tom, da kažem, jačanju uloge države vezano za poslovanje NIS i da verujem da možemo tu napraviti neki iskorak, kao što smo ga napravili u pitanju odnosa NIS prema „Petrohimiji“ premijer tu nije hteo da se pohvali ali ja hoću da ponovim da smo obezbedili kroz ovaj ugovor da NIS obezbeđuje određene količine gasa za potrebe rada „Petrohemije“ u iznosu od 50 miliona metara kubnih godišnje po ceni od 280 dolara.
U prethodnom vremenu je „Petrohemija“ radila sa gasom od 480 miliona, tako da je to značajna ušteda. I da smo uspeli da napravimo neke iskorake i po pitanju primarnog benzina gde sada „Petrohemija“, taj primarni benzin kupuje od NIS po ceni FOP minus 30 dolara. Nekada je to bilo i FOP plus deset, a prodaje pirolitički benzin po ceni FOP plus 65.
To su neki elementi koji sada te gubitke koji se ostvaruju poslovanju „Petrohemije“ čini, ne mogu da kažem prihvatljivije, ali manje krvarimo u poslovanju „Petrohemije“ koju objektivno moramo da držimo da radi zato što značajno utiče na naš BDP i u dobroj meri sve ovo što ona proizvede, izvozimo i naravno samo „Petrohemiju“ koja radi, možemo da držimo takvu da bude interesantna za uvođenje ovog trećeg partnera koji treba da uloži u polipropilensku liniju. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.           
Dame i gospodo, pre svega i amandman i diskusiju gospođe Čomić sam shvatio kao jedan dodatni podsticaj da imamo više rasprave na temu kakvo nam je stanje u javnim preduzećima. To u suštini održava želju svih u ovoj sali da učinimo da javna preduzeća budu efikasnija, da smanjimo i subvencije i državne garancije koje ovaj parlament i budžet daju upravo tim javnim preduzećima. Upravo to i jeste politika ove Vlade i to nije nešto oko čega postoji bilo kakav spor.
S tog stanovišta, ja kao novi ministar rudarstva i energetike apsolutno u kontinuitetu u odnosu na ono što je gospođa Mihajlović pričala, danas radim u pravcu da se stvari u „Srbijagasu“ dovedu na nivo efikasnosti i neophodnih procesa koji će se odvijati u tom preduzeću, kako bi se ove stvari u narednom periodu ublažile i kako bi učinili da taj za nas jedan izuzetno važan sistem bude efikasniji i da bolje posluje.
Ne želim danas da ovde govorim na način da bilo ko razume da ja branim svog stranačkog kolegu gospodina Bajatovića, ali moram da kažem nekoliko stvari. Upravo danas Ministarstvo rudarstva i energetike, odnosno pre nekoliko nedelja, je uspelo da usaglasi sa energetskom zajednicom i Evropskom komisijom plan restrukturiranja „Srbijagasa“, koji pre svega predstavlja usklađivanje funkcionisanja „Srbijagasa“ sa onim zahtevima Evropske komisije i energetske zajednice, vezane za direktive iz trećeg paketa, ali u sebi sadrži i taj set pitanja koja se tiču finansijske konsolidacije „Srbijagasa“ koje su neophodne.
Vrlo brzo završavam.
„Srbijagas“ u izuzetno teškim uslovima funkcioniše i plaća cenu mnogih procesa u našem društvu koji traju više godina, počev od „Petrohemije“, koja „Srbijagasu“ duguje više od 200 miliona, a zajednička odluka svih stranaka koje sede u ovom parlamentu je bila da „Petrohemiju“ moramo sačuvati, isto tako Azotara, MSK, Železara, plus gomila dugova raznih lokalnih samouprava.
Na današnji dan jedino Beogradske toplane, odnosno Beogradske elektrane ne duguju „Srbijagasu“ ni dinara za isporučeni gas, duguju nešto za određene kamate. Cela Srbija duguje „Srbijagasu“ u ovom trenutku.
Napunili smo Banatski Dvor. U njemu imamo otprilike 100 miliona evra gasa. To je izuzetno značajno za naš energetski sistem, ali moramo dati još malo vetra u leđa „Srbijagasu“ dok ne sredimo pitanja u hemijskoj industriji, u lokalnim samoupravama i ne napravimo sistem koji će biti takav da svi imaju obavezu da „Srbijagasu“ plate gas, a EPS-u plate struju.
Mi danas još uvek nemamo takav sistem. I dalje imamo opštine koje duguju EPS-u 800, 900 miliona dinara za struju i u takvim uslovima lako je kritikovati menadžment, ali nije lako upravljati tim sistemima koji su izuzetno kompleksni i odgovorni. Zahvaljujem.
Predlažem da gospodin Pavićević dobije reč. Treći put ustaje, dobiće upalu mišića.
Neću da odustanem.
Moram da se uključim u ovaj segment rasprave, pre svega, zbog javnosti. U želji da se ne stekne pogrešna predstava, da se ove mere koje Vlada Republike Srbije nerado povlači, vezano za fiskalnu stabilizaciju, realizuju da bi Srbija imala energente i da bi Srbija obezbedila gas, mazut i ostale neophodne energente, niti zbog stanja u „Srbijagasu“, niti zbog plate direktora „Srbijagasa“.
Mislim da je ispod nivoa ove skupštine da stvari spuštamo tako nisko, da jednu ozbiljnu državnu meru koju Vlada nerado donosi, svesna svih njenih konsekvenci, spuštamo na taj nivo da polemišemo da li je to zbog plata jednog direktora, pri čemu ja apsolutno ne znam kolika je plata direktora „Srbijagasa“, niti verujem da je tolika. Gospodin Bajatović je vaš kolega narodni poslanik, možete to sa njim da iskomentarišete. Gotovo da sam siguran da to nema veze sa tom cifrom koju je uvaženi mladi kolega Božović izneo ovde, tim pre što treba tu da se setimo da gospodin Bajatović najveći deo svojih primanja izdvaja u humanitarne svrhe.
Ono što želim da kažem, vezano za nabavku energenata, u rebalansu budžeta nalazi se garancija JP „Srbijagas“, kojom će on obezbediti određenu kreditnu liniju. Iz te kreditne linije je predviđeno da vrati u budžet Srbije određenu pozajmicu koju je imao i da plati određene količine isporučenog gasa kojim je napunjeno skladište Banatski Dvor, ni manje, ni više.
Pre svega da se zahvalim gospodinu Petroviću za ovoliko pažnje koja je posvećena nekim projektima iz oblasti energetike i da se izvinim što me malo glas muči, jer sam malo bolestan.
Kada je u pitanju energetska efikasnost, ja se u potpunosti slažem sa vama da je to za Srbiju jedna ogromna, nažalost, do sada nedovoljno istražena zona i da u njoj ima prostora koji je izuzetno važan za naš energetski sektor, pre svega uzimajući u obzir da svaka investicija u energetsku efikasnost je daleko isplativija od novog energetskog objekta i da danas najveća energetska politika čitave Evrope i razvijenog sveta su upravo štednja energije i Srbija će bez ikakve dileme dosta toga uraditi u narednom periodu.
Mi razmatramo i sa našim prijateljima iz EU te ESCO modele ugovora. Očekujem da će Ministarstvo rudarstva i energetike vrlo brzo ući u te modele ugovora koji će omogućiti privatno-javna partnerstva i definisati ugovorne odnose vezano za projekte iz kojih se štedi energija i kroz podelu „profita“ od uštede energije te investicije isplaćuju.
Kada je biomasa u pitanju i obnovljivi izvori, mi smo sada trenutno na 21% potrošnje iz obnovljivih izvora. Imamo obavezu da do 2020. godine to povećamo na 27%. Država je donela određene podsticajne mere i određene subvencije, odnosno fid-in tarife za različite vidove energetskih objekata iz obnovljivih izvora. Nažalost, biomasa je ovde godinama vrlo potcenjivana i pre svega se posmatraju tu energija vetra, male hidroelektrane, a kada je u pitanju biomasa, Ministarstvo upravo radi jednu studiju koja bi trebala da da odgovor o našim ukupnim potencijalima kada je biomasa u pitanju. Ono što su prva razmišljanja i ideja ovih ljudi koji su vrlo ozbiljni stručnjaci u toj oblasti, pogotovo istočna Srbija ima ogromne potencijale kada je biomasa u pitanju, o tome treba ozbiljno razmišljati.
Kada je u pitanju razvoj NIS i ulazak u investicije vezano za duboku preradu, mi još uvek imamo određene polemike vezano za to da li je hidrokreking ili koksing bolja opcija za našu naftnu industriju. Kao što ste i sami rekli, razlika u investiciji je oko 300 miliona evra i otprilike u ovom trenutku i poslovodstvo NIS i ljudi koji su u ovom trenutku deo upravljačka strukture u NIS ispred Republike Srbije su bliži toj jeftinijoj varijanti, ne samo iz razloga što je 300 miliona jeftinije, nego zato što je i pouzdanija, jer koksing kao tehnologija je u široj primeni u državama koje imaju ozbiljnu naftnu industriju.
Jedina rafinerija koja je uradila taj hidrokreking je rafinerija u Italiji i još uvek ima poprilično nepouzdane parametre da bi na osnovu njih pravili ozbiljnu procenu.
Konačno, kada su u pitanju škriljci, moram da kažem da sam nekoliko meseci ministar rudarstva i energetike, ali da sam sa velikom pažnjom pratio jednu širu polemiku na temu i ekoloških elemenata vezano za taj projekat, ali i čitavog našeg energetskog sporazuma koji imamo sa Ruskom Federacijom i činjenice da bi ukoliko bi ušli u ispitivanja to po tom sporazumu po prirodi stvari pripalo bi NIS. Moram da vam kažem vrlo iskreno da još uvek na nivou Vlade imamo konsultacije da li i u kom trenutku da uđemo u neke sledeće korake vezano za Aleksinac i rezerve rudnih škriljaca.
Kada je u pitanju TAP, odnosno azerbejdžanski gas, nažalost, Republika Srbija u onom aktivnom vremenu kada se taj projekat generalno definisao nije bila raspoložena ili nije pokazala adekvatno interesovanje za taj projekat, bili smo opredeljeni za Južni tok, a u rezervi „Nabuko“, koji je, kao što se i rimuje, u najvećoj meri kao projekat u ovom trenutku, hajde da ne budem literalno raspoložen nije više aktuelan.
Očekujem da ću do kraja godine imati zvaničnu posetu Azerbejdžana i da ću tamo sa našim prijateljima razgovarati na tu temu. U svakom slučaju, iako smo zakasnili za taj projekat, mi imamo opciju da kroz interkonekcije koje možemo da radimo sa susednim državama, dođemo u dodir sa tim gasovodom i u opciju da možemo da koristimo njegove kapacitete. Interkonekcija sa Bugarskom, odnosno Niš-Dimitrovgrad, ukoliko bi se radio dvosmerno sa ozbiljnim kompresorskim stanicama, bi mogao da u jednom elementu bude i rešenje za naše naslanjanje za TAP, naravno, sve to pod uslovom da TAP ima dovoljne kapacitete i da možemo u njega da uđemo sa stanovišta kapaciteta, jer koliko znam, „Britiš petrol“ i njihovi norveški partneri su uglavnom ušli u zakup svih kapaciteta, tako da bi mi u nekoj perspektivi mogli da imamo kontakt sa azerbejdžanskim gasom isključivo preko posrednika, odnosno trgovaca. Zahvaljujem.
Gospodine Petroviću, mi uopšte nemamo ni za nijansu različit stav. Upravo politika Vlade Republike Srbije i jeste takva da NIS treba podhitno da završi investicioni ciklus, pre svega u Republici Srbiji i pre svega ulaganjem u rafineriju, odnosno u projekat duboke prerade. Upravo insistiranjem Ministarstva rudarstva i energetike i Vlade Republike Srbije u Protokol trinaestog mešovitog komiteta Srbija, Ruska Federacija, je ušla baš takva formulacija da je stav srpske strane, odnosno Vlade Srbije da treba zajedno da „Gasprom“ i Vlade Srbije razmatraju pitanje dalje strategije razvoja NIS, da je podhitno potrebno završiti investicioni ciklus i to, pre svega, u Srbiji u rafineriju u duboku preradu.
Mislim da tu i vlast i opozicija, odnosno čitava srpska politička scena ima potpuno identičan ugao iz koga posmatra stvari.
Kada je u pitanju Aleksinac, tu možemo da proverimo još jednom, pa da na nekoj od narednih sednica kada budu pitanja poslanika damo detaljan odgovor, zato što je zaista u proteklih nekoliko godina dosta toga rađeno i bilo je dosta nekih zaključaka Vlade i ja bih voleo da to još jednom proverim.
I meni je žao kao i prethodnim govornicima što se ova tačka dnevnog reda koristi za dnevno politička prepucavanja, tim pre što se nalazimo u raspravi o amandmanima o jednom zakonskom projektu koji je zaista od strateškog značaja za Republiku Srbiju, za sve njene građane, pre svega za generacije koje dolaze.
Očekivao sam da će kao takvo, jedno zakonsko rešenje naići na širu podršku i opozicionih političkih stranaka, tim pre, što, ponoviću, u svojoj suštini, u svojoj postavci ovaj zakonski projekat je identičan zakonu kojim je definisana pravna procedura vezano za eksproprijaciju kada je bio u pitanju „Južni tok“.
Kada sam pogledao i napravio analizu kako su političke stranke glasale 2013. godine za taj zakon, ustanovio sam da su upravo sve stranke koje su danas u parlamentu glasale za taj zakonski projekat. Potpuno sam začuđen da je 2013. godine projekat koji Republika Srbija radi zajedno sa ruskim partnerima bio dobar, a 2014. godine projekat koji Republika Srbija radi u celosti sama izaziva ovakve polemike.
Ne mogu da prihvatim da je razlog za to činjenica da taj projekat radi JP EMS iz razloga što po zakonima koje je ovaj parlament doneo, „Elektromreže Srbije“ su licencirane za sve aktivnosti u našem energetskom sistemu, vezane za prenos na visokom naponu. Kao takve imaju ekskluzivno pravo da rade ovaj projekat.
Ove ostale lične stvari, zaista mislim da su ispod nivoa dostojanstva Skupštine da se o njima polemiše. Ono što moram da naznačim, reagujući na ovo o čemu je šef poslaničke grupe DS govorio, to naprosto nije tačno. „Elektromreža Srbije“ ne ostvaruje svoje prihode na osnovu uvoza struja, gospodine Stefanoviću. „Elektromreža Srbija“ ostvaruje prihode na osnovu mrežarine koja je vezana za sve tranzite električnom energijom na visokom naponu, na 400 kilovata visokom naponu i kao takva najmanje je vezana za uvoz-izvoz struje. Šta više, kada Srbija uvozi ili izvozi struku EMS oslobađajući kapacitete za tranzit struje je na direktnom gubitku.
Znam da to nije vaša struka, kao što nije ni moja, ali mogli ste da se informišete i nije dobro kada jedan političar visokog formata, kao što vi pokazujete da imate ambicije, govori toliko neinformisano o važnoj tački dnevnog reda koja je pred nama.
Na samom kraju, pošto pretpostavljam da ću još imati potrebe da polemišem, Vlada Republike Srbije na osnovu mišljenja Ministarstva rudarstva i energetike nije prihvatila amandmane koji polaze od činjenice da je ovaj zakon neustavan i da su neustavna rešenja o eksproprijaciji.
Polazeći od toga da ovaj zakon upravo omogućava ona dva elementa koja naš Ustav nalaže, proglašenje javnog interesa što ovim zakonom činimo i pravičnu naknadu koja ovim zakonom i obezbeđena. Ovo zakonsko rešenje ubrzava procedure zato što ovaj zakon neophodno realizovati u najkraćem vremenu. Ponavljam, Srbija mora da bude centar novog „Transbalkanskog koridora“ zato što je to u interesu nas, pre svega naše dece, jer treba da zauzmemo tu lidersko mesto i tu čvornu tačku u Elektroenergetskom sistemu jugoistočne Evrope. Iz tog razloga idemo na mere koje ubrzavaju ovaj projekat, a sve one mehanizme koji su zaštitni za naše građane koji su definisani Ustavom, Zakonom o eksproprijaciji i ostalim zakonskim rešenjima, ovaj zakon nederogira i ne ulazi u prava naših građana i ja ponavljam, pre svega, to odgovorno tvrdim građanima Srbije.
Kada je u pitanju dejstvo i elementi vezani za zaštitu životne sredine, ja moram da posetim da prenos na visokom naponu se odvija u svim zemljama modernog sveta u čitavoj zapadnoj Evropi da za to postoje određena pravila i u planskoj dokumentaciji koja je deo ovog projekta, naravno, postoji ti elementi koji su vezani na uticaj na životnu sredinu.
S druge strane, u najvećem delu trase ovog novog „Transbalkanskog koridora“ od 400 kilovata mi već imamo postojeću mrežu koja je na 220. U najvećoj meri samo to podižemo na 400 kilovata sa novim stubovima izdizanjem od nivoa zemlje i ovo samo može biti u najvećem broju slučajeva bolje za kvalitet zdravlja naših sugrađana nego što je postojeća mreža. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, pre vama se danas nalazi još jedna zakonski projekat, Predlog zakona o potvrđivanju javnog interesa s posebnim postupcima eksproprijacije i pribavljanja dokumentacije radi realizacije izgradnje sistema za prenos električne energije 400kv naponskog nivoa Transbalkanskog koridora – prva faza. U daljem svom izlaganju ću govoriti o zakonu samo kao o zakonu Transbalkanskom koridoru.
Na samom početku želim da istaknem da smo kao predlagač zakona pokušali da pored onih administrativnih normi koje su naravno neophodan element svakog zakonskog projekta da u obrazloženju na jedan kvalitetan način suštinski stavimo do znanja i javnosti, naravno pre svega narodnim poslanicima, koji su to sve razlozi koji su nas rukovodili da priđemo ovakvom načinu rešavanja ovog pitanja i koji je značaj samog projekta. Nadam se da ovakvo jedno obrazloženje je moglo da stvori jednu sliku kod svih narodnih poslanika o značaju samog projekta i značaju da u celim sistemu imamo jednu potpunu koordinaciju i jedan vetar u leća realizaciji ovog projekta koji u suštini je izuzetno važan za energetiku i energetske bilanse naše zemlje.
Pre svega, sada ću probati u najkraćem, mimo onoga i bez želje da prepričavam ili da vam iščitavam ono što se nalazi u samom tekstu obrazloženja da dam neke dodatne argumente i dodatne razloge koji su nas rukovodili, ponavljam, da izađemo sa ovakvim zakonskim projektom.
Krenuću od toga da pre svega energetika nije nacionalna stvar i nije nacionalno pitanje. Energetika sve više postaje jedan regionalni okvir i jedno niz mera i niz bilansa koji se moraju usklađivati na nivou čitavog regiona, jer energetika kao bilansno važna za sve nas mora da se definiše u svim zemljama u okruženju i jednostavno nije dovoljno imati stabilnu energetsku situaciju samo na teritoriji jedne države ako to nije u čitavom regionu i ako ne postoji mogućnost da jedni drugima pomažemo i lansiramo one nedostajuće količine.
Ova kriza koju smo imali u snabdevanju električnim energentima za vreme poplava je dala jedan dodatni razlog da o tome više razmišljamo, jer u situaciji kada su u Srbiji, u onih 12 dana za vreme poplava, kada Termoelektrana „ Nikola Tesla“ A nije radila, kada su nam bile potrebne dodatne količine električne energije, suočili smo se s time, da kapaciteti kojima tu električnu energiju možemo iz zemalja iz okruženja da ubacimo u naš sistem, su vrlo limitirani i da postoji potreba da se oni dodatno šire.
Ako tome dodamo i primer koji smo imali na Kosovu i Metohiji kada je usled pucanja jednog bloka u Termoelektrani „Obilić“ čitav sistem tamo bio pred pucanjem. Imali smo situaciju u kojoj je Srbija morala dodatno da oslobađa neke kapacitete kako bi se Kosovu i Metohiji dodalo tih nekih, oko 350 megavata električne energije kako bi sistem izdržao.
Shvatili smo da u suštini ta regionalna saradnja i stvaranje interkonekcija između svih zemalja u regionu predstavljaju prioritet i da moramo daleko veću pažnju posvetiti tim projektima i da treba transbalkanskom koridoru, kao projektu od regionalnog značaja, prepoznati od energetske zajednice kao projekat koji je od šireg interesa, treba staviti u prvi plani i pod hitno krenuti u njegovu realizaciju.
Neke projekcije govore da će već u periodu posle 2020. godine, doći do značajnog povećanja u potrošnji električne energije, da će to izazvati potrebu za većim kretanjem električne energije, jer potrošnja i proizvodnja električne energije nisu ravnomerni u svim zemljama i u svim regionima tokom čitave sezone, i da je neophodno da sve zemlje u Evropi, pogotovo u ovom delu Evrope gde ne postoje instalisani i kapaciteti, ali i infrastruktura na najvišem nivou, da se dodatno uradi kako bi se i infrastruktura i instalisani kapaciteti digli na daleko veći nivo.
Upravo svi ti razlozi su nas rukovodili da izađemo sa ovakvim zakonskim projektom koji realizaciju transbalkanskog koridora kao, ponavljam, projekta od evropskog značaja, regionalnog značaja, stavimo u prioritet sa stanovišta potrebe da se on brzo rešava, efikasno rešava i da u neko dogledno vreme dođe do njegove realizacije.
Kada smo razmišljali na koji način da krenemo u realizaciju tog projekta, svesni činjenice da se radi o projektu koji je izuzetno obiman, u prvoj fazi on ima više pravaca i više interkonekcija.
Znači ima novu 400 kilovatnu interkonekciju Srbije i Rumunije, novu interkonekciju između Srbije i Crne Gore, novu interkonekciju između Srbije, Bosne i Hercegovine, novi 400 kilovatni dalekovod od Kragujevca do Kraljeva, sa podizanjem naponskog nivoa u Kraljevu na 400 kilovata, zatim podizanje naponskog nivoa prenosne mreže iz čitave zapadne Srbije na 400 kilovatni naponski nivo, izgradnjom novog dalekovoda između Obrenovca i Bajine Bašte, zatim čitav drugi niz mera do potencijalnog podizanja naponskog nivoa u trafostanici Valjevo na 400 kilovata.
Kada smo sve to sagledali, kada smo videli o kojoj veličini projekta se radi, kada smo to pokušali da prevedemo u broj parcela i broj predmeta sa kojima ćemo se u realizaciji ovog projekta suočiti, shvatili smo da korišćenjem postojećeg zakona nam treba samo za formalnopravne stvari negde 10 do 15 godina da rešimo sva ta pitanja.
U međuvremenu, stvari i život ne mogu da čekaju, u međuvremenu potreba i potrošnja električne energije, rapidno raste, u međuvremenu tranzit između istočne Evrope, pre svega Moldavije i Ukrajine, gde je električna energija izuzetno jeftina i koja će morati da ide prema zapadu, pre svega, prema Italiji, sa jedne strane, i tranzit električne energije od Nemačke prema Turskoj, ta dva tranzita će se desiti u ovom vremenu, i Srbija nije mogla da dozvoli i ne može da dozvoli da nas sve to zaobiđe.
To je izuzetno važno za našu državu ne samo zbog mogućnosti da naplatimo tranzite, takse koje sigurno nisu mali i kretaće se u više milionskim iznosima na godišnjem nivou nego to sve čitav značaj naše zemlje kao regionalnog igrača stavlja u prvi plan, naša preduzeća dovodi u poziciju da postaju globalni igrači, u svakom slučaju, regionalni i konačno, to daleko, to značajno podiže nivo energetske bezbednosti u samoj Srbiji, jer ponavljam, stvara mogućnost da jedna velika količina električne energije prolazi kroz Srbiju, samim tim da postaje dostupna i za naše potrošače, sutra za neki novi privredni rast i neke nove privredne objekte.
Iz tog razloga pokušali smo da primenimo ista zakonska rešenja koja su bila primenjena za realizaciju projekata i „Južni tok“.
Izuzetno uvažavam sve primedbe koje smo čuli i na Odboru da su rokovi iz zakona koji predviđaju neke proceduralne stvari vrlo kratki, ponavljam izuzetno uvažavam, jer znam da dolaze od strane ljudi koji imaju puno iskustvo u vođenju lokalnih samouprava i rešavanju ovakvih i sličnih predmeta.
Čuo sam da je posebno gospodin Dragan Jovanović imao sugestiju da su rokovi kratki i da bi trebalo razmotriti eventualno da se oni produže, bez sada, nekog mog konačnog izjašnjavanja i naravno, o tome će se u krajnjem izjasniti Vlada, ja hoću samo da pomenem i podcrtam ponovo dve stvari – prva stvar, isti su rokovi, ista procedura i sve je isto kao u onom zakonskom rešenju koje je ova ista Skupština usvojila vezano za realizaciju projekta „Južni tok“, to pod jedan.
Pod dva – mi ne možemo na ovolikom broju parcela da dozvolimo jednu laganu proceduru i one pune rokove, jer ponavljam za ovaj broj parcela uz one sve naše tipične slabosti bi nam trebalo 10 do 15 godina, a mi planiramo već 2020. godine da imamo ovaj projekat realizovan, a 2025. godine možda neki krajnji rok.
Pod dva, čuli smo primedbe kolega iz DS vezano za ustavnost ovog zakonskog projekta i biće mi veliko zadovoljstvo da čujem obrazloženje u kom tom segmentu ovo zakonsko rešenje nije ustavno.
Ponavlja, reč je o rešenju koje je identično onom zakonskom rešenju koje smo doneli za „Južni tok“ i čini mi se tada da smo zajedno glasali za ta zakonska rešenja, ali rasprava je pred nama, mogućnost podnošenja amandmana i mogućnost popravljanja samog teksta su ono što je deo naše parlamentarne prakse.
Mi ćemo sa velikom pažnjom čuti sve vaše primedbe i sugestije i naravno, bez ikakve sujete prihvatiti sve amandmane koji idu u pravcu realizacije ovog projekta na bolji, kvalitetniji i brži način. Hvala.