Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Tako što ste, gospodine Šabiću, dali reč bez ikakvog osnova nekome...
Pohvalio sam ga, on najviše voli kada se pominje njegova saradnja sa gospodinom Vesićem i Demokratskom strankom ...
...to je za njega veoma pozitivno. Nije za nas druge,  a za njega je veoma pozitivno.
Nije to naročiti problem, ovde je reč bila o nečemu drugom,  nije bila reč o jednoj televiziji, već je bilo reči o više televizija i ne o posebnim emisijama ...
(Predsedavajući: Gospodine Vučiću, stvarno ću biti prisiljen da vam izreknem opomenu ako nastavite da govorite ...)
... već je bila reč o posebnim izjavama. Stigao je pismeni nalog da to znate, to ne može da se sakrije, ne može da se sakrije. Tako će i seljaci dolaziti kod vas po one traktore, za Zakon o agencijama za koji ste ih naterali da glasaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Marković je ordinarni lažov i to veliki lažov.
Biram reči i rekao sam najblaže moguće ono što je istinito. Gospodin Marković misli da ću da ga se uplašim, zato što smatra da bi mogao da me uvede u podrum i da bi mogao da me muči, kao što je to bio slučaj sa mnogima ranije, pa ću ja da promenim svoje ponašanje; ili da mi preti, da me maltretira na neki drugi način. Ja se njega ne plašim i svih kriminalaca se ne plašim.
Biram reči, a što vama smeta ...
(Predsedavajući: Ne birate reči, koristite uvredljive izraze i to vam uporno tolerišem.)
... što sam možda jedan od retkih u Srbiji koji sme da kaže ono što je istina i ono što misli. Što se tiče onoga šta sam radio, lažete i za to gospodine Markoviću. Radio sa, mnogo toga sa svojim ocem sam kuće zidao koje su ustaše palile; mešao malter i beton; od malena cepam drva, iako sam rođen u Beogradu, seljačko sam dete; okopavao kukuruz; sve poslove znam da radim i nikada se toga nisam stideo. Pošteno sam hleb zarađivao od svoje 15-te godine; u 15-toj godini sam počeo da vodim kafanu moga strica, gospodine Markoviću, od tada radim; radio sam i u inostranstvu, teške i lakše fizičke poslove - svašta. Nikada nisam bio kriminalac, bio sam jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, jedan od najboljih đaka.
Vi ćete da mi kažete šta sam uzeo. Pogledajte gde živi vaš predsednik i gde vi živite, u vilama na Dedinju, pogledajte vaše džipove, a mene optužujete za mog juga. Je li to vaš argument? Da li me zato optužujete? Zato što još nemam ni tepiha dovoljno? Nikako auto drugačije ne bih ni dobio, nego na najpošteniji, na najčasniji način. A uzgred, zaboravljate da sam i pre toga vodio jedno preduzeće, gospodine Markoviću; u svojoj mržnji i svojim lažima, zato što sam vam rekao istinu, tolikko ste preterali da više ne znate šta da pričate - to preduzeće je u tom periodu bilo najuspešnije, jedno od najjačkih sportskih kolektiva u Beogradu, kada već o tome govorite.
Svu ovu mržnju koju sipate, svu mržnju koju pokazujete, pokazujete je samo zato što sam rekao istinu; i sva ta mržnja je zato što sam potpuno slučajno do te istine došao; ali je istina. Može da vas boli koliko hoćete i zato vaša prevara kod naroda, kako ste opozicija, neće proći.
Ja sam pošten i častan čovek, mnogo pošteniji i časniji od vas i nikada vam neću dozvoliti da vi časnim srpskim radikalima najčasnijim ljudima, govorite bilo šta; jer ti ljudi, za razliku od vas, nisu privodili ljude u podrume i terali ih da idu sa JUL-om u koaliciju, kao vi u Jagodini (pa se sada njih odričete), već smo uvek na častan, pošten i korektan način javnosti i građanima Srbije govorili šta je naš politički stav i kakav je naš politički odnos. To je ono u čemu se mi razlikujemo, i zbog svih tih razlika, ponosim se i SRS i svim srpskim radikalima. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo zbog iznošenja istine i samo zato što je naveo činjenice neki su se ovde naljutili i pomislili da je vreme da izađu i kažu sve ono što istinski, iskreno misle i najistinitije da pokažu javnosti šta osećaju i to je lepo, to je mnogo fino. Izašao je ovde jedan primerak koji je govorio o tome ko je šta radio u životu, a ko nije.
Najpre, za razliku od njega, ja sam završio školu sa najvećim uspehom, završio sam fakultet sa najvišim ocenama, a on je fakultet video samo na fotografijama i razglednicama - pozdrav iz Beograda. Čovek je izašao ovde, a zove se Dragan Marković, zamislite, nadimak mu je Palma. Možete da mislite koji ljudi nose nadimak Palma. Čovek je izašao za govornicu i rekao kako je neko negde nešto dobio, a sada se vozi u "drtavom ugu", citiram ga. Jeste, on mi je čak prebacio to da se vozim u takvom "jugu" i ja to ne krijem. Čak ni taj "jugo" nije moj, službeni je i pripada Srpskoj radikalnoj stranci. Nemam svoj automobil i u tome je razlika između mene i vas. Ja to nemam, ali vi imate, jer 10 godina preprodajete ugalj. Ne može "Resavica" sama sa vojskom da zaključi ugovor, nego ćete vi da zaključujete kao posrednik ugovor. Zato možete da imate onolike pare i zato možete u najskupljim džipovima da se vozite i možete celu Srbiju na takav način da obilazite. Zato morate da glasate za Đinđićeve zakone, kao što ste glasali za Đinđićevu vladu.
Nemojte da govorite o moralu, jer stiže pismo u Televiziju "Pink", neću sve detalje da govorim, možda ne bi bilo korektno, ali ću reći jedan detalj, potpisuje ga Goran Vesić i kaže - ne zaboravite na vašu obavezu da dva puta nedeljno puštate Pelevića. To je vaša veza, takva ste vi opozicija, da znate. Neka dođu, pa neka kažu da li je to istina ili nije. To je istina, to je prava istina.
Nemojte da govorite o istraživanjima, jer to što ste pokazali lažete. Nije istraživanje javnog mnjenja, nego kažu kakve su perspektive političkih stranaka, pa uzgred SPS-u dadoše 0,1%, zamislite, partiji koja je ipak velika (šta god ja mislio o njima) dadoše 0,1%, SPO-u 0,3%, a nama dadoše, ne znam zašto, nekih 6, 7, 8, ne znam ni sam tačno, ne znam čime smo zaslužili toliki procenat u perspektivi, ali to nema veza sa realnim, čak ni sa istraživanjima koja su sva nameštena. To uopšte nije nikakav problem. Nemojte vi, koji ste najgori kriminalci u Srbiji, da govorite nekome o poštenju.
Meni izričete opomenu? Meni izričete opomenu? Meni ste izrekli opomenu, uzimate mi pare zato što sam im rekao istinu u lice, zato što ih se ne plašim, zato što se ne brinem za to što imaju kik-boksere ili ne znam ni ja koga, zato što se ne plašim od njihovih džipova, od njihovog oružja, od njihovih priča ko je kome falsifikovao testament i ko je uzeo bogatstvo; zato što smem da izađem pa to da kažem i zato ste mi dali opomenu. Niste davali njima opomenu dok su ovde lagali i pričali svašta. Kada njima neko nešto kaže onda mora da bude opomena. Izađite pa kažite da to nije tačno. Može Pelević da ide na sve televizije, na BK, na RTS, stiže poruka od Vesića ili od nekoga.
Razumem Vesića, čovek mora da obezbeđuje većinu za sebe; neka izađe Goran Vesić (sa kojim sam bio najveći politički protivnik još sa fakulteta), znamo se od tada, znamo se 13-14 godina) neka kaže da lažem. Pred celom srpskom javnošću to kažem, pred narodnim poslanicima. Izađite, gospodine Vesiću, i kažite da li govorim istinu ili lažem. Kažite da li ih na takav način upotrebljavate ili ne, da se zna da su to vaši poslanici, a ne poslanici srpskog naroda koji su ih ovde navodno birali.
Ovo je prva replika, nije replika na repliku, već je replika zato što je on replicirao Jovanoviću, a sada ja njemu izlazim na repliku.
Dame i gospodo narodni poslanici, ustanovili smo kako je lako, čak i kada se istina sa ove govornice kaže, da se neko uvredi, a bilo je lepo slušati kako je najteža optužba zato što neko vozi drtavog "juga". Tako je rekao poslanik. To je najstrašnije, jer ja u stvari hoću da prevarim narod, da narod misli da sam pošten da bih dobio službeni automobil, koji "audi" ili nešto slično. To je najluđa optužba koju sam ikada u životu čuo i najsmešnija optužba koju je ikada iko negde izneo. Da imam bolji auto, hvala Bogu, vozio bih ga. Lepo bi bilo da poklonite SRS bolji automobil, imate ih, poklonite i voziću odmah taj bolji automobil.
Što se tiče onoga ko bi od koga mogao da uči, samo da kažem da sam rekao potpunu istinu i to svi znaju. Na toj televiziji, slučajno mi tamo supruga radi, ima i mnogo drugih, a za to - neće dugo - nemojte da se radujete, ne radi, ona je tamo formalno. Ne može žena Aleksandra Vučića baš da radi tamo i da uređuje vesti, ali ja ne kukam, to je valjda normalno i podrazumeva se.
Nešto drugo hoću da vam kažem, oko poštenja i oko toga, mnogo se ovde govorilo i mnogo se pisalo u novinama i kada nisu znali DOS-ovci šta će da rade, onda kažete radikalima - takvi su i takvi su, da po ceo dan vode kampanju kroz sve medije, da govore sve živo šta im padne na pamet. Meni je drago da ste se vi konačno sa njima složili, meni je drago da čujem to od svih, a ne da neki kriju, neki koji neće da kažu, a neki hoće da kažu. Dobro je da to svi kažu i da vidimo da li imate nešto. Zašto nismo u zatvoru, na bandere bi nas obesili da su našli nešto, ne bi nas u zatvor stavili, na bandere bi nas okačili. Kao što vidim, nema nijednog.
Vi ste te ljude koji su i doktori nauka i to stvarni doktori nauka, koji su završavali fakultete sa najvišim uspehom, koji su pošteni i časni domaćini, nazivali lopovima. Nazvali ste Tomislava Nikolića lopovom, koga ste i podržali u izbornoj kampanji, u prethodnoj izbornoj kampanji. Nazivali ste najpoštenije ljude tim imenima. Onda se ljutite kada vam neko kaže ono što jeste, kao što su vas neki juče iz Demokratske stranke vodali po hodnicima da ne glasate. Časne ljude na takav način nazivati! Treba da je zaista sramota, ako obraza imaju, one koji su u stanju da tako poštene, časne i, kao što vidite, neokaljane ljude (jer bi po banderama visili da jesu) na takav način napadaju. SRS je stranka bez kompromisa, stranka koja se bori za interese svog naroda, stranka poštenih i časnih ljudi i, kao što reče predsednik, njeno vreme tek dolazi. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, da je prihvaćen amandman na član 1. zamenika predsednika poslaničke grupe Srpske radikalne stranke, Tomislava Nikolića, ovaj amandman bi bio besmislen. Bilo bi dobro da je to učinjeno. Nažalost, poslanička većina to nije želela da prihvati. Naime, članom 3. stavom 1. i 2. predlagač je predvideo da poslodavac koji nije zaključio pojedinačni kolektivni ugovor, prava, obaveze i odgovornosti po osnovu rada uređuje pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, u skladu sa zakonom i drugim propisima. Pravilnik o radu donosi poslodavac.
O čemu je ovde reč? Za ljude, za građane, za narod koji ne mora u sve to da se razume do tančina - da pokušamo da objasnimo. Naime, naš je predlog da mora da dođe do neke vrste sporazuma između zainteresovanih stranaka, između partnera, da mora da dođe do određene vrste i kompromisa, a ne do isključivo direktnog diktata i naloga poslodavaca svim zaposlenima. Jednim pojedinačnim pravnim aktom koji donosi poslodavac mogu da se u potpunosti regulišu pravila ponašanja, radni odnosi zaposlenih i on odlučuje bukvalno o svemu. Nikakvu vrstu odgovornosti nema, nikakva ograničenja, zakonom propisana, nema. On je taj koji sam odlučuje o sudbini svih onih koji rade u određenom kolektivu.
To je nešto što je moralo da bude drugačije, čini mi se, iako mi iz Srpske radikalne stranke nikada nismo voleli nikome da se dodvoravamo, pa ni sindikatima, niti bilo kome drugom, niti demagoški da istupamo sa ove skupštinske govornice da bi neko pomislio, eto, kako smo finiji nego što jesmo, pa ćemo sada da mu se ulagujemo, iako to ne bi trebalo.
Mislim da bi ovaj amandman trebalo prihvatiti, trebalo bi da prihvate i oni koji su već odredili amandmane za koje će da glasaju, a za koje neće, pa da čuju ovakvu argumentaciju i mislim da Vlada drugačijih argumenata nema. Ovo je dokaz da se u stvari daju potpuno odrešene ruke poslodavcima - da li se to priprema za neko buduće vreme, kada će imati mogućnosti po nalogu Svetske banke, kako to reče u svom današnjem intervjuu ministar Milovanović zbog nekih 80 miliona koliko su obećali ako bude usvojen ovaj zakon. Pitam, koja im je tu računica ako za to daju 80 miliona, koliko ćemo onda miliona radnika da otpustimo (iako imamo svega nekoliko miliona stanovnika) da bi oni nama za takvu uslugu, kao i za donošenje takvog zakona, platili.
Jedna od stvari o kojoj je tu reč je upravo ovaj pravilnik o radu. To je suština. Moramo to da sprečimo, ne zato što nećemo dobiti 8, 10, ili 80 miliona, već zato što ćemo sprečiti mnogo veću nesreću našeg naroda, mnogo veću nesreću naših radnika, mnogo veću nesreću naših ljudi i to je naša obaveza. Nisu oni to dali, mislim na taj uslov, za džabe, nisu oni blesavi da kažu - daćemo vam 80 miliona, kako reče ministar, čitao sam u novinama, može da kaže da to nije tačno, i da to daju za džabe. Besplatan sir je samo u mišolovci.
Oni to daju da bi nam uništili proizvodnju, da bi nam uništili fabrike i da bismo imali svuda onakvu proizvodnju i onako fabrike da rade kao što ste napravili u "Zastavi", ili u još nekim mestima gde ste na sličan način postupali. Dakle, otpustiti 70%-80% radnika; nemaju na šta da se žale, nemaju kome da se žale, nema drugostepenosti, nema ničega, uništite i rasterajte sve.
To je nešto što mi se čini da bi Narodna skupština Republike Srbije morala da predupredi, morala bi da obezbedi drugačiji odnos narodnih poslanika jer su birani u ovaj parlament, u ovu skupštinu, pa ma kako to sada zvučalo demagoški. Svi smo birani, ne samo mi iz SRS, već i ostali, zato što je jedan deo birača negde veći, a negde manji, mislio da će ga na najbolji mogući način zastupati, braniti njihove interese i štititi njihova prava.
Ovim jedino štitimo prava male grupe ljudi, štitimo prava onih kojima pravite uslove da dođu da pojedu i unište domaću proizvodnju u ptopunosti; koji treba da oteraju radnike sa posla; što će reći radnicima niste radili dobro kao do sada; ili, kako vi ono kažete - ne možete malo da me platite koliko ja mogu malo da radim. Znam i mnogo onih koji rade i više od nas ovde, mnogo više, i ozbiljniji i odgovorniji posao rade, a imaju mnogo manja primanja.
Pošto sam već bio reketiran danas za nekih 3.000 dinara sići ću sa govornice, ali pozivam narodne poslanike da prihvate ovaj amandman i mislim da će građanima Srbije, posebno radnicima, ipak biti mnogo lakše ako se ovaj amandman usvoji. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici većine u Narodnoj skupštini Republike Srbije kada nemaju nikakvu argumentaciju krenu sa tim, i to ponove jedno 40 puta u toku svog izlaganja ne bi li, valjda, argumenti bili ubedljiviji, kako su oni neke reformske snage, kako su oni nešto za promene na mnogo bolje u odnosu na ono što smo imali, kako su oni, tobož, pametniji, bolji, uspešniji od svih ostalih koji se njima politički suprotstavljaju.
Ako su vam reforme sve ono što ste uradili za 15 meseci svoje vlasti, 14 meseci svoje vladavine, ako su reforme te da narod živi teže nego što je živeo u vreme agresije, ako su vam reforme te da je cena električne energije povećana za 500%, ako su vam reforme te da su cene osnovnih životnih namirnica, pri tome mislim na ulje, hleb, mleko, mlečne prerađevine, meso, mesne prerađevine, povećane za preko 400%, a plate, pri svemu tome, u nominalnom iznosu nisu povećane za više od 20%, znači, realno u padu za preko 150 - 200%, onda me zanima kakve su to reforme? Gde su te reforme? U čemu se ogledaju? U tome da narod živi sve teže, da narod živi sve lošije, a da se Srbija pretvara u poligon vaših laži, vaših falsifikata, vaših kleveta i ni u šta drugo.
Pokažite to ko je pohvalio ovaj zakon. Dajte ime i prezime tih ljudi da ih vidimo. Ja sam ovde doneo knjigu Zbornik konvencija i preporuka Međunarodne organizacije rada. Nisam čovek koji bi voleo da nam neke međunarodne organizacije sastavljaju zakone. Ja sam pročitao gotovo sve konvencije i preporuke. Nigde, ama baš nigde nikakve sličnosti sa ovim zakonom nema.
I, to što ćete da govorite da je to nešto reformsko, da su svi ostali antireformisti, odlično. Ako sam antireformista zato što sam protiv povećanja cene struje od 500%, jesam. Ako sam antireformista zato što sam protiv povećanja cene ulja od 400%, jesam. Ako sam protiv vašeg mafijaškog ponašanja u državi i zato sam antireformista, jesam i ponosan sam zbog toga što sam antireformista. Ako smo antireformisti samo zato što smemo, i pored toga što nas medijski potpuno blokirate, da vam se suprotstavimo, jesmo antireformisti. Kad nas pustite na televiziju... ali, pustićete sve, samo radikale nećete pustiti samo zato što se plašite istine, samo zato što se plašite naših reči i ničega više.
Svi oni koji će da glasaju protiv ovog zakona pokazaće da im je stalo do radnika, da im je stalo do ove države i pokazaće da imaju iskreno reformski, pa makar ga vi nazivali i antireformski, kurs. Hvala najlepše.
Da mi ne računate ovo vreme dok me je gospodin Ivković ometao.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram da vam ukažem na ono što je predsedavajući učinio, a što nije smeo da učini i da se osvrnem na ono o čemu je govorio prvi govornik danas.
Naime, kao što znate, Srpska radikalna stranka jeste protiv praznovanja takvog komunističkog praznika, dana koji je srpskom narodu doneo samo nesreću, a nikakvo dobro, nikakvu sreću (možete da se smejete i cinično i kako već hoćete, to više govori o vama nego o meni). Mi smo bili protiv tog praznika, čini mi se, još pre 12 ili 13 godina, kada je osnovana Srpska radikalna stranka. Juče nismo hteli da se mešamo uopšte u ono što je većina želela. Većina je želela da se radi sutradan, a mi nismo hteli da budemo protiv. Dakle, mi bismo radili sutra, na sutrašnji dan.
Međutim, Narodna skupština je izglasala odluku da se ne radi na sutrašnji dan. Vi ovde umesto da date tumačenje da se ne može o istoj stvari dva puta odlučivati, kao što postoji u pravosuđu pravilo, ne možete ovde da dva puta o istoj stvari odlučujete, o kojoj je već odluka doneta. Da ne govorim o tome što je Poslovnik povređen činjenicom da se neovlašćeni predstavnik javio, izašao za govornicu i podneo određeni predlog.
Dakle, dvostruko ste prekršili Poslovnik. Da li je to pravno nasilje ili ćete to nazvati nekim drugim imenom, potpuno je svejedno. To je kršenje pravnih normi, veoma ozbiljno kršenje pravnih normi i bilo bi dobro, bilo bi važno, da se takve stvari ubuduće ne dešavaju. Hvala vam najlepše.
Ne kaže se - na čega je replika, ali trebalo bi završiti neki razred osnovne škole da biste to znali, a to moj prethodnik nije završio. Nisam se prepoznao u ovom poslednjem, to će valjda neki drugi iz nekih drugih partija govoriti, reći ću vam u čemu sam se prepoznao i na šta imam da vam odgovorim, gospodine Rističeviću. Ono o čemu ste vi govorili, način na koji ste govorili - da je neko želeo da sluša, a ko je bio zadužen za to morao je ne da vam izrekne opomenu, nego da vas udalji sa sednice.
Vi govorite o evropskim zakonima i kažete da je nešto usklađeno sa evropskim zakonom. Vi pojma nemate, niste nikada videli nijedan evropski zakon. Niste ga videli, a kamoli pročitali. Vi znate to dobro i to svi znaju u ovoj skupštini. Kažite mi koji ste evropski zakon bilo kada pročitali u životu? Nikada ga niste ni videli, pojma nemate.
Što se tiče vaših primedaba oko toga ko je šta završio, koju školu, i neku ste opštenarodnu odbranu pominjali, tu sam prepoznao, mislili ste na predsednika SRS dr Vojislava Šešelja, moram da vam kažem da lažete. Lažete, zato što je prof. dr Vojislav Šešelj doktorirao na temu: "Politička suština militarizma i fašizma", na Pravnom fakultetu u Beogradu. Eto, toliki ste lažov, kao i svi vaši mediji u kojima ste, koristeći ih i zloupotrebljavajući ih, takve laži desetinama puta ponavljali.
Ja, naravno, ne brinem što vi nikada nećete moći da sanjate da završite školu, ne takvim uspehom i takvom brzinom kao što je učinio gospodin Šešelj, već što nikada nećete moći da uradite kako to rade prosečni, obični ljudi i obični građani Srbije.
Imam na nešto drugo da vam odgovorim. Pominjali ste ovde nekakve biznise cigaretama, naftom, ne znam ni ja čime. Time se, more, vi bavite. Vi iz ove vlasti se time bavite, gospodine Rističeviću. I vaš šef se bavi lopovlukom. On je poznati lovokradica, više puta uhvaćen i u Deliblatskoj peščari i na mnogim drugim mestima širom Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Toliko da znate.
Nas niko nije uhvatio u lopovluku, niko nas neće uhvatiti u lopovluku, jer smo časni i pošteni ljudi za razliku od vas; ničega i nikoga se nigde ne stidimo i smemo da dođemo svuda i svakog čoveka i svakog građanina da pogledamo u lice, jer obraza imamo.
Još jedna mnogo opasnija stvar o kojoj ste govorili: govorili ste o ratovima, o tome kako je neko, biznisa radi, slao ljude u ratove. Nemojte da zaboravite, gospodine Rističeviću, bili ste poslanik (nemojte da ste nervozni i nemojte da dobacujete) u prošlom mandatu. Vaš kolega je bio naš poslanik, poslanik Srpske radikalne stranke, Dragan Milunović - Đule. Izgubio je život, položio život na oltar otadžbine braneći Kosovo i Metohiju. Jedini poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, poslanik SRS, a ne vi.
I nikada više nemojte sa takvim stvarima da se igrate i nemojte da vređate porodice naših ljudi, ni osećanja svih ljudi koji su položili živote na oltar otadžbine, a vi ćete da ih vređate, vi koji ste bili u mišjoj rupi. Najgori miševi u Srbiji i Jugoslaviji, koji ste isplivali danas na površinu. Nećemo vam to nikada ...
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je najlošiji od svih, uglavnom loših, predloga zakona, sa kojima je Vlada izlazila pred narodne poslanike  Narodne skupštine Republike Srbije, a najlošiji je zato što jednu važnu, vitalnu oblast našeg društva, sferu društvenog života reguliše na način koji nigde ne postoji u savremenom svetu, nigde u uporednom pravnom zakonodavstvu i nikada nikome nije palo na pamet da ovakav originalan model u radnim odnosima uvede, kako je to palo na pamet Vladi Republike Srbije.
Naime, moram da istaknem činjenicu da se mnogo govorilo o tome da su ovde, prilikom izrade Predloga zakona, konsultovani Vlada Nemačke, Međunarodna organizacija rada i neke druge organizacije u svetu. Mnogo bi bolje bilo da su konsultovani domaći pravnici, ljudi koji znaju posao, ljudi koji su čitali zakone, pa bi rekli mnogo toga što bi moralo da se izmeni u ovom zakonu.
Ovim zakonom se de fakto ukidaju sva prava radnika. Više nema govora o arbitrarnosti i diskrecionim pravima, već se sva ovlašćenja daju u ruke poslodavaca i to je nešto što predstavlja lični problem. Kada bi neko želeo da govori o levici i desnici, kao što je to činio juče gospodin Jovanović sa ove govornice, moja je dužnost da istaknem da postoje dva ključna modela: to su tzv. liberalni i socijaldemokratski model. U našoj zemlji teško da se u svom čistom obliku primenjuju oba.
Vi ste napravili vulgarizaciju tzv. liberalnog modela, nešto što ne postoji nigde i nešto što prosto ne može da opstane u pravno-političkom prometu, a to ćete videti sigurno u predstojećem periodu. Postavlja se pitanje kako za ovaj predlog zakona mogu da glasaju stranke iz DOS-a koje govore o svom socijal demokratskom opredeljenju. One bi trebalo da se zalažu da se sve iz državnog budžeta plaća, a u stvari ovde se ide na kresanje budžeta, na otimanje što je moguće više prava radnicima, davanje prava poslodavcima, bez igde ikakve obaveze predviđene od države. To je ključno pitanje.
Srpska radikalna stranka je politička oranizacija umerene desnice, ali mi se zalažemo za liberalnu tržišnu privredu. Naravno, jesmo za neku vrstu liberalnog modela, ali uz primese tzv. socijalne države ili onoga što su neki na Zapadu ranije počeli, od krize državnog kapitalizma, od 1929. godine, 1933. godine, da nazivaju tzv. državom blagostanja. Ovde ste mogli da konsultujete naše zakone iz 1921. i 1922. godine: Zakon o socijalnom osiguranju, Zakon o zaštiti radnika, Zakon o inspekciji rada. Ti zakoni su bili mnogo bolji nego što je ovaj vaš današnji. Kasniji su bili lošiji, ali su bili bolji nego što je ovaj vaš današnji.
Pošto sam već prekardašio vreme koje je predviđeno za poslanike Srpske radikalne stranke, reći ću vam još nešto: nemojte da se pozivate na to ko hvali određene zakone. Jedan američki pravno-politički teoretičar, Hejder, najviše je hvalio Zakon o udruženom radu bivše Jugoslavije i sudove udruženog rada, verovali ili ne. Uvek ćete naći nekoga kada ima politički interes da to učini.
Još nešto oko porodiljskog odsustva - rekli ste za porodiljsko odsustvo da traje godinu dana. Traje tri meseca, a ako žena ode dva meseca ranije, može da ostane mesec dana po rođenju deteta. Onda mora da ide na posao. Nije ovo Nemačka da joj neko donosi dete na svaka tri sata da može da ga podoji. Ne može muškarac, pa makar to bili i vi gospodine ministre, ni drugi mnogo sposobni ne mogu da podoje decu na silu. Dokažite mi suprotno. Hvala.