Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, molio bih predsedavajućeg da umiri pojedince iz DOS-ovske većine koji ne znaju šta će, već nepristojno dobacuju i pominju neke poznate kriminalce u Srbiji. Ne znam zašto ih pominju, ali to je njihov problem.
Što se tiče član 85, podneo sam amandman u kojem sam tražio da umesto teksta u prvom stavu - "Zarada iz člana 83. ovog zakona isplaćuju se u rokovima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu, a najmanje jedanput mesečno"- stoji "opštim aktom i ugovorom o radu" zato što to jeste ključna stvar u ovom predlogu zakona, nešto što je predlagač namerno izbegavao. Nimalo slučajno nisu odbijeni svi amandmani u kojima smo insistirali na opštem aktu, na obaveznosti postojanja kolektivnog ugovora.
Tačno je da predlagač izbegava po svaku cenu bilo kakav uticaj kolektivnog ugovora, već mu je dovoljan pojedinačni, pa čak i tipski ugovor, ugovor o pristupu ili samo ugovor o radu, koji poslodavac sačinjava jednostrano. Samo po tom aktu može da se radi, uopšte nije potrebna saradnja sa sindikatima, dogovori, kompromisi.
To je nešto protiv čega je poslanička grupa SRS u ovom parlamentu i to je nešto protiv čega smo bili od početka rasprave o ovom zakonu.
Pošto imam upućujući stav da je to odbijeno iz istih razloga, kao i amandman na član 1. narodnog poslanika Tomislava Nikolića, tu se, između ostalog kaže: "Navedeni amandman se ne prihvata, jer pojedinačni kolektivni ugovor je osnovni akt kod poslodavca kojima se uređuju prava i obaveze zaposlenog. U slučaju kada kod poslodavca nije organizovan sindikat, ili se ne postigne saglasnost učesnika kolektivnog ugovora (dakle kada nema kompromisa, kada nema dogovora, kada je poslodavac rešio da sve bude onako kao on želi, onako kako on hoće), prava zaposlenih mogu da se urede pravilnikom o radu ili ugovorom o radu." Dakle, isključivo onako kako to želi ili kako to hoće poslodavac.
Na ovaj način, ukoliko biste prihvatili ovaj moj amandman ili amandman poslaničke grupe SRS, kako god hoćete, mi bismo kolektivnim ugovorima dali pravu snagu, vratili bismo njihov značaj, njihovu važnost, njihovu ulogu i čini mi se da bismo ovaj zakon umnogome popravili.
Ovaj zakon je zaista veoma loš. Nije čudo što izaziva sve veće socijalne potrese i negodovanje naroda i građana u Srbiji, koji su ne samo organizovani u sindikate, već i ljudi koji gledaju ove skupštinske sednice i koji se javljaju.
Molim i zahtevam da prihvatite ovaj amandman, zato što ćemo na taj način pojačati ulogu zaposlenih, pojačati ulogu sindikata, reći da zaista postoje kolektivni ugovori, da će imati i neku pravnu valjanost, da će značiti nešto u poslovnom smislu. A ne samo odbiti sve amandmane opoziciji i reći - poslodavac je bog, a radnici su tu samo da slušaju i ništa drugo. Pozivam vas da ovaj amandman prihvatite.
Što se Vojislava Šešelja tiče, pošto neki ...
Ne skrećem sa teme, govorim o temi, jer su mi dobacivali ime predsednika moje stranke. Hvala Bogu, živ je i zdrav, a demokratija je stigla, pa ga zato nema u vašim medijima. Uskoro će doći ovde da vam objasni mnoge stvari. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, da ne bežite, sačekajte još malo, nije tako strašno ono što ćete čuti, već smo vam na to ukazivali. Želeo bih da vam ukažem na nekoliko neistina koje ste izneli, ali ministar pobeže, rasprava ga izgleda ne zanima previše.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 90. U skladu sa onim što sam već činio u prethodnom delu zakona, na sličan način pokušavam da nateram Vladu Republike Srbije da uvaži opšte akte, da uvaži kolektivne ugovore, da uvaži radnike, da uvaži sindikate. To mi iz SRS ne radimo iz demagoških razloga. Videli ste kakve su nam primedbe bile povodom Zakona o privatizaciji, kakve su nam primedbe povodom Zakona o radu, čini mi se i drugačije, različite od nečijih drugih primedaba. Radimo zato što se ostavlja potpuna sloboda, potpuna arbitrarnost u ponašanju poslodavca bez ikakvih ograničenja, bez ikakvih mogućnosti da radnici odlučuju o onome što je njihova sudbina, o onome što će morati da učine i urade.
Predvideo sam da se u članu 90. stav 1. iza reči: "opštim aktom" u drugom redu reč "ili" zameni rečju: "i". U članu 90. stav 2. takođe se reč: "ili" zamenjuje slovom "i". Dakle - zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, a ne - opštim aktom ili ugovorom o radu. Ovo će u svakom slučaju, kako smo videli u obrazloženju Vlade Republike Srbije, uvek biti ugovorom o radu, pa će sam sastavljati poslodavac. Nikome ni za šta neće odgovarati, nikakve konsultacije, nikakve dogovore, nikakve razgovore, nikakve kompromise sa radnicima i sindikatima neće imati. To je nešto što očigledno u ovom trenutku Vlada Republike Srbije ne želi da prihvati. Meni se čini da je ovo nešto što predstavlja najvažniji zahtev iz sveta, a mi ne znamo, to je nekakav orvelovski, imaginarni svet, ne znamo tačno ni ko to traži, ni zašto to traži, ni kome ni čemu je to potrebno.
Možemo otprilike da nagađamo da je to potrebno nekima koji bi došli ovde kao poslodavci, kako najlakše da otpuste radnike, a da nemaju nikakvu odgovornost, da nemaju nikakve posledice zbog takvog svog ponašanja. Ne možemo da znamo tačno ko je za sve to odgovoran, zašto se sve to čini. Bilo bi dobro da nam Vlada Republike Srbije i ministar Milovanović takve stvari objasne.
Ja vas pozivam, dakle, a čini mi se da je ovo poslednja prilika u setu ovih amandmana, da prihvatite značajniju ulogu kolektivnih ugovora, a ne da oni postoje samo formalno, na papiru, a da suštinski uopšte ne egzistiraju u našem pravnom poretku, u našem, od sutra ili od prekosutra već pozitivnom, zakonodavstvu. Zato vas pozivam da prihvatite ovaj amandman, a siguran sam i uveren sam da bi Zakon u tom slučaju bio neuporedivo bolji nego što je to danas slučaj.
Dame i gospodo narodni poslanici, prisustvovali smo najgrubljoj zloupotrebi prava od strane predsednika Narodne skupštine Republike Srbije gospođe Mićić, koja je apsolutno ni zbog čega, iz samo njoj znanih razloga, reketirala Tomislava Nikolića, uzela mu 16.000 dinara, a osim toga oduzela mu reč, iako on ništa nije uradio zašta je Poslovnikom predviđeno, da bi mogla da mu se oduzme reč. Rasprava je tekla potpuno normalno, rekao bih jednim prirodnim tokom, po vas povoljnim - po nas i po Srbiju relativno nepovoljnim, a nepovoljnim zbog činjenice da usvajate član 105, da će proći jedan loš zakon. Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije je sebi dala za pravo da izvrši najgrublje nasilje, najgoru moguću zloupotrebu i oduzme reč čoveku koji je najnormalnije sa ove skupštinske govornice govorio o onome šta se danas dešava u ovoj sali.
U članu 103. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije taksativno se nabrajaju uslovi i situacije u kojima se opomene izriču narodnom poslaniku: koji je prišao govornici bez dozvole - nije; koji govori pre nego što je zatražio i dobio reč - nije; koji, i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine, govori o pitanju koje nije na dnevnom redu (iz sale: to je). Nemojte da vičete ...
Mogu da dobacuju pošto ne umeju da govore sa govornice, ne umeju ni na replike da izlaze, jedino što znaju, to je da urlaju, halabuču i čitaju novine.
O čemu da vodim računa? Ja vodim računa, a vi vodite računa o tome kako predsedavate, kako vodite sednicu, kako dajete opomene, kako oduzimate reč. O tome vi treba da vodite računa, a ne ja. Ako mislite da će neko da vas se plaši, ako mislite da ćete time što reketirate narodne poslanike bilo koga da uplašite i ako mislite da ćemo zbog toga prestati da govorimo istinu sa govornice Narodne skupštine Republike Srbije, tu se grdno varate. Oduzeli ste reč narodnom poslaniku SRS i zameniku šefa poslaničke grupe. Prvo ste izbacili predsednika SRS, protivposlovnički, protivzakonito i protivustavno, da ne bi mogao da govori ovde o Zakonu o radu. Sada ste, pred član 105, oduzeli reč narodnom poslaniku i zameniku šefa poslaničke grupe Tomislavu Nikoliću, da on ne bi mogao da govori o Zakonu o radu i članu 105. Da li hoćete svima da nam oduzmete reč?
Pustite me da završim. Hoćete li da donesete odluku da nas sve izbacite? Donesite odluku, slobodno, možete i to. Rekao sam vam već jedanput, donesite odluku, oformite neki streljački vod, streljajte nas sve, nemojte da nas maltretirate, nemojte da nas šikanirate. Vaše maltretiranje i šikaniranje trpeti nećemo, pa ma kako vi mislili da ćemo na to da budemo primorani. Nećemo trpeti ni vaše reketiranje, ni vašu otimačinu, ni vašu drskost, ni vaš bezobrazluk da oduzimate reč ljudima samo zato što govore normalno. Nismo ovde govorili ni o spavanju ni o buđenju, nismo ovde govorili ama baš ni o čemu, govorili  smo o onome kako su jedni o drugima govorili predstavnici vlasti. Nije pet minuta nego je tek peti minut. Ja sam prekršio Poslovnik utoliko što govorim 15 sekundi duže, a vi ste ga zloupotrebili na takav način što otimate nekome iz džepa 16.000 dinara, a još se bahato i drsko ponašate.
Ne treba mi objašnjenje, dajte na glasanje.
Za one nepismene koji ni nemaju Poslovnik reći ću i član. Možete vi u Narodnoj skupštini Republike Srbije da izglasate šta hoćete. Možete u Narodnoj skupštini Republike Srbije da izglasate da je zemlja četvrtasta. To je svojevremeno Radoman Božović govorio. Možete da izglasate da ovde nema ljudi, možete da izglasate da niko od nas nije živ,  možete da izglasate šta god vam je volja, problem je u tome što ne možete da prikrivate istinu, zato što su građani Srbije (ukoliko je bilo direktnog prenosa, više ni u to nisam siguran) mogli da vide šta se dogodilo. Gospodinu Nikoliću ste oduzeli reč samo zato što je rekao, povodom člana 105, da su predstavnici DSS-a rekli DOS-u i da su predstavnici DOS-a nagrdili DSS i obrnuto. Tu je bio dovoljan razlog da vi njemu oduzmete reč. Hoćete li da ućutite malo, službenici? Hoćete li da prekinete, molim vas?
Ja ovo nisam video u svom životu - da neko ko nije poslanik sedi u prvom redu i sve vreme govori i ne da poslaniku da se izjašnjava sa skupštinske govornice.
Možete, dakle, da uradite šta god hoćete, možete iz Soluna da glasate, možete tako da pobeđujete, tako da ostvarujete većinu, ali pre Tomislava Nikolića sa ove govornice su svi govorili o svemu, što nema nikakve veze sa Narodnom skupštinom, amandmanima, niti bilo čim drugim. Samo je Tomislav Nikolić, zato što je srpski radikal, morao da dobije vašu kaznu, moralo je da se dogodi da mu bude oduzeta reč, zato što imate nalog i jedino u ovom slučaju vam neće doći intervencija iz OEBS-a ne znam) ili koje već organizacije.
Jeste, možete da radite šta hoćete radikalima, ali budite sigurni da građani ovo dobro vide, da građani dobro znaju, i da ovakav zulum, ovakvu otimačinu, ovakvo oduzimanje reči srpski radikali neće još dugo trpeti.
Dame i gospodo narodni poslanici, zarad javnosti, pošto se toliko priča o tom članu 105. pročitaću ga, da bi znali građani Srbije o čemu ovde razgovaramo. U njemu se kaže: "Poslodavac može da ponudi zaposlenom zaključivanje ugovora o radu pod izmenjenim uslovima". U drugom stavu: "Zaposlenom koji odbije da zaključi ugovor o radu u smislu stava 1. ovog člana, poslodavac može da otkaže ugovor o radu".
Dakle, čini mi se da je svim građanima Srbije, svim ljudima koji žele da razmišljaju, potpuno jasno o koliko lošem članu se radi i da je ovde, u stvari upravo reč o suštini ovog zakona kojim bi predlagač želeo da sva ovlašćenja stavi u ruke poslodavca, da se radnici i njihovi predstavnici više ne pitaju ama baš nizašta. Dakle neću da govorim demagoški štiteći isključivo radnička prava i govoreći o tome kako sve zavisi od poslodavca zato što sam protiv Vlade, već zato što je to zaista činjenica, pa makar to ministru bilo i smešno; što god se radnici više bunili, što god radnici teže živeli on će više da se smeje, šta ga briga, njemu je utoliko lakše i bolje, ne mora da sluša.
Što se tiče amandmana grupe poslanika, rekao bih da je ovaj za nekih 10%, ako se to može matematički izraziti, popravio ovaj član - nedovoljno, posebno što je nejasna formulacija "iz neopravdanih razloga"; ponovo se postavlja pitanje kako i na koji način bi bila tumačena takva norma, ko bi bio taj koji bi je tumačio, kakva bi bila zaštita, koji je drugostepeni postupak. Mnogo toga ostaje nejasno, ali opet postoji makar jedna formalna ograda da to ne može da bude iz neopravdanih razloga. Čini mi se da je to nešto što je ipak malena, ali kakva - takva zaštita za radnike u ovom trenutku.
Ako već niste u stanju da prihvatite amandmane poslanika SRS, dobro bi bilo da prihvatite amandmane vaših predstavnika koji doduše mnogo manje, posebno ne iz korena, ali ipak koliko - toliko u interesu druge strane, u interesu radnika ovo menjaju. Ja mislim da bi to bilo nešto što je prihvatljivo za Vladu Srbije, nešto što je prihvatljivo za predlagača. Ništa mu se suštinski ne bi promenilo u predlogu, a radnici bi mogli da nađu makar neku kvaku za koju bi mogli da se uhvate, što bi se u narodu reklo, makar nešto za šta bi mogli da se drže tražeći i zahtevajući ostvarenje svojih prava, tražeći da ne budu otpuštani, da im ne budu davani otkazi, da ne budu sklanjani zbog nepotpisivanja ugovora o radu samo zato što se to poslodavcu tako svidelo, zato što neko ima plave ili braon oči, a ovaj bi voleo da ima crne oči ili bilo kako drugačije. To je potpuno moguće po ovom zakonu, nije tačno da nije moguće. Nigde ne postoji norma koja bi to ograničavala. Vreme je da takvi, koji jedino što rade je da čitaju novine i viču - vreme, napuste Narodnu skupštinu, jer sam siguran da to građani vide.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 105. poslanička grupa SRS-a i narodni poslanik Gordana Pop-Lazić podnela je amandman i dodala st. 3. i 4. na predložene st. 1. i 2. Vlade Republike Srbije, u kojima se kaže: "Zaposleni ima pravo u slučaju iz stava 2. ovog člana da podnese tužbu sudu radi osporavanja dopuštenosti izmene ugovora o radu". Stav 4, koji je mnogo važniji: "Izvršenje otkaza ugovorom o radu se odlaže do pravosnažnosti sudske odluke".
Ukoliko prihvatite predlog poslanika SRS-a, onda ćemo imati nešto što je Ustavom zagarantovano pravo svakog građanina ove zemlje, a to je pravo na sudsku zaštitu, posebno kada mu je ugroženo jedno od ustavnih prava, a to je pravo na rad. Dakle, dve ustavne kategorije na ovakav način štitimo, prihvatanjem ovog amandmana. Tačno je, ne možete od grbog napraviti pravo, ali možemo koliko-toliko da izmenimo ovaj zakon i da on bude relativno prihvatljiv za radnike, za zaposlene, za građane Srbije.
Ukoliko se to prihvati, radnici će imati određenu zaštitu, posebno zbog činjenice da se izvršenje otkaza odlaže do pravosnažnosti sudske odluke. To je ono što je najvažnije, ono što će destimulisati poslodavca da ni zbog čega pristupa izmenama ugovora o radu, da ni zbog čega, ili samo sebi znanih razloga, daje otkaze, otpušta radnike. Zato je važno prihvatiti ovaj amandman narodnog poslanika Gordane Pop-Lazić.
Meni je žao što većina u Narodnoj skupštini ne želi ni da sluša o čemu je ovde reč, ljudi izgleda imaju pametnija posla, računao sam da ste novine sve pročitali još jutros i da vam nije potreban ceo dan. Još jedanput pozivam narodne poslanike da prihvate ovaj amandman. U trgovinu između stranaka DOS-a neću da ulazim, neke se očigledne stvari dešavaju, a mi srpski radikali svoje amandmane ne povlačimo, svoj politički program i svoje ideje ne povlačimo iz dana u dan, i zato vas molim da glasate za ovaj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, da razjasnimo jednu dilemu. Gospodin Bogdanović je jedan od onih koji često dobacuju govornicima. Nije problem što dobacuje, ali je problem u tome što psuje, ne bira reči. Ne mogu da kažem da li je u tom trenutku baš grickao semenke, ali ono što obično radi je mnogo gore od grickanja semenki. To je ono što je sasvim sigurno i ja ću to da potvrdim. Nemojte da se pravite fini i dobri zato što građani ne mogu u svakom trenutku da vas vide. Ja nemam ništa protiv kada dobacite. To je deo skupštinskog miljea, to je nešto što se podrazumeva kada postoji više strasti. Ali, nemojte da govorite da to ne činite, jer ste jedan od najgorih po tom pitanju.
Što se tiče amandmana poslanika Srpske radikalne stranke gospođice Nataše Jovanović, taj amandman je zaista dobar i činjenica je da ga je ministar prihvatio, ako sam ja dobro razumeo. Dobro je da bar nešto prihvati. Pašće sneg sutra.
Moram da kažem samo nekoliko stvari zašto je važno i zašto je dobro da je ovako nešto prihvaćeno, bez obzira na činjenicu što naši amandmani na član 105. nisu prihvaćeni. Dobro je zato što se ono što je Vlada obrazložila, a to je isključivo subjektivni rok zastarelosti, jedino njegovo korišćenje ni u kom slučaju nije dobro. Isključivo upotreba subjektivnog roka zastarelosti je vrlo loša i zato je potrebno da se uvedu i elementi objektivnog roka zastarelosti, da se ne ostavi sve na volju poslodavcu koji to može da zloupotrebljava, arbitrarno tumači, da ne govorim o onome što se bezmalo podrazumeva pod tim kakva su diskreciona rešenja.
Dobro je što je ministar prihvatio, mada bi bilo mnogo bolje da je prihvatio amandmane na član 105, koji su suštinski određivali i opredeljivali ovaj zakon, a dobro bi bilo da i neki drugi koji unapred govore - biće vam odbijeni amandmani, nemojte ni da izlazite za govornicu, bar ponekad slušaju svoje, ako neće da slušaju nas iz Srpske radikalne stranke.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto nisam imao priliku da kažem ono kada je gospodin Bogdanović govorio, da se zna ko je ko. U potunosti se slažem sa svakom njegovom izgovorenom rečju, sa ove govornice, u toj replici. Samo jedan problem ima u ponašanju poslanika većine, nismo poželeli, a kada smo već govorili o ponašanju nekih poslanika, zaboravili smo da poželimo prijatan ručak gospodinu Novakoviću onaj dan u Solunu, kada je glasao ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Nadam se da je bilo vrlo ugodno, gospodine Novakoviću.
Što se tiče amandmana koji je predložen, SRS ga podržava zato što smatramo da ćemo ne mnogo, ali donekle popraviti položaj zaposlenih. Zanimljivo je pročitati obrazloženje, odnosno odgovor Vlade Republike Srbije; stručnih službi, pretpostavljam da su oni to pisali odbijajući amandmane poslanika.
Tu se kaže da se navedeni amandman ne prihvata iz razloga što rešenje predloženo u zakonu predviđa minimum prava i primereno je ekonomskim mogućnostima većine poslodavaca. Naravno, dalje se kaže da nema zakonskih smetnji da pojedini poslodavci, koji imaju finansijskih mogućnosti, zaposlenima obezbede veću novčanu naknadu u slučaju prestanka radnog odnosa po ovom osnovu.
Tu se sada postavljaju dva pitanja - prvo pitanje je: da li je predlagač zakona računao na trenutnu situaciju i na trenutnu ekonomsku moć naših poslodavaca ili je predlagač mislio o nekoj budućoj ekonomskoj moći poslodavaca?
Ako je mislio na ovu buduću, imajući u vidu sve ono što nam oni govore (da će u Srbiji teći med i mleko, da će sve procvetati, kako ćemo živeti mnogo bolje i cene će biti mnogo niže, a plate mnogo više), u tom slučaju bi predlagač morao da prihvati ovakve amandmane. Morao bi da prihvati zato što bi to bile neznatne obaveze za poslodavca.
Ako je predlagač računao sa trenutnom ekonomskom situacijom, koja jeste teška, onda je tačno da će poslodavac teško moći to da izvrši, takvu vrstu obaveze, ali se onda postavlja drugo pitanje: da li je ovaj zakon pravljen za narednih šest meseci, dok se to stanje umnogome ne popravi, ili je zakon pravljen za neko duže vreme?
Mislim da nam je ministar u svom uvodnom izlaganju rekao da je to jedan zakon koji će nam značiti, vredeti, predstavljati pozitivno pravno zakonodavstvo narednih godina, ne samo narednih šest meseci; ili je i sam ministar skeptik povodom naše ekonomske situacije, pa zna da to neće baš tako lako i tako lepo biti, ali moramo narodu da pričamo da će mu biti mnogo lakše i mnogo bolje.
Ukoliko bude imalo bolje, onda ovaj amandman može da se prihvati, jer tu se kaže da u stavu 1. tačka 1) umesto reči "jedne", stoji reč "tri", a da građanima bude jasno o čemu je reč - u slučaju otkaza iz člana 103. stav 1. tač. 1) i 2) ovog zakona zaposlenom prestaje radni odnos isplatom novčane naknade, i to u visini jedne zarade - do dve godine neprekidnog rada kod poslodavca, dok amandman tu predviđa tri zarade.
Dakle, ako postoji takva mogućnost da nam bude mnogo bolje, da ekonomski život u Srbiji bude neuporedivo razvijeniji, uveren sam da bi predlagač zakona mogao i da bi trebalo da prihvati ovaj amandman, osim ako to nije još jedna od one vrste prevara o kojoj smo govorili, kao o velikoj globalnoj prevari, koja se nije dogodila samo srpskom narodu, ne samo Srbiji i Jugoslaviji, već i mnogim drugim zemljama u okruženju. Hvala.
Nisam, dame i gospodo narodni poslanici, predsednik poslaničke grupe, već me nevolja na to naterala pošto ste oteli reč gospodinu Šešelju i gospodinu Nikoliću. Čekam samo kada ćete i meni.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam razumeo, moram da budem iskren, odgovor stručnih službi Vlade Republike Srbije, u kojem se kaže da se amandman ne prihvata zato što je visina naknade utvrđena u odnosu na bruto zaradu, čime se obezbeđuje isto pravo kao u odnosu na neto zaradu". Kakve to veze ima sa predloženim amandmanom?
Naime, koliko sam razumeo predlagača, suština amandmana jeste u tome da za vreme privremenog udaljenja zaposlenog sa rada, u smislu čl. 111. i 112, zaposlenom pripada naknada zarade u visini jedne četvrtine, a predlagač amandmana je stavio jedne trećine. Dalje se kaže, ako izdržava porodicu u visini jedne trećine mesečne zarade, a amandmanom je predviđeno jedne polovine mesečne zarade.
To je suština koja nema nikakve veze sa ovakvim obrazloženjem, nego izgleda da je neko od stručnih službi Vlade Republike Srbije ostao pri onim starim poreskim zakonima kada smo menjali neto zaradu za bruto zaradu, pa dalje računa i govori samo o jednoj jedinoj stvari.
Mislim da ovaj amandman može i treba da se prihvati. Žao mi je što nije prihvaćen malopređašnji amandman, koji je govorio koliko je potrebno da se isplati radniku prilikom otkaza; ovo je jedna nevelika stvar za poslodavca, posebno što država tu obično brine o svojim interesima, dakle o državnim, odnosno preduzećima u društvenoj svojini, ali mislim da naša Vlada, koja se diči kako budžet stalno puni i kako nema nikakvih problema sa tim, kako imamo mnogo donacija, ovakav amandman može da prihvati i radnike obešteti mnogo bolje, nego što je to predviđeno njenim predlogom.