Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Želim, gospodine Trnavčeviću, da vas obavestim da u skladu sa članom 96, kao predlagač, Poslovnika o radu Narodne skupštine, imam pravo da tražim reč u svakom trenutku i da je dobijem u svakom trenutku. Te vas molim da mi ubuduće ne oduzimate reč, kao što ste to činili u nekoliko navrata danas. Hvala vam najlepše.

Dakle, zaista mi smo se malo zgledali, neće li zameriti kolege iz DSS, u čudu smo se zgledali dok smo ovo slušali. U čudu smo se zgledali zato što ste sve vreme govorili kako ste se vi spremali za nešto drugo, a u stvari vas je nešto nateralo da pokažete svoje pravo lice.

Gospođo Kolundžija, pa prva stvar koju sam danas rekao – mi za razliku od vas u prethodne četiri godine što ste radili, nećemo smanjiti niti oduzeti ni jedno pravo opoziciji. Ni jedno pravo. Vi ste, gospođo Kolundžija, baš vašim amandmanom, želim to građanima Srbije da kažem, dali pravo većini u Narodnoj skupštini da oduzme svaki Odbor opoziciji, pa ste tako oduzeli i taj odbor Draganu Todoroviću za bezbednost svojevremeno i Tomislavu Nikoliću, Administrativni odbor, pa ih dali Nenadu Konstantinoviću, koji sedi iza vas i ne mogu da se setim kome još,  nije ni važno, Bajatoviću.

Inače ću vam pročitati kako je glasio taj amandman i šta ste uradili, da bi građani Srbije znali čime se služite i šta je to što danas radite. A izvinite, jedino što danas radite, to je, hajde da sačekamo da prođe četiri sata i hajde da odugovlačimo. Vaša cela politika se svela na to, da ne umete da priznate poraz, da ne umete da izgubite kako to sportisti i kako to časni ljudi rade, da ne umete da pružite ruku političkom protivniku, nego da jedino što umete to je, hajde da oduzimamo vreme, hajde da odugovlačimo i hajde da kažemo bilo šta, pa makar to nikakve veze sa istinom nemalo.

Naime, vaš amandman glasi – u sastavu Odbora, prilikom utvrđivanja srazmernog učešća poslaničkih grupa u ukupnom broju članova i zamenika članova Odbora, obezbeđuje se većina onih stranaka koji čine parlamentarnu većinu.

Gospođo Kolundžija, spremni smo da vam damo više od toga. Ne samo da prihvatimo to, već da vam damo više od toga, zato što se ne igramo demokratije, već razmišljamo o tome da je potrebno da i opozicija može da vodi određeni Odbor, da i opozicija može da donosi određene odluke, da možemo da vidimo kako i na koji način da sarađujemo sa vama.

Ovde ste nam pet puta govorili kako ništa nismo rekli o gospodinu Stefanoviću. Niste slušali. Ponoviću vam – reč je o mladom, obrazovanom čoveku, dobili ste u biografiji tačna mesta na kojima je radio, ekonomskom stručnjaku, čoveku kome su tolerancija, trpeljivost i strpljenje karakteristike i zato ga kandidujemo.

Ne želimo da donosimo novi Poslovnik kojim ćemo vama da skraćujemo vreme za diskusiju kao što ste to vi radili, gospođo Kolundžija. U tome se i razlikujemo. Nećemo vam skraćivati vreme i u to budite sasvim sigurni.

Ne bežimo ni danas od diskusije sa vama, diskusije u kojoj pokazujete kako ne umete da prihvatite poraz, kako ne umete da pružite ruku političkom protivniku, kako ne umete to malo dostojanstva da sačuvate i da pokažete Srbiji – da, bićemo politički protivnici, a nećemo da izmišljamo razloge zbog kojih ćemo negde nešto da zameramo.

Kažete da je ovaj parlament postao najbolja institucija. Sva prava ste opoziciji u prethodnom periodu ukinuli. Nismo ovde samo mi bili u opoziciji. Neću ja vama da govorim o vašim bivšim političkim partijama – socijalističkim, socijaldemokratskim savezima, i ne znam već kako su vam se partije nazivale, zato što smo tih vaših, da ne izgovorim lošu reč, ali trikova, zaista siti i presiti. Prekinite, zaustavite se već jedanput na tome. Dobijaćete odgovor svaki put, naučite se na to.

Skupština Srbije nije vaš partijski bilten "Blic" u kojem može da izlazi šta hoćete, a da nema odgovora. Skupština Srbija je mesto gde ćete dobijati vaš odgovor i gde ćete čuti istinu, i mi od vas i vi od nas, pa će narod to moći da ceni i da o tome sudi na osnovu vaših i na osnovu naših diskusija.

Kažete da parlament treba da bude najbolji, a nismo to rekli. To kažemo – parlament mora da bude mnogo bolji. Svakako da je bilo i dobrih stvari. Nismo spremni da kritikujemo sve. Nismo spremni da vam kažemo da sve što je bilo u prethodnom periodu najgore na kugli zemaljskoj, kao što ste vi spremni. Nismo vam donosili fotografije, niti smo vam donosili iskaze o ljudima iz SPS i iz nekih drugih stranaka, došli smo da sa vama pričamo o budućnosti. Vi ste se za to spremali, nije vam to s neba palo, ali je to govorilo o vašoj prirodi, a ne o našoj.

Mislio sam, nadao sam se da moj dobar poznanik Boris Tadić, posle dugo vremena, može da razume šta se dogodilo 20. maja. Plašim se da predsednik DS još to nije razumeo. Želim vam sve najbolje. Želim vam mnogo uspeha u opoziciji. Želim vam da budete veoma uspešni, ali vas molim, nemojte da nam držite pridike, predavanja i lekcije, jer narod je sve to o čemu vi govorite znao da oceni  uz svu vašu najprljaviju kampanju u savremenoj istoriji. Podsetiću vas da ste u toj kampanji samo protiv nas potrošili više od pet i po miliona evra u najvećim elektronskim medijima. Neću ni da vas pitam odakle vam pet i po miliona evra samo za kampanju protiv nas. Pored te kampanje, izgubili ste izbore. Pobedili su Tomislav Nikolić i SNS, naučite da pružite ruku i ništa više od vas ne tražimo.
Hvala najlepše. Uskoro, gospodine Trnavčeviću, kada budete poveli ovu poslaničku grupu, biće u redu.

Želim samo da vas pitam – izvinite, koja vas je to reč naljutila? Šta vas je to naljutilo? Šta vas je to pogodilo? Neka uvreda, neka neistina, neka ružna reč, neka nepristojna reč? Šta je to bio problem? Jel to što sam rekao da ćemo da menjamo to što ste uradili u prethodnom periodu? Da li to što sam rekao da ćemo da skrenemo sa vašeg puta? Ja nisam okretao glavu u trenutku kada ste vi govorili, već sam vas gledao u oči, ali i to valjda govori o oboma. Još nisam čuo to od vas, ni od gospodina Mićunovića. Peti put vas pitam – šta je to bilo u uvodnom izlaganju, nikako ne možete da se setite.

Znam ja šta je bilo. Pogodilo vas je to što je došao neko drugi ko misli da nešto može da uradi, nešto može da promeni i pri tome ja ne tvrdim da će to da se dogodi. Pri tome sam spreman, lično i mi kao politička organizacija, da snosimo sve konsekvence ukoliko se to ne dogodi. Srbiji je kao nasušna potreba da dođe do promena. Kao hleb su Srbiji promene potrebne. Ako ne budemo dovoljno vredni, pametni, sposobni, pošteni da ih sprovedemo, nego nastavimo vašim putem, zaslužili smo goru političku sudbinu od vas, mnogo goru političku sudbinu, ali nemojte da pokušavate da sprečite da pokušamo da za građane uradimo nešto bolje. Nemojte to da pokušavate jer ne vidim nikakav smisao, a te paušalne ocene – predlagač je uveo u nešto, mi smo uveli u nešto, a kad vas neko pita – kako to, na to odgovor nemate, to nikada niti mogu, niti hoću da prihvatim. Da vas je neko gađao cipelom, da vam je neko rekao ružnu reč, nepristojnu, da vam se obratio na nekorektan način, sve bih razumeo, a ovako, od argumenata vam je ostalo samo da se sećate - kako bi bilo da su nam protivnici neki drugi koje bismo lako pobeđivali. Protivnici su vam oni koje ne možete da pobeđujete, a nadam se, isti oni koje nećete moći da pobeđujete ni u budućnosti, oni koji hoće da stvore pristojnu i normalnu Srbiju i u tome nas nećete sprečiti. Hvala najlepše.
Dame i gospodo, dragi prijatelji i narodni poslanici, poštovani građani Srbije, čekao sam ceo dan da vidim u čemu je moj greh i zaključio sam da je moj greh u tome što sam vas nazvao bivši režim, iako ste i dalje režim, vi ste na vlasti a ne mi. Vi ste, gospodine Stefanoviću, danas došli sa pet telohranitelja ovde, a ja sam dovezao sam automobil. Svoj benzin sam sam platio, a vaš benzin su platili građani Srbije, gospodine Stefanoviću.

Reč "režim" nije nikakva pogrdna reč, vi ste je smislili kao nešto pogrdno 2000. godine kada ste se obraćali nekim bivšima. Reč "režim" u prevodu znači – uprava, vlada. To nije ništa ružno, to nije ništa loše. Nažalost, to se uči rano na pravnom fakultetu, žao mi je što ste te časove propustili. Sada analiziramo sve što ste rekli, pošto sam ustanovio, izvinjavam se građanima Srbije, što sam u pravom smislu i u pravom značenju reči koristio reč "režim" i što sam na taj način uvredio DS. Dakle, za to jesam kriv.

Što se tiče skretanja s puta, gospodine Stefanoviću, nisam govorio da ćemo mi da idemo sa evropskog puta ili sa puta očuvanja nacionalnih interesa, o čemu baš i niste mnogo vodili računa. Da sam rekao da ćemo da skrenemo s puta korupcije, s puta organizovanog kriminala, ja vam obećavam da ćemo s tog puta da skrenemo. To je stvar koju vam garantujem.

Što se tiče gospodina Luke Bojovića, jednog od šefova kriminalnih klanova u Srbiji, ja sam tužiocu kojeg ste vi postavili, gospodine Stefanoviću, specijalnom tužiocu otišao i onako kako se ponaša svaki dobronameran građanin Srbije, u skladu sa zakonom, specijalnom tužiocu saopštio sva svoja saznanja. Specijalni tužilac me je zamolio da zbog istrage i zbog svega što on mora da obavi, sa tim ne izlazim u javnost. Ja sam svoju dužnost ispunio.

Što se tiče krađe izbora, a time ćemo da se bavimo, gospodine Stefanoviću, time ćemo tek da se bavimo, nemojte da sanjate i da pomislite da će neko na to da zaboravi. Time ćemo tek i veoma ozbiljno da se bavimo. To želim da kažem i ovim nezavisnim medijima koji su u vašem vlasništvu, u vlasništvu nekada Srđana Šapera, nekada Dragana Đilasa, nekada nekih tajkuna, nekada bilo koga drugog, nekih koji dobijaju stanove u "Belvilu" itd, potpuno nevažno. Dakle, svih tih, a tek ćemo da vidimo kako ste postali vlasnici "Politike", a kako saznajem danas, i "Novosti" i "Vaca".

Gospodine Stefanoviću, nemojte da izmišljate, nemojte da se služite gnusnim lažima, da govorite da sam ja pretio hapšenjem. Ja samo govorim o jednoj stvari, ja sam pravni fakultet završio davno, ali jednu stvar znam, u postupak se ne mešam. Po našem Zakonu o krivičnom postupku, na koji imam brojne primedbe, tužioci vode istragu i saopštio sam da će istraga biti vođena. Već su neke istrage otpočele, kako saznajem, a neke istrage će se svakako voditi, a da to nije posao za mene. Ja neću hapsiti nikoga i nikada to nisam rekao, izmislili ste, gospodine Stefanoviću.

Ono što sam obećao ljudima u Srbiji i što je obećala SNS, to je svakako mnogo više pravde i to je da neće biti zaštićenih. Neće biti zaštićenih ni u SNS, ali verujte neće biti zaštićenih ni u DS-u. Po tome ćemo biti isti, gospodine Stefanoviću. Mislim da je to fer i mislim da je to veoma pošteno. Pa da vidimo ko je šta i kako po tom pitanju radio.

Gospodine Stefanoviću, govorite o Zakonu o informisanju, o opsednutosti medija. Vidite, za razliku od vas bezgrešnih, samo kad o tim greškama krene da se priča, onda ne znate šta biste još da dodate. Za razliku od vas, mi o svojim greškama smemo da pričamo i da govorimo. Ja smem i nemam problem da govorim o svojim ličnim greškama. Za to sam ispaštao, bio i politički progonjen, zaslužio, kroz sve to prošao, da bih danas celoj javnosti Srbije i svim ljudima u Srbiji rekao da ćemo da ukinemo vaš nakaradni Zakon o javnom informisanju, koji je deset puta gori od onog Zakona o javnom informisanju iz ratnog perioda koji vi kritikujete. Tako se ponašaju normalni i pristojni ljudi, mogu da nauče na svojim greškama i mogu da promene nešto kod sebe.

Ako vi mislite da time što nećete ništa da promenite, da time što ćete vi da govorite o crveno-crnoj hunti, mislim da treba da se stidite. Mi nismo na vlasti ni jedan dan, mi ćemo to možda postati za pet, šest ili sedam dana, a vi ste krenuli u najprljaviju moguću kampanju. Kad govorite o toj kampanji, jedne vaše novine, gospodine Stefanoviću, a ja ću vam to upravo pročitati i citirati, kažu za onoga koji je danas postao jedina tema DS-a, to sam slučajno ja, nisam znao da ste tako opsednuti Aleksandrom Vučićem. Dakle, ako već jeste opsednuti Aleksandrom Vučićem, želim građanima Srbije da pročitam šta su novine DS-a objavile o meni.

Izvinjavam se, gospodine predsedavajući zbog ovoga, citiram novine DS-a: "Aleksandar Vučić je sklon pederastiji, inače introvenozni narkoman itd". To su novine koje su pre tri dana objavile, novine pod kontrolom bivšeg režima. Želim samo da vas obavestim da nisam nikada u svom životu popio šoljicu kafe, niti sam ikada u životu cigaretu zapalio, a drogu nikada nisam ni video. Toliko o kampanji i toliko o ljudima koji nam ovde drže predavanje. O drugim stvarima da i ne govorim. Toliko o onima koji nam ovde drže moralne pridike i predavanja kako treba da se ponašaju, a vi nastavite da držite slovo, vi nastavite da se ponašate kao mnogo važni, kao oni koji treba da nas uče kako treba da vladamo. Vi ste na vlasti, gospodine Stefanoviću, to će se možda promeniti za sedam dana, ali verujte mi, to će za građane Srbije biti dobar, srećan i veliki dan. Hvala vam najlepše.
Završiću za manje od minut. Neću vam ništa reći, gospodine Stefanoviću, izvinite ako sam bilo koga uvredio time što sam vas nazvao "bivši režim", to je bila najteža reč koju sam danas upotrebio.

Ali, želim da vam kažem jednu stvar, da vam odgovorim – neću dolaziti ni sa jednim telohraniteljem, iako znate da bi to trebalo da bude obaveza, neću doći ni sa jednim telohraniteljem, neću živeti u rezidenciji koja je predviđena, ne treba mi ništa od toga. Ako mogu da pomognem da se promene donesu mogu, ako ne skloniću se mnogo brže nego što mislite. Žao mi je, što vam je danas smešno je da govorim u trećem licu pa bolje da kažem u prvom što sam vam ja tema. Očigledno je da DS drugu temu nije imala, želim vam sve najbolje vi nastavite svoj rad i još jednom da podsetim mi svu podršku dajemo izboru Nebojše Stefanovića za predsednika Narodne skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, dovoljno sam strpljiv i trpeljiv da saslušam viku i nemam problem sa tim, ali ako mi dozvolite gospodine predsedniče, kada čovek sluša predstavnike DS, prosto da ne poverujete kakvi su to demokrati i kako dobro misle građanima Srbije. Dobro je što ste pohvalili većinu u Skupštini koja je rešila da ima pet potpredsednika. Želim samo da kažem građanima Srbije da to nije imalo nikakve veze sa vama, da čak niste u tome želeli da učestvujete, niti da pomognete, jer potpise za izbor petog potpredsednika iz Liberalno demokratske partije je dala SNS, ne DS. Tek toliko da građani Srbije znaju istinu, da znaju ko je demokratičan, da znaju ko je onaj ko razmišlja o tome kako parlament treba da izgleda i ako vidite, nikada o tome ne bi govorio da se niste javili za reč. Onda ste nam rekli – spisak odbora koje vi u stvari hoćete da kontrolišete i želim građanima Srbije da kažem šta je to loše što je bilo ponuđeno opoziciji u Skupštini Srbije, a tu su kolege iz DSS, koje su u međuvremenu zamolile da im damo pod kontrolu jedan od najvažnijih odbora, to je Odbor za spoljne poslove. To smo prihvatili. Dakle, samo u nekoliko reči međusobne komunikacije i to smo prihvatili.

Šta je to što ste vi tražili i čemu se radi? Ponudili smo opozicionim strankama, spremni da razgovaramo, spremni da promenimo svoj stav, spremni da damo i nešto važnije, ponudili smo sledeće, što oni kažu da nije dovoljno – Odbor za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam, energetiku. Ponudili smo Odbor za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj, informatičko društvo, Odbor za kulturu i informisanje, Odbor za zdravlje i porodicu, Odbor za evropske integracije, Odbor za zaštitu životne sredine, Odbor za dijasporu i Srbe u regionu. Zatražen nam je Odbor za spoljne poslove, rekli smo – nema problema, izvolite Odbor za spoljne poslove. Vi recite šta želite, samo nemojte da nam govorite kako ste nam davali sve i kako ste opoziciji davali sve, jer smo danas ustanovili, ne mi, nego zajedno sa nama i naše današnje opozicione kolege koje su bile sa vama u opoziciji. Jedino čime ste se bavili bilo je uskraćivanje prava poslanicima, Poslovnikom oduzimanje prava na reč, skraćivanjem mogućnosti da ljudi izgovore svoje mišljenje i svoje političke stavove.

Što se nas tiče, odmah da vam kažem, nemoguće je da dobijete sve što želite, ali smo spremni da razgovaramo i spremni smo da uvažimo još neke od vaših želja i još neke stvari za koje mislite da bi doprinele i civilnoj kontroli, bilo sektora odbrane, službi bezbednosti i svega drugog, sve ono što vi niste dozvoljavali u prethodnom periodu. Sve to što vi niste dozvoljavali u prethodnom periodu mi smo spremni da o tome razgovaramo. Istovremeno želim da vam kažem da to što govorite da su šefovi tih odbora bili ljudi iz opozicije, jesu nekoliko meseci, tri ili četiri meseca. Posle toga, valjda nezadovoljni načinom na koji su oni tu kontrolu sprovodili, smenili ste ih i nikada više niko iz opozicije nije bio na čelu tih odbora. Reč je i o Odboru za bezbednost, reč je i o Administrativnom odboru. Toliko o tome šta je istina. Moj problem danas jeste taj što bi neko želeo da se niko ničega ne seća, da niko ništa nije zapamtio, a da otprilike svi treba da naučimo danas kako je to cvetala demokratija u periodu u kojem je Srbija doživela najveće siromaštvo i u periodu u kojem je ovaj parlament izgubio svoj dignitet. Hvala vam još jedanput.
Pre svega moram da kažem da se sada videla i da su sada svi građani mogli da vide prirodu DS. Prihvatam da sam prekoračio taj minut. Izvinite što sam povredio Poslovnik. Nisam znao da vam tako smeta taj minut koji bih iskoristio da kažem, pošto imate televizije koje su pustile vas a ne nas, iz jutrošnje rasprave – od B92 pa nadalje.

Svejedno želim da vam se zahvalim što ste pokazali svoje pravo lice, iako sam vam rekao da smo spremni da se dogovaramo, da razgovaramo s vama. Vama je smetalo to što sam rekao da ni LDP niste hteli potpise da date, jer vas interesuje samo vaša stranka, samo vaša grupa, ne interesuje vas Srbija.

Što se tiče zavađanja, gospodine Mićunoviću, vi ste toliko zavađeni da ni ja ne mogu da vam pomognem, a verujte, sve bih dao da mogu da vam pomognem. Hvala vam najlepše još jedanput.
Dame i gospodo, narodni poslanici, predstavnici izvršne vlasti, moram da kažem da sam iskreno razočaran, a pretpostavljam i dobar deo građana Srbije, gotovo očajan, zbog diskusije koju smo danas čuli i celokupnog ponašanja narodnih predstavnika u Narodnoj skupštini RS.
Danas smo očekivali jedan dan koji nije običan, dan u kojem je trebalo da pružimo odgovor našim građanima, dan u kojem je trebalo da ljudima u Srbiji kažemo šta je to što ćemo preduzeti da sačuvamo Srbiju, šta je to šta ćemo da uradimo da naša deca imaju budućnost, šta je to što ćemo da uradimo za naše ljude na KiM i da vidimo tačno koji je smer Srbije u budućnosti, kako ćemo da obezbedimo i bolju ekonomiju, bolji socijalni položaj našeg stanovništva?
Od svega toga mi smo dobili tričave stranačke rasprave, polupokvarene, predstavnika režima i nekih njihovih prilepaka.
Nisam čak ni želeo, niti bilo ko od nas iz SRS-a da odgovara na besmislene tvrdnje ni gospodina Mićunovića, ni nekih drugih, upućene onako, kao strele, mnogo smo pametni pa ćemo onako ispod žita to da kažemo, da prebacimo, nešto srpskim radikalima. Nije imalo potrebe zato što su građani Srbije videli koliko vas interesuje Srbija, koliko vas interesuje KiM.
Krenuli smo od predsednika Republike, dakle, vršioca dužnosti predsednika Srbije, jer kad imate raspisane izbore onda je on samo vršilac dužnosti predsednika Srbije, nadam se i pretpostavljam da neće biti izabran za predsednika Srbije više nikada zbog načina na koji je vlast obavljao, a građanima Srbije ništa dobro nije ni učinio ni doneo.
U njegovom govoru nismo mogli da čujemo ništa sem onoga što slušamo svaki dan, od, ama, baš svakog. Izgleda da ništa drugo nemaju da kažu predstavnici dela izvršne vlasti bliske partiji šefa režima, Borisa Tadića, a to je – mi nećemo izolaciju, mi nećemo rat. Ko te je to pitao?
Nisam čuo nekoga u Srbiji da hoće da ratuje, nisam čuo bilo koga da hoće da ide u izolaciju. Nemojte da lažete i prekinite već sa tim lažima jedanput.
Kažite narodu šta ćete vi da radite, a nemojte da lažete da neko drugi hoće da ratuje i da neko hoće zemlju da uvodi u izolaciju, jer je tih laži i tih prevara bilo dosta. To više nećemo da tolerišemo. (Aplauz.)
Ovde sede normalni ljudi, ljudi koji imaju svoje porodice, koji brinu o budućnosti svoje dece, oni hoće da žive u miru, oni hoće da žive u normalnoj Srbiji, ali oni hoće da žive u Srbiji sa KiM, a vi već ovde pričate o tome – pa, iako nam otmu Kosovo, šta nas briga, mi nastavljamo svojim, nekim, drugim putem. Mi nemamo drugi put sem puta Srbije, sem puta naše dece. To nam je jedini put koji imamo.
Šta to ljudi ovde pričate?! Od Borisa Tadića do nekih predstavnika ovde, kao da se ne nalazimo u srpskom Parlamentu, već u albanskom, pri čemu Riza Halimi dođe kao najtolerantniji i neki tamo liberalni predstavnik albanskog parlamenta, a vi predstavnici srpskih političkih partija kao najekstremniji albanski predstavnici. E, pa, nije važno, to unapred kažete, pa dobro, vi dragi prijatelji iz EU, ovde je reč o preventivi. I to, ljudi u Srbiji razumeju šta radite, da namerno radite protiv svoje zemlje.
Ovde nije reč o reakciji na nešto što se već dogodilo. Još se nije ništa dogodilo. Ovde je reč o preventivi. Naš je posao da danas preventivno delujemo, da pokušamo da sačuvamo našu zemlju, našu teritoriju i naš narod.
A šta je vaša poruka? Šta je poruka građanima Srbije?
Vaša poruka je – baš vas briga za KiM, evo, mi ćemo da stavimo u rezoluciju da je to protivpravno, malo ćemo da se ljutimo, jeste, nepravda je, ali ako nam ga uzmete, ništa nećemo da preduzmemo.
Znate šta ste vi time rekli njima? Vi ste njima unapred rekli – uzmite nam KiM, znajte, nećete imati nikakav problem, sve je normalno, mi ćemo nastaviti, ubijete nam dete, mi sutra idemo kod vas da pijemo kafu, zato što je vaša kafa malo skuplja od naše. A situacija je mnogo gora od primera koji sam ja naveo.
Otimanje teritorije nije ubistvo jednog deteta, već ubijanje mnogo dece i generacija srpske dece. Ali, šta vas briga, vama treba prazna priča, ovde da govorite – ovi nisu za .... jesmo mi, samo neka kažu oni. Neka ti vaši prijatelji, naši veliki prijatelji, evo predsednika Borisa Tadića, DS, režimskog kandidata na ovim predsedničkim izborima, neka nam samo kaže – evo, moji prijatelji su obezbedili, normalno, ne tražimo im pare, ne tražimo im ništa, samo da poštuju teritorijalni integritet Srbije.
Tomislav Nikolić je sinoć rekao – odmah ćemo da kažemo, nema problema, sarađivaćemo sa vama, bićete nam partneri. Samo tu sitnicu dajte, samo tu jednu jedinu stvar dajte. Ali neće ni tu malu stvar da daju, nego, 'ajde da gazimo, 'ajde da otimamo, a onda će režimski kandidat da kaže – pa dobro, poslaću ovoga da, spremio je već penkalo, pa će tamo da govori kako će to građanima da omogući bolji život.
To je isto govorio i pre šest godina, taj isti koji je spremio penkalo, a od boljeg života građana samo on ima bolji život sa 11 miliona evra, a građani Srbije sve siromašniji, i to samo u jednoj banci. Da li je to ozbiljan odgovor građanima Srbije na naše probleme? To što će da se slikaju pa da budu prve vesti na vašoj televiziji? Šta ćemo sedam dana posle toga?
Šta god da bude na predsedničkim izborima, ja se nadam i sve ću što je moje lično, siguran sam i svi ovi ljudi i najveći broj građana Srbije, učiniti da dođe do promene režima, da dođe do poraza režimskog kandidata i pobede kandidata opozicije, Tomislava Nikolića.
Pitam, šta god da se desi, šta ćemo 6. februara, šta ćemo 10. februara, šta ćemo sa našim ljudima koji nas sada gledaju i koji se pitaju – šta su ovi uradili, šta su nam rekli, šta će to da preduzmu?
Mi smo na osnovu teksta rezolucije, uz primedbe koje smo imali, i na onaj deo oko vojne neutralnosti koji je nejasno definisan, čak nepotreban, iz prostog razloga što ako već predviđate referendum za NATO koji niste u pristupnom aktu predvideli, dakle, mogli ste da predvidite i da ne predviđate jer drugačije je nemoguće da se to desi, nema narodnog poverenja u NATO alijansu u Srbiji.
Ali oko ove tačke ''đ'', o kojoj je bilo reči, mi smo sada videli, gospodine predsedniče Vlade, zamolio bih vas, zamolio vas je danas i Tomislav Nikolić, da izađete i kažete šta je vaš stav. Mi smo čuli stav i šefa režima, tj. režimskog kandidata i njegovih predstavnika.
Mi očekujemo da čujemo i vaš stav, gospodine predsedniče Vlade, da vidimo da li je vaš stav isti kao stav režimskog kandidata, onda bi to bilo u suprotnosti sa onim što ste vi izgovorili, u suprotnosti sa onim što su izgovarali predstavnici vaše stranke. Mi bismo voleli da čujemo vaše mišljenje.
Dakle, nije da smo mi izašli ovde da samo izgovaramo nešto što se vama sviđa ili ne sviđa, ili bilo kome u sali, već želimo da vas saslušamo. Želimo da čujemo vaše mišljenje.
Da li je i vaše mišljenje da nije važno i da ne znamo šta će da bude, pa sada – bože moj, živećemo. Ne, mi smo mislili umrećemo svi sutradan. Nećemo, naravno da ćemo da živimo. Niko neće u bunar da skače, niko to nije mislio i niko neće posle toga da donosi iracionalne, već racionalne odluke, ali ovim što smo mi pokazali danas raspravom u Narodnoj skupštini, mi smo, ljudi, nacrtali, onima koji nam uzimaju teritoriju – uzimajte i tražite od nas šta god vam je volja, dok god vam je volja, mi državu nemamo. Jer ono o čemu vi govorite, kažete "vizija je ta, odrecimo se teritorije ili uzeće nam je, pa nikom ništa". Znate kakva je to vizija? To je vizija najobičnijeg okupacionog gaulajtera, okupacionog namesnika ili sluge, da na srpski jezik prevedem.
Hajde, onda, da ukinemo Parlament. Ukinite Parlament, ukinite Vladu, ukinite sve, recite – biće sve onako kako nam kažu. Mi nemamo državu. Da ne lažemo više narod, da ne lažemo više ljude u Srbiji da mi o nečemu ovde odlučujemo. Kažite ljudima – nema više Srbije, nemamo državu, nego nam zapovedaju ti, neki, kojima mi ne smemo da kažemo da ne mogu da nam uzmu ni teritoriju, ako je to već tako. Ali, mislim da nije.
Mislim da je ovde reč o onima i da je zato ovo više ličilo u pojedinim trenucima na albanski nego na srpski Parlament, zato što oni misle da tom politikom ulizivanje narodu mogu nešto da dobiju, a to je – narode, neće ti nikad ništa loše biti, šta te briga za delove teritorije, šta te briga za neke naše ljude, za naše moguće izbeglice, šta te briga za našu sirotinju, šta te briga za bilo šta, mi ćemo da ti obezbedimo da živiš sto puta bolje.
Pa, 2003. godine ste vi, gospodine potpredsedniče Vlade, vodili kampanju, zajedno sa Čedomirom Jovanovićem, "u Evropskoj uniji 2007.". Je l' tako bilo? Tako je bilo. Kakvu sada kampanju vodite - baš me briga za sve drugo, mi ćemo 2015, a do 2015. vi ćete 45 miliona evra da imate samo u jednoj banci, a narod će i dalje da propada.
I dalje ćete i 2015. da dolazite i da propagirate narodu kako i na koji način treba da glasa za vas, jer će narod, tobože, da živi bolje, a narod će da bude sve siromašniji, samo ćete vi da budete sve bogatiji.
Preksinoć je režimski kandidat rekao u jednom svom TV nastupu, režimski predsednički kandidat, Boris Tadić: "Želim 500 hiljada novih radnih mesta". To si rekao, prijatelju, 2004. godine, deset puta se to ponovilo 2004. godine. Šta bi sa tih 500 hiljada radnih mesta? Kaže: "Hoću svaki dan da izgradimo po metar autoputa, da imamo autoputeva svuda po Srbiji". Ma, 'ajde prijatelju, sa svojim potpredsednikom Vlade, izgradi po jedan santimetar mosta, da se Beograđani i ostali građani Srbije ne ubijaju po glavnom gradu, da ne mogu da prođu po pet sati ni Savu ni Dunav, po jedan santimetar, nemoj da lažeš narod za jedan metar i za ne znam šta. (Aplauz.)
Niste u stanju nijedan santimetar da uradite, samo da otimate, a ovde da pričate – budućnost, Evropska unija.
Imam dvoje dece i za njih živim, onako kako i vi živite za svoju decu. Hoćete da kažete da o njima ne razmišljam, da bih voleo da žive loše, da nemaju dobar standard? Ne, siguran sam da u Srbiji možemo da obezbedimo bolji standard od ovog današnjeg, da može da se živi neuporedivo bolje, da može da se razgovara sa svima u svetu, ali da Srbija mora da se štiti, da moramo da znamo koje su naše granice, koja je naša teritorija i da nema razlike između Gračanice, Kosovske Mitrovice, Niša, Novog Sada, Beograda, Pirota, Užica, Čačka ili bilo kojeg drugog mesta. Ako to ne znamo, mi državu nemamo. (Aplauz.)
Slušao sam režimskog kandidata na predsedničkim izborima, slušajte ovu genijalnu misao, kaže režimski kandidat na jednoj TV emisiji, obmanjujući naciju, pa vas molim, gospodine predsedniče Vlade, možda ne znam, možda sam neobrazovan, da izađete i da mi kažete da li je u pravu taj režimski kandidat odnosno, neorežimski kandidat na predsedničkim izborima, ili ja, ali da to zaista kažete, kaže taj neorežimski kandidat: "A, zašto mi ne bismo bili kao Kipar"? Teško mu je da objasni, konfuzna mu je poruka koju šalje biračima. Kako bi on to i da sačuva Kosovo, a već zna da početkom februara EU ide u priznanje nezavisnosti. Nije mu baš jasno, a onda se setio "možemo mi kao Kipar".
Pogledajte kakva je to laž i prevara. Zašto? On nije rekao građanima Srbije da nijedna evropska zemlja, nijedna zemlja EU nikada nije priznala severni, otcepljeni deo Kipra. Samo je Turska priznala severni deo Kipra, a Kosovo i Metohiju će da priznaju sve evropske zemlje, sve zemlje EU ili većina.
Kakve to veze onda ima, gospodine predsedniče Vlade? Što ne kažete neorežimskom kandidatu za predsednika Srbije da ne obmanjuje građane Srbije?
On valjda misli da smo mi svi nepismeni, on valjda misli da ovde niko ništa ne zna, samo je on našao način kako će to da upakuje svojim biračima, da mogu da objašnjavaju bilo šta narodu po Srbiji, bilo kakve gluposti da se izgovore. Izađite i kažite da li je ovo istina ili nije. Izađite pa recite da li je to tako ili ne.
Ovde smo slušali predstavnike vlasti koji kažu: "Za nas je najvažnije da uđemo u NATO pakt, jer to je jedini savez, tako obezbeđujemo našu budućnost". Čime, time što ćemo da plaćamo po milijardu više na godišnjem nivou? Da su samo slušali vaše rasprave, nikada ne bismo mogli da glasamo, nego smo se potrudili da interes države podignemo iznad našeg stranačkog partikularnog interesa, potrudili smo se i hteli smo po svaku cenu da pokažemo ljudima u Srbiji da smo ozbiljni ljudi, da pokažemo da nosimo odgovornost sa sobom, da želimo da pokažemo da smo zajedno u očuvanju suvereniteta ove zemlje i da kažemo ljudima da ćemo da pokušamo da sačuvamo našu otadžbinu. A dobili smo raspravu posle koje ljudi mogu samo da ugase televizore i da kažu: "bože, pomozi meni i mojoj deci, jer ne znam kako ćemo sutra da preživimo, a kamoli koji mesec i godinu unapred".
Pogledajte samo koliko je smeha bilo danas, koliko je neodgovornosti bilo, koliko je izrečeno potpuno nepotrebnih reči protiv Srbije i srpskog naroda, i političkih protivnika. Na svaki način važno je samo kako da se obračuna sa onim koji drugačije misli.
Šta ćemo sa ovim što je pomogao neorežimskog kandidata iz Republike Srpske? Da narod ne misli da je to narod u Republici Srpskoj. Narod u Republici Srpskoj zna se na čijoj je strani, na strani srpskih rodoljuba. Dovedoše onog poznatog kriminalca, kome ste dali vilu na Dedinju, jednu, zato što je podržao vaše tri stranke na prethodnim izborima. Koliko košta ova podrška? Da li sada dve vile dobija taj kriminalac, Dodik, za podršku na ovim izborima? Je l' je to posao onih koji vode ovu državu, da svađaju političke stranke, da svađaju narod, umesto da urade nešto za narod?
Mi koji smo u opoziciji, na žalost ove zemlje, ponašamo se mnogo odgovornije nego vi u vlasti, tražimo zajednički jezik, tražimo nešto gde bismo mogli da nađemo interes za Srbiju, ne bismo li glasali zajednički. A šta vi radite? Radite samo na sukobima sa onima koji drugačije misle, gledate kako da ih porazite, ponizite i ništa drugo. Nećete u tome uspeti.
Ova rezolucija nije sjajna, nije ni loša, ne znam šta smo njome dobili, naš je pokušaj bio da pokažemo volju našem narodu i našim građanima da želimo da čuvamo našu zemlju. Imamo samo jednu Srbiju, rezervnu otadžbinu nemamo. Šta ćete vi da radite, vi ste na vlasti, ne optužujte predstavnike opozicije. Mi ćemo delimično o tome odlučivati posle 3. februara.
Siguran sam da će i posle ove rasprave građanima Srbije biti sve jasno i da će 3. februara svim srcem glasati za promene i za Tomislava Nikolića. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo se pripremali za ovu sednicu razmišljali smo kako i na koji način da glasamo, kako da opredelimo naše govore, šta je poruka koju želimo da pošaljemo građanima Srbije, šta je ono što bi ljudi u Srbiji želeli, voleli da čuju, a šta je ono što možemo realno da učinimo, a šta ne. Da je to činjenica, mi znamo da su Tadić, Šutanovac, Davinić i ostali razorili naše oružane snage od 2000. godine naovamo, znamo da ništa ne može da se uradi po tom pitanju i ne očekujemo ništa, ne tražimo ništa.
Mi tražimo od političkih predstavnika mnogo više odgovornosti. Nismo mi rekli da ćete vi da priznate ili potpišete nezavisno Kosovo. A, ne, ima mnogo lukavija varijanta i to građani Srbije i te kako prepoznaju, a to je – eto, desilo se, šta sad?
Nama je realnost naložila da se u takvoj situaciji ponašamo – pa, kako ćemo? Pa, tako ćemo, kao da se ništa nije desilo, pomirićemo se sa onima koji su nam ubili dete, pomirićemo se sa onima koji su nam oteli teritoriju i nemojte da cokćete vi koji mislite da otimanje teritorije nije ništa, zato što pokazujete samo kakav vam je odnos prema državi, prema Srbiji.
Nijednog trenutka, gospodine Mićunoviću, možda sam mogao u skladu sa Krivičnim zakonikom, koji ste sami doneli, da pominjem izdajnike, nisam ih pominjao, nego pravite ono što ste radili deset godina – aha, podela, kao izdajnici, patriote. Uopšte o tome nisam govorio. Govorio sam o tome da sam se osećao u ovom parlamentu, nažalost, kao da sam u albanskom a ne u srpskom parlamentu. Nemojte da izmišljate i da prevodite moje reči.
Na pogrešan način ste tumačili reči Tomislava Nikolića – sa rupom na ćilimu, nego onim šta oni hoće od nas da naprave i gde hoće da nas postave. To je, gospodine Mićunoviću, drugačije, ako hoćete korektno da tumačite naše reči. Nemam problem sa svim što ste izgovorili, bar ne u ovom poslednjem delu.
Uvek je normalno racionalno tumačiti stvari, ali vas podsećam na to šta je ono što treba da preduzimamo. Nama Kosovo još nije oteto. Šta je ono što sada možemo da preduzmemo? Da li ono što sad možemo da preduzmemo je to što vi predlažete, ne biste li oteli Čedomiru Jovanoviću poneki glas u izbornoj kampanji, pa da kažete – nema veza, imamo taj evropski put, pa šta god da se desi mi tamo idemo. Je li to ozbiljno državotvorno i pametno ponašanje? Siguran sam da ne, gospodine Mićunoviću, mislim da je to neodgovorno ponašanje nerežimskog predsedničkog kandidata, neodgovorno zato što na taj način šaljete poruku – ljudi, vi nama možete slobodno da uzmete KiM. U tome se razlikujemo.
Zato to penkalo nemojte da pripremate, nego bolje to penkalo, potpredsedniče Vlade, ako vam nije teško, molio bih vas za malo pažnje, znam da narodni poslanici ne mogu da privuku vašu pažnju kao visoke kamate na vaš ogroman novac uložen u pojedine banke, ali vas molim za koji sekund pažnje.
Molim vas, gospodine potpredsedniče Vlade, da to penkalo bolje spremite za vašu ostavku. Narod i građane Srbije ćete mnogo više obradovati nego time što ćete takvim potpisom dati KiM Albancima i da ga zauvek oduzmete od Srbije. Upravo će se to dogoditi i nemojte da se pravite da to ne znate, a Srbija će morati da živi. Naravno, preživela je mnoge vlasti i one u kojima smo i mi učestvovali dve godine, i ovakve i onakve, preživeće i ovu najgoru pošast koja je Srbiju zahvatila. I siguran sam da ćemo već od 3. februara imati promene u ovoj zemlji.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, moram da priznam da ovo nisam znao. Znao sam nameru dela režima, nadam se ne celog režima, nisam siguran ni da ćemo narednih dana, ali sam bio siguran da taj deo režima ima tu nameru da prevari građane Srbije, tobož govoreći kako ga interesuje očuvanje KiM unutar Srbije.
Naravno, njih baš briga za to, njima je važno da dobiju glasove 3. februara u drugom krugu, zato su zakazali potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za 28. januar, drugi dan Svetog Save. Taman negde, dan ili dva pred izbornu tišinu za drugi izborni krug, a onda će već 6. februara zemlje Evropske unije da krenu u priznanje nezavisnosti KiM, ali baš njih briga, zaseli su u fotelju, pa nije ni važno. Takav im je bio plan. Ja sada vidim, na žalost svih građana Srbije, na žalost svih nas da je u stvari situacija mnogo gora.
Vi ste, gospodine Đeliću, upravo pročitali da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne važi za Srbiju, već važi za deo Srbije. Vi ste, gospodine Đeliću, pročitali da taj sporazum ne važi za teritoriju KiM, već za ostatak Srbije, gospodine Đeliću. Vi ste nama unapred rekli da oni ne priznaju teritorijalni integritet i suverenitet Srbije. Bolje da niste izlazili za ovu govornicu, gospodine Đeliću. Bolje je iz vašeg stranačkog ugla. Naravno da je mnogo lošije za Srbiju. Ne znam šta bih vam sada rekao, gospodine Đeliću, jer sam, kao građanin Srbije, očajan zbog ovoga. Očajan sam i razočaran zbog drugog dela režima koji znam da je to znao, a prave se da nisu znali.
Pitanje je šta sada sa ovim možemo da radimo, šta je naš izbor? Šta ćemo da uradimo? Kada ste potpisivali CEFTU, rekli smo vam – ne izdvajajte KiM, makar sa UNMIK administracijom iz Srbije, vi ste to uradili, prećutali negde nekako u Bukureštu, pravili slavlje na televiziji dva-tri dana, kao da će građani Srbije da budu mnogo bogatiji, a na kraju ništa nisu dobili. Sada se pozivate na isti sporazum i na neke druge sporazume iz kojih je jasno da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne važi za KiM.
Večeras pitam ljude iz stranaka koje nisu ni koalicioni partneri SRS, niti smo ikada bili istomišljenici, ali, evo lično spreman da prekršim stranačku disciplinu, možda kažem, časni ljudi poput Milana Ivanovića, Marka Jakšića i drugih – šta će oni da kažu na ovo? Šta će da vam kaže Leon Koen na ovo? Šta će da vam kažu mnogi časni ljudi iz vaših redova koji su vas prozvali i koji su shvatili šta ste uradili?
Gospodine Đeliću, jeste li spremili to penkalo da to potpišete? Jeste li spremili da potpišete Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju dela Srbije? Jeste, gospodine Đeliću, spremali ste se, spremali ste se da nam pričate kako je to mnogo lepo i pametno što ste uradili. Jer, po uzoru na neorežimskog predsedničkog kandidata o priči na Kipru, ne znam ko li mu je samo smislio tu priču, nebuloznu, jer severni Kipar niko u Evropi nije priznao, a Kosovo hoće svi da priznaju, gospodine predsedniče Republike, odnosno vršioče dužnosti predsednika Republike ili odlazeći predsedniče, ako bog da, kako god hoćete.
Da li vas je neko obavestio da severni Kipar nijedna evropska zemlja, sem Turske, nije priznala? A Kosovo, najavljuju da će ga priznati sve zemlje Evropske unije. Kakve to veze ima, gde je tu bilo kakva sličnost sa našim primerom i sa našom zemljom.
Razumem vas, nemam problem sa tim šta radi DS, uvek ste to radili i građani Srbije su to oduvek znali. Mene samo interesuje vaša reakcija, gospodine Samardžiću?
Molim vas, da izađete, molio sam malopre predsednika Vlade, da mi objasni da li sam ja u pravu ili možda gospodin Tadić. Ako kaže gospodin predsednik Vlade, da je gospodin Tadić u pravu u slučaju Kipra, ja ću odmah da kažem da ja ništa ne znam i da više ne budem u ovom parlamentu. Samo neka kaže predsednik Vlade da sam ja rekao neistinu, a ne gospodin Tadić.
Izađite vi, gospodine Samardžiću, kažite da li je ovo istina ili ne, hoćete li vi to da potpisujete ili ne. To je ono što nas interesuje, gospodine Samardžiću. Vaši birači, ono što je rekao Branislav Ristivojević prekjuče, ono što govorite danima, to neće podržati. Ljudi koji su glasali za Vojislava Koštunicu, glasali su za njega računajući da voli i poštuje Srbiju i teritorijalni integritet Srbije.
Pitam vas, gospodine Samardžiću, hoćete li ovaj sporazum koji izdvaja KiM potpisati ili ne? Odnosno, hoćete li dati ovlašćenje Božidaru Đeliću ili ne? On je imao ovlašćenje za parafiranje. Hoće li mu Vlada dati ovlašćenje za potpis ili ne? Ja njega više ništa ne pitam. Pitao bih ga oko nekih banaka, nije mi to ni važno. Vas pitam, hoćete li mu dati ovlašćenje ili ne?
Gospodine Samardžiću, onda nam recite odmah da ne glasamo za rezoluciju. Čekali smo danas odgovor predsednika Vlade i on nam je pričao druge stvari, rekao nam da ovo nije istina. U kakvu situaciju nas večeras dovodite? Mi ne želimo da delimo Srbiju, mi imamo jednu Srbiju, nećemo da ona bude raspolućena, ali vas molim da nam odgovorite – da li je Srbija već raspolućena sa vašim penkalom, sa vašom odgovornošću, sa vašim ovlašćenjima, ili ne?
Ako vi želite da je takvu napravite, borićemo se svim demokratskim i političkim sredstvima, ali na najjači mogući način i protiv vas, jer smo sigurni da Srbija zaslužuje da bude samo jedna, a ne da ih imamo dve, jer ne znam kako bismo nazvali ovu teritoriju koja nam ostaje, pošto ne znam kako bismo nazvali onu teritoriju koja nam odlazi. Nemamo dve teritorije, imamo samo jednu Srbiju i tu Srbiju ne smemo nikada da izgubimo. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam za govornicu da vas podsetim na ono o čemu smo razgovarali, a još odgovor nismo dobili i zbog nemuštog odgovora predsednika parlamenta, ne bih upotrebljavao teže reči i zbog jedne stvari. Nisam se konsultovao sa mojim kolegama, nisam to čak ni rekao gospođici Nataši Jovanović. Naime, juče u trenutku njenog izlaganja, dakle dok je bila za skupštinskog govornicom, kamera Televizije Srbije uhvatila je ministra, odnosno potpredsednika Vlade Republike Srbije, gospodina Božidara Đelića, koji je rekao - budalo. Uopšte nije važno da li je gospođica Jovanović u pravu, da li je govorila istinu ili ne, da li je sve tačno...
Gospodine Albijaniću, spreman sam da zajedno pogledamo taj snimak, vi i ja. Ako sam slagao, gospodine Albijaniću, spreman sam da mi izreknete kakvu god hoćete kaznu. Kažem da je to sa mesta rekao gospodin Đelić, što se jasno videlo u snimku RTS u direktnom prenosu.
Izašao sam zbog toga da bih rekao da prosto to ne priliči potpredsedniku Vlade Republike Srbije, da ako neko nema argumente, da mi ovde govorimo neistine, da nemamo nikakvog argumenta, nije to način da se obraća narodnim poslanicima, pogotovo ne nekoj dami u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Mislio sam da će gospodin Đelić biti ovde, to bih mu u lice saopštio, ali evo gospodine Albijaniću, pošto ste uzeli u zaštitu gospodina Đelića, ne verujući mojim rečima, molio bih vas da napustite mesto predsedavajućeg i date nekom drugom da predsedava, bilo kome s kim se dogovorite, odete u svoju kancelariju i pogledate taj snimak i onda siđete i kažete da je Aleksandar Vučić bio u pravu ili Aleksandar Vučić je lažov. Šta god vi kažete od toga, gospodine Albijaniću, reći ću da je tačno.
U to sam sasvim siguran, gospodine Albijaniću.
Dakle, nadam se da se gospodinu Đeliću takvi ispadi mačističkog tipa više neće događati, ali ono što je mnogo važnije za našu državu, računam oprostiće mu i gospođica Jovanović, ali računam da ono što je mnogo važnije za našu zemlju, a na šta nismo dobili odgovor, a molio bih vas, gospodine Albijaniću, da vi kao nezamenljivi čovek, dokazanog autoriteta, najvećeg autoriteta, učinite nešto da dobijemo konačan odgovor šta je to što Srbija čini po pitanju odluke ministara inostranih poslova zemalja EU, koji su doneli odluku da idu u priznanje nezavisnosti Kosova.
Zašto nam to rade vaši prijatelji? Na vašem reveru, gospodine nezamenljivi, imate zastavu EU i zastavu Srbije, ili srpsku zastavu. Pitam vas da li vam ta zastava služi da kaže da ste za otimanje Kosova i Metohije od Srbije? Ne znam za koju drugu vrednost se EU zalaže danas kada je u pitanju Srbija, sem za otimanje Kosova i Metohije od države Srbije. To je ono jedino transparentno i jedino što vidimo svakog dana.
Ne bih o ovim tričarijama što traže u kilogramima mesa srpske glave, ali ono što je mnogo značajnije od svega jeste Kosovo i Metohija. Da li zato nosite tu zastavicu, gospodine Albijaniću? Da li zato tom zastavom mašu i drugi koalicioni partneri iz Vlade Republike Srbije?
Nama je potreban odgovor. Da li ćete potpisivati sporazum o Stabilizaciji i pridruživanju, ne biste li, mislite, omogućili prednost predsedničkom kandidatu režima, Borisu Tadiću, u odnosu na predsedničkog kandidata srpskih radikala Tomislava Nikolića. Zbog toga što oni otimaju Kosovo i Metohiju ili ćete to možda tražiti ovde u Narodnoj skupštini da se potpisuje ili da se ne potpisuje, samo ukoliko oni poštuju teritorijalni integritet Republike Srbije. To još ni od koga od vas nijedanput nismo čuli.
Zato vas molim, gospodine nezamenljivi, molio bih vas da po svaku cenu i na svaki način pružite odgovor na ovo pitanje, a siguran sam da i vama, kao časnom čoveku, više neće priličiti, da nećete dozvoliti sebi da nosite zastavu organizacije koja učestvuje u otimanju Kosova i Metohije od Srbije, jer nama nema ništa preče od naše zemlje, od naše otadžbine, od našeg naroda i naše budućnosti. Molim vas za odgovor, gospodine predsedavajući.
        Dame i gospodo narodni poslanici... nisam vas razumeo, gospodine Omeroviću. Snaći ću se sam, gospodine Mrkonjiću, meni ničija pomoć nije potrebna. Dame i gospodo narodni poslanici, mi u SRS još nismo dobili odgovor na ključno pitanje koje smo postavili vezano za državu Srbiju. Očigledno je da se situacija u Srbiji komplikuje, da se vlast cepa, deli i jasno je da je došlo vreme za promene.
Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije raspisao je predsedničke izbore za 20. januar. To je bila autohtona i autonomna odluka predsednika Narodne skupštine i predsednika Srbije, njegovog stranačkog šefa. U tu odluku se niko nije mešao. Nijednog trenutka neću da komentarišem da li će oni iskoristiti neke manje političke stranke da kandiduju pojedine ljude ne bi li oduzeli poneki patriotski glas, eventualno, Tomislavu Nikoliću, a jasno je da danas samo Tomislav Nikolić može da pobedi kandidata režima, Borisa Tadića.
Ali, ono što mene brine, i nisam izašao zbog toga, gospodine potpredsedniče Narodne skupštine, izašao sam zbog toga što me strahovito zanima koji je odgovor na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - da li se pridružuje cela Srbija ili deo Srbije? Da li ćemo slaviti taj sporazum i ulazak u Evropsku uniju bez Kosova i Metohije ili je to conditio sine qua non za bilo kakav napredak Srbije, kako nam to neki rekoše. Prosto smatram ... izvinite ako sam vam prekinuo razgovor, nemojte da se ljutite, svejedno, izvinite, još jedanput. Dakle, mi imamo danas situaciju u Srbiji, rekao bih, osudnu i sudbonosnu po srpski narod, a to je pitanje, hoćemo li nastaviti da živimo ovako i ovoliko loše, hoćemo li nastaviti da gubimo teritorije, sve pokušavajući da objasnimo narodu kako nam je iz dana u dan bolje, ili ćemo krenuti da menjamo stvari po Srbiji, ili ćemo doneti promene građanima Srbije.
Želim narodu Srbije da kažem sledeću stvar večeras, mi iz SRS spremićemo se za ovu kampanju kao što se nismo spremili ni za jednu. Mi iz SRS narednih dana donećemo odluku ko će biti naš kandidat na predstojećim predsedničkim izborima. Nadam se lično i izražavam uverenje da će to biti Tomislav Nikolić, ali moram građanima Srbije da kažem da ćemo sve uraditi i sve dati od sebe, razume se dozvoljenim i demokratskim sredstvima, da na tim izborima pobedimo, da građanima Srbije donesemo slobodu, donesemo blagostanje i da im istovremeno kažem da se ne sekiraju zbog činjenice što će različite i raznorazne prljavštine da se pojavljuju u brojnim medijima koji su protiv srpskih radikala.
Mi ćemo malo sačekati, nećemo žuriti u izbornu kampanju, nećemo da gnjavimo i davimo narod dugim, dosadnim, besmislenim kampanjama, ali ćemo obići svaki grad, obići ćemo svako selo, obići ćemo svaki zaselak, razgovaraćemo sa svakim građaninom u Srbiji, rukovaćemo se sa svakim čovekom da bismo mu pokazali koliko je siguran, bezbedan i koliko mu predstoji drugačija i bolja budućnost u zemlji Srbiji, ukoliko pobedi predsednički kandidat SRS, a kažem, nadam se da će to biti Tomislav Nikolić.
Da, razgovaraćemo i sa predstavnicima nacionalnih manjina. Oni su videli da do sada ništa nisu dobili od predstavnika režima. Njima je potpuno jasno da su iznevereni, da su prevareni, da su samo služili kao biračka mašinerija, kao glasačko telo režima i režimskih kandidata i ama baš ništa više. Uveren sam da i oni žele promene da svojoj deci žele mnogo bolje, a mi ćemo uvek morati da živimo kao dobre komšije, kao dobri prijatelji u našoj državi Srbiji, jer za svakoga u ovoj zemlji ima dovoljno mesta, ko voli i poštuje našu otadžbinu.
Na kraju krajeva, građanima Srbije obećavam najveće skupove u izbornoj kampanji, jer ovo su izbori biti ili ne biti, ovo nisu stranački izbori. Ovo nisu izbori u kojima će se odlučivati da li će kandidat jedne ili druge stranke pobediti. Ovo su izbori u kojima se odlučuje: ili režimski kandidat ili Tomislav Nikolić, odnosno opozicioni kandidat.
I na građanima je da kažu svoje, ili za jedne, ili za druge. Ili za status kvo ili za nemenjanje stvari, ili su zadovoljni onim što imaju danas, ili žele i mogu mnogo bolje, ili žele da budu neuporedivo zadovoljniji, ili žele da imaju poštenu vlast, u kojoj oni koji su otimali cementare, oni koji su otimali naše fabrike, oni koji su uništavali našu privredu, više ne vladaju ovom zemljom, već se nađu na pravom mestu, a to svakako nije na najvišim funkcijama vlasti i u najvažnijim foteljama u ovoj državi.
U svakom slučaju, završavam i zahvaljujem se što sam ovoliko vremena dobio, i dalje insistiram na odgovoru, a kakva će to biti državna politika, kakva će biti politika Srbije prema onima koji nam otimaju KiM, hoćemo li i dalje da lažemo narod da je to sve u redu i da nikakvih muka i problema nemamo, da je samo važno da mi kažemo, idemo u Evropsku uniju, pa nije važno što nam otimaju KiM.
Mi smatramo da treba da sarađujemo sa svima, ali sada se videlo ko su nam najveći prijatelji. Veoma smo zahvalni Ruskoj federaciji što su nam saopštili da će južni krak ruskog gasovoda ići kroz Republiku Srbiju. Pokušaćemo da vidimo da se slično završi i sa Republikom srpskom. Takva vrsta energetske budućnosti i ekonomske stabilnosti je nešto što je Srbiji potrebno.
Uveren sam i želim ovim putem građanima Srbije da kažem da ćemo dati sve od sebe da molimo za njihovu pomoć, da ih molimo ne zbog sebe, ne zbog naše stranke, već ih molimo zbog budućnosti Srbije i budućnosti naše dece.
Uveren sam u pobedu, mi ćemo se svim srcem boriti za nju, borićemo se tako za Srbiju. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, stranačka pitanja i stranačke rasprave su naravno veoma važne u svakom trenutku i za državu, a ne samo za političke partije, ali ono što mislim da je danas najvažnije i zbog toga sam izašao za skupštinsku govornicu, da vam iznesem svoje mišljenje i to ne samo kao pripadnik SRS, već rekao bih svih građana Srbije koji dele zabrinutost za budućnost naše otadžbine, pre svega za opstanak Kosova i Metohije unutar Republike Srbije, a zbog činjenice da naši nadležni državni organi o tome ništa ne govore, ama baš ništa ne saopštavaju i na goruća pitanja ne odgovaraju.
Te bih vas zato zamolio, u skladu sa Poslovnikom Narodne skupštine Republike Srbije, da zbog hitnosti pitanja i zbog značaja teme o kojoj ću upravo da govorim, gospodine Mrkonjiću, pronađete neko rešenje, ili da gospodin Dulić pronađe neko rešenje, kako bismo dali najbolji i najkompetentniji mogući odgovor na pritiske za otimanjem dela teritorije Republike Srbije.
Naime, jedan deo ove skupštinske sale, dakle, oni koji su uspeli da naprave većinu u Srbiji, svakoga dana su nas obasipali poslednjih nekoliko godina pričama o tome kao je Evropska unija najlepša stvar na svetu, nedosanjani san, princ ili princeza kojoj treba da težimo i mi smo računali, svakodnevno ste nas ubeđivali kako imamo najbolje moguće odnose, divne odnose sa predstavnicima, odnosno sa članicama Evropske unije, kako su nam to najveći prijatelji, najveći investitori u Srbiju, a na kraju se ispostavilo, juče smo to videli na Samitu ministara inostranih poslova Evropske unije da te zemlje, ti naši najveći prijatelji, sa izuzetkom Kipra, svi žele da nam otmu Kosovo i Metohiju.
Evo, i današnji izveštaji poslednji govore, za vas koje, ili bar dobrim delom, očigledno to ne interesuje, ali zbog građana ću to reći, poslednji izveštaji zapadnih medija govore da je postignuto saglasje zemalja Evropske unije, da će, pa makar i na silu, privoleti Kipar da prihvati njihove stavove i da Evropska unija ide ka podržavanju plana Ahtisarijevog o nadgledanoj nezavisnosti za južnu srpsku pokrajinu, pa se sledstveno tome, gospodine Mrkonjiću, nameću sledeća pitanja, na koja bih voleo da Narodna skupština Republike Srbije pruži odgovor građanima Srbije, jer važnijeg odgovora od ovoga nema.
To je prvo pitanje na koje nemam odgovor i ne znam odgovor naše države - hoćemo li mi taj sporazum, koji ste dogovarali za izbornu kampanju Borisa Tadića između dva izborna kruga, predviđen za drugi dan Svetoga Save, 28. januar, dakle, za 28. januar ste predvideli i dogovorili sa njima Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, posebno pitam poslanike DSS-a, hoćemo li mi potpisivati ugovor o sporazumu i stabilizaciji sa onima koji nam otimaju Kosovo i Metohiju, i to kao neka druga zemlja koja će slučajno zadržati ime Srbija, ali bez dela teritorije Republike Srbije.
Ili ćemo mi doneti nekakvu rezoluciju, neki drugi opšteobavezujući akt u Narodnoj skupštini Republike Srbije, da ne možemo da ulazimo u bilo kakve organizacije, tela, ukoliko nije jasno naglašeno da se pod Srbijom podrazumeva i Kosovo i Metohija unutar Srbije. I da, naravno, ne možemo da prihvatamo šargarepu, kako nam neki kažu - dobićete Evropsku uniju, odrecite se Srbije. Znate, i štap i šargarepa su za magarce, ne za ljude.
Nemam ništa protiv da oni nas sve zajedno tretiraju kao magarce, ali je naše da im pokažemo da mi nismo magarci, ne zbog nas, nego zbog građana Srbije, zbog ljudi u ovoj zemlji, zbog našeg naroda na Kosovu i Metohiji, zbog toga što onima kojima je danas svejedno za Kosovo i Metohiju, jer im je važna politika njihove zadnjice umesto politike njihove otadžbine, sutra će to isto uraditi i sa Raškom oblasti, i sa Vojvodinom, i sa istočnom Srbijom i sa svakim drugim delom Srbije.
Naše je da danas kažemo vašim prijateljima koliko smo miliona evra potrošili samo na putovanja do Masima D' Aleme, do Prodija, do ne znam koga, ubeđivali ste nas kako imaju izvanredan stav o Kosovu i Metohiji. Koliko smo para potrošili ubeđujući ih sve, na kraju smo došli do toga, samo čekaju trenutak kada će da priznaju nezavisnost južne srpske pokrajine.
Šta je naš odgovor na to, dame i gospodo? Da ćutimo? Da se pravimo blesavi? Da se stranački prepucavamo ovde danas? Mislim da to nije rešenje. Mislim da smo mi dužni ozbiljan i odgovoran odgovor da pružimo građanima Srbije i našem narodnu na Kosovu i Metohiji, šta je to što će država Srbija da preduzme.
Da ne pričate o tome kako je nekakva ponuda za Srbiju to, pa ući ćete, bićete, kaže, kandidat za ulazak u Evropsku uniju, ali malo ćemo da vam uzmemo Kosovo. Znate, ja ću da vam ubijem dete, ali ti sutra dođi kod mene na šoljicu kafe. Onda će da se jave razni geniji, intelektualne gromade, koje će da nam kažu - e, pa vidi, šta sad, dete ubijeno, bolje da uzmemo tu šoljicu gorke kafe, bolje to nego ništa da ne uzmemo.
Znam da ima i takvih u Srbiji, ima takvih i u ovom parlamentu, i to ih nema malo. Poštujem, respektujem taj broj ljudi kojima je važnija i gorka kafa od ubijenog deteta, kojima je njihova zadnjica važnija od otadžbine, ali većini građana Srbije nije.
Zbog onih građana koji vole Kosovo i Metohiju, koji vole Srbiju, koji više od svega vole svoju otadžbinu i slobodu našeg naroda, zahtevam da se parlament izjasni o tom pitanju i da vi kažete šta mislite o tome.
Gospodine predsedniče Narodne skupštine, jutros sam izašao za ovu govornicu i zamolio da mi odgovorite na neko od ključnih pitanja. Zakon o budžetu je najviši zakon koji Narodna skupština usvaja, u hijerarhiji pravnih akata samo je Ustav iznad budžeta, ali moram da kažem da se danas i ovih dana urušava država Srbija na mnogo mesta i mnogo načina.
Mi danas nismo dobili odgovore. Pažljivo sam saslušao govor gospodina Šormaza, čak nisam želeo ni da reagujem kada je čitao SMS poruku, agencijsku vest sa Bete i Tanjuga od 12,08, iz izjave Vojislava Koštunice, koji je kritikovao EU zbog svojih stavova i rekao da će to svakako štetiti našim budućim odnosima ukoliko EU zauzme stav o potrebi podržavanja nezavisnosti Kosova i Metohije, odnosno Kosova. Nikakav odgovor nismo dobili ni od jednog nadležnog državnog organa. Računam da ni gospodin Šormaz nije nikakav državni organ ili se u međuvremenu nešto promenilo.
Bilo bi dobro da nam vi, gospodine predsedniče Narodne skupštine, ili da se mi kao narodni poslanici izjasnimo o čemu je tu reč, ili da predlažemo kao političke stranke rezolucije, što ne mislim da bi bilo dobro, imajući u vidu i Ustav Republike Srbije i interese našeg naroda, a tiče se odluke zemalja EU, dakle, na Savetu ministara EU, svi sem nama prijateljskog Kipra, da prihvate nezavisnost Kosova, nadgledanu nezavisnost kao jedino rešenje krize na Balkanskom poluostrvu.
Sad postavljam nekoliko pitanja u vezi sa tim, a onda ću reći šta je direktan povod mog javljanja po Poslovniku, ako mi ne zamerite, gospodine predsedniče. Naime, ovo samo pokazuje koliki smo licemeri, ne prema sebi, već prema građanima Srbije.
Znamo mi između sebe da vi ne govorite istinu kad pričate - jaoj, živela EU, dolazi nam blagostanje, uživaćemo, sve nam dobro čine, to su nama najbolji i najveći prijatelji na svetu. Podsećam vas da ste to govorili građanima ove zemlje, narodu ove zemlje. Sad vas pitam - što sad ne izađete i kažete - mi smo saglasni sa tim jer to nam rade naši prijatelji.
Koliko smo miliona evra, gospodine predsedniče, potrošili na putovanja i gostovanja od Masima D' Aleme do Angele Merkel i ne znam koga u EU. Svaki put su nas ubeđivali Tadić i Koštunica da srpska stvar stoji jače nego ikada, da samo što nismo, ne samo KiM, nego ne znam šta sve dobili. Kosovo i Metohija nam valjda pripada.
Šta se na kraju desi od svih tih silnih prijatelja, od svih tih silnih divnih priča? Ispostavi se, EU otima Kosovo i Metohiju. Moje pitanje, da bi ljudi razumeli ovo ne kao kritiku, izašao sam, računam, kao neko ko može da pledira na vašu odgovornosti i ozbiljnost, jer ne mislim da ste neozbiljan čovek.
Šta je naša reakcija? Da li je naša reakcija i dalje da ugovarate i da između dva kruga predsedničkih izbora, a računa se da će ući gospodin Tadić i gospodin Nikolić u drugi izborni krug, mi se nadama pobedi gospodina Nikolića naravno, a vi gospodina Tadića. Vi dogovarate Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Moje pitanje za vas - da li to Evropska unija potpisuje ugovor o Stabilizaciji i pridruživanju sa nekom novom državom koju ona naziva Srbija, a koja će biti okrnjena za Kosovo i Metohiju ili ne? Ako ne, na osnovu kojih činjenica to bazirate i da li ćemo kao Narodna skupština postaviti uslov da se bilo šta sa bilo kim potpisuje samo ukoliko podržava i prihvata teritorijalnu celokupnost, integritet i suverenitet Republike Srbije.
Na to pitanje danas nema odgovora, gospodine predsedniče Narodne skupštine. Izašao sam večeras u vestima TV B92, ne bih rekao da su naročito značajni, ali falsifikovali su moje reči, odnosno nisu pustili drugi deo rečenice, što nije fer, složićete se. Pustili su - da li vi mislite da smo mi domaći izdajnici sada mnogo pametni, a ja kažem - ne bih o tome govorio, i tu je kraj, iako je usledilo "ali": ali mislim da je vaše rukovodstvo lopovsko i kriminalno, jer ste oštetili državu Srbiju...