Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, posebno se obraćam građanima Srbije, jer kada gledaju televizijske izveštaje, a naročito izveštaj onoga što bi trebalo da se naziva javni servis, ne mogu da steknu sliku o onome što se u parlamentu zaista zbivalo. Ako ste pratili sinoćni dnevnik, to je bilo zaista sramota.
Čujem ove komentare koji dolaze i to je bilo gore od toga kako je prikazana sednica. Tačno je, gospodine Omeroviću, baš je bila sramota kako je prikazana sednica. To znate i vi, kao što znam i ja. Onda će da pričaju posle kako se pravi program za sve, jer sam čuo, zamislite, kaže jedan od poslanika je tražio da se preispita odgovornost Vojislava Šešelja. Nema odgovora da su samo zahvaljujući Vojislavu Šešelju mogli da oduzmu licencu ili ne znam šta. Nema ničega što smo rekli.
Zamislite, treba da se ispita njegova odgovornost, a nema onoga da Mlađan Dinkić mora da ide u zatvor. Nema ničeg drugog. Nema. To se jednostavno nije dogodilo juče. To niko nije izgovorio, nije bilo naše replike. Neka oni rade svoj posao, samo neka rade.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi nismo vlast, nećemo da glasamo za zakone koje predlaže vlast, te ispada da mi dođemo, kako bi rekli, bezmalo jedina ona njihova demokratska snaga, kako bi oni rekli, u društvu. Ali, moram da kažem da bi posle svega i ko je sve tražio i kako je tražio ukidanje ovog zakona, da smo vlast sa najvećim zadovoljstvom bismo im baš pokazali šta mislimo o njihovim primedbama.
Da li je moguće da ste, gospodine Iliću, na odboru dobili ovo sa faksimilom B-92, gde oni traže, kaže, Žene u crnom i Beogradski centar za ljudska prava govore nešto o zakonu i sada se to deli na odboru. Imaju oni pravo da se sastanu njih troje-četvoro ukupno, i da kažu šta god hoće i kako god hoće, i da iskažu svoje mišljenje o bilo čemu. Nas interesuje kakve ovo veze ima da se pojavi i da se pruži kao zvanični materijal poslanicima u nekom odboru Skupštine Srbije.
Da li vi znate, gospodine Mihailoviću, da B-92 ima nekakav uticaj na Skupštinu Srbije, da je ovlašćeni predlagač ili šta.
Molio bih vas da mi objasnite, priznajem, nisam naročite pameti, ali po Poslovniku u Narodnoj skupštini u poslednjih 15 godina, koliko sam ovde, nije se dogodilo da ovlašćeni predstavnik bude ili da se posebno po drugim pitanjima, koja nisu striktno medijska, da se oglašava B-92 ili ne znam nekakve nevladine organizacije. Svašta je moguće da se u međuvremenu promenilo. Čekam samo da nam i amandmane predlože i da moramo na njih da odgovaramo.
Ovde postoji jedna stvar o kojoj morate da vodite računa, razumem predlagače, razumem njihovu nameru i to je njihova politička borba da rade na takav način. Zašto ovo ne može inače da se prihvati? Ne može i nije dobro zbog toga što bismo mi time, ljudi ponovo širili sporedno zakonodavstvo, krivično i na tome insistiramo sve vreme. Da se sve slažete ideološki sa tim.
A da je sve to tako, ne možemo više da širimo ni na koji način, apsolutno ni na koji način ne možemo da širimo krivična dela na stotine zakona. Niko ih živi ne pohvata, niko živ više ne može da ustanovi da li je počinio krivično delo ili nije.
Sada vas pitam, vi kažete da treba da se kažnjava rasna, verska i nacionalna mržnja. Naravno, ustavna je norma i nema nikakve sumnje, i u Krivičnom zakonu je ima. Nije sporno da ima. Sada pitam, kako će država da je primenjuje? Svake večeri imamo govor mržnje protiv srpskog naroda u pojedinim medijima, ali svake večeri. Svakog dana je govor mržnje na televiziji B-92, onako najortodoksniji mogući govor mržnje, direktno protiv srpskog naroda.
Kada kažete nešto protiv njih, onda ćete da kažete da je to govor mržnje. Sada da vam kažem, negde sam rekao za ove iz DS, ovog najvećeg tajkuna Đilasa i ovog njegovog savetnika za fekalna pitanja, rekao sam da su lopovi, ne znam šta, a oni kažu da je to govor mržnje. Nije govor mržnje kada će da dođe da bije poslanike motkama, nego je govor mržnje to što sam rekao da je lopov. Sada me interesuje ko će da nam proceni šta je govor mržnje, a šta nije govor mržnje.
Ko će da nam kaže kad, na koji način i ko primenjuje određene kriterijume. Nema u ovoj zemlji, nisam čuo za nekakvu rasnu netrpeljivost, stvarno nisam. Tamo gde ih imate ili nisu normalni ili nešto sa njima u tom smislu nije u redu, pa im je potrebna pomoć lekara, a ne zakona i nadležnih državnih organa.
Verske netrpeljivosti, bar do sada, nije bilo kada je reč o verskim zajednicama koje su priznate. To što se tiče nacionalne netrpeljivosti, bilo je u godinama rata, naravno, ali ne mislim da je danas ima u Srbiji i ne mislim da postoje bilo kakvi ozbiljni razlozi za naročitu zabrinutost po tom pitanju, pri čemu moraju da budu zaštićeni sve oni koji bi se eventualno našli ugroženi u tome.
Samo hoću da vam ukažem na jednu stvar, a to je da ne može nama savest u Srbiji da bude onaj koji je najgori, zaista vam to kažem, pa makar bio jedini i makar me stavili na stub srama. Ne da nisam jedini, nego vidim ovde još 80 takvih ljudi i vidim u Srbiji mnogo takvih ljudi koji to neće. Neću da dozvolim da mi savest bude Veran Matić ili TV B-92, oni koji su uvek protiv srpskog naroda, oni koji su apriori protiv srpske države, koji bi da je urušavaju, koji bi da je unižavaju.
A pitaću Savet za radio-difuziju, ovde pred Narodnom skupštinom, po kom kriterijumu su im dali dozvolu, ako im daju, a znate da će im dati. Ako mi kažete da su oni objektivni, ako neko kaže da su oni profesionalni, onda da lepo kažemo sve u ovoj Srbiji može, može ko šta hoće i kako hoće, alo je to tačno, mogu da prihvatim objašnjenje, okupator naredio. Znamo da smo okupirani. Takvo objašnjenje ću da prihvatim.
Priče o profesionalnosti i objektivnosti, o tome da su oni savest društva, to nećemo nikada da prihvatimo. Zato što ljudi sve jasnije izražavaju želju za slobodom, želju za postojanjem ove države, zato je njihov uticaj sve manji i zato je uticaj njihovih podrepaša sve manji u Srbiji i zato ćemo pobeđivati.
Dame i gospodo narodni poslanici, navikla nas je Vlada na predloge zakona po hitnom postupku, a za ovaj zakon zbog onoga što piše u inicijalnom tekstu nije moralo da se ide na hitan postupak, moglo je da se sačeka na redovnu proceduru i ja ću vam u najkraćem obrazložiti zašto, i pored onoga što su neki govorili, a što bi moglo negde da predstavlja i prednosti, kada na leđima neke firme možete da vidite da se bavi fiksnom telefonijom, mobilnom telefonijom, internetom, kablovskom mrežom, što kažete da je svuda u svetu. Nije svuda, ali u većini zemalja jeste.
Prema razlozima navedenim za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o telekomunikacijama po hitnom postupku, u obrazloženju predloga se kaže da izmena člana 34. stav 4. Zakona o telekomunikacijama se vrši zbog toga što telekomunikacioni operater mora do kraja avgusta tekuće godine, a ne naredne godine, kako to piše u razlozima obrazloženja, to je još jedna od tehničkih grešaka, pretpostavljam da je tehnička greška, da izdvoji poslovanje mobilne telefonije, misli se na 064 i 065, u zasebno povezano preduzeće. Obzirom da je rok za izdvajanje mobilne telefonije 064 i 065 u zasebno preduzeće kraj avgusta ove godine, nema razloga da se ova izmena i dopuna vrše po hitnom postupku, već ovo može da se uradi u redovnoj proceduri.
Izmena i dopuna stava 4. u članu 34. zakona o telekomunikacijama stavlja u neravnopravan položaj nove telekomunikacione operatere iz stava 5. navedenog člana u odnosu na postojećeg javnog telekomunikacionog operatera, preduzeće "Telekom Srbija". Ovo je u suprotnosti sa odredbom člana 3. stav 1. tačka 4) Zakona o telekomunikacijama, koja propisuje podsticanje konkurentnosti, ekonomičnosti i efikasnosti u obavljanju delatnosti u oblasti telekomunikacija.
Novi operateri će biti: 1) Javno preduzeće "Elektroprivreda Srbije", koje je završilo gradnju međunarodne i međumesne mreže za sisteme prenosa velikog kapaciteta po optičkim vlaknima koja su ugrađena u zaštitne vodove po dalekovodima, 2) Javno preduzeće Naftna industrija Srbije, koje ugrađuje optičke kablove pored gasovoda, 3) Javno železničko-transportno preduzeće Beograd, koje će da gradi i polaže optičke kablove pored pruga.
Dalje, razvoj infromaciono-komunikacionih tehnologija je vrlo brz, vreme promena je, kao što znate, sve kraće i kraće. Mali broj pojedinaca, ali bukvalno pojedinaca u svetu zna šta se radi na tehnološkom razvoju informaciono-komunikacionih tehnologija. Zato odredbama Zakona o telekomunikacijama mora da bude omogućena primena različitih tehnologija i tehnika u oblasti telekomunikacija.
Postavlja se pitanje da li je ovo odgovarajući naziv danas, jer sutra sasvim sigurno neće biti. Međutim, sa tehnološkog stanovišta korišćenja, postoji jedini jedinstveni tehnički svetski sistem, a to je telekomunikaciona mreža za prenos govora i podataka. Ova mreža je izgrađena od različitih tehnologija i tehnika i sve je to povezano u jedinstveni tehnički sistem, koji se sastoji od 1) analognog i digitalnog prenosa signala, 2) fiksnih i mobilnih mreža, 3) kablova sa bakarnim i optičkim provodnicima, 4) usmerenih i neusmerenih zemaljskih radio-veza, 5) satelitskih veza, 6) telefonskih centrala sa komutacijom kanala, analogno u različitim tehnologijama i tehnikama, i digitalne naravno, 7) centrale sa komutacijom paketa za prenos podataka, slika, govora, sa uskim i širokim opsegom prenosa.
Naravno da se ne bih hvalio, nisam taj koji sve ovo poznaje i koji sve ovo zna, samo čitam ono što je stručni tim SRS sastavio povodom ovog zakona.
Takođe, činjenica je da u našoj fiksnoj telefonskoj mreži danas još postoje "Krosbar" telefonske centrale, izgrađene krajem pedesetih godina, centrale "Metakonta", izgrađene sedamdesetih godina prošlog veka, zatim kablovi sa bakarnim provodnicima koji su građeni pre Drugog svetskog rata. Slična je situacija u svetu i sve to funkcioniše kao jedinstvena svetska telekomunikaciona mreža.
Treći razlog zbog čega ne bi bilo dobro da se vrši ovakva izmena i dopuna; do sada je u telekomunikacijama prihod uglavnom ostvarivan od telefonskih razgovora, od devedesetih godina 19. veka, dok je od prenosa podataka ostvarivan mali prihod.
Buran razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija počeo je sedamdesetih, a vrhunac je dostigao posle devedesetih godina 20. veka. Omogućen je prelazak na tehnologiju i tehniku komutacije podataka u paketima, čemu je najviše doprinela izgradnja i masovno korišćenje globalne Internet mreže.
To je stvorilo uslove da će se ubuduće, u pogledu ostvarivanja prihoda, promeniti uloga prenosa govora i prenosa podataka.
Gledano u celini glavni prihod će se ostvarivati od prenosa podataka, dakle prenosa slika, multimedijalnih usluga i slično, a od prenosa govora ostvarivaće se mali prihodi. Na sve ovo će da utiče i prenos podataka po elektroenergetskim vodovima.
U članu 4. Zakona o telekomunikacijama dato je značenje termina upotrebljenih u zakonu. Postoji javna telekomunikaciona mreža i javna telekomunikaciona usluga, ali ne postoji komutaciona mreža, stav 1. razloga za donošenje zakona, komunikaciona mreža, stav 3. i drugi razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku. U obrazloženju mora da postoji jednoznačnost i ne mogu da se koriste nestručni termini kao što je komutaciona mreža, jer komutaciona mreža ne postoji.
U stavu 4. razloga za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o telekomunikacijama po hitnom postupku tvrdi se da uskoro, na bazi korišćenja internet protokola, neće biti razlike između telefonskih centara koje se koriste za fiksnu i mobilnu mrežu. Sada nema razlika u tehnologiji centrala za fiksnu i mobilnu telefonsku mrežu. Razvojem digitalnih centrala velikog kapaciteta sve vodeće svetske firme kao proizvođači deklarisale su proizvodnju centrala za prenos govora i podataka komutacijom kanala. Iz terminologije je izbačen pojam telefonska centrala.
Sve napred navedeno pokazuje i delimično nepoznavanje oblasti telekomunikacija od strane pisaca obrazloženja Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o telekomunikacijama. Iz iznetih razloga, predloženu izmenu i dopunu stava 4. člana 34. zakona o telekomunikacijama treba brisati. Treba izvršiti veće izmene i dopune postojećih zakona ili uraditi novi zakon, jer se isti ne može u većem obimu promeniti, a neke odredbe su u njemu štetne i njihova primena imaće katastrofalne posledice po dalji razvoj u oblasti telekomunikacija u Republici Srbiji.
Da bi se u ovo uverili predlažemo Vladi Republike Srbije da organizuje, a i Narodnoj skupštini, javnu tribinu po pitanju srpskih telekomunikacija, i mi bismo tu, kao što vidite, poslali najveće stručnjake iz ove oblasti, koji bi mogli da ukažu na probleme u rešavanju tih problema u budućnosti.
Vlada do danas nije izabrala savetnika za izradu strategije privatizacije i razvoja telekomunikacija, iako je tender raspisala još maja 2005. godine. Da li je to radi prodaje preduzeća "Mobtel" ili privatizacije celog sektora telekomunikacija, na ovaj način je proglašeno neformalno vanredno stanje jer bez javnog tendera bira savetnika za privatizaciju sektora telekomunikacija.
Spremio sam još deo materijala koji su vezani delimično za temu o kojoj govorimo, ali naravno reći ću još nekoliko stvari. U oblasti telekomunikacija Srbija će morati da se predstavi na regionalnom tržištu i da bude neuporedivo jača nego što je bila do danas, i u tom smislu nećete problem sa SRS ukoliko naš najveći telekomunikacioni operater bude želeo da učestvuje.
Naprotiv, to ćemo da pozdravimo na tenderima za dobijanje mobilne telefonije, da li u Republici Srpskoj ili u nekim drugim delovima bivše Jugoslavije, zato što bi to bilo i te kako značajno za našu zemlju, za Republiku Srbiju, ali istovremeno bismo vas molili da obratite pažnju na ponašanje u pojedinim javnim preduzećima. Ovde sam doneo samo neke primere šta se recimo radi u malopre pomenutoj Naftnoj industriji Srbije.
Naime, evo vam recimo jedan ugovor o delu, zanimljivo je za ministra, za predstavnike Narodne skupštine, ali i za članove Vlade. Naftna industrija Srbije potpisuje ugovore, bilo da je 2004, bilo da je 2005. godina, to je u okviru rada ove vlade Republike Srbije, sa ljudima koji su u redovnom radnom odnosu, potpisuje ugovore o delu, verovali ili ne. Za svašta sam čuo, ali za tako nešto nisam čuo.
Reč je o Stevanu Pjevcu, iz DS, čoveku koji je potpisao ugovor o delu sa NIS, sa sve, vidite, potpisima, pečatima itd . Čovek je u stalnom radnom odnosu, uopšte da ne govorim koliko je, 70 ili ne znam koliko hiljada itd, nije malo. Gledam svaki dan u novinama, koji je ovo, treći dan u novinama, u Blicu kaže - Radikali ojadili saveznu kasu. Sada da čuju ljudi zašto je ovo zanimljivo, a biće i vama, gospodine predsedavajući, interesantno.
Kaže, 30 poslanika SRS za godinu dana na poslaničke grupe uzelo milion dinara, što mu dođe negde mesečno oko 20 evra. Znači, 20 evra ljudi, mesečno, pa da li i na to nemaju pravo, i za 20 evra su ojadili saveznu kasu ili ne znam šta. Sad vi da se smejete, a hvale one koji su ojadili ovu državu za pet, deset, 15 i 20 miliona evra, a ne po zakonu da dobijaju ono što im pripada. I onda da se smejete.
Zato govorim i o telekomunikacionoj mreži, zato što mi imamo ovde "RATEL", koji kontroliše takođe DS, kao što znate, većinsku kontrolu ima, i zato će oni da biraju šta će da se zbiva i šta ćemo moći da gledamo i preko televizijskih ekrana i na sve druge načine kako će to moći da izgleda. To vidim i po predloženom, odnosno onom što se priča ko će da budu članovi upravnih odbora, i kada čujem Slava Đukić, koža mi se naježi, i još neka imena. To su vaše perjanice, zato što vi mislite da 5. oktobar još traje i da možete tako da se ponašate.
Imam ovde još neke ugovore, još neke podatke, pa recimo u uvozu milion tona nafte sirove, firma sa Kipra "Mobil Oil", vlasnici Dimitrije Vukčević i Goran Novaković.
Slušajte sada molim vas, NIS uzima kredit od 65 miliona i plaća to, naravno. Policija za privredni kriminal Novog Sada ulazi u Rafineriju Novi Sad i konstatuje umešanost rukovodstva NIS-a i DOS-a u kriminal, Srđan Mihajlović, zamenik Željka Popovića je član, koje stranke, DS. Znali ljudi, vidim. Inače, lični kadar i izbor Borisa Tadića.
To je onaj isti koga su svojevremeno birali za ministra odbrane, a videli ste kako je Pejaković to rekao pred specijalnim sudom, da se to negde pojavilo al' to niko više ne sme da komentariše i novine neće da komentarišu. Ali će, pretpostavljam, zato će mene da ubeđuju da sam hteo rođenu majku da ubijem ili ne znam šta. Znate, u ovoj zemlji je sve moguće. Pa nije valjda, uhapsili ga? Kažu da je to bilo za ličnu upotrebu, a nije bilo...
Dalje, imamo ljude koji kažu kako pažljivo troše državni novac. U 2004. godini, recimo, samo za 10 meseci znate koliko je NIS potrošio samo za reklamu: 100 miliona. Razumem ljudi da treba NIS da pomogne, treba da pomogne i sa pet i sa deset, a možda i dvadeset, ali preteraste ljudi; pa za sledeću godinu je predviđeno 853 miliona, pa im bilo malo, pa potrošiše milijardu i 75 miliona.
A znate kako prave ugovore? Kako kome gde dete igra fudbal ili košarku, tako ti dobijaju, a onda deo para vraćaju onima kojima su dali, služi za pranje para, služi za otimanje od države, kako god hoćete, na način na koji hoćete. Tu ima i jedan iz G17, Miloš Tomić. Kaže, malo mu bilo da bude i predsednik UO NIS, nego je i hteo predsedničku funkciju KK NIS Vojvodina, pa ga sprečavao Milisav Đurica, takođe umešan u sve i svašta zajedno sa njima. Šta ćete, ima para i za Kurtu i za Murtu, ali samo kada se troše narodne pare, na sve moguće načine.
Ovde imam i zapisnik o javnom otvaranju ponuda na četvrtoj sednici Komisije za javnu nabavku konsultantskih usluga privatizacionog savetnika za sektor telekomunikacija. To će Moma Marković detaljnije da vam objasni, a bilo bi dobro da nam objasnite, ali nije ova tema sada, šta je bilo sa onim VIP salonima na Aerodromu.
Da li je istina da sada kada putuju da je ono tamo privatizovano i da sada privatniku moraju da plaćaju, sada smo se zabezeknuli, čekao sam Tomu i Todorovića na Aerodromu, i kažu, ovo više nije državno, nego sada privatniku morate da platite kiselu vodu tamo koju popijete, a koja je data za jedno pet miliona puta manje para od onoga koliko je koštala obnova.
Šta bi sa onim lopovima koji su učestvovali u onim fikusima od 60.000 dinara, onom plavom mermeru, koji je, uzgred, moram da vam priznam, bio sam tamo, meni ono nije ni lepo, a čujem da je strašno skupo.
Čujem da je jezivo skupo. Ne znam kome ono znači, moglo je da bude nešto, obične pločice, lepo se sedi, udobne su one fotelje, ne razumem čemu onoliki luksuz, a preplaćeno je jedno 10 ili 20 puta.
I da pitam, ko je na kraju odgovarao za to, kašičice su bile 650 dinara. I još nismo ustanovili, gospodine predsedavajući, to ima veze sa telekomunikacijama. Prenosili su nam danima i nedeljama kako je obavljeno nešto najlepše u Srbiji preko svih telekomunikacionih mreža, telefonski, ovakvih i onakvih 5. oktobra, a još nismo ustanovili koliko je slika opljačkano, a koliko još nije pronađeno.
Vrednost tih slika iznosi nekoliko miliona evra, pa bi bilo dobro da Skupština Srbije, a uputiću to poslaničko pitanje, dobije informaciju, koliko nas je u slikama to koštalo. Nećemo da pričamo o ciglama, o svemu drugom, koliko je to u slikama koštalo građane Srbije. Da ne pričamo o spaljenom RTS-u i o svemu drugom, nego samo da vidimo koliko je slika opljačkano i da zamolimo poštene nalazače, učesnike najlepše revolucije u Srbiji, da to vrate.
Nema smisla, neće moći nikad da prodaju. Bolje da to vrate u neku skupštinu, bolje da to vrate državi Srbiji, da to ljudi mogu da gledaju i da u tome uživaju, A oni da drže po podrumima, da ispadnu sami sebi kao da nisu lopovi nego kao da su mnogo pošteni ljudi koji su neki valjan posao tog dana radili, besmisleno je.
Pozivam vas, takođe, da u svemu što će se zbivati u budućnosti ne dajete, i tu upozoravam Vladu Srbije, upozoravam njih, i zbog njih, a ne zbog nas, mi smo opozicija već šest godina. Vi gledajte šta ćete da radite, jer vam sve što mogu kontrolišu žuti i ta kontrola će da se nastavi. Sve će da vam otmu.
Za jednu jedinu stvar je onaj Dinkić, o kome mislim sve najgore, teško da postoji neko o kome mislim lošije od njega, za jednu stvar je bio u pravu kada je onome rekao, šta ti ima da zidaš zgradu deset miliona evra od narodnih para, kako se zove onaj žuti, onaj Milosavljević. Svašta ima u ovoj zemlji. Svakom svašta pada na pamet, ali to ste vi dozvolili. Gledajte samo, znate kolika će raspodela moći da bude i u ovoj sferi društvenog života. Mislim da bi o tome trebalo da povedete mnogo više računa.
Računam da će nam neko i za sve ove korupcionaške afere, i za ova svetska čuda, za ugovor o delu sa čovekom na stalnom radu, morati da objasni kako je to moguće, u skladu sa kojim je to zakonom i da li je ikada iko to na još nekom mestu uspeo da uradi. Prosto, bar posle onih demokratskih promena, posle izmena različitih zakona, to je mislim do 2000. godine pod određenim uslovima i bilo moguće.
U svakom slučaju, hvala vam na strpljenju. Mi smo se za ovaj zakon pripremili stručno, a ovo sve posle toga je bio moj mali dodatak, tek da postavim neka pitanja vezana za korupciju i kriminal.
Nije na odmet, pošto odgovore ne dobijamo gotovo nikada od predstavnika vlasti, pa bih molio da dobijemo i odgovor šta je sa onima koji su ukrali 18 miliona evra na Aerodromu "Beograd", praveći sva ona moguća čuda, kako je to policija precizno utvrdila, a nisam čuo da se posle toga nešto posebno dogodilo.
To je veoma važno, jer ako posle toga imamo afere Davinića, satelite, lažne afere, oko Dragića ili afere oko ovih ili onih, za mesec dana više se neće pričati ni o ovima i nikada se ništa u Srbiji neće dogoditi, samo će jedni te isti kriminalci da kupe kajmak, da kupe sve pare, da ih imaju sve više, da voze bezmalo glisere po putevima, jer to više nisu ni automobili šta voze, a narod će da grca u dugovima i da živi sve teže i bednije. Hvala najlepše.
Izvinjavam se, dame i gospodo, nisam bio prisutan jedno vreme, vidim da su neki izgubili živce, ali dobro je da su nervozni zato što kada su oni nervozni narod je zadovoljan, zna da njima loše ide i da će uskoro sloboda za Srbiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovao sam čoveka koji je malopre govorio.
Poštovao sam ga zato što sam računao da govori ozbiljno, stručno o nekim stvarima vezano za Mobtel. Često je govorio istinu. Sada sam ga čuo kako namerno govori neistine, a reći ću vam i zašto, kao i oko onoga što su neki tumačili vezano za Gorana Kljajevića, doneo sam čak i tekst da pročitam.
Naime, kako to da ne kažete, gospodine Ivanji, da ste zahvaljujući Vojislavu Šešelju imali pravo da oduzmete licencu Bogoljubu Kariću, zato što je Vojislav Šešelj rekao da je licenca neprenosiva i da je on potpisao to da on ne sme nikakvom Mobikosu, niti bilo kome drugom da prenese tu licencu. Zašto to ne kažete građanima Srbije? Zašto to prećutkujete, gospodine Ivanji?
Zašto ne kažete da je inače odluku potpisao kao predsednik Odbora za privredu i finansije? Kako vas nije sramota, vaš predsednik stranke je potpisao odluku o uvođenju privremenih mera u Novom Pazaru, a onda rekao da je to sramna odluka koju je sam potpisao, zato što je nadležni potpredsednik Vlade za to.
Mi se ovim ponosimo, uveo ga je u legalne tokove i sprečio da sa Ekremom Lukom pravi kriminal kao što je pravio. Zato su nervozni.
Neko je govorio, pravio se pametan pošto čitaju ljudi nekakve novine, a obično u novinama lažu. U poslednje vreme u raznim novinama mnogo lažu, a ovde kažu - Čedi pomogao i Šešelj. Toga u tekstu nema uopšte, nego kažu da su radikali glasali protiv predloga za neku Jelisavetu Vasilić.
Naravno da smo glasali, kao što smo uvek glasali protiv svakog predloga DOS-ovskog režima. I naša 23 poslanika, podrazumeva se, kao što ćemo uvek da glasamo. U čemu je problem? Kaže - vi time pomagali Čedi Jovanoviću ili ne znam kome. Ne znam stvarno šta vama da kažem.
Razumem komplekse svakojake vrste, razumem svašta, razumem probleme koje imate u biračkom telu, samo nas vodite i dalje na meru, još nam nije prava mera, još nas niste sveli na pravu meru, sada samo negde na 40%, a prava mera biće na 50% plus jedan, a vi nas polako ali sigurno svodite na tu meru od 50% plus jedan u srpskom narodu i samo nam pomažite i dalje.
Rekao sam vam da se ne pozivate uvek na potpis, ali sam vam rekao da su suštinski bili u pravu za sve što su uradili. A sada ću da vam kažem zašto, a onda ćemo da pređemo na neke druge stvari.
Dakle, Vojislav Šešelj, kao predsednik SRS, insistirao je da nešto što je nelegalno, a do tog trenutka kao što znate potpuno ilegalno je funkcionisalo, čitava mreža mobilne telefonije, da se podvede pod zakon, i to su uradili svi ministri, i kao potpredsednik Vlade je to potpisao. Vi pričate ovde o 13%. Vi to pričate, vi koji ste ovde i tajno i javno nudili od 44% do 48%, pijacu otvorili, sa sve nadležnim ministrom.
Sećaju se građani Srbije, pametan je naš narod. Dobićeš ovoliko, dobićeš onoliko, samo se dogovori sa nama da ne bude baš 55% ili onoliko koliko tražiš, pa kada je politički ugrozio, e ajd sada da rušimo do kraja. Po kom članu? Po onom koji vam je Vojislav Šešelj ostavio, zato što se držao striktno zakona, zato što po onome što je on potpisao niko nema pravo da prenosi licencu na bilo koga drugog, pa ni na Ekrema Luku. Je l' tako? Tako je. Al' vam to ne odgovara da kažete.
Nije nas podržavao Bogoljub Karić. Sada ću da vam kažem, ne morate da berete brigu. Bogoljub Karić je bio član Vlade, istina je. Nije to valjda neka tajna. Bogoljub Karić izgleda da se demokratizovao posle toga, naglo. Mi smo ostali, iznenada se ekspertizovao i demokratizovao, pa je postao stručnjak za demokratske političke opcije. Da li je Bogoljub Karić u koaliciji sa SRS u Vojvodini? Nije. Jeste i vi sa nama, i mi sa vama, i ovi sa onima u nekoj opštini, tamo ljudi odlučuju sa kim će i niko ne može da im naređuje, ni vi, ni mi, niti treba.
Što se tiče Bogoljuba Karića, da li je to onaj s kojim ste vi dilovali sve vreme, sve vaše vlasti, koliko, kako i na koji način. Nemoj da vičeš odande. Koliko, kako i na koji način ćete para da podelite, pa pred izbore, pa hajde posle prvostepene presude da mu vraćamo. Da li ste to čuli nekada u Srbiji da neko vraća pare posle drugostepene presude od državnih organa, a ne posle prvostepene. Nikada se u istoriji srpskog pravosuđa to nije dogodilo, nikada u istoriji srpske države. Kako ćutite o tome.
Gospodine Obradoviću, ne brinite za vreme.
Dakle, pošto su dobili, a za to dobili zauzvrat i određeni novac, onda ste ćutali. Ništa od toga meni nije problem. Volim da se svodimo na meru. Svako na svoju. Vi nas da svedete na našu meru, baš ovako kako ste krenuli, tim trendom, da se ništa ne menja.
Evo, ovako kako je ovaj što viče, krenuo da nas smanjuje, da se tako i nastavi. U istom trendu, u istom smeru sve da bude. Vi da rastete ko kvasac, kao politička stranka do sve 2, 3%. Taman ćete na ta 2,3% da zastanete, jer preko toga vas neće niko, kako god da okrenete. Nešto da vam kažem, pazite se da na izborima ne prođete, metaforično govorim naravno, da ne puknete kao oni baloni sa kojima ste nečiju smrt slavili, nečiju sahranu, jer su ti baloni precizno govorili ko ste i šta ste, a i kako ćete u srpskom narodu da prođete.
Dame i gospodo narodni poslanici, sedeo sam pored gospodina Anđelkovića.
Nisam smeo da izađem za govornicu, čovek kada je izašao počeo je da me plaši i bilo mi je veoma teško. Moram da priznam kada je izašao pa kaže, izađi i priznaj, ljudi, ne znam šta je sa mnom, ili sa mnom nije nešto u redu ili ima neki drugi problem. Da li sam malopre rekao da je Karić bio u toj Vladi? Jesam, koliko se sećam. Vi to niste čuli ili šta? Ili niste želeli da čujete? Ili vam se ne znam šta dogodilo.
Da, doduše, bilo je veoma kratko, jer su bili neki zahtevi koji nisu mogli da se ispunjavaju, ali bilo je kratko. Šta? Ne znam, pravo da vam kažem, možda vi znate, ako imate nešto, kažite mi. Moram da vam kažem nešto, pošto govorite o tome i pošto razni pričaju kako ih kupuje Karić ili neko. Meni nije nikada nešto ponudio, nisam dobio ni dinara nikad.
Ne, ne, za razliku od vas, koji pljačkate, kradete i otimate, ali ne sitno, nego u milionima evra, i ne trpate u džepove, nego tovarite u kamione, mi pošteni ljudi se toga grozimo i gledamo kako da vas pohvatamo i da odete iza rešetaka.
Da vam kažem nešto, ovo su ljudi, pogledajte kakvi su to inače lažovi. Pre neki dan, na B92, to lagala i ova BETA, ne svi, ali dobar deo laže, i G17 plus s njima zajedno. Kažu, vi ste ti koji ćete da bijete, vi ste ti koji uši čupate, koji radite šta hoćete, vi ste ti koji motkama upadate, spaljujete skupštine, a mi se samo čuvamo vas, gledamo da se sklonimo gde možemo, mnogo ste jaki, ne smemo vam ništa, sa tih 2,3% to je čudo.
Tako kažu i za Kikindu, kažu kako je opština Kikinda sponzorisala nekakav skup u organizaciji SRS. Kako vas nije sramota da lažete. Čekajte, na stranu što ne bi bilo ništa strašno da je to sponzorisala, kako vas nije sramota da lažete, kada opština Kikinda ni jedan jedini dinar nije dala, je li tako Krajinoviću? Nijedan dinar opština Kikinda nije dala, što lažete, što laže BETA, što laže B92, da li nemate ništa drugo da kažete?
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam ništa protiv toga što ćete vi da govorite o SRS, jer sam sada posebno zahvalan, spreman sam kada dođe pauza, plaćam i piće i ručak malopređašnjem govorniku, jer svaki put kad on izađe nama za po 0,1% skoči rejting, te vas molim da što češće izađete za govornicu, jer kada god se ovde pojavite i kada god krenete da napadate SRS, uvek nas privodite toj meri od 50%. Ta mera je sve bliže.
Sada da vam kažem jednu stvar. Mi vas nećemo da lustriramo, nećemo da vas isključujemo iz političkog života, čuvaćemo vas kao malo vode na dlanu, nećemo da vas zatvaramo u logore, na stadione, kao što biste vi nas itd. Nećemo ništa od toga.
Imaćete najbolji mogući odnos države prema vama, većine prema vama, poštovaćemo vas maksimalno. Nećemo u ovom parlamentu, pošto nećete biti, jer ne možete cenzus da pređete, ali ćemo i vanparlamentarnu opoziciju da poštujemo, moći ćete normalno da održavate skupove sa 10, 12 prisutnih, možda negde se skupi i 14, ali za sve ćete imati urednu dozvolu.
Jedino vam kažemo jednu stvar, a bilo bi besmisleno da preteram i da se ponašam nepravnički, izvinjavam se na tome, gospodine Anđelkoviću, što sam uzeo vreme, moraće da se poštuje pravna država i oni koji su učestvovali u kriminalu i lopovluku za to će morati da odgovaraju. To je temeljno opredeljenje SRS. Ovo oko balona, to ćete samo moralno da odgovarate građanima Srbije. Za te balone građani Srbije će da vam dati političku presudu, a onda sve motku kada budete uzeli, nećete moći do 2% da skočite. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorim o tome ko koga poznaje, neću da bilo kome pravim problem zbog toga što nekoga poznaje ili ne znam šta zato što poznajem sve. Ne postoji čovek u Srbiji koji se bavi javnim poslom, a da ga ne poznajem i da sa njim nisam sedeo. Sedeo sam sa Tadićem ne znam koliko puta, sa Koštunicom ne znam koliko puta, sa Dinkićem i sa Karićem, naravno, kao i sa svakim drugim. Ne postoji nijedan s kojim nisam sedeo, i u Skupštini i na nekim drugim mestima. Pa šta? Da li je to neki greh?
Ranije je to bilo zanimljivo, tamo negde 90-ih godina, oni koji se dugo bave politikom, znaju, da je na početku političkog delovanja postojala primedba u nekim strankama, kao, ti sediš, šta radiš sa njim? Sedim sa kim hoću, imam svoja uverenja, nikada mi ih niko promeniti neće. Pričaću s kim hoću, radiću šta god hoću, dok je u skladu sa zakonom i moralom. Mislim da je to častan i najnormalniji mogući odnos koji bi trebalo svi da imaju. Ne padam mi na pamet da, ako mi neko od vas pruži ruku ili mi kaže da popijemo piće, da kažem - izvinite, neću to da uradim. Meho, koliko smo zajedno pili piće, a sve različito mislimo?
(Dobacivanje iz sale: Karić vam je veza.)
Karić nam veza? Nemam na to šta da vam kažem.
Bilo bi možda neukusno da vam bilo šta na to odgovorim. Došao sam da pokažem kada se šire takve neistine kako to izgleda. Pogledajte građani Srbije, za ovo ću posle da im pošaljem fakturu da mi plate kao reklamu, ali pogledajte šta su u stanju da urade. Stave na drugu stranu i kažu - Radikali ojadili savezni budžet. Sada ćete da čujete cifre, smejaćete se sami. Kaže - na godišnjem nivou poslanička grupa SRS, oni svi zajedno su uzeli, njih 30 uzelo je 10.000 evra.
Njih 30 za godinu dana 10.000 evra, pa izračunajte, 20 evra na mesečnom nivou i to na zakonite sednice poslaničkih klubova.
Za 20 evra na mesečnom nivou radikali su ojadili. Zašto ovo pitanje postavljam? Zašto sam ovo pokazao? Naši politički protivnici preko svojih medijskih ekspozitura, oni jadni više ne znaju šta će. Ojadili smo za 20 evra, ne razumem. Kako vas nije sramota. Kako se ne stidite ovakvih stvari?
Samo ne mogu da razumem da neko pokušava danas, pošto šest godina vladaju evropejske, kao da su sve druge otprilike arktičko-antarktičke stranke ili australijske-američke, ne znam kakve već, evropejske i demokratske stranke, jer valjda ove druge se ne biraju na izborima, nego motkama ulaze u parlament. Ne znam šta ste pod tim mislili. Valjda te stranke nisu krive nizašta, za sve krivi srpski radikali.
Ljudi, šest godina vi vladate sami uz ovu ili onu podršku, bez ikakvog mešanja srpskih radikala, nismo hteli ni u prelaznu vladu da ulazimo. Posle šest godina vama najviše smetaju srpski radikali. Reći ću vam zašto?
Zato što jedino nas nema ni u kakvim kombinacijama. Hajde prijatelju, Privredna komora, uzmite vi Privrednu komoru iako ste tobože u opoziciji, uzmite malo FK Partizan ili Zvezdu, uzmite malo Olimpijski komitet ovakav ili onakav, uzmite malo ne znam šta sve, gde ima toga i toga, napravite tu i tu kombinaciju. Zato što to znate da je tako, zato vam smeta SRS. Onda kažete - ne, ali vi to imate na opštinskom i gradskom nivou. Nego šta, nego imamo gde vladamo i to ćemo da imamo još 20 godina odmah da vas obavestim. Ovo ćemo tek da uzmemo, da ne brinete.
Čestitajući gospodinu Blažiću i gospodinu Krajinoviću na izvanredno održanom skupu u Kikindi, zbog kojeg vidim da su veoma nervozni, svaka vam čast i na tome što je sve veći i veći broj članova i simpatizera SRS, koji su želeli tako jedan značajan skup da pomognu, i mnogo naučnika koji su došli, pošto ovim lažovima moram još jedanput da kažem da više ne lažu i da ne izmišljaju kako SO to plaća i kako se to plaća od para građana Srbije, odnosno para građana Kikinde.
Pozdravljam takođe, kako se zove ona televizija što me hvali svaki dan, Panovizija, hvala im na tome, svaki dan me hvale i kažu da je moj govor mržnje zato što sam lokalne čelnike DS nazvao lopovima. Građani Srbije, i dalje ću da izgovaram te reči, zato što nisam u stanju da govorim da oni koji pljačkaju i kradu, predstavljaju divne ljude, koji su na protivpravan način otuđili deo društvene, državne ili privatne imovine. Za mene su oni lopovi ili lopuže, kako kojeg sam raspoloženja u kojem trenutku. Njima poručujem takođe da ću sa ovim da nastavim, a da i dalje mogu da me mrze, kao što su me i do sada mrzili.
Što se tiče ostalih telekomunikacionih problema sa kojima se suočavamo; prvo neko je zaboravio naočare ovde, da ne bude da sam nekome uzeo, i meni trebaju, nego ne mogu da mi potrefe dioptriju nikako. Dakle, što se tiče ostalih problema sa kojima se suočavamo, ne znam da li vi primećujete to ili je to postalo uobičajeno, da se svake večeri na jednoj TV stanici vodi orkestrirana kampanja protiv države Srbije i srpskog naroda.
Ta televizija je strana televizija, većinski, odnosno formalno je domaća sa 49% stranog kapitala, a suštinski je strana televizija. Reč je o Televiziji B92, koja svake večeri emituje direktno najgoru moguću propagandu, ponaša se kao najgora moguća propagandna mašinerija protiv srpskog naroda i srpske države. Znam da to vama ne smeta, znam da nikome ne smeta, znam da nemamo pravo ni da se mešamo ni da kažemo nikome ništa, ali evo sada vam kažem da ovima iz Saveta za radiodifuznu agenciju ne znam kome će moći da objasne kako i pod kojim kriterijuma da ne daju nekoj televiziji, bilo kojoj, a da daju B92. Ne znam kako će moći.
Meni ne smeta to što su oni toliko drski i bezobrazni da mogu da kažu kako su oni čak profesionalni, objektivni i ne znam šta sve. Posle pametnom čoveku dođe da umre od smeha, da to nije ozbiljna stvar po državu, jer će oni ubuduće ukoliko im budu dali tu frekvenciju suprotno zakonu, suprotnom moralu, koristiti nacionalno dobro ove zemlje, kao što ga danas protivpravno koriste. Vi znate, oni su to upali, oteli, pa privatizacija bila, pa Đinđić rekao odseći će ruku onome ko se pojavi, kao što je sekao glave za Novi Popovac itd. Tako je sve to urađeno protivpravno, protivzakonito i nikom ništa.
Sada mi pitamo, a od koga im zgrada, po kojoj ceni? Da li znate možda, gospodine Omeroviću, koliko je to? Mnogo para. Mnogo para, a ne plaća se, kasni plaćanje. Imao sam kompletne izvore do pre šest meseci, sada mi nešto uskraćuju, ali u skladu sa dostupnosti informacija sada ću morati sve da dobijem. Rešio sam da se služim onim sredstvima kojima do sada nisam služio i sa da će morati sve da mi dostave crno na belo.
Da vidimo po kojoj ceni je to država dala, kakav je to interes države da daje televiziji B92, čiji je to interes? Da li je to državni interes da se Srbi prikazuju kao zlikovci koji snajperima ubijaju životinje i decu? Da li je to interes? A da se ne kaže o tome da su Srpkinje silovane u Sarajevu, da su Srbi ubijani snajperima i da je stradalo više od 7.000 Srba u Sarajevu.
Je li, ljudi, kakav je to državni interes, to me interesuje, sada pričamo o parama, sada nije važan njihov program, znamo ko su, sada pričamo o parama građane Srbije, čiji je to interes? Ko to radi? Biće tu mnogo pitanja.
Govorim o ovima koji su izglasani u Narodnoj skupštini Republike Srbije, znam da će njima da kažu iz Američke ambasade - ne važi vam konkurs ako B92 ne dobije. To samo potvrđuje ono o čemu govorim, u kakvom se stanju naša zemlja danas nalazi.
Njih upozoravam da će morati srpskom narodu da objašnjavaju zašto su Televiziji B92 to dala. BK Televizija, izuzmite im 10-to minutni blok ili petominutni, svejedno koliki je ili polusatni, sasvim svejedno, uostalom deluje sto puta bolje nego B92. Kažite mi da nije. Sto puta bolje. Da vidim kako će to da bude, da vidim kako će to da objasne.
Da vidim samo šta će da nam kažu kada budu davali onima kojima je napad na srpsku državu i srpski narod moto medijsko političkog delovanja. Po ceo dan i svaki dan. Nemam ništa protiv da svako govori šta hoće, svako može da izmišlja šta hoće, u laži su kratke noge i uvek stvari dođu na svoje mesto.
Samo hoću da podsetim građane Srbije na jednu stvar, a moraću da pitam i ove iz Saveta za radiodifuznu agenciju imaju li to u vidu. Podsetiću vas na moj slučaj, koji se trenutno nalazi pred nadležnim tužilaštvom, po prijavi Verana Matića. Dakle, to je televizija koja je svojevremeno vodila kampanju protiv Tome Nikolića, da je počinio zločine u Antinu.
Sada građanima Srbije moram da objasnim nekoliko stvari. Oni bi to, poštovani građani, izveli do kraja. Oni bi nevinog čoveka napravili da je kriv, optužili ga i osudili. Samo su pogrešili tajming. Samo u tome je bila greška. Zločini se desili u septembru i oktobru, a Toma stigao u decembru.
Sve su već bili spremili, svedoka koliko hoćete koji će to da kažu. I onda im se potkrala greška. Samo građanima hoću da kažem jednu stvar, a i vama srpskim radikalima, nema stvari koju neće da rade, nema stvari koje neće da preduzmu. To su oni koji su rekli, pitali me, ja im rekao da je istina da nisam platio telefon tri meseca, a lagali oko Infostana, nije ni bitno. Vi, kao što znate, uvek kažem istinu.
E to su oni isti koji danas ćute da recimo DS u Smederevskoj Palanci duguje 500 hiljada za struju, a 300 hiljada za telefon, jer to je sitnica i zato će da prećutkuju, o tome neće ni reč da govore. To su oni koji kada vas pozovu u goste sa njima ne možete da razgovarate, jer on kaže Tomi Nikoliću, ima kaže Toma Nikolić stan negde kod hrama Svetog Save. Ispostavi se da je to dete od osam godina koje se zove Tomislav Nikolić.
Hoće i to da dobije frekvenciju? Što, da nastavi tako objektivno i nepristrasno informisanje. A onda najveći bezobrazluk. Kaže, prema analizi Ebartovoj, kaže, slušajte ovo, najzastupljenija SRS. A znate kako je najzastupljenija? Evo ovako, ojadili radikali budžet za 20 evra, eto tako, tako je najzastupljenija.
Toma Nikolić ima ovo pobednik i gubitnik, u poslednjih godinu dana čovek je 23 puta gubitnik, nijednom pobednik, a on na izborima i u narodu sve više glasova, sve veća podrška, sve veće poverenje.
O čemu onda to govori? O kome onda to govori? O Tomi Nikoliću ili o onima koji se tako ponašaju? O ojađivanju budžeta za 20 evra na zakonite sastanke, i ne samo zakonite, nego pre svega potrebne. Svačega smo se nagledali i naslušali u ovoj zemlji, svačega. Do toga da vas novinare ubeđuju, kao sad da dođem do bilo koga od vas i kažem - e ova zgrada preko puta naše zgrade, to je tvoja zgrada, vi mi kažete - ne nije. Ma jeste, znaš i ti da jeste, ali evo sada nije važno, a vi kažete - pa nije ljudi, ajde uvedite me unutra. Ma jeste, znate vi to. I šta sad vi dalje da pričate. Stvarno sam juče imao takav razgovor. I da ne verujete.
U Srbiji je potrebno mnogo toga da se dovede do normalnih odnosa, razume se civilizovanih odnosa, ali je čini mi se pre svega potrebno da u Srbiji packe i lekcije ne dele oni koji su najgori u našem narodu. Oni imaju problem zato što su primetili da stasava jedna nova generacija ljudi u Srbiji, nisu u pitanju godine, u pitanju je novi talas i mladih i starih ljudi koji su spremni svojom hrabrošću da se suprotstavljaju okupacionim slugama.
Vidite da je nemam nikakav problem, svaki dan govorim o tome i baš me briga kako će da me napadnu i šta će da kažu i šta će da urade. Da mi to kažu, tri puta ću gore sutra da izađem i da im kažem, i to tri puta gore što bi im rekao ne bi ni pola bilo istine zato što je istina mnogo strašnija od onoga što smem sa ove govornice, u skladu sa Poslovnikom, da izgovorim, i vi to znate svi. I znam da znate.
Nama ljudi sole pamet o primanjima onih čije su plate prijavljene po 5.000 evra, prijavljene, a ko zna kolike su im, oni nam sole pamet o ne znam čemu, oni mi sole pamet kako su oni pošteni, a tobož mi lopovi ili ne znam šta. Nego što čekam samo neke od njih pojedinačno da izađe da se isprsi pa da kaže - da, taj sam, pa da im onda u lice kažem koliko su i šta ukrali od ove zemlje i od ovog naroda.
Nego sve kažem - mi smo naučili, takvi su poslanici, takvi su ovi, takvi su oni. Njih narod nije birao, neke od njih naravno, nije ih narod birao, sami su sebe izabrali i sami sebi dali pravo da kradu. A onda računaju neće nama da odgovaraju, nemaju vremena, tuku se između sebe, pa zato neće nama.
Šta sad bi za ove poplave, što sad ne kritikujete Voju Šešelja što je svojevremeno sa zemljotresa prebacivao pare na poplave? Pa ste krivične prijave podnosili, nema šta niste radili, pričam svima vama iz DOS-a. Da li je onaj Đelić podnosio ljudima krivične prijave što su bonove radnicima delili.
A on prebacio Kariću pare posle prvostepene presude. I znate koliki je kolač, koliki je deo bio? Dva miliona, ne dinara, evra. Je l' tako bilo, znate to vi.
I svi znate, nego se pravite da ne znate. Ma, nisu zaboravili, gde su zaboravili, nego to mora tako da bude. Da je to neko od nas pravio na bilo koji način, ne to nego bilo šta, o bandere bi nas kačili odavno. A o kamati i da ne pričam.
Ovo zamalo da zaboravim, iskoristio bih priliku, pošto ne znam kada će Skupština ponovo da radi na ovakav način i da raspravlja u načelu o nekim zakonima, a predstoje nam i vaskršnji praznici, mi ćemo na vaskršnji utorak 25, pozivam sve poslanike, ne samo poslanike SRS, sve vas pozivamo, uputiće Tomislav Nikolić pozivnicu i najvišem državnom rukovodstvu i svima u zemlji, i pozivamo sve građane, pozivamo vas sve da dođete na vaskršnju akademiju, dakle, jedno veliko srpsko veče za Kosovo i Metohiju, gde ćemo imati izvanredan kulturno-umetnički program.
Mi smo samo neko ko se pojavljuje kao organizator, neće biti nikakvih političkih govora, političkih istupa, prikupljaće se donacije za Kosovo i Metohiju, gde ste svi dobrodošli, pozvani ste i svi građani su dobrodošli. Ulaz će im biti besplatan, a mi ćemo se postarati, sigurno ćemo biti najveći donator, ali ćemo videti. I dobrodošli bi bili svi ostali.
Naravno, imaće punu kontrolu nad tim, biće jasno određeno gde novac ide i u koju će svrhu biti upotrebljen, ali svi ljudi koji su siromašni, koji nemaju nikakav novac besplatno mogu da uđu u salu i svojim prisustvom pokazaće koliko im je stalo da Kosovo i Metohija ostanu u Srbiji, da sačuvamo našu zemlju, da sačuvamo našu teritoriju.
Biće mnogo zvezda, i opere, i baleta, i muzičke scene naše, i glumišta našeg i mislim da ćete na taj način moći da uživate, a nešto konkretno ćemo učiniti za naš narod na Kosovu i Metohiji. To je u Sava centru, u 19,00 sati bi bilo dobro da svi dođu, pošto očekujemo veliki pritisak negde oko 19,30-20,00 sati bi to moglo da počne. Dakle, svi ste dobrodošli, neće biti političkih govora niti bilo čega drugog. Potpuno ista stvar i svi su dobrodošli, nikakve razlike tu neće biti.
Samo bih, zahvaljujući se svim narodnim poslanicima na pažnji, još jedanput rekao ovima iz Saveta za radiodifuznu agenciju, pa nek me optuže da radim ne znam šta. Onda ćete da vidite čiji su pritisci jači. Evo, sa skupštinske govornice javno i otvoreno kažem da bi bilo sramno i bestidno da oni koji su najgori na srpskom medijskom nebu dobiju nacionalno dobro i nacionalno bogatstvo, kao što je frekvencija za celu teritoriju Republike Srbije, a to je B-92.
A pošto znam da će oni da dobiju, onda će svaki poslanik naše stranke da izađe da pita - izvinite, a ko je vršio pritisak u vaše ime.
Pa vi morate da dobijete, iako je svima jasno da to ne zaslužujete ni po pravu, ni po pravičnosti, ni po moralu, ni po čemu drugom, a da ne pričamo o profesionalizmu, objektivnosti ili bilo čemu drugom.
Mislim da posle toga ti ljudi jedanput će morati da se pojave pred Narodnom skupštinom Republike Srbije, Narodna skupština Republike Srbije ih je birala. Neka dobro razmisle, neka rade svoj posao kako hoće, ali neka imaju u vidu da su građani Srbije oni koji treba svoj sud da daju, a ne nečije ambasade, a ne nečije pare.
Smeta vam ovo kada pričam? Da li vas toliko nervira? Što ne izađete napolje? Cokćite sa govornice ako vam se cokće. Nije meni problem za to šta ću da uradim i kako će deca da se vaspitavaju, ali razmišljajte kako će mnogo dece da se vaspitava. Sinoć u devet sati uveče mene pita dete - tata, je l' oni ovo govore da ih sve Srbi ubijaju, da mi ovo ovako radimo. Moram da mu objašnjavam, sine, to su lažovi, to je najpokvarenija antisrpska televizija i oni su ubijali Srbe tako. To nema ko da mu kaže.
Razmišljajte kakve generacije izvodimo i šta će sva naša deca moći da misle i šta će sve da se zbiva. Vi što vam je coktanje važnije od toga radite šta hoćete i koliko hoćete, zato nas svodite na meru sve veću od 50% i više, a zato što ste toliko pametni i zato što toliko volite da cokćete zato sebe svodite na meru od 2%, a 2,3% sam preterao malopre.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih se uopšte javljao... Je l′ može malo tišine?
Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih se javljao za reč uopšte da nisam čuo odavde sa ove govornice da je neko dobio batine od poštenih radikala u Surčinu.
Sada ćete da čujete zašto sam se javio. Taj pošteni radikal na kog je neko mislio ovde, pošteni, isto pošten koliko i onaj koji je to izgovarao, a uzeo mandat stranci koja ga je zaslužila na izborima, pravosnažnom presudom je osuđen za silovanje i pomaže DS danas na vlasti. Priključio se Demokratskoj stranci.
Treba da vas je stid i sramota. To su pošteni, je li? Ovakvi kakvi god da su, od takvih smo milijardu puta ne pošteniji, nego ljudi, isto kao i od ovih ovde (danas nije u farmerkama), od ovih koji kažu da su ušli u najžešću i najveću borbu protiv korupcije, a doći će dan kada će i oni, kao i ovi danas koje hapse, da odgovaraju za sva nedela iz sfere korupcije i kriminala koje su protiv našeg naroda počinili.
Znam da je vlast ta koja može da uhapsi koga hoće, kada hoće, na način na koji hoće. Znam da u svemu onome što govore uvek ima istine. Davno smo govorili i za Kljajevića i za mnoge druge.
Takođe znam da i u onima koje hapse ima odgovornih za isto teška krivična dela, da pljačkaju Srbiju već godinama, ali da njih još nema ko da uhapsi zato što do promene vlasti nije došlo. Kada dođe do promene vlasti onda će stvari izaći na videlo i onda će se svi, i tobože sukobljeni, iz kriminalnih krugova naći na istom mestu.
Tek tada ćemo Srbiju moći da oslobodimo od korupcije i da kažemo da će građani Srbije imati šansu da žive bolje.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Krasić je potpuno u pravu. Ušli smo u 10,15, a vi ste počeli u 10,08 časova, gospodine predsedavajući, i za tih sedam minuta ste prošli sedam amandmana, a ustanovljavali ste kvorum dva-tri minuta. Razumem to, valjda vam se žuri, pa ćete tako da dobijete na vremenu.
Problem je što nas niko nije obavestio, a dogovorili smo se još juče da držimo, po običaju, poslaničku grupu u maloj sali, a onda smo se skupljali po hodnicima. Malo je falilo da odemo u restoran, ali računam da bi se našli neki pametni novinari koji bi izmislili neku svinjetinu i jagnjetinu.
Šta onda da radite, morate kao gluve kučke da se skupljate. Da neko pita šta ovi organizuju – nekakve hajdučke rastanke ili ne znam šta.
U svakom slučaju, ovaj zakon koji želite da usvojite, a usvojićete ga, zato što ćete da obezbedite 126 onih koji će da uđu u salu, neće Srbiji doneti ništa dobro. Svaki amandman koji biste prihvatili, pa i amandman Nataše Jovanović, suštinski bi značio ukidanje zakona, odnosno nemogućnost opstanka u pravnom prometu, sve da ga i izglasate. Zato vas pozivamo da prihvatite naše amandmane, jer ne bi mogao da opstane u pravnom prometu takav zakon.
O čemu je ovde reč? Vi donosite Zakon o rehabilitaciji, a imamo u pravnom prometu Zakon o lustraciji, zakon o progonu imamo u pravnom prometu. Bar za ljude iz DSS-a znam da se slažu sa mnom. To držite, a ni sami ne znate za šta. Ne znam da li ste primetili, najgori u ovoj zemlji, kad ne mogu da se dočepaju glasova naroda, govore da nam treba lustracija. Treba im lustracija zato što sve sa motkom kad skaču ne mogu do 3% da domanu, pa im treba da najbolje proteraju, one koje narod hoće da izabere, one za koje ljudi hoće da glasaju – hajde da im zabranimo da se bave političkim delovanjem, jer im ne možemo ništa ni svojim idejama, ni svojom pameću, niti bilo čim drugim.
Zašto to ne stavljate van snage? Imate predlog srpskih radikala. Da li time pretite nekome na političkoj sceni? Mi time ne želimo nikome da pretimo. Naslušali smo se poslednjih dana, sada ću malo da analiziram to, kako izgleda taj demokratski odnos prema političkim protivnicima. Kada mi kažemo nešto za nekog od naših političkih protivnika, nađe se stotinu dušebrižnika, lažnih analitičara, to su oni analitičari za tanjir kupusa i tanjir pasulja što im date u "Grmeču", pa pišu šta hoće i govore šta hoće. Smeje se i Albijanić, zna da sam u pravu. Takvi se odmah pojave i kažu – nešto su nervozni radikali, zamislite rekli su neku reč ovamo i onamo.
Pogledajte kakve reči slušamo poslednjih dana od onih koji bi u ovoj zemlji trebalo da budu najodgovorniji, jer predstavljaju vrh režima. Savetnik za fekalna pitanja preti motkama. Kako vi kažete: dođi sa tom motkom, on onda zove svoje urednike i novinare da kažu: vama prete iz Skupštine. Zamislite, neće da beže od vas, nego vam još prete i da će da vas sačekaju. Strašna pretnja.
Onda za svog političkog protivnika koji ih, uzgred, rasturi u nekoj emisiji, kao što je Šuvaković rasturio Šutanovca i Srećkovića, kaže Šutanovac: "Šuvaković je kreten i magarac". Ljudi, o čemu ovde govorimo? Da li su to demokratske metode političke borbe? Da li je to demokratsko izjašnjavanje? Da li je to način na koji komunicirate sa političkim protivnicima? Čini mi se da je to najviši stepen demokratičnosti novodemokratskih vlasti.
Imam pitanje – hoće li rehabilitacija da važi, nadam se da ste rehabilitovali bar jednu lopužu i kriminalca od onih koji su pokrali one silne slike 5. oktobra, kad ste upali u Saveznu skupštinu, hoćete li njih da rehabilitujete?
Da podsetim građane Srbije, tada je nestalo 175 vrhunskih umetničkih dela, u vrednosti otprilike 22 miliona evra. Neprocenjivo je blago bilo. Upala je banda, zapalili su Skupštinu i počeli da odnose slike. To što su nosili TV itd, to je sitnica. To im ostaje za uspomenu, kao kad fudbaleri dele dresove na kraju, kad pobede neku utakmicu, tako su i ovi uzimali TV, zavese itd. To je bilo za uspomenu, da to razumemo.
Hoćete li rehabilitovati one koji su otimali najpoznatije slike najznačajnijih srpskih slikara, i ne samo srpskih, koje su postojale u Saveznoj skupštini? Vidim da oko 73, ako se ne varam, pokušao sam tačnog broja da se setim, još nisu vraćene. Izgleda da su shvatili da i slike od 30.000 i 50.000 evra treba da ostanu za uspomenu. Interesuje me hoće li i to da bude za rehabilitaciju, ako ih neko nekada bude osudio, ako neko nekada bude rekao: izvinite, među vama je bilo nekih lopova. Baš nas čudi, mi smo očekivali da je to sve neki fini svet, demokratski, demokratske promene nam donose, neće oni da kradu, da otimaju.
Hoće li da budu za rehabilitaciju i oni koji se danas hvale da na godišnjem nivou imaju 5 miliona evra profita tako što prodaju vazduh, kao što je najveći tajkun u Srbiji danas, ovaj Đilas? Hoće li svi u ovoj zemlji da budu za rehabilitaciju, sem onih koje ste progonili? Zato Milanoviću nećete da date ni da izlazi vikendima, zato što ćete da kažete da je pod specijalnim uslovima, a oni koji su ubili ljude, oni će da dolaze i da vam zapovedaju kako da se ponašate u budućnosti. Da li je to istina? Da, to je istina.
Pogledajte šta se danas dešava. Nama o demokratiji sole pamet oni koji su najgore autokrate na kugli zemaljskoj. Pogledajte samo ministra odbrane ili ministra spoljnih poslova. To su ljudi koji su, podsetiću vas, kad su Hrvati pretukli i uhapsili onog momka koji se sa dve devojke slikao sa fotografijom đenerala Mihailovića, uopšte nije važno čijom, na placu bana Jelačića, pošto su zaboravili da kažu trg pa im je plac bliži. I Hitlera kad su dočekivali bilo im je bliže i jasnije.
Dakle, uhapse i na 15 dana osude ljude. Zamislite, osude ga zato što se slikao sa slikom, a pri tome nameste čoveka hrvatske obaveštajne službe da priđe da ga prebije, pa ga prvo prebiju, a onda uhapse. Na sve to veliki ravnogorac, ministar spoljnih poslova, a bilo je sramota ne samo ravnogorce u Srbiji, nego svakog časnog Srbina, nevezano za njegovu ideologiju, kaže: "Šta mu je trebalo da nosi neke slike?" Da li je to bila reakcija? Hoćete li da ih rehabilitujete na takav način, ljude koji su osuđivani, a koje je u stvari osuđivao srpski režim? Hoćete da rehabilitujete sve žrtve onog zlikovca Zorana Stankovića?
(Predsedavajući: Vreme.)
Kao što znate, gospodine Mihailoviću, naše vreme tek dolazi, ali biću pažljiv, još minut i neću duže.
Dakle, Zoran Stanković, ni manje ni više, svakog dana nekog hapsi. U pauzama hapšenja Zoran Stanković se bavi otpuštanjem sa posla. Nas ovde napadaju neki i kažu: vi ste devet otpustili, a 46 zaposlili. Ne, nego ćemo da otpuštamo.
Naravno da ćemo da zapošljavamo, a onaj će da otpušta. Ali, ima da otpušta samo one koji su protiv njegove zločinačke politike i koji su mnogo sposobniji i pametniji od njega.
Videli su pametnog i dobrog oficira na ispraćaju Miloševiću, ime mu je Milisav Pančić, ljudina, vojničina prava, potpukovnik naše vojske, živeo je u kasarni sa ženom i porodicom; u kasarni nema stana, nema ništa.
Pošto se pojavio na ispraćaju, okoreli zlikovac i zločinac Stanković, da bi se dodvorio velikim demokratama, kaže – ti više ne možeš da budeš oficir, sada ideš na ulicu, ideš u penziju.
Da li to tako ide? Ko će da rehabilituje Milisava Pančića, o njemu je reč, o tom potpukovniku? Hoćete li da ga rehabilitujete? Hoće li mu neko omogućiti da živi? Hoće li neko omogućiti da živi porodica Jova Đoga? Nema odgovora od zločinaca koji su mu otpustili ženu i kćerku. Nema odgovora na to.
Ne moramo da idemo u 1941. i 1942. godinu da iskopavamo petokrake i kokarde, ili ne znam šta sve. To nam ne treba. Niko u Srbiji to neće više nikada.
Treba da imamo jednu zastavu – naš crveno-plavo-beli barjak i da svi budemo pod tim barjakom i pod tom zastavom, a ne da budu oni koji će da služe nekima drugima i koji će Srbiju da ubijaju svakoga dana, da pri tome budu najveće demokrate i da nam sole pamet kako niko ništa ne valja, niko ništa ne ume da uradi, svi će da upropaste Srbiju, samo će oni dobro Srbiji da donesu.
(Predsedavajući: Gospodine Vučiću, molim vas, vreme.)
Završavam, hvala na strpljenju, veoma ste ljubazni i veoma korektni. Srbiji nije potreban zakon o rehabilitaciji u kojem će to da se tumači na tako proizvoljan način.
Pitam vas, ministre, koji će sudija Okružnog suda da donosi odluke, da rehabilituje Dragoljuba Milanovića? Koji će sudija da rehabilituje nekog Milisava Pančića?
Koji će sudija da rehabilituje kćerku Jova Đoga koja je kriva samo zato što je žena Srbina koji je poznavao tamo nekog Srbina? Ili će to da vam služi samo za rehabilitaciju vaših političkih istomišljenika, vaših političkih prethodnika ili nekog drugog.
Zato je ovaj zakon loš i pozivam još jednom poslanike i one koji su rešili da glasaju "protiv", ako hoćete da glasate "protiv", nemojte da ulazite u salu, nemojte im davati kvorum. Ako hoćete da im date kvorum, onda nemojte da govorite ništa protiv zakona. Hvala najlepše.
Ovaj zakon je slika i prilika onoga što neki nazivaju nova demokratska vlast. Rekli su nam da neće više naša deca da se potucaju od nemila do nedraga, neće više da idu u beli svet, nemaju više čega da se plaše. Stigla je demokratija, nema više sukoba nigde.

Pošto nema više sukoba, nema više ničega, shvatio sam da će predstavnici novih demokratskih vlasti još malo da osude i Nikolu Pašića koji je kriv za trećinu muškog srpskog stanovništva, kao i sve iz Drugog svetskog rata, što su uopšte u njemu učestvovali, pogotovo one koje su vodili ustaše na klanje, da će da osude i vožda Karađorđa, zamislite nekoga da diže bunu na dahije i podiže ustanke po Srbiji, pa će zbog toga Srbi visoku cenu da plaćaju. Zamislite sve one koji su dizali Timočku bunu ili ne znam šta, niko od tih ljudi nije normalan po predstavnicima što ovih "žutih", što ovih ostalih ovde u sali koji se predstavljaju za velike demokrate.

Onda su nam govorili već deceniju, a možda i duže – šta, to nam ništa nije ni potrebno i uspeli su, čini mi se, da gotovo do kraja dovedu našu vojsku. Taj proces je počeo kada je na čelo ove armije postavljen Boris Tadić, nastavlja se sa Davinićem, a evo čini mi se jedini koji bi mogao po svojim katastrofalnim potezima po našu zemlju da se uporedi sa Tadićem jeste Zoran Stanković. Takav je odnos cele države prema našoj armiji.

Sada vas pitam ono što je gospodin Krasić vrlo precizno primetio, o čemu je ovde reč? Od čega su se ti ljudi sklanjali? Od čega, ako je sve bilo u najboljem redu i ako ih je Boris Tadić pozivao u vojsku? Nije ih pozivao neko od nas, kako vi ono kažete, ratnih huškača, ovakvih i onakvih, u vojsku su ih pozivali Vojislav Koštunica i Boris Tadić. Nisu se odazvali na poziv Vojislava Koštunice i Borisa Tadića. To su ljudi koji su smatrali da ih vodite na loš način, nisu želeli da služe vojsku u vašem režimu, zato što računaju da ne umete na dobar i uspešan način da vodite ni zemlju ni vojsku.

Kakvu poruku ovde šaljete? Šaljete poruku – vojska nam nije važna, država nam nije važna, ništa nam nije važno, važno je samo da nekome ko nam je to naložio i tražio ispunimo određeni zadatak. Apsolutno ništa drugo.

Kakvu smo poruku poslali svim ljudima u našoj zemlji kada je oslobođen Bekim Mazreku, Fjora Brovina i ostali, kada je izvršena amnestija? Da li je to onaj Mazreku koji je rekao da je silovao srpsku devojčicu od 13 godina? Da li je to taj? To je bio taj. Onaj u Klečki kada je uhvaćen, govorio je, a podsetiću vas da su neki domaći mediji tada rekli – to je namešteno, nije to ozbiljan dokaz, nisu tamo Srbi ubijani, kao što sada nije ozbiljan dokaz ni ovo što se zbilo u Sloveniji, zato što i danas država ćuti.

Da li je neko od vas poslao jedno jedino saopštenje koje će nešto da kaže? Video sam izjavu ministra Stojkovića. Čitam sve na agencijama šta se pojavljuje, juče u 14,08. Je l’ tako, ministre? Pojavila se vaša izjava na agenciji, koja nije bila loša, povodom Slovenije. Ćute svi u zemlji. Kada Srbe ubijaju to je dobrodošlo; kaže onaj Nikiforov iz Haškog tribunala – pa to je mali zločin da bi Haški tribunal o tome govorio. Kada su im pokazali sliku gde četvoricu muslimana ubijaju, to je najstrašniji zločin na svetu.

Jeste strašan zločin, ali i ovo je strašan zločin. Isti kao i taj, bez razlike, ali to nije zločin, zato što srpska krv manje vredi, zato što Srbi imaju niži stepen krvi. Valjda manje eritrocita ili ne znam čega već, ne razumem se u to. Pogodio sam valjda. Je l’ to suština? Je l’ to pitanje ovog zakona? Da li je to ono – strašno, koliki redovi, sada ću da vam obezbedim, samo glasajte za mene, da više ne budu redovi? Što ne kažete građanima Srbije?

Slušam sinoć u emisiji na B92, kaže se – vreme kada su ljudi bežali iz zemlje. Što ne date podatke građanima Srbije, gospodine Stojkoviću? Sada ću da ih saopštim. Svake godine geometrijskom progresijom raste broj mladih i obrazovanih ljudi koji beže iz zemlje; 2003. godine je tri puta više ljudi napustilo zemlju nego ratne 1999. godine.

Da mi neko sada ne bi rekao, od ljudi koji gledaju, a misle da izmišljam – vidi ga, lupa ili ne znam šta, ne, ovo je zvaničan podatak, neka izađe ministar Stojković da me demantuje ili bilo ko drugi. Da znate, od 2000. beže ljudi iz zemlje zato što su čekali, rečeno im je da će biti blagostanje, biće med i mleko. Umesto da blagostanje dočekaju, ostali bez posla. Nama se najbolji radnici ubijaju. Žena u Milanovcu izvršila je samoubistvo, a dobila je nagradu kao najbolji i najvredniji radnik. Zašto? Zato što je dobila otkaz.

Za najbolje i najvrednije radnike nema mesta? A za koga ima? Za najveće tajkune u Srbiji – za Đilasa, Hamovića i ostale. Za njih ima.

Za najbolje i najvrednije radnike nema. Ko će da odgovara u ovoj zemlji? Zašto ljudi odgovaraju? Neće da odgovaraju za ovo krivično delo i sad ste im stavili do znanja da nikada u životu neće neko da odgovara za to krivično delo. Što ga ne ukinemo? Ne jedno, nego četiri, pet. Koliko, Krasiću? Iz iste grupe krivičnih dela. Hajde da ukinemo to. Da postoje samo ona krivična dela koja se vama dopadaju.

Mislim da ljudi danas u Srbiji jasno vide nameru državnih vlasti da država nestane. Pitam vas danas, pošto je jedina optužba koju svaki dan slušamo i na vrlo bezobrazan način ih plasiraju antisrpski mediji u našoj Srbiji, a to je – zamislite, odgovaraćemo nekome, ako nam otme teritoriju. Ne, nego ćemo da proglasimo godinu radosti, sve sa ovim "balondžijom" da idemo da skačemo od sreće na Trgu Republike. Otišao "balondžija" napolje. Je l’ to rešenje?

Ako je to rešenje, zakažite nam odmah vreme, pa sa balonima svi da se skupimo i da se radujemo što ćemo da ostanemo možda bez Kosova i Metohije ili Crne Gore ili ne znam čega. Mi u tome ne možemo da učestvujemo. A teško da će uspeti i Crnu Goru da odvoje, moram svoj privatni utisak da iznesem. Sinoć je Predrag Bulatović pregazio Mila Đukanovića i prvi put od kada ga poznajem pokazao da je spreman da se do kraja bori i da ide na sve ili ništa. Neće separatisti tako lako proći u Crnoj Gori kako su mislili i zamišljali.

U svakom slučaju, da li je naša poruka tim ljudima da ove države nema? Mislim da je to vrlo loša poruka, mislim da sa tim ne treba da idemo pred građane Srbije. Razmislite o ovome, ne znam čiji vam je ovo uslov. Ne znam da li mislite da ćete dobiti nešto što ćete ovim da udovoljite zahtevu dve i po hiljade ljudi. Možda.

Možda računate, eto – to je naš izborni adut, ti će da glasaju za nas. Možda će i Bekim Mazreku da glasa za vas, vi ste ga pustili na slobodu. Čovek silovao Srpkinje, zadužili ste ga, ubijao, pustili ste ga na slobodu, oslobodili vas krivičnog gonjenja. Možda će i on da glasa za vas.

Ljudi, razmišljajte o tome hoćemo li da imamo državu ili ne. Još nisam dobio odgovor, a danima ću da ponavljam to kao "Katon drugi" za Kartaginu – ko je dozvolio i ko je sproveo otpuštanje sa posla supruge i ćerke Jove Đoga. To je moje pitanje na koje još nisam dobio odgovor. Je l’ ima neko u ovoj državi da nam na to odgovori ili je ona samo otpuštena? Je l’ ima neko ko to radi u ovoj zemlji?

Srbiji predstoji teško vreme i biće veliko breme, ne samo nad narodnim poslanicima, nego nad svim građanima. Za to vreme, ovakvim zakonima se ne postiže ništa, ovakvim zakonima i ovakvim odnosima, i prema našoj vojsci i prema našem narodu, pokazujete da ne brinete o njima i pozivate ih da u vojsku više ne idu.

Posle prethodne rasprave o Zakonu o amnestiji, došao sam kući i pitao me je sin, gledao je skupštinski prenos, pa kaže – kako se to ide u vojsku, što se to ide? Mali je još; ne mogu da zamislim, kada razgovaram sa njim, da neću da dočekam dan, zato što ćete vi da je ukinete, pa niko živ neće moći da je obnovi, da neću moći sina da ispratim u vojsku, na način na koji to svi ljudi čine u ovoj zemlji i na koji su činili decenijama, sa najvećim ponosom i najvećom srećom.

Kako ste krenuli, plašim se da će tako i da bude. Još jednom vas pitam, hoće li neko da nam objasni zašto je potpukovnik Milisav Pančić, ljudina jedna, prava vojničina, penzionisan? Da li samo zato što se pojavio na ispraćaju Slobodana Miloševića? U to ne želim da verujem. Neću da verujem i da neko porodice ostavlja bez hleba, samo zato što mu je politički protivnik.

Još jednom pozivam ovog zlikovca i zločinca, Zorana Stankovića, da pod ruku uhvati zajedno, s jedne strane Vuka Draškovića, a s druge strane Borisa Tadića, pošto su oni veliki heroji i veliki junaci. Neka se skupe sa Bekimom Mazrekuom i ostalim njihovim prijateljima i neka malo prošetaju, recimo po kraju Vuka Draškovića – Hercegovinom, lepo bi prošli.

Ili, po kraju Zorana Stankovića – Vladičinom Hanu, ili po kraju Borisa Tadića – Crnom Gorom. Lepo bi prošli. Mogao bi u majčin zavičaj, u Semberiju, ne znaš gde bi bolje prošli. Ali, da ne šetaju sa pet hiljada telohranitelja i rotacionih svetala, nego sami da idu u svoj narod.

Imaćemo još mnogo problema, mnogo muka. Zato vas pozivam da ovaj zakon povučete. Mnogo je glup, mnogo je nepotreban, ma kako to nepravilno jezički zvučalo. Pozivam i predstavnike SPS-a da ne budu u sali kada se ovaj zakon bude izglasavao. Jer, ako budete u sali, pa makar i glasali protiv, u stvari ćete ga vi izglasati.

(Iz sale: Dobar je zakon.)

Dobro, ako je dobar zakon, onda ga izglasajte. Šta da vam kažem. Ako vam je dobar zakon, onda ga izglasajte. Ali, dobro je da građani Srbije to čuju i znaju. Možete i sa govornice da kažete da je dobar zakon. Malopre nisam tako čuo.

U svakom slučaju, ministre Stojkoviću, dobro bi bilo da nam kažete kakav vam je plan sa vojskom, zašto podržavate i zašto ste izabrali Zorana Stankovića, on je lično dolazio kod Vojislava Koštunice da bi dobio nalog šta da radi.

Sada pitam, šta taj radi i da li i dalje sve ono što radi i to što otpušta ljude s posla, što maltretira i progoni ljude, to što se pretvorio u pit bula koji će po rupama da juri i da traži negde nekoga, da li mu je to posao?

Ili je njegov posao da naša vojska ima bolje naoružanje, bolju opremu, da naši vojnici imaju bolje i više da jedu, oficiri da imaju veće plate i veća primanja i vojnici da mogu da se ponose i diče što pripadaju našoj armiji, armiji Srbije i Crne Gore.

Pošto vidimo kako to izgleda i kako se smišljeno urušava ugled vojske, ali koliko god da ga urušite, postoji nešto što ne možete, a to je ljubav prema slobodi i prema državi koja postoji i u srpskom narodu i kod pripadnika svih ostalih građana ove zemlje. Oni gaje ljubav prema svojoj vojsci koja će da čuva njihove granice, njihovu zemlju.

Zato, pošto ste je vi uništavali, mi ćemo da stvorimo normalnu, pravu i istinsku vojsku koja će da pomaže svom narodu i koja će umeti da je zaštiti od svih pritisaka i napada.

 
Hvala i vama, gospodine predsedniče, želim vam da se to desi što pre. Znam da ćete to sa ponosom i sa velikim oduševljenjem dočekati, kao i svi ostali građani Srbije. Hvala.
Ne morate, gospodine predsedniče, da nas omalovažavate, mi to znamo i kada se traži replika i kada se traži po Poslovniku, nismo deca da biste nam čitali svaki put.
U svakom slučaju, izašao sam zbog važne stvari. Meni je drago da smo ovo čuli, iznenađen sam onim što sam čuo. Nije loše da smo čuli da je glavni argument Vojislava Vukčevića, ministra koji je inače podsticao antisrpsku histeriju u toku sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, ministra koji je sa sve maramama glumio babu i upadao u Narodnu skupštinu da rasteruje vojnike. Ako se sećate, to je onaj čuveni Komnenić i njegov upad u Narodnu skupštinu, kada su glumili majke i babe, tražili da im se vrate deca. Dobro je da ih podržavate, dobro je da se slažete sa tim. Čudiće to verovatno i vaše birače, ali to je već vaš problem, a ne moj.
Što se tiče ljudi i što se tiče vojske, mi i danas imamo vojsku koja pomaže narodu koliko god može. Ona ima samo zločinačko rukovodstvo, ministra odbrane. Pravi zločinac je Zoran Stanković i cokćite koliko hoćete, jer zločinac je onaj koji otpušta članove porodica ljudi koji ni za šta nisu krivi i za to će da odgovara. Dakle, odgovaraće za uništenje vojske, cokćite koliko god hoćete ...
(Velimir Simonović, sa mesta: Šta gledate u mene, čoveče, da li sam rekao nešto?)
I ja se pitam što gledam u vas.
Još nešto, što se tiče vojske, kažete, pet dana je u vojsci, pa nije dva dana, jer dolaze kući. Kada sam ja bio u vojsci prvi put sam došao kući posle devet meseci. Nisam bio baš najbolji vojnik pa nisu hteli da me puste na ona nagradna odsustva i na ona čuda, jeste, bio sam nedisciplinovan, nije to sporno, priznajem to, ali sam odslužio svih 12 meseci kako treba. Pustili su me prvi put posle devet meseci, za 1. maj da dođem kući, ali sam pošteno vojsku odslužio.
Da vas pitam nešto, ovi po zakonu služe pet dana u armiji, pet dana kući, a mi ćemo sada da nagrađujemo one koji nisu hteli nijedan jedini dan u vojsku da dođu.
Još nešto da vam kažem, pogledajte kakva je razlika danas, imamo tragediju, elementarne nepogode koje su pogodile Srbiju. Ko je glavni u sprečavanju poplava, ko najviše radi? Naši vojnici danas najviše rade i koristim priliku, ako možete malo da se strpite, dakle, da se zahvalim posebno vojnicima iz Jakova, i RVO i PVO i inženjercima i svima ostalima koji pomažu građanima Zemuna koji su razapeli šatore; koji su smestili one koji su najugroženiji na Goveđem brodu; svima iz novosadskog korpusa koji ste rasturili, više ne znam ni kako se zove, koji to čine i u Vojvodini i zaista se angažuju na najbolji mogući način.
Kada tražite dobrovoljce, od onih koji su u pozorištu, "Zelenilu", nekim drugim mestima, malo ko će da se javi ili niko. Ovi će ljudi da se jave i da dođu da pomognu građanima i narodu.
Znate, vojska je uvek bila najvažnija kada se takve stvari dešavaju i najviše posla obavlja, a na ovaj način vi govorite: mi volimo one koji neće da pomažu našem narodu. Najviše podržavamo i podstičemo one koji ni u čemu neće da učestvuju kada treba da se pruži podrška našem narodu, jer najbolje je ne pomagati ljudima i onda doći i reći: moram da se vratim, moramo da održavamo veze.
Kakve to veze da održavaš, ako ne voliš svoju zemlju i vojsku svoje zemlje, da učiniš nešto za svoju zemlju, teško ti je da odeš da odslužiš vojni rok, godinu dana, šest meseci. To ti je teško da žrtvuješ, a znaš da si u demokratskoj državi u kojoj nećeš ništa posebno da radiš, najteži napor će da ti bude ako ćeš eventualno da pomogneš nekim ljudima koji su ugroženi od poplava, požara itd.
To je najveći napor, pošto, da dođe bilo ko, bilo šta da se desi, kazaćemo da nemamo vojsku, da ne možemo ništa da radimo. Da, ne daj bože, Šiptari krenu da nas napadaju, reći ćemo: nemojte molim vas, evo vam ako treba i Kragujevac, evo vam šta god hoćete.
Sve će dati, jer će neko da kaže – sada biste da ratujete protiv Šiptara, ne damo Kragujevac, Kragujevac je stari albanski grad, to je demokratija, to bi nam saopštavao i B92, i Pink i RTS, svi bi nam punili glavu. Onaj ko bi rekao: ne možeš baš Kragujevac da nam uzmeš, eno ga ratni huškač Nataša Jovanović, ona bi rekla – ne možemo Kragujevac da damo u ruke kosovsko-metohijskim Albancima. E, jeste ratni huškači, vi radikali.
Pošto je to tako, ne razumem zašto ih puštate i o čemu se ovde radi, pošto oni ne poštuju demokratsku vojsku, vojsku za koju znaju da neće da ratuje, znaju da im puška ne treba, a sada im je teško da šest meseci ustaju u 6,00 časova. Ako im je to najveći problem, treba da oslobađamo one kojima je teško da šest meseci ustaju u 6,00 ujutru, pet dana nedeljno. Stvarno ne mogu da razumem ni Narodnu skupštinu, ni poslaničku većinu, ni Vladu Srbije, ni ministre, niti bilo koga drugog.
Ponavljam još jednom, pošto sam video da neki cokću oko onoga što je sušta istina, veliki zločinac je Zoran Stanković, ministar odbrane, i taj zločinac će teško odgovarati pred nadležnim državnim organima za sve zločine koje je protiv dobrih, čestitih i poštenih ljudi u ovoj zemlji počinio.