Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, nešto je nervozan gospodin Albijanić; kažu ljudi – Laki je malo nervozan. Izgleda da bi da tuče ljude. Mi nismo za tuču. Vi možete i to. Mi hoćemo pameću, znanjem i obrazovanjem da vas pobeđujemo, naravno. Ali nemojte da brinete, gospodine Albijaniću, nešto nas noge za bežanje ne služe, pa ćemo biti tu, ne brinite, sklanjati se nećemo ni od toga.
Što se tiče onoga što ste govorili, moram da vam kažem da vi opet napadate svoje tužne koalicione partnere. Jadni oni ćute, ne odgovaraju ništa, ne znaju ni šta da kažu. Opet ih optužujete, na najstrašniji način svoje koalicione partnere iz SPS-a optužujete, što je stvarno sramota.
Moram vama nešto da kažem, opet ste ovde pričali o Nikolaju Velimiroviću i govorili o tome kako nema cilja, ništa s jedne, ništa s druge strane, pa ćete vi da nas dovedete u red i da nas dovedete na meru. Kolika nam je mera? Reći ću vam, sve nas narod dovodi do prave mere. Trenutno nam je mera na negde oko 40%, a vama negde oko 2,4%. To su nam mere. To su jedine koje ja razumem.
Drugo, nisam shvatio, pretpostavljam da će gospodin Marković objasniti šta je značilo ono – neki rad, energija i neka toplota i neko čudo, nisam to baš shvatio, temperatura tela i nešto slično, ne znam kakve to veze ima sa narodnim poslanicima i sa bilo kim. Valjda su građani Srbije razumeli.
Što se druge stvari tiče, gospodine Albijaniću, građani Srbije znaju jednu stvar, vaš cilj je ovakav ili onakav, politički. Imate pravo da ga ostvarujete, imate pravo da se za njega borite. Ono što nemate pravo, nemate pravo da otimate od građana Srbije. To je ono na šta nemate pravo.
Evo, da kažemo da nikada ništa ni po kojoj temi nismo rekli i da sve ove godine, ili ćutimo ili govorimo ne znam ni ja šta ili imenom kojim biste vi to nazvali, ali jedna stvar je apsolutno istinita – narod i građani Srbije bi bili veoma zadovoljni ostvarenjem jednog cilja...
Izgleda, koalicioni partner se naljutio. Pita da li krade Labus ili ne krade Labus, a nije pitanje šta su oni nekad radili, gospodine Albijaniću. To je tema: krao Labus; i ja kažem.
Dakle, da završim ovu rečenicu: jedan cilj je veoma značajan za građane Srbije, a to je da se oslobode kriminala i korupcije. Zato što je cilj da se oslobode kriminala i korupcije, zato će te mere biti još izraženije. Jedni će ići preko 40%, a neki će ići ispod 2,4%, koliko sada imaju.
I, na kraju, pošto ste govorili o totalitarnim, narandžastim ili ne znam kakvim, možda i žuti, zeleni, plavi, crveni, kakvi god hoćete, ali, za razliku od vas, nemamo račune ni na Maršalskim ni na Sejšelskim ostrvima, ne mogu da se setim koja su ono vaša.
Što se tiče udomljavanja, ne znam u kom stanu živi Miroljub Labus – u onom petosobnom, od 170 kvadrata što je dobio od Saveza komunista, pardon od SPS-a i Skupštine grada? Da li je od njih dobio? Da li je od njih dobio, i to u centru grada.
I dosta je bilo više da vi o tome pričate; pet miliona puta sam nešto čuo i ćutimo o tome. Ćutimo, a vi pokradoste sve što ste stigli, gde god ste stigli, na način na koji ste stigli. I, mala vam je Srbija, koliko kradete, pa ste sada i na Švedsku prešli. Biće za vas mala i Švedska koliki ste vi lopovi. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam znao  da bi me gospodin Labus danas oborio. Mislio sam da on pošteno procenjuje, ko zna, ko ne zna. Nekada sam desetku dobio kod njega iz Političke ekonomije, ali izgleda da bi me sada, zbog drugačijeg mišljenja, oborio, kako to kaže gospodin Albijanić, ali šta da radim. Možda bi, ali ne verujem i ne mogu to da kažem (komentari iz sale se ne čuju). Da.
Gospodin Labus je nekada bio dobar predavač na Pravnom fakultetu i bolje da je ostao na Pravnom fakultetu. Kao što vidite, ne mogu da budem baš kao vi i ne mogu da idem toliko daleko i toliko nisko. Davno je bilo, ne znam tačno kada sam polagao, ali mislim da od tada ima 15 godina.
Što se tiče problema u Srbiji koji su bili, žao mi je što opet napadate vaše koalicione partnere iz SPS-a. Žao mi je što oni, tužni, ne odgovaraju na to, ali šta da radimo. Valjda će i dalje da vas podržavaju, iz meni nepoznatog razloga. Samo vi njih napadajte. Samo govorite šta su sve radili, kako su vladali, na koji način, šta se sve zbivalo.
Ne mogu sa vama baš da se složim oko toga, ali ako vi to kažete za svoje koalicione partnere, onda tu stvarno neću da se mešam. Pretpostavljam samo da ti koalicioni partneri hoće u jednom trenutku i nešto da kažu, ali izgleda neće. Ali, izgleda da biračima hoće da kažu - stvarno je sve bilo loše, sada smo mi izgleda neki novi, izgleda neki drugačiji, pa je samo izgleda Milošević loš. Ko zna šta je u pitanju.
Doneo sam ovde da vam pokažem nešto ozbiljnije, nešto o čemu zaključke nije donosila ni SRS, ni bilo ko drugi, te da ne možete da kažete da je to naš politički obračun sa vama i da mi hoćemo nešto da vam prebacujemo.
Ovo je (u rukama drži materijal) izveštaj nekoliko međunarodnih organizacija iz oblasti zdravstva, na francuskom jeziku, u kome se u naslovu kaže, ključna reč, pošto ste pominjali nekoliko ključnih reči, ključna reč u maju 2005. za srpsko zdravstvo, znate koja je – korupcija! Korupcija - to je ključna reč.
A 2005. godine, ako se ne varam, nisu srpski radikali na vlasti. Neki drugi su na vlasti. Neki drugi iz Vlade Srbije danas upravljaju, ne samo Ministarstvom zdravlja, nego kompletnom politikom ove zemlje.
I još nešto, pošto ovde izgleda svaki put, kako vam se približava kraj izlaganja, počnete da vičete, da bi valjda to dobilo na snazi, što treba da izgovorite, i ovako, prilično nas preplašite, svaki put razmislimo da li ćemo da izađemo iz ove sale, da pobegnemo, da se sklonimo, mnogo ste opasni postali, gospodine Albijaniću, pa računam da to neće dugo da traje, jer biste mogli neke druge mere da počnete da primenjujete, koliko ste žestoki i koliko ste ozbiljni u svemu tome.
Te vas molim da obratite pažnju na to, da ne zastrašujete ovde više narodne poslanike, jer zaista to više nema nikakvog smisla. Niko od nas ne može, pobogu, sa vama da se obračunava, toliko ste moćni, snažni. Pa, šta vam je ljudi, mi hoćemo samo na kriminal i korupciju da vam ukažemo, ništa drugo. Nemojte da se brinete zbog toga.
I još nešto, gospodine Albijaniću, pošto ne mislim da je smisao u tome da ceo dan potrošimo sa vama u zaludnoj raspravi, a da se neki drugi izvuku iz svega toga i da kažu kako oni nisu mnogo krivi, a da ste samo vi krivi, a oni su mnogo dobri, svi oni sa kojima sedite danas u Vladi jednako su krivi. I istu odgovornost nose.
A najviše su krivi što su vas pustili da sve preuzmete pod svoju kontrolu, da sve radite što vam je volja, kako vam je volja i na način na koji vam je volja, i što će uskoro lozinka za ulazak u Vladu Srbije, od onoga - kuc, kuc, nekadašnjeg, ili od zvona na kapiji Vlade, da bude - znate koja, Erikson, umesto - zvec, zvec, biće - Erikson. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam ništa protiv što vi niste, iako je sa ove govornice, ne meni ili poslanicima, već ako hoćete damama, ovaj čovek rekao da su magarci.
Gospodine, ne znam kako se prezivate, ne zato što želim da vas omalovažim, nego zaista ne znam, nemojte da se ljutite zbog toga. Da vam kažem nešto, nikada to niko sa ove govornice ni za koga nije izgovorio.
Dakle, svašta dobacujete odande kada sam za govornicom, takođe je tačno da i mi vama kažemo ono što mislimo o vama, ali sa ove govornice to nikada niko nije izgovorio. Da li je to vaš argument za to da ste lopovi da kažete - magarci ste. Ali, šta ćete, možda smo i konji, i zebre, i antilope, i ovakvi i onakvi, ali nismo lopovi kao vi, u tome je razlika između nas i vas.
Govorite, pošto vidim da geografiju ne znate, ne znate ni raspored mesta, možda vi mislite da Jasenovac nije srpsko mesto, možda mislite da Gračac ili Udbina nisu srpska mesta. Izvinite, jesu i danas, ali to je vaš problem, ne moj. To je problem Srba, za koje jedan narodni poslanik ne zna ni da postoje, ni da žive.
Što se drugih stvari tiče, oko Studije izvodljivosti; voleo bih da se takmičimo i vidimo ko zna i ko govori više stranih jezika, jer mislim da ste hteli da nas omalovažite. Slučajno sam imao sreću ili nesreću čak jedno vreme da živim u inostranstvu, pa eto ne kao mnogo talentovan i ne kao mnogo pametan, pa sam nešto i naučio, a nisam imao stipendiju nikakvu drugu sem stipendije za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka Republike Srbije, koju sam dobio još kao srednjoškolac.
Nisu mi javljali to mobilnim telefonom, nije bio "Erikson" umešan, niti je trebalo nekome tendere da dajem za to. Što se toga tiče, nadam se da nam Studiju izvodljivosti nisu poslali na švedskom jeziku jer znam da biste to samo vi razumeli, na jednoj od dve varijante, i znam da niko drugi u ovoj zemlji ili bi vrlo teško mogao da zna šta tu piše sem vas. Ono oko "Eriksona" računam da niko drugi ne zna, niti je mogao da bude umešan. Očekujem da uskoro uskočite u priču oko "Nokie". Teško Finskoj ako se vi dočepate tendera za "Nokiu".
Teško i drugim zemljama ako se vi dočepate bilo kakvih ponuda i zato bi dobro bilo da dođe do promena, bez obzira na to da li smo mi zebre, kamile, magarci, konji, ovakvi ili onakvi, kako ste to već lepo rekli za poslanike SRS.
To što ste rekli za dame govori o vama, govori kakav ste džentlmen, govori kakav ste čovek i kakvog ste kućnog vaspitanja. Kada izgubite živce ne znate šta drugo da radite nego da vređate. Izađete pa vređate, pa govorite - životinje su ili ne znam šta.
Ali, moram da vam kažem da sam ponosan na to i veoma srećan što vama ne mogu da kažem da ste životinje. Nažalost, vi ste nešto što jeste sramota za ljudski rod, a to su lopovi i kriminalci. Zato što ste lopovi i kriminalci uskoro vam sleduje politički kraj i zaslužena kazna naroda.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo hoću da ispravim nekoliko stvari što je gospođa iz G17 plus izgovarala sa ove govornice. Nikada vam niko nije rekao nijednu ružnu reč u hodniku, ni vama, niti bilo kojem poslaniku ne vaše stranke, nego bilo koje stranke u ovom parlamentu. Uvek vrlo pristojno i ljubazno razgovaramo. Nemojte da izmišljate, jer to je sramota.
Ako hoćete da vam se niko od naših ne javlja, nema te vrste problema. Nećemo ni dobar dan više da vam govorimo, ali nemojte da izmišljate sa ove govornice, da biste oprali onoga ko je ove dame nazvao magarcima. Vi ćete da govorite o toj pristojnosti ili o ne znam čemu! Vi ćete nekome da govorite o tome ko će kako poslanicima da se obraća!
Sa druge strane, izgleda da vi ne poznajete političku scenu Srbije. Izgleda da vi ne znate da je na vlasti u Vojvodini trojni pakt koji nema veze sa SRS. Na vlasti je trojni pakt: Tadić - Čanak - Karić. U vojvođanskoj vlasti nema nijednog srpskog radikala. Srpskih radikala ima u nekoliko gradova širom Vojvodine. Kad pominjete asfaltiranje puteva i ulica, da vas obavestim, upravo mi je stigla poruka da sutra kreće mnogo parnih valjaka u Novom Sadu. Sutra u 13,00 časova je zakazan početak asfaltiranja mnogih prigradskih mesta. Da obavestim građane Novog Sada, da znaju da im od sutra kreće akcija asfaltiranja u mnogim prigradskim mestima, sutra tačno u 13,00 sati.
Sa druge strane, još pre dva meseca je krenula akcija obračuna sa korupcijom i kriminalom. Ta akcija se nastavlja. Mnogi koji su krali i otimali od građana, ali ne zato što ih mi ne volimo, ne zato što oni drugačije misle, ne zato što pripadaju vašoj ili nekoj drugoj političkoj stranci, već zato što zaista jesu u tome učestvovali. Ne onako kao Đelić, kad mu padne na pamet, pa mi posle toga kaže: dobro, znaš, nije to baš za sve, to je moralo onako. Ne, nego ako ima neki ozbiljan dokaz, ako ima neka ozbiljna stvar, onda će taj da ide pred nadležne državne organe. Takvih, kao što vidim, danas ima mnogo.
Kad govorite o toj pljački u prethodnom periodu, ona je baš možda na području Vojvodine bila najizraženija. Zato je veoma značajno da sledeći put na pokrajinskim izborima pobede srpski radikali.
Samo zbog sistema nisu dobili apsolutnu većinu, a to je da se u drugom krugu, za onu polovinu koja se bira po većinskom sistemu, svi ujedinite protiv SRS, pa zato posle toga na jedvite jade nakalemite nekako tu većinu. Dakle, sledeći put će ipak biti mnogo drugačije i ljudi će želeti otpor i obračun sa pljačkašima, sa onima koji zemlju uništavaju.
Tačno je, sa vama se slažem u jednoj stvari: nema ničeg novog, građani Vojvodine ne žive bolje. Naprotiv, građani Vojvodine, što se toga tiče, nisu skinuli nijedan lanac ni katanac, kako im je obećano. Građanima Vojvodine se ništa nije promenilo, nastavila se ista vlast kakva je bila i ranije, nažalost. To je ono što je tačno.
Jedino što nije tačno je da u tom poslu učestvuje SRS. Nažalost, mi smo opoziciona politička stranka u tom parlamentu, iako smo nekima koji danas tvore vlast na pokrajinskom nivou rekli da bismo želeli da vladamo sa njima, da preuzmemo odgovornost, da pokažemo da to može drugačije, da pokažemo da to može bolje. Ali, oni to nisu želeli. Oni su po svaku cenu hteli da uđu sa DS u vlast, da je oni tvore i da mogu na taj način da upravljaju, da oni mogu da rade šta žele.
(Predsedavajući: Gospodine Vučiću, vreme.)
Hvala vam na ljubaznosti, gospodine Markoviću.
Mi poštujemo volju građana Srbije, kao što poštujemo i volju građana Vojvodine i nikada oko toga nećemo da pravimo problem. Nemojte da iznosite neistine ovde, nemojte da govorite ono što zaista nije tačno. Molio bih vas da izađete i da kažete kada vam je bilo ko od nas u hodniku bilo šta ružno rekao, kada vas je bilo ko na bilo koji način pogledao, a ne još ne znam šta učinio. Prosto, to je nešto što pokazuje kako i na koji način pokušavate da vladate, kako i na koji način se služite perfidnim trikovima, a nikada ništa za zemlju i za narod da ne uradite.
Sa druge strane, želim samo da se zahvalim gospodinu Anđelkoviću. U pravu je gospodin Anđelković za sve što je rekao. Ne razumem se u ono oko ljubavi što je govorio, ali se razumem u ono oko hleba što je pričao. Što se tiče hleba, to je sve tačno. Upravo zato očekujem da se gospodin Anđelković pridruži zahtevu SRS i da oborimo ovu i ovakvu vladu. Na kraju, molio bih vas, gospodine predsedavajući, izražavam sumnju u kvorum, da utvrdimo imamo li kvoruma ili ne. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se u skladu sa članom 94. stav 2, a sada ću to da vam obrazložim. Naime, u Srbiji se dešavaju zastrašujuće stvari, koje utiču direktno na urušavanje države, koje utiču na sve teži položaj jednog dela građana Republike Srbije na delu teritorije Republike Srbije. Izašao sam u ime SRS-a i u ime građana Kosova i Metohije, koji su to od nas koji smo bili na Kosovu i Metohiji tražili; obećao sam im da ću to danas učiniti.

Tražimo da sazovete konsultacije, da prekinete sednicu i da na dnevni red stavimo ono što je od suštinskog interesa za građane Srbije i temu koja se tiče Kosova i Metohije i njenog opstanka unutar Republike Srbije. Reći ću vam i zašto. Za to postoji nekoliko neposrednih razloga. Jedan od tih razloga je i taj što svi najavljuju, iz evropskih i međunarodnih foruma, da će se uskoro rešavati konačni status Kosova i Metohije, a niko unutar naše vlasti nije u stanju da kaže da je to pitanje konačno rešeno upravo Rezolucijom 1244 i da su Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije i Crne Gore.

S druge strane, imamo pojavljivanje jednog poslanika DS-a kojeg je prvo pustila televizija Bogoljuba Karića, a jutros vidimo da je glavni gost u nekim drugim medijima, koje finansira Soroš, koji treba da propagira nezavisnost Kosova i Metohije. Posebno bih ukazao na jednu činjenicu, ne želeći to da koristim za političke poene, ali da bih vam ukazao koliko je stanje dramatično – taj poslanik je čak rekao da je kao ministar inostranih poslova, kao neko ko je obavljao diplomatsku aktivnost, u ime i za račun ove države tražio odricanje od dela teritorije, tražio da Kosovo i Metohija bude nezavisna država.

To je ne samo jedinstven slučaj u istoriji sveta, u istoriji čovečanstva sličan primer ne postoji. U diplomatsko-konzularnoj istoriji nezabeleženo je nešto slično, ne isto. Mislim da moramo da postavimo pitanje šta rade nadležni državni organi posle pisanja Milana St. Protića i posle potvrde koju je lično dao nekadašnji ministar inostranih poslova da je u vreme svog ministrovanja tražio nezavisnost Kosova.

Šta rade svi državni organi u ovoj zemlji, koga ćete na kugli zemaljskoj da pitate za bilo šta, ako tužilac po ovom pitanju ne reaguje?

Ima li neko krivično delo u ovoj zemlji? O čemu raspravljamo danas? O tome da za godinu ili dve stavimo na dnevni red nešto što ne znamo ni sami da li može da opstane, sme li ili ne može da opstane u pravnom prometu. Država nam se urušava.

(Predsednik: Vreme.)

Nije vreme. Završiću, neću još dugo.

Znači, ljudi na Kosovu i Metohiji kažu – hoćemo da znamo je li to stav države, je li to stav Tadića ili Koštunice, a ne kao što Svilanović kaže – moji prijatelji Tadić i Koštunica su mi zahvalni zbog toga što će pred međunarodnom zajednicom da ćute i da kažu – eto vidite, oćutali smo, a pred domaćom javnošću će tiho ispod žita da govore "to je onaj ludi Svilanović, ne interesuje nas on". Tako je rekao, tako je rekao Goran Svilanović i suština je u tome, ili ćete javno da se izjasnite da kažete da li je to politika ove zemlje ili ne.

S druge strane, sada da vam kažem šta je vaša politika. Vaša politika je da prikazujete narod u Švajcarskoj. Majke i sestre ubijene srpske dece od 20 godina, ljudi ubijenih 1999. godine, kažu – zar im nije vest to što je Dejan Stanojević, 24 godine ima, jednu kost su poslali iz pećine neke gde su našli njegovo telo, jednu kost su poslali da se sahrani u Prilužju. Vas to ne interesuje, jer ste rešili da predstavite građanima Srbije da svi žive kao u Švajcarskoj, zato što ste hteli da im kažete kako nikada bolje nije bilo na kugli zemaljskoj ni u jednoj zemlji na ovom svetu.

To je ono što moramo da promenimo i to je ono što mora da bude drugačije, o tome da razgovaramo. Ako treba da se zatvorimo ovde, da zaključamo vrata i da niko ne izađe iz ove sale dok ne donesemo rešenje šta ćemo i kako oko Kosova i Metohije, šta ćemo i kako da sačuvamo našu državu, a ne ovde da raspravljamo o tome da li ćemo da popišemo nečiju imovinu i da li ćemo za godinu ili dve da donosimo neki zakon koji može i ne mora, a možda i ne može da opstane u pravnom prometu.

(Predsednik: Hvala vam. Pet minuta je isteklo.)

Hvala vama, nisam još završio.

(Predsednik: Budite ljubazni, u okviru tri minuta možete po Poslovniku. Sada je pet minuta i 36 sekundi. Budite ljubazni, završite.)

Završiću, gospodine predsedniče. Nisam izašao da bih vam pravio bilo kakvu opstrukciju, da li ću da govorim minut ili dva duže neće vam toliko smetati.

Građani Srbije na Kosovu i Metohiji srpske nacionalnosti su u velikoj panici, ljudi ne znaju šta da rade. Ljudi se pitaju da li da kupe stvari i odlaze, jer im sve liči na to da će ih neko obavestiti da Kosovo dobija nezavisnost.

Samo tražim od svih vas, a to je ono što smo rekli građanima Kosova i Metohije da možemo da učinimo, bar da pokušamo u Narodnoj skupštini Republike Srbije da ovaj besmisleni dnevni red, ovu besmislenu tačku prekinete, da razgovaramo o ovome, pa posle toga nastavite i izglasavajte šta god hoćete i kako god hoćete.

Neka država zauzme konačno stav kojeg će se svi držati, a ne svaki ministar kako mu padne i šta mu padne na pamet da izlazi – manje od nezavisnosti, više od autonomije ili ne znam ni ja šta. Tu priču jedanput zauvek moramo da završimo i da znamo šta je naša politika. To je neuporedivo važnije i zato tražim od vas da ovo uradimo odmah, jer je to jedini način da dole umirimo naše ljude i da im kažemo da to jeste Srbija i sastavni deo Srbije i da neće naći nikog u Beogradu ko će to da prihvati.

Šta vam radi onaj Milorad Todorović, načelnik Kosovsko-pomoravskog okruga? On je sa Svilanovićem u istom timu, u istoj grupi. On je član vaše Demokratske stranke Srbije. Kažite da nije tačno. Kažite da se nije sa Svilanovićem dogovarao oko toga. Neka vam kažu vaši sa Kosova, nemojte za glavu da se hvataju, zna to Vuko Antonijević i svi drugi. Je l′ tako, gospodine Antonijeviću? Tačno je, gospodine Antonijeviću, znate da znam. Sa tom pričom da prekinemo i da konačno završimo i kažemo ljudima da je Kosovo Srbija, ako ništa drugo nismo u stanju da im ponudimo.
Nisam želeo, niti hoću da nastavljam sa replikama i da se ovo otegne u nedogled. Mislim da nismo morali danas da ponavljamo, mogli smo da sednemo i dogovorimo šta je naš pozitivni plan. Toga nema ni u onome što smo do sada usvajali jednoglasno i što je bilo korektno prihvaćeno od strane Srpske radikalne stranke i mislim da niste mogli da imate ni jednu jedinu primedbu.

Što se nas tiče, Tomislav Nikolić je jutros predložio da upravo sa ovakvim predlogom izađemo pred Narodnu skupštinu Republike Srbije, a rekao je da to ja iznesem samo zato što smo to direktno obećali građanima Kosova i Metohije koje smo posetili prethodnog vikenda.

Još nešto, pitam vas da li je vaš načelnik okruga, član vaše stranke, taj koji na tome insistira?

Što se druge stvari tiče, nadam se da ste sve u pravu što ste rekli i da od toga nećete odustajati, ali vas pitam da li je ta rezolucija, da li su sve rezolucije i svi opšti akti koje smo usvajali u Skupštini Srbije bili usvojeni jednoglasno. Jesu.

Predstavnik jedne parlamentarne stranke predlaže nezavisno Kosovo. Zar to nije dovoljan razlog? Zar nije dovoljan razlog to što niko od nadležnih državnih organa na tako nešto nije reagovao? Apsolutno nijedan državni organ na to nije reagovao.

To znači da sada ovde možemo da upadnemo sa kalašnjikovom, da radimo šta hoćemo, jer je to mnogo manje opasno od toga što je taj uradio.

On je priznao da je kao ministar – nije to sramota, on je kao ministar, a to što sada priča kada nije ministar, to je njegova lična stvar i njegove Demokratske stranke, baš me briga za to – inostranih poslova na jednoj večeri od zvaničnika najveće svetske sile tražio nezavisnost Kosova i Metohije. On je to javno rekao. Nisam to rekao ja, nije to rekao niko drugi, to je rekao on. To je suština cele priče.

Gospodine Markoviću, još nešto: ne doprinosimo mi time što ćemo da završavamo raspravu o nečemu što će možda, a možda i neće, da bude u pravnom prometu; mi nešto činimo ako rešavamo vitalne probleme građana Srbije.

Ne možete mi reći da je mnogo važnije bilo koliko košta put do Kušadasija i nazad, u subotnjem ″Dnevniku″, od onoga što su rekli roditelji, braća i sestre onih kojima su doneli po jednu kost da ih sahrane u Prilužju, Plemetini, Obiliću, Kosovu Polju i ostalim srpskim mestima. To ne može da bude važnija vest i za to je odgovorna cela Narodna skupština. Za to je odgovorna Vlada, za to smo odgovorni svi mi.

Znam da volite da prikažete da je stanje bolje nego u Švajcarskoj, ali nije. Naš narod živi teško, ljudi se muče, ljudi se plaše za svoju sudbinu, za svoju budućnost. Imate 410 dece u Plemetini, 500 dece u Prilužju, šta će da rade i ko će da ih pakuje sutra kada im neko javi – to je dobro, nezavisnost. Postave pitanje tom Svilanoviću, kaže – iseliće se Srbi, šta da radimo. Valjda Narodna skupština ima neki odgovor na to.

(Predsednik: Vreme, gospodine Vučiću.)

Blago vama kada vam je do vremena. Narodna skupština nema vremena da ga gubi na besmislene zakonske predloge koje stavljate na dnevni red, a srpski narod na Kosovu i Metohiji nema vremena da čeka.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista sam šokiran predlozima zakona koji se nalaze na dnevnom redu u trenutku kada većina građana Srbije jedva krpi kraj sa krajem, kada očekuju neke istinske i reformske zakone, a ne onako da sami sebe nazivamo velikim reformatorima i ljudima koji čuda čine za građane, a na kraju se sve svede na to da sebi povećamo platu, ministrima, a da narod živi sve lošije i sve teže.
Naime, Predlog ovog zakona je predlog ni o čemu, za nešto što će možda biti, a možda i neće biti, a najverovatnije i nije sprovodljivo, a još teže da može da opstane u pravnom prometu. Tako je napravljen Predlog zakona da bi se zaustavili protesti nekoliko desetina ili stotina ljudi, jer vi volite da udovoljite svima, a na kraju nikome u Srbiji nije udovoljeno, jer građani žive sve lošije i ne vide nadu da će živeti bolje.
Nije slučajno to što kada ko zatraži bilo kakvim štrajkom bilo šta vi krenete u prvom trenutku veoma oštro, a onda delimično ispunite zahteve, oterate u štrajk sve druge kojima ste razorili interese, prihvatanjem zahteva grupacije jednih koji traže i sprovode određene zahteve, da bi pojedini biznismeni, uz deo mafijaša bliskih vlastima, mogli da ostvare svoje interese. Nije slučajno to urađeno i u JAT-u beogradskom, ni na Aerodromu beogradskom, ni po pitanju ovog zakona, očigledno je da je vaša namera da se zaštite najuži interesi dela moćnika i da oni mogu da rade u ovoj zemlji šta hoće, i niko drugi ništa više.
Vidim takođe da je vama krenulo vreme, reče malopre gospodin Marković, kao da je krenulo vreme od nove ere, od Studije izvodljivosti. Tako smo imali od, kako vi ono kažete, demokratskih promena 5. oktobra, što ja kažem lopovskih promena 5. oktobra.
Dakle, to nam je bio prvo graničnik, to je bilo vreme pre i posle nove ere. Sada imamo neku novu eru, pa će to da bude naša i nova era, kao što smo svojevremeno imali u istorijskim udžbenicima, pa će sada to da ide od Studije izvodljivosti.
Jedino se pitam, a kada će da ide od trenutka kada građani Srbije žive bolje. Sinoć smo videli u dnevniku, zaista sam potcenio mogućnost državne televizije, govorio sam da će nas oni ubediti kako živimo bolje nego u Švajcarskoj, bogami, ovo sinoć je prevazišlo najviše nade svih Švajcaraca koje su ikada imali, da je moguće da takvo blagostanje u jednoj zemlji postoji kako žive građani Srbije. Gledaju ljudi dnevnik, onda ugase televizor, izađu ispred kuće i pitaju se - možda ovo samo kod mene nije, hajde da odem kod komšije, pa i kod komšije isto, pa kod čitave familije isto, a ne liči na ono što vide u dnevniku TV Srbije.
Onda im je neko rekao - čekajte još 2, 3, 4, 5, 6 ili 10 godina, a u tih 10 godina – ko živ, ko mrtav. Ko će šta da dočeka, ali jedino je sigurno, da živite bolje – nećete. Jedino je sigurno da će mafija da napreduje, da će korupcija da cveta, da će Lazarević i Hamović svoje bogatstvo enormno da unovče. Što ne smete da kažete imena tih bogataša, što ne smete da kažete imena kriminalaca? Smete svakome od nas da kažete šta hoćete, a njima imena ne smete da izgovorite.
Ne smete zato što vam oni pomažu, i vašim strankama, zato što donose koverte ono kad treba, kad zagusti. Malo smo ljuti zbog pidžame i papuča, ajd zagustilo, dajte koverte, e pa onda treba da donose. Pa su neki drugi malo ljuti zbog ovoga ili onoga, daj koverat donosi. Zato ne smeju da se diraju mafijaši i kriminalci u Srbiji i zato građani Srbije traže promene, ali traže ozbiljne promene, ne više tog Titovog tipa.
E, desila nam se studija izvodljivosti, sada otprilike svi treba da idemo na rolšuama ili rolerima na posao, jer to su veoma značajne stvari koje su se dogodile. Biće veoma značajne kada građani Srbije budu živeli bolje, kada kriminalci budu u zatvoru, kada mafijaši ne budu upravljali pojedinim sektorima i resorima u državnoj vlasti, kada u ovoj zemlji bude prava i pravde. To je suština stvari, a ne da se mi ovde bavimo donošenjem zakona koji govori ni o čemu, možda o nečemu što će za godinu dana doći.
Hvala, gospodine Markoviću, bili ste veoma tolerantni. Znao sam da nije gospodin Marković, ovaj drugi, tu. Dakle, o nečemu što neće doći, a možda i hoće, ali što sigurno neće moći da opstane u pravnom prometu, ali je važno da se pohvalimo kako smo još jednu važnu stvar uradili.
Pitam vas, pošto nije predsedavajući Marković tu, već danima mi govori kako hoće to da odgovori: zašto nije na dnevnom redu zakon o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji koji je podnela SRS, zašto nije Predlog zakona o legalizaciji, zakon o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji na dnevnom redu? Zašto?
Zato što vam to ne odgovara, zato što se time rešavaju osnovni problemi građana Srbije. Zato će na dnevnom redu da budu oni zakoni koji nikoga ne interesuju, ali da se hvalimo kako, eto, mnogo činimo za građane, jeste da oni to baš ne vide, ali u dnevniku Televizije Srbije videće da je sve najbolje i sve najlepše.
Znam da tu postoje neki novinari koji bi mogli da falsifikuju nešto od onoga što se u Skupštini kaže, a bogami toliko je dobro stanje, bar prema onome što svakodnevno prikazuje informativni program RTS-a, da nema tog ko takvu idilu može da pokvari. Samo čekam kada ćete da nam dajete ono mleko sa krispijem, da više nema ovih crnih čokolada, samo bele čokolade da jedemo, ništa drugo, sve da bude baš kako je u Bazelu ili negde drugo.
Hteo sam još nešto pametno da kažem. Hvala, gospodine Markoviću.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS, kao najveća opoziciona, i ne samo opoziciona, već najveća stranka u Srbiji uopšte, neće glasati za set predloženih zakona.
Znam da to vas ne sekira. Najviše vas sekira kada vam daju manje šećera ovde uz kafu, ili malo više, pa vam to baš ne odgovara, a to što vam birači svakoga dana sve više okreću leđa, znam da vas preterano i ne interesuje.
Mi smo u Srbiji danas u jednoj prilično čudnoj situaciji, pokušavaju da nam nametnu neke nove dogme, kao što smo svojevremeno imali komunizam i jugoslovenstvo, tako danas u svakoj drugoj rečenici, ko god da se obrati, bilo ministar, bilo neki poslanici koji podržavaju Vladu, pa do onoga što gledamo svake večeri od pola osam na dnevniku TV Srbije, možete da čujete jedno te isto, a to je - evo, još samo malo, ulazimo u Evropu.
A to što narod nema hleba da jede, to što ljudi žive sve teže - to nikoga ne interesuje. Ali, oni su uveli novi dogmu, ako neko nešto kaže protiv toga, treba ga spaliti na lomači. Tako ako ste primetili poslednjih mesec dana, oni koji pažljivo prate dnevnik TV Srbije, na početku dnevnika se pitaju da li smo mi to negde sa Švajcarskom, a na kraju dnevnika shvate da smo mi odavno prevazišli Švajcarsku, pa samo ne znaju ko da nam bude pandan na kugli zemaljskoj, pošto toliko dobro živimo, toliko nam je lepo u Srbiji, toliko dobru Vladu imamo i toliko dobru vlast da uopšte ne znamo zašto se iko buni i za šta će nam opozicija.
Pa, jeste, kažem, najbolje je da izbora ne bude, ovako kako vam je Solana to lepo saopštio - nemoj da vas radikali pobeđuju tako lako i bez muke, pa možete sada vi da napišete u ovom ustavu što ga pišete već godinu ili dve, pa ćete još tri ili četiri, koliko vam bude trebalo, e da napišete - doživotno vladate, ne morate da se brinete, opozicija nije ni potrebna. Je l' tako?
Kao što je drug Tito radio. Znam da ste vi time najzadovoljniji i ovakvo oduševljenje kod poslanika vlasti ništa nije moglo da izazove sem nade da bi mogli doživotno da ostanu u svojim foteljama.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi u SRS smatramo da ovde, i kada je bilo reči o energetici svojevremeno, i kada je reč o tehničkim zakonima danas, ili o onima koji najavljuju stratešku borbu države Srbije za drugačije odnose i za povoljniji položaj unutar energetske sfere, ključni problem nije pomenut.
Mi ćemo danas o njemu da govorimo. Ne da govorimo onako - mi ni sami sebe ne razumemo, niti nas iko drugi razume, a onda smo mnogo stručniji i važni, već ćemo da govorimo narodskim jezikom, onim koji građani Srbije dobro razumeju, o onome što prihvataju i razumeju kao najveći problem danas u našoj zemlji.
Najveći problem u sferi energetike, u sferi ministarstva koje pokriva gospodin Naumov, upravo jeste korupcija i kriminal. Korupcija i kriminal danas vladaju ovim društvom, vladaju u ovoj zemlji. Korupcija i kriminal danas vladaju u energetskoj sferi. Korupcija, kriminal i mafija vladaju u telekomunikacijama. Korupcija i kriminal vladaju u finansijskoj sferi. Korupcija i kriminal, nažalost, vladaju u sferi kulture. Korupcija i kriminal vladaju u sferi sporta, u svim sferama društvenog života vladaju korupcija, kriminal i mafija.
To je suštinska stvar protiv koje građani Srbije hoće da se bore, ne bi li sebi i svojoj deci obezbedili neuporedivo bolju budućnost. Ovde se nameće pitanje, želeo sam to da pitam gospodina predsednika Narodne skupštine, pretpostavljam da još nije završio sa kafom i cigaretom ispred, ali to pitanje postavljam i vama narodnim poslanicima u Narodnoj skupštini: zašto, suprotno Poslovniku o radu Narodne skupštine Republike Srbije, nikada nismo razmatrali izveštaj o radu anketnog odbora koji smo formirali da bismo utvrdili činjenično stanje u vezi sa, neki bi rekli navodnim, mi bismo rekli stvarnim, malverzacijama u Elektroprivredi, NIS-u, svejedno, u sferi energetike i finansijsko-bankarskim poslovima povezanim sa, pre svega, trgovinom u elektroenergetskoj sferi?
Zašto nikada taj izveštaj nije došao na sednicu Skupštine? Hoćete da vam kažemo zašto? Zato što smo do izveštaja došli preglasavanjem, zato što su poslanici vlasti i oni koji ih podržavaju, njih trojica, a jedan iz vlasti nije hteo da se saglasi sa njihovim izveštajem da ništa nije bilo, a možda je i bilo, a i ako je bilo nije ništa strašno, ali to će neko drugi da utvrdi, pa ćemo da iznajmimo nezavisne oditorske kuće, pa će to oni negde da kažu, a možda i neće, a sve u svemu da bude "pojeo vuk magarca". To je izglasala većina i nemamo ništa protiv.
Još jedan predstavnik opozicione stranke i ja, kao predstavnik najveće stranke u ovom parlamentu, bili smo preglasani. Bili smo preglasani i to na poluprevaru, jer nam je rečeno kako nas je obavestio šesti član komisije iz Nove Srbije, koji je obavljao taj zadatak kao i svi mi, nije mogao da dođe na tu sednicu, a nama nije rečeno da zbog smrtnog lučaja čovek nije mogao da dođe na sednicu. Je li tako, gospodine Mihajloviću?
Rečeno nam je da zbog smrtnog slučaja nije mogao da dođe, ali to smo saznali tek dva dana naknadno, a nekome je bilo potrebno da se usvoji ovakav izveštaj, da bi se zaboravilo i da niko nikada ne bi mogao da kaže da je bilo tu bilo kakvog lopovluka, bilo kakvog kriminala.
Pošto ovde postoji još jedna dogma koju svaki put slušamo, posle demokratskih promena 2000. godine, pa posle demokratskih promena 2000. godine, ne razumem šta to znači, ali znam da građani znaju da su bile lopovske i sada ću svaki put, kako budete tako nešto izgovarali, reći - posle lopovskih promena 2000. godine imali smo sledeće stvari.
Dakle, u skladu sa lopovskim promenama, lopovi su zauzeli ključne funkcije u državnoj vlasti i krenuli u obračun sa onim što je pripadalo društvu i državi. Krenuli su u obračun sa onim što su građani Srbije gradili, što su izgradili, što su uradili decenijama pre toga. Krenuli su u sveopštu otimačinu, rekao bih, na jedan prikriven način, dobro organizovan, onako kako to mafija radi, zaista ekspertski način.
Reč je o ljudima koji su veoma obrazovani, koji nisu za potcenjivanje, reč je o ljudima koji su majstori svog lopovskog zanata i koji su to činili na način da vrlo teško možete da im ustanovite krivicu. Samo je nekoliko slučajeva, u kojima je potpuno jasno i za svakog laika, koliko je država Srbija opljačkana. Kada kažem nekoliko slučajeva, ti slučajevi vrede nekoliko miliona dolara, da ne mislite da je u pitanju pljačka od 10 dinara ili 10 evra, ili 100 hiljada dinara.
Ne, u pitanju je pljačka od nekoliko desetina miliona dolara, koja je lako dokaziva i očekujemo da valjda tužilac reaguje, pošto znaju da je mafija danas u kohabitaciji sa svim vidovima i nivoima vlasti, a onda tužioci to drže u fioci, pa čekaju da se nešto završi, da se nešto okonča, pa će onda, kada dođe do promene vlasti ili kada radikali dođu na vlast, onda će da izvuku to iz fioke da bi se dodvorili novoj vlasti, da bi pokazali - e, sada ćemo da gonimo lopove, pošto do juče lopove nismo hteli da gonimo.
Pročitaću vam samo deo izveštaja koji nije mogao da postane sastavni deo izveštaja, pošto znam da nikada neće doći na dnevni red. Bilo bi dobro za građane da čuju o čemu je reč, a onda ću posvetiti malo pažnje i pokazati vam neku novu dokumentaciju za koju do sada niste čuli, koju do sada niste videli, pa da mi posle toga, gospodine ministre, ogovorite kako je moguće da se takav lopovluk pod plaštom i pod pokrivačem sadašnje vlasti sprovodi, a da niko ne reaguje.
Možemo da počnemo o tome odmah. Naime, ovde imam izveštaj iz NIS-a. Nećemo otkrivati izvor, ali sa tačnim brojevima faktura i pojedinim fakturama. Naime, Vlada Republike Srbije je dozvolila da se u 2004. godini na ime reklama, oglašavanja, potroši sedam miliona dinara. Znate li koliko je potrošeno? Potrošeno je 57.513.727 dinara i 89 para. Tačno.
Sada da čujete, dragi moji prijatelji, na šta se taj novac troši i kako to izgleda. To je javno preduzeće, državno je vlasništvo. Država je odgovorna za funkcionisanje i ponašanje, u skladu sa zakonom i u skladu sa interesima građana. Sada ćete da vidite gde se i kako peru pare, jer ćete morati da mi objasnite koji to spot, a nije umetnički film, košta 1.641.000 dinara.
Objasnite mi, gospodine ministre, svi učestvujemo u kampanjama, svi imamo sve bolje i sve skuplje spotove, došla neka bolja vremena, kako kažete, pa niko nikada nije platio preko 300 hiljada set spotova u dinarima, a ne jedan spot 1.641.000 dinara. Evo, na primer, emisija "Svet nafte", ne znam ni koja je to emisija, da budem iskren, pretpostavljam da ide na nacionalnoj televiziji, možda ide i negde drugde. Kaže - broj fakture 44130 DU-676 od 10. marta 1.824.750 dinara; 4414 DU-633 od 16. januara 2004. 1.307.100 dinara. Slušajte sada. Za 3. mart 2004. imaju dve fakture. To su 44123 DU-641 i 11124 DU-642. Jedna na 1.741.080 dinara, a druga na 1.611.000 dinara. Čak 3.400.000 dinara za jednu emisiju. Alo, ljudi, o čemu je ovde reč?
To ima za svaku nedelju koliko hoćete i svaki put su neki različiti i čudnovati iznosi na 0,89 para. Kako su to izračunali, niko živi to ne zna, ne može ni da sanja. Reč je o NIS-u. Posle ćemo da pričamo kako smo došli do NIS-a i koga ova vlast postavlja za v.d. generalnog direktora, jednoga od kumova. Čućete koga. Kuma mafije Vojina Lazarevića.
E sada, šta kažu. Dizajn panoa košta 312 hiljada dinara. Neko nacrtao kako da izgleda pano od 312 hiljada. Kaže - TV spot, evo ga ovde, 20. juli 2004 – 1.305.000 dinara. Da li to toliko vredi, gospodine ministre. Neće narod izgleda da ide na pumpe, nego će da sipa u prodavnicama sokova valjda gorivo, pa zato treba tolika reklama i toliko da koštaju spotovi. Dakle, prekoračeno za negde 50 miliona.
Sada dolazimo na nešto što je zanimljivo. Ima troškova koji nisu uopšte bili predviđeni planom za 2004. godinu; gospodine ministre, sve ću vam dostaviti da proverite.
Neplanirani troškovi, kaže ovako, olimpijske igre - rvanje, tri miliona. Sponzorstvo i donatorstvo, ali nepredviđena, ne govorim za ona koja su vam predviđena, nego govorim o onome što je preko sume novca, ona nepredviđena vam govorim.
Kaže, autotrke milion, 18.05.2004. godine, 45/82 DU 1416. Nije smešno, gospodine ministre, tužno je. Kaže, koncert - Sava centar, kakve koncerte ima u Sava centru da plaćaju, nisam čuo za koncert NIS-a. Kaže, drugi koncert u Sava centru, pa kaže, bokserski klub, pa biciklističke trke, nisam znao da je i za bicikle potrebna nafta.
Doći ću do najstrašnijeg što ću da pročitam. Kaže dalje, studentski karate šampionat 1.800.000, a onda neki specijalni koncert, dame i gospodo, koncert u Sava centru, uplata 29.06. 2004. godine, 45/239 DU 2164. Koncert plaćen 2.915.508 dinara. Cela sala, sada smo je iznajmljivali, da kupujete, i da jedete i da pijete, sa svim osvetljenjima, sa svim mogućim, pa košta 300.000 dinara, a šta košta, gospodine ministre, 2.915.508 dinara u Sava centru, šta to košta?
Nastavljamo dalje, autotrke, olimpijske igre - Atina. Odbojkaški savet, evropsko prvenstvo, košarka, sponzorstvo "Rodić", a sada atletski klub "Vojvodina" 7.200.000.
Reći ću naknadno i zašto, kao i zašto plivački klub; zato što jednog od direktora sin pliva tamo, imenom i prezimenom, da ne bude da sam izmislio, pokazaću vam i dokument, reč je o direktoru Naftagas prometa Bošku Vučureviću, njegov sin tamo igra, u stvari trenira plivanje, i zbog toga 1.200.000, lepo pliva. Sedam miliona i 200.000 za atletski klub "Vojvodina", a narod i građani Srbije ne znaju i nemaju hleba da jedu. Šta to košta tamo toliko, to su državne pare, da li je to državni interes, da li ste to predvideli ili niste? Niste, gospodine ministre, ovo su vam ovi nepredviđeni troškovi. Ima tu i nabavki lopti, tu je i "Egzit", ne znam ni sam kakvih stvari sve.
Imam ovde i dokumentaciju kako i na koji način znate za veliku pljačku povodom sirijske nafte, ali na to ću se vratiti kasnije, ne uklapa mi se u ovom trenutku u koncepciju. Ovako je bila moja zamisao kako bi trebalo da izgleda izveštaj povodom rada Anketnog odbora, nešto slično je i gospodin Mihailović napravio, moram da budem potpuno iskren, i mi smo bili spremni, naravno za različite vrste i kompromisa, i mnogih drugih stvari, tekst je laganim jezikom pisan, nema velikih optužbi, samo nešto što nam se činilo kao činjenica, koju bi Narodna skupština mogla da prihvati i da usvoji u svakom trenutku.
Dakle, mi smo jasno i nedvosmisleno utvrdili sledeće činjenice. Da je trgovina električnom energijom na prostoru regiona jugoistočne Evrope, a posebno na teritoriji Srbije i Crne Gore, toliko unosan posao, da su njegove razmere fantastične. Upravo zato i zbog činjenice, a sve firme koje imaju ugovore o kupovini moraju imati govor za istovremenu prodaju električne energije.
Anketni odbor je posvetio posebno pažnju monopolskom položaju povezanih firmi EFT i Interfejsu u trgovini strujom, kao i prethodnoj preradi mazuta, i ustanovio sledeće:
Prvo, EPS je u periodu od početka 2001. godine do februara 2004. godine (to je kada je došao onaj prvi posle lopovskih promena, Novaković, pa doveo svog prijatelja iz Santa Monike, gde su zajedno držali kafanu, ali to ću posle) sklopio poslove, od kojih su neki bili nesumnjivo štetni po EPS.
Pošto je reč o visokom poslu, bilo je teško ući papirološki u trag malverzacijama u EPS-u, ali se do toga ipak došlo i objektivne štetne posledice su postale nesporne.
Istovremeno je neshvatljiva reakcija Vlade Srbije i tadašnjeg resornog ministra, Kori Udovički, koja je tek posle primedbe Kancelarije visokog predstavnika Bosne i Hercegovine izvršila analizu 11 ugovora, a to su EPS i NIS sklopili sa EFT i Interfejsom.
Posebno su štetni bili ugovori o tzv. uslužnoj preradi mazuta, posebno sklapani u Novom Sadu. Taj aranžman ostvaren je bez ikakve naknade, obavljena je prerada u električnu energiju, uz obrazloženje da je to u interesu održavanja stabilnosti elektroenergetskog sistema u susednim zemljama. S obzirom da je izvoz struje bio u periodu od 27.07.2001. do 2.09.2001. godine, kada u sistemima susednih zemalja uglavnom postoje viškovi električne energije, a i na osnovu ugovorene izvozne cene, jasno je da do izvoza uopšte nije došlo, već je realno pretpostaviti, a to se i dogodilo, radilo se o deponovanju električne energije, koja je naknadno u zimskim mesecima uvezena.
Na to ukazuje i nalaz devizne inspekcije koja je obavljena u februaru 2003. godine i koja je došla do zaključka da do tog datuma nije izvršena naplata izvezene električne energije, kako one koja je izvezena 2001. godine, tako i one koja je izvezena tokom 2002. godine.
Drugo, potpuno je očigledna bliska lična i poslovna veza između rukovodstva EPS-a i NIS-a, sa jedne strane, i čelnih ljudi privatnih firmi EFT i Interfejsa, sa druge strane. Bliskost i veze između pomenutih rukovodstava doveli su blago do smanjenja pažnje kod generalnog direktora i rukovodećeg tima EPS-a, a u rukovodećem timu EPS-a je bio jedan od onih, gde su nam pogodili ljudi koga ćete da postavite za mesto generalnog direktora, takođe iz tima mafijaša Hamovića i Lazarevića. O tome ćemo posle, o kumovskim i ostalim prijateljskim vezama, to ostavljam za kraj.
Naime, rukovodstvo EPS-a, uprkos upozorenju iz resornog ministarstva, dakle tada ministarstvo Kori Udovički počinje da ih upozorava, sklopilo je kupoprodajni ugovor sa firmom EFT za mesec februar, iako Srbija zbog stanja u hidroakumulacijama i deponijama uglja nije imala nikakve potrebe za uvozom električne energije. Samo taj nepotrebni uvoz koštao je Srbiju četiri miliona evra, samo jedna tranša.
Oni su se, naravno, na Anketnom odboru svi branili kako ne mogu tačno da procene da li će da bude potrebe ili neće da bude, a bilo bi strašno da ne bude, i zato su predvideli bili i za februar unapred, kao da nisu mogli da dobiju vremensku prognozu kakvi će meteorološki uslovi da budu u tom periodu, pa eto idemo na taj način da rešavamo.
Treće, poseban problem predstavlja tzv. deponovanje električne energije. Elektroprivreda je gotovo uvek, pa i po cenu direktne štete, omogućavala firmi EFT skladištenje električne energije u trenutku kada je to odgovaralo londonskoj firmi, a da bi deponovanje bilo navodno opravdano, vršeno je stavljanje u hladnu fazu termoelektrane "Morava", kao i prelivanje na hidroelektrani Bajina Bašta ili potiskivanje energije u termoelektrani "Nikola Tesla", suprotno svim poslovnim normama.
Četvrto, konstatuje se apsolutna i jasna povezanost i isprepletenost lica u državnoj upravi, EPS-u, NIS-u i firmama EFT i Interfejs, sa kojima su javna preduzeća sklapala posao. Prijateljske i kumovske veze nedvosmisleno su korišćene za sklapanje poslova i održavanje monopolskog položaja EFT u trgovini električnom energijom.
Peto, istovremeno je očigledna namera čelnika firme EFT da svoje poslovne poduhvate zaštite političkim vezama, što u predstojećem periodu može predstavljati veliki problem za državu i njena javna preduzeća. Nimalo slučajno Vojin Lazarević, jedan od čelnika firme EFT i Interfejs, ima prijatelje i kumove u vrhu režimskih stranaka, DSS-u i G17 plus. Sve to ne bi bio nikakav problem da Lazarević svojim političkim vezama ne obezbeđuje unosne poslove za svoje firme.
Ta veza naročito je uočljiva u finansijsko-bankarskim poslovima, drugoj emisiji akcija Nacionalne štedionice koja je sprovedena na sumnjiv način, uz očigledan dogovor Lazarevića i Dinkića, kao i kroz krajnje sumnjivo deponovanje sredstava deviznih rezervi Narodne banke u Evroaksis banci u Moskvi. To više nije sumnjivo, to je sada svima jasno šta je u pitanju.
To je posebno jasno posle svedočenja Olivere Ilinčić i odustajanja od svedočenja nekadašnjeg službenika Vesne Trifoni, a pod jasnim i nedvosmislenim pritiskom aktuelnog rukovodstva Narodne banke Srbije.
Da kažemo sada nešto kako funkcioniše ta energetska mafija. Ta energetska mafija je jedno veoma ozbiljno zločinačko udruženje koje hara Srbijom. Oni imaju svoje prijatelje svuda. Čekam da mi neko kaže da to nije istina, pa ću sa ove govornice reći ko je od čelnika te mafije onaj koji donosi koverte za plaćanje podrške u pojedinim trenucima pojedinim političarima u Srbiji.
Ako kaže da lažem, reći ću tačno ko donosi, na koje mesto i kolike cifre u koverti, a i ko vadi iz džepa. To nije neka velika tajna. Doduše, to su vrlo sitne cifre koje se vade iz džepa, imajući u vidu ove koje se donose u kovertama od jednog od čelnika energetske mafije.
Prvi uočeni posao koji su napravili oni, posebno gospodin Hamović, bio je u leto 1997. godine, mada je jedini vidljiv u tom poslu bio Vojin Lazarević.
Sticao se utisak da je to samo neka mutna rabota na liniji EPS - Elektroprivreda Crne Gore. Radilo se o uslužnoj preradi mazuta u električnu energiju u TTO Novi Sad, a za potrebe Elektroprivrede Crne Gore. To je dogovoreno u privatnoj kući Vojina Lazarevića tokom leta 1996. godine sa čelnicima rukovodstva Elektroprivrede Srbije. Ne čudi nas da su baš posle toga oni koji su bili u toj vili imenovani 1997. godine za generalne direktore i zamenike Elektroprivrede Srbije. I kasnije, 1998. godine, mnogo veći po obimu poslovi dolaze baš sa Crnom Gorom i Republikom Srpskom, pokušaji ucenjivanja državnog rukovodstva i svih ostalih, i cenom električne energije, ne bi li se opralo što je više moguće novca i ne bi li oni ubrzo zaradili što veći novac.
Moram da preskočim jedan značajan deo, jer ne mogu baš sve da stignem da pročitam i kažem, ali da krenemo od onoga što se dogodilo u Republici Srpskoj. Dakle, tu kreću veliki problemi jer je ta ekipa obavljala svoj posao uvek u dogovoru sa izvesnim Dragom Skulićem, koji je bio jedan od čelnika Elektroprivrede Republike Srpske, i oni su umešani u sve moguće varijante, kupoprodajne ugovore, deponovanje električne energije, trgovinu na sve moguće načine, koje nikakve veze sa ozbiljnom trgovinom nisu imale.
Međutim, posle tog perioda dolazi do stvaranja prave strategije i ulaska na tržište Srbije. Naime, u tom trenutku počinje instaliranje gospodina Novakovića za ministra energetike i rudarstva u Vladi. To je bio prvi posao. Rutinski su ga završili, bez velikih problema, predstavljajući ga naravno kao velikog eksperta, velikog stručnjaka, koji je imao zajedno sa njima kafanu u Santa Moniki, kod Los Anđelesa ili gde već. Za zamenika ministra se postavlja Dimitrije Vukčević, sa jasnom i od početka vidljivom strategijom da se prvo ovlada EPS-om, zatim NIS-om. Videćete kasnije da taj Dimitrije Vukčević postaje upravo jedan od ključnih ljudi u ovom drugom sistemu.
Naravno, sprovedena je farsa oko izbora generalnog direktora EPS-a putem javnog konkursa tokom marta 2001. godine, što je prvi, jedini i verovatno poslednji put da se generalni direktor najvećeg javnog preduzeća u zemlji bira na takav način. To bacanje prašine u oči javnosti bio je prvi primer nadiruće transparentnosti. To su one, kako vi kažete, demokratske, a ja kažem lopovske promene.
Koliko je sve bilo transparentno najbolje govori podatak da je član komisije Ministarstva za izbor generalnog direktora EPS-a bio Sveta Bulatović, inače već tada izvršni direktor firme EFT. Naravno, izbor nije pravljen da bi se izabrao čovek sa vizijom kako da to, godinama ruinirano preduzeće, sanira i postavi na noge, već da se izabere čovek dovoljno upućen u poslove EPS-a, ali beskrajno zahvalan i poslušan svojim dobrotvorima koji će ga postaviti na to mesto. To je bio gospodin Gerić.
Sada gledajte šta se dešava. Da li je moguće da slučajno Ljubomir Gerić, a i onaj koji posle toga dolazi na čelo NIS-a, budu školski drugari? Da li je to moguće nekim konkursom ili ozbiljnim izborom, pa se slučajno dogodi i to, da kažete da su išli u neku veliku gimnaziju, veliku školu, pa eto dogodilo se slučajno. U Sentu išli u školu obojica, pa su i osnovnu školu išli istu, pa drugovi od tada, pare od tada delili, pa je sve prošlo, pa nikome ništa.
Šta se zbiva dalje? Vredi pomenuti, mnogo toga imam, samo neću stići sve da izgovorim. Pitam vas, gospodine Markoviću, kada ćete onaj izveštaj, što je bila vaša obaveza, da stavite na dnevni red, Anketnog odbora?
Baš vam hvala, gospodine Markoviću, nego čitam i sam Poslovnik, pa ne videh negde da postoji mogućnost da godinu dana držite u fioci. Nisam video taj član.
Dva slučaja nameštanja posebno da pomenem, od strane Gorana Novakovića i Dimitrija Vukčevića, a realizovanih preko Elektroprivrede Srbije. Indikativan je tender EPS-a za kupovinu struje na mađarskom pravcu od 15. novembra 2001. godine do 30. novembra 2002. godine, posao vredan oko 45 miliona dolara. Na tom tenderu deluju finansijski uslovi, namešteno je sve ono što obezbeđuje sigurnu pobedu EFT-u, a to je prvo plaćanje tek posle šest meseci i prednost za onog ko ne traži garanciju banke. To treba da rastera sve potencijalne ponuđače sem EFT. Trenutak je napomenuti, ali to je poznato tek sada, da je u to vreme vlasnik Trast banke bio, zamislite, Vuk Hamović. Takođe je, verovatno krajnje slučajno, veliki procenat svih EPS-ovih priliva išao baš preko Trast banke, vrlo perfidno i vešto.
Ali, mimo svega toga, javljaju se četiri ponuđača. Najnižu cenu nudi nemački RVE sa 28,5 dolara po megavat-času, EFT 28,9 dolara. Pobeđuje EFT sa većom cenom, a uz obrazloženje da ne traži garanciju banke. Zašto bi tražio kada EPS svoje pare već drži kod Hamovića? Da li je to kriminal ili nije? Zašto već kada drži pare ova država, 28 miliona dolara, u njihovoj Evroaksis banci u Moskvi? Da li je to kriminal ili nije? Da li je to korupcija ili nije? To je pitanje za ministra.
Drugi primer koji vredi navesti jeste ugovor o uslužnoj preradi mazuta u TTO Novi Sad postignut između firme Interfejs i EPS-a. Ovde se sada govori o tome, gde imaju vile, stanove, kuće, ne interesuje to mnogo građane, znaju da su mnogo opljačkani. Smisao aranžmana, struja koja se proizvede u TTO Novi Sad izvozi se iz Srbije za račun EFT u Grčku, Albaniju, Kosovo, to je za njih inostranstvo, već po dnevnim raspodelama od strane EFT.
Pošto je ovo lon-posao na mazut se ne plaća carina i porez. Zahvaljujući tome firma Interfejs je od NIS-a, dakle Vojin Lazarević od Dimitrija Vukčevića, od kuma njegovog kuma, kupila 130.000 tona mazuta po ceni 100,6 dolara po toni. U službenom bilansu EPS-a za 2002. godinu može se uočiti koeficijent prerade mazuta u struju. Pošto je za prva tri meseca u bilansu EPS-a predviđena isporuka EFT-u od 344 gigavat-časa, a za to je potrebno 83.900 tona mazuta, i prostim deljenjem dobija se 4,1 kilovat-časa iz jednog kilograma mazuta. Notorna je činjenica da se može dobiti maksimalno 3,55 kilovat-časova.
I to je čist kriminal, ali ne jedini, pošto je taj biznis tekao tokom leta 2001. godine i tokom cele zime 2001. i 2002. godine. Sa cenom od 24,53 dolara po megavat-času mogu se konstatovati direktne štete po EPS i NIS. One su kasnije utvrđene dokumentacijom i analizom ugovora, koje je sprovelo Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije, to je vaše Ministarstvo – i ne mislim kada su ljudi iz različitih stranaka da baš država mora da se menja, kao što neki od vas misle – i napravili su analizu 11 ugovora između EPS-a i EFT-a. Tu se jasno stavlja do znanja koliko i na koji način su sprovedene zloupotrebe i koliko i na koji način je došlo do pljačke državne imovine. To je ogroman novac.
Pročitaću samo zaključak, da ne čitam sve, da bi građani Srbije mogli da shvate kakve su razmere pljačke. Ukupni gubitak EPS-a i NIS-a u realizaciji šest ugovora sa direktnom pogodbom može se proceniti na vrednost od 4.628.260 do 10.680.000 dolara. Ovo je samo 11 ugovora analiziranih. Nisu svi ostali, i ovi prevarantski oko deponovanja i svega drugog.
Dakle, od 2.708.260 do 8.760.000 je gubitak NIS-a po oba ugovora o prodaji mazuta, u zavisnosti od toga da li se računa gubitak u odnosu na prosečnu izvoznu cenu NIS-a, niža vrednost, ili u odnosu na evropsku prosečnu cenu u istom periodu, mada bi trebalo imati u vidu i da nije isključeno da su mogućnosti prodaje mazuta bile ograničene. Još je veća razlika u odnosu na cene po kojima je NIS prodavao mazut domaćim toplanama.
Dalje, 218.320 dolara gubitak EPS-a na ugovoru sa EFT, marginalni troškovi prerade i gubitak zbog loše ugovorenog koeficijenta prerade; 542.520 dolara gubitak EPS-a po ugovoru sa "Interfejsom" zbog nenaplaćenih marginalnih troškova proizvodnje i održavanja; 1.377.240 gubitak na razlici cene uvoza za EPS i cene po kojoj je "Interfejs" dobio energiju na bazi prerade mazuta.
To su samo delovi onoga što su nadležni državni organi zvanično ustanovili. To je nešto čemu, poštovani građani Srbije, moramo da se suprotstavimo.
Da vas pitam, gospodine predsedniče, pošto bih voleo da napravim pauzu, a hoću da nastavim, hoćete li da napravite pauzu?
Ako nije problem, ako se slažu poslanici.
Nemojte da namigujete, nije to taj izveštaj.
Dame i gospodo narodni poslanici, hteo sam da prigovorim gospodinu Markoviću zbog kršenja, zloupotrebe Poslovnika, a kada vas vidim tako srećne, što ste došli lepo posle ručka, kafice, svega, vesele, teško mi da mu to i kažem. Voleo bih samo da se tako radujete, došao sam da se borim protiv vas i protiv mafije, a to je moj zadatak, za razliku od vas koji ne znate za šta se borite.
Nadam se da će uskoro građani Srbije, a ne mi političari, imati priliku da se raduju nekom boljem životu, ali teško dok ste vi na vlasti, teško dok korupcija caruje u Srbiji, teško dok mafija vlada. A da mafija vlada u Srbiji, i ne samo da je u svim porama društvenog života, ne samo da svuda ima svoje pipke, na najbolji način pokazuje sfera društvenog života koju pokriva ministar Naumov, a to jeste energetika.
Kao što smo jutros mi, poslanici SRS, to isticali pred vama i pred građanima Srbije, u ovoj sferi se na najbolji mogući način vidi kako krupan kapital, kako lopovluk može da postane suština i strategije i taktike delovanja čelnih ljudi i elektroprivrede i NIS-a.
Siguran sam da je gospodin ministar pripremio odgovore. Izgleda da je, gospodine predsedniče, vama ova pozitivna studija značajno popravila promet u bifeu, bar što se tiče nekih specijalnih pića, ali molim vas da upozorite neke da budu malo tiši.
Siguran sam da je ministar Naumovi pripremio odgovore na to, koji su to koncerti koji koštaju tri miliona, koji su atletski klubovi koji zaslužuju podršku osam miliona, da građani Srbije to sve plaćaju iz svog džepa, a da im nije jasno ni zbog čega, ni zbog koga, ni ko je taj koji donosi odluku suprotno zakonu da taj novac i na taj način usmerava.
Takođe, ovde smo govorili o propustu predsednika Narodne skupštine, ne slučajnom, već namernom, da na dnevni red stavi izveštaj o radu anketnog odbora, a da nam pokaže šta je to anketni odbor utvrdio povodom kriminala u EPS-u, finansijsko-bankarskim poslovima, vezano za trgovinu električnom energijom.
Vidim da to nikoga ne sekira, ministar malo-malo pa se smejulji, i svi ostali malo-malo pa se smejulje. Šta će ljudi, došao im je jedan dan da nešto mogu da kažu, pa sami sebi makar da se smeju. Ko svako veče na državnoj televiziji, to građani Srbije znaju, svako veče na državnoj televiziji, kažem to obično, na početku kao da živimo u Švajcarskoj, a na kraju dnevnika kao da smo prevazišli Švajcarsku.
Sada da vam pokažem u čemu smo prevazišli sve zemlje, i one koje su najkorumpiranije u svetu, a što mnogo više brine građane Srbije od laži, izmišljotina i besmislica kako oni dobro žive i kako samo još malo da sačekaju ovu divnu vladu, pa će da žive još tri puta bolje. Doneo sam primer, a čujem da ste tražili od Solane da vas pusti još jedno dve i po godine da pohapsite sve one koje oni traže, pa ćete onda sve one koji vama smetaju, ne biste li mogli na taj način da vladate. Teško da ćete u tom poslu uspeti, pošto narod hoće promene i narod hoće borbu protiv mafije, protiv ovih što vam donose koverte, kojima pojedine zakone plaćaju.
Kaže, kabinet premijera, ovo je onog bivšeg premijera, informacija o radu Termoelektrane Morava u toku interventnog uvoza u periodu januar-februar 2002. godine. U toku interventnog uvoza od londonske firme EFT u februaru mesecu 2002. godine (Iz sale: Da li to javlja Laufer? Vučić: Laufer vam je sada šef, ako vas to interesuje, izgleda da niste upoznati.), sa snagom isporuke od 50 megavat-časova. Direkcija za upravljanje elektroenergetskim sistemom EPS-a dala je nalog za zaustavljanje Termoelektrane Morava, snage 100 megavata.
Termoelektrana Morava je bila u stanju hladne rezerve od 29. januara do 25. februara 2002. godine. Sada ćete da čujete zašto je bila u stanju hladne rezerve, bez obzira na činjenicu što je uglja bilo dovoljno, što je termoelektrana mogla normalno da radi i normalno da funkcioniše. U periodu januar-februar 2002. godine Elektroprivreda Srbije potpisala je četiri ugovora o interventnom uvozu električne energije sa firmom EFT. Uvezeno je ukupno 138.000 megavat-časova, a od toga 104.400 megavat-časova u januaru i 33.600 megavat-časova u februaru.
Dok je trajao januarski uvoz 29. januara 2002. godine dat je nalog Termoelektrani Morava da se, zbog poboljšanja elektroenergetske situacije u elektroenergetskom sistemu EPS-a, blok zaustavi. Uvoz je nastavljen i tokom celog februara, o čemu je ugovor sklopljen tek 14. februara, a ukupno je u februaru uvezeno 33.600 megavat-časova, 50 megavat-časova tokom 28 dana, i plaćeno je 1.209.600 dolara.
Za ovaj uvoz nema apsolutno nikakvog opravdanja, s obzirom da je naša elektrana od 100 megavata stajala u rezervi. Ovo vam je zvanično saopštenje, zvanična informacija koja je dostavljena i tužiocu, koja je dostavljena svim nadležnim državnim organima, od pomoćnika ministra Ljiljane Hadži-Babić u tom periodu.
Da li se neko od vas zbog toga uznemirio? Jeste li nekada ustanovili istinu o ovome? Zašto nikada niste želeli da saslušate, da čujete, ono što jeste najvažnije, a to je - šta su imali oni koji znaju sve o poslovima EFT, ili najvećim delom, da vam kažu po tom pitanju i kako da se mafija spreči u svom daljem poslovanju. Niste. Niste, zato što je mafija direktno upletena, sa sve rukovodstvom, sa onima koje ste vi doveli na vlast u pojedina javna preduzeća. Sada ću vam pokazati kako je izgledala svojevremeno organizaciona šema u EPS-u, da vidite malo kako kumovi piju krv Srbiji. Čujem, tužili su me za taj tekst, koji je "Nedeljni telegraf" objavio. Ne treba da tuže "Nedeljni telegraf", treba da tuže mene, lično sam rekao - kako kumovi piju krv Srbiji. Evo, sada ponavljam, da bi tu tužbu ponovili protiv mene, neka te ljude ostave na miru.
Evo, organizaciona šema u EPS-u, naravno, sve se kreće - od koga? Od Vuka Hamovića. On je išao preko Svete Bulatovića, koji je svojevremeno bio zaposlenu EPS-u, na najvažnijem mestu u EPS-u, a zatim je čak i kao jedan od značajnijih ljudi u EPS-u učestvovao u onoj komisiji koja je birala Ljubomira Gerića, na mesto generalnog direktora EPS-a. Danas je taj čovek - gde? Izvršni direktor firme EFT.
Zatim je tu bio Ljubomir Gerić, generalni direktor EPS-a, i pogledajte, govorim o onome što je bila šema 2002. godine. Tu je bio Vladimir Đorđević, Vladimir Marjanović, Pavle Vulić, Ratko Bogdanović, Ljuba Maćić, jedan od onih koje vi danas predlažete u Savet Agencije – e, još gore (odnosi se na komentar iz sale koji se ne čuje) – Dana Vuković, Branka Pavlović i Dragan Vignjević.
Šta se promenilo od tad? Jedan od ovih na tom platnom spisku EFT, jedan od tih mafijaša postavljen je za generalnog direktora, ni manje ni više, a to su neki od onih koji su se suprotstavljali mafijaškom poslovanju i rekli na sednicama anketnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije i unapred predvideli koga će transparentna Vlada da postavi na čelo Elektroprivrede Srbije.
A evo kako stvari stoje u organizacionoj šemi u NIS-u. Ovde, dakle, imate i neke istorijske elemente, da vidite kako se mafija uvek štiti i kako samo napreduje. Kaže ovako, isto naravno - Vuk Hamović – smešno vam je, nije smešno građanima Srbije kako mafija vlada ovom zemljom i kako korupcija razara tkivo, a samo se vi smejte – znači, Vuk Hamović, Vojin Lazarević, Goran Novaković, bivši ministar, nego šta, njegov prijatelj iz kafića "Santa Monika", tamo kod Los Anđelesa, Dimitrije Vukčević. A slušajte sada ova imena - Boško Prosenica, Zoran Nikodinović, Rade Ćulum, Vesna Marjanović – a to je ona što je radila u firmama "Skvadra" i PIM-a" Vojina Lazarevića, jednog od vrhovnih mafijaša, radila je kod njega u firmi, ali je onda postavljena na mesto šefa prodaje u "Jugopetrolu", o tom-potom – zatim, Željko Popović, tadašnji zamenik generalnog direktora za ekonomsko-finansijske poslove, Radovan Bajić, Milisav Đurica, predsednik nadzornog odbora, onaj što jednom donese jednu a drugi put drugu odluku, kako mu se kaže, Siniša Borović.
E, ovaj Željko Popović, vidite šta je bio nekada. Ipak je bio peti ili šesti u hijerarhiji, nije baš bio prvi, ali pošto nisu mogli baš sve iste da ostave, kao u ono vreme kada je bila na vlasti jedna druga politička koalicija, e onda su uzeli pa ovog mafijaša istakli na čelo i taj mafijaš danas potroši 57 miliona umesto sedam miliona, samo na to što plaća reklamu. Potroši 33.491.000 potpuno nepredviđenih sredstava. Na šta? Na sponzorstva i donacije. E to je ta šema.
E, da li sam sada uspeo da zapamtim ko je sve kome tu kum, osim što ih vezuje mafijaški posao, to koliko će para da zgrabe, za koliko će državu da oštete, koliko će državi novca da otmu, oni su svi međusobno povezani najvećim delom kumovskim vezama. Te, verovali ili ne, kako je moguće, gospodine ministre, da vi kuma Vojina Lazarevića, posle svega, posle svih poslova, postavite za generalnog direktora NIS-a? Da li je to tačno? Jeste.
Jeste, gospodine ministre. Pa, kako je moguće da danas jednog iz ove nomenklature postavljate tu za predsednika saveta. Kako je moguće, gospodine Naumov? Izgleda što mafija više jača i što više krvi popije građanima Srbije, to bolje mesto i veći položaj u vašoj vladi zauzima. E to je, gospodine ministre, nešto što ne može da se prihvati.
Pošto sam potrošio 11 minuta, to je ukupno 45, da li je tako, gospodine predsedavajući, da bi ostale kolege iz SRS mogle da dobiju reč, sada ću prekinuti, a onda vas molim da mi kao zameniku šefa poslaničke grupe posle date reč. Hvala najlepše.