Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke podneo na član 7. Predloga zakona o zaštitniku građana ima smisao da se ovaj član obriše. Zašto?
Po mišljenju Srpske radikalne stranke neprimereno je uvoditi obavezu polaganja zakletve i obavezivati nekoga da polaže zakletvu pred Narodnom skupštinom ukoliko se radi o organu koji nije predviđen u Ustavu Republike Srbije.
Mi smo već čuli dosta argumentacije o tome i od kolege Zorana Krasića, koji je detaljno obrazložio, vezano za Ustav, zašto nije predviđen, kao i da ne treba zakonom o zaštitniku građana uvoditi nove državne organe koji nisu predviđeni postojećim Ustavom.
Možda bi bilo bolje da je održano neko obećanje, pa da je to donošenje Ustava, koje je trebalo da usledi odmah nakon završetka izbora, u stvari i usledilo, pa ukoliko bude postojala potrebna većina, naravno, možete odrediti da postoji i da će postojati bilo koji državni organ.
Na ovaj način, pokušava se da se na neki veštački način doprinese autoritetu nekoga ko treba da obavlja ovu funkciju.
Mi mislimo da će i ovaj zakon biti potpuni promašaj, da će zaštitnik građana biti nekakva kategorija koja neće moći da doprinese ostvarenju prava, da neće postojati ni dovoljne mogućnosti da se sazna za određene povrede. Naravno, on neće moći preko medija, što je priznaćete svi jedini način da se za neku povredu sazna i da se neko na neku povredu upozori, da reaguje ni u jednom promilu od slučajeva koji će pred njega biti izneti.
Znamo svi da će građani, pogotovo na početku rada, podnositi brojne kritike, predstavke, zahteve, molbe, kao i bilo koje druge akte upućivati ovom zaštitniku građana. Ali, jasno je da će to posle tri-četiri meseca ili posle pola godine prestati i da će to biti svedeno na neku minimalnu meru. Ovo će se desiti iz više razloga. Jedan od razloga je i to što ne postoji ni ta tradicija u našem pravnom sistemu, ni u našem narodu, ne postoji tradicija neke takve institucije kao što je ombudsman.
Imamo i dalje predsednika Republike, koji je pokušao da preuzme deo tih funkcija koje bi po ovom zakonu trebalo da obavlja ombudsman. Videli smo da i on u tome nije uspeo, da su to bila samo prazna obećanja. Jasno je da ni ovim zakonom to što proklamujete svakako nećete moći da postignete.
Ukoliko bi predvideli da sada svaki novi organ koji se formira, a to je čest slučaj, da ovde pred Skupštinom svi polažu zakletvu, desiće se upravo suprotno onome što ste vi u obrazloženju rekli za neprihvatanje ovog amandmana.
Vlada kaže da u pravnom sistemu Republike ne postoji pravni akt kojim bi se eventualno isključila mogućnost da i drugi funkcioneri koje bira Narodna skupština, osim onih za koje je to predviđeno Ustavom, polažu zakletvu pred Skupštinom odnosno pred predsednikom Skupštine.
Treba da shvatite i to da činjenica da je Ustavom određeno koji će funkcioneri polagati zakletvu pred Skupštinom, sama ta činjenica da je to određenu u najvišem pravnom aktu zemlje, treba da vam bude dovoljna da shvatite da se ne može zakonom određivati koji će to još organi biti, odnosno čelnici organa, državni funkcioneri koji će ovde polagati zakletvu.
Da je to bila intencija onoga ko je taj Ustav donosio, jednostavno bi bili izostavljeni i ti koji su Ustavu određeni da će polagati ovde zakletvu, nego bi ta kompletna materija bila prepuštena regulisanju pojedinim zakonima odnosno nekim daljim zakonskim projektima.
Ovo što je rečeno da samo polaganje zakletve pred Skupštinom treba da doprinese autoritetu institucije zaštitnika građana, mislim da ni to ne treba da bude tako.
Onaj ko bude izabran za zaštitnika građana treba sam po sebi da raspolaže određenim i kvalitetima i autoritetom.
Nećete vi moći da udahnete, na jedan veštački način, nekome ko autoritet nema, samim tim činom polaganja zakletve, time što će pročitati, za 20 sekundi ili manje, ovu jednu rečenicu koja predstavlja tekst zakletve. Niko ozbiljan ne može pomisliti da se na taj način može steći autoritet određene institucije.
Pre će se desiti upravo suprotno. Pre će se, čestim polaganjem zakletve pred narodnim poslanicima, odnosno pred Narodnom skupštinom, potpuno obesmisliti sam taj postupak polaganja zakletve.
Jedno je ako imamo tri državna funkcionera ili pet državnih funkcionera koji će pred narodnim poslanicima polagati zakletvu, jer to samom tom činu daje i određenu ozbiljnost i autoritet. Ali, ukoliko je to slika koju će građani gledati svaki drugi dan i ukoliko će svaki državni funkcioner doći ovde da polaže zakletvu, to je potpuno besmisleno. Na taj način se obezvređuju i funkcije predsednika države i ovih drugih predsednika, Vrhovnog suda itd, koji pred ovim domom treba da polože zakletvu.
Zbog svega toga, predlažem da se ovaj član briše. On suštinski neće uticati na zakon, jer će i dalje postojati zaštitnik građana, biće biran i sve ostalo, imaće iste funkcije, prava i obaveze. Ali, neće se nipodaštavati ni neki drugi državni funkcioneri, ni 250 ovde izabranih predstavnika građana, time što će u svakom novom zakonu biti uvedeno još jedno lice koje će ovde polagati zakletvu. Hvala.
Amandman na član 12. Predloga zakona o zaštitniku građana podneo je narodni poslanik Vojislav Milajić, u ime poslaničke grupe SRS, zato što u ovom članu postoji dosta nekih nedoslednosti i nelogičnosti.
U prvom stavu se kaže da zaštitnika građana razrešava Narodna skupština i to na predlog odbora ili najmanje jedne trećine od ukupnog broja poslanika.
Na ovaj način vi dajete odboru, na kome može da bude prisutno sedmoro ili osmoro, ili možda troje članova, u skladu sa ovim novim vašim poslovnikom, isti značaj koji ste dali i trećini narodnih poslanika, odnosno izjednačavate 83 narodna poslanika sa sedam ili osam onih koji sede baš u tom radnom telu.
Vi na to, naravno, nemate nikakvo pravo. Potpuno je izlišno reći da ti koji sede u ovom ili onom odboru nisu apsolutno pametniji od nekoga ko sedi u odboru, a to će valjda biti verovatno Odbor za ustavna pitanja, iako to nije regulisano ni Poslovnikom Narodne skupštine.
Dakle, unosite neku odredbu u pravni sistem koja je direktno suprotna odredbama koje već postoje u Poslovniku o radu Narodne skupštine, ali istovremeno na taj način nipodaštavate i ostale poslanike koji sede u nekim drugim skupštinskim odborima, koji predstavljaju samo radna tela Skupštine.
Sa druge strane, stav 2. čije smo brisanje predložili, kaže: "Ako predlog za razrešenje Zaštitnika građana podnosi Odbor, potrebno je da se za njegovo podnošenje izjasni većina od ukupnog broja članova Odbora". Prva logička pretpostavka je da ako se manji broj izjasni, odbor neće ni predložiti tako nešto. To je nešto što je normalno i nije ni trebalo da se unosi u ovaj zakon.
Na kraju, imamo predlog da se stav 4. briše, odnosno gde se kaže da zaštitnik građana ima pravo da se na sednici Skupštine, na kojoj se odlučuje o njegovom razrešenju, obrati narodnim poslanicima. Iako se mi nismo složili sa donošenjem ovog novog poslovnika, posebno sa odredbom koja ovlašćuje predsednika Skupštine da može pozvati bilo koga da se obrati poslanicima i da priča šta hoće, da priča bez ikakvih ograničenja, iako ste brojnim odredbama ovog zakona i Poslovnika o radu Narodne skupštine uveli brojna ograničenja i u pogledu dužine govora, broja javljanja, kada se ko javlja za narodne poslanike, na ovaj način zaboravljate da je ovo upravo parlament i da ovde poslanici treba da budu oni koji će voditi glavnu reč.
Dakle, to su neka prava koja vi ne možete da date, po mišljenju SRS, ni ministrima, ni predsedniku Vlade, ni bilo kome ko sa strane dolazi ovde da se obraća ovom parlamentu. On treba da bude svestan da se nalazi među izabranim predstavnicima naroda, da je ovde gost i da na taj način treba i da se ponaša.
Znači, potpuno je nedopustivo to ponašanje koje se uvrežilo u poslednje vreme da se ovde ministri ponašaju bahato, da dobijaju reč kada poslanici ne mogu, da imaju pravo na završnu reč, da se njima montiraju udarni termini za vesti i sve ostalo, a da ni na koji način ne učestvuju u raspravi, nego dođu 15 minuta, održe ovde pridike poslanicima, okrenu se i odu.
Mislim da takvo ponašanje zaista nema smisla, i dajte, nemojte više neke stvari koje su regulisane Poslovnikom da regulišete kroz ove zakone na jedan, ne samo potpuno drugačiji, nego i potpuno nekorektan način. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno da se nisam javio da podržim ovaj amandman. Stav SRS upravo je suprotan, ali je i jasna intencija Demokratske stranke koja ovakve amandmane konstantno podnosi, bez obzira na to o kom se zakonu i o kojoj se oblasti života radi.        
Nadam se i siguran sam da ovo neće prihvatiti Vlada Republike Srbije. Zaista, od onih koji su u koaliciji sa Jožefom Kasom i Bogoljubom Karićem ne čudi da imaju i ovakve predloge. Naravno, ovo nema nikakve veze ni sa EU, ni sa preporukama EU, ni sa decentralizacijom. Ovo jedino ima veze sa pokušajem odvajanja APV.
Jasno je o čemu se ovde radi. Jasno je da vi želite da izdvojite teritoriju Vojvodine od Srbije, pa o bilo kom propisu da se radi, bez obzira šta je konkretno na dnevnom redu i o čemu raspravljamo.
Dame i gospodo, podsetiću vas, ako ćemo ići na decentralizaciju, onda se zna po kom sistemu to ide. Ne može decentralizacija samo za Vojvodinu.
Ako treba da instituciju ombudsmana spustimo na opštinski nivo, slažem se, pa da svaka opština u Srbiji ima svog ombudsmana, ne mora da bude republički.
Ukoliko želite da imamo jedinstvenu državu, ukoliko želite da taj ombudsman ima neki autoritet, onda ne vidim zašto bi bila razlika kada će on postupati u Novom Sadu, kada će postupati u Kraljevu, Vranju ili bilo gde drugo.
Sledeća stvar, u svom izlaganju rekli ste da se to odnosi na povrede propisa koje donosi AP. Jedan od vaših glavnih argumenata je da bi na ovaj način Republički parlament eventualno ugrozio to što je Pokrajina donela te propise.
Moram da vam kažem da ćete morati da naučite koji pravni akt u državi mora da ima prvenstvo.
Najviši pravni akt u državi je Ustav Republike Srbije. Nakon toga dolaze republički propisi. Koliko god bi vi voleli da moramo republičke propise da usklađujemo sa propisima koji se donose u Vojvodini, to jednostavno nije tako i vi ćete morati, hteli ili ne, da se naviknete da usklađujete propise u Vojvodini sa propisima koji se donose za teritoriju Republike Srbije, koja je još uvek jedinstvena.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto se ovde iz dana u dan nešto kvari, jedan dan procuri Narodna skupština, sledeći dan sat, treći dan vam se pokvari koalicija, zaista se neću smatrati obaveznim da svoju diskusiju uklopim u ovih šest i po minuta, jer ste bili dužni da obezbedite potrebne tehničke uslove za rad Narodne skupštine i za vođenje ove sednice, jer apsolutno ni na koji način ne mogu da znam koliko je vremena proteklo, a nadam se da ni vi nećete zloupotrebljavati svoju funkciju predsedavajućeg da mi dobacujete i da na taj način remetite tok mojih misli, a mogao bih da se i zbunim pa da počnem sve ispočetka.
Što se tiče amandmana, koji je podneo narodni poslanik Milorad Mirčić, na član 37. ovog zakona i kojim je traženo da se briše ovaj član, mislim da je to nešto što bi trebalo prihvatiti, jer je kompletna koncepcija koju ste vi ovde dali kroz ovaj zakon o izboru ovog saveta kao osnovnog tela Komisije za zaštitu konkurencije potpuno pogrešna. Odredbe su uglavnom nejasne, neodređene i to je nešto što, što bi naš narod rekao, mož` da bidne a ne mora, pogotovo dole na jugu.
U trećem stavu, na primer, kaže se "predsednik Skupštine najmanje 20 dana pre odlučivanja o izboru člana saveta, na pogodan način, javno objavljuje sve važeće liste kandidata koje su podneli ovlašćeni predlagači, sa osnovnim biografskim podacima o kandidatima".
Šta to znači "predsednik Skupštine objavljuje na pogodan način"? Da li će gospodin Marković ili neki drugi, jer ovaj zakon se donosi i za neko duže vreme od tog koliko će on biti predsednik Narodne skupštine, može sam da bira i izabere; za jednog predsednika ovo će biti pogodno, za drugog predsednik ono će biti pogodno. Ako on oceni da je pogodno da izađe na prozor i da vikne, da li će to biti dovoljno da se na taj način ispoštuje ova zakonska obaveza, i da kaže, evo on je javno objavio, bio čovek na prozoru, viknuo tri puta to su ti, osnovne biografske podatke, pa ko je čuo, čuo je.
Ako ustanovljavate već neku obavezu zakonom, onda je neophodno da ta obaveza bude na neki normalan način odrediva, da se zna da li će to biti u "Službenom glasniku", da li će biti na neki drugi način, da li će sazvati konferenciju za štampu pa pročitati, koja je to obaveza predsednika Skupštine u ovom postupku.
Dalje se kaže - nadležni Odbor Skupštine može pre odlučivanja o izboru članova saveta organizovati javni razgovor sa kandidatima radi sticanja uvida u njihove sposobnosti za obavljanje poslova iz nadležnosti komisije. Znači, minimum mora da bude deset kandidata, ali može da ih bude i 20. Kakav javni razgovor će se tu organizovati?
Da li se tu misli da će biti pozvani ti kandidati na sednicu odbora? Oni nemaju nikakvu obavezu da dođu. Da li mislite da može kroz dva, tri ili pet minuta da se vidi kakve su to njihove sposobnosti i kvalifikacije? Nisu oni atletičari, pa da ih testiramo za koliko će pretrčati 100 metara, pa ko je najbrži njega ćemo birati. Na koji način je moguće steći uvid u njihove kvalifikacije kroz razgovor od tri ili pet minuta?
Čak ne postoji ni obaveza da se taj razgovor organizuje, niti je ovde precizirano kako taj razgovor treba da izgleda. Da li će to biti u direktnom prenosu, da li će biti na sednici odbora, da li će se organizovati neka TV emisija ili će sesti u park pored Skupštine, pa javno opet moći svako da prisustvuje ko naiđe u tom trenutku?
Ovaj član, kao i mnogi drugi, besmisleni je i zbog toga predlažem da se briše ovaj član kao što je to predložio u ime poslaničke grupe SRS i narodni poslanik Milorad Mirčić.
Ali, mislim da bi bilo dobro ovde da obratimo pažnju i na još jednu činjenicu koja je vezana za amandmane koji su podneti na ovaj zakon, i mislim da bi dobro bilo da nam i ministar, pošto je već tu, objasni, jer mislim da nema smisla da sedi tu, a da se u svoj posao ne meša. Nije njegovo ovde da nam prvo obrazloži zakon tako što će pročitati objašnjenje i da na kraju da završnu reč. Vi ste tu, gospodine ministre, da bi nama odgovarali na konkretne primedbe.
Ono što možda drugi ne znaju, nisu se verovatno ni potrudili da pročitaju mišljenje Vlade, jeste to da je na ovaj zakon, verovali ili ne, iz poslaničke grupe SPO podneto čak 12 amandmana i da su svi do jednog prihvaćeni. To je potpuno, mislim, ispod dostojanstva Narodne skupštine. Mislim da je nezapamćena ovakva aktivnost poslaničke grupe SPO po bilo kom zakonu, a takođe i ovaj procenat uspešnosti od 100% je praktično nešto što nas dovodi u sumnju da vidimo zašto su ti amandmani podnošeni, kako su podnošeni, da li su podnošeni u dogovoru sa ministrom, samo zato da bi se reklo - evo toliko smo amandmana podneli, svi su nam prihvaćeni, mnogo smo pametni.
Nijedan drugi zakon koji je bio, a dosta ih je bilo u raspravi, nije ništa slično pokazao. Ukoliko su, ja ću ih pomenuti, Čeković Sanja, Ninić Milan, Blagica Kostić i Stevanović Slaviša zaista ovakvi stručnjaci i za ovaj zakon i za ove oblasti, onda bi mnogo bilo bolje da je neko od njih preuzeo ulogu ministra i zamenika ministra, jer na ovaj način ministar je priznao da je ovaj zakon, koji je on predložio, bio pun rupa, čak 12 amandmana je prihvaćeno, i onda bi osnovno i moralno bilo da je podneo ostavku, pa rekao - evo ovi ljudi su kvalitetniji od mene, bolje se razumeju u ovu materiju, dajte neka oni dalje rade ovaj posao.
Očigledno je, moram i to da napomenem, a to govori dosta i o odnosima u koaliciji i načinu na koji ta koalicija funkcioniše, očigledno je da se i poslanička grupa SPS priprema za raspravu o narednim zakonima koji dolaze na red i evo u tom cilju je na Predlog zakona o oglašavanju poslanička grupa SPS povukla čak 17 amandmana, verovatno sve amandmane, odnosno Rajko Baralić je povukao čak 17 amandmana, verovatno sve amandmane koje je podneo na taj zakon.
Onda ne znam zašto zamarate narodne poslanike iz drugih poslaničkih grupa da se pripremaju za sednicu, da te amandmane čitaju, da se eventualno pripreme i za diskusiju o njima, a vi da li zbog koalicionih dogovora ili zbog nečeg drugog ne smete, to je već sada očigledno, ni da se javite da obrazložite te amandmane koje ste podnosili.
Onda je mnogo bolje da te amandmane ne podnosite. Ne znam šta pokušavate time da postignete, jer to nije prvi put da se ovakva situacija ponavlja i gotovo da za svaki zakon, pre nego što počne rasprava, mi dobijemo dopis od poslaničke grupe SPS da oni povlače sve amandmane koje su podneli na taj zakon.
Desi se doduše ponekad da se jedan ili dva amandmana pukim slučajem prihvate i onda je to njima valjda dovoljan razlog. Eto oni kažu - ispunjeno je ono što je hteo naš predstavnik, naši uslovi su prihvaćeni i sada ćemo mi punog srca glasati za taj zakon, iako smo se kleli praktično do prethodnog dana ili do svega 10 minuta pred početak glasanja da od tog zakona nema ništa, jer je neprihvatljiv.
Dakle, opominjem još jednom i predsedavajućeg da ne zamajava narodne poslanike, obezbedite tehničke uslove ovde za trajanje sednice ili napravite pauzu dok to ne obezbedite. Možete i da kažete da niste sposobni, znači, i pored napora i stručnih službi, i Vlade i svih ostalih koji ovde činite vladajuću koaliciju da niste u stanju da popravite ovaj sat. To bi dosta reklo o vama, ali se nadam da ćete imati razumevanja i da je to nešto što je od koristi apsolutno svim narodnim poslanicima, bez obzira na poslaničku grupu iz koje dolaze.
Kao prvo, gospodine Obradoviću, ne znam zašto vi ubeđujete nas iz poslaničke grupe SRS da su vaši amandmani dobri. Prvo, pričate o amandmanima koji nemaju veze sa ovim zakonom. Drugo, ukoliko su već toliko dobri amandmani, evo verujem vam, ali ne treba da ubeđujete mene, nego vaše koalicione partnere.
Objasnite građanima Srbije, ako su vam toliko dobri amandmani, zašto ih onda povlačite? To je bila suština moje primedbe. Znači, zašto povlačite amandmane ako su vam toliko dobri? Naravno da nisu dobri.
Kao treće, SRS nikada nije podnela amandman sa obrazloženjem "briše se". Amandman može da glasi - briše se taj i taj član, i takve amandmane podnosimo kad god nije moguće na drugi način popraviti zakonski tekst, osim tako što će biti eliminisan iz pravnog prometa.
To je, na našu veliku žalost, često. Ti amandmani, iako glase - briše taj i taj član, uvek imaju obrazloženje i u obrazloženju piše zašto je neophodno da se taj član briše. To su različite stvari.
Da li mi radimo dobro svoj posao ili ne radimo, to će procenjivati birači. Apsolutno najbolji dokaz da sam bio u pravu u onome što sam rekao, jeste upravo to što ste vi morali da pričate o nekim drugim stvarima, a ne o onome na šta se moja primedba, koja jeste suštinska, odnosila.
Dakle, ubeđivati nekoga da su vaši amandmani dobri, da oni poboljšavaju ne znam koliko život građana, a istovremeno povlačite 17 amandmana, ovo su svi amandmani vaše stranke koji nisu prihvaćeni na naredni zakon o kojem treba da raspravljamo, znači samo jedno, a to je da su vas vaši koalicioni partneri naterali da te amandmane povučete, da bi ova rasprava trajala što kraće. Dajte onda da to kažemo građanima Srbije.
Ukoliko nije, izađite ovde i obrazložite bilo koji amandman koji ste podneli i recite - ovaj je amandman dobar, ministar neće da prihvati taj amandman i mi nećemo podržati ovaj zakon. Učinite to jedanput. Naravno, vi to nećete učiniti.
Što se tiče ministra i njegovog obrazloženja, mene apsolutno ne zanima koliko je on ispita položio u svom životu. To nije uslov da on bude ministar, niti je to merilo koliko on dobro radi svoj posao.
Ponavljam još jednom, ne možete ubediti nikog ozbiljnog da to što je poslanička grupa stranke kojoj vi pripadate, kolika god bila, podnela 12 amandmana i da su svih 12 prihvaćeni, da je to slučajno, da ni jedan amandman nije odbijen, iako po drugim zakonima niti podnose ovoliko amandman, niti se oni prihvataju na ovaj način.
Jasno je da se ovde radi o izigravanju Narodne skupštine. Ovo je potpuno neozbiljna. Vi na ovaj način valjda pokušavate da rad svoje poslaničke grupe prikažete građanima Srbije na mnogo ozbiljniji način.
(Predsednik: Vreme.)
Ako ste već rekli da neko sa vama nije dovoljno sarađivao, zašto vi ne sarađujete sa članovima vaše stranke, zašto opterećujete Narodnu skupštinu? Onda je trebalo vašim unutarstranačkim konsultacijama između tih krila koja postoje da se dogovorite pre nego što je ušao zakon u proceduru, pa da nam date ovde kompletan zakon i da znamo o čemu raspravljamo i na šta pišemo amandmane. Vi na ovaj način date njima da napišu amandmane, prihvatite ih, oni postanu sastavni deo predloga zakona, ali onda ova skupštinska rasprava gubi smisao, jer zakon koji smo mi dobili kao predlog zakona nije taj o kome raspravljamo.
(Predsednik: Vreme.)
Mi nismo imali mogućnosti da sagledamo te amandmane kroz zakonski tekst unapred, kada smo naše amandmane pisali, jer nismo znali, kao vi, da će ti amandmani biti prihvaćeni. To je suština.
Vi nama onemogućavate da se na adekvatan način pripremamo i da znamo šta će sve činiti zakonski tekst, jer kad vi prihvatite ove amandmane na sednici Vlade, onda je već kasno da mi podnesemo nove amandmane na te članove. Praktično, nismo dobili priliku da raspravljamo o 12 članova koji čine ovaj zakon. Dakle, radi se o ozbiljnosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam čuo prethodni put na koji se član odnosilo izlaganje gospodina Obradovića, a mislim da ste i vi, gospodine Markoviću, kao predsedavajući bili dužni da kažete da li je po vašem mišljenju povreda Poslovnika učinjena ili nije učinjena, da date neko obrazloženje.
Gospodine Markoviću, vi ste dužni kao predsednik Narodne skupštine, u skladu sa članom 27, između ostalog da se starate o primeni Poslovnika Narodne skupštine. Kao prvo, moraćete malo da se suzdržite pa kada se neko javi sačekate da završi, da kaže to što ima da kaže, pa onda komentarišite koliko hoćete.
Dakle, upozoravam vas, nemojte me prekidati, nemate pravo na to u skladu sa Poslovnikom. Nikoga nisam uvredio i upravo sam pričao o povredi Poslovnika koja je učinjena po mom mišljenju i dajte malo koncentrišite se, ako treba pročitajte ponovo Poslovnik, ali nemojte me prekidati. Dovoljno su neregularni ovde uslovi u sali zbog toga što ne radi ovaj sat koji nam pokazuje koliko vremena imamo, pa to što vi kažete da ćete vratiti vreme meni apsolutno ništa ne znači.
Kao drugo, povređen je član 104. Vi ste ga povredili kada ste rekli da ozbiljni poslanici znaju šta se radi, o čemu se priča itd. Da li vi to, gospodine Markoviću, delite ovde poslanike na ozbiljne i neozbiljne, da čujemo koji su to ukoliko je tako, jer na ovaj način dovodite jednostavno u neprijatnu situaciju sve one koji sede ovde u sali, bez obzira na to kojoj poslaničkoj grupi pripadaju.
Gospodine Markoviću, kada vi počnete da kršite Poslovnik, a vaša obaveza da se pridržavate tog poslovnika je veća baš zato što ste vi predsednik Narodne skupštine, veća je i zbog toga što ste pripadnik vladajuće koalicije, onda dajete pravo i drugima da počinju da krše Poslovnik i da se uvredljivo obraćaju drugim poslanicima, kao što je to uradio sada i gospodin Baralić, ali se nije čulo možda u direktnom prenosu.
Dakle, zbog vašeg ponašanja posle dolazi do mnogo većih problema, krajnje ste nekorektni bili juče kada ste Milošu Aligrudiću, kao predstavniku vladajuće koalicije i šefu poslaničke grupe DSS, dali reč, on je ovde govorio to što je govorio, pretio i vređao poslanike SRS i rekao - ima vi da ćutite. Ne može nama bilo ko da kaže da li ćemo da ćutimo ili nećemo.
Pogotovo smo osetljivi na to kada to govori neko ko nam se obraća sa pozicije vlasti. To jednostavno ne dolazi u obzir. Vi ste bili dužni da sankcionišete to ponašanje. Umesto toga niste ni nama, koji smo se javili da govorimo o povredi Poslovnika, dozvolili da izađemo ovde za govornicu i da kažemo šta imamo, nego ste napravili pauzu.
Zbog svega toga poslanička grupa SRS juče je napustila sednicu. To naravno niko od medija nije objavio, ali su građani Srbije mogli da vide kako izgleda Narodna skupština kada tu nema srpskih radikala. Onda se dešava to da vi samo čitate amandman za amandmanom, da više rasprave nema, da se niko ne javlja. Bitno vam je samo da pretrčite to što brže i da idete kući.
Ali mi jednostavno ne zbog vas nego zbog građana Srbije to sada nećemo da dozvolimo, sada ćemo ipak govoriti o amandmanima, ali vas još jednom pozivam da se malo prisetite da ste predsednik Narodne skupštine, da ste ovde da štitite prava svih narodnih poslanika i da ste vi prvi dužni da se striktno pridržavate ovog poslovnika, jer povreda koju vi učinite je mnogo teža nego kada to učini bilo koji drugi poslanik.
Hvala, gospodine Markoviću, ali vama ovde izgleda osim sata još nešto ne radi.
Što se tiče samog amandmana na član 40, koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS i kojim je predloženo brisanje stava 2. ovoga člana, to je kao što je rekao gospodin Krasić u prethodnom izlaganju celovita koncepcija SRS vezana za ovaj izbor, i tu se provlači ta logika od člana 36, 37, 39, to su ti amandmani koje smo mi podneli i kojima pokušavamo da na jedan mnogo bolji i konkretniji način uredimo ovu materiju koja reguliše izbor članova saveta.
Mi smo imali priliku i da vidimo kako već funkcioniše izbor kada je koncipiran na ovaj način prilikom izbora nekih drugih članova nekog drugog saveta i jasno je već i tada bilo svima vama da to ne funkcioniše. Imali smo naknadno i neke promene tih zakona i time ste i definitivno priznali da ova koncepcija nije dobra, pa nije jasno zašto sada opet insistirate na ovakvom načinu izbora članova saveta i da li je neophodno da se na svakom zakonu opečete na isti način, pa da onda kroz tri ili četiri meseca imamo ovde na dnevnom redu izmene i dopune ovog zakona, pa da tada uređujete zakon ovako kako vam mi to kažemo sada.
Doduše, tada će možda podneti amandmane poslanička grupa SPO, pa će to tada biti dobri amandmani, ali mislim da je zaista bolje da to uradite sada i da jednostavno, ukoliko prihvatite amandmane SRS, na neki način i ovaj zakon stavimo van dnevnog reda, da donesemo jedan dobar zakon i da možemo da se posvetimo nekim drugim.
Stavom 2. člana 40. predviđeno je opet različito trajanje mandata članova saveta i to unapred valjda neodlučen način, jer nije opet detaljno predviđeno kako će se to glasanje obaviti. Opet ćemo imati situaciju da će žrebom predsednik Narodne skupštine birati, muljati tu po nekoj kutijici i vaditi, na taj način odlučivati da li će neko ko je izabran iz reda stručnjaka imati mandat tri godine ili će imati mandat pet godina, a valjda vam je jasno da igrati se na taj način sa ljudima i sa reputacijom nekih ljudi, za koje kažete da su vrsni stručnjaci, ne bi trebalo da bude prihvatljivo.
Mi ćemo imati ovde malo-malo cirkus. Non-stop će ići predlaganje tih saveta, taj postupak koji traje pola godine, pa ukoliko tu ne bude bilo rezultata, onda će predlagati Vlada, pa će predsednik Narodne skupštine birati ko će imati koliko.
Dakle, dajte da odmah to uradimo na jedan normalan i civilizovan način, da se zna ko se kako bira, ko je ovlašćeni predlagač, koliki je mandat na koji se bira i da ti ljudi jednostavno i taj savet mogu da imaju određeno vreme u kome će raditi na miru, bez nekih uticaja sa strane, da mogu da imaju neku samostalnost u radu, a ne da se savet svakih nekoliko meseci potresa izborom, predlaganjem novih članova. Jednostavno ne znamo kako će oni moći da rade. Kada istekne nekome mandat, da li će oni imati kvorum, neće imati kvorum itd.
Ako se vratimo na član 38, vi određujete ko ne može biti član saveta. To naravno nije popularno i ne treba raditi na taj način u zakonu, ne treba na negativan način definisati ko ne može, bolje da ste definisali ko može, i to je ono što je normalno i što je poželjno u zakonskim projektima u drugim državama. Naravno, nekada je bilo kod nas, ali od kada se ne zna ko piše zakone, ko ih predlaže, nije ni čudo da je situacija ovakva.
Najpre prva stvar, rekli ste da član saveta ne može biti lice starije od 65 godina. Ja bih voleo ovde da izađe ministar, pa da objasni zašto vi na taj način nipodaštavate ljude koji imaju više od 65 godina života. Mislim da je ovo čak i suprotno i zakonima drugim Republike Srbije i Ustavu Republike Srbije i kako je moguće da neko ko je stariji od 65 godina, ima opšte pravo glasa, dakle, može da bira, može da bude biran na najviše državne funkcije, znači, može da bude poslanik, može da bude ministar, može da bude predsednik Vlade, može da bude predsednik Republike, a ne može da bude član saveta.
Dakle, ova vaša koncepcija jednostavno ovde ne može nikakvu logiku da pokaže. Zašto neko ko ima 65 godina ne može da bude član saveta, ukoliko vam je već osnovni kriterijum, a trebalo bi da bude, stručnost u određenoj oblasti. Zašto se na ovakav način lišavate velikog broja stručnjaka, jer priznaćete da veliki broj ljudi koji ima više od 65 godina i dalje ima u potpunosti očuvane intelektualne kapacitete, da mogu da se bave ovakvim stvarima, imaju veliko životno iskustvo nagomilano tokom prethodnih godina života.
Ne znam zašto bi vam smetalo da neko ko može, ponavljam, da obavlja najviše državne funkcije, ne može da bude član saveta, što je ipak funkcija koja je nešto malo manje važna od predsednika Vlade, Republike ili Narodne skupštine.
Dalje, u članu 38. stav 1. tačka 7) kažete da, pored toga što ne mogu biti članovi saveta lica koja su osuđena za određena krivična dela, za korupciju, prevaru, dela koja ga čine nedostojnim, to je u redu, ne mogu da budu članovi saveta ni lica koja su pravosnažno osuđena na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest meseci. Gospodo, to je potpuno nebulozno.
Znači, ukoliko je pre 20 ili 30 godina osuđen zbog saobraćajnog prekršaja na sedam mesec, npr. ministar Jočić, on je osuđen pravosnažno, i to je osuđen za tešku krađu, za jedno ozbiljno krivično delo, on može da bude ministar, a ne može da bude član saveta neko ko je osuđen zbog saobraćajnog prekršaja.
Dakle, to je potpuno neprimerena koncepcija. Opet imate dvostruke standarde, jedne kada se radi o vama i kada se radi o Vladi, a druge kada se radi o izborima stručnjaka iz određene oblasti koji su osuđeni možda zbog nečega što ih ni na koji način ne čini nedostojnim da vrše određenu funkciju.
Dalje, da je koncepcija zakona i sam tekst, način na koji je ovo pisano, pogrešan, govori nam i član 39, jer kažete da članovi saveta ne predstavljaju ovlašćene predlagače, već dužnost obavljaju samostalno. Mnogo je bolja formulacija koju smo mi kroz amandman predložili, gde se kaže da članovi saveta dužnost obavljaju samostalno. Vi ste na taj način rekli sve.
Tekst zakona treba da bude što kraći i što precizniji. Vi imate ovde brdo formulacija gde kažete "može da bude" ili "možda će biti". Jednostavno to ne treba i ne sme da ima mesta u zakonu, jer vi na taj način ne određujete ništa. Kada date potpuno široku formulaciju da može i ne mora, vi onda ne morate naglašavati da onda nešto može ili ne mora da bude.
Ako ste dali mogućnost, to je dovoljno. Ukoliko ne želite da se ta mogućnost koristi, onda nemojte ni propisivati zakonom, umesto onoga što vi stalno radite, kažete da se to neće koristiti, ali dajemo mogućnost. Zašto onda takvu mogućnost uopšte i dajete?
Dalje, član 41. kaže da mandat člana saveta prestaje: istekom vremena na koje je izabran, razrešenjem, smrću. Trebalo je tu predvideti da mandat prestaje i ostavkom. Zbog toga imate i problem u članu 42, gde kažete da Skupština, na predlog saveta ili 20 narodnih poslanika, razrešava člana saveta, pa tačka 7) kaže – "ako član saveta podnese ostavku Skupštini, u pismenoj formi".
Gospodo, to podrazumeva koliko je taj komunistički duh u vama još uvek živ, koliko je jak, koliko vi još uvek razmišljate na način iz nekih prošlih vremena, pa bi vi kada neko podnese ostavku, onda to ovde stavljali na dnevni red, pa će nekoga ko je podneo ostavku Skupština da razrešava. To je besmisleno.
Kada neko podnese ostavku, to je kraj. Ne treba Skupština da razmišlja da li je ostavka podneta iz ovih ili onih razloga. Jednog trenutka kada stigne kod nas ostavka, mi više nemamo šta o tome da raspravljamo. Kakvu odluku uopšte može da donese Skupština kada neko podnese ostavku?
Hoćemo mi ovde da raspravljamo pet sati i onda da kažemo - ne prihvatamo tvoju ostavku, ima da radiš, ima da budeš član saveta, a ti možeš da se protivih koliko hoćeš, možeš da budeš bolestan koliko hoćeš, možeš da bude zauzet koliko hoćeš, ne može, ili ćemo te mi razrešiti ili ti je drugi izlaz da umreš. Ne može, ne razrešavamo te i gotovo. Dakle, ovo je potpuno besmisleno, od člana 36. preko člana 37, 39, 40, 41. i 42, sve što ste uradili i sve što ste napisali potpuno je pogrešno.
Ne verujem da bilo ko može ijednu primedbu, kvalitetnu, racionalnu, suštinsku da uputi na ove amandmane koje je podnela SRS. Mislim da je mnogo bolje da ovo već sada regulišemo na precizan način, na evropski način, evroatlantski, kako god hoćete, ako će vam tako biti lakše da prihvatite ove amandmane. Evo, reći ću i to da nas ovi amandmani ubrzano približavaju Evropi. Mislim da će nas zaustaviti i zbog prevelike brzine.
Dakle, još jednom vas pozivam da prihvatite ove amandmane i mislim da ćemo se već od narednog jutra naći u Evropi.
Dame i gospodo narodni poslanici, načelno bih se složio sa ovim primedbama koje je iznela gospođa Nestorović.
Ali, ono što je bitno, zaista moram da je podsetim da su svi ovi zakoni, o kojima je ona govorila, koji su upravo doveli do ove šarolikosti u načinu utvrđivanja nadoknada za rad u ovim različitim telima, savetima, komisijama, agencijama i svim ostalim formama organizovanja koje ste vi pravili u prethodnom periodu, upravo je i njena, da ne kažem, poslanička grupa, ali ta grupa poslanika, koja je izabrana na način na koji je ona izabrana, glasala i podržavala ove zakone.
Naravno, bolja je, kako je jednom rekao Tomislav Nikolić, naknadna pamet, nego nikakva. Dobro je da se sada na ovaj način ipak kritikuje ovakvo rešenje kakvo je predloženo ovakvim zakonom.
Moram primetiti i drugu činjenicu da, kada određujete da će neko imati platu, odnosno nadoknadu za rad onoliku koliku ima i predsednik Vrhovnog suda, odnosno da će članovi saveta imati platu kao sudija Vrhovnog suda, treba da imate u vidu i to da je ipak postupak, po kome neko dolazi do položaja sudije, odnosno predsednika Vrhovnog suda, neuporedivo duži, nego što je to postupak po kome se dolazi do mesta člana, odnosno predsednika ovog saveta.
Da bi neko postao predsednik Vrhovnog suda, on mora da završi pravni fakultet, mora da bude pripravnik jedan određeni broj godina, pa onda mora nekoliko godina, što se može produžiti na pet, 10, da bude stručni saradnik, pa ga tek onda biraju za sudiju u prvom stepenu, pa onda treba da bude izabran za sudiju okružnog suda, pa tek onda, znači, posle dugog niza godina, kao vrhunac i kruna karijere, neko može biti izabran za sudiju, da ne govorim o položaju predsednika Vrhovnog suda.
Vi ne samo što ste u prethodnom periodu potpuno devalvirali funkcije sudija Ustavnog suda i predsednika Ustavnog suda političkim postupanjem, određivanjem i donošenjem političkih odluka, kako je to činjeno upravo za vreme vaše vladavine, već i kroz ovaj zakon i brojne druge zakone devalvirate i postupak izbora za predsednika Vrhovnog suda i uopšte za sudiju Vrhovnog suda.
Mislim da je ovo pogrešno, trebalo bi, ipak, da imate u vidu da samo jedan određen i ograničen broj ljudi u državi, pogotovo ljudi koji su prošli, da tako kažem, dug i trajan proces ispitivanja njihovih vrednosti, kao što su to sudije Vrhovnog suda, možete vrednovati na ovaj način.
Apsolutno je pogrešno za nekoga, za koga će neka komisija na neki način, odnosno skupštinska većina reći, on je ugledan stručnjak iz određene oblasti i dati mu sva prava i beneficije kako ćete dati predsedniku Vrhovnog suda koji, priznaćete, ipak obavlja jedan izuzetno važan posao.
Zbog svega toga vas pozivam da se uozbiljite i da pazite na koji ćete način rangirati nekoga ko treba da bude član saveta. Mislim da to ipak nije dovoljno na ovaj način vašom odlukom izjednačite te ljude sa predsednikom i sudijama Vrhovnog suda.
Dame i gospodo narodni poslanici, ništa naravno nije bilo maliciozno u tome što sam rekao.
Upravo i jesam pokazao na jedan konkretan način da mi iz SRS ne procenjujemo predlog prema tome od koga on dolazi. Upravo sam i pohvalio i rekao, evo ovde u ovom slučaju jeste u pravu.
Drugo, nisam pomenuo vas imenom i prezimenom, a ni stranku nisam pominjao, iz prostog i jednostavnog razloga što zaista nisam ni mogao da se setim u kojoj ste trenutno i kako vam se trenutno stranka zove. Vi ste, ja ću vas podsetiti, u ovu skupštinu ušli na jednoj listi, vrlo brzo sa te liste izašli, a onda ste se pridružili Nebojši Čoviću, koji apsolutno nije dobio nikakvo poverenje građana, jer su građani rekli da ne žele ni da ga gledaju ni da ga slušaju.
Malo je čudna ta koncepcija po kojoj se vaša stranka kao velika, kao parlamentarna, kao stranka koja je imala ministre i na saveznom i republičkom nivou, ulila u tu ogromnu reku koju čini Čovićeva stranka, koja nije imala nigde ni poslanika, ni ministra, ni bilo šta drugo.
Jednostavno, ne možete na ovaj način varati građane Srbije i reći, mi smo sada opozicija, sada smo vlast, sada kritikujemo, sada ne kritikujemo. Ne možete vi mišljenje o zakonima menjati iz dana u dan. Vi ste i danas, bez obzira što sada tvrdite da ste opozicija, a mislim da ni sami do kraja ne znate gde ste, pošto vam je većina članova ipak ostala u vlasti i rekla da ih ta partija ne zanima, što je na jasan način pokazalo da vi nikada niste ni imali političku stranku, nego da je to obična interesna grupacija, morate snositi političku odgovornost i za vaš glas koji ste dali pre nego što ste bili, kako sada kažete, opozicija.
Dakle, vas mora obavezivati mišljenje koje ste iznosili po prethodnim zakonima i to što sada kažete, da rešenja za koja ste glasali u ranijem periodu nisu dobra, a to je upravo ono što je loše i što bi se možda moglo nazvati malicioznim, ali prema građanima Srbije, a ne prema narodnim poslanicima ovde. Hvala.
Povređen je član 104.
Ako već pričate o tome da je neko dobijao novac da bi napustio SRS, to jeste tačno. Ali, gospođo Nestorović, mi smo to govorili tada kada se to dešavalo. Ne samo to, nego smo podneli krivičnu prijavu protiv tog čoveka koji je to uradio. Isključili smo ga iz stranke i podneli krivičnu prijavu protiv njega.
Za razliku od nas, gde su eventualno neki koji predstavljaju kukolj, a takvih ima svuda, dobijali pare da bi napuštali stranku, ima i nekih slučajeva da su neki dobijali pare da ulaze u neke stranke. Ali, to nikada nije bio slučaj sa SRS.
Drugo, ovde ste pričali o pristupu vlasti. Tačno je da SRS i vaša stranka, a vi kažete da se sada zove Socijaldemokratska partija, imaju različit pristup vlasti. Jeste, mi vlasti pristupamo tako što izađemo na izbore, pa osvojimo poverenje građana, pa onda formiramo vlast, a vi pristupate potpuno drugačije. Vi na izbore nikada niste izašli.
Socijaldemokratska partija, unija, ovako ili onako, kako se već zvala imali ste dosta i predsednika, nema ko se tu nije izmenjao. Te ste bili u koaliciji sa Koraćem, pa ste njega izbacili, pa s Čovićem, pa s Karićem, nema praktično onoga sa kim niste bili. Vaš politički kurs menjate svaka tri meseca.
Ono što nas razlikuje je upravo to što vi niste sposobni da izađete na izbore i da kažete, naša stranka se zalaže za to i to, da vam građani poklone određeno poverenje i da onda toliko koliko imate poslanika učestvujete u vlasti. Najveće zlo za Srbiju upravu jesu političke stranke koje se provlače kroz politički život od izbora do izbora, nemaju apsolutno nikakvo glasačko telo, a nažalost dolaze na veoma važne pozicije u društvu, dolaze u poziciju da odlučuju o određenim tokovima o kojima nipošto ne bi smeli da odlučuju i onda se zbog toga dešavaju brojni problemi.
Na svu sreću, sada bar što se tiče vaše stranke delimično se raščistila ta situacija. Nadam se da na narednim izborima nijedna politička stranka, koja ima neko uporište u biračkom telu, neće dozvoliti da se na njihovim listama, poput slepih putnika, provlače neki koji nemaju nikakvo poverenje građana.
Voleo bih da čujem i od G17 plus, DS, DSS, dakle onih koji imaju kapacitet da osvoje određeni broj glasova birača, koji su to razlozi koji njih motivišu da prime "slepe putnike" na svoju listu, koji im ništa ne mogu doneti po broju glasova.
Kada budemo raščistili te stvari, situacija u Srbiji će biti mnogo bolja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 4. stav 4. zakona o oglašavanju i ovo je jedan od tri amandmana koje je poslanička grupa SRS podnela na ovaj član zakona.
Veoma je važno da član 4. i uopšte ovih nekoliko članova na početku, može se slobodno reći, utvrđuju određena načela oglašavanja na jedan precizan način sva ova materija reguliše, kako bi posledice koje verovatno ni predlagač zakona, a svakako ni mi ne želimo, bile izbegnute. Mojim amandmanom traženo je da se u četvrtom stavu brišu reči "može da" i da se doda "broj anketiranih", kako bi taj stav glasio: "Oglasna poruka sadrži statističke podatke ili broj anketiranih i rezultate ankete, pod uslovom da se na taj način podacima oglasne poruke ne daje veća vrednost od one koju stvarno imaju".
Obrazloženje koje je dalo Ministarstvo potpuno je besmisleno, jer se u obrazloženju kaže da se ne prihvata ovaj amandman zato što nije neophodno da svaka poruka sadrži statističke podatke, odnosno da sadrži broj anketiranih i rezultate ankete. Ako se ovo pažljivo pročita i protumači, zato i postoji ovo "i" gde kaže - oglasna poruka sadrži statističke podatke ili broj anketiranih i rezultate ankete, pod uslovom da se na taj način podacima iz oglasne poruke ne daje veća vrednost od one koju stvarno imaju.
Dakle, jasno je da neće morati i svakako ovim amandmanom ne bi ni bila nametnuta opšta obaveza da svaka i bilo koja vrsta reklame u sebi sadrži i podatke koji su dati u anketi, broj anketiranih, kakvi su rezultati ankete itd. Postojala bi obaveza oglašivača da u slučaju da se poziva na neku anketu da kaže da je uzorak bio toliki i toliki, da su rezultati bili ti i ti.
Znači, ukoliko će neko reći - evo, ovo je ubedljivo, rezultatima ankete došli smo do sigurnog podatka da je ovo najbolji proizvod na tržištu, anketirao je troje ljudi i tih troje mu je reklo da je to tako, ili se može desiti da anketira samo jednu osobu i taj mu jedan kaže - to je najbolje što sam probao, a ne mora da znači ni da je koristio druge proizvode, niti bilo šta drugo, onda to morate priznati ne bi bilo dovoljno da se na osnovu sprovedene ankete kaže da je taj proizvod najbolji.
Ako se uvede obaveza za one koji se već pozivaju na rezultate ankete da moraju da kažu - anketirano je toliko i toliko ljudi, već sama činjenica da je neko anketirao jednog čoveka, troje ili petoro ili mali broj ljudi, da bi se sa sigurnošću moglo doći do podataka o kvalitetu nekog proizvoda, usluga ili bilo čega drugog, na jasan će način govoriti o tome koliko je ta anketa pouzdana.
Onima koji su ozbiljni, i oglašivačima i oni koji nude zaista kvalitetne proizvode i usluge, njima neće biti nikakav problem da izvrše anketu u deset ili petnaest gradova Srbije, da izvrše anketu na dve, tri ili 5.000 ljudi i da kažu - imamo zaista reprezentativni uzorak, toliko i toliko ljudi smo anketirali u raznim gradovima, 80% ljudi kaže da je naš proizvod, usluga ili bilo šta drugo što se oglašava tog i tog kvaliteta, najbolje ili nije najbolje, najbolje za taj novac ili bilo šta drugo.
Na ovaj način jednostavno bi se izbegla mogućnost zloupotreba, da se pod lažnom sigurnošću koju daju neki rezultati neke ankete provlače proizvodi koji ne odgovaraju tom kvalitetu, a naravno oni kojima je ta reklama dostupna mogli bi na osnovu toga pogrešno da zaključe da je taj proizvod ili usluga boljeg kvaliteta nego što zaista jeste.
Na ovaj način bi se uvelo malo više i sigurnosti i reda u ovu oblast koju sada regulišemo i zaista ne znam koji su to razlozi koji motivišu predstavnike Vlade da na ovakav način, pogotovo sa ovako besmislenim objašnjenjima, odbijaju ove amandmane.
Ovo nije nešto što suštinski utiče na zakon, nije nešto što bi vam poremetilo bilo kakvu koncepciju ukoliko je uopšte imate, ali mislim da bi na jedan konkretan način doprinelo zaštiti krajnjih potrošača, korisnika usluga, odnosno građana Republike Srbije, a upravo je to i ono što ste vi proklamovali kao cilj donošenja ovog zakona.
Moram još samo da kažem nekoliko reči o stavu 5. ovog istog člana, gde kaže da oglasna poruka može da sadrži naučnu ili prividnu naučnu terminologiju, pod uslovom da se na taj način podatku iz oglasne poruke ne daje naučni karakter koji taj podatak nema. Evo, ministar je tu, čak mi se čini da me pažljivo sluša, pa bih zaista voleo da nam on objasni, hajde nekako da progutamo i ovo "naučna terminologija", tu bi možda mogli i da shvatimo šta ste pod tim mislili, ali koja je to "prividno naučna terminologija". Dakle, šta je to "prividno naučna terminologija" i kako je moguće da se pomoću nje, kažete, podatku iz oglasne poruke ne daje naučni karakter koji taj podatak nema.
Ako neko koristi "prividno naučnu terminologiju", za koju zaista ne znam šta znači i šta kome može da deluje kao naučna terminologija, to će verovatno zavisiti i od stepena obrazovanja i od nekih drugih faktora, kako će to i ko će procenjivati šta je naučna, šta je prividno naučna terminologija i da li se tom prividno naučnom terminologijom daje naučni karakter? Kako je uopšte moguće da se prividno naučnom terminologijom nečemu da naučni karakter koji taj podatak u stvari nema.
Mislim da ste ovde preterali u pokušaju da zakonski definišete nešto što po samoj svojoj prirodi izmiče mogućnosti regulisanja i stavljanja u neki kalup i u zakon. Znači, ne može se nikad predvideti zakonom svaki pojedinačni slučaj koji je moguće da će se pojaviti u nekoj budućnosti. Dakle, neke stvari se moraju prepustiti i osećaju onih koji će taj zakon sprovoditi.
Još jednom vas pozivam da i ovaj i druge amandmane SRS prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 24. Predloga zakona o oglašavanju amandman je, u ime poslaničke grupe SRS, podneo narodni poslanik Darko Glišić.
Taj član 24. glasi: "Oglašavanje na otvorenom prostoru vrši se na način kojim se obezbeđuje sigurnost pešaka, motornih vozila i drugih učesnika u saobraćaju, zaštita kulturno-istorijskih spomenika i dobara od opšteg interesa i očuvanje i unapređenje izgleda grada, odnosno naseljenog mesta".
U skladu sa predlogom SRS, nakon ovog teksta koji, po nama, nije sporan, trebalo bi dodati reči "kao i javnog morala". Znači, ne vidimo ništa sporno u ovoj formulaciji ovog člana, koji nam je predložila Vlada.
Smatramo da bi bilo dobro da se ta formulacija još malo proširi, tako da bi ovim članom posebno bilo obuhvaćeno i naglašeno to da se oglašavanje na otvorenom prostoru vrši na način kojim se, pored ostalog, obezbeđuje i zaštita javnog morala.
Već smo imali, mislim da svi to veoma dobro znamo, različite bilborde. Mislim da je ono što je apsolutno najizraženije i najviše smo na to mislili kada je pisan i podnošen ovaj amandman. Imali smo, zaista, po celoj Srbiji bilborde za koje se, u najmanju ruku, može reći da su uvredljive sadržine.
Poći ću od onih koje su razne kvazinevladine organizacije, odnosno organizacije nekih drugih vlada, plaćale da stoje po Beogradu; u Beogradu je bilo oko 100 bilborda; direktan povod je bio datum - 10 godina od oslobađanja Srebrenice. Na tim bilbordima bile su prikazane neke činjenice koje su zaista, po mom mišljenju, bile suprotne javnom moralu.
To su bile poruke koje su ukazivale na to da je kompletan srpski narod genocidan narod, da smo mi zločinački narod, da je u Srebrenici vršen zločin u naše ime, u ime srpskog naroda, da svi treba, zbog toga, neku kolektivnu krivicu da osećamo, da se zbog toga kajemo, da prolazimo kroz neko pročišćenje, kroz neke krugove pakla. To je bio neizdrživ pritisak.
Naravno, to se nije zaustavilo samo na bilbordima. Bilo je tu mnogo više načina pritisaka, bukvalno na samo biće srpskog naroda.
Tražili su od nas da se odreknemo i svoje istorije, da priznamo jednostavno da smo zločinački narod, da mi to prvi prihvatimo, a onda, naravno, ne bi bio nikakav problem ni da drugi, ako mi već sami tako nešto za sebe kažemo, sa punim pravom kažu - evo, to su ti zlikovci, to je taj divlji narod, to su ti ljudi koji su činili najgore moguće zločine zarad nekakvih sopstvenih ciljeva.
Pored toga, moram napomenuti da je bilo dosta bilborda koji su na krajnje neprimeren način prikazivali žene i kojima su na krajnje neprimeren način zloupotrebljavani određeni ženski atributi u cilju reklamiranja, ako se to uopšte može nazvati reklamiranjem određenih proizvoda. Podsetiću vas samo na neke reklame koje su bile za automobilske gume, uz komentare: "Dobro prianja na svaku podlogu, koju biste radije imali" i sl.
Mislim da zaista niko, ko je pri zdravoj pameti, ne može reći da će se založiti za nešto suprotno ovome. Mislim da ovo ne bi trebalo da smeta ni na koji način svakome ko je normalan, dobronameran, ko ima majku, ženu, sestru, devojku, ko uopšte želi da pusti svoju decu iz kuće i da ne razmišlja šta će i kakve će poruke njegovi ukućani ili deca moći da vide, na koji će način moći dalje da se razvijaju, šta će prihvatiti kao normalno. A svakako da ono što može da se vidi na svakom koraku u gradu, upravo najmlađe generacije koje su i najpristupačnije za te uticaje sa strane, svakako da će se njihova svest formirati u tom pravcu da je to što se, dakle, pokazuje javno, svuda po gradu, po putevima, nešto normalno, uobičajeno i da tako jednostavno treba da bude.
Obrazloženje koje je ponudila Vlada da se ova intervencija, a pokušao sam da objasnim iz kojih je razloga data, da se ne prihvata ovaj amandman, jer se član 24. odnosi samo na uslove koji su specifični za oglašavanje na otvorenom prostoru, zaista ne mogu da razumem. Da je bilo šta drugo pisalo, da ste rekli - evo, nepismeni ste, da ste rekli ne znam koji razlog uopšte za odbijanje nečega što nema nikakve veze sa političkim strankama, ni sa političkim ubeđenjima. Znači, ovo je nešto što bi trebalo da bude okrenuto prema svim građanima Srbije.
Ne znam zašto su specifični ti uslovi za oglašavanje na otvorenom prostoru i podrazumevaju da tu nema ili ne treba da bude nekog morala. Naša namera u poslaničkoj grupi SRS bila je da podstaknemo zakonodavca da u ovoj oblasti, na još nekoliko mesta u zakonu, jednostavno podvuče i svoju nameru i svoju čvrstu rešenost da neke pojave, koje smo imali prilike nažalost da gledamo u prošlosti, eliminiše u budućnosti.
Ne znam da li bi toliko smetale te tri reči koje bi mi dodali na ovaj član. Suštinski ništa ne bi promenile. Ne bi ni zakon bio mnogo obimniji nego što je to sada. Svakako da postoje brojni članovi u ovom zakonu koji su mnogo nepotrebniji nego što su to ove tri reči, čije dodavanje mi tražimo.
Zbog svega toga još jednom pozivam ministra i pripadnike vladajuće koalicije da izađu u susret ne samo poslaničkoj grupi SRS, već apsolutno svim građanima Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 25, koji je u ime poslaničke grupe SRS podneo narodni poslanik Milan Stevović, donekle je sličan amandmanu koji je na član 24. podneo narodni poslanik Darko Glišić, odnosno intervencija koja se traži amandmanom 25. tekstualno je ista, odnosno identična onoj koja se traži amandmanom 24.
Međutim, dosta sam rekao u prvom svom obraćanju kada sam govorio o amandmanu Darka Glišića, koji su to razlozi koji bi trebalo da na neki način privole vas iz vladajuće koalicije ili ministra koji je nadležan za ovaj zakon da prihvatite ove amandmane, ali sada ću krenuti ipak od kraja praktično.
Ovim amandmanom traženo je da se u stavu 2. na kraju teksta briše tačka i da se dodaju reči "kao i javnog morala". Član 25. u svom stavu 2. reguliše koji su to slučajevi u kojima nadležni organ lokalne samouprave može odbiti da izda dozvolu iz stava 1, odnosno dozvolu za postavljanje oglasnog panoa i mi smo tražili da se doda da jedan od tih slučajeva bude i ukoliko bi postavljanje oglasnog panoa na nekoj javnoj površini ugrozilo javni moral.
Već sam objašnjavao kakve bi sve tu povrede i zloupotrebe mogle da dođu u obzir, ali pogledajte sada, Vlada u svom obrazloženju ponovo kaže da se ne prihvata amandman na član 25. iz istog razloga iz kog se ne prihvata amandman na član 24.
Nije bilo dovoljno to što ste amandman na član 24. odbili, već ste na ovaj način pokazali i to da niste dobro pročitali i da se niste dovoljno potrudili da shvatite smisao ovog amandmana.
Obrazloženje u članu za neprihvatanje amandmana na član 24. bilo je, pored ostalog, i to da je specifična situacija za oglašavanje na otvorenom, da je uopšte situacija po pitanju javnog morala, odnosno zabrane povrede javnog morala regulisana i u članu 8. ovog zakona, ali ovo obrazloženje ni po kom osnovu ne može se odnositi i na član 25. Zašto?
Zato što ukoliko ne damo mogućnost nadležnim organima iz lokalne samouprave da zbog, po njihovom mišljenju, povrede javnog morala odbiju da daju nekome dozvolu za postavljanje oglasnog panoa, vi ćete doći u situaciju da neko ko želi, eto proceni da bi mu takav oglasni pano doneo veću dobrobit, odnosno da bi reklamni efekat bio veći nego što su procenjene kazne, može slobodno, iako se unapred zna da će time biti ugrožen javni moral da kaže - jeste, ali procenjujem da će efekti biti mnogo bolji, pa ću to postaviti.
Nadležnom organu može da bude jasno o čemu se radi već u samom startu, ali nadležni organ u lokalnoj samoupravi jednostavno u svojim rukama neće imati mehanizam koji će moći da spreči da do takve povrede dođe.
Mi iz SRS smatramo da neke stvari koje je moguće sprečiti treba sprečiti. Jedno je kažnjavanje onih koji naprave neki prekršaj u skladu sa ovim zakonom, ali mislim da bi organima lokalne samouprave trebalo dati neke mogućnosti da pre nego što dođe prekršaj, ukoliko je već evidentno da će do prekršaja doći, određene stvari spreče.
Uopšte, gledajući dalje ovaj zakon, moram zaista da upozorim predlagača ovog zakona na jednu besmislicu u ovom zakonu, jer razmišljao sam šta bi dalje ukoliko neko, potpuno voljno i brutalno se odluči, da zarad određenog efekta prekrši ovaj zakon, koje bi dalje bile mogućnosti za kažnjavanje, pa kaže u članu 100. da je oglašivač dužan da čuva objavljenu oglasnu poruku u obliku koji dozvoljava mogućnost uvida u tu poruku, podatke o mestu, vremenu i učestalosti oglašavanja, kao i deklaraciju za oglasnu poruku, najduže 15 dana od dana poslednjeg objavljivanja oglasne poruke.
Mislim da skoro nismo imali besmisleniju odredbu zakona. Jasno da je ovo pisano zbrda-zdola, jasno da nemate pojma o čemu ste pisali, jasno je da ovo nijedan dobar pravnik nije pročitao, jer da jeste svakako bi jedanput bilo dovoljno da odmah primetite da nešto sa ovom odredbom nije u redu. Evo, dobacuju da je to pogrešno prevedeno. Moguće je i to. I ranije ste imali problema sa prevodom nekih drugih zakonskih tekstova. Moguće je da je i ovde došlo do problema sa prevodom, pa vam se suština izmakla.
Ukoliko bi ovo ostalo ovako, to bi značilo da onaj ko čuva 16 dana oglasnu poruku potpada pod udar zakona. Ukoliko takvu oglasnu poruku postite u etar na bilo koji način, da li preko elektronskih medija, štampanih, bilborda, flajera, na bilo koji način, i ne ostavite bilo kakav trag o tome, odnosno uništite sve dokaze, onda ste, u skladu sa ovim zakonom, mirni, možete mirno da spavate, možete sutra da smišljate novu koju ćete plasirati, bilo kakva gadost da je u pitanju.
Ali, ukoliko, kao što je u normalnim državama obaveza, sačuvate tu reklamnu poruku, a koja bi bila neophodna i drugim organima koji imaju pravo uvida u tu poruku u roku od tri dana itd, onda ćete već potpasti pod udar ovog zakona.
Dakle, ukoliko vi već zakonom zabranjujete nekome da određenu oglasnu poruku čuva, sa druge strane, ne uspostavljate u članu 24. obavezu da te reklamne poruke koje se postavljaju na otvorenom prostoru, odnosno za oglašavanje na otvorenom prostoru, to ne moraju biti samo bilbordi, to može biti bilo koji drugi oblik oglašavanja, vi ne uspostavljate obavezu za oglašivače poštovanja javnog morala, u članu 25. ne dajete organima lokalne samouprave mogućnost i mehanizme da sami, ukoliko im je jasno da će do neke zloupotrebe doći, to onemoguće, a onda u članu 100. onemogućavate bilo koju vrstu zaštite.
Znači, ukoliko postoji oštećeno lice koje bi sutra tužilo tog oglašivača, a nema primerak te reklamne poruke, sliku ili bilo koji drugi dokaz, jednostavno, ne postoji način na koji ćete naterati oglašivača da vam on dostavi tu reklamnu poruku kojom je ta zloupotreba napravljena, već naprotiv, vi njega stimulišete zakonom da se on što je moguće pre svih dokaza reši, da uništi svaki trag koji je postojao o toj reklamnoj poruci. Na taj način vi ovde, umesto da suzbijate određene pojave u društvu, vi ih favorizujete.
Ne znam da li je toliko bitno što ovaj amandman dolazi od strane poslanika SRS. Suštinski, mislim da je ovo nešto što ne bi smelo da bude sporno. Dajte, već jednom pokažite ta vaša demokratska opredeljenja i želju da idemo ka Evropi. Recite mi u kom zakonu, ne mora čak ni da bude Evropa, može da bude Indija, Azija, Afrika, u kojoj zemlji na svetu postoji zakon o oglašavanju sa ovakvom odredbom?
Ako ukažete na bilo koju zemlju, ne mora da bude ni razvijena, ni evropska, u bilo kojoj zemlji na kugli zemaljskoj ukoliko postoji zakon sa ovakvom odredbom, evo onda ću pozvati kolege iz SRS da povučemo ove i ostale amandmane, da se više ne trudimo. Možda smo mi pogrešno shvatili kako sve ovo treba da izgleda, možda ste vi u pravu, ali kažem, recite za jednu zemlju na kugli zemaljskoj u kojoj postoji ovakva zakonska odredba.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 31. u ime poslaničke grupe SRS amandman je podneo narodni poslanik Zlatan Jovanović. Ovim amandmanom pokušali smo da preciziramo svojstva određene činjenice, proizvoda, usluga ili drugih sadržaja koji se oglašavaju, kakva treba da budu.
Naime, član 31. kaže: "Oglašavanjem se ne mogu prikrivati bitni nedostaci, opasna ili štetna svojstva proizvoda, usluga ili drugih sadržaja koji se preporučuju primaocu oglasne poruke". Ideja SRS bila je da se dodaju reči "neispitana ili nepoznata", odnosno da se promeni član, tako da se kaže: "Oglašavanjem se ne mogu prikriti bitni nedostaci, opasna ili štetna, neispitana ili nepoznata svojstva proizvoda, usluga...".
Imajući u vidu kakve su sve zloupotrebe moguće, a imajući u vidu i ovo objašnjenje Vlade, koje kaže da Vlada ne prihvata amandman iz razloga što je Predlogom zakona isključena mogućnost prikrivanja bitnih nedostataka, opasnih ili štetnih svojstava, kaže - bez obzira da li ta svojstva podležu ispitivanju ili drugom načinu provere svojstava, mislim da ovo nije dovoljno, i to iz više razloga.
Najpre, zato što vi niste, ni na koji način, isključili mogućnost ovim članom zakona da dođe do prikrivanja bitnih nedostataka, opasnih ili štetnih svojstava, jer se ta mogućnost ne isključuje time što ćete reći: "Oglašavanjem se ne mogu prikrivati određeni nedostaci". Upravo suprotno - da, oglašavanjem se mogu prikrivati nedostaci. Često je reklama upravo uperena da se kod onih koji su, kako vi kažete primaoci tih oglasnih poruka, upravo utiče na taj način da se prikriju određena opasna, štetna svojstva itd.
Vi, ukoliko ste želeli da postignete ovaj efekat, onda ste morali da kažete srpski i da kažete - ne oglašavanjem se ne mogu prikriti, nego da kažete - oglašavanjem se ne smeju prikrivati. U tom slučaju, vi bi ovim članom 31. ustanovili određenu zabranu, pa bi onda, ukoliko neko tu zabranu prekrši, mogli da sankcionišete.
Ovako postavljena odredba je čisto deklaratornog karaktera, ne uspostavlja nikakvu zabranu za bilo koga i ne možete jednostavno reći da ste na ovaj način isključili mogućnost prikrivanja nedostataka, opasnih, štetnih svojstava proizvoda itd.
Da li je važno ili nije važno da li su određena svojstva neispitana ili nepoznata i da li podležu uopšte ispitivanju ili ne podležu, po mišljenju ministarstva očigledno nije. Po mišljenju SRS naravno da jeste.
Navešću samo par primera u pokušaju da vam objasnim zašto je to bitno. Najpre, kod lekova. Znate da određene supstance koje mogu na pozitivan način uticati na određene bolesti, odnosno na poboljšanje zdravlja, mogu imati izuzetno loše efekte na ljudski organizam, što se tiče nekih drugih bolesti ili stanja.
Znači, nije dovoljno reći samo da su svojstva određenog leka, koja se odnose na jedan deo, neispitana i nepoznata i da samim tim svaka odgovornost, sa onoga ko taj lek oglašava, bude skinuta. Neophodno je da neko, ukoliko to želi, da ispita sva svojstva, pa da eventualno, ukoliko postoje određene nus-pojave i sporedni efekti, kaže - da, lek će pomoći za ovo, ali postoje štetna svojstva, a to su ta i ta. Da onda neko, ko će to koristiti, da li proizvod ili uslugu, ima priliku da bira i kaže - ovo ću uzeti ili neću uzeti.
Dalje, dobar primer bi mogla da bude genetski modifikovana soja. To polako postaje sve veći problem u našem društvu. Videli ste da neke oranice, na kojima je posejana genetski modifikovana soja, Vlada nije, a radi se o hiljadama hektara, uspela da uništi; neke, naravno, jesu, ali u okolini Beograda kažu da Čume ima više od 300 hektara sa genetski modifikovanom sojom, američka firma "Monsanto" uvozi tu genetski modifikovanu soju preko ministarke Ivane Dulić-Marković. Efekti za sada još uvek nisu u potpunosti ispitani. Dakle, mogu da potpadnu pod ovo da su neispitani ili nepoznati.
Ono što je, takođe, veoma važno, štetne posledice neće pogoditi onoga ko koristi genetski modifikovanu soju. Pogodiće naredne generacije. Mislim da bi zbog ovoga i zbog brojnih drugih slučajeva, u kojima bi moglo da dođe do zloupotrebe, bilo veoma bitno da se uspostavi obaveza oglašivača da i neka svojstva, koja se mogu podvesti pod nedovoljno ispitana ili nepoznata, znači da ima obavezu da korisnika usluge, proizvoda ili bilo čega drugoga upozori na ta svojstva. Hvala.