Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Molim vas da me ne prekidate. Gospodine Markoviću, imajte strpljenja.
Gospodine Markoviću, da li sam dobio reč ili nisam dobio reč? Naravno, objasniću kada to budem želeo.
To bi mi zaista bilo pravo zadovoljstvo, gospodine Markoviću. Ukoliko već niste u stanju da održite koncentraciju, onda pogledajte zapisnik i videćete šta sam tačno rekao. Znači, pozvao sam se na svoj razum, ali mi zaista ne pada na pamet da vam objašnjavam šta sam rekao. Konstatujte posle šta sam rekao, pa u skladu sa tim i donesite odluku da li ćete primeniti neku sankciju.
Gospodine Markoviću, kao prvo, molio bih vas da mi vratite vreme, a kao drugo, molio bih vas da više ne kršite svojim bahatim ponašanjem Poslovnik, da ne pravite cirkus od ove Narodne skupštine.
Gospodine Markoviću, da li ćete prestati da me prekidate?
Gospodine Markoviću, vi apsolutno nemate pravo da privodite ovde poslanike bilo čemu. Vaše je da, u skladu sa članom 27, vodite sednice Narodne skupštine, u skladu sa zakonom, Poslovnikom, Ustavom Republike Srbije itd. Nemate vi ovlašćenje da privodite bilo koga bilo gde. Vi ste ovde prvi među jednakima i to morate da shvatite.
Kao drugo, ukoliko mislite da ću izgubiti živce zbog vašeg neprestanog upadanja meni u reč, onda se grdno varate. Gospodine Markoviću, imam vremena koliko god hoćete, tako da, ukoliko želite, što se mene tiče, naredna dva dana možemo da raspravljamo o Poslovniku, ima dovoljno članova.
To što vi kažete da se javljam četvrti put, javiću se, ukoliko je potrebno, i 44 puta, dok god vam ne objasnim neke odredbe Poslovnika, šta one suštinski znače. Vi možete i da potražite pomoć nekih stručnih službi, ali budite sigurni da više nećemo dozvoliti da, zbog toga da se ne bi javljali dva ili pet puta, vi na ovako brutalan način izigravate i poslanike i Narodnu skupštinu.
Dakle, povređen je član 104, koji kaže da su narodni poslanici dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine. Gospodine Markoviću, vi ga ne poštujete, zato što sada pokušavate da ovde licitirate i pregovarate da li je bilo u 10,06, 10,08 ili 10,10 minuta. Ono što je činjenica, to je da nije bilo u 10,00 časova; 10,00 časova je prošlo.
Da ste hteli, mogli ste odmah to da priznate, da izbegnete ovu kompletnu raspravu. Vi to ne želite, nego želite da napravite ovde neke poslanike ludim, pa da kažete "na početku radnog dana".
Vi bi mogli svojom slobodnom voljom da tumačite kada će taj početak dana biti, ali nažalost, postoji odredba člana 85. koja je imperativnog karaktera i koja kaže da je radno vreme od 10,00 do 18,00 časova, sa prekidom od jednog sata.
Vi onda imate pravo da po osnovu svoje slobodne volje kažete da li će ta pauza biti u 10,01 ili će biti u 11,00, 12,00, 17,00 ili u bilo koje vreme. Jednostavno, vi ne možete da menjate ono što je na imperativan način određeno. Znači, nije ovo nešto što je ostavljeno na volju predsedniku Narodne skupštine.
Gospodine Markoviću, opet me prekidate. Upozoravam da mi u ovo vreme koje teče sve vaše prekide ubrojite, kao i vreme koje mi je bilo potrebno da citiram članove Poslovnika koji su prekršeni.
Gospodine Markoviću, rekao sam da je povređen član 104, da je povređen član 27. i da je povređen član 85. Nisam vas pitao da li je norma u članu 85. stav 1. imperativnog karaktera ili nije. To je nešto što pokazuje svu besmislenost ovoga što radite.
Možete vi sa vašom skupštinskom većinom da izglasate da je to norma deklarativnog karaktera, ovakva ili onakva, ali jednostavno svakome ko je završio godinu ili dve pravnog fakulteta jasno je o čemu se radi. Prihvatam da niste pravnik, ali nemojte onda ubeđivati nas koji jesmo koja je norma kakvog karaktera i da li ste obavezni da je poštujete ili niste.
Dakle, ukoliko vam to nije jasno, nije sramota, potražite pomoć. Pored vas sedi sekretar Skupštine ili zamenik sekretara, pa neka vam on objasni koja je norma kakva i da li treba ili ne treba da je poštujete, ali nemojte nama koji jesmo pravnici objašnjavati nešto što je zaista besmisleno.
Drugo, prilikom moga prethodnog javljanja ste me prekinuli posle tri minuta. Podsećam vas da imam pravo da govorim tri minuta, ali se u ta tri minuta ne uračunava vreme koje mi je potrebno da citiram članove Poslovnika koji su, po mom mišljenju, povređeni. Citirao sam tri člana Poslovnika i vi ste trebali to vreme koje je svakako duže od 20 ili 30 sekundi da uračunate u ova tri minuta, odnosno da odbijete od ta tri minuta, tako da sam sigurno imao mnogo više vremena da govorim nego što ste vi procenili i nego što je bio trenutak kada ste isključili mikrofone.
Zbog toga ste ponovo napravili još jednu povredu Poslovnika i onda je trebalo da kažete da mi oduzimate reč, ali je trebalo da kažete i zašto, a ne jednostavno da se tako silno ponašate, da isključite mikrofone i da mislite da je to gotovo.
Dakle, vi ste prvi među jednakima. Nemojte dozvoliti, gospodine Markoviću, da se i vama dešava ono što se dešavalo nekim prethodnim predsednicima Narodne skupštine, jer ovo nasilje koje vi vršite je jednako onom koje su oni vršili. Pazite dobro šta radite, da vam se ne bi ponovila sudbina onih koji su tu sedeli pre vas, a vidim da ponavljate iste greške koje su oni pravili.
Vi ste povredili Poslovnik, jer ste dužni da govornicima dajete reč po onom redosledu po kome su se oni javili. Dakle, član 101. reguliše pravo na repliku i kaže kada ko može da se javi, ali vi ne možete ni na koji način da privilegujete ovu ili onu poslaničku grupu.
To što ste vi u nekoj prećutnoj i tihoj koaliciji sa DS, to je vaš problem, gospodine Markoviću, ali vi ste dužni da pazite i pratite ko se kada javi. U toku izlaganja gospođe Lakićević-Stojačić, kada me je pomenula, javio sam se za repliku i vi ste bili dužni da nakon što ste reč dali Aleksandru Vučiću, reč date meni, a tek onda da je dajete kome god hoćete. Hvala.
Gospodine Markoviću, meni zaista nije ostalo jasno sada kome je ovo treće upozorenje. Da li je to upozorenje gospođi Lakićević-Stojačić ili da li je ona ta koja je zloupotrebila Poslovnik. Molim vas, to su veoma teške optužbe. Molim vas da se ne igrate sa tim stvarima.
Dakle, ukoliko već govorite da neko zloupotrebljava Poslovnik, onda recite i konkretno ko to čini. Vi, naravno, u skladu sa članom 101. možete da donesete odluku da li neko ima pravo ili nema na repliku, a ukoliko vi smatrate da nije uvredljivo to što je gospođa Lakićević-Stojačić rekla da sam povredio Poslovnik, to onda govori samo o vama i o vašem shvatanju i Poslovnika i rada Narodne skupštine.
Vama, pošto brutalno i svakodnevno kršite Poslovnik, verovatno to više i nije uvredljivo. Dozvolićete da je za neke od nas to i dalje uvredljivo. Dakle, Poslovnik ovaj poštujem i zahtevam isto i od vas da to činite.
Gospođa Lakićević-Stojačić izašla je za govornicu, jasno je rekla moje ime i prezime i rekla je da sam povredio Poslovnik. Sada, gospodine Markoviću, član 102. kaže da niko ne sme prići govornici dok mu predsednik Narodne skupštine to ne dozvoli. Stav 2. kaže, niko ne može da govori na sednici Narodne skupštine pre nego što zatraži i dobije reč od predsednika Narodne skupštine itd.
Znači, vama bi iz ovih odredbi trebalo da bude jasno da je jedino mesto sa koga može da se govori upravo ova govornica i zato vam još jednom kažem, nemojte tražiti od mene da se sa sedišta, iz klupe, iz hodnika ili iz bilo kog drugog mesta izjašnjavam da li sam zadovoljan vašim objašnjenjima ili ne. Jedino mesto sa koga mogu da dam objašnjenje je ova govornica.
To vam, između ostalog, kaže član 103. stav 3, gde kaže da za vreme govora narodnih poslanika ili drugih učesnika nije dozvoljeno dobacivanje, odnosno ometanje govornika na drugi način, kao i svaki drugi postupak koji ugrožava slobodu govora. Dakle, nemojte tražiti od mene da kršim Poslovnik i da se obraćam sa nekog drugog mesta koje nije ova govornica.
Odredbe Poslovnika na koje se pozvala gospođa Lakićević-Stojačić kažu da je poslanik dužan da se identifikuje pri ulasku u salu. Identifikovao sam se pri ulasku u salu i potom izvukao svoju karticu. Ne postoji odredba Poslovnika koja mene obavezuje da u toku rada Narodne skupštine držim svoju karticu u poslaničkoj jedinici. Vi ste sami ukinuli kvorum.
To je ono što ste vi hteli da na početku radnog dana mora da se identifikuje određeni broj narodnih poslanika, a posle toga ne postoji nikakva obaveza, tu obavezu imam jedno ukoliko hoću da glasam. Te odredbe člana 119. i 120, odnosno od 115. do 121. imaju neki drugi smisao. To su odredbe koje na precizan način regulišu glasanje, upravo zbog krađa koje je ovde pravila DS. Ove odredbe su posledica Soluna, Bodruma, svih drugih stvari koje ste vi radili. Dakle, ovo nema nikakve veze, ove odredbe sa radom na sednici, otvaranjem, učešćem itd.
Nijedna odredba Poslovnika mene ne obavezuje da u toku radnog dana držim tu karticu u poslaničkoj jedinici, a vi gospodine Markoviću ukoliko neko po vašem mišljenju zloupotrebljava Poslovnik, krši ga itd, vi izvolite i reagujte onako kako vas obavezuje Poslovnik. Pozivam vas, primenite ga, evo, izrecite opomene, oduzimajte reč, radite šta god hoćete, vaše je da taj Poslovnik primenjujete.
(Predsednik: Vreme.)
Kako ćete to činiti? Nadam se da ćemo dobiti priliku da to procunjujemo i ocenjujemo. Mi smo odavno predali inicijativu za vašu smenu. Ukoliko ste toliko dobro radili svoj posao, trebalo je da nam dopustite da o tome raspravljamo. Vi ste ustuknuli, uplašili ste se te rasprave. Hvala.
Gospodine predsedniče, evo kaže vam i zamenik sekretara da me gospođa Lakićević-Stojačić spomenula i prethodni put. I tada sam tražio repliku, a vi mi niste dozvolili, dali ste reč i njoj još jedanput i gospodinu Krasiću. Zbog čega se vi tako ponašate zaista ne znam, ali to je još jednom kršenje Poslovnika.
Vezano za ovu edukaciju, koju mi je gospođa Lakićević-Stojačić ponudila, zaista nemam ništa protiv toga. Sigurno da bih mogao dosta toga od vas da naučim, ali prihvatite da dosta toga možete i vi od mene. Ovo što pričate oko tog neposrednog kontakta koji vaš predsednik želi sa građanima, kada ste to izgovorili, ne znam da li se mislili na ono hvatanje za gušu onog čoveka koji mu je nešto dobacio u Guči? Da li je to način na koji predsednik Republike treba da se ponaša i da rešava određene probleme?
Drugo, mislim da ne postoji državni organ, ne samo u Srbiji, nego nigde u svetu koji telefonske pozive zavodi kao predmete, a vi ste upravo rekli da je takav slučaj u Narodnoj kancelariji. Onda nije ni čudo što postoji toliki broj rešenih predmeta. Valjda čim se prekine veza predmet automatski zavodite i kao rešen.
Ne možete reći nikako da predsednik Srbije, u ovom trenutku je to nažalost Boris Tadić, predstavlja predsednika svih građana, jer onaj ko želi da bude predsednik svih građana Republike Srbije neće se po novinama i u kojekakvim zajedničkim izjavama sa stranim vladama potpisivati kao predsednik DS. Da li je to predsednik svih građana, onaj koji je mimo odluke parlamenta i Srpske pravoslavne crkve pozvao Srbe da izađu na glasanje na Kosovu, dao legitimitet tim izborima, dao legitimitet šiptarskom parlamentu i da li je to onaj čovek koji sada pere ruke od odgovornosti za ono što se Srbima na Kosovu dešava.
Dalje, da li je to onaj čovek koji je izjavio da želi da posreduje u sporu između SPC i Makedonske pravoslavne crkve? Ko je on da priznaje uopšte postojanje neke Makedonske pravoslavne crkve, ukoliko po crkvenim kanonima tu organizaciju, kao crkvu, niko nije prepoznao. Kakav je to spor uopšte kad je u pitanju SPC? Da li pod sporom mislite to što je vladika SPC osuđen na dve i po godine zatvora, što je pretučen, što je obrijan u zatvoru, da li na to mislite kada kažete spor između dve crkve.
Mi smo već u istoriji Srbije imali onih koji su želeli da budu sve, pa i patrijarsi, očigledno je da je Boris Tadić još jedan od tih. Isto tako je jasno da on nikada neće biti predsednik svih građana Srbije. Hvala.
Kao prvo, rekao bih gospodinu Markoviću da to o čemu sam govorio, to su činjenice. Ne možete vi reći da su Srbi bojkotovali izbore na Kosovu. Na veliku žalost SRS, to nije tako. Dve srpske liste su postojale na tim izborima. Doduše, izašlo je samo 800 birača. To pokazuje koliki i kakav rejting ima predsednik Republike na Kosovu i Metohiji. Zaista nemam nameru da se ubeđujem oko toga, jer svi veoma dobro znamo, vi pokušavate da operete ruke od odgovornosti za sve to što se dešava na Kosovu.
Upravo je predsednik Boris Tadić, sa te dve srpske liste i tih 800 birača na celom Kosovu i Metohiji, dao legitimitet izborima koji su održani. Izabrani su nekakvi predstavnici koji nikoga ne predstavljaju, postoji i ministar u Kosovskoj vladi, koji tvrdi za sebe da je Srbin. Upravo su oni i Boris Tadić odgovorni za sve ono i za sve zločine koji se danas dešavaju Srbima na Kosovu i Metohiji.
Meni je žao što gospođa Lakićević-Stojačić nije trenutno u sali, ali dobro bi bilo da i građani Srbije čuju kako to Narodna kancelarija rešava probleme građana Srbije i zašto je procenat rešenih predmeta toliko veliki.
Evo, Narodna kancelarija predsednika Republike Srbije, odeljenje za socijalna pitanja, pa određenom gospodinu, kažu: "Poštovani gospodine, povodom molbe koju ste uputili Narodnoj kancelariji predsednika Republike, obaveštavamo vas da smo detaljno razmotrili vaš zahtev i razumeli ozbiljnost problema na koji ste nam ukazali. Povodom vašeg i sličnih zahteva građana pokrenuli smo inicijativu da sve druge institucije blagovremeno i odgovorno odgovaraju na primedbe i zahteva građana koji im se obraćaju.
Takođe, Narodna kancelarija u svom svakodnevnom radu nastoji da utiče na nadležne institucije u cilju što efikasnijeg pristupa problemima građana. Iskreno se zahvaljujemo na ukazanom poverenju. S poštovanjem, načelnik odeljenja Zorica Grujevski".
Ovo je za vašu Narodnu kancelariju rešen problem. Dakle, jasno je da ovde o rešavanju problema ili o bilo kakvom dubljem ulaženju u sam problem i u suštinu problema nema ni govora. Ovo je jedan opšti odgovor, gde Narodna kancelarija samo promeni ime onoga ko je imao dovoljno poverenja da se obrati toj kancelariji i da misli da će iz toga nešto proisteći. Promene ime, kažu - primili smo k znanju to što ste nam rekli, problem je jako ozbiljan i mi ćemo se potruditi za te i slične zahteve.
Dakle, ovo je izigravanje poverenja građana. Ovo nije ono što ste vi obećali, ne 10.000 ovakvih papira. Možete da odštampate 100.000, ali da li postoji 10.000 građana kojima ste vi pomogli? Ukoliko je ovo neka pomoć, mislim da su onda to zaista uludo potrošena sredstva.
Dame i gospodo narodni poslanici, da nije baš najbolji ovaj član 4. govori i činjenica da su čak tri poslaničke grupe predložile amandman i promenu ovog načina izbora i načina predlaganja.
Rešenje predloženo od strane Srpske radikalne stranke ubedljivo je najbolje, najpreciznije, pravnički najčistije i kaže da se član 4. menja i glasi: "Zaštitnika građana bira Narodna skupštine Republike Srbije".
Vi, i u ovom i u nekim drugim zakonima, ponovo mešate određene nadležnosti. Pokušavate da neku materiju, koja definitivno treba da bude regulisana Poslovnikom o radu Narodne skupštine, regulišete zakonom, a kada napravite tu početnu grešku, posle lako srljate iz jedne greške u drugu.
Po mom mišljenju potpuno je pogrešno već zakonom propisivati, određivati način na koji će neki skupštinski odbor da radi. Zašto onda mi donosimo Poslovnik o radu Narodne skupštine Republike Srbije?
Da li mislite da će ovaj zakon obavezivati neku narednu Skupštinu? Da li će neka naredna većina moći promenom Poslovnika da promeni i način funkcionisanja stvari u Narodnoj skupštini ili će, da bi to učinila, biti potrebno da menja i sijaset drugih zakona?
Mislim da je mnogo bolje da ste se držali onog proverenog principa koji je godinama važio, a to je da se rad i skupštinskih tela i same Narodne skupštine Republike Srbije reguliše Poslovnikom o radu Narodne skupštine.
Stoga mislim da je pogrešno reći da je potrebna dvotrećinska većina na sednicama odbora. Sami znate da sada na sednicama odbora, shodno odredbama Poslovnika, kao i prisustva ovde na sednicama Narodne skupštine Republike Srbije, ne treba da postoji kvorum, da je broj narodnih poslanika koji će prisustvovati sednici određenog odbora neka manje-više slučajna kategorija.
Ovde smo imali primere kada je na dnevnom redu bio izbor nekih predsednika sudova, kao i izbor sudija, da neki zbog nedostatka kvoruma, zbog toga što su poslanici ulazili i izlazili iz sale gde se održavala sednica odbora, da neki kandidati, iako formalno nisu osporeni, niko ih nije osporavao, nisu dobili dovoljan broj glasova.
Ista ta stvar može da se desi i ovde sa zaštitnikom građana, pa da čak i onaj ko ima najširu podršku ili čak ima podršku svih poslaničkih grupa može, na sednici, da ne dobije tu dvotrećinsku većinu, jer nema dovoljnog broja poslanika.
Dalje, ukoliko već kažete da pravo predlaganja kandidata treba da imaju sve poslaničke grupe, zašto bismo prenosili bilo kakvu nadležnost na sam odbor?
Dakle, odbori su i zamišljeni i definisani kao radna tela ove skupštine, koja prethodno neka pitanja pretresaju, kako bi pomogli u radu Narodne skupštine, a nikako im ne treba davati ovlašćenja koja ona nikada nisu imali i koja, ni na koji način, neće učiniti rad Skupštine kvalitetnijim.
Na kraju, gospođi Lakićević-Stojačić bih pročitao član 74. Ustava. To je odgovor na ono što je ona rekla, kada sam dobacivao da nije tačno da je jedini neposredno izabrani predstavnik građana predsednik Republike, već ima još 250 neposredno izabranih predstavnika građana ovde u republičkom parlamentu.
Kako sam već rekao, o tome govori član 74. Ustava Republike Srbije: "Narodna skupština ima 250 narodnih poslanika. Narodni poslanici se biraju na neposrednim izborima tajnim glasanjem".
Dakle, razlika između posrednih i neposrednih izbora se ogleda u nekim drugim stvarima, a ne u onima na kojima ste vi insistirali i na koje ste vi mislili.
To što će poslanička grupa odrediti, ukoliko neki poslanik da ostavku ili na neki drugi način ostane bez mandata ili mandat izgubi, novog predstavnika, to ni u kom slučaju ne znači da ti ljudi nisu birani neposredno i da nisu birani na tajnim izborima. Hvala.
Ne znam šta je u pitanju, gospodine Markoviću, ali učestalo me ne primećujete, moram to da primetim.
Dobro bi bilo da nam neko obrazloži ovu razliku između stavova u okviru poslaničke grupe DS, odnosno da nije u međuvremenu još neko novo krilo "zalepršalo" u DS. Imamo kao prvo predlog gospodina Milana Markovića da se pooštre kriterijumi u ovom članu 5, pa da se traži da bude diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Jer, bože moj, potreban je ogroman nivo tih pravničkih znanja iz svih oblasti i dobro bi bilo da se suzi mogućnost izbora i pooštre kriterijumi.
S druge strane imamo i predlog gospođe Leile Ruždić-Trifunović, koja kaže - nisu potrebna nikakva pravnička znanja. Može on da bude i diplomirani politikolog ili da je završio filozofski fakultet. Teško je razumeti ovakvu konfuziju unutar poslaničke grupe. To izgleda kao frakcija u frakciji. Koji su to uslovi potrebni da bi neko bio zaštitnik građana?
Mislim da bi do najveće konfuzije došlo kada bi bili nekim nesrećnim slučajem usvojeni i jedan i drugi amandman, što je takođe moguće, pa bi u zakonu bilo postavljeno sve tako da se traži neko ko je diplomirani politikolog sa položenim pravosudnim ispitom, ili da je završio filozofski fakultet sa položenim pravosudnim ispitom. Ne znam da li je to u skladu sa intencijama predlagača amandmana ili sa Bolonjskom konvencijom, ali dobro bi bilo da nam predlagač to objasni.
Zahvaljujem, gospodine Markoviću. Mislim da stvarno nije korektno što je gospodin Predrag Marković sada ostavio vas da vodite sednicu, iako dobro zna da sam imao pravo na repliku, ali ponavljam, zahvaljujem se vama još jedanput zbog vaše korektnosti.
Istovremeno moram da vam kažem da nije tačno da ne postoje različita mišljenja unutar SRS. Kao stranka koja je unutrašnje izrazito demokratski organizovana, mi dopuštamo da pojedini članovi imaju različita mišljenja. Isto tako, smatramo da je normalno da se ta mišljenja usaglase, pa da kada delujemo ovde u parlamentu, delujemo jedinstveno kao poslanička grupa i da znamo koji stav zastupamo.
Neozbiljno je da jedna poslanička grupa, to je ono što vi možete nazvati komičnim, podnese dva amandmana na isti član zakona, gde jednim traži pooštravanje uslova, a drugim želi fleksibilnije uslove i onda na dva različita kraja konopca imate predstavnike jedne poslaničke grupe. Ne znam kakva je to onda poruka koju vi šaljete građanima Srbije i da li je to ta ozbiljnost kojom se vi dičite.