Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8362">Balša Božović</a>

Balša Božović

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem gospođo predsednice Skupštine.
Kao što je i rekla gospođa Aleksandra Jerkov, upravo se radi o nedostatku kriterijuma. To je nešto što na jedan određen način stavlja senku na nameru ministra da ovaj predlog zakona zapravo bude predlog koji se usaglašava sa zakonodavstvom EU.
Nedostatak kriterijuma je hronična boljka našeg društva. Svakog dana imamo priliku da vidimo šta se dešava u srpskom društvu kada ne postoje kriterijumi, kada se nešto što je više decenija smatrano jednom stvari, samo u jednom danu okrene i postane nešto potpuno drugačije.
Kažete želite da usaglasite norme i principe sa zakonodavstvom EU, ali moralni principi koje pokušavate na mala vrata da uvedete u vaš predlog izmena i dopuna zakona, ne predstavljaju usaglašenost kada su u pitanju moralni principi društava EU. Iz prostih razloga, pričali smo u načelu, pa i tada niste odgovorili ni gospođi Jerkov, ni gospodinu Marku Đurišiću, ni Vladimiru Pavićeviću, ni mnogima koji su vam postavljali jednostavno pitanje.
Akademska čestitost je moralni princip, pa se on ne poštuje u Srbiji jednako kao što se poštuje u EU. To je jedna od stvari koju trebate kao ministar da usaglasite. Šta su moralni principi u Srbiji, šta u narodima ili društvima Evrope? Ako uzmete u obzir da nešto što možda vi lično ne smatrate da je važno za srpsko društvo, da ne smatrate da je kao moralni princip uopšte prihvatljivo a to se zove akademska čestitost, onda je ovaj zakon potpuno besmislen sa stanovišta usaglašavanja sa zakonodavstvom i vrednostima EU i tekovina EU.
To je osnovna zamerka koju smo imali i iz tog razloga smo predložili ovaj amandman. Mislimo da i bez obzira što ne slušate narodne poslanike dok govore o jednoj ovako važnoj temi koja se tiče isključivo vašeg ministarstva i vašeg posla u Vladi Republike Srbije, mi nećemo odustati od borbe za jasne kriterijume, za organe koji bi eventualno donosili odluku po tom pitanju. Tražimo od vas da pokažete minimum razumevanja za ovu oblast i da pokušate da makar kada je stvar moralnih principa da date, ako već niste u drugim stvarima, svoj lični doprinos. Hvala.
Zahvaljujem, predsednice Skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, uvaženi gosti, poštovani građani, očekivao sam da će ministar reći makar nešto na sumnje mog prethodnog kolege koji je govorio o nepostojanju akademske čestitosti kada je u pitanju, pretpostavljam, Vlada Republike Srbije i državni vrh, da ima nekih koji to ne zaslužuju, a nose zvanja doktora nauka i neke druge, razne diplome imaju, ali toliko o politici Vlade po tom pitanju.
Ono što je danas rekla naša ovlašćena predstavnica mr Aleksandra Jerkov jeste bilo upućeno upravo gospodinu Verbiću, koji je izbegao da kaže kakve su to zapravo naše suštinske zamerke upućene ministru, upućene ovim zakonima i zbog čega je ministar prećutao na konkretna pitanja koja je mr Aleksandra Jerkov postavila, ne samo ministru Verbiću, nego i Vladi Republike Srbije.
Imamo situaciju kada je, pošto je na dnevnom redu između ostalog i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije, Vlade Makedonije i Ruske Federacije, kada je u pitanju priznavanje javnih isprava o stečenom obrazovanju i naučnim nazivima i kada je u pitanje priznavanje javnih isprava o stečenom obrazovanju i stručnim akademskim i naučnim nazivima, imamo konkretnu situaciju koja se tu odnosi na interes Republike Srbije.
Dakle, Republika Srbija ne priznaje diplome sa Kosova, koje su npr. stečene na nekom od univerziteta, privatnih ili državnih, u Prištini, ali isto tako Makedonija kao poseban subjekt priznaje i nostrifikuje takve diplome, a sa druge strane, mi sada već ovim Sporazumom priznajemo upravo one koje je priznala Makedonija. Imamo jedan problem gde će se sasvim sigurno pojaviti npr. možda čak i turistička agencija koja će voditi zainteresovane državne ili neke druge funkcionere da posete neke znamenitosti Kosova i Makedonije od pet do 10 dana, pa će uz posetu znamenitosti steći i diplomu na nekom od privatnih univerziteta u Prištini, pa će se nekoliko dana kasnije naći u Skoplju koje će im priznati tu diplomu, a onda kroz nekoliko sati stići do Beograda gde će Ministarstvo opet priznati te diplome koje je priznala makedonska Vlada. Taj kanal, ukoliko bude izgrađen, preko Morave i Vardara do Soluna, moći će sve to da se obavi o jednom trošku kroz taj kanal brodom, jedrilicom, lađom, i td.
Dakle, nas zanima kakav je vaš odgovor na ovu, na primer, pravnu prazninu, o kojoj očigledno niste vodili računa kada ste predlagali danas ovaj zakon, o kojem, doduše, niste rekli nijednu jedinu reč, ali ni odgovorili na pitanja koja je postavila naša ovlašćena predstavnica, ili gospodin Živković koji je u nekoliko navrata govorio o ovoj temi.
Kada je u pitanju Zakon o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, na primer, ne pominjući opet zakone koje ste sami povukli i niste danas ovde imali prilike da kažete nijednu jedinu reč o njima, evo, ja vam sada olakšavam situaciju i postavljam vam sledeće pitanje.
Pravna zaštita industrijskog dizajna. Kažete da je jako važno kroz ove izmene i dopune usaglasiti ovaj zakon sa zakonodavstvom EU, što je potpuno ispravno i naravno da vas tu podržavamo. Zatim, kažete da pojedine odredbe ovog postojećeg zakona izmenimo i dopunimo tako što ih u skladu sa direktivama EU menjamo. Takođe, u skladu sa pregovorima Srbije kada je u pitanju članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, što takođe nije sporno, ali sami ste rekli jednu reč u obrazloženju ovog zakona, a negde i nama dostavili pismeno. Evo, ovom prilikom, ukoliko mi dozvolite, ja ću to i pročitati: „Vrši se dodatno preciziranje terminološke prirode, koje ima za cilj da se omogući njegovo preciznije tumačenje i efikasnija primena.“ Dakle, po vašem sudu, ovo je cilj izmena i dopuna zakona kada je u pitanju pravna zaštita industrijskog dizajna i sa njom se potpuno slažem.
Međutim, u samom zakonu, u članu 7, ja pokušavam po peti put da vam postavim isto pitanje, kao što su to uradili i neki moji prethodnici, u članu 7. piše, citiram: „Industrijskim dizajnom ne može se zaštiti spoljašnji izgled proizvoda, čije je objavljivanje ili upotreba protivna javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima“. Nisam siguran da ću dobiti odgovor. Nisam siguran ni da li vi znate da odgovorite na ovo pitanje. Možete se braniti ćutanjem koliko god to želite. To je, naravno, vaše pravo, ali to govori i o tome koliko vi zapravo uvodite dvostruke aršine, iako se pozivate na usaglašavanje postojećeg zakona sa direktivama EU. Evo i zbog čega.
Moralni principi nisu isti, niti stoje u direktivama EU kada je u pitanju Srbija, naše društvo i kada je u pitanju društvo evropskih država. Zbog čega? Pa, akademska čestitost je jedan od moralnih principa u EU, ali nije i u Srbiji. To znate najbolje vi, zato što pored vas u toj Vladi sede kolege koje su vrlo sporne sa stanovišta akademske čestitosti i to vama kao ministru uopšte ne smeta. Dakle, nemamo iste moralne principe, gospodine Verbiću, mi u Srbiji i oni u EU. Mi se zalažemo za usaglašavanje tih principa, da ono što su moralni principi za ceo svet, razvijene države i društva, budu moralni principi i u Srbiji. To je glavni i osnovni problem. Možete da predložite koji god hoćete zakon i da se pozivate na evropsko zakonodavstvo, ali ukoliko ne poštujete one moralne principe koje priznaje civilizacija, razvijena društva, svaki zakon će vam ostati mrtvo slovo na papiru.
Današnjom pažnjom, i siguran sam ne samo posle jučerašnjih dešavanja kada ste povukli Zakon o udžbenicima iz procedure, i ne samo kada je u pitanju štrajk prosvetnih radnika i smanjenje plata u prosveti, nego i kada je u pitanju ovaj Zakon o zaštiti industrijskog dizajna, imali ste prilike da vidite, ministre, koliko su prvi put, posle ne znam koliko dugo vremena, ovako prazne klupe vladajuće većine u Skupštini Republike Srbije i sa kakvim interesovanjem i pažnjom poslanici SNS-a imaju odnos prema vama, prema vašim zakonima i prema vašim predlozima.
Posle svega što se dogodilo u poslednjih godinu dana, jedino šta vam ostaje, da se ne obrukate do kraja, jeste da podnesete ostavku, pored ovakvog odnosa koji vladajuća većina sa ovim praznim klupama pokazuje prema vama. Iako je opozicija takva da uvek postavljajući pitanja vama na neki način odaje priznanje i ima odnos prema vama kao ministru, vladajuća većina i poslanici vladajuće većine očigledno ne. Naučeni tekstovi napamet i izrecitovane neke recitacije sa nekih papira nisu dovoljne da bi vi zadržali svoj autoritet kao ministar, da bi sutradan bili spremni da sprovedete zaista reformu obrazovanja kakvu Srbija zaslužuje, a mlađe generacije posebno.
Živimo u zemlji u kojoj preko 75% roditelja podržavaju svoju decu da se školuju i zaposle u inostranstvu. Između ostalog, to je i vaš problem, jer ste vi resorno zaduženi ministar i u toj oblasti. Mi danas imamo situacije da roditelji nagovaraju svoju decu, ukoliko, naravno, za to postoji bilo kakva opcija, a da nije materijalne prirode, da traže stipendije i da beže iz Srbije, da obrazovanje bude izgovor broj jedan, da traženje posla bude izgovor broj dva, da zasnivanje porodice i budućnost bude izgovor broj tri. U toj situaciji vi ste ministar prosvete, vi niste sproveli reformu obrazovanja, vama se bune prosvetni radnici na ulicama, loše zakone čas stavljate, čas povlačite iz procedura i omogućavate novu kupovinu diploma sa Kosova i Metohije. To je sve nešto što predstavlja neprihvatljivo stanje kada je u pitanju naše društvo, a vašu poziciju ministra čini neodrživom. Mislim da je pre svega za vaše dobro da podnesete ostavku kao ministar, jer mislim da više nema…
Zahvaljujem, gospodine Bečiću.
Posle svih postavljenih pitanja za predložene zakone u…
Kao narodni poslanik ja imam pravo, na osnovu loše predloženih zakona i lošeg stanja po pitanju ovih predloga u našoj zemlji, da tražim ostavku ministra, kao narodni poslanik i predstavnik građana. Nije to van teme.
Zahvaljujem.
Kada je u pitanju pažnja sa kojom smo danas slušali sve predloge zakona, ona danas dovoljno govori o tome koliki kredibilitet vaše ministarstvo ima kada su u pitanju ovi predlozi zakona. U tom smislu i nije prvi put, ali siguran sam da negde jeste poslednji, da će poslanici Demokratske stranke po ovoj temi sa vama završiti time što ćemo sigurno pokrenuti proces kada je u pitanju vaša ostavka, prvo postavljajući to pitanje, a onda i ući u konkretnu proceduru. Zašto? Zato što ove stvari danas u velikoj meri ugrožavaju budućnost svih onih koji i dalje smatraju da Srbija ima nešto da im ponudi.
Mislim da, dok još ima vremena, vi kao neko ko je ovde kandidovao moralne principe možete, na primer, nama pokažete jedan moralni princip i da podnesete tu ostavku.
Za kraju, ni jedan od predloženih zakona neće dobiti podršku našeg poslaničkog kluba, iz prostog razloga što ove izmene, ne samo da nisu dovoljne i da nisu jasne, nego ni u jednom jedinom slučaju neće učiniti ni jedan jedini korak napred za sve one porodice, roditelje, koji smatraju da njihova deca moraju što pre da odu iz Srbije, da se tamo školuju i da se tamo zaposle. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsednice Skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, već smo imali prilike da u samoj raspravi govorimo na ovu temu i mislim da je to važno da se pomene još jednom.
Imali smo jednu dilemu i rekao sam kada smo raspravljali u načelu i gospodinu ministru da njemu lična ovakva greška ne bi mogla da se potkrade. Nisam ni tada mislio da li vi pišete ili ne pišete ovaj zakon, naravno da ne pišete ovaj zakon, ali očigledno je pripremljen ili loše preveden iz nečije druge kuhinje, pa je vama ovde stavljen da ga vi odbranite.
Iz tog razloga sam takođe smatrao da je potrebno dati jedno podrobno obrazloženje kada je u pitanju ovaj termin s obzirom da ne postoji u pozitivnom pravu kada je u pitanju naše zakonodavstvo. Ni u jednom drugom zakonu ne postoji podrobno obrazložiti nešto. Taj sam termin jeste nešto što je sporno. Pričali smo o tome da je ovaj zakon usaglašen sa Svetom Evrope i da je nešto što je u svakom slučaju pozitivno kada je zaštiti ovih prava u pitanju, ali svakako da na ove neke sitnice treba obratiti pažnju iz prostog razloga što je i gospođa Čomić rekla, teorija je jedno, a praksa je potpuno nešto drugo.
Ovim amandmanima mi pokušavamo da zaista upotpunimo jedan zakon koji je svakako značajan kada je u pitanju zaštita prava na suđenje u razumnom roku. Mislimo da je veoma dobro da se ovaj amandman usvoji i vi sami, sam siguran u to, da ste uvereni da je ovo nešto što mnogo preciznije definiše ovu stvar. Nije ovo sada neka politička, ne znam kakva debata, ovo ja zaista nešto što treba da bude jasnije u odnosu na ovo što je predloženo. Ukoliko je neko loše preveo sa ne znam nekog slovenačkog ili hrvatskog jezika na srpski ne mora da znači da mi sada ovde ne možemo da na jedan sveobuhvatniji način izmenimo da bi ta stvar bila mnogo jasnija građanima nego što bi to inače bio slučaj. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Uvaženi ministre, uvaženi gosti u ovom domu, poštovane kolege narodni poslanici, pred nama su dva zakona, Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i izmena i dopuna Zakona o sudijama.
Ono što je po našem dubokom uverenju namera kada je u pitanju Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jeste nešto što je neupitno. Dakle, nameru potpuno podržavamo, i objasnićemo posle da li se to tek tako odnosi i na praksu. Međutim, ono što je izmena i dopuna Zakona o sudijama tu je za nas namera veoma upitna, i taj zakon sasvim sigurno DS neće podržati.
Kada je u pitanju Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, namera je jedno i teorija je jedno, međutim praksa je nešto potpuno drugo. Obe stvari treba uzeti u obzir kada se pišu ovako važni zakoni.
Posle prvog čitanja, a veoma, kao što bi i sam zakon rekao veoma podrobno, sam pročitao vaš Predlog zakona, i asociralo me u prvom čitanju na jednu stvar, da vi lično niste pisali ovaj zakon. Evo, iz nekoliko razloga.
Niste ga pisali iz prostog razloga zato što se vama ne bi ovakve pravne praznine dogodile, niti nekom, ako uzmemo u obzir vaše današnje goste. Ali, ono što je takođe važno jeste mi imao nekoliko dilema danas, i da ja lično koristim priliku da ukoliko imate razumevanja da tih nekoliko dilema i vi lično otklonite, s obzirom da branite i zakon koji ste i sami predložili.
Kada su u pitanju terminologije, već nakon prvog čitanja dolazimo do zaključka da je ovaj zakon ili loše prepisan, ili da je loše preveden, s obzirom da se pojedini termini, citira podrobno obrazloženje, zatim citiram ispitni postupak, zatim citiram očigledno neosnovan, i to sve u ovom predlogu zakona, u članu 5, u članu 7, u članu 8. i u mnogim drugim članovima, ne prepoznaju kada je u pitanju, kao što ste i sami rekli naša pravna tradicija.
S tim u vezi, mislimo da vi lično, i ja verujem u to, s obzirom da znam instituciju sa koje dolazite, da znam da se vama ovakve stvari npr. ne bi ove greške potkrale, i zato je važno da npr. ove stvari ispravimo u amandmanima, ukoliko je svima nama stalo do namere ovog predloga zakona.
Kada je u pitanju nešto što ste imali priliku danas nekoliko puta da kažete, a to je poštovanje Ustava i zakona, i rekli ste, sada citiram vas, rekli ste – moramo naučiti da poštujemo Ustav, takav kakv je, da ga poštujemo u celosti, i sa tim se potpuno slažem.
Ali, da li smo ga nebrojeno puta u poslednje tri godine prekršili, i to vi takođe najbolje znate, i ne samo u prethodne tri godine, da budem potpuno otvoren, u prethodnih 10 godina, je takođe bilo kršenja Ustava i nepoštovanja Ustava. Kada će već jednom naša pravna tradicija da se zasniva na poštovanju Ustava Republike Srbije? Da li on može da bude bolji, o tome smo imali prilike da pričamo godinama unazad, verovatno ćemo imati prilike da pričamo i u budućnosti, ali onakav kakav je mora se poštovati.
S tim u vezi, protivno članu 32. Ustava Srbije, ne ispunjava se garancija zakonitog i nepristrasnog odlučivanja koja je propisana tim Ustavom. Evo, iz kog razloga, nekoliko puta smo danas imali prilike da to čujemo, i to je verovatno najveća zamerka danas, o njoj je govorio i gospodin Pavićević, ili gospodin Borko Stefanović, gospođa Vučković, ali to je ono što nas najviše buni. Ne, zato što je to u teoriji loše, nego zato što to u praksi deluje potpuno drugačije.
O zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odlučuju predsednici sudova čiji je izbor politički i koji su podložni uticaju, samim tim i izvršne vlasti. To je ono što je za nas veoma, veoma sporno. Posebno predsednici, to opet mogu da delegiraju što dovodi do jednog drugog pitanja, a to je objektivnost samog postupka. Predsednik suda po odredbama ovog predloga zakona ima ovlašćenje da oduzme predmet postupajućem sudiji čime se naravno narušava pravo stranke na prirodnog sudiju i samim tim pravo na pravično suđenje.
Kada su ove stvari u pitanju, da li je moguće uz sve primere koje ste vi dali, ja sam vas vrlo slušao iako često i nisam bio u sali, vrlo sam vas slušao, uz sve primere koje ste sami dali, da li je potpuno izvesno, da u teoriji čak može doći do zloupotrebe. Da, a i sami znate kakva je situacija kada je u pitanju praksa u našoj zemlji.
Mislim da je veoma važno da ove stvari i ove dileme otklonimo kako bi zajedno predložili ili usvojili one amandmane koje je predložila ili DS, ili neki nezavisni poslanici ili neke druga poslanička grupa, kako bi i ova namera zaista ovog zakona zaživela.
Molim vas, još jednu rečenicu. Kod komplikovanosti postupka takođe imamo neke svoje zamerke za koje iskreno verujem da se nisu vama potkrale i ja opet iz dubokog poštovanja i prema vama lično i prema instituciji sa koje ste došli na neku izvršnu političku funkciju. Mislim da je veoma važno da ove stvari otklonimo zajedničkim naporima kako bi zaista ovaj zakon za koji ste i sami rekli usaglašen sa Savetom Evrope, dobio punu primenu i nikada ne bi u tom slučaju bio dovedem u pitanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, i kod tog primera koji ste upravo dali da se negde vodio spor 40 godina, složićete se to je nasleđeno stanje nije Demokratska stranka 40 godina bila na vlasti iako često u nekim raspravama podlegnemo nekoj političkoj borbi ili žaru, pa onda kažemo da sve što ne valja je uradila ona stranka koja je prethodno bila na vlasti.
Ja potpuno mogu slobodno da kažem da se u nekim delovima sa vama slažem, jer nemam problem da priznam da su neke reforme u neko prošlo vreme rađene veoma loše, kao što ću naravno sa punim pravom reći da se one ni danas ne rade u kapacitetu koji je nama potreban. Kada je upitanju kvalitete zakona, isključivo je diskusija bila upućena ka tome da podignemo lestvicu da kvalitet bude što veći kako bi građani bili što zaštićeniji ili što zadovoljniji.
Takođe, kada je upitanju kršenje Ustava, nemam problem da priznam da je kršen Ustav u poslednjih 10, 15, 20 godina, ali je kršen i 90-tih i ne mislim da je sada to suština neke naše današnje rasprave. Isto tako mislim da je kršen i kada je upitanju leks specijalis „Beograda na vodi“ i da li će neki ustavni sud u budućnosti reći da je to bilo kršenje Ustava ostaje da vidimo, ali je suština sledeća, odlučivanje od strane predsednika sudova vodi pre svega tome protiv čega ste i vi rekli da se borite, rascepkanoj i neujednačenoj sudskoj praksi. To je hroničan problem srpskog pravosuđa. Iz tog razloga je naša bojazan da ukoliko se ne prihvate ovi amandmani, da ovo može nastaviti da bude slučaj.
Ja mislim da je veoma važno da zajedno doprinesemo tome, makar kada su ove stvari upitanju. Ovde mislim da nam je namera identična…
…sem kada je upitanju ovaj Zakon o izmenama i dopunama Zakona o sudijama, to je poslednja tema sa kojom se duboko ne slažemo, ali kada je upitanju ovaj Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, mislim da tu treba zajedničku energiju da usmerimo u istom pravcu jer to je važno zbog građana Srbija i siguran sam da ove stvari možemo mnogo bolje nego što to radimo sada. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, ono što je negde zbunilo građane Srbije i Beograda jeste potpisivanje ugovora o investiciji i projektu koji će biti zamajac srpske privrede, a zove se „Beograd na vodi“. To je bila nedelja, 26. april i ono što je pre svega kao informacija zbunilo sve one koji su zaista negde i verovali sa ovom vladajućom većinom da će od ovog posla nešto i biti, nadajući se eventualno nekim radnim mestima, jesu izjave onih koji vode ovu zemlju, vode ovaj grad i zajedno sa vama upravljaju budućnošću Srbije.
Ono što je važno jeste da ja ovde držim izjavu premijera Srbije da će „Beograd na vodi“ biti izgrađen u roku od četiri godine. Zatim nas je zbunila izjava gradonačelnika Beograda koji govori o tome da će „Beograd na vodi“ neposredno posle toga biti izgrađen za deset godina.
Naše pitanje je – kako je moguće da je potpisala Vlada ugovor o izgradnji „Beograda na vodi“, o ovoj investiciji i rekla da će ovaj posao biti završen u roku od 30 godina? Dakle, nameće se pitanje da li premijer, da li gradonačelnik Beograda uopšte imaju ideju o čemu govore kao vladajuća većina ili se radi o potpuno izmišljenim činjenicama, neistinitim koje potpuno zbunjuju građane i daju neku potpuno lažnu nadu kada je u pitanju projekat „Beograd na vodi“ ili se možda dogodilo da su uslovi promenjeni pred samo potpisivanje ovog ugovora, što predstavlja dodatni problem?
Kada su u pitanju detalji ugovora, želimo i pitamo Vladu Republike Srbije da li će obezbediti da kompletan tekst ugovora bude dostupan javnosti, s obzirom da se radi o projektu od nacionalnog značaja? Koje su obaveze Republike Srbije, koje su obaveze grada Beograda građani imaju pravo da znaju?
Premijer je rekao da će ugovor biti dostupan javnosti iako nije bio na njegovom potpisivanju, što samo govori o tome koliko i lično veruje u ovaj projekat, da će ovaj ugovor biti dostupan javnosti čim Komisija za zaštitu konkurencije daje saglasnost na tako nešto.
(Zoran Babić, s mesta: Zašto nije bio prisutan? Hajde neka se tebi desi ono zbog čega nije bio prisutan. Kako te nije sramota?)
Komisija za zaštitu konkurencije, gospodine Babiću iako vičete, dopustite mi da završim.
Ako samo možemo vreme da vratimo.
Komisija za zaštitu konkurencije zbog čega treba da da uopšte saglasnost, kada ovde konkurencije nema.
Prema navodima „Tanjuga“, ukoliko su ti navodi istiniti, kompanija „Eagle Hills“ će obezbediti svega 300 miliona evra po ovom ugovoru i pozajmiti Srbiji još 150 miliona evra.
Šta se ovde dogodilo sa obećanih 3,5 milijardi evra, za koje je i premijer Srbije i ovde vladajuća većina, skupštinska većina u ovom domu su tvrdili da je to novac koji je obezbeđen za jedan projekat koji će biti razvojni projekat Republike Srbije? Šta se dogodilo sa 3,5 milijardi evra? To je pitanje koje postavljamo danas i želimo da čujemo odgovor.
Šta se dogodilo sa građevinskim zemljištem, koje je po ko zna kom pravnom postupku Republika Srbija otela Beograđanima i Vlada Republike Srbije i predala u ruke investitoru, takozvanom Ala Bar, „Eagle Hills“ koji ulaže svega 300 miliona evra, a 150 miliona evra pozajmljuje Republici Srbiji? To je manje od 3,5 milijardi evra koje su ovde gospodin Babić i premijer Srbije i mnogi drugi obećavali građanima Beograda i Srbije.
Predviđeno je da se gradi ukupno 1.800.000 kvadratnih metara. Kada se to podeli sa rokom od 30 godina dobijamo zapanjujućih 60.000 kvadrata godišnje. Vladu Republike Srbije pitam – u Beogradu se prema statističkim podacima bez ikakvih investicija svake godine izgradi blizu milion kvadratnih metara, poslovnog ili stambenog prostora…
Vladi Republike Srbije, a da li mogu da…           
Aleksandru Vučiću.
Uzeli ste mi minut i po.