Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8369">Gordana Čomić</a>

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.
S obzirom da je predsednik Vlade rekao – Gordana, javite se oko Kancelarije za rodnu ravnopravnost, Aleksandre, samo dajte nalog državnom sekretaru da uradi dokument o Kancelariji za rodnu ravnopravnost i ne moramo da se javljamo, sve je u redu.
Zahvalna sam i predsedniku Vlade i ministarki. Mislim da smo se dobro razumeli da nije ovo jedina tema u kojoj je potrebno da se na delu vidi da Srbija ima konsenzus dugo stican, teško stican, godinama stican, još nedovoljno razvijen u komunikaciji sa ljudima koji žive u Srbiji, ali definitivno konsenzus o evropskom menjanju, evropskim integracijama i o svim pravilima koja, ako to razumemo, svi mi moramo da poštujemo. To je jedini kontekst u kojem sam ja postavila pitanje i predsedniku Vlade i ministarki i drago mi je da sam u uzvratnom komentaru i opaski, kroz rečenicu – ako treba, držaćemo sednicu Skupštine, razumela da se slažemo oko uloge institucija u tom procesu.
Sve i razne teme koje se tiču koliko ideoloških ili političkih neslaganja, sve i razne druge teme koje se tiču različitih rešenja, koja imamo mi zato što smo u različitim strankama, su, naravno, legitimne i biće prisutne, ali ja sam pitala o našoj budućnosti i o našem budućem položaju kao zemlje u kontekstu ukrajinske krize, zato što tu, ne da prestaju razlike, nego ono što smo naučili da nam je dobro od razlika treba da se vidi kroz debatu o jednom tako važnom pitanju, gde se podrazumeva krajnja podrška, zato što znamo šta će biti za četiri, pet ili sedam godina. Ne verujem da ćete u ovoj sali imati bilo kakav nesporazum sa bilo kim ako treba razložiti kroz debatu sve teške korake koji Srbiju čekaju na putu evropskih integracija.
Hvala vam. Ne zahtevam odgovor, niti ću koristiti svoje pravo na komentar.
Zahvaljujem.
Član o kome je reč ima rubrum, komisija za sprovođenje postupka javnog prikupljanja ponuda sa javnim nadmetanjem, i u njemu se određuje procedura o sastavljanju komisije koja vrši javno prikupljanje ponuda sa javnim nadmetanjem i ko može biti član te komisije.
Član kaže da komisija ima tri član i da je čine predstavnik agencije, predstavnik zaposlenih u subjektu privatizacije i predstavnik ministarstva nadležnog za posle privrede, što može da ima smisla, postoje različita rešenja, ovde je ta sa tročlanom komisijom.
Naš amandman, kolege Borislava Stefanovića i mene, odnosi se na stav o tome da član komisije može biti imenovano lice koje ispunjava sledeće uslove, pa kaže – pet godina radnog iskustva na poslovima privrede ili privatizacije i visoku stručnu spremu.
Naš amandman je tražio da se reč „pet“ zameni rečju „deset“ iz mnogo dobrih razloga. Amandman je odbijen sa obrazloženjem koje je Vlada dala, inače, za amandmane, čitam obrazloženje Vlade pošto je korisno, nadajući se da će Vlada razumeti da treba da počne da piše ozbiljna obrazloženja.
Molim vas, predsedavajući, ili da nas obavestite ko prisustvuje sednici Skupštine, ili da počnete da se starate o dnevnom redu. Ako je u pitanju narodni poslanik nemam ništa protiv, naprotiv. Nadam se da jeste poslanik, drago mi je, ali samo bih molila da se omogući svakom narodnom poslaniku da ga ministar sasluša.
Dakle, želimo da to bude 10 iz mnogo dobrih razloga. Vlada je odbila taj amandman. Nadam se da neće biti kajanja u Vladi zbog odbijanja amandmana, jer je ovaj moj amandman direktno u vezi sa članom 80, koji govori o tome da sve što ne uspe bilo kojom metodom privatizacije se proglašava stečaj.
Nemojte da slutimo da će biti više stečaja, nego što treba. Imala sam amandmane na jedne izmene i dopune Zakona o stečaju. Nisam protivnik stečaja, kao što imam punu svest da neka Vlada, ova Vlada ili bilo koja Vlada mora da reši problem preduzeća u restrukturiranju, 100 hiljada zaposlenih koji su na budžetu.
Dakle, nemam nameru da otežavam proces koji će mnogo teže pasti ljudima koji žive u Srbiji, tih 100 hiljada porodica na koje se ovaj zakon odnosi. Želim uspeh u svakoj privatizaciji, jer znam šta će da proizvede stečaj. Baš zato mislim, dajte da nađemo troje ljudi sa 10 godina radnog iskustva.
Nemojte da dobijete zamerku da ste stavili, koliko god podržavala, mlade ljude, 27-godišnjake ili 30-godišnjake, sa neproverenim iskustvom da rešavaju sudbine 100 hiljada porodica ovim zakonom. To je bila moja molba. Ne tražim odgovor, ali želim da se razumemo zašto podnosim amandman. Deset godina iskustva je neophodno za ovaj posao.
Vreme poslaničke grupe.
Dakle, molila bih ministra radi, i ministar će uskoro videti da je za njega bolje kada ga ja napadam, nego kada ga ovako brane, da pažljivo biramo reči kada govorimo o posledicama ovog zakona, jer će problem dobre primene ovog zakona biti zajednički problem ako imamo odgovornost prema 100.000 ljudi koji će primenom ovog zakona morati ostati bez plata.
Tako da, kada budete istrajavali u raspravama sa nama, koji imamo kritiku za zakon i predloge, da zaista vodimo računa da govorimo o ovom zakonu o privatizaciji, o ovom predlogu zakona, jer on ima jedan cilj koji se zajedno sa Zakonom o radu, Zakonom o stečaju, izmenama i dopunama Zakona o stečaju, a videćemo da li će biti i izmena i dopuna Zakona o Agenciji za privatizaciju, ako ona ne bude mogla u kapacitetu sa ovim izmenama da obavi sve poslove, primena ovog zakona, oročena, treba da se završi time da nemamo preduzeća u restrukturiranju ili da ih imamo privatizovana, da za ona koja ne može bude raspisan stečaj, što znači da će ljudi ostati bez posla.
Želja da se to sakrije jednostavno nije moguća, ali volja da o tome podelimo kroz dijalog argumente i da nađemo načina da podržimo ljude i ministra koji bude imao plan za konačnu primenu ovog zakona značiće mnogo za naš zajednički odgovoran odnos prema jednoj jako ozbiljnoj temi. Na svakom je na volju da li će da nastavi da priča o tome da ovaj zakon neće ostavljati ljude bez posla, ali ovaj zakon, ako bude efikasno primenjen, demantovaće sve nas ovde za tri meseca, šest meseci, godinu dana, sa punom svešću o tome da to radimo zbog problema koje preduzeća u restrukturiranju, neuspele privatizacije i prethodne odluke i Vlada, i ove Vlade i one pre nje, i one pre 2012. godine, imaju kada su u pitanju preduzeća u restrukturiranju.
Restrukturiranje je po prvoj odluci trebalo da se završi za godinu i po dana, pa se desio pritisak da se taj rok produži. Pa je trebalo po drugoj odluci da se završi, pa se desio pritisak da se to produži, pa smo u ovom skupštinskom sazivu produžavali rok.
Nemojte, to samo mogu da vas zamolim, svakoga ko bira način na koji argumentuje objašnjavanje onih zbog kojih mi ovde sedimo, da nas volja da okrivimo nekoga za bilo koje bivše otpuštanje, da nas zaslepi da se ovde radi o otpuštanju. Naš zadatak je da se zajedno dogovorimo kada i kako oni da se zaposle, ali ovaj težak proces prvo mora da bude završen primenom ovog Zakona o privatizaciji. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Amandman kolege Borislava Stefanovića i moj odnosi se na član 37. stav 4. On ne menja suštinski ni ideju člana čiji je ugovor o prodaji kapitala, odnosi se na izuzetke pri prodaji kapitala i u predloženom tekstu zakona taj stav glasi: „Izuzetno od stava 3. ovog člana, koji kaže da kada se u članu govori o ugovoru o prodaji kapitala ugovorne obaveze po pravilu traju dve godine, izuzetno od te dve godine, zbog značaja očuvanja delatnosti, na predlog resornog ministarstva u čijoj je nadležnosti delatnost subjekta privatizacije, period ugovornih obaveza može se ugovorom o prodaji kapitala odrediti u trajanju od tri godine.“
Ako je po pravilu dve godine, onda nam se učinilo i možda treba razjasniti kakva se tačno korist ima od samo godinu dana. Pošto pretpostavljam da se ovde radi ili o Ministarstvu poljoprivrede, zaštite životne sredine ili usluge i trgovina, ne znam da li će još neko od ministarstava eventualno imati subjekte privatizacije te vrste.
Dakle, po pravilu je dve godine, a ovaj član kaže tri, a naš je predlog da to bude pet, ne sa željom da stvarno bude pet nego da ako pravimo izuzetak od pravila da je dve godine ugovor, da onda bude pravih argumenata, da bude obrazloženo zašto je produžetak od te dve godine i da to onda bude i obaveza da to može na taj duži rok, jer to onda podrazumeva svest o odgovornosti šta u te dodatne tri godine može da se uradi. Ne znam koji je to subjekt privatizacije poslednjih godinu dana bilo dosta. Hvala.
Zahvaljujem.
Član 41. ima pravne posledice raskida ugovora o prodaji kapitala i ja ga menjam samo u jednom stavu, te bi ako bi ovaj amandman bio usvojen, ovaj član 41. glasio – u slučaju raskida ugovora zbog neispunjenih ugovornih obaveza kupca kapitala, a radi zaštite opšteg interesa, kupac kapitala gubi pravo na povraćaj plaćenog iznosa na ime ugovorene cene, poklapamo se, predlog zakona i moj amandman. Celokupan kapital subjekta privatizacije, koji je kupac posredno ili neposredno stekao po osnovu obaveze iz ugovora o prodaji, kao i bilo kakvu naknadu ili obeštećenje po osnovu istih, osim akcija stečenih kupovinom na organizovanom tržištu hartija od vrednosti, takođe se poklapamo.
Sledeći stav kaže – u slučaju raskida ugovora o prodaji kapitala zbog ne ispunjenja ugovornih obaveza kupca kapitala radi zaštite opšteg interesa, kupac kapitala je dužan da plati kaznu u visini dva procenta procenjene vrednosti kapitala, i dalje je jednako u stavu.
Znam tačno kakvih bi problema ovo proizvelo u podzakonskim aktima, ali smatram da treba da razmislimo o ovoj odredbi, da se u slučaju raskida ugovora, da je kupac kapitala dužan da plati kaznu.
U konsultacijama je bilo da ne mogu da upotrebim reč „kaznu“, s obzirom da su kazne definisane drugim zakonima. Međutim, pošto se inače u zakonu govori o kaznama, odnosno gubitku prava, penalima i ostalo, ostala je reč „kazna“.
Ukoliko bi se razmislilo o ovoj odredbi, ja sam spremna na to da napravimo ispravku, ako je reč „kazna“ problem za one koji rade pravnu normativu. Hvala vam.
Član 42. govori o zastupniku kapitala i kroz amandman kolege Borislava Stefanovića i mene ponavlja se naš predlog da ipak stavimo u zakon deset godina radnog iskustva.
Ja znam da je to za rukovodeće pozicije, ali, znate, ovde treba da rade ljudi posao koji se meri sa izuzetno važnim rukovodećim mestima u našoj zemlji. To je posao od opšteg interesa, javni je posao. Oni neće tu ostati deset godina. Oni imaju obavezu da obave te poslove. Ako išta treba da proizvede poverenje, to je da imate čoveka koji ima deset godina radnog iskustva da se, recimo, u ovom članu bavi poslovima zastupnika kapitala.
Drugi deo amandmana odnosi se na izraze „dobar privrednik“ i „da sa pažnjom dobrog privrednika brine o poverenom mu subjektu privatizacije“.
Ja sam tražila da se to briše zato što ostaje nejasno šta znači dobar privrednik, a bojim se, znajući istoriju loše primene nejasnih odredbi, da može da se u nekakvom sudskom procesu sve svede na to da ovaj dokazuje da je bio dobar privrednik, a ovaj da pokušava da dokaže da nije. Da ne bi imali eventualno to seme za mogućnost da se zastupnik kapitala osporava po tom osnovu, da se prosto briše.
Podrazumeva se da će zastupnik kapitala biti neko ko će sa zaista dužnom pažnjom voditi računa o subjektu privatizacije, a deset godina, ponavljamo još na jednom mestu, rekla sam nadam se obrazloženo zašto.
  Zahvaljujem.
Član 52. ima rubrum ugovora o prodaji imovine i amandman kolege Borislava Stefanovića i moj idu u logičnom nizu sa izmenom koju smo predložili za prodaju kapitala, pa tako i za prodaju imovine.
Naime, u ovom članu u 2. stavu se kaže da ugovorne obaveze kupca iz ugovora o prodaji imovine po pravilu traju dve godine. U 3. stavu kaže se – izuzetno od stava 2. ovog člana zbog značaja očuvanja delatnosti na predlog resornog ministarstva u čijoj nadležnosti je delatnost subjekta privatizacije, period ugovorenih obaveza može se ugovorom o prodaji imovine odrediti u trajanju od tri godine.
Sa istom argumentacijom koju smo imali kada je u pitanju naš predlog da se kod prodaje kapitala produži sa tri na pet godina, onda i ovde takođe predlažemo da se produži sa tri na pet godina.
Drago mi je da odredba o prodaji imovine nailazi na takvo oduševljenje kod onih koji će zakon bezrezervno podržati i to može da znači samo dve stvari – ili da se ne zna dovoljno o fragmentaciji pre prodaje i o tome kako se to eventualno moglo raditi ili nije moglo raditi, ili da se ne razume važnost ovog novog pravnog instituta koji govori o prodaji imovine.
Kako god bilo da bilo, meni bi bilo drago da se ovaj amandman prihvati i u slučaju kupca kapitala i u slučaju kupca imovine. Ono što mi ne bi bilo drago je da se istraje, to je možda netražen savet, možda mi bude i zamereno, ali da se istraje u diskvalifikacijama procesa privatizacije zbog toga što je godinu i po dana pred nama možda najteži period za proces privatizacije u nekom društvu.
Ako mi na javnim funkcijama koristeći odgovorno javnu reč nemamo da kažemo ništa drugo osim da je privatizacija jedan zao proces koji ljude ostavlja bez ikakve nade i bez posla, to neće biti dobra podrška za godinu i po dana kod ljudi koji će trebati da sprovode ovaj zakon.
Ja ću glasati protiv ovog zakona, iz svojih razloga koje obrazlažem, ali nikad mi neće pasti na pamet da osporavam ideju privatizacije u jednom društvu i da time otežavam posao i ljudima u Ministarstvu privrede, ko god ih vodio, i u Agenciji za privatizaciju, jer ja znam koliko će to biti težak posao.
Ne razumem razloge da se govori o privatizaciji kao o procesu koji je uništio našu privredu iz najmanje dva razloga. Prvo, što je to netačno. Drugo, što takvu argumentaciju koriste ljudi koji imaju nameru da podrže ovaj zakon.
Znam da nema smisla apelovati da sa mnogo više brojki i mnogo racionalnijim pristupom govorimo o procesu privatizacije, ali prosto osećam kao svoju dužnost da ovaj svoj stav sa vama podelim.
Zahvaljujem.
Član 52. - prodaja imovine. Član 41. - prodaja kapitala. Prodaja kapitala je bila, a prodaja imovine je član o kome se radi. Evo, o tome vam govorim.
Potpuno razumem želju da se kada podržavaš Vladu sve prikaže boljim što jeste. Ja neću da se svađam ni sa kim oko ovako jedne teme, ali kada govorite o prodaji kapitala u trenutku kada se radi o članu gde se radi o prodaji imovine, onda samo moram da vas podsetim da je tema o kojoj ste sada govorili prošla pre 11 članova. Prodaja kapitala je bila uvek, ovo je prodaja imovine. Ja tražim ugovor na pet godina, s dobrim razlogom. Molim vas, razmislite o tome. Hvala vam.
Analogija kod prodaje kapitala, dakle, tražimo tu dodatno, amandmansku ispravu, jezičku inače, da se u slučaju raskida ugovora plaća kazna u visini 2% procenjene vrednosti, kao i u slučaju prodaje kapitala. Prosto kao dodatna ograničavajuća unapred poznata odredba kojom bi se pokušalo sprečiti da se na lakši, jefitniji, po kupca imovine način manipuliše ili izvrgava zakon i koristi bilo koja nejasna odredba, s tim što u ovom delu amandman iziskuje jezičku ispravku na dva mesta. Hvala vam.
Amandman se odnosi na okončanje postupka prodaje imovine i pokretanja postupka likvidacije i dosledno našoj prvoj ideji o uslovima za onoga ko je u ovom slučaju likvidacioni upravnik, u prethodnim slučajevima član komisije, itd. Predložili smo da osim da on ili ona moraju imati visoku stručnu spremu, da nije osuđivan/a za koje je zaprećena kazna zatvora ili drugo kažnjivo delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje poslova likividacionog upravnika i da nije poverilac ili dužnik subjekta privatizacije, što su normalni, poželjni i razumni uslovi. Takođe, najmanje pet godina radnog iskustva u delatnosti subjekta privatizacije ili u privredi, mi tu tražimo da bude deset iz istih razloga za koji tražimo stručne.
Ovo je poslednji amandman koji imamo na Zakon o privatizaciji koji smo potpisali kolega Borislav Stefanović i ja.
Zahvaljujem se ministru na pruženim odgovorima. Nadam se da smo otvorili jedan dijalog potpuno jasno i smisleno. Ne, kao dijalog namera, neko kao dijalog odgovornosti za procese koji su pred nama. Želim da kažem da mi je drago da smo jednu stvar zaslužili, a to je da su izmene i dopune koje su rađene na Zakone o privatizaciji iz 2001. godine, koji je preživeo svoje izmene i dopune 2005. godine i nadalje, da su sada novi zakon zbog jedinstvenih metodoloških pravila Narodne skupštine. To je dobro da pravila koja smo propisali sami sebi da ih poštujemo.
Želim da ovaj zakon o privatizaciji sa usvojenim amandmanima, bilo bi dobro bar neki od onih koje smo predložili da bude primenjen striktno. Da bude primenjen bez tumačenja i bude primenjen u roku u kojem je napisan. Poslednje što bih volela je da budem u mandatu ove skupštine 2016. godine sa predlogom nekog ministra privrede koji traži produženje roka. Hvala vam.
Povređen je član 27. zbog toga što je van nadležnosti predsedavajućeg da komentariše postupke narodnih poslanika pre toka sednice u trenutku kada predsedava. Zaista ne vidim potrebe, razumem motivaciju, ali vas najlepše molim da ne unosite taj nepotreban duh kršenjem člana 27, koji vas obavezuje da se starate o redu i da bilo kom narodnom poslaniku objašnjavate šta je trebalo da uradi pre dva i po ili tri sata na sednici Skupštine.

Ja ponavljam da je potpuno razumljivo da se želi učestvovati u jednoj igri opaski šta je bilo za vreme postavljanja poslaničkih pitanja ili ne, ali u ovom trenutku kada radimo zaista vredno i predano već ne znam koji 11, 12, 13. sat, kada i ja koja više nemam amandmane i kolege koji imaju amandmana ne pokazuju apsolutno ni jednim gestom volju da se krši Poslovnik ili da se radi bilo šta drugo osim poštovanja reda,stvarno smatram nepotrebnim da se na takav način krši obaveza koju ima predsedavajući da se stara o redu, a ne da se proizvodi nered.

Ne želim da se izjasnite, ovo vas najlepše molim zato što stvarno smatram nepotrebnim, koliko god vas to zabavljalo sa dobrim razlogom.
Član 6. izmena i dopuna Zakona o stečaju bavi se licencama stečajnim upravnicima. Naš predlog je bio da izdavanje licenci stečajnim upravnicima bude ograničenog trajanja, jer se na taj način licima koja po isteku tri godine nisu ispunili uslove za obnovu licence to pravo uskraćuje.

Namera je bila oročavanja licence da nezavisno od toga da li će ikada u ovom sektoru biti komore ili neće, da li će biti stručnog udruženja ili neće, da prosto imate nekakav mehanizam da ste sigurni da stečajni upravnici, oni koji to žele da budu, budu u najboljoj formi za taj posao. Žao mi je što ovaj amandman nije prihvaćen.

Sledeći amandman koji sam podnela, predlagač je prihvatio, radi se o našoj nameri da skupština poverioca dvotrećinskom većinom glasova donosi odluke, jel smo smatrali da na taj način najbolje se mogu štititi poverilački interesi preduzeća u stečaju. Drago mi je da imamo isti stav, s obzirom da je taj amandman na član 13. kojim se brisao stav 7. prihvaćen, te je postao sastavni deo Predloga zakona. Ovo je poslednji amandman kojim učestvujemo u raspravi izmena i dopuna Zakona o stečaju. Volela bih, pošto znam kako je komplikovan proces donošenja Zakona o stečaju i kako ga je još teže primeniti, volela bih od sveg srca da on bude u primeni. Nisam u odborima koji će direktno pratiti kontrolu i nadzirati one koji primenjuju zakon, ali jesam u Odboru za evropske integracije. Ova tema predstavlja jedan ozbiljan segment kojim se i mi bavimo, te smatram da smo i Vlada, kao predlagač, i ja kao podnosilac, ispunili svoj zadatak.
Zahvaljujem.
Pitam predsednika Vlade Republike Srbije na koji način će da primeni član 25. Zakona o Vladi koji ima rubrum preuzimanja ovlašćenja ministra kome je prestao mandat, izbor novog ministra? U tački 2. taj član kaže: „Predsednik Vlade dužan je da predloži Narodnoj skupštini izbor novog ministra u roku od 15 dana od prestanka mandata prethodnog ministra“, reči: „dužan“ i činjenica da sutra ističe 15 dana otkad je prestao mandat bivšem ministru finansija Lazaru Krstiću, čija je ostavka konstatovana 15. jula, dakle, najdobronamernije pitam, dan pre isteka roka definisanog Zakonom u članu 25, kako će predsednik Vlade da poštuje sopstveni zakon i da li će? Ako neće, mislim da nam je dužan objašnjenje zašto ovaj rok sutra neće biti ispunjen. Ako hoće, mi se radujemo izboru novog ministra i zakazivanju sednice u poslovničkom roku.
Potpitanje u vezi s tim je činjenica da je bivši ministar finansija Lazar Krstić u medijima i ovde u Skupštini govorio o milijardu dolara ili evra kredita, da smo juče i danas čuli da se radi o potpisivanju 517 miliona evra ili dolara, zavisi od medija, pa tražim objašnjenje o kojoj se sumi radi, kako je kredit potpisan i da li je istina ono što je ministar Krstić najavio, ili je istina ovo što danas vidimo o kreditu koji je potreban za popunu deficita budžeta?
Drugi deo mog obraćanja posvećen je zahtevu, Ministarstvu rudarstva i energetike, a zahtev je da mi se dostavi izveštaj za 2013. godinu o naknadi za korišćenje mineralnih sirovina, gline i sirovine za opekarsku i keramičku industriju, keramička glina, opekarska glina, les, vatrostalna glina, kaolinisani granit i felspad.
Nadoknade kao neporeski parafiskalni namet uvedene su 2011. i 2012. i postoji i Uredba Vlade o visini naknade za korišćenje nemetaličkih sirovina za dobijanje građevinskih materijala, sa iznosima cena: za keramičku glinu 27 dinara, za opekarsku glinu 16 dinara, za les 16 dinara, za vatrostalnu glinu 22 dinara, za kaolinisani granit 27 dinara i felspad 27 dinara.
Od bivšeg ministra rudarstva i energetike, gospodina Bačevića, tražila sam izveštaj o tome, s obzirom na to kako se raspodeljuju prihodi od ovih naknada: 40% su prihod budžeta Republike Srbije, 40% budžeta lokalne samouprave na čijoj se teritoriji vrši eksploatacija, 20% sopstveni prihodi ministarstva, te molim ministra da naloži da mi Ministarstvo dostavi izveštaj za 2013. godinu o primeni ove uredbe i naplati naknada za nemetalične sirovine.
Pitanje je sa puno dobrih razloga postavljeno. Pošto je sve do 2012. godine trajalo ubeđivanje i borba da se glina i nemetaličke sirovine uopšte uvrste za naknade i da se uopšte zna da se takva vrsta sirovine eksploatiše na teritoriji Republike Srbije, radi se o iscrpivom, ograničenom resursu i zato je važno da znamo da li se odgovarajuća nadoknada uplaćuje po odgovarajućim propisima u budžete Republike Srbije, AP Vojvodine i lokalne samouprave. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Član predloga zakona koji je trenutno u pretresu u pojedinostima je član 1. Predloga zakona o otklanjanju posledica od poplava u Republici Srbiji. Taj član 1. glasi, u dva stava.
Prvi stav – ovim zakonom uređuje se otklanjanje posledica poplava, odnosno aktiviranja klizišta na području pogođenom poplavama u Republici Srbiji, koje su nastupile u maju 2014. godine. Područje pogođeno poplavama u smislu ovog zakona obuhvata poplavljene i klizištima ugrožene delove teritorije Republike Srbije i to Grad Beograd, gradske opštine Obrenovac, Lazarevac, Mladenovac, Grocka i Rakovica, gradove Sremska Mitrovica, Šabac, Loznica, Valjevo, Čačak, Užice, Jagodina, Kruševac, Kraljevo, Kragujevac, Požarevac i Zaječar i opštine Bajina Bašta, Kosjerić, Požega, Ub, Osečina, Ljig, Lajkovac, Mionica, Bogatić, Vladimirci, Koceljeva, Mali Zvornik, Krupanj, Ljubovija, Gornji Milanovac, Lučani, Ražanj, Aleksinac, Doljevac, Petrovac na Mlavi, Smederevska Palanka, Velika Plana, Paraćin, Ćuprija, Svilajnac, Despotovac, Rekovac, Varvarin, Trstenik, Šid, Knić i Rača.
Moj prilog diskusiji je podrška amandmanu koji je podneo narodni poslanik Marko Đurišić, uz nameru i želju da bude potpuno jasno o čemu se radi u ovom članu zakona i o čemu je rasprava o verovatnom obliku ovog člana, s obzirom na to da su Odboru podneli ne samo narodni poslanik Marko Đurišić koji je podneo detaljan i sasvim precizan amandman, koji je gospodin Bradić pročitao, nego je podneo i Odbor za prostorno planiranje, saobraćaj, infrastrukturu i telekomunikacije Narodne skupštine.
Taj amandman Odbora koji se kako Vlada u izveštaju kaže – prihvata, glasi – u članu 1. Predloga zakona briše se stav 2. To znači da se brišu imena svih gradova, gradskih opština, gradova i opština koje sam pročitala u članu kako glasi u Predlogu zakona.
Dakle, taj stav se po usvojenom predlogu amandmana Odbora potpuno briše, a posle stava 1. dodaju se dva nova stava koji glase: „Područje pogođeno poplavama, u smislu ovog zakona, obuhvata poplavljene i klizištima ugrožene delove teritorije Republike Srbije, gradove i opštine koje prijave štetu Komisiji za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda u roku predviđenim ovim zakonom. Spisak gradova i opština u kojima će biti otklanjane posledice poplava i aktiviranja klizišta, u skladu sa ovim zakonom, utvrđuje Vlada na predlog Komisije za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda“.
Istine rade i naše obaveze da se bavimo temom dnevnog reda, u ovom trenutku niko ne može znati spisak gradova i opština, jer će se taj spisak gradova i opština utvrditi tek kada ovaj zakon stupi na snagu i kada Vlada, na predlog Komisije za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda, utvrdi koji su to gradovi, gradske opštine ili opštine u Srbiji.
Zašto je važno da se o ovome razgovara? Zato što nas ne samo pažljivo slušaju ljudi iz gradova i opština koji su po prvobitnom predlogu zakona trenutno deo člana 1, nego zato što smo u obavezi da razgovaramo o činjenicama, kada je u pitanju utvrđivanje svakog ponaosob člana zakona u pretresu u pojedinostima.
Da li je ili nije bilo 49 ili 126, da li je ili nije bilo tehničke ili kakve suštinske greške, da li je bilo naknadnog razmišljanja, u ovom trenutku je potpuno nebitno, pošto će spisak gradova i opština za koje će se utvrditi da u njima treba da budu otklanjane štete od poplava i od klizišta tek biti utvrđen i, naravno, nadam se, biti dostupan javnosti.
Ovo je važno i zbog toga što sam pažljivo slušala prethodnu raspravu o ovom članu zakona, mada sam, pa skoro u većini diskusija, teško mogla da pratim da se iko dotiče sadržaja predloženog člana, amandmanom Odbora promenjenog člana, ili amandmana narodnog poslanika Marka Đurišića u čiji prilog ja govorim.
Mislim da to nikome ne donosi koristi, kao što, i ovim ću sa dve rečenice izaći iz okvira dnevnog reda i poštovanja poslovničke obaveze da govorim o dnevnom redu, ali, jako nije dobro da direktor Kancelarije daje izjave o tome da lokalne samouprave ne rade svoje poslove, jer one razne poslove treba da rade tek po usvajanju ovog zakona.
Ako na temi ovako velike tragedije u kojoj su izgubljeni ljudski životi, ako na ovako dugačkom spisku gradova i opština po Srbiji, ne umemo da razumemo da su oni centar i da su oni jedina tema tokom naše rasprave, onda će biti manje-više sasvim svejedno kako će na kraju izgledati član zakona koji je trenutno u pretresu u pojedinostima. Zbog toga ja tako detaljno čitam i predloženi član i prihvaćeni amandman Odbora i amandman kolege narodnog poslanika kome želim da dam podršku.
Na kraju, možda neuobičajeno za pripadnika opozicione Demokratske stranke, podržavam ministarku u jasnoj izjavi da ukidanje PDV-a na zahteve ne treba da bude i da ne može da bude. To nije prijatno izgovoriti kada si član Vlade i baš zato što znam koliko nije prijatno, onoliko puta sam bila protiv, svaki put kada se nekom učini da je jako zgodno da traži od bilo koje Vlade, bez obzira da li je podržavam ili ne, da se jednokratno i samo za nešto ukine PDV. Od toga nikakva dobra nema nikome, osim što se složimo da možemo malo da ne poštujemo pravila.
Volela bih da ovaj član zakona bude takav da se Odbor saglasi i da prihvati deo amandmana koji je podneo narodni poslanik Marko Đurišić, pošto detaljnije obrazlaže šta je to sve što će biti otklanjano kao šteta od poplava, a potpuno sam sigurna da će, čim Vlada utvrdi spisak gradova i opština u kojima će biti otklanjane štete od poplava i klizišta, taj spisak biti dostupan, da li na internet stranici Vlade ili Kancelarije, da li kao zaključak Vlade ili rešenje koje će biti objavljeno u „Službenom glasniku“, ali svakako da će biti dostupan javnosti. Tek onda ćemo moći da razgovaramo zaista o tome zašto je Vlada u nekom periodu neke opštine zaboravila, jer očigledno jeste, pošto ih nema ovde i da li ima još nekih opština i gradova koje su trebale biti na već utvrđenom spisku, ali ćemo tada govoriti o činjenicama. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, povredili ste član 103. koji vas jednim od svojih stavova obavezuje da date obrazlože narodnom poslaniku koji se poziva na povredu Poslovnika, pa tek onda da pitate, ako nije zadovoljan obrazloženjem, da li se o tome izjašnjava. Tako da, ja bih sada molila obrazloženje zašto niste dali obrazloženje, a mislim da ćemo se dogovoriti da ne moramo da se izjašnjavamo o mojoj proceni da je u ovom slučaju predsedavajući prekršio odredbu koja ga obavezuje na davanje obrazloženja. Hvala vam.